zagreb moj grad br.35

7/29/2019 Zagreb moj grad br.35

1/97

ISSN1

846-4378Broj 35 godina V listopad 2011.

Besplatni primjerak


2/97

3

JesenDugo nas je milovalo sunce i na lijepi grad blistao je svim

bojama. Gledam sa svog prozora park ispred Umjetnikogpaviljona i svako jutro osjetim kako ivot ubrzava svoj ritam,sluam kako se harmonino isprepliu zvukovi ptijeg pjeva,amor ljudi i brujanje tramvaja sve dok u veernjim satimasve ne utihne.

Neizreciva je srea ivjeti u srcu Zagreba, za mene je tosredite svijeta. U toj ljubavi prema gradu pronala sam smisao.udno je kako se ovjek trudi cijeli ivot pronai smisao i nenalazi ga, a onda shvati da je smisao i u samom traganju zasmislom!

Vjerujem da e ovaj broj asopisa pridonijeti tome dasvatko od nas pronae smisao i razlog zato volimo Zagreb.

Sve to su nai vrijedni suradnici napisali sigurno e vas oplemeniti novim spoznajama o gradu, a bogatstvo prezentiranihkulturnih dogaanja uvjeriti da je Zagreb doista raj kulturnog ivota.

Znam da jedva ekate zaroniti u tekstove i otkriti to nudi taj raj.

Zato vam elim ugodne trenutke itanja i pozitivnog razmiljanja.

4 Povijest grada: Umjetniki paviljon

- obnova proelja, kupole i krovova,

od 2007. do 2011.

10 Od Starevieva do Svaieva trga

15 Zagrepani koje ne smijemozaboraviti:

Franjo Ksaver Kuha - Zaljubljenik uhrvatsku narodnu glazbu

20 Povijest sportske arhitekture:Maksimir i Svetice

30 Obljetnice:

120 godina ZET-a34 85 godina Hrvatskoga radija i

55 godina Hrvatske televizije

38 Stan arhitekta Viktora Kovaia:Matoviti sklad na mansardi

Masarykove 21

38 Umjetnost idova u Hrvatskoj:Tragovi i odjeci Holokausta

56 Kultura: Strast i bunt- ekspresionizam u Hrvatskoj

60 Lutke s duomVladke Tabulov Truta

64 Mineraloko-petrografske zbirkeHrvatskog prirodoslovnog muzeja

80 Obljetnice: 90 godina Plive

85 Povijest KBC-a Rebro:Bolnica na brijegu Reberu

90 Zdravlje:Siti ili gladni u laboratorij

96 Zdrava hrana:Maslinovo ulje

u borbi protiv debljine

Sadraj

elite li na kunu adresu primati besplatan* primjerak asopisa "Zagreb moj grad", molimo javite se u nau redakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se potarina. Sljedei broj izlazi u prosincu 2011.

Vaa


3/97

Povijest grada

4

Poetkom ovog tisuljea zapoelo jenovo razdoblje u stogodinjoj povi-jesti Umjetnikog paviljona, prvognamjenski graenog izlobenog prostorau Zagrebu. Novi agilni ravnatelj pro. Ra-dovan Vukovi postavio je ambicioznukoncepciju izlobi i visoke standarde rada.Za realizaciju tako zahtjevnih likovnih

programa bilo je nuno stvoriti tehni-ke uvjete u graevini koja je tijekom vre-mena samo povremeno i tek parcijalnoadaptirana. Budui da je paviljon upisanu Registar kulturnih dobara Ministarstvakulture, pod brojem Z-222, za svaku in-tervenciju traeno je miljenje arhitekta -konzervatora u nadlenom zavodu.

Ve 2001. poeli su radovi na sanacijizgrade, za odravanje izlobe Andya War-hola, za koju su traeni posebni klimatiza-cijski uvjeti koje paviljon tada nije mogaoispuniti. U kratkom vremenu i s ograni-

enim sredstvima adaptirano je grijanje,dovrena klimatizacija izlobenog pro-stora i postavljeno privremeno zamrae-nje ostakljenog stropa kako bi se osi-gurali tehniki uvjeti koje je zahtijevaoorganizator. Od tada, u proteklom sudesetljeu realizirane kapitalne izlobe li-kovnih umjetnika, retrospektive ivotnihopusa i prezentacije recentnih ostvarenjamladih suvremenih umjetnika, u oblikuambijentalnih i site specifics instalacija.Pokazalo se da i za takve izlobe repre-zentativni historicistiki izlobeni prostor

Napisao i snimio:

Mladen Perui, dipl. in. arh.Nacrti: Povijesni arhiv u Zagrebu

Umjetniki paviljon- obnova proelja, kupole i krovova, od 2007. do 2011.

Izvedbeni projekt detalji sjevernog proelja 1897. Izvedbeni projekt detalji junog proelja 1897.


4/97

Sveobuhvatnom obnovom

krovova i proelja, nakon etiri je

godine Umjetnikom paviljonu

vraen u cijelosti izgled

kakav je imao kadaje sagraen, 1898.

At Pa th oPod zatitom

Kupola s istone

strane za vrijeme

radova


5/97

6

bitno doprinosi kvaliteti medijske i teh-nike prezentacije novih ostavrenja.

Umjetniki paviljon je gradski objekt,Grad Zagreb je investitor i njegove stru-ne slube organiziraju graevinske radoveobnove i odravanja. Prvi vei zahvat bila

je sanacija staklenih krovova bonih izlo-benih dvorana jer su proputali oborine.Prema smjernicama Zavoda, projekte je2005. izradio arhitekt eljko Kovai, a ra-dove prve etape obnove 2006., uz konzer-

vatorski nadzor, a-grad. om prilikom iz-veden je i novi sustav sofisticirane rasvjete,kojim su omoguene postave raznovrsnihizlobi. Nakon zavretka radova krajem2006. odlueno je da se nastavi cjelovitaobnova i pripremi sljedea etapa: obnovagraevine, kupole i razvedenih proelja.

U asopisu Zagreb moj grad u brojuod 24. srpnja 2009. objavljen je lanak is-

tog autora, pod naslovom: "Umjetnikipaviljon, o gradnji i graevini kroz stotinui deset godina". Ukratko je opisana gradi-teljska povijest i najavljeno je da e recen-tna obnova biti prikazana nakon zavret-ka radova. Budui da su ovih dana skinutegraevinske skele, vidi se da je etverogo-dinja sanacija krova i proelja pri kraju.

Projekti 1897. i gradnja do 1898.Lokacija za Gradski dom umjetnosti

odabrana je anticipirajui razvoj grada iodreeno je da je na tako istaknutoj lokacijipotrebna reprezentativna arhitektura.Zbog toga je za novi arhitektonski projektpaviljona Gradsko zastupstvo odabralorenomirani beki atelje Fellner i Helmer,po ijim je projektu 1895. u Zagrebu veizvedeno kazalite. Uvjet je bio da se isko-

risti metalna konstrukcija paviljona zapovijest i umjetnost rojedne kraljevineHrvatske, Slavonije i Dalmacije s Mile-nijske izlobe u Budimpeti. O zgradi suopirno pisale dr. Snjeka Kneevi (1996.)i dr. Olga Maruevski (1999.). U Povijes-nom arhivu u Zagrebu sauvan je dioprojekata za izvedbu. Nacrte su arhitek-ti potpisali u kolovozu 1897. Priloeni sui razraeni kotirani detalji dijelova isto-

Iznad srednjih vrata, na

vrhu prelomljene lunete

nalazilo se poprsje Atene

Parthenos, zatitnice

lijepih umjetnosti

Kupola s lanternom prije radova

Reljef arhitekta u timpanu prije radova Reljef skulptora u timpanu prije radova Maskeron na vijencu kupole prije radova


6/97

7

nog i zapadnog proelja, koji se pone-to razlikuju od prikaza cijelog proelja.U timpanima su prvotno uz grb ucrtanifloralni motivi, ali su u detaljnim nacrtimaleee figure. Kupola na osmerokutnomtamburu, s etiri dulje i etiri krae stra-nice u uglovima dijagonala, projektirana

je ostakljena na svim stranicama. Na kra-

im plohama tambura ucrtani su vijencis grbovima rojedne kraljevine, koji su udetaljima zamijenjeni biljnim ukrasima

jer su grbovi predvieni na vrhu istaknu-tih uglovnih pilastara ispod riza, na kra-

jevima dvorana sjevernog i junog pro-elja i sredinjim rizalitima duljih proelja.Na nacrtima je sjeverna asada oznaenakao prednja jer je imala ulaz i pristup izgrada, a juna kao stranja (Rckfacade).Izvedbeni nacrti sauvani u arhivu vjero-

jatno su sluili kod gradnje paviljona jer

imaju biljeke i dopisane kote.Izvedba radova uslijedila je u dvije eta-pe. Jo tijekom odravanja izlobe u Bu-dimpeti, u rujnu 1896. ugovoreni su ra-dovi gradnje temelja i konstrukcije donjeetae s graevnim poduzetnicima Emi-lom Eisnerom i Adolom Ehrlichom, a usrpnju 1897. gradnja drugog dijela gra-evine s vrsnim zagrebakim projektan-tima i izvoaima - tvrtkom Hnisberg iDeutsch. Realizacija je slijedila projekte,to je vidljivo iz usporedbi projekta i mno-gobrojnih otografija zgrade od poetka

20. stoljea. Jedino je dominantna kupolanad kraim stranicama osmerokutne bazeumjesto stakla dobila daanu oplatu ioblogu limom.

Proelja Umjetnikog paviljona ukra-ena su arhitektonskom figuralnom plas-tikom koja slijedi zadanu programsku kon-cepciju i odaje namjenu zgrade. Na glav-nom ulazu na sjevernom proelju, prila-zu iz grada, portal uokviruju dvije her-me figure u visokom reljeu, oslonjene nasrednje pravokutne stupce. Ponekad sespominju kao karijatide, iako stoje samo-

stalno umjesto stupova i nose gree. Iznadsrednjih vrata, na vrhu prelomljene lunetenalazilo se poprsje Atene Parthenos, po-kroviteljice i zatitnice lijepih umjetnosti.Sva tri elementa izradio je kipar IgnjatFranz.

U timpanima, trokutastim zabatima,na sva etiri proelja ugraeni su dubokireljefi sa srednjim motivom grba gradaZagreba. Na sjevernom i junom, u bo-nim kutevima postavljeni su leei genijiumjetnosti, arhitekture i skulpture. U o-

trom kutu timpana su i pripadajui atri-

Juno proelje zapadnog krila

paviljona nakon radova

Grafiti na unutranjem zidu tambura kupole Model modiljona na vijencu tambura


7/97

8

buti, uz figuru arhitekta koji na jednooko miri i procjenjuje urezani crte gra-evine na ploi koju dri u desnoj ruci,a u lijevoj pisaljku, nalaze se odlomciklasinih stupova s kapitelom, dok je uzskulptora torzo enskog poprsja. Proeljaizlobenih dvorana na istonoj i zapadnojstrani ispod timpana imaju po tri okrugleplitke ovalne nie s poprsjima renesansnihumjetnika. Biste Michelangela, Raaelai icijana su na zapadnom, a Medulia,Carpaccia i Klovia na istonom proelju.Zanimljiv je izbor naijenaca, naime, iakosu karijere ostvarili u Italiji, krajem 19.stoljea smatralo se da su sva trojica roe-na u Austrijskoj carevini. Slikar i grafi-

ar Andrija Meduli (Andrea MendolaSchiavone, oko 1500. - 1563.), roen je uNadinu ili Zadru, a prezime je pohrvatioIvan Kukuljevi Sakcinski; slikar VittoreCarpaccio (oko 1455. - 1526.) roen je uKopru gdje je i radio, a minijaturist JurajJulije Klovi (lat. Georgius Julius Croata,1498. - 1578.) u Grianima u Vinodolu.Skulpture su vjerni portreti umjetnika,izraeni prema likovima na poznatim sli-kama.

Projektom su na duljim proeljima uniama izmeu pilastara bile predviene

skulpture, a na kraim proeljima nakontraorima donje etae i uz glavni ulazkrilata bia koja sjede, ali to nije izvedeno,

ve su na vrhu ogradnog zida prilaznogstubita 1898. postavljene skulpture alego-rije kiparstva i slikarstva Rudola Valde-ca, koji je radio skice i za reljee u tim-panima.

U suvremenom strunom tisku, u"Viestima drutva ininira i arhitekata"1900. ocijenjeno je da je arhitektima: "

polo za rukom tu liepu gradjevinu koli uarhitektonskom toli umjetnikom pogledu

uz sudjelovanje domaih arhitekata i um-jetnika savreno izvesti te prole godinesvojoj svrsi predati".

Poetak obnove 2007.Kad su postavljene skele, Mladen Pe-

rui i Maja Gorianc umbrek, arhitektikonzervatori Gradskog zavoda za zatituspomenika kulture i prirode, paljivo supregledali stvarno stanje svih dijelovaproelja: buke ravnih ploha, profilacije

vijenaca i istaka, ukrasne dijelove s biljnimmotivima i figuralnu plastiku. Prikupiviarhivsku grau i literaturu te povijesnu inovu snimljenu otodokumentaciju, izra-dili su konzervatorske smjernice, zasnova-ne na koncepciji obnove izvornog stanja,budui da je ustanovljeno da postojidovoljno elemenata za takvu izvedbu.

ijekom vremena, nekoliko su putana zgradi izvoeni radovi, ali uvijek samoparcijalno i linijom manjeg otpora, to jebilo vidljivo na oevidu. Zamjenjivala sedotrajala ravna buka, profilacije manjim

dijelom i nestruno, a dotrajala arhitek-tonska plastika nije obnavljana ve jeuklanjana. Zanimljiva je pojedinost da sekronologija popravaka moe pratiti i pre-ma grafitima na unutranjim plohamatambura kupole, gdje su se majstori kon-tinuirano potpisivali. Grafiti su isprva ka-ligraski, a kasnije su ruke sve tee pisalesvoja imena, to odaje i pad kvalitetezanata u popravcima: "Ernest Dimel 1.

marz. 1908., Ivan Grgi 1911., Eduard1913., Petrovi 28. III 1923. i 12. 6. 1939.,Vjekoslav 1937., Ljudevit Kuini 8. 12.1938., Rudi Jenki 1963., Ivan 1974., Bruno1996."- samo su neki potpisi meu mno-gima, od 1902.

Paviljon je najvie izgubio na izvor-nosti oblikovanja proelja 1939. u radi-kalnoj purifikaciji, kad su skinuti mnogiukrasni elementi: velike obloge dimnjakauz kupolu, are na uglovima krovova,

vijenci s grbovima, maskeroni u zaglavnimkamenima nia, herme i poprsje Atene

nad ulazom i druga sitnija plastika. Me-utim, pri izradi nekoliko desetaka re-stauratorskih sondi, prema odredbi kon-zervatorskog nadzora, pronaeni su mate-rijalni tragovi i geometrija tada uklo-njenih elemenata te je radi cjelovitostiprezentacije monumentalne graevineodlueno restituirati prvotno izvedenostanje. Jedino je odreeno da se premaprojektu ostakle i dijelovi kupole, do tadaobloeni limom koji nije bio izvorni cin-ani ve naknadno izvedeni bakreni. U

tom smislu, trebalo je ve prije izraeni

Reljef arhitekta u timpanu nakon radova

Bista Julija Klovia na istonom proelju Bista Vittore Carpaccia na istonom

proelju

Biste Michelangela,

Rafaela i Ticijana su na

zapadnom, a Medulia,

Carpaccia i Klovia na

istonom proelju


8/97

nik sa 43 stavke koje obuhvaaju 1076elemenata proelja i krova. Polovina seodnosi na sanaciju konzola krovnog vijen-ca, modiljona i slinih elementa s lunimprofilacijama. Izvedba je povjerena ko-operantima a-grada - skupini restau-ratora, koju su vodili kipari Ivan Briski iAldo Krizman.

Velik dio elemenata od lijevane masesanirao se in situ, primjerice biste umjet-

nika, sva ugraena lijevana arhitektonskaplastika, konzole, modiljoni vijenaca, raz-ne volute, i sl. Ukrasna limarija od cina-nog lima na kupoli i krovovima je demon-tirana: maskeroni, girlande, stoci, grbo-

vi na titovima, volute i vaze. Na taj nainmoglo se sanirati podloge i obnoviti pri-vrenja, a u radionici ih bolje restauri-rati. Najuuvaniji komadi posluili su iza izradu istovjetnih, koji nedostaju. Zarestituciju ukrasne plastike, koja je s pro-elja skinuta 1939., izraivani su modelii niz probnih kiparskih uzoraka u glini.

Nakon odobrenja konzervatorskog nadzo-ra, izraivani su kalupi i lijevani elementite postavljeni na prvotna mjesta na pro-eljima i kupoli. Nakon uklanjanja skelaomoguen je pristup prizemlju i pod-noju, gdje se priprema trea etapa sana-cije graevine. U kiparskim radionicamaizrauju se jo herme i bista Atene Part-henos - koja e se postaviti na glavnomulazu. Sveobuhvatnom obnovom krovovai proelja, nakon etiri je godine Umjet-nikom paviljonu vraen u cijelosti izgled

kakav je imao kada je sagraen, 1898.9

trokovnik obnove modificirati i dopunitiza ugovaranje izvedbe radova.

Gradske slube u Sektoru za graenjeobjekata drutvenih djelatnosti, u ime Gra-da Zagreba kao investitora, organiziralesu 2007. izvedbu radova i ove druge eta-pe obnove kupole i svih proelja. Prove-le su natjeaje i provodile krovni investi-torski nadzor nad mnogobrojnim sudio-nicima, uz konzervatorski nadzor navede-

nih strunjaka Zavoda. Glavni izvoabila je tvrtka a-grad, koja ima licencijuza rad na kulturnim dobrima. Nekolikospecijaliziranih ekipa kooperanata u te-kim je uvjetima saniralo posebno oteenedijelove kupole, metalnu konstrukciju izamjenu cjelokupnog ianog stakla teprofiliranu limariju oko kupole s izradomnovih opava istaka od cinanog lima,kakav je bio izvorni. Vjeti zidari izradilisu nekoliko desetaka ablona za profilacijerazdjelnih i krovnih vijenaca i gotovo svuravnu buku.

Prilikom ureenja restorana u donjojetai 1994., mnogi su radovi loe izvedenite se zbog uvoenja novih instalacija po-

javljuje vlaga na podnoju, a intervencijena prilaznom stubitu uzrokovale su pro-dor vode u donje prostorije. Pisac 1900.posebno apostrofira to prilazno stubite:" po krasnim stubama pred zgradomizvedenih od tvrdog istarskog vapnencaod Repentabor unidje se trima velikimai ukusno izradjenim dverima u vestibul".Stoga je bilo potrebno iznova presloiti

stube, uz potrebne izolacije. Za zamjenu

pojedinih oteenih stuba pronaen jeizvorni kamen u kamenolomu u NovojGorici te se razlike ne primjeuju.

Svi elementi proelja obojani su kvali-tetnim bojama, primjerenim podlogama.onovi su odreeni prema nalazima narestauratorskim sondama. Na buci jenaen jednobojni premaz na svim dijelo-

vima. Izraeno je dvadesetak probnihuzoraka, dok nije dobiven i odabran ton

prema prvom izvornom sloju. Za limarijuje odabran ton prema prirodnoj boji cin-anog lima koji je naen na sauvanimukrasnim elementima na kupoli ispod cr-

venog premaza. Stolarija i bravarija tako-er su sanirane.

Restauratorski radoviPosebna panja posveena je restaura-

torskim radovima. Predstavnici Zavoda, uokvirima konzervatorskog nadzora, nakonuvida u stvarno stanje arhitektonske plas-tike na proeljima izradili su, uz konzul-

tacije s restauratorima, zaseban trokov-

Bista Andrije Medulia na istonom

proelju

Nakon uklanjanja skela

omoguen je pristup

prizemlju i podnoju, gdje

se priprema trea etapa

sanacije graevine

Zaglavni kamen nie proelja

s reljefom enske glaveZaglavni kamen nie proelja

s reljefom muke glave


9/97

10

Unutar ueg sredita Donjega gra-da, uokvirenog slijedom peri-vojnih trgova (tzv. Zelenom iliLenucijevom potkovom), rgovi PetraPreradovia i Petra Svaia jedini su trgo-

vi. Oba se trga nalaze na idealnoj osi sre-dita: staroj, predurbanoj komunikaciji,Svilarskoj ulici (danas Preradovievoj).Prvi put oba trga javljaju se u drugoj gene-ralnoj osnovi iz 1887. Godine 1900. i1901., kada je najavljeno da e se oba ure-diti, odreeno je da budu otvorena trita.Osnova Margaretskog trga (danas Pre-radovieva trga) izraena je 1900., a rgaG (danas Svaieva trga) 1904. godine.ek potkraj prvog desetljea 20. stoljeagovori se o drukijoj namjeni trgova, od-nosno oblikovanju kakvo bi ih pribliiloperivojnim trgovima.

Viktor Kovai, koji je uivao glasumjetnika meu arhitektima, izradit e

1909. idejnu skicu novog ureenja da-nanjeg Starevieva trga, dok je idue,1910. godine, raspisan natjeaj za uree-nje Preradovieva trga na koji bi se s ju-ne strane Akademikog trga (danas J. J.Strossmayera) premjestilo spomenik Pet-ru Preradoviu. Dok Svaiev trg i danassadri elemente Kovaieve vizije, Pre-radoviev trg nije preureen prema pr-

vonagraenom radu Ivana Kosa, ni ne-kom drugom. Neko je vrijeme na tomtrgu doista bilo trite, a poslije se ustalilaprodaja cvijea, emu zahvaljuje nadi-

mak: Cvjetni trg. Premjeten tek 1954.godine, spomenik Preradoviu nije po-budio nikakvu promjenu. Svaiev trg,

jedini donjogradski skver, preureen je

nakon Drugog svjetskog rata i do danas jeigralite i etalite.

Trg G otvorena trnicaU drugoj generalnoj regulatornoj os-

novi Zagreba iz 1887. mjesto za rg Gutvreno je na polovici bloka to ga ome-uju ulice: Nova (danas renkova), pro-duena Preradovieva (danas Haulikova),Ulice 12 (danas Mihanovieva) i 41 (da-nas Kumiieva), na tada potpuno neur-baniziranu podruju. O ureenju trgaraspravlja se od 1892., ali tek 1901. grad-

ska opina otkupila je zemljite, a 1902.objavila da e na njegovu junom dijelubiti "trite za ivene proizvode". Na-

veden je i povod: na susjednom blokugradit e se "nova velika palaa eljeznikeprometne uprave. Istodobno s gradnjomgoleme uredske zgrade - palae 1903. na-sipa se teren budueg trga.

Iz 1904. potjee osnova Gradskoggraevnog ureda za ureenje rga G kao"dnevnog trita za raznovrstni ive".Njemu je namijenjena sredinja ploha,

okruena dvoredicom, dok je u sredini

zdenac. Na sjevernoj strani predvienoje stajalite za fijakere, na istonoj zateretna kola, a na junoj se oekuju "ka-

varne". Apeli graana za ureenje trga

iz 1906. svjedoe da trg jo nije ureen.Iz te, a moda i prethodne godine po-tjee nacrt kojim se na trg smjeta mo-numentalna palaa Narodnog muzeja.Pripada korpusu studija za smjetaj Na-rodnog muzeja i Sveuiline knjinice nadotad neureenim donjogradskim trgo-

vima prvi, koji tom trgu predvia repre-zentativni karakter.

Napisala:dr. sc. Snjeka KneeviFoto:dokumentacija autorice

Svaiev trg preureenjem 1991. lien je svih senzacija: cvjetnih kompozicija, grmlja, aa i trske,

igralita i koturalita; ostali su plitko jezerce s djeakom i klupe

Prije nego to je projekt

povjeren Viktoru

Kovaiu (1909.), Trg G

preimenovan je u Trg dr.

Ante Starevia

Dva trga blizanca

Trg G, razglednica poslije 1906.

Istona fronta trga izgraena je do 1906. godine, a podruje trga nasuto na

predvienu razinu. U prvom planu podruje budue Kumiieve ulice i objekti

srueni kasnije, prigodom gradnje ulice. Na junoj fronti trga (desno, u drugom

planu) u to je doba sagraena samo kua na uglu trga i Haulikove ulice.

Regulacija Trga G


10/97

11

StarevievaSvaieva

Od

do

trga

Aerofotogrametrijska snimka

dijela Donjega grada, 1998. Geofoto


11/97

12

ek 1909. stvorena je financijska kon-strukcija za elementarno ureenje trga,a "za ustanovljenje detaila" imenovan jeestolani odbor. On je 9. veljae 1909.odluio povjeriti osnovu Viktoru Kova-iu, koji ju je izradio za nepunih mjesecdana, do 2. oujka 1909. Odbor je skicu

naelno prihvatio i predloio da radovismjesta zaponu.

Neto prije nego to je projekt povje-ren Viktoru Kovaiu, rg G preime-novan je u rg dr. Ante Starevia. o jenesumnjivo potaknulo Kovaia da nanajuoljivijoj toki trga predloi spome-nik. Simbolina i estetska namjena po-tisnule su oekivanu praktinu svrhu.

Prva, brzopotezna skica prikazuje kakoje Kovai zamislio skver: na sredinjojplohi djeje igralite u obliku elipse, uok-

vireno drveem, u sredini ontanu. Gustekronje odvajaju igralite od ulica. Perivojuse pristupa s dva mjesta, naglaena deko-rativnim niama u koje su smjeteni spo-

menici Stareviu, "ocu domovine" i nje-govu potovatelju i stranakome drugu,knjievniku Eugenu Kumiiu. U razra-enoj verziji, koja uz tlocrt i presjek sadri

vrlo lijepi perspektivni prikaz, glavni jeakcent na sjeveroistonom uglu, gdje sekriaju Rainerova (danas renkova) i Pre-radovieva ulica. Kompozicija se sastojiod polukrune nie koju ormira prozra-

Viktor Kovai, Skica za ureenje Starevieva/Svaieva trga, 1909.

na kolonada, a u sreditu joj je relje, nekavrsta panoa ili ekrana, ispred njega Star-evievo poprsje te rondela. U gornjemdijelu bonog paviljona, u izduenim,uskim niama zamiljeni su likovi. Nasuprotnom uglu, u plioj, mnogo jedno-stavnijoj nii nalazio bi se Kumiiev spo-

menik.

Neostvarena bt Kovaievaprojekta

Znalakom reijom Kovai je uskla-dio mogunosti arhitekture, skulpture ihortikulture, stvorivi simboliku scenui estetski prizor na najduljoj donjograd-skoj aveniji. Sam trg posvetio je linostii djelu koje nisu samo trajno asciniralicijelu hrvatsku javnost, nego intenziv-no zaokupljali i njega, tada u azi studi-

ranja memorijalnog i simbolinog pro-stora. Iz prethodne godine (1908.) potjeedo detalja razraeni projekt trga ispredkatedrale, Forum populi atrium eccle-

siae, Kovaievopus magnum, za koji jedobio prvu nagradu na javnom natjeaju;iz 1909. projekt pjacete sa spomenikom J.J. Strossmayeru izmeu palaa AkademijeHAZU i Kemijskog laboratorija, a iz1904./5. projekt oduhovljenja junog dije-la perivoja na dananjem rgu kralja o-mislava, gdje smjeta spomenik caru Fra-nji Josipu I., ije ime tada perivoj nosi. U

Viktor Kovai, Osnova za Stareviev/Svaiev

trg, perspektivni prikaz, 1909.


12/97

13

tim je projektima Kovai utilitarnoj i de-korativnoj svrsi, kako se zahtijevalo u pro-gramskim odrednicama, samoinicijativnonadredio snanu simboliku unkciju.

Zamisao oduhovljenja dotad neure-enoga rga G moe se izvesti iz ideo-lokih i politikih idealizacija, svojstvenihprvom desetljeu dvadesetog stoljea,kojima je i Viktor Kovai u to doba daosvoj individualni artistiki obol. Za razlikuod neto ranijih patetinih vizija monu-mentalizacije dvaju vanih zagrebakih

trgova, na rgu G Kovai je suzdran,iako ni taj projekt nije lien teatralnosti isceninosti. Komorna i lirska interpetacijateme moe se tumaiti Kovaievim po-tovanjem poslovine Starevieve samo-zatajnosti i asketinosti, a moda i uzo-rima iz bekog kruga. Vie nego u drugimprojektima, u ovoj viziji novog donjograd-skog trga razabire se oslon na klasine,odnosno klasicistike kanone, dok ugoaj iitava scenografija upuuje na osjeajnostsecesije. Igralitem se Kovai nije vie

bavio, ali je na rubu, na pozadini (buduih)

Godine 1928. trg je

preimenovan u Trg kralja

Petra Svaia, to nije

potaknulo da se obiljei

spomenikom tom

hrvatskom vladaru

Viktor

Kovai,

Osnova za

Stareviev/

Svaiev

trg, tlocrt i

(gore) pogledna zgradu

trnice, 1909.

Otto Schnthal,

Arhitektonska skica, 1900.

Friedrich Ohmann, spomenik kraljici

Elizabeti u Volksgartenu, 1905 1907.

Autor je spomenika Hans Bitterlich, koji je

na prvom natjeaju 1903. dobio drugu na-

gradu. Ohmann je autor cijele kompozicije.

Haulikove i Kumiieve. Ona nosi stilskaobiljeja arhitekture prijeloma stoljea iprvog desetljea 20. stoljea, uz nekolikoakcenata kasnijih razdoblja, to su ih natrg unijele interpolacije na njegovoj za-padnoj ronti.

Godine 1928. trg je preimenovan urg kralja Petra Svaia, to nije potak-nulo da se obiljei spomenikom tom hr-

vatskom vladaru. Ni novi Stareviev trg,kako se od 1928. zove Juni perivoj, nijedobio spomenik o kojem se govorilo de-

setljeima.

Igralite, jezercei mannequin-pisse

Perivoj je 1932. predlagao preureditiCiril Jegli (1897. - 1988.), ugledni sloven-ski vrtni arhitekt, od 1934. do 1940. up-ravitelj gradskih vrtova i nasada u Zagre-bu. Sredinju plohu, koju je jo ViktorKovai predvidio za djeje igralite kojenikada tu nije ureeno, Jegli bi ogradioi opremio za igru male djece, igralite

okruio slobodnim grupacijama zeleni-

kua june ronte, projektirao izduenuprizemnu zgradu trnice.

Detaljnu osnovu za ureenje trga iz-radio je prema prema Kovaievoj skiciGradski graevni ured, a Kovaiu je po-

vjerena izrada nacrta za spomenik, trnitrijem, bunar, klupe i kandelabre elek-trinih sijalica. No, ti nacrti poslije nisunarueni, a nije ostvarena ni bt Kova-ieva projekta simboliko obiljeje trga.Ureenje trga do kraja 1910. potaknulo

je izgradnju oboda trga i okolnih ulica:


13/97

14

la i cvijea, dok bi ostali nasadi ostali uzateenu obliku. Perivoju Jegli namje-njuje dvije unkcije: zatieno i kontro-lirano igralite, iskljuivo namijenjenodjeci, dok je okolni prostor namijenjenposjetiteljima i etaima. aj je konceptJegli u velikom stilu realizirao 1937. naKreimirovu trgu, a 1938. preureenjemStrossmayerova trga. Njegov je prijedlog

za Svaiev trg modernistika stilizacijapostojeeg skvera, a moda i ve zagub-ljene ideje Viktora Kovaia. Nije reali-ziran, a perivoj se do 1950-ih odrao uobliku kakav je dobio kad je ureen.

Vrtni arhitekt Zvonimir Kani (1916.- 1991.), od 1952. rukovoditelj hortikul-turnog odjela poduzea Nasadi (danasZrinjevac), ustvrdio je 1955. u prikazusvog projekta za preureenje trga da je on"pregaen vremenom". Poput Jeglia, Kaninamjenjuje skver igri djece i odmaranjugraana, no ne odjeljuje te unkcije tako

striktno. Potujui ovalni drvored lipa,zasaen 1910., i razvijene biljne solitere elemente nekadanjih kompozicija Kanislobodnim grupiranjem bilja, asimetri-nim jezercem i novim voenjem stazapretvara park u pejzani. Na istonomdijelu smjeta asaltnu plohu koturalita,na najmirnijem, jugozapadnom dijelu ig-ralite za manju djecu, a odraslima na-mjenjuje sredinji dio pod kronjamalipa. Ureen 1956. godine, park je 1957.obogaen skulpturom "Djeak", manne-quin-pisse, Antuna Augustinia, koja

je postavljena na rub jezerca. eoretiarparkovne arhitekture, Mladen Obad i-taroci, obnovu (preoblikovanje) Svaieva

trga smatra Kanijevim najvrednijim ostva-renjem.

Danas taj stilski sloj s elemenatima lir-ske apstrakcije gotovo i nije itak u parku,koji je preureenjem 1991. lien svih sen-zacija: cvjetnih kompozicija, grmlja, aa itrske, igralita i koturalita. Ostali su plit-ko jezerce s djeakom i klupe, rijetko ras-podijeljene stazama. No, razvijene kronje

stabala sainile su s vremenom titravi ze-leni svod koji natkriljuje zelenu oazu. Gra-ani tog dijela grada zadovoljni su svojimskverom, gdje znaju naas zastati, sjesti dapopriaju, dok se na travnjaku igraju djecai trkaraju psi. Radosna djeica i sretni psiobiljeavaju dnevnu sliku Svaieva trga,dok nou ovdje promiu sjene onih koji seklone svjetla i sunca.

Perivoj Svaieva trga, pogled sa sjevera, oko 1925.

Razglednica

Svaiev trg preureen

je 1956., prema projektu

vrtnog arhitekta

Zvonimira Kanija, a 1957.

obogaen je skulpturom

"Djeak", Antuna

Augustinia


14/97

15

Franjo Ks. Kuha 1863. godine

Foto: F. Kelemen, Zagreb (?).

Iz obiteljskog albuma Kuha

Kabalini. Kopija u Odsjeku za

povijest hrvatske glazbe HAZU

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti100. godinjica smrti Franje Ksavera Kuhaa (1834. - 1911.)

Napisala:Sanja Vukasovi-RogaFoto:dokumentacija autorice i arhiva

Hrvatskog glazbenog zavoda

Franjo Kuha zaetnik je hrvatske et-nomuzikologije, glazbene historio-grafije, publicistike i kritike. Glavnamisao koju je u nadgrobnome govoruizrekao Milan Krei, predsjednik Savezahrvatskih pjevakih drutava, prikazujeKuhaevu veliinu, a ona glasi:

"Kuha nam nije ostavio samo primjeruzornog pregaoca na glazbenom polju,

vatrenog zagovaratelja narodne pjesme,neumornog radnika na njivi narodne kul-ture, umjetnosti i knjievnosti, ve nam

je uz to ostavio bogatu zbirku pukih pje-sama, koja e biti buduim glazbenicimaneizcrpivo vrelo narodnih motiva".

Moe se rei da je Franjo Kuha anti-cipirao novo doba u hrvatskoj glazbi, ukojem je hrvatska narodna glazba postalainspiracijom umjetnikoj glazbi.

ijekom ove godine prigodno se, zbog100. obljetnice Kuhaeve smrti, ee ne-go prijanjih godina prisjeamo njego-

vih zasluga. Mnoge e institucije u graduposvetiti Kuhau zasluenu pozornost:izloba postavljena u Hrvatskom glaz-benom zavodu posveena je njegovomdjelovanju u toj instituciji, a u palai Hr-

vatske akademije znanosti i umjetnostina Zrinskom trgu odrava se 27., 28. i 29.listopada Meunarodni muzikoloki skup"Franjo Ksaver Kuha (1834. - 1911.):Glazbena historiografija i identitet".

U Knjinicama grada Zagreba - Grad-skoj knjinici na Starevievom trgu

postavljena je izloba u ast ovom glaz-

Kad je 1859. dobio bogato nasljedstvo, desetak je godina u

ljetnim mjesecima putovao po junoslavenskim zemljama,zapisujui narodne napjeve, a zimi je sabranu grau prouavao

u hrvatsku narodnu glazbu


15/97

16

beniku - jednom od brojnih iliraca koji suse zduno zalagali za hrvatsku domovinui kulturu.

Roditelji Nijemci, sin iliracKuha se rodio u Osijeku, 1834. go-

dine. Njegovi roditelji, otac Joze Koch imajka erezija roena Piller, bili su nje-makoga porijekla. Rano je dobio po-duku iz sviranja nekoliko instrumenata,susreo se s pukim popijevkama, a kaogimnazijalac svrstao se u redove boracaprotiv tuinskoga njemakog i maarskogutjecaja.

U Peti je zavrio uiteljsku kolu ipohaao Uilite muzikog udruenja,u Weimaru nekoliko tjedana bio ue-nik Franza Liszta, u Beu uio kod poz-natog pedagoga Carla Czernyja. Vrativise 1858. u Osijek, poduavao je glazbu, ali

istodobno oduevljeno prouavao i narod-nu glazbu. Skromnih imovinskih prilika,Kuha je traio nain za preivljavanje,pa je esto mijenjao poslove. Sreom, i-

vot mu se promijenio kad je 1859. dobiobogato nasljedstvo te je desetak godina uljetnim mjesecima putovao po junosla-

venskim zemljama, vrijedno zapisujuinarodne napjeve, a u zimskim mjeseci-ma je sabranu grau prouavao. ijekomovih putovanja prikupio je i 76 narodnihglazbala. Kasnije, u svom djeluPrilog za

poviest glasbe junoslovjenske donosi opis

i povijesni razvoj narodnih glazbala.Godine 1861. utemeljio je u Osijeku

drutvo za njegovanje slavenske glazbe,ponajprije hrvatske, koje je kasnije izraslou pjevako drutvoKuha.

osiromauju, lihvarenje cvjeta, graanstvoje uglavnom stranoga podrijetla. Zagreb,Osijek i Varadin po svojoj arhitekturi iz-gledaju kao da su njemaki gradovi. Doba

je to generacije naih intelektualaca, kaoto su Ivan Maurani, Josip Juraj Stros-smayer, Ante Starevi, Eugen Kvaternik,Franjo Raki i drugi.

Kratko vrijeme Kuha je radio kaopodravnatelj Narodnog zemaljskog glaz-benog zavoda, ali budui da je ta ustanova70-ih godina bila njemaki orijentirana,dao je ostavku. Od tada pa do kraja ivotanije imao stalan posao.

Narodno blago i muzikologijaGodine 1878. Franjo Kuha zapoeo

je svoj epohalni pothvat - izdavanje zbor-nikaJuno-slovjenske narodne popievke.

Nakon smrti strica, naslijeenu znat-

nu svotu novca iskoristio je za putovanjapo slavenskim zemljama na Balkanu iprikupljanje njihovih narodnih napjeva.ijekom 12 godina proputovao je Hrvat-sku i Slavoniju, Srijem, Vojvodinu, Istru,Dalmaciju, Sloveniju, Bosnu, Srbiju, CrnuGoru, Makedoniju i Bugarsku. Posjetio

je i Maarsku, Austriju i sjevernu Italiju.Sakupio je otprilike 4000 narodnih napje-

va.Priredio je i objavio 2000 napjeva u

zbirci Juno-slovjenske narodne popievke.a je zbirka kapitalno djelo Franje Ksavera

Kuhaa i najvei muziko-olklorni zbor-nik objavljen u Hrvatskoj. Njime je Kuhaostavio u nasljee grau znaajnu nesamo za Hrvatsku, ve i za sve narode ije

je olklorno blago zabiljeio.Potkraj 19. stoljea Kuha istrauje

upotrebu hrvatskih narodnih napjeva udjelima Haydna i Beethovena. Pronaao jehrvatski napjevOj Jelena, Jelena u finaluHaydnove "londonske" simonije u D-duru(br.104), napjevKia pada trava raste napoetku Beethovenove este, "pastoralne",

simonije i brojne druge primjere.

Zapaen je i njegov rad glazbenogkritiara. Zanimljivo je da se Kuha ter-minom muzikologija, kao nazivom zaglazbenu znanost, sluio prije nego to

je G. Adler 1885. spomenuo termin Mu-sikwissenschaft. Njegova je definicija mu-zikologije, u irem smislu rijei, da je "ubitnosti posvema samostalna znanost, ko-

ja sadraje sve, to na glazbu spada".Doprinos glazbenoj teoriji dao je

Kuha 1875., prijevodom djelaKatekizamglazbe J. Chr. Lobea, prirunika koji je u

Godine 1878. Kuha je

zapoeo svoj epohalni

pothvat - izdavanje

zbornika Juno-slovjenske

narodne popievke

Godine 1871. Kuha se preselio uZagreb. Vrijeme boravka u Zagrebu naj-plodonosnije je razdoblje njegova stvara-latva. Nakon mranog Bachovog apsolu-tizma, poslije Hrvatsko-ugarske nagodbe,politike prilike bile su neto povoljnije,ali sve vie dolazi do ekonomskog raslo-

javanja. Stvaraju se novi bogatai, seljaci

Kapica s

krtenja

Pjevanka se sastoji od metodikog uvoda

u kojem Kuha iznosi kratke upute

zato i kako uiti djecu pjevanju u niim

razredima osnovne kole. Drugi dio sadri

100 djejih pjesama - narodnih napjeva.


16/97

17

Njemakoj popularan do dananjih dana.Kuha je i prvi hrvatski povjesniarglazbe te je objavio dvije znaajne mono-grafije: Vatroslav Lisinski i njegovo doba iIlirski glazbenici.

Njegov je opus vrijedan i golem, a upovodu 70. roendana popisao je sva svo-

ja djela u brouriMoj rad. Popis obuhvaa191 tiskanu i 19 rukopisnih, djelomino

Izloba u Gradskoj knjiniciU predvorju Gradske knjinice na Starevievom trgu 6 postavljena je izlobaKuha i Zagreb, koja se moe razgledati do kraja listopada. Mogu se pogledatinjegovi radovi iz fonda Gradske knjinice lanci, knjige, notna izdanja. Neki odnjih su jedinstveni primjerci koji se uvaju u zatienom fondu knjinice, primjericeKatekizam glazbe iz 1889. s posvetom i potpisom autora, Juno-slovjenske narodne

popievke s posvetom Marije Kuha.Zanimljivost su osobni predmeti Franje Ksavera Kuhaa (kapica s krtenja, papirnaticvijet koji je nosio na vjenanju, klju od lijesa, kutija za cigare s inicijalima), koji su

u vlasnitvu Glazbene kole Franje Kuhaa u Osijeku te sedam narodnih glazbala(frula iz Banata, altva iz Slovake, altva iz Tovarnika, rog iz Aljmaa, tamburica izZagreba, buina iz Iriga i gusle iz Prnjavora) iz Zbirke Franje Kuhaa, pohranjeneu Etnografskom muzeju u Zagrebu. Tijekom trajanja izlobe u Glazbenom odjelumogu se dobiti dodatne informacije o izloenoj grai i posluati snimke nekihKuhaevih vokalnih i glasovirskih djela.

Autorica je izlobe SanjaVukasovi-Roga, koordi-natorica Glazbenog odjela,sa suradnicima (Igor Mla-dini - prikupljanje i ob-rada grae, Mirna Osma-

novi - tekst postera, NadaBezi - fotografija, IsmenaMei - oblikovanje i dizajnpostera i eljka German -likovni postav).Uoi obljetnice, na web-stranicama Knjinica grada

Zagreba, u okviru projekta Digitalizirana zagrebaka batina Zagreb na pragumodernog doba postavljeno je i predoeno javnosti 2416 stranica Kuhaevih djela(Juno-slovjenske narodne popievke, Pjevanka, Prva hrvatska uputa u glasoviranje) tetako elektronika, virtualna izloba ini cjelinu s onom postavljenom u vitrinamana ulazu u Gradsku knjinicu.

Uputa u glasoviranje prva je hrvatska kola

za klavir namijenjena djeci i odraslima.

Sadri teoriju, vjebe i skladbe, narodne

melodije iz svih krajeva Hrvatske te djela

hrvatskih skladatelja I. Zajca, V. Lisinskog,

S. Albinija, F. Kuhaa, F. Livadia, N.

Fallera i dr.


17/97

Zgrada br. 16 u Varavskoj ulici,

posljednje prebivalite

Franje Kuhaa

18

Meunarodni muzikolokiskup o KuhauU povodu 100. obljetnice smrti etnomuzikologa i povjesniaraglazbe Franje Ksavera Kuhaa, Hrvatsko muzikoloko drutvo

i Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU-a organiziraju od27. do 29. listopada meunarodni muzikoloki skup pod na-zivom Franjo Kuha (1834.-1911.): Glazbena historiografija iidentitet, koji e se odrati u Knjinici HAZU-a.Prvo tematsko teite skupa, kako je najavljeno u njegovunaslovu, je problematizacija poimanja, konstruiranja i pisanjaglazbene historiografije, kako ju je u svojem opsenom i slo-enom opusu oprimjerio na sluaju hrvatske i junoslavenskeglazbene historiografije F. Ks. Kuha. S obzirom na to da jeKuha djelovao preteno u doba "nacionalnog romantizma",u kojem su se slinom ili identinom problematikom bavile imnoge druge europske nacionalne muzikologije, dobrodolisu i prilozi sa sukladnim etnikim i nacionalnim temama, kao ioni koji ovu problematiku obrauju teorijski i naelno.Drugo tematsko teite jest pitanje poimanja, stvaranja i ut-vrivanja glazbenog identiteta na lokalnoj, regionalnoj, na-cionalnoj i/ili nadnacionalnoj razini koji na sloen i ponekadkontroverzan nain ilustrira upravo Kuhaev primjer vlastitalaviranja izmeu hrvatskog, junoslavenskog ili panslavenskogidentiteta.Dvadeset i sedam sudionika iz Austrije, Bugarske, Crne Gore,eke, Hrvatske, Irske, Italije, SAD-a i Srbije izlagat e proble-matiku vezanu uz navedene teme. Uz simpozij e 27. listopadau knjinici HAZU-a eljka Radovinovi iz knjinice Muzike

i nedovrenih radnji te 65 tiskanih i 35rukopisnih skladbi. Sve mu to, naalost,nije pomoglo da bude primljen u Jugosla-

vensku akademiju znanosti i umjetnosti, uvrijeme kad ju je vodio njezin utemeljitelj,Josip Juraj Strossmayer.

Kuhaeva ulica u ZagrebuZagrebako razdoblje Kuhaeva ivo-

ta obiljeeno je financijskim brigama, pase selio nekoliko puta. Zadnja adresa bilamu je Samostanska ulica, dananja Var-avska.

Franjo Ksaver Kuha, zaetnik hrvat-ske etnomuzikologije, glazbene historio-grafije, publicistike i kritike umro je 18. lip-nja 1911. u Zagrebu, a sahranjen je u sjeve-rnoj arkadi zagrebakog Mirogoja, uz nad-grobni govor predsjednika Saveza hrvat-skih pjevakih drutava, Milana Kreia.

Ve sljedee godine, na skuptini zas-tupstva Slobodnog i kraljevskog glavnogagrada Zagreba, odranoj 7. listopada, Za-

Kuhaeva ulica u

Zagrebu

''Kuhaeva ulica, po hrv. muzikologu Fr.Ks. Kuhau.''

ako je Kuha postao drugi glazbenik,nakon Vatroslava Lisinskog, po kojem je

jedna ulica u Zagrebu dobila ime.Evo to je Franjoj Kuha o sebi zapi-

sao: "Kako rekoh, ja nisam ali Boe, od-rastao u sferi hrvatskoga jezika, to samodrastao u sferi hrvatske glazbe, jer u mla-

dosti svojoj nisam volio drugo nego samohrvatske melodije, te u ovom se ustrajnovjebao".

akademije Sveuilita u Zagrebu predstaviti web-stranicu o F.Ks. Kuhau, a otvorit e se i izloba o F. Ks. Kuhau, autorice N.Bezi.U Hrvatskome glazbenom zavodu 28. listopada odrate se koncert Iz graanskog i plemikog salona na mijenistoljea.

greb mu se oduio, nazvavi ulicu u bliziniKvaternikovog trga - Kuhaevom ulicom:

''Ulica, usporedna s Medjanom ulicomod Maksimirske ceste do Petrove ulice poGrahor-Zebievu zemljitu" dobila je ime


18/97

19


19/97

2020

Maksimirska park-uma i junood nje velika ravnica Svetice,uz savsko priobalje te obron-ke i vrh Medvednice, pripadaju u najtra-dicionalnije prirodne sportsko-rekrea-cijske lokacije u Zagrebu. Organiziraniplivaki rekreacijski poeci, ali i oni sport-ski, poinju polovicom 19. stoljea u do-njem, Prvom jezeru. Zimi 1853. na jezeru

je otvoreno prvo zagrebako klizalite.Na Sveticama, prirodnoj ledini juno odmaksimirske ume, potkraj 19. stoljeaizgraeno je biciklistiko trkalite (velo-drom), a poetkom 20. stoljea ovdjepoinje snana organizirana sportskaaktivnost. Inicijatori su bili agilni sportaiHrvatskog akademskog portskoga dru-tva (HAK), koji su svoju najveu elju ureenje vlastita igralita ostvarili 1912.

godine uz pomo zagrebakog nadbis-kupa dr. Antuna Bauera. Od tada se moepratiti neprekinuta sportsko-rekreacijskadjelatnost na tom pejzano-perivojnompodruju sa svih strana okruenim gra-dom.

Drveno biciklistiko trkalitepodignuto je prema projektu in. Gusta-

va Hermanna 1897. godine na krianjudananje Maksimirske ulice i Svetica,tono nasuprot glavnom ulazu u mak-simirski perivoj, u osi glavne etnice. Usvega sedam godina, od 1891. do 1897,

izgraena su u Zagrebu ak tri biciklis-tika trkalita: na dananjemu Roosevel-tovu trgu, uz Koturaku cestu i ovo treeu Maksimiru.

Sportski tereni HAK-a velikiplanovi i skromna realizacija

Gradnja vlastitog igralita bila je jedanod temeljnih zadataka uprave Hrvatskogakademskog portskoga drutva (HAK-a)

jo od njegova osnutka 1903. godine. Me-utim, od gotovo nemogueg terena na

starome Gradskom sajmitu (kod Dra-

Povijest sportske arhitekture do 1970. godine:Napisala:

Prof. dr. sc. Ariana tulhofer dipl. in. arh.autorica knjige "Sportska arhitektura u Zagrebu", 2005.Foto: dokumentacija autorice

tekst preuzet iz asopisa "ovjek i prostor",god. LVII/2010., br. 5-6 (672-673)

Poloaj izvedenih i planiranih sportskih sadraja u Maksimiru i na Sveticama do 1970.

kovieve ulice), gradskoga zemljita naZapadnom perivoju, igralita na ukan-cu i Elipsi (danas Srednjokolsko igra-lite), do vlastitog je igralita bio dugi put.HAK-ovci su u jesen 1911. godine uzsimbolinu zakupninu zakupili parceluzagrebake nadbiskupije na Sveticama,

neureenu livadu neposredno juno odMaksimira.

HAK-ov stadion, 1912. Projektkoji je izradio student prava, kasnije od-

vjetnik, Branko Domac, predviao jenogometno igralite veliine 11070 m,s atletskom stazom duljine 402,25 m (!) i


20/97

2121

HAK-ovci su u jesen 1911.

godine uz simbolinu

zakupninu zakupili parcelu

zagrebake nadbiskupije

na Sveticama, neureenulivadu neposredno juno od

Maksimira

irine 8 m uokolo njega, te s dvama tenis-kim terenima. Nacrte za tribine s desetredova za 1090 gledatelja izradio je dru-gi lan kluba, graditelj Emil Erort. Zaetiri su mjeseca radovi zavreni i prvi jetrening odran 25. travnja 1912. godine.

Izgradnjom igralita u Maksimiru poloenje temelj za normalan razvoj i napredakne samo nogometa ve i ostalih sportova tenisa, konjikog sporta, streljatva,hazene...

Planovi za sportski sklop HAK-auz Bukovaku cestu Zavretkom Pr-

vog svjetskog rata znatno je porastao in-teres za sport, pa je to jedino HAK-ovoigralite postalo pretijesno za sve zain-teresirane kako gledatelje, tako i spor-tae. Osim toga, prema tadanjoj regu-lacijskoj osnovi, upravo je kroz postojee

igralite prolazila trasa predviene cesteprema jugu, prema eljeznikoj stam-benoj koloniji. Stoga je odlueno da se ublizini, sjeverno od Maksimirske ceste uzBukovaku, kupi novo zemljite predvi-eno za prostraniji sportski sklop, s daleko

veim kapacitetom za smjetaj posjetiteljai brojnim prateim sadrajima: bazenima,teniskim terenima (zimi klizalitima) zaklupsko koritenje i iznajmljivanje, velo-dromom, sportskom dvoranom, brojnimpomonim terenima i klupskim zgrada-

ma.

E. Erfort: Tribine HAK-ova stadiona u Maksimiru, 1912.

1.) Prvi je projekt iz 1919. godinepredviao tribinu za 2500 gledatelja, su-

vremene kupaonice i garderobe, uredskeprostorije i dvoranu za zimski trening.Za poetak je izravnato zemljite, ali zadaljnje planove nije bilo sredstava. Osim

toga, u meuvremenu su u sreditu gra-da sagraena dva velika nogometna igra-lita: HK-a "Concordia" na ratinskojcesti (danas stadion NK "Zagreb") i I.hrvatskog portskog kluba "Graanski"u Kupskoj ulici (izmeu Koturake cestei Vukovarske avenije), na kojima su seprireivale sve znaajnije utakmice. Stoga

I. Babi: Sportski sklop HAK-a uz Bukovaku

cestu, 1923., projekt

se sljedee godine na postojeem HAK-ovu igralitu na Sveticama samo proi-ruju i dograuju drvene tribine te im sekapacitet poveava na 12.000 mjesta.

2.) Godine 1923. lan kluba, grae-vinski tehniar Ivan Babi, radi nacrte

za novo igralite uz Bukovaku cestupredvieno za ak 30.000 posjetitelja. Usredite sportskog parka u smjeru sje-

ver-jug postavlja nogometno igralite80120 m, okrueno lakoatletskom sta-zom irine osam metara, te deset metarairokim trkalitem za biciklistike i moto-ciklistike utrke, duljine tono pola kilo-


21/97

22

metra i s potrebnim nagibima na zavo-jima. Na istonoj strani stadiona tre-bao bi se nalaziti 50-metarski bazen zaplivanje, a na zapadnoj jednokatna, stometara dugaka tribina s 2500 sjedala.Juno od stadiona smjeteno je dvanaestteniskih igralita koja bi se zimi preplavila

vodom pa bi sluila kao klizalite. Istonood stadiona manje je igralite, 65100metara, predvieno za hazenaice i tre-ning nogometaa.

3.) Godine 1932. arhitekti Franjo Ba-hovec i Antun Ulrich rade svoj projektsportskog sklopa. U sredini parcele nogo-metni je stadion s atletskom stazom itribinama. Sredinji teniski stadion, smje-ten juno od stadiona, imao bi natkrivenetribine potkovastog oblika. Otvoreni pli-

valini bazen nalazi se u mirnijem, sjever-nom dijelu parka. Sportski sklop zaokru-

uju est teniskih terena, vjebalite,bacalite i klupske zgrade unkcionalne,ravnih, elegantnih poteza i mjestiminozaobljenih zavretaka.

Meutim drvene tribine HAK-ovamaksimirskog stadiona izgorjele su u noiizmeu 5. i 6. srpnja 1936. godine i takopotopile sve nade o gradnji novoga sta-diona. Klupska su se sredstva potroilaza izgradnju novih tribina kapaciteta6000 gledatelja, podignutih sljedee godi-ne prema nacrtima graevinskog podu-zetnika Pluhovskog. e su tribine bile u

uporabi sve do izgradnje Dinamova sta-diona, 1946. godine su prenesene na ig-ralite NK "Zagreb" u Kranjevievoj ulici.u ih je zatekla ista sudbina: izgorjele su upoaru 1977. godine.

4.) Neposredno prije Drugog svjet-skog rata, 1940. godine, arhitekti DragoIbler i Ljudevit Gaj, graditelj Ivo Babi iin. Velimir Jamnicki projektiraju svakisvoju viziju sportskog parka uz Bukova-

ku cestu. Ljudevit Gaj predvia izgrad-nju stadiona za nogomet, laku atletiku idruge priredbe, te sredinji teniski teren,odnosno zimi stadion za hokej. Sjevernidio zemljita namjenjuje sadrajima unu-tranjeg klupskog ivota: plivalite, osam

teniskih terena i trening igralite za no-gomet, hokej na travi i laku atletiku. IvanBabi smjeta deset teniskih igralita i sre-dinji teniski teren s armiranobetonskimtribinama za 5000 gledatelja te plivakibazen na najjunijem dijelu parcele. Usjeverozapadnom kutu maksimirskog pe-rivoja predvia izgradnju nogometnog iatletskog stadiona s gledalitem za 20.000ljudi, igralitem veliine 70100 m i este-rostaznom atletskom stazom. Istonijeod stadiona jesu igralite za rukomet i

vjebalite za nogomet, te stadion za rit-

miku gimnastiku s amfiteatralnim gle-dalitem za 1500 ljudi, predvien i za ka-zaline priredbe na otvorenome.

Ostali sportski tereni izmeudva svjetska rata

Golfski teren, 1931. Na zamolbuGol-kluba "Zagreb", osnovanoga 1929.,gradska opina daje iste godine zemljiteu maksimirskom perivoju u zakup na

est godina za ureenje golskog igrali-ta. Igralite je sveano otvoreno 12. lipnja1931. godine. Ukupna duljina natjeca-teljskih staza bila je 2002 m, a igralose na devet rupa, tako da su igrai dvaputa morali obii teren kako bi odigralisvih osamnaest rupa. Unato tome, taj

je golski teren bio jedan od najljepihu srednjoj Europi, skladno uklopljen umaksimirski perivoj. Meutim ve 1935.godine, zbog neplaanja zakupnine, raz-rjeuje se zakupni odnos.

Sokolsko sletite, 1934. Velikosletite za jubilarni sokolski slet u slavu60 godina osnutka Hrvatskoga sokolaizgraeno je 1934. godine na jugoistonomuglu Maksimirske ceste i Svetica, na zem-ljitu zagrebake nadbiskupije, premanacrtima proelnika Graevnog odsjekaarhitekta Josipa Dryaka. Prostor sletita

najvei u jugoistonoj Europi bio jepovrine 120.000 m2. Glavni dio povrinezauzimalo je vjebalite 170,8 117,5 m.Na terenu je, na meurazmaku od 185cm, istodobno moglo vjebati ak 5045

vjebaa. Za razliku od veine ostalih so-kolskih sletita, atletska staza duljine 400m okruivala je sletsko vjebalite, pa jesokolski stadion poslije omoguio odra-

Lj. Gaj: Sportski sklop HAK-a uz

Bukovaku cestu, 1940., projekt

Golfsko igralite u

Maksimiru, 1931.

Drvene tribine HAK-ova

maksimirskog stadiona

izgorjele su u noi izmeu

5. i 6. srpnja 1936. godine

i tako potopile sve nade o

gradnji novoga stadiona

J. Dryak: Sokolsko sletite na Sveticama,

1934.


22/97

23

vanje i drugih sportskih priredbi. Kapa-citet drvenih tribina iznosio je impo-zantnih 23.000 sjedeih mjesta. Istonai zapadna tribina bile su duge po 233 mi visoke kao trokatnica 9,70 m. Ispodtribina, tik do vjebalita, bile su tribine zastajanje: na pet je stuba u nagibu 10% stalodo 30.000 gledatelja, tako da je ukupnikapacitet stadiona iznosio oko 50.000 gle-datelja. Drvene su tribine izgorjele 1941.godine, a sauvana je jedino zidana zgra-da na ulazu u stadion sa sveanim loama,koja je uklopljena u dananji sportsko-rekreacijski centar Svetice.

Atletski stadion "Maksimir"Nakon Drugoga svjetskog rata Fis-

kulturni odbor Zagreba dodijelio je No-gometnom klubu "Dinamo" na koritenjeteren nekadanjeg HAK-a u Maksimiru.

Uz teren nije bilo tribina, budui da sustare drvene HAK-ove tribine preneseneu Kranjevievu ulicu.

Arhitekt Vladimir urina izradioje prvi projekt atletskoga stadiona uMaksimiru odmah nakon zavretka Dru-gog svjetskog rata, u sijenju i veljai 1946.godine. Veliki stadion s kontinuiranimelipsastim tribinama s tri strane te pozor-nicom i manjim stajaim tribinama na is-

tonoj strani, ukupnog kapaciteta 54.000gledatelja, postavljen je u sreditu velikeparcele ograniene Maksimirskom i Ja-kievom cestom, Sveticama te produl-

jenom Zvonimirovom ulicom. Ukupnaduljina stadiona s tribinama u duemsmjeru iznosila bi ak 288 m. Nogomet-no igralite orijentirano u smjeru sje-

ver-jug, s malim otklonom prema istoku,veliine 10570 m bilo bi okrueno400-metarskom atletskom te 500-metar-skom biciklistikom stazom. S njegovezapadne strane urina je predvidio nizsportskih terena i drugih prateih sadr-aja. U odnosu na dananji poloaj sta-

diona, koji je stisnut na za njega prema-lenu povrinu, ovaj bi stadion maksimalnoiskoristio mogunosti koje mu je pru-ala velika parcela. Odmaknut je od pro-metnica, s povoljno rijeenim pristupnimputovima sa sve etiri strane i dovoljnoudaljen od maksimirske ume.

Izgradnja stadiona Gotovo isto-dobno s prvim izvedenim graevnimradovima na terenu maksimirskog igra-lita, arhitekti Vladimir urina i FranjoNeidhardt te konstruktor Eugen Erlichizrauju projekt atletskoga stadiona. Sta-dion Fiskulturnoga drutva Akademiara(podsjeanje na prije rata zabranjen Hr-

vatski akademski portski klub HAK),a ubrzo potom Nogometnoga kluba "Di-

namo" (danas Stadion "Maksimir"), po-stavljen je na mjestu biveg igralitaHAK-a u okolnostima koje nisu dopu-tale dug izbor i diskusiju o lokaciji, te jeurbanistiki nepovoljno smjeten: nalazise na krianju dviju prometnica, Jakieveulice i vrlo prometne Maksimirske ceste,u samome uglu velikog, gotovo neizgra-enog slobodnog terena na Sveticama,kojemu u to doba nisu bili rijeeni imo-

vinsko-pravni odnosi, pa je stadion "sasvih strana okruen ogradama i susjedi-ma, poput ugraene trokatnice negdje u

nekoj ulici", uguran na premalen prostor.Meutim i na tome skuenome prostoru,bez jedinstvenog urbanistikog rjeenjacijeloga sportskog sklopa na Sveticama,projektanti su uspjeli snanim suvreme-nim arhitektonskim izrazom realiziratiuzorno sportsko borilite.

Izvedbena koncepcija projektanata za-miljala je igralite u nasipu potkovastogoblika, otvorenoga prema svjeini i vizu-rama maksimirske ume, dok je potreb-nom broju gledatelja namijenjena velikazapadna tribina. Projektirajui stadion ar-

V. Turina: Stadion Doma II. J. A. na Sveticama sa sportskim naseljem, projekt,

sijeanj 1946.

V. Turina, F. Neidhardt, E. Erlich: Stadion FD "Akademiar",

1946., maketa


23/97

24

hitekti su imali viziju olimpijskog idea-la otvorenoga sportskog borilita, izlo-enog suncu i slobodnom strujanju zra-ka. Stadion je pejzanoga tipa, s tri stra-ne okruen niskim i blago zakoenim na-sipom za 30.000 stajaih mjesta, dok jeetvrta, sjeverna strana otvorena prema

maksimirskoj umi i dalje prema Zagre-bakoj gori. Parterni dio stadiona pot-kova je zemljanoga nasipa, visine svegatri metra, okruena po svome obodu in-tenzivnom vegetacijom i otvorena premasvjeini Maksimira. Ne elei orsiratidominantnu graevinu na uglu dviju pro-metnica, u ambijentu koji bi brutalnomarhitekturom mogao ugroziti vrijednostmaksimirskog pejzaa, projektanti su za-mislili arenu u nasipu, okruenu nasadi-ma sa svih strana. Pozornica s akustikomkoljkom na otvorenom, sjevernom dijelu

potkove, po uzoru na helenske stadione,predviena je za velike priredbe, koncer-te i masovne nastupe. Pokraj nje nalazise maratonski toranj, a do njega ulaz zamaratonske trkae i povorke masovnihpriredbi.

Atletska je staza raena po uzoru nastadion u Helsinkiju, Finska. Krivine za-

voja odstupaju od propisa koji su tadabili u uporabi i pribliavaju se krunici.Igralite za nogomet veliko je 70105 m,a slobodni prostori do zavoja koriste se zaskokove i bacanja.

Stadion je 1946. godine privremenootvoren sletskom priredbom.

Zapadna tribina, 1946.-1955. Natemelju odluke Vlade NR Hrvatske od 13.12. 1951. godine besplatno su NK-u "Di-namo" ustupljene zgrade i zemljite no-gometnog igralita u Maksimiru, a dvije

je godine kasnije prihvaen prijedlog iz-gradnje stadiona prema projektu V. uri-ne, F. Neidhardta i E. Erlicha. Intenzivniradovi zapoeli su rekonstrukcijom atlet-

ske staze. Najsloeniji graevni pothvatbila je izgradnja zapadne tribine koja jezahtijevala osobite konstrukcijske napo-re projektanata. Zapadna je tribina shva-ena kao arhitektura u pravome smislurijei. Njezina konstrukcija i postava gar-deroba u izdueni kvadar, koja penetrira

kroz prostor tribine bili su uvjetovaniogranienim prostorom parcele: zapadnagranica gradilita prolazila je upravo pod-nojem velike skeletne konstrukcije. Nataj je nain nastao poseban oblik stadio-na, osobito u konstrukcijskom smislu, sastrogo odvojenim stajanjem u nasipu odsjedenja na tribini. Zapadnu tribinu nosidvanaest monumentalnih armiranobe-tonskih nosaa. Kapacitet zavrene tribi-ne bio je 6.262 mjesta u 28 redova i 224mjesta u 23 loe. Samo je gornjih 12 redo-

va, s oko 500 mjesta, bilo natkriveno.

Projekt sportskoga sklopa na Sve-ticama iz 1953. godine arhitekata Vladi-mira urine i Franje Neidhardta, projek-tanata maksimirskoga stadiona, obuh-

vaao je cijelo podruje od produljeneZvonimirove ulice na jugu, Ulice Sveticena zapadu te Maksimirske i Jakieve nasjeveru, odnosno istoku. Postojei sport-ski sadraji ukljueni su u projekt. Na sa-mome se stadionu predviala dogradnjaistone i sjeverne tribine, dok je cijelopotkovasto stajanje zadrano. Uz atletskoigralite na mjestu prijeratnog sokolskogsletita predvieno je kupalite s olim-pijskim bazenom i tornjem za skakanje.Uz Maksimirsku cestu uredilo bi se estteniskih igralita koja bi se zimi pretvaralau klizalite, a na drugim slobodnim povr-inama tereni za odbojku i koarku te et-

verostazne kuglane. Sjeverna tribina maksimirskog

stadiona, lunoga oblika, duljine 110 m iirine u sredini 24 m, a na krajevima desetmetara vie, podignuta je 1953.-1955. pre-

ma projektu projektanata stadiona. Staja-lite se sastojalo iz dva dijela: donjega nanasipu zemlje, i gornjega, armiranobe-

tonskog, visine 6 m. Sjeverno je stajanje usvojih 30 redova moglo primiti oko 16.000gledatelja. Izmeu sjeverne i istone, od-nosno zapadne tribine, ostavljeni su slo-bodni prostori, irine po jedanaest meta-ra. Njima stadion ne dobiva posve zatvo-ren, krut oblik, nego je i dalje djelominopovezan s maksimirskom umom. Ipak,sjeverna je tribina zatvorila stadion i saetvrte strane: otvorena arena, bez za-preka vizurama i strujanju zraka sa sje-

vera, postaje zatvorenije, introvertiranijezdanje.

Istona tribina s 12.000 sjedeih i18.000 stajaih mjesta, te istono od njihpomono igralite s manjom tribinompodignuti su 1961. godine prema projektuarhitekata V. urine i F. Neidhardta tekonstruktora E. Erlicha, uz autorsku su-radnju arhitekta Borisa Magaa. Dvo-strane se tribine rijetko grade, a u maksi-mirskom su sluaju bile najbolje rjeenjezbog zahtjeva za pomonim nogomet-nim terenom. Maksimirski je stadion ta-

Zapadna tribina za

vrijeme izgradnje,

oko 1946.V. Turina: Zapadna

tribina stadiona u

Maksimiru, 1946.,

skica

V. Turina, F. Neidhardt, E. Erlich: Sportski

sklop na Sveticama, 1953., projekt, maketa


24/97

25

ko dobio i istonu tribinu koja je ipak, uusporedbi s elegantnom zapadnom, pre-teka, premda su arhitektonska rjeenja

vrlo interesantna, osobito kombinacijadvostruke tribine za pomoni i glavni te-ren s natkrivenim meuprostorom. Zavr-etkom gradnje istone tribine projektantisu smatrali da je sportsko zdanje do-

vreno i da je upravo prozranost koja sepostie tangentnim tribinama umjestouobiajenih elipsastih kotlova najveakvaliteta ovog modernog stadiona.

Projekt proirenja stadiona uMaksimiru Upravni odbor NK-a "Di-namo" u jesen 1958. godine, bez dogovoras projektantima maksimirskoga stadiona,planirao je dograditi istonu i junutribinu kako bi ih spojio s ve izgraenomsjevernom. e bi spojene tribine u pot-punosti zatvorile arenu i pretvorile sta-dion u ono to su arhitekti od poetkaizbjegavali: zatvoreno, izolirano sportskoborilite, bez doticaja sa svojim okoliem.

Juna tribina izgraena je premaprojektu arhitekta Boidara ueka 1964.-1969. godine. Kapacitet joj je oko 5000sjedeih mjesta i gotovo jo toliko stajaihmjesta na nasipu junog stajanja. Nakon

izgradnje sve etiri tribine kapacitet sta-diona iznosio je ukupno oko 65.000 mjes-ta.

Prvobitni je urinin i Neidhardtovprojekt uklapanjem u postojeu, poseb-no osjetljivu situaciju, otvaranjem izvan-redne vizure na maksimirsku umu iMedvednicu u daljini te visokom razinomoblikovanja detalja (posebno konstruk-cijom zapadne tribine) i cjeline iznimnodjelo sportske arhitekture. Izgradnjom

june tribine, stadion u Maksimiru gubisvoj otvoreni, pejzani karakter, kakav su

od poetka zamiljali njegovi projektanti,i postaje sportsko borilite bez veegadoticaja s okoliem.

Sportski sklop s otvorenimbazenima na Sveticama

Zapadno od maksimirskog stadiona,na mjestu gdje su arhitekti urina i Neid-hardt svojim projektom iz 1953. pred-

vidjeli sportski park, izgraen je 1965.

sportski sklop s otvorenim kupalitemprema projektu arhitekta Franje Bahovca.

ravnato nogometno igralite, kojese nalazi na mjestu sletita Sokolskogastadiona iz 1934. godine, orijentirano jeu smjeru sjever-jug i okrueno osmo-staznom 400-metarskom atletskom sta-

zom. Niz se teniskih igralita prostire uzMaksimirsku cestu i Ulicu Svetice, dok jena jugozapadnom dijelu parka sredinjiteniski stadion, izveden ispod razine okol-noga, inae posve ravnoga terena, pa ga sasve etiri strane okruuju zemljane kosinepredviene za tribine koje nisu nikadaizgraene. Uz Ulicu Svetice na jugu suureena igralita za koarku, odbojku irukomet, te zid za tenis. Projektom je tupredviena i zatvorena sportska dvorana,ali ona nije izvedena.

Otvoreno kupalite sa svlaionicama,

50-metarskim bazenom, 25-metarskimbazenom za neplivae i praakalitem zadjecu zauzima istoni dio povrine sport-skoga parka, a prilazi mu se sa sjevernestrane, iz Maksimirske ceste Svlaionicesu izvedene kao jednostavno organizirana,otvorena, prizemna montana zgrada,

vrlo izduena pravokutnog tlocrta i la-gane, prozrane konstrukcije. S obziromna to da je plivalite namijenjeno kori-tenju samo tijekom ljetnih mjeseci, nijebilo potrebno izgraditi svlaionice kao

zatvorenu zgradu pa ih Bahovec projek-tira kao laganu, otvorenu, nisku zgradukoja se gotovo neprimjetno stopila s oko-linom. Kupalite se, sve do njegova pot-punog zaputanja, koristilo nezavisno odostaloga dijela sportskog sklopa.

V. Turina, F. Neidhardt, E.

Erlich, B. Maga: Istona

tribina stadiona "Maksimir",

1961.

Stadion "Maksimir", fotografija iz 1990.

V. Turina: Skica poprenog presjeka

dvostrane istone tribine, 1961.

Zapadno od

maksimirskog stadiona

izgraen je 1965. sportski

sklop s otvorenim

kupalitem prema

projektu Franje Bahovca


25/97

26

Napisao: Valentino ValjakFoto: asopis "Svijet" iz 1931.

Ferdinand Budicki, automehaniar-ski obrtnik, trgovac, tvorniar, zas-tupnik inozemnih tvrtki, svestranisporta i pionir automobilizma, bio je le-ta slobodnim balonom, motociklist i bi-ciklist, odbornik i osniva nekoliko sport-skih organizacija i sportskih saveza.

Bravarski zanat izuio je u Varadinui Grazu, a majstorski ispit poloio uBudimpeti. U Zagrebu je radio kao auto-mehaniarski obrtnik, a svoj je posaokoristio za popularizaciju biciklizma i au-tomobilizma.

Kao trgovac, predstavnik inozemnihfirmi, nastojao je graane snabdjeti naj-kvalitetnijim tehnikim proizvodima kojisu se nudili u europskim metropolama.Godine 1898. otvara u Zagrebu Prvu hr-

vatsku mehaniku popravljaonu i trgovinuautomobila, dvokolica, ivaljki i gramo-

ona. Bio je zastupnik auto-marki Ford,Lincoln, Overland, Daimler, dvokolica imotora Johann Puch i Laurin Klement,ivaih strojeva Paff i Singer, pisaegstroja Bar-lock, lonca za brzo kuhanjeFruco, a prodavao je i onograme, klavirei namjetaj. Organizira teajeve popravlja-nja strojeva, ivanja i brzog kuhanja.

Bete, ljudi ide auto!Poeci njegovog bavljena biciklizmom

datiraju iz 1895., kada konstruira vlastiti

bicikl u tvornici "dvokolica" u Beu, kojim

Prvi automobil marke Opel i

Beischlag u Zagreb je dovezao

1901., izazvavi

paniku meu

konjskim zapregama,

biciklistima i pjeacima

16.758kilometara biciklom po Europi

se vozi do Varadina. Dvije godine kasnijebiciklom marke Aleksander prelazi 16.758

kilometara (Njemaka, Poljska, Rusija,Finska, vedska, Danska, Engleska, Ni-zozemska, Belgija, vicarska, Francuska,panjolska, Alir, unis, Italija, Hrvatska).

Prvi automobil marke Opel i Beis-chlag u Zagreb je dovezao 1901., izazvavipaniku meu konjskim zapregama, bicik-listima i pjeacima. Automobil je stva-rao veliku buku i plaio graane koji su

vikali: Bete, ljudi - ide auto! Jedan jeZagrepanin rekao: To vam je isto kao davidite kako po cesti tre hlae bez nogu, adrugi, kad je ugledao konjski izmet, rekao

je:Kaj ja nis rekel da to nemre bez konja.Dvije godine kasnije Budicki dovozi

prvi motor marke Orion u Zagreb. Veidue godine motorom Laurin Klement za14 sati odvozio je relaciju Be Zagreb, a1903. motorom marke Johann Puch vozi6000 kilometara po srednjoj Europi. Bio

je i prvi voza koji se odvezao na Sljeme,1904. godine.

S pojavom sve veeg broja vozaa uZagrebu, javila se ideja za osnivanje Hr-

vatskog automobilnog kluba. Prvih 14 vo-zaa u Zagrebu 1906. osnivaju Hrvatskiautomobilni klub, koji ove godine slavi105 godina. Neumorni Budicki osniva je

Ferdinand Budicki (1871. -1951.)pionir hrvatskog auto-moto i

biciklistikog sporta


26/97

27

prve autokole u Zagrebu, 1910., a samogodinu dana poslije osniva axi slubu.

Napomenimo i da prvi metri asaltau Zagrebu datiraju iz 1913. godine - odJelai-placa do Mesnike ulice. Prva au-tomobilistika utrka Zagreb - Varadin -Zagreb organizirana je 1912. i bila je duga176 kilometara. Budicki je zauzeo drugomjesto, iza Heintzla koji e poslije postatizagrebaki gradonaelnik. Budicki je i su-dionik utrke Kluba alpinskih automobilis-ta, koja je prolazila kroz Hrvatsku 1914.

Sportski duh i elja za avanturom od-veli su ga u balon urul, kojim 1905. leti izZagreba do Bake na otoku Krku i iz kojegradi prve otografije Zagreba iz zraka.

Sve vie sportskih asocijacija u gradudoveli su do osnivanja Hrvatskog sport-skog saveza 1911. - koji ove godine slavi

100 godina, a iji je jedan od osnivaa bio,tko drugi nego Ferdo, kako su ga od miljazvali.

Knjiga o novom tehnolokomdobu

Osim u sportskim aktivnostima, Bu-dicki je bio prisutan i u gospodarskomivotu Zagreba. Suosniva je gospodar-stvenog sajma Zagrebaki zbor, 1909. go-dine, koji se poslije razvio u Zagrebaki

velesajam. Ferdinand Budicki bio je i lan

Graanskog streljakog drutva, Vara-dinskog biciklistikog kluba, Hrvatskogsokola, Zrakoplovnog saveza. Dobitnik je

velikog broja meunarodnih biciklistikihi gospodarstvenih nagrada te poasni lanmnogobrojnih auto-moto i biciklistikihsaveza iz cijele Europe.

Ferdinand

Budicki na

Zagrebakom

Zboru 1904.

Prvih 14 vozaa u

Zagrebu 1906. osnivaju

Hrvatski automobilni

klub, koji ove godine slavi

105 godina

Kompletni materijal o povijesnomrazdoblju Ferdinanda Budickog i pojaviautomobila te njezinim posljedicama ob-

javit e se idue godine u knjizi "Razvojautomobilizma u Zagrebu u razdoblju1898.-1939.". Skupina autora, osim dobrogpoznavanja materije o kojoj pie, uspjela jeuspostaviti kontakte s praunucima prvih

vozaa (Budicki, Heintzel, Drakovi), pae se u knjizi nai veliki broj ekskluzivnihotografija iz privatnih albuma.

Cilj je knjige revitalizirati ovaj prema-lo poznati dio zagrebake povijesti te dati

uvid u pionirsko razdoblje automobilizmana ovim prostorima, baciti novo svjetlo naneke velike, a naalost zaboravljene do-gaaje i osobe. Sadraj knjige prati i dru-tvo u razdoblju velikih promjena na pre-lasku iz aze konjskih zaprega i konjskihtramvaja u svijet automobila i motora, tj.u sasvim novo tehnoloko doba u kojemse donose prva prometna pravila, poinjeizgradnja benzinskih crpki, asaltiranjecesta, otvaranje automehaniarskih radio-nica i prodavaonica automobila te orga-niziranje auto-sajmova.


27/97

28

putujemo svijetomPrva potanska marka koju je iz-

dala Republika Hrvatska bila jeZranapota Zagreb Dubrovnik objavljena9. rujna 1991. godine. Otada ih je izda-no 826 i svaka je peat vremena u ko-

jem je nastala, a dogaaj u obliku nje-

zina motiva ostaje zapisan za naratajeto dolaze.

U Domu hrvatskih likovnih umjetnikau Zagrebu je 9. rujna 2011. godine sveanoobiljeeno 20 godina izdavanja hrvatskihpotanskih maraka otvaranjem izlobe "20godina putujemo svijetom". Autorica kon-cepta izlobe je povjesniarka umjetnostiiz Hrvatske pote Raeljka Bili, a autor li-kovnog postava i realizator izlobe je Dra-en Grubii, akademski slikar i dizajnerpoznat kao suautor projekta Muzeja pre-

kinutih veza.

20 godina

O Zagrebu markom i igom

Dva desetljeapotanskih marakaRepublike Hrvatske


28/97

"Roendanska proslava" protekla jesveano i u uturistikom stilu pod vodi-teljskom palicom Barbare Kolar i uz glaz-beni dio u kojem je nastupila Natali Dizdar.Vanu ulogu u ovom sveanom dogaajuimao je potonoa Hrvatske pote, koji jedostavio prvu poiljku poslanu s QR-mar-

kom. Bila je to razglednica s pozdravimauzvanicima koju je ranije tog dana po-slao Robert Juki, a sa sveanosti su na istinain i odaslani pozdravi djevojici Vani usplitskom Djejem domu "Maestral".

U 20 godina izdavanja hrvatskih po-tanskih maraka njihovi su autori bili priz-nati hrvatski umjetnici akademski sli-kari, otografi i dizajneri. Mnogi od njihsvojim su dolaskom uveliali ovaj vaandogaaj, ali bilo je i onih u kojima je tekovo dogaanje pobudilo zanimanje i skre-nulo pozornost na vrlo specifian i za-

htjevan dizajn potanske marke. Izlobusvih 826 do sada otisnutih potanskih ma-raka Hrvatske pote posjetitelji su moglirazgledati u Domu hrvatskih likovnih um-

jetnika do 21. rujna. Nakon toga se postavmoe pogledati do 22. listopada u izlo-benoj dvorani zagrebake potanske palaeu Juriievoj 13. Ulaz je besplatan.

Na otvorenju izlobe predstavljena jei nova prigodna potanska marka s mo-tivom QR-koda. Autori marke budunostinazvane "Dan marke 2011." Nikola i-ni i Davor Bruketa, dizajneri iz Zagreba objasnili su da je QR-kod dvodimen-zionalni kod koji svojom unkcionalnounalikuje standardnim bar-kodovima, nos jednom kljunom razlikom porukaskrivena u kodu moe se "oitati" mobi-telom. Nakon oitavanja koda s markeinternetski preglednik mobitela usmjera-

va se na adresu www.qrmarka.posta.hr.Na toj stranici korisnici mogu unijeti je-dinstveni kod otisnut na marki te tra-ene podatke o njihovoj lokaciji to imomoguuje da odmah dobiju potvrdu oprispijeu svoje poiljke, kao i dodatnepodatke o njezinu putovanju (kada je ot-premljena ili koliko je kilometara "prola").

Korisnici mogu dodavati svoje tekstove islike, razne obavijesti o odreditu marke islino. Ova potanska marka svojom im-plementacijom moderne komunikacijsketehnologije pokazuje koliko se tradicional-na orma i unkcija mogu prilagoditi no-

vim tehnologijama.Hrvatska pota je ovom inovacijom

pokazala jo jednom svoju viziju budu-nosti te praenje modernih tehnologija.Predsjednik Uprave Hrvatske pote Ro-bert Juki istaknuo je kako je svaka po-

tanska marka peat vremena u kojem jenastala, a dogaaj u obliku njezina motivaostaje zapisan za narataje to dolaze. Zanajnovije izdanje Hrvatske pote je rekao:"QR-marka, potanska marka budunosti,samo je jedan od dokaza da je Hrvatskapota suvremena tvrtka sa znanjem i vizi-

jom za budunost."


29/97

Obljetnice

30

Od konjskog do niskopodnog tramvaja

120 godinaZagrebakog elektrinog tramvajaZbog kanjenja udostavi kola, tramvaj je

umjesto 15. kolovoza

provozio 5. rujna 1891.;

sveanog otvorenja nije

bilo, a utrak je prvog

dana predan Gradu u

dobrotvornu svrhu

Uponedjeljak, 5. rujna, bilo je to-

no 120 godina otkad se na za-grebakim ulicama pojavio prvi

tramvaj, tada vuen samo jednom konj-skom snagom. Prije toga, putnici su se or-ganizirano prevozili konjskim omnibusomi to uglavnom do ljeilita i kupalita. Sto-ga se 5. rujna u povijesti naega grada iZagrebakog elektrinog tramvaja biljei ikao poetak organiziranoga javnog grad-skog prijevoza.

Kako je tramvaj kroz tri stoljea ne-zaobilazan dio svakodnevice stanovnika

grada podno Sljemena, obljetnica je pri-

goda da se prisjetimo vremena kad je za-

grebakim ulicama cinkao konjski tram-vaj, iji se zvuk zvonca izmjenjivao s klo-paranjem potkova konja, a gradske su uli-ce osvjetljavale plinske svjetiljke. Na 120godina tramvaja u Zagrebu sugraane suu ehnikom muzeju podsjetili i Puhaiorkestar ZE-a, nastupom u povodusvoje 85. obljetnice, te prigodna izlobao 120 godina javnog prijevoza putnika uZagrebu, koja se moe pogledati do krajagodine.

Potkraj 19. stoljea Zagreb se naglo ur-

banizirao, prerastajui u suvremeni sred-


30/97

31

njoeuropski grad u kojem se samo u po-sljednjem desetljeu stanovnitvo pove-alo gotovo 50 posto. Zato su 1885., estgodina nakon pojave prvog Siemensovaelektrinog vlaka, gradski oci poeli ras-pravljati o uvoenju tramvaja u Zagreb.Ve idue godine javio se bogata GvidoPongrac i s gradskom upravom sklopiougovor o gradnji tramvajske pruge. No,godinu dana poslije Pongrac je odustaood gradnje, pa se o tramvaju neko vrijeme

vie nije govorilo.Gautier nema dovoljno novca

Ideja je opet postala aktualna 1887.,kad je rancuski inenjer Raoul Pierre Ale-xandre Gautier predloio gradskom po-glavarstvu uvoenje konjskog tramvajaod Zagreba do Samobora. Nakon to se,zbog nedostatka novca, od te ideje ubrzoodustalo, Gautier je promijenio plan ipredloio izgradnju pruge u Zagrebu.Gradska opina prihvatila je njegovu po-nudu te mu izdala dozvolu i sklopila ugo-

vor 11. lipnja 1889. Nacrte za gradnjunadleno ministarstvo u Budimpeti odo-brilo je potkraj ljeta 1890., a dozvolu jeGautier dobio tek 7. oujka 1891., kadmu Ministarstvo dodjeljuje koncesiju, uzuvjet da gradnja tramvajske pruge budedovrena u roku pola godine nakon odo-bravanja detaljnih nacrta.

U Zagrebu se ve posvuda aputalokako Gautier uope nee graditi jer ne-ma dovoljno novca za taj pothvat. I za-ista, gradnja jednokolosijene tramvajskepruge poela je 11. svibnja 1891., nakon

grebakog zbora, dananjeg Zagrebakogvelesajma). Zbog kanjenja u dostavi kola,tramvaj je provozio 5. rujna 1891., nepunugodinu dana nakon otvorenja zagrebakeparne uspinjae. Sveanog otvorenja nijebilo, a utrak je prvog dana predan Graduu dobrotvorne svrhe.

ramvaj je bio velika atrakcija za jomali grad Zagreb. ramvajska kola tvor-nice Weitzer iz Graza izazvala su tolikusenzaciju da se toga dana u deset zat-

vorenih i est otvorenih (ljetnih) kola pre-vezlo vie od 20.000 Zagrepana, odnosnogotovo polovica tadanjih stanovnika.

Na mjestu dananjega ehnikog mu-zeja nalazilo se spremite tramvajskih kolas konjskom stajom i upravnom zgradom.Konja je bilo dva puta vie nego kola.Jedan konj vukao je kola, prevalivi pro-

Polazna tramvajska postaja mirogojske

pruge koja je do 1931. vodila s Jelaieva

trga preko Kaptola i Nove Vesi

Konjski tramvaj na poetku Ilice godine 1906. (lijevo zgrada stare bolnice)

to je, uz pristanak gradske opine, Gau-tier prenio svoja prava i obveze na Dru-tvo zagrebakih graana, predvoenihzastupnikom dr. Ljudevitom Schwarzom,uz odtetu od 4500 orinti. Radovi su po-

vjereni poduzetnitvu Grrer i Musko-

vics iz Budimpete. Drutvo je izgradilopruge od Mitnice u Vlakoj ulici (dana-njem Kvaternikovu trgu) kroz Vlaku,Drakovievu i Juriievu ulicu preko Jela-ieva trga te Ilicom do tzv. Junoga (da-nas Zapadnoga) kolodvora, s odvojkomFrankopanskom i Savskom cestom doSavskog mosta.

ramvaj je trebao biti puten u promet15. kolovoza 1891., na dan otvaranja Jubi-larne gospodarsko-umarske izlobe (upovodu 50. obljetnice Hrvatsko-slavon-skog gospodarskog drutva - pretee Za-

Otvorena (ljetna) kola konjskog tramvaja

ispred spremita na Savskoj cesti

sjean put izmeu 26 i 28 km dnevno.Duljina pruge bila je priblino osam kilo-metara, a irina kolosijeka iznosila je 0,76m. Brzina konjskog tramvaja nije bilaba velika (7,5 km/h), a i nije mogla biti

vea jer su pruge bile jednokolosijene s


31/97

32

mimoilaznicama samo na vanijim sta-jalitima. No, i takva je vonja bila bra iudobnija od pjeaenja.

uti elektrini tramvajGodine 1892. sagraen je kolodvor

dravne eljeznice (dananji Glavni kolo-dvor), pa je te godine izveden odvojak

tramvajske pruge od Jelaieva trga do ko-lodvora. Osim toga, produljena je prugaod mitnice u Vlakoj ulici do Maksimira.

Drutvo konjskog tramvaja ubrzo na-kon svog osnutka zapada u tekoe izkojih se izlaz naao u osnivanju dionikogdrutva "Zagrebaki tramway, dioniarskodrutvo". Dionice je poslije preuzeo bel-gijski kapital.

Kako se grad poeo sve snanije raz-vijati, konjski tramvaj vie nije udovolja-vao potrebama Zagrepana. Elektrifika-

cije tramvaja koje se provode u inozem-stvu djeluju i na graanstvo koje trai dase i u Zagrebu konjski pogon zamijenielektrinim. Prvu elektrinu centralu Za-greb je dobio tek 1907., pa se na sveanootvorenje prometa na prvoj pruzi elek-trinog tramvaja ekalo do 18. kolovoza1910. Konjski tramvaj zadrao se jo go-dinu dana, do potpunog dovrenja mreeelektrinog tramvaja, kad je premjeten uVeliku Goricu, gdje je ostao do 1937.

Nove tramvajske pruge izgraene sus kolosijekom irokim jedan metar, na

istim trasama kojima je vozio i konjskitramvaj, s tim da je pruga od dananjegZapadnog kolodvora kroz Ilicu preko Je-laievog trga i kroz Juriievu ulicu doDrakovieve izvedena s dvostrukim ko-losijekom. Vozni se park sastojao od 28motornih kola tvornice Ganz & Co izBudimpete i 14 prikolica konjskog tram-

vaja koje su preureene za novu irinukolosijeka. adanji je tramvaj bio uteboje, koja je 1923. zamijenjena prepoz-natljivom plavom bojom grada Zagreba.Godinu dana kasnije tramvajska mrea

proiruje se izgradnjom mirogojske prugekoja vodi s Jelaieva trga preko Kaptola ikroz Novu Ves na Mirogojsku cestu.

U godinama koje su slijedile, unatopotekoama, tramvajski se promet raz-

vijao zajedno sa svojim gradom. Grad-njom eljeznikog nadvonjaka na Sav-skoj cesti kod Crnatkove ulice, na inicija-tivu i doprinosom ZE-a, gradnjom no-

vog tramvajskog spremita na Ljubljanici1935. godine, novih tramvajskih pruga,mijenjala se slika grada i ritam ivota sta-

novnika. Zagreb i Zagrebaki elektrini

tramvaj zajedno su radili i na osuvre-menjivanju voznog parka. Znaajan do-prinos dali su ZE-ovi inenjeri, meukojima je najznaajniji Dragutin Mandl(1892.-1959.), koji e etiri desetljea dje-lovati u ZE-u kao najsposobniji i naj-zasluniji strunjak. Njegovim dolaskom1920.,zapoinje i velika obnova i uspon

Zagrebakoga elektrinog tramvaja.Po njegovim nacrtima i pod njegovimvodstvom, izgrauju se u ZE-ovim ra-dionicama prva domaa tramvajska kola(M-22) koja su poela prometovati 2.srpnja 1922. Kola su bila duga 9,14 m,iroka 2,10 m, a teka 9,5 tona. Izvedenasu jo s drvenim kosturom, a vrata subila prilagoena za lijevu vonju, koja jetada jo vrijedila u Zagrebu. Godinjaproizvodnja u vlastitoj radionici iznosila

je do 12 kola.

Od in. Mandla do CrotramaU meuvremenu je montirana pro-

pisna bakrena vozna ica gornjeg voda,umjesto ratne, eline koja je iskoritenakao betonska armatura pri dogradnji no-ve radionice. Zbog toga je trebalo izmi-

jeniti kliza oduzimaa struje, pa se po-eo upotrebljavati Fischerov kliza izvicarske, dok nije in. Mandlu i njego-

vim suradnicima uspjelo razviti vlastitukonstrukciju klizaa, koja je i patentirana,pa su njome otad opremane sve nae"lire".

Osim putnikih kola, u ZE-u su povlastitim nacrtima izmeu 1923. i 1926.sagraena i dvoja motorna kola za polije-

vanje ulica. Osim pogonskih motora, tasu kola imala i poseban motor s centriu-galnom pumpom za izbacivanje vodenogmlaza, ija se jakost mijenjala uz pomoposebnih ventila i namjetanjem broja ok-retaja u motoru.

Godine 1923. poelo se i s pregradnja-ma zastarjelih Ganzovih motornih kolaiz 1910. u zatvorene prikolice, s tim dasu peroni malo produljeni, a uta su ko-la prebojana plavom bojom. U meuvre-menu se dovravaju nacrti za konstrukcijuelinog kostura kola, pa se od 1924. gradesamo takva kola (M-24), prilagoena zadesnu vonju koja je u Zagrebu stupilana snagu 1. sijenja 1926. Za potrebe no-

vih pruga, sredinom tridesetih godina

izgraeno je est motornih kola i 13 ot-vorenih prikolica, koje se od prvobitnihMandlovih razlikuju po otvorenijem bo-ku, preklopnim sjedalicama i nekim dru-gim preinakama, a kako je odobreni nacrtu ZE-u potpisao ravnatelj Koak, one suu radionici nazvane Koakovim priko-licama.

Pod vodstvom inenjera Mandla kaoglavnoga konstruktora, dovrena je 30.travnja 1951. u ZE-ovoj tramvajskoj ra-dionici gradnja prototipa novih ZE-ovihmotornih kola 101, s kapacitetom 95 put-

nikih mjesta te snagom motora 2x60 kWi najveom brzinom 60 km/sat. ime je

Velika obnova pruge na Jelaievom trgu

Tramvaj tip 201


32/97

33

stvoren domai tip suvremenih tramvaj-skih kola, s automatskim posluivanjem

vrata, sjeditem za vozaa i konduktera,elektrinim, mehanikim i zranim ko-nicama te sigurnosnom napravom (za-titnom koarom) ispred prednjih kotaa.

Poslije, na temelju ZE-ove tehnikedokumentacije, nakon to su u ZE-uizraena tri prototipa, preuzela je serijskuproizvodnju tih kola tvornica uro a-kovi iz Slavonskog Broda.

Iz te je tvornice 31. prosinca 1973. uZE stigao prvi etveroosovinski tramvajMK 201, a posljednji, trideseti iz te se-rije isporuen je u lipnju 1974. Nekolikogodina kasnije, s ekom tvrtkom KD-atra iz Praga sklopljen je ugovor o kupnjiprvih 30 tramvajskih motornih kola s pri-kolicom. ime je nakon dugog niza go-dina ugaena domaa proizvodnja tram-

vajskih vozila.Novo poglavlje u razvoju tramvajskog

prometa u Zagrebu obiljeio je dvozglobnitramvaj tip 2100, koji je, prema ideji ZE-ovog inenjera Franje urete i uz podrkuGrada, 1994. napravila tvrtka Konar. Ve

se tada u Gradu i ZE-u razmiljalo o nis-kopodnim tramvajima, kakvi su se poelipojavljivati u javnome gradskom prometunekih bogatih europskih gradova. Pob-

jedom na meunarodnom natjeaju, akasnije i proizvodnjom prvog domaegniskopodnog tramvaja, konzorcij Crotram

Organizirani javni autobusni prijevoz

na podruju Grada Zagreba - Autobus-promet - poeo je 11. kolovoza 1927.Uprava Zagrebakog elektrinog tram-vaja preuzela je gradski autobusni pro-met 1931. od tvrtke Barei&Co.Vozni park sastojao se od 20 autobusa,kojima je isprva nastavljen promet naest dnevnih i dvije none linije. Duljinalinija iznosila je 9,6 km. Spremite auto-busa i prostor za popravak organiziran jeu sastavu staroga tramvajskog spremitauza Savsku cestu.Stanje u autobusnom prometu znatnose poboljalo tek poetkom 1940-ih,uvoenjem autobusnih linija kao na-stavka tramvajskih, a uveden je i zajed-niki tarifni sustav s prijelaznim karta-ma uz povoljnu cijenu. Tijekom godi-na, kupovalo se gotovo sve do egase dolo, pa je vozni park od 1945. do1952. sastavljen od razliitih tipova imarki autobusa, uglavnom rabljenih.Tako je u prometu bio 21 autobus - ak13 razliitih marki i tipova. U nedostatku

domaeg proizvoaa, ZET 1955. kupuje

rabljene autobuse na kat iz Engleske. Od15. veljae 1960. u redovitom je prometubilo i osam autobusa s prikolicama, od-nosno autobusnih vlakova. S pojavomzglobnih autobusa, prikolice su povue-ne iz prometa 1968., kad je stigla i prvaisporuka od 33 vozila MAN 750, koja suu sljedeih nekoliko godina brojanonadmaila ostala vozila u ZET-ovom voz-nom parku.Poetkom 70-ih autobusni promet ZET-auspostavljen je na 50 linija, ukupneduljine oko 500 kilometara. Zavretkomizgradnje spremita u Dubravi 1962.,autobusne radionice na Vurovici 1964. ispremita u Podsusedu 1971., ostvarenisu temeljni preduvjeti za solidan razvitakautobusnog prometa i odravanje pri-mjerene kakvoe prijevoza. To su i godi-ne kada se teritorijalno irio i grad, pa sumu pripojene tadanje opine Sesvete,Zaprei, Velika Gorica i Samobor.Tijekom 90-ih godina, zbog ratnih do-gaanja, nema znaajnije obnove voz-

nog parka, no ZET je ipak poeo ku-povati rabljene autobuse marke MANiz Njemake. Potkraj 1993. odlueno jeda se nova vozila kupuju u niskopodnojizvedbi.Zadnja velika obnova autobusnog voz-nog parka bila je 2008. i 2009., kad jekupljeno 214 novih niskopodnih auto-busa, solo i zglobnih, od kojih 60 korististlaeni prirodni plin.

(koji tada ine tvrtke Konar, V Gredelji uro akovi) opravdao je povjerenje.Nakon isporuke 70 ugovorenih tramvaja,u srpnju 2007. s konzorcijem je sklopljenugovor o proizvodnji novih 70 niskopod-nih tramvaja. Isporukom posljednjeg, 140.ugovorenog tramvaja u lipnju 2010., za-

vrilo je i razdoblje najvee obnove tram-vajskog voznog parka u povijesti ZE-a.

Zagreb je danas milijunski grad, pre-mreen sa 116.346 kilometara pruga nakojima je u redovitom prometu dvjes-totinjak tramvajskih vozila na 15 linijadnevnog prometa i etiri none. akoer,irokom mreom autobusnih linija (ukup-no 134) s vie od 300 vozila svakodnevnoukljuenih u dnevni promet ZE pokrivai dio Zagrebake upanije.

Uz podizanje standarda prijevoza,ZE je tijekom proteklih 120 godina, pro-

metno povezujui mnoga novosagraenanaselja, pratio razvoj grada, to e na-stojati i ubudue. Jer kao i u doba pro-metne romantike, kad su cestama vladalikonji upregnuti u kola, a ulice osvajali pje-aci, Zagreb i Zagrebaki elektrini tram-

vaj i rastu zajedno.

Autobusni prijevoz


33/97

34

Pr hd na dio esluao

zpomo etekto a

k vanama na r gi

ja nim jestma

Na poetku bijae rije. A onda sustigli radio i televizija.

Iako je, u odnosu na povijest o-vjeanstva, povijest radija relativno krat-ka, nakon to je Nikola esla 1896. izsvojeg apartmana u hotelu Gerlach naManhattanu poslao prvi radiosignal teobjasnio nain proizvodnje radijske rek-

vencije i princip usklaenosti predajne iprijamne antene nita vie nije bilo kaoprije. Svoj je pronalazak 1897. esla pa-tentirao pod brojem 645576 kao sustavza beini prijenos podataka. Dvadesetakgodina kasnije - 2. studenoga 1920. u

Americi je prva komercijalna radiopostajaKDKA poela emitirati emisije premaprogramskoj shemi.

est godina poslije takvi su se pro-grami poeli emitirati u Kanadi, VelikojBritaniji, Australiji, SSSR-u, Francuskoj,Belgiji, ehoslovakoj, Njemakoj, pa-njolskoj, Finskoj, Italiji, Japanu, Meksiku,Norvekoj, Poljskoj i Hrvatskoj, na Ra-dio Zagrebu, prvoj radiopostaji u jugois-tonoj Europi, ije su se prve rijei u ete-ru zaule 15. svibnja 1926. u 20.30 sati.Bile su to povijesne reenice:Halo, halo!

Ovdje Radio Zagreb! Kako nas ujete? -koje je sluateljima uputila prva radijskaspikerica Boena Begovi. Njezin glas sradiopostaje, smjetene u dvorinoj zgradina Markovu trgu 9, iz studija dugog jedvapet metara uo se do Kraia, 40-ak ki-lometara udaljenog od Zagreba.

Bee oven, Ha n i v e tiPripreme su zapravo poele u oujku

1924., kad je skupina zagrebakih zaljub-ljenika u radio osnovala Radioklub Zagreb

i za predsjednika izabrala astronoma i

85 godina Hrvatskoga radija i55 godina Hrvatske televizije

fiziara dr. Otona Kueru. Mjesec danakasnije radioklub je poeo tiskati magazin"Radio sport". Klub je ubrzo imao 136lanova iz Zagreba i drugih dijelova Hr-

vatske, a vodstvo je poslalo peticiju vladiKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uBeograd, traei doputenje da odmahosnuju radiopostaju u Zagrebu.

Nakon to je obeala koncesiju sku-pini lanova Radiokluba Zagreb, vlada je1926. prihvatila statutarnu deklaraciju opravima dioniara Radio Zagreba. Sas-tanak novoosnovanog dioniarskog dru-tva - Radio Zagreba - odran je u svibnju.

Izabrana je uprava od 13 lanova s pred-sjednikom andorom A. Aleksanderom izamjenikom, in. Velimirom Stiasnijem.U upravnom vijeu bili su dr. Ivo Raem,dr. Ivo Stern, dr. Rudol Rodani i in.Dragutin Joachimsthal. Uza zvuke hrvat-ske himne i najavu Boene Begovi, u20.30 sati 15. svibnja 1926. Radio Zagrebuo se prvi put na rekvenciji 350 metarasrednjega vala. Slijedio je

zagreb moj grad br.35

Documents