zagreb moj grad br.33

7/29/2019 Zagreb moj grad br.33

1/74

ISSN

1846-4378

Broj 33 godina V travanj 2011.

Besplatni primjerak


2/74

3

Harmonija razliitostiurei ulicama grada, zaronjena u misli o tome hou li na vrijeme ispuniti svoje

obaveze i tua oekivanja trgne me snaan zvuk gornjogradskoga topa, oznaujuipodne. o je dobar znak da sam ba tu u mom gradu Zagrebu, kojem pripadam cijelimsvojim biem. a me misao umiri i preputam se zagrljaju laganog povjetarca, mirisimaproljea, milovanju toplih sunevih zraka . aj trenutak harmonije odjednom me nahraninovim mislima i novom energijom. I shvatim: treba uspostaviti harmoniju sa sobom i usvemu to nas okruuje.

Moj osjeaj harmonije polazi od osjeaja pripadnosti ovim parkovima, ulicama,drutvu i vremenu. Osjeati pripadnost ini nas snanijima. Pitam se, hoemo li seosjeati snanije kad "uemo" u EU? Kad postanemo pripadnici jedinstvene Europe -etiketirani Europljani! Ako globalizaciju definira skup politikih, ekonomskih, kulturnih,

vjerskih i ekolokih procesa, onda moemo biti uvjereni da e razlike meu narodimajednog dana nestati. Svi emo biti graani svijeta nesvjesni svogaporijekla i sretni ispod istih zraka sunca.

S takvim lijepim mislima u ovom broju poinjemo seriju tekstovao nacionalnim manjinama. Upoznajmo dobre ljude i zavolimo ih kroznjihovu razliitost! Jer kao to ljepotu naih parkova ini razliitost

cvijea, tako i na grad obogauju graani razliitih narodnosti ivjerske pripadnosti. Zamislite samo da je sve cvijee isto i da sve ptiicejednako pjevaju! Ili, da svi - ba svi ve sto godina (koliko postoji GNKDinamo) navijaju samo za Dinamo! Oko ega bismo se prepirali? Bilo biprejednolino i dosadno. Ovako, uivajmo u ovoj velikoj paleti razlika.

Zaronimo zato brzo u jo jedno proljee (i u sadraj ovog broja),puni (znati)elje prema novim spoznajama o kulturnom i sportskomnasljeu grada kojem s radou zajedno pripadamo!

ivjeli u skladu i veselju!Vaa

ImpresumIzdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.

rg kralja omislava 21, Zagrebel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:Biserka Rajkovi Salata

Grafika urednica: Nera Orli

Redaktura i lektura: Diana KuiniNovinari: Milka Babovi, Branimir poljari

Suradnici: dr. sc. Snjeka Kneevi,dr. sc. Darija Vranei Bender,dr. Vladimir Dugaki,prof. dr. sc. Mirna itum,Mirjana Drobina,Dunja Majnari Radoevi,Boidar Perhari,Mladen Perui,Nada Premrl,Zvonko Makovi,Ivan Mirnik

Fotografi: Ines Novkovi, Saa Novkovi

Marketing: Redakcija

Tisak:

Foto: iz arhive dr. sc. Snjeke Kneevi

4 Povijest grada: Nacionalne manjine u Zagrebu

8 U napredak Zagrebaidovi su ugradilirad, talent i vjeru

14 Arhitekt Lav Kalda:Majstor secesijskih uglovnica

18 Zgrada Hrvatske gospodarskekomore

22 Gornjogradske stube- jedinstveni spomenik kulture

28 Insignije Sveuilita u Zagrebu

32 Zagreb na vedutamas poetka 20. stoljea

38 Neizmiljene prie: Plavi, plavi!

40 Obljetnice:Sto godina plavih purgera

48 Kultura:Zbirka Anke Gvozdanovi

66 O Zagrebu markom i igom:Pisanica, Krist i krini put

74 Dvije tisue godina Porea

82 Povijest kupaonica

88 Zdravlje:Alergijske bolesti kuga 21. stoljea

94 Zdrava hrana: Dodaci prehraniprotiv proljetnih alergija

Sadraj

elite li na kunu adresu primatibesplatan* primjerak asopisa "Zagreb,

moj grad", molimo javite se u nauredakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Sljedei broj izlazi u lipnju 2011.


3/74


4/74

5

Monarhiju, a posebice nakon protjerivanjaOsmanlija, u okviru opih migracija u 18.stoljeu i kasnije u vrijeme apsolutizmadoseljava se nova skupina njemakih do-seljenika koji su inovnici, poduzetnici,asnici, intelektualci i dr.

Do Drugog svjetskog rata Nijemci iAustrijanci bili su znaajna manjina, me-utim, zbog vojnih i civilnih rtava tije-kom rata i masovne emigracije a dijelom iasimilacije, danas su malobrojna manjinau Zagrebu. Isto je i s Maarima. Iako bise uslijed povijesnih prilika u 18. i 19.stoljeu oekivao njihov vei postotak uukupnom stanovnitvu grada Zagreba,

oni nisu nikad bili u veim grupama pri-sutni u Zagrebu. Osim nekih crkvenih

velikodostojnika i plemia, najee su i-

novnici, politika elita i poduzetnici. Nji-hov broj poeo se smanjivati nakon Prvogsvjetskog rata, kad su nastale nove poli-tike prilike u dravi.

esi su prisutni kao pojedinci od sa-mih poetaka Zagreba, mada je njihovoorganizirano doseljavanje zapoelo tek u18. stoljeu. ada se u hrvatske krajevei u Zagreb osim siromanih ekih po-ljoprivrednika doseljavaju eki slube-nici, poduzetnici, obrtnici, radnici, inte-lektualci i umjetnici. esi su dali znaajandoprinos razvoju znanosti, umjetnostii kulture u Zagrebu, neki od njih su ute-meljitelji Sveuilita u Zagrebu, pokretai

Dobar poloaj manjina u gradu ZagrebuO poloaju nacionalnih manjina u gradu Zagrebu lake je govoriti nego o poloaju nacionalnih manjina u bilo kojem drugomgradu u Hrvatskoj.Naime, od donoenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine, Grad Zagreb je pokazao razumijevanje iosjetljivost za tu temu, pa je prvi zapoeo proces primjene tog ustavnog zakona. Tako su prva izabrana vijea nacionalnih manjinai predstavnici upravo u Zagrebu prvi zapoeli s radom i tu je formirana prva koordinacija nacionalnih manjina, u prosincu 2003.,koja se sastoji od 17 lanica razliitih nacionalnih manjina, i to osam vijea i devet predstavnika.Takoer se naprije u Zagrebu pristupilo usklaivanju gradskog statuta s ustavnim zakonom te su pripadnici nacionalnihmanjina prvi put dobili pravo sudjelovanja u javnom ivotu grada, preko svojih vijea i predstavnika nacionalnih manjina i preko

novoosnovane koordinacije. To se naroito odnosilo na mogunost predlaganja tijelima Grada Zagreba mjera za unapreivanjepoloaja nacionalnih manjina, davanja prijedloga opih akata kojima se ureuju pitanja vana za nacionalne manjine, prava naisticanje kandidata za dunosti u tijelima Grada Zagreba, obvezu pozivanja na svaku sjednicu Gradske skuptine i obavjetavanjeo svakom problemu o kojem e se raspravljati na skuptini i njezinim radnim tijelima, a posebno kad je rije o poloaju nacionalnihmanjina, mogunost davanja miljenja i prijedloga na programe lokalnih i regionalnih radijskih i televizijskih postaja u graduZagrebu namijenjenih nacionalnim manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja. Osnovan je i Odbor za ljudskaprava i nacionalne manjine, u kojem su od sedam lanova tri pripadnika nacionalnih manjina.Osim toga, valja napomenuti da se novac za rad vijea i predstavnika nacionalnih manjina osigurava u gradskom proraunu.Naravno, nije sve idealno, niti se sva prava i obveze predviene Ustavnim zakonom ostvaruju u potpunosti, ali su u Gradu Zagrebustvoreni uvjeti da nacionalne manjine putem svojih tijela ispune ulogu unapreivanja, ouvanja i zatite svog poloaja u drutvu,a time i svakom svom pojedinom pripadniku uine ivot ugodnijim i ljepim.

Napisala: Sanja Zorii Tabakovi

Veina je dolazila kako bi pokrenula novi posao, otvorila zanatsku radionicu ili trgovinu, a bilo je i

onih koji su sklopili brak i dobili potomstvo

Brojna su zagrebaka

prezimena ije porijeklonije hrvatsko - Gaj, ulek,

Moinsky, Heinzl, Sachs,

Majer, Demeter


5/74

6

zagrebakih poduzea (Pokorn), glumci,glazbenici, a 1874. osnovali su i svoju e-ku besedu u Zagrebu.

Slino je i sa Slovacima koji se poje-dinano navode jo u srednjem vijeku, a

vee migracije zabiljeene su poetkom19. stoljea u Slavoniju i Baranju. Uslijedtih migracija, dio obitelji naselio se i u

Zagrebu.Prvi Bugari, studenti, doli su u Za-

greb u drugoj polovici 19. stoljea, zahva-ljujui stipendijama biskupa J. J. Stro-ssmayera, a kasnije i Franje Rakog. U

veem broju dolaze poetkom 20. stoljeau potrazi za poslom, a posebno su zna-ajni oni koji su doli nakon zavretkaPrvog svjetskog rata, a bavili su se povrt-larstvom, pa su Zagrepani za sve onekoji su se bavili vrtlarstvom govorili da su"bugari". Njihovo doseljavanje nastavilo se

i tijekom i nakon Drugog svjetskog rata.Rumunja je u Hrvatskoj jako malo,pa tako i u Zagrebu. Vanost rumunjskezajednice u Hrvatskoj nalazi se u Istri(Istrorumunji). Praenje doseljavanja, raz-

voja i ivota rumunjske manjine u Zagre-bu poprilino je teak zadatak jer se u do-kumentima ne javljaju pod jedinstvenimimenom ve kao Vlasi, iribirci, Morlaci,ii i podloni su asimilaciji. Neto broj-nije doseljavanje Rumunja u Zagreb je na-kon Drugog svjetskog rata i u novije vri-

jeme, zahvaljujui sklapanju brakova.

Romi se spominju u Zagrebu od dru-ge polovice 14. stoljea (1378.), pa sve dodanas. Budui da su bili na drutvenimmarginama, vrlo teko je pratiti njihovodoseljavanje u Zagreb i njihov broj. Na-lazimo ih kao zabavljae, svirae, poku-arce i zanatlije, odnosno bave se tradi-cionalnim romskim zanatima.

Ukrajinci su se najvie doseljavali napodruje Vukovarsko srijemske upa-nije i u sjeverozapadnu Bosnu. Doselja-

vaju se sredinom 18. stoljea, a u veimskupinama krajem 19. i poetkom 20.

stoljea. Dolazili su u sklopu opih mi-gracija u Monarhiji zbog jeftine i bes-platne zemlje. Isprva su popisivani kaoRusi, onda Rusini, a od 1996. podijeljenisu u dvije zasebne nacionalne manjine.U Zagreb se doseljavaju, kao i Rusi, na-kon 1918. godine jer je dio njih traiopolitiki azil, s obzirom da je u dravamabiveg ruskog carstva dolo do revolucije.Dio ih se pojedinano s obiteljima do-selio i nakon Drugog svjetskog rata izBosne u Zagreb u potrazi za poslom.

Meu ruskim emigrantima bilo je dosta

plemstva. Istaknuli su se u kulturnom iznanstvenom ivotu Zagreba.

Velik utjecaj SlovenacaSlovenci se spominju u Zagrebu od

srednjeg vijeka, meutim, tada se navodekao Kranjci, tajerci. Od 17. stoljea na-lazimo ih kao sveenike, publiciste, vjer-ske i svjetovne pisce. Djelovali su kaonarodni preporoditelji i aktivisti te suizvrili velik utjecaj na razvoj hrvatskenacionalne svijesti. akoer, djeluju kaouitelji, inovnici, odvjetnici, notari. U 20.stoljeu u Zagrebu se istiu kao znaajnilijenici, profesori i znanstvenici, ali i kaoistaknuti umjetnici: slikari, kipari, glumcii operni pjevai. Svojom djelatnou os-tavili su opipljiv trag u hrvatskoj povijesti.U Zagrebu su najvie djelovali izmeu dvasvjetska rata, kad su utemeljili nekoliko

svojih drutava. ada je nastao i Slovenskidom, najstarije aktivno slovensko drutvou Hrvatskoj, koje i danas radi bez prekida.

Kaptolu, a posebno na Gradecu. Iakoneravnopravni s ostalim stanovnitvom(ravnopravnost su dobili 1873.), bave seraznim zanimanjima pa ih susreemo kaopokuarce, trgovce, obrtnik, ranare i netokasnije kao intelektualce i poduzetnike.

Vrlo slino je i s pripadnicima pravo-slavne vjeroispovijesti, koji su prisutni u

Zagrebu u 15. i 16. stoljeu (doli su za vri-jeme Katarine, ene Ulrika Celjskog, ina-e keri srpskog despota ora Brankovi-a), ali su pravo naseljavanja u Zagrebdobili tek nakonPatenta o toleranciji 1781.godine, kad je nekatolikim stanovnicimadoputeno trajno naseljavanje u civilnuHrvatsku. Kao lanovi mlade zagrebakepravoslavne opine popisani su Srbi, Grcii Cincari. Njihovi pripadnici okupljali suse na jugoistonom prilazu gradu, izvanzidina, u dananjoj Radievoj ulici, a svoju

crkvu sv. Preobraenja preuredili su namjestu bive katolike crkve sv. Margarete1795. godine. Pravo stanovanja u Zagrebudobili su dosta kasno, meutim, Srbi uHrvatskoj prisutni su od 15./16. stoljea,kad se doseljavaju u Dalmaciju i Liku, inakon 17. stoljea u Slavoniju.

Evangelici augsburke i helvetske vje-roispovijesti (Maari, Nijemci, Slovaci idr.) dosta se kasno doseljavaju u Zagreb- nakon 1859. godine i Patenta Franje

Josipa, a u Slavoniji su ve prisutni u 18.stoljeu. Evangelika crkva u Zagrebu iz-

graena je 1883.Iako je islamska vjeroispovijest u Hr-vatskoj priznata dosta kasno (1916.), do-diri s bosansko-hercegovakim muslima-nima zapoeti su poslije 1878. godine. Odtada se muslimani pokuavaju naseliti uHrvatskoj, meutim, sve do 1916. stalnonaseljeni muslimani su zanemariva po-

java, a veina pridolica boravi krae vri-jeme u potrazi za poslom. Jedino je Ze-maljska vlada 1892. dopustila uenicimasarajevske erijatske sudake kole upisna zagrebaki Pravni fakultet i polaganje

ispita, pa se u Zagrebu susreu musli-manski studenti, od kojih je najpoznatijiOsman Nuri Hadi (1869.-1937.).

Danas velika veina manjinskih zajed-nica u Zagrebu ima svoje kulturne insti-tucije preko kojih njeguju svoju tradiciju,kulturu, obiaje, plesove i vjeru. lanovizajednica, iako skloni asimilaciji, trudese preko raznih drutava i dalje odra-

vati veze sa svojom pradomovinom ilineto vie nauiti o svojim precima. Zah-

valjujui i njima, Zagreb je danas ovakav

kakav jest.

Do Drugog svjetskog rata

Nijemci i Austrijanci te

Maari bili su znaajna

manjina, a danas su

malobrojna

S utemeljenjem hrvatske drave nas-tale su neke nove manjine, a meu nji-ma su Albanci, Crnogorci, Makedonci iBonjaci, koji su kao manjina u Zagrebunovija pojava. Albanci se u veem brojumogu pratiti tek nakon Drugog svjetskograta, iako su migracijski valovi Albancaprema Hrvatskoj (Istri) zabiljeeni ve u16. i 17. stoljeu. Vrlo slino je s doselja-

vanjem Makedonaca i Crnogoraca u Za-

greb. Pojedinci pripadnici i jednog i dru-gog naroda zabiljeeni su u 19. stoljeukao studenti na zagrebakom sveuili-tu, a vee doseljavanje prati se tek nakonzavretka Drugog svjetskog rata, iako sumigracije Crnogoraca u Hrvatsku zabi-ljeene u 15. i 16. stoljeu u Dalmaciju,senjsko primorje, umberak i Istru.

idovi se u Zagrebu pojavljuju krat-kotrajno tijekom 14. i 15. stoljea, a veeuseljavanje moe se pratiti tek nakon

Patenta Gens Judaica Josipa II. iz 1783.

godine, kad se posebno naseljavaju na


6/74

8

Napisati cijelu povijest zagrebakihidova bilo bi isto to i napisatipovijest grada Zagreba. Ovu jereenicu napisao 1927. godine dr. Lavoslavik, advokat, publicist, cionistiki aktivist,kolekcionar i vlasnik jedinstvene biblio-

teke judaice i hebraice. ik je 1942. go-dine ubijen u Jasenovcu. Njegova biblio-teka danas je u posjedu idovske opineZagreb, ima status spomenika kulture ipripada najveim dragocjenostima batinezagrebakih idova.

Povijest kakva je bila na umu Lavo-slavu iku do danas nije napisana. Joprije nego to je ik upozorio na udjelidova u povijesti modernog Zagreba,zagrebaki rabin dr. Gavro Schwarz po-eo je istraivati povijest zagrebakihidova. On je prvi idovski povjesniar,

Iz govora "idovi i Zagreb-

Zagreb i idovi" dr. Ognjena Krausa,predsjednika idovske opine Zagreb, na sveanoj akademiji prigodom200-te obljetnice osnutka OZ-a (1806.-2006.)a ubrzo su mu se pridruili drugi, me-u njima i ik. Kasnije, u drugoj polo-

vini 20. stoljea, a posebno unatrag pos-ljednjih dvadesetak godina, pojedina raz-doblja i pojedine teme obradili su mnogiautori. Njima zahvaljujemo mnogo zna-

nja o zagreba kim idovima, pa i o tometo su i koliko ugradili u povijest Zagre-ba. No, u povijesnim prikazima ili mo-nografijama Zagreba idova gotovo inema ili se samo spominju usput. e-ko je, ako ne i ne mogue, nai zado-

voljavajue obrazloenje. Ali istina je dasu na izazov koji je postavio Lavoslav iku naelu odgovarali idovi i tek nekolikoneidova.

Za poetak, evo nekoliko simbola i-dovske prisutnosti u meuratnom Zagre-bu:

Penkalini penkala i nalivpero, FelleroveliksirElza-fluid, okolada i bomboniUnion, papirnata galanterijaLipa Mill,namjetaj Bothe i Ehrmann, Dirn-bacherovi bicikli Croatia iZagreb;

knjiara Hartmann-Kugli, umjetniki

fotoatelje Mosinger, parfumerija No-bilior, istionica Jelinek;

kino - kazalita Union, Helios, Europa-Palace, Apolo, Balkan-Palace;

kavane Corso, Meduli, Zagreb, As-toria i starija Velika kavana na Jelai-placu;

hoteli Palace, Imperial i dva starija:Pruckner-Royali Caru austrijanskom;

i vertikala prvi zagrebaki neboder,arhitekta Slavka Lwyja na uglu Ma-sarykove i Gundulieve s velikomneonskom reklamom.

U napredak Zagreba idovi su


7/74

9

ugradili rad, talent i vjeru

Penkala, izum Edu-

arda/Slavoljuba Pen-

kale koji je osvojio

svijet, a proizvodio

se u tvornici Moster

i drug.

Plakat umjetnike

izlobe FranjeMosingera u novom

atelijeru na Dolcu 9,

1932.

FRANJO MOSINGER (1899. -

1956.), sin uglednog fotografa

Rudolfa. Oev atelijer u Ilici 8

preuzeo je 1918., prve radove

objavio 1921. u asopisu Svijet,

izlobama se predstavio 1922.

i 1924. u svom atelijeru, 1926.

u Salonu Ulrich, Godine 1927.

postaje urednik novog asopisaKulisa za kazalite, kino, varijete,

drutvo i sport, bavi se modnom

i reklamnom fotografijom. Novu

orijentaciju prema metaforici,

simbolici i naglaenoj ekspresiji

predstavlja izlobama "Novi smjer

u fotografiji" (1931.) i "Lice grada"

(1932.). Godine 1943. prikljuuje se

Narodno oslobodilakoj borbi i u

sklopu "Agitpropa" vodi Fotografsku

sekciju. Poslije rata posveuje

se edukaciji, a u fotografiji vraazasadama "nove objektivnosti". Bio

je najsnanija umjetnika linost u

fotografiji svog doba.

Kua

Radovan, prvi

zagrebaki"neboder"

nou,

Masarykova

22, arhitekt

Slavko Lwy,

1934.

Kavana Meduli, interijer arh. Stjepan

Gombo, keramoskulptura "Djevojka i

harmonika" Stella Skopal, 1927.

Gradska kavana,

interijer arhitekt

Ignjat Fischer

Duan draguljara, zlatara i urara Brune

Wolffa, Ilica 31

Trgovina cipela andora Ebenspangera na

uglu Jelaieva trga i Ilice

Studio Radio-Zagreba

ureen u staji kurije,

Markov trg 9, 1926.

Dr. IVO STERN (1889

- 1961), odvjetnik i

novinar, suosniva

Radio Zagreba(1926.), osniva

drutva "Forma",

promotor fotografije

i filma. Njegovom

zaslugom u Zagrebu

je prikazana svjetska izloba Film &

Foto (FiFo) u organizaciji Deutscher

Werkbunda, koja je kasnije obila

sve najvanije europske gradove.


8/74

10

Ili kako je u doba ikovog apela iz-gledala Strossmayerova ulica (prije MarijeValerije, keri cara Franje Josipa I.), danasPraka ulica, u kojoj je bio templ, kako susinagogu zvali idovi i svi Zagrepani.

S desne strane, nasuprot templu, re-dali su se od Jelaieva trga do kraja uli-ce idovski lokali: Rosenfeldova drogerija

Laokon, Schnellerova radnja tampilja,Blauova trgovina fine papirnate galanteri-

je i nalivpera, Pristerov frizeraj i parfu-merija, Pollakova rukaviarska radnja,Rossekampova trgovina muzikalija, elitnakrojanicaMakab...

Na suprotnoj strani: na uglu Jelaieva

trga Komercijalna banka, pokraj nje Hir-schlova trgovina svile, modnih tofova iengleske konfekcije, na kraju Hafnerovadelikatesna radnja s koer-proizvodima,meu njima glasovitim gujim pateta-ma...

A sline specijalizirane trgovine s bi-ranom robom meu njima draguljarske iurarske radnje, otmjeni saloni i zastupstvaevropskih i amerikih firmi - preplavili sutada Ilicu, Juriievu, Jelaiev trg i ostaleulice u centru. Oni su smijenili starinskeduane iz 19. stoljea, ve i tada veinom

u posjedu idova magazine prepunerazliitih roba i proizvoda domaih istranih tvrtki. Ne treba izgubiti iz vida nibrojne lijenike ordinacije, advokatskeurede, predstavnitva i banke ali ni maletrafike, "ambulatne" kioske, ni raznorazne"popravionice" pretee servisa.

i znameni idovske prisutnosti bilisu ubiljeeni u zagrebaku urbanu me-moriju meuratnog i jo ranijeg razdoblja.Sjaj bezbroja tih simbola gotovo se ugasio.A ugasilo se i sjeanje na kozmopolitsku,

velegradsku i evropsku atmosferu Zagre-

ba te epohe koja se obiljeava i kao zlatnodoba povijesti zagrebakih idova. itavtaj svijet do temelja je razbijen 1941. go-dine. Danas ga s mukom povjesniari kul-ture pokuavaju rekonstruirati iz krhotina,razbacanih u ilustriranim revijama, no-

vinama i memoarskim djelima meurat-nog doba.

U doba kad su se idovi u duhu re-formi cara Josipa II. kao "tolerirani" smjelinaseljavati u gradove i trgovita kraljevineHrvatske i Slavonije, Zagreb je bio malen,uspavan grad na rubu Monarhije. Sastojaose od dvije opine: slobodnog kraljevskogGradeca i biskupskog grada, koje su

imale vlastitu jurisdikciju upravu i za-konodavstvo. Prvi doseljenici, akenazi izzemalja srednje Evrope, smjeli su se pot-kraj 18. i na poetku 19. stoljea nastanitisamo na njihovim rubnim podrujima: ukaptolskom podgrau, u Vlakoj ulici -prastarom naselju obrtnika i trgovaca, iu gradekom podgrau u Donjem gradu,uglavnom u Petrinjskoj ulici.

Prva dva sauvana popisa idova iz1808. i 1812. godine, upriliena ubrzo na-kon osnutka opine 1806., odaju brojanostanje i zanimanja njezinih lanova. Ukup-

no ih je bilo pedeset dvoje sa 17 glava obi-telji. Od njih je bilo deset trgovaca, dva

veletrgovca, tri obrtnika, uitelj i grobar.o prvo doba obiljeeno je s jedne stranemukotrpnom borbom za emancipaciju istjecanje graanskih prava, a s druge stra-ne osvajanjem svih onih privrednih pod-ruja koja su idovima bila doputena ilinisu bila pokrivena. U prvom redu nov-arskim poslovanjem i trgovanjem i-tom, drvom, koama i proizvodima kojinisu bili obuhvaeni cehovskom proiz-

vodnjom, isto tako sabiranjem razliitih

sirovina za industrijsku preradu, meu os-talim i raznoraznog otpada. Unato ogra-nienjima, oni su se za nekoliko decenijauspjeli potvrditi kao najvitalniji privrednisloj. rgovinu su spajali s osnutkom in-dustrijskih poduzea, osnivali banke, maletedionice i kreditne zavode, osobito uprovinciji i na selu, i uspostavljali poslovnemree. Klju tog razvoja bilo je uvoenjenovih oblika poslovanja i povezanost sasrednjoevropskim idovskim centrima.

Ona je omoguavala posrednitvo, uno-enje stranog kapitala i uvoz roba. Alitome svakako treba pribrojiti tradicio-nalnu mobilnost, poslovinu radinost,me usobnu solidarnost, njegovanje obi-teljskih i prijateljskih veza i udruivanjerada, kapitala i znanja.

ako su prve velike zagrebake indus-trijske pogone utemeljili idovi. IvanFrankl 1862. Zagrebaki paromlin u rnju(koji je radio donedavno), a 1868. IgnatzStern sa sinovima Maxom i Jakobomvornicu koa u Medvedgradskoj ulici na

potoku Medveaku. S tvornicom vojneobue i opreme, otvorenom poslije, Ko-ara se razvila u najveu tvornicu te vrsteu itavoj Monarhiji. (Bila je u pogonu dopoara 1938. a sada je u njoj GliptotekaHAZU). Razvoju tih, a i kasnijih tvornica,zamah je davao idovski dioniki kapital,posebno Hrvatske eskomptne banke.Ona je jedna od prvih poslovnih banaka,a njezini su suosnivai bili idovi. Ukrat-ko: idovi su bili pretee i nosioci mo-dernizacije. Zaslugom mnogih svojih la-nova na radnom i javnom polju, sve vea

Ispred hrama, u ulici Marije Valerije

Hram i jo neizgraena ulica, 1870.


9/74

11

idovska zajednica ve se polovinom 19.stoljea a mnogo prije stjecanja punegraanske ravnopravnosti mogla po-hvaliti drutvenim ugledom. O njezinojsamosvijesti i snazi svjedoi odluka ogradnji sinagoge 1855. godine, i to u sa-mom sreditu grada. Posveenje sinagoge1867. godine bilo je velik drutveni doga-aj. U njemu je sudjelovala politika i kul-

turna elita, predstavnici svih konfesija imnotvo graana.

Hram je bio i ostao najvaniji simbolzagrebakog idovstva. Zbog osebujnearhitekture i kao istaknuti sakralni objekt

ve je u prvom vodiu Zagreba iz 1892.godine obiljeen kao znamenitost. Nijenaodmet podsjetiti da su idovska opinai nekoliko njenih lanova svojim dona-cijama pomogli da se uredi i otvori ulica ukojoj je sagraen hram i tako neposrednopotakli da se veliko stono sajmite preu-

redi u prvi javni donjogradski perivoj: Zri-

projektima te epohe: gradnji kanalizacijei premjetanju potoka Medveaka izcentra grada, izgradnji najveeg indus-trijskog pogona - Strojarske radioniceUgarskih eljeznica (danas vornica Jan-ko Gredelj) i modernih kasarni. etirinajvea vojna kompleksa sagradilo je na

Kr. povlateni

paro i umjetni

mlin, Paromlin

(osn. 1862),

Koturaka cesta

1, arhitekti

Hnigsberg &

Deutsch, 1907.

Pogled na Novu Ves i Medvegradsku

ulicu sa Sternovom tvornicom

koa (danas Gliptoteka Hrvatske

akademije znanosti i umjetnosti).

IGA STERN (1874.

- 1941.), vlasnik Kr.

povlatene zagrebake

tvornice koa, Koare

(osnovane 1869.),

jedne od najveih

u Austro-Ugarskoj,

ravnatelj Hrvatske

eskomptne banke.Nakon uspostave NDH

i ustake vlasti izvrio

samoubojstvo.

Tvornica Moster-Penkala, kasnije

"Nada Dimi", u Branimirovoj ulici

EDMUND MOSTER (1873. - 1942.),

vlasnik tvornice "Moster i drug"

(Branimirova 43). S Penkalom razvioproizvodnju mehanikih olovaka, a kasnije

gramofonskih ploa Edison Bell, takoer

Penkalinog izuma. Ubijen u Jasenovcu.

njevac. Za njegovo poljepanje takoersu zasluni idovi. Dr. Adolf Holzer, prvihrvatski balneolog i amater-meteorolog,darovao je Meteoroloki stup, a veletr-govac Eduard Prister Glazbeni paviljon.

Preobrazbi Zagreba u moderan gradidovi su dali presudan udjel sistemat-skim sudjelovanjem u izgradnji najva-nijih komunalnih objekata i ureaja.

Emanuel Prister, veliki mecena, nosilacmnogih priznanja i poasti, darovao jegradu projekt gradskog vodovoda. Vi-lim Schwarz, predsjednik opine u do-ba izgradnje sinagoge, otvorio je u svojojkui na Krvavom mostu prvu telefon-sku centralu. Njegov sin, dr. LjudevitSchwarz, prvi idov zastupnik u Hrvat-skom saboru, osnovao je s nekoliko i-dovskih poduzetnika konzorcij koji jepreuzeo koncesiju i izgradnju konjskogtramvaja. idovska graevinska poduzeasudjelovala su u svim velikim gradskim


10/74

12

poetku 20. stoljea poduzee Eisner iEhrlich, najvee u to doba u Zagrebu, ito prema modelu javno-privatnog part-erstva. Poduzee je, naime, uz odreenepogodnosti, kreditiralo gradsku opinusvojim kapitalom.

U promjeni slike grada u doba iz-gradnje novog centra u Donjem graduidovski arhitekti imali su dominantnuulogu. Neka bude samo spomenut ate-lje Hnigsberg i Deutsch, koji je u ne-koliko desetljea projektirao i sagradio

vie od stotinu kua i palaa. Velik dionjih, a isto tako i sve javne i kulturnezgrade od Kazalita, Umjetnikog pa-

viljona do Sveuiline biblioteke kojesu projektirali ili izvodili idovski arhi-

tekti i idovska poduzea, imaju danasstatus spomenika kulture i nose iden-titet Zagreba. I u najkraoj skici bilo binepravedno preutjeti znanstvenike nasvim podrujima: od prirodnih i tehni-kih, medicinskih do humanistikih zna-nosti, a isto tako i umjetnike, novinare,nakladnike i sportae. Ve bi izbor ispunionekoliko stranica. Neka kao simbol budespomenut slikar Oskar Hermann ija su

djela odavno ukljuena u korpus hrvatskeumjetnosti. Isto su tako sastavni dio hr-

vatske, ali i evropske kulture mnoga dje-la i drugih umjetnika koje ovdje nemoemo navoditi pojedinano.

A nepravedno bi bilo da ne podsjetimona idovski doprinos javnoj socijalnojskrbi i medicini. U rgovakom drutvuMerkur, koje je 1873. osnovano zbog soci-

jalne zatite privatnih namjetenika, naprijelomu stoljea prevladavali su idovi.Njihovom zaslugom postavljeni su temeljii prve institucije modernog socijalnogosiguranja. Merkurov sanatorij, otvoren1930. godine, bio je uzorna, moderna bol-nica koja se razvila do velikog bolniko-klinikog centra. Od mnogih privatnih

sanatorija najpoznatiji su bili sanatorij uKlaievoj bolnici (danas u sklopu Klinikeza djeje bolesti), koji su vodili dr. Jokovii idov dr. Rado, te sanatorij dr. Gottlieba.No, najvei projekt same idovske opinebila je tridesetih godina izgradnja idov-ske bolnice s najmodernijim medicinskimprogramom. Bila je namijenjena lijeenjune samo idova nego svih graana Zagre-ba. Za bolnicu je 1930. raspisan interna-cionalni natjeaj koji je prema odazivuarhitekata bio najvei u povijesti Zagreba.Do realizacije nije dolo ne samo zbog

financijskih problema nego i zbog opesituacije u Evropi nakon pobjede nacio-nalsocijalizma u Njemakoj.

I zagrebaki su idovi imali svojeRottschilde: obitelji koje su razvile ne sa-mo svoja carstva, nego poticali osnutaknajvanijih gradskih i nacionalnih stru-kovnih udruenja, a bili su i veliki filan-tropi. Drugim rijeima, uspostavljali su iunapreivali ope dobro. Spomenut emonajvee magnatske obitelji: Deutsch iAleksander.

Filip Deutsch zapoeo je Vlakoj ulicikao trgovac drvom, osnovao poduzeeFilip Deutsch i sinovi, trgovina drvimai umska industrija. Najpoznatiji je bioAlbert koji se dvadesetih godina prihvatioorganizacije i okupljanja tvrtki za proiz-

vodnju drva. Za svoje zasluge stekao je1910. plemstvo i predikat Maceljski. Bio

je poznati dobrotvor. Opskrbljivao je za-grebaku sirotinju godinama vagonimadrva za loenje, a inicijativu unutar i-dovske opine za osnutak idovskih feri-

jalnih kolonija pomogao Zakladom ildepl. Deutsch-Maceljske, kupio za ferijalce

vilu u Crikvenici i uredio Ferijalni dom uRavnoj Gori.

Druga obitelj, Aleksander, bila je ta-ko mnogobrojna i sveprisutna da su jezvali klanom. Njeno je bogatstvo ute-meljio Jonas koji je takoer u Vlakojulici zapoeo kao trgovac itom. Njegovi

sinovi Samuel David i andor istaknulisu se poetkom 20. stoljea, kada Zagrebnapokon postaje industrijski centar, kao

Konjski tramvaj na Jelaievu trgu

Arhitekti LEO HNIGSBERG (1861. - 1911.) i JULIUS DEUTSCH (1859. - 1922.).

Godine 1889. osnovali zajedniki atelijer i graevno poduzee, najvee i najproduktivnije

u Zagrebu potkraj 19. i poetkom 20. stoljea. Svojim djelima dali su snani peat

urbanom identitetu Zagreba, napose Donjega grada, okuali se u svim anrovima i svim

stilskim izrazima epohe, od historicizma, secesije i protomoderne. Uz palae, stambene

zgrade, vile, banke i tvornice, sagradili su niz javnih zgrada, meu njima Uiteljski dom

(1889.), Stareviev dom (1895.), zgradu Izraelitske opine, Palmotieva 16 (1898.),

palae Trgovako-obrtnike komore i muzeja (danas Etnografski muzej, 1903.).

Dr. LJUDEVIT SCHWARZ (1858. - 1941.),

odvjetnik i poduzetnik, prvi idov saborski

zastupnik. Osniva i predsjednik drutva

"Zagrebaki tramvaj" 1892. - 1914.


11/74

13

predvodnici moderne industrije i or-gani zatori njezinog zajednikog nastupau zemlji i inozemstvu. Samuel David,zvan Pametni, bio je organizacijski ge-nij - razvio je i utemeljio nekoliko veli-kih tvornica. Njegov brat andor, zvanZnameniti, bio je najpoznatiji lan obi-telji i opeomiljeni filantrop. Gotovo savdobitak od veletrgovine i tvornica troio

je u dobrotvorne svrhe. Pomagao je si-romanim acima i studentima, neza-poslenima i invalidima. Poetkom Prvogsvjetskog rata osnovao je drutvo Prehra-na koje je tijekom rata podijelilo 15 miliju-na obroka. A dravi je nepovratno dao rat-ni zajam od milijun zlatnih kruna, za to je1918. stekao plemstvo i predikat Sesvetski.

Ali nisu svi idovi bili bogatai, nitisu se bavili stjecanjem materijalnih bogat-stava. No, privrednici, a osobito tanak

sloj najuspjenijih i najbogatijih, imali sunajveu ulogu u modernizaciji i opemprogresu zagrebakog drutva. o je raz-log zato danas govorimo o njima.

Moglo bi se rei da su idovi bili prih-vaani u mjeri u kojoj su se uspjeli inte-grirati i asimilirati. Sredina im je prualaizazove, a veina se odazivala. Svi kojisu se nekom svojom aktivnou upisaliu javnu svijest, trudili su se da to odre.Ukljuivali su se u najrazliitija drutvakoja su nicala tijekom razvoja graanskogdrutva i javnosti. A na svim poljima, usvim organizacijama, bili su meu naj-boljima. U dugom vremenskom luku, odsredine 19. stoljea do 1941. godine, po-stoji bezbroj primjera.

ako je dr. Moritz/Mavro Sachs bioizuzetno aktivan u Zboru zagrebakihlijenika, osnovanom 1845. godine. Na

njegovoj povijesnoj skuptini 1850. kadsu postavljena naela javnog zdravstva apelirao je da se osnuje medicinski fa-kultet. Ali to to je bio prvi idov koji jepostao graanin Zagreba, oito je bilopovezano s njegovim slubovanjem u

vojsci bana Jelaia s kojim je bio u pri-jateljskom odnosu, kao i biskupima Hau-likom i Strossmayerom. Knjiar Lavo-slav Hartmann preuzeo je ezdesetihgodina nakladniki program LjudevitaGaja i razvio svoju nakladniku kuu donajvee u Zagrebu. A posrednik izmeunjega i Gaja bio je njegov partner VilimSchwarz, neko vrijeme upravitelj Gaje-

ve tiskare i urednik Danice. Graevinskiinenjer Joseph/Josip Siebenschein je

zbog svojih kompetencija i iskustva uniskogradnji i visokogradnji postao na-kon katastrofalnog potresa 1880. pred-sjednik egzekutivnogodbora za uklanjanjeposljedica, a 1883. imenovan je lanomodbora za izradu nove generalne regula-torne osnove grada. Dr. Hugo Kohn bio jegodinama predsjednik Drutva odvjetnikau Hrvatskoj i Slavoniji, od 1921. gradskizastupnik i lan sedam skuptinskih od-bora. A gradski zastupnici bili su u 19. i20. stoljeu i drugi predsjednici opine.Bankar Otto ik bio je tridesetih godina

potpredsjednik Drutva Zagrepana, ko-jem su ton davali graanski liberali i ma-soni. o je tek nekoliko od mnogih.

Sanatorij, danas Djeja bolnica, Klaieva 18,

arhitekt Ignjat Fischer, 1909.

Arhitekt NATHAN/IGNJAT FISCHER (1870. - 1948.). Naslijedio graevinsko

poduzee oca Samuela; 1897. i 1898. ima zajedniki atelijer s Antoninom

Hrubjem s kojim izvodi niz graanskih stambenih zgrada. Od 1900. do

1918. ima vlastit atelijer, kao suradnik Zemaljske vlade izvodi niz upravnih

i odgojnih zgrada, a u sklopu projekta bolnice na alati vie paviljona koji

e postati jezgra Medicinskog fakulteta (osn. 1917.) te Zemaljsko rodilite

u Petrovoj ulici (1913.). U tom je razdoblju projektirao kino-kazalite

Apollo, Iica 31, 1912. (danas kazalite Kerempuh), interijer robne kue

Kastner & hler, Ilica 2, 1913. (danas NaMa) te postavu Zdenca ivotaI. Mestrovia (1912.) na Sveuilinom trgu. Nakon I. svjetskog rata vodi

velik, izuzetno produktivan atelijer. Iz tog doba najpoznatija su ostvarenja

palae Jugoslavenske banke, Jelaiev trg 13, 1921., Gradske tedionice s

restoranom Gradski podrum i Gradskom kavanom, Jelaiev trg 10, 1923.-

1925.-1932., Zagrebaki zbor u Martievoj ulici (1922./29.), industrijski sklop

Tvornice Arko na Kvaternikovu trgu (1921.)

Fellerov Elsa-fluid dom s reklamom

eliksira u obliku velike boce,

Juriieva 1 (arhitekti Hnigsberg

& Deutsch), 1906. Za kasnijeg

vlasnika, bankara Otta Sterna,

proelja kue preobliko-vao je

1928. njemaki arhitekt, modernist

Peter Behrens.

Palaa Hr.-slav.

Zemaljske centralne

tedionice s kavanom

Corso, arhitekti

Hnigsberg &

Deutsch, 1906.


12/74

14

U veoj ili manjoj mjeri, integriranisu se otuivali od jezgre koju je inilaIzraelitska bogotovna opina, odnosno,pokuali se asimilirali u nacionalni kor-pus s uvjerenjem da mu pripadaju i dasu prihvaeni. Mnogi, osobito bogati,kompenzirali su svoje potisnuto, pa i od-baeno idovstvo dobrotvornim radom

i velikim svotama zaHevra kadiu, DomLavoslava Schwarza, Izraelsku ferijalnukoloniju i mnotvo drugih institucija i i-dovskih drutava.

Potkraj tridesetih godina sve vee res-trikcije koje je nametala dravna vlast,porast antisemitizma i donoenje anti-idovskih zakona najavljivali su da se i-dovima ne pie dobro. Mnogi su to za-paali i iskusili, ali su samo neki izvukliispravne zakljuke. Uspostavom ustake

vlasti i Nezavisne Drave Hrvatske, do-

noenjem rasnih zakona i svime to jeuslijedilo surovo su razbijene iluzije ointegraciji i san o domovini, koja je idoveodbacila kao strano tijelo.

I alternativa na koju je upuivao cio-nizam pokazala se neodrivom. Osim pri-prema za nacionalnu dravu u Palestini,on je postavio i naela za odranje u ev-ropskomgalutu, dijaspori. u idove vidikao nacionalnu manjinu koja se odreujune samo vjerskom nego svojom ukupnomtradicijom koju treba nanovo usvojiti.Ima pravo na razliku i ujedno na puno,

pa i politiko sudjelovanje u ivotu svojihsredina. Danas, iz ve velike povijesnedistance, usuujemo se ustvrditi da je tamisao vodila preivjele pripadnike naeopine da nakon tragedije Holokausta unovoj poslijeratnoj Evropi odre nau za-

jednicu.Vraamo se pitanju: to su idovi bili

Zagrebu to je Zagreb bio idovima?Iz idovskog kuta gledanja lake je od-govoriti na drugi dio pitanja. Zagreb im

je u odreenoj opoj konstelaciji dopustioda ga izaberu kao mjesto ivota i ansu

egzistencije. Koliko su mu davali, tolikoih je prihvaao. Postupno su postali dioliberalnog drutva i vjerovali da su steklidomovinu. U materijalni i duhovni napre-dak Zagreba ugradili su rad, talent i vjeru.

Odgovor to su bili Zagrebu nije upotpunosti doreen. Ne bi bilo ispravnoi dovoljno da to ostaje na nama. No, ka-ko bilo, idovski Zagreb, kakav je bio dopoetka Drugog svjetskog rata, sasvim

je zatrt i iezao. On pripada povijesti isjeanju. I ne bi bilo dobro da to sjeanje

odravamo samo mi.

idovski Zagreb podudara se s europskim, kozmopolitskim Zagrebom, koji nastajena prijelomu stoljea i dosee puninu u prvim desetljeima dvadesetoga stoljea.Ima znaajke velegrada, otvoren je i insipirativan, poziva na djelo kreaciju na svimpodrujima: potie i omoguava. Taj i takav Zagreb vie ne postoji, a njegov je duhispario. Zazivati ga, osobito slikom, to je bila osnovna intencija publikacije, znailo

je upustiti se u arheoloku potragu. Otprije postojao je dio grae koju smo koristiliza nekoliko velikih izlobi idovske opine Zagreb, dio potjee od istraivanjazagrebake urbane povijesti tog razdoblja, veliku sekvencu Graditelji modernogZagreba Aleksander Laslo ve je prije zaokruio i u vie navrata javno predstavio.

Ostalo smo traili razliitim putovima, a od mnogih smo dobili pomo i potporu.No kako bilo, to to je napokon sabrano i prikazano ipak su ostaci jednog nestalogsvijeta, cjeline koju je gotovo nemogue dohvatiti. Napose to se tie idova,

jer povijest te epohe nije napisana, iako postoje knjige, studije, lanci posveenipojedinim temama. Aleksander Laslo i ja suglasili smo se da je najtonije obiljejeovog kulturno-povijesnog vodia: album relikata. I kao svi albumi, on predstavljaono to je ouvano. Nema pretenzije da bude neki povijesni pregled, postavljatek naglaske, nadasve nastoji odgovoriti to su idovi bili Zagrebu. Pitanje na kojesu tek dijelom odgovorili idovi, ne i hrvatska historiografija. tovie, u nekom suse razdoblju preuivali, pa primjerice u velikoj monografiji o Oskaru Hermanuiz 1978. nema ni rijei da jebio idov i pripadnik ugledne

zagrebake idovske obitelji.No to se postupno mijenja, iakou nas nema govora o svjesnoiniciranom procesu "popravka"(njemaki Wiedergutmachen)koji je u Njemakoj uglavnomzavren.Na je album podsjetnik napotonuli svijet i nestale ljude,poticaj za nove individualnepotrage. Kad je rije o mate-rijalnoj batini tog svijeta, a to

je najprije sam grad, o njezinustanju zorno i bolno svjedoipovijesno sredite Zagreba, oro-nulo u protoku vremena i odnemara. Naalost, to je stanjenalije oficijelne i deklarativneparole o europeizaciji. Europu uZagrebu nalazimo danas u pro-losti.

Napisala:dr. sc. Snjeka Kneevi

idovski Zagreb- album relikata

U povodu objavljivanja knjige "idovski Zagreb" (autori Snjeka Kneevi i Aleksander Laslo)


13/74

15

ArhitektLav Kalda

1

Majstorsecesijskihuglovnica

Kaldina solidnost, jednostavna

monumentalnost, vjeta

kompozicija i visoka razina

izvedbe uinile su njegove

graevine prisutnima ugotovo svim pregledima

hrvatske arhitekture

Iz tekstova:

dr. sc. Darje Radovi MaheiFoto Milan Drmi (Institut za povijest umjetnosti),

i privatna arhiva obitelji Kalda

Arhitekt Lav Kalda, protagonist hr-

vatske secesije, predstavnik je ge-neracije koja se formirala u du-

hovnoj klimi beke moderne i koja se,privuena ivom graditeljskom aktivno-u, trajno nastanila u Zagrebu. Kaldinasolidnost, jednostavna monumentalnost,

vjeta kompozicija i visoka razina izvedbeuinile su njegove graevine prisutnimau gotovo svim pregledima hrvatske arhi-tekture.

Lav (Leo, Leon, Lavoslav) Kalda roenje 1880. u Wagstadtu u Moravskoj (danas

Bilovec u ekoj). Zavrio je njemakuViu dravnu obrtnu kolu u dananjemBrnu. U Zagreb je doao u doba kad se ugradu razvio sustav projektantsko-izvo-akih tvrtki, poput najistaknutije i naj-plodnije Hnigsberg i Deutsch, osnovane1889., ili za Kaldu kljune Pilar, Mally i

Bauda, koja je slubeno s radom zapoela1895. godine. Na prijelomu stoljea, za-hvaljujui mladim arhitektima kojima sudavali priliku za poetak profesionalno-ga djelovanja, te su tvrtke promoviralenovi estetski svjetonazor i zbog njih se-

cesijska moderna u Zagrebu, za razlikuod historicizma, zauzima pozicije bez za-kanjenja.

Od Pilar, Mally i Bauda do Kaldai tefan

Poziv Kaldi da doe u Zagreb stigaoje od arhitekta Martina Pilara, kod kojegapotkraj 1901. poinje raditi na izvoenjupojedinih kua. Pilar je svog mladog gra-evnog poslovou 1903. poslao na daljnjekolovanje na Akademiju likovnih um-

jetnosti u Beu, u kolu Viktora Luntza,

Autor portreta Tomislav Krizman


14/74

16

kojeg e ve 1904. zamijeniti FriedrichOhmann. Nakon trogodinjeg studijaKalda je 10. srpnja 1906. dobio diplomu

Austritts-Zeugnis i u Zagrebu radio u po-duzeuPilar, Mally i Bauda do obustavedjelovanja tvrtke 1907. e je godine Kaldastekao i hrvatsko dravljanstvo, a u Za-grebu e provesti cijeli svoj radni i ivotni

vijek.Kod Pilara je Kalda suraivao, izvo-

dio ili projektirao vie od 20 gradnji, ug-lavnom stambenih kua, na kojima seizrazitije javljaju elementi secesijske arhi-tekture, poput Mihanovieve 38 (1903.) iGajeve 44 (1906.) te kua samih graditelja:kue Pilar u Gundulievoj 52 (1904.), tro-katnice Mally u Ilici 103 (1907.) i kueBauda na Mauranievu trgu 7 (1903.).Radio je i manje zadatke, poput nado-gradnji ili ograda kaptolskih kurija, na

kojima ga prepoznajemo po valovitimhorizontalnim linijama. Kalda je 1906.projektirao ugaonu zgradu podruniceAustro-Ugarske banke u Juriievoj 17(kasnije filijalu Narodne banke), to je bilanjegova prva vanija graevina. Izgledproelja Kalda potpisuje samostalno: na-glaena vertikalna ralamba podree-na je jedinstvenom, zategnutom zidnomplatu (u koji utapa i plitke rizalitne istake,geometrijsku dekoraciju te omiljene mo-tive ovala i girlandi) koji je na uglu tekmalo uvuen.

Od 1907. do 1922. Kalda djeluje uokviru poduzeaKalda i tefan, arhitekti

i graditelji. Izdvaja se jedno od Kaldinihprvih potpisanih djela Saborska palaana Markovu trgu, koju je nakon natjeaja1907. i previranja koja su slijedila okokonanog projekta pregradnje stare u-panijske zgrade za Saborsku palau, ucijelosti izvodio od 1909. do 1911. godine.Sabornica je tako ponijela nezahvalnuulogu u Kaldinu opusu, predstavljajuiga kao autora viestrukog kompromisnogrjeenja koje je realizirao sputan nagra-enim i otkupljenim radovima.

Meu najistaknutije primjere koji zor-no svjedoe o Kaldinu prodoru secesijskemoderne u zagrebaku arhitekturu svaka-ko treba ubrojiti tri vile u Nazorovoj ulici.Izmeu 1908. i 1910. realizirao je obi-teljsku kuu inenjera Sorga (Nazorova29), vilu profesora Vatroslava Roia (Na-zorova 33) i ljetnikovac slikarice Naste

Rojc enoa (Nazorova 37). Romantiarskorazigranom prizemnom vilom Sorg do-minira bogato razvedena zona krovita,za ije je oblikovanje upotrebljen niz ar-hitektonskih motiva i bogat secesijski de-korativni inventar. Estetska razigranosti naglaeni luksuz ustupili su mjesto ra-dikalno proienoj koncepciji sljedeihdviju vila. Vila Roi u visokom prizemlju ina prvom katu ima po jedan etverosobnistan. Iz gotovo kvad ratnog tlocrta na ju-gozapadnom je uglu kue izvuen glo-mazni polukruni erker, ralanjen na

polja u zoni otvora i s ovalnim mozaikom uzoni parapeta. Kuom ponovno dominira

neobino visoko krovite i rigidan zabat sfino detaljiranom stolarijom.

Majstor erkeraMotiv ugaonog erkera u zoni prizem-

lja i kata (ovaj put oblikovan kao fragmentosmerokuta) odredio je izgled i ljetni-kovca enoa. U prizemlju je najvea soba,istaknuta kao atelijer s velikim prozo-rom na sjevernoj strani. S vanjske straneatelijera, na zapadnom dvorinom pro-

elju istaknuta je polukruno zakljuenazidna fontana sa slavinom reljefnommaskom (kakvu nalazimo na istodobnojKovaievoj kui Lustig), iznad koje je

visoko postavljena i u vodoravni kameniokvir smjetena figuralna reljefna kom-pozicija stiliziranog vitkog konjanika tedrvena reetka za rue penjaice.

Meu mnogobrojnim stambenimzgradama, valja izdvojiti trokatnicu Blaeku Prilazu ure Deelia 48 (1908.) s vjetokomponiranim asimetrinim proeljemna kojem ravnoteu s visokim atikom na

jednoj strani uspostavlja nevelik erker uzoni prvoga kata na drugoj strani.

Kalda je esto radio preoblikovanjaneuglednih graevina koje su, nadograd-njom i vjetim proporcioniranjem, po-stajale suvremene nove graevine. Pri-likom takvih zahvata koristio se upravoprestinim motivom erkera, kako biunutranji prostor proirio polukrunimili poligonalnim oblikom i istaknuo ga uokolnom prostoru. Najraskoniji primjererkera ostvaren je preoblikovanjem ugao-ne kue Paveli u Frankopanskoj ulici i

Kua Blaek, Prilaz ure Deelia 48

Vila enoa,

Nazorova 37


15/74

17

dogradnje u Dalmatinskoj 2, ime se dotada neugledna uglovnica pozicioniralakao najizraajnija u ovom dijelu povijesneFrankopanske ulice. Kalda je iroki erkersmjestio na oba proelja, nadomak njiho-

va spoja, pa oni u prostoru djeluju kao et-vrtine istoga zamanoga kruga koji izlaziiz zgrade. Svaki je erker izveden postup-nim konzolnim graenjem i ralanjenpoligonalno postavljenim posebno pjes-karenim prozorskim staklima, bogato ge-ometrijski dekoriranih bordura.

Erkerom se koristio i na novograd-njama (Kumiieva 2 i 4, 1911.) ili raspo-reujui ih simetrino u parovima kroznekoliko katova na veim javnim graevi-nama, kao na elegantnom proelju rgo-

vako-obrtne komore na Rooseveltovomtrgu 2 (1914.) ili transformirajui ih uparove otvora vezanih balkonom, kao na

zgradi Drutva Merkur u Perkovevojulici 1 i 3 (1913.). Realizirat e ipak viesingularnih, bono smjetenih erkera namanjim stambenim graevinama. Primjersu preoblikovana kua Mogu na Langovutrgu 4 i vila Crnadak u Jurjevskoj 26, objeiz 1922.

Originalni prizor Kalda je u dobaoblikovnih traenja na poetku 20. stoljeaostvario i proeljem trgovako-stambenekue Paveli u Masarykovoj ulici 8(1909.). Kompozicija simetrinog proelja

jasno odvaja poslovnu zonu prizemlja i

me zanina od stambene zone katova, priemu prva potuje etverodijelnu, a drugatrodijelnu vertikalnu ralambu. Novu in-terpretaciju prozora-erkera Kalda donosiu kvadratnim prozorima prvoga kata. Onisu ravnopravno uokvireni reduciranimgeometrijskim motivom, a donji je diotrodijelnih prozora poligonalno ispupen.

Most prema funkcionalizmuKalda je, meu ostalim, projektirao

upravnu zgradu i skladite Paromlina

(1910.), tiskaru u dvoritu kue Granitzna Preradovievu trgu (1913.) i tiskaruKurzman u dvoritu Dalmatinske 5(1927.), stambenu dvokatnicu s radioni-cama Hlavka u Bregovitoj ulici (1921.)te radnike kupke, skladita, prigradnje inove dijelove vornice Franck i jednokat-nu stambenu zgradu u Vodovodnoj ulici.U Prilazu ure Deelia 30 projektirao

je i izveo dvorinu vilu, ured i skladita(gdje je danas djeji vrti), a najvei je is-korak prema beskompromisnom funkcio-nalizmu uinio vornicom svile Silk naZavrtnici (1931.).

Nakon Prvog svjetskog rata Kalda

poinje djelovati samostalno. U tom raz-doblju podie nekoliko stambenih zgradai izvodi niz adaptacija: nadogradnju zaZanatsku banku u Gundulievoj 8, kuuNovakovi u Masarykovoj 15, kuu Mi-rovinskog fonda na Rooseveltovom trgu3, preinake kue Gerersdorfer u Ilici 29,kuu Presiek na Medveaku 15, kuuHrabovski u Vinogradskoj 23, kuu Kaldana Svaievom trgu 4 (1928.), trokatniceKras u Vodnikovoj 5, Kralj u Gajevoj 27,Kalda i Ohnleitner u Kosirnikovoj, viluKlein u Babonievoj, dvorinu etvero-

katnicu Prister na Jelaievu trgu 15, itd.Meu zagrebakim gradskim palaa-

ma izdvajaju se trgovako-stambena ug-lovnica Ullmann na uglu rgu rtava faiz-ma i Drislavove, eki narodni dom uubievoj 20 i Kaldina neosporno najpoz-natija kua Dom opinskih inovnika uDalmatinskoj 12 iz 1927. Sve se te gradnjeodlikuju racionalnou, jednostavnommonumentalnou, elegantnim mjerilom,

vjetom prostornom dispozicijom i viso-kom razinom izvedbe. U meuratnom

razdoblju naglasak je na jednostavnijem

detaljiranju i ralanjivanju fasade, gdjeKalda nalazi mjesto kao dio generacijekoja, gradei u smirenim, stereometrij-skim oblicima, ini most izmeu sece-sijske moderne i racionalnog funkciona-lizma koji na scenu stupa tridesetih go-dina. Kaldin cjelokupni rad, pod snanimutjecajem secesije, kretao se prema tomapstraktnom formalnom arhitektonskom

jeziku, ali ga u potpunosti nikad nije uspioprihvatiti.

Kalda je projektirao ili gradio vie od150 javnih i privatnih zgrada: poslovnih

i stambenih palaa, trgovakih i indu-strijskih zgrada te obiteljskih kua. Pri-pada generaciji hrvatskih arhitekata koja

je Zagrebu dala velegradsko obiljeje idokazala da domai arhitekti mogu visokoprofesionalno i kvalitetno odraditi svakiarhitektonski zadatak, od projekta doizvedbe.

Od 1949. do 1950. Kalda je radio uDravnom gradjevnom poduzeu Viso-kogradnji, nakon ega odlazi u invalidskumirovinu. Umro je u Zagrebu 1956. go-dine.

Trgovako-obrtnika komora,

Rooseveltov trg 2

Trgovako-stambena kua Paveli,

Masarykova 8

Trgovako-stambena zgrada Ullmann, ugao

Ulice kralja Drislava i Trga rtava faizma


16/74

18

Zgrada Hrvatske gospodarske komore

Secesijska pala

ana Rooseveltovom trgu 2


17/74

19

Vlastitu je reprezentativnu zgraduHrvatska gospodarska komora uZagrebu dugo ekala. Naime, se-cesijska palaa na Rooseveltovom trgu 2sagraena je 1914. godine, kad je iza ta-danje rgovake i obrtnike komore bio

ve 62-godinji uspjean rad.Prva, osnivaka sjednica komore odr-

ana je 16. veljae 1852. u vijenici Grad-skoga poglavarstva na Gornjem gradu.

u je u podstanarstvu komora ostala estgodina (zadnja je sjednica u gornjograd-skoj vijenici odrana 27. prosinca 1858.).Potom su lanovi komore do poetka1866. koristili Leutzendorfovu kuu (kas-nije vlasnitvo Pravoslavne opine u da-nanjem Prilazu ure Deelia), a zatimdo 1903. kolsku zgradu u Samostanskojulici. Proslavu 50. godinjice rada 1902.komora je obiljeila poetkom gradnjergovako-obrtnog muzeja na Maurani-evu trgu 14 i prve vlastite zgrade nadananjem rgu marala ita 8, u koju

je uselila 1903. Deset godina kasnije, 22.travnja 1913., poela je gradnja palae naRooseveltovom trgu 2, koja je dovrenanakon tono godinu dana.

Napisala:Diana KuiniFoto: Luka Mjeda

namjenu te potrebu za monumentalnoui reprezentativnim dojmom. im naizgledsuprotnim zahtjevima na relativno ma-lom prostoru Kalda je doskoio vjetokomponirajui zgradu iz dva dijela: prvidio s proeljem prema Savskoj s uredi-ma, stubitem i vestibulima te drugi diou izdvojenom dvorinom krilu, gdje jesmjestio reprezentativnu vijenicu. ro-kutasti tlocrt otkriva funkcionalni, po-

vezani prostor u obliku poloenog slovaL, a vanjski izgled i unutranje ureenje osim to predstavljaju sjajni primjer ar-hitekture moderne, secesije ostavljajudojam raskoi i monumentalnosti.

Svijetli, visoki prostori, velika predvor-ja (vestibuli), bijeli zidovi, mramor, mesing,kovano eljezo, prozorski vitraji doprinoseotmjenoj unutranjosti zgrade. Kao sup-rotnost crnim, tekim ulaznim vratimaod kovanog eljeza (s neizbjenim viti-astim secesijskim ukrasima), unutranja

je stolarija bijela, a ruke, titnici i ostalimetalni dijelovi izraeni su od mesinga.Prelijepa bijela vrata s geometrijskim stak-lenim povrinama, koja otvaraju put u pri-zemlje, nadsvoena su lkom ispunjenimzrakasto rezanim staklom u obliku sunca

na zalazu. Niske zidne obloge od proa-ranog su crno-bijelog mramora, a podneobloge geometrijska su kompozicija crnihmotiva na svijetloj podlozi. a crno-bijela

Na izazovnoj i zahtjevnoj, uskoj trokutastoj parceli Kalda je morao zadovoljiti komorinu poslovnu,

uredsku namjenu te potrebu za monumentalnou i reprezentativnim dojmom

Naime, poduzetni zagrebaki arhitektVjekoslav Heinzel, od 1912. do 1923.predsjednik komore, a kasnije i zagrebakigradonaelnik, smatrao je da rgovaka iobrtnika komora u Zagrebu, kao sredi-nja komora rojedne Kraljevine, trebaimati reprezentativni prostor, pa je pokre-nuo inicijativu za gradnju nove zgrade koja je sagraena iskljuivo komorinimnovcem. Zgradu na rgu marala ita 8komora je prodala 1915., a u zgradu rgo-

vako-obrtnog muzeja na Mauranievutrgu 14 (danas Etnografski muzej) uselje-ne su puka i egrtska kola.

Zgrada u dva dijelaProjekt nove komorine palae na Ro-oseveltovom trgu 2 povjeren je mladomekom arhitektu Lavu Kaldi koji je, iakomu je tada bilo tek 30-ak godina, u Zagre-bu ve potpisao autorstvo nekoliko privat-nih kua, vila i ljetnikovaca te znaajnih

javnih objekata, poput projekta zgradepodrunice Austro-Ugarske banke u Juri-ievoj 17 (kasnije Narodne banke) tepregradnje i adaptacije zgrade Sabora naMarkovu trgu.

Na izazovnoj i zahtjevnoj, uskoj troku-

tastoj parceli u bloku izmeu zapadnogruba Zelene potkove i ive gradske pro-metnice, Savske ceste, Kalda je moraozadovoljiti komorinu poslovnu, uredsku


18/74

20

igra mramora, drva i stakla izraziti je prim-jer hrvatske secesijske arhitekture, a dopu-njena kvalitetnim drvenim podnim i zid-nim oblogama u dvoranama i salonima ko-more, ostavlja dojam luksuza i otmjenosti.

Meutim, monumentalnost zgradeHrvatske gospodarske komore nipotonije ni pretenciozna, ni dosadna. Moder-nizam, veliki umjetniki pokret s kraja19. i poetka 20. stoljea poznat kaostil art nouveau, secesija, jugendstil, mo-dern style i liberty sa zakrivljenim, asi-metrinim linijama i florealnom i geo-metrijskom ornamentikom u arhitekturu,dizajn i modu unosi veselost i optimizam,svojstvene toj blistavoj belle poque (kojue poput noa presjei Prvi svjetski rat).Ljepoti i razigranosti unutranjosti palaena Rooseveltovom trgu 2 ponajprije do-prinose vitraji na prozorima, propu-

tajui svjetlost kroz kaleidoskop toplihboja. Izraeni su u zagrebakoj obrtnikojradionici Koch i Marinkovi na NovojVesi, jednoj od poznatijih radionica u Eu-ropi u prvoj polovici 20. stoljea, koja jeizradila i vitraje, primjerice, u Evangelikojcrkvi u Gundulievoj 28 te mozaik u pro-fesorskoj itaonici najreprezentativnijehrvatske secesijske palae - Nacionalne isveuiline biblioteke, danas Hrvatskogdravnog arhiva na Marulievu trgu.

Vitraji i slika u vijenici

Vitraji u zgradi komore nisu tek arenidekorativni elementi, ve svojim motivimapredstavljaju pojedine obrte i udruge ili

prenose simboline poruke. Primjeri-ce, vitraj na velikom lnom prozoru nastubitu lijepa je simetrina kompozi-cija s djevojakom glavom na vrhu, ijaduga kosa obavija prizor poput girlandi,sputajui se do stupia s liem. U do-njem dijelu mnotvo je cvjetova njenihboja, razasutih iz velike vaze u sredini, tosimbolizira obilje taj se motiv pojavljujei na drugim vitrajima u zgradi.

Najraskoni su, dakako, vitraji u ko-morinoj vijenici. Kao i u dvorani Hrvat-skoga sabora, zid iza govornice i stola zakojim sjede predsjednik i elnici komoreotvoren je s tri velika prozora, ukraena

vitrajima. Svaki je prozor podijeljen nadevet jednakih staklenih ploha koje sesastoje od po 16 pravokutnika. Sredinja

je ploha svakog prozora ostavljena neo-slikana, a na sedam rubnih ploha (u ob-

liku slova U) na svakom prozoru ponavljase jednaka, simetrina, tipina secesijska

dekoracija: vitice, lie, geometrijski ob-lici, cvijee u toplim zelenim, zlatnou-tim, crvenim i smeim bojama. Na donjojsredinjoj plohi svakog prozora ponavljase motiv vaze prepune cvijea, samo je nasredinjem prozoru ispod vaze napisanabrojka 1914 godina kad je dovrenagradnja zgrade.

Najznakovitije i najzahtjevnije oslika-ne su gornje sredinje plohe svakog pro-zora. Na sredinjem prozoru dominira grbrojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske iSlavonije, ukraen vitiastim ornamen-tima. Na lijevom prozoru to je motiv ka-duceja Hermesova (Merkurova) tapas dvije isprepletene zmije i krilima, a nadesnom prozoru eki, trokut i estar uurednoj kompoziciji simboli su to dvaosnovna komorina odsjeka: trgovakog iobrtnikog.

Na suprotnom zidu, iznad najviegareda sjedita, nalazi se impozantna sli-


19/74

21

ga trgovine i profita, s krunom od rua.Balkon je na obje strane prividno produ-ljen ogradom od kovana eljeza s tipinimsecesijskim vitiastim ukrasima. eljezna

je i ograda sredinje istake na drugom ka-tu, iznad koje se nalazi veliki kameni grbrojedne Kraljevine, koji dominira cijelimproeljem, oznaavajui gotovo geomet-

rijsko sredite zgrade."Poput drugih arhitekata svoje ge-

neracije, Kalda usvaja artikulaciju, deko-raciju i formalni izraz aktualnog vremena,u kojem se kao vaan prostorni i arhi-tekstonski element razvija motiv erkera.Inventivnost u ralambi proelja, a po-glavito varijacije na temu erkera, karakte-ristika su gotovo svih Kaldinih projekata,od novogradnji do adaptacija. Erker sekod Kalde javlja iskljuivo kao dio sobe,i to one okrenute na ulicu, gdje je njegovsmjetaj uvjetovan ponajprije eljenim

vanjskim uinkom", istie dr. sc. Darja Ra-dovi Mahei u svojim istraivanjima oLavu Kaldi.

rodimenzionalnost proelja sa svakeje strane istaknuta i sugestijom stupovakoji su ukraeni kamenim krunama s viti-cama i liem, a plastinosti doprinosi iniz od osam reljefa na drugom katu (poetiri s lijeve i desne strane sredinje ista-ke) likovima renesansnih djeaia nareljefima su prikazani pojedini obrti. Pro-zori su orubljeni vitiastim kamenim gir-

landama, na gornjem dijelu ukraeni ka-menim krunama, jednakim na svakomkatu.

Simetrino razgranato iz zamiljenogasredita, proelje zgrade Hrvatske gos-podarske komore istodobno je raskono ielegantno, matematiki promiljeno i ra-zigrano, prepuno ukrasa i simbolikih de-talja ba kao i stilsko razdoblje kojemupripada.

ka Joze Kljakovia, u to doba slavnog,potom preuivanog i danas ponovnorevaloriziranog slikara, autora prepoz-natljivih sakralnih, povijesnih i medite-ranskih motiva te brojnih freski, meuostalim i 14 freski u crkvi sv. Marka. Slikau vijenici Hrvatske gospodarske komoreprikazuje mnoge naine rada i tr govanja.

Od originalnih ukrasnih arhitekton-skih elemenata u vijenici istie se efektnadrvena oplata radijatora s nanizanim mje-denim ploicama.

Elegantno i razigrano proeljeUtjecaj koji je secesija ostavila na ar-

hitekta Lava Kaldu tijekom njegova studijau Beu ipak je najprepoznatljiviji u izvedbiproelja zgrade. Sklad, jednostavnost i si-metrija ve na prvi pogled sugeriraju so-

lidnost i dobru organizaciju ustanove kojuzgrada predstavlja, a elementi proelja iukrasi otkrivaju utjecaj epohe i prepoz-natljiv Kaldin potpis.

Glavna ulazna eljezna vrata veliki sulni otvor, kao i vrata svih drugih Kal-dinih javnih zgrada. Iznad njih izdie sesredinja kompozicija: balkon na prvomekatu s kamenom ogradom sa simetrinorasporeenim stupiima, koji sa svakestrane pridravaju vitiasti potpornji. Nasredini ispod balkona i iznad ulaznih vra-ta elegantna je kamena glava Merkura,glasnika bogova u rimskoj mitologiji i bo-


20/74

22

Pjeaci koji trae preace na Gornjigrad dobro znaju stare drvene stubena robusnoj eljeznoj konstrukcijikroz koju se vidi zemlja, vitkih stupia tonose zaobljeni drveni rukovat. Ni suvie

visoke ni suvie plitke, one su savrenoprilagoene koraku pri usponu i silasku;nakon svakih deset stuba je odmorite,ugodno za predah, stanku i pogled. DoGornjega grada njima se dolazi s juga iz

Donjega grada, a s istoka iz kalieve iMedvedgradske, biveg podgraa. S jugana Strossmayerovo etalite vode iz Ra-dieve ulice Zakmardijeve stube, a druge

"Sastavljao se kamen sa

drvom, eljezo sa drvom

a i sve troje u jedno i tako

nasta dananji sustav",

zapisao je Lenuci

Napisala:dr. sc. Snjeka KneeviPrikaz je zasnovan na tekstu Gornjogradske

stube zaboravljeni spomenik, obj. uautoriinoj knjiziZagrebu u sreditu, 2003.(9-25).

Foto:dokumentacija autorice

Gotovo cijeli vijek trajanja i sluenja stuba zasnovanih na Lenucijevu sustavu potvrdio je

primjenjivost i otpornost tog prvog zagrebakog elementa urbane opreme

Povijest grada

Milan Lenuci, Sustav javnih stuba grada Zagreba, 1883.

industrijski dizajn kojim se Zagreb pred-stavljao kao moderni grad.

Zbog svoje jednostavnosti, prakti-

nosti i jeftinoe taj se sustav primjenjivaoi poslije Prvoga svjetskog rata za zagre-bake stube, a istaknutiji su arhitekti (Eh-rlich, Ulrich, Zemljak) projektirali samoone stube od kojih se zahtijevala repre-zentativnost zbog vanosti njihova mjes-ta ili nekog osobitog susjedstva. Gotovocijeli vijek trajanja i sluenja stuba zas-novanih na Lenucijevu sustavu potvrdio

je primjenjivost i otpornost tog prvogzagrebakog elementa urbane opreme.No, stube do novijeg doba nisu pobui-

vale vee zanimanje povijesti umjetnosti

i kulture, vjerojatno stoga to nemajustilske znaajke epohe iz koje potjeu, aforma im je jednoznano izvedena iz zah-tjeva svrsishodnosti, a ne dopadljivosti.

Ne vode sve stube u RimRazloge koji su pokrenuli projekt ob-

janjava Lenuci."Stari dio grada, njekadanji utvreni

Gri, lei na ravni breuljka, kojeg samouzka kosa sa zagrebakom gorom spaja,doim se od ruba ove ravni sputaju nasve strane strmine u savsku ravnicu i doli-

iz omieve ulice, odnosno Ilice. S istoka uRadievu vode iz Koarske Male i Mlinskestube, a iz kalieve Felbingerove stu-

be koje se nastavljaju kao Preac do Vra-zova etalita i Opatike ulice. Na Mli-narsku ulicu iz Medvedgradske vodeKoarske stube, a iz Mlinarske do Jur-

jevske Becieve stube. Napokon, unutarGornjega grada Mesniku ulicu s Mato-evom povezuju Kapucinske stube, a ne-to vie i epeieve stube.

Pojedine stube sauvane su u svomobliku iz druge polovine 19. stoljea, aneke su preureene ili upotpunjene kas-nije, tako: Zakmardijeve stube u sklopuprojekta Huge Ehrlicha za Strossmaye-

rovo etalite iz godine 1910.; Preac usklopu takoer Ehrlichova projekta zaVrazovo etalite iz 1911./12.; Becievestube izgraene su do kolokreta u Malli-novoj ulici 1934. prema projektu IvanaZemljaka; Mlinske stube 1954. takoerprema Zemljakovu projektu koji je obuh-

vaao i oblikovanje malog parka izmeustuba i kalieve ulice na mjestu kuasruenih bombama u Drugom svjetskomratu. Uspon iz Mesnike ulice na Stros-smayerovo etalite moderniziran je ne-koliko puta izmeu dva rata i poslije

Drugog svjetskog rata, takoer gornji dioBecievih stuba, od kolokreta do Jurjev-ske. Gornji dio Koarskih stuba (prema

Mlinarskoj) tek je najnunije popravljannakon 1945. i nije ureen potpuno premaprojektu Slavka Mencera iz 1954. godine.

Ostale stube imaju svoj stariji, jedin-stveni dizajn koji se od 1870-ih primje-njivao za sve zagrebake javne stube, aizradio ga je legendarni Milan Lenuci,tada jo mladi gradski inenjer. Godine1883. on ga je objavio u strunom glasilu"Kluba ininira i arhitekta". Svom autoru"sustav javnih stuba grada Zagreba" do-nio je 1891. na Jubilarnoj gospodarsko-umarskoj izlobi nagradu i kolajnu, a

potom je projekt bio izlagan na nekolikomeunarodnih izloaba kao autentian


21/74

23

Gornjogradske stube

1

5

67

2

3

4

- jedinstveni spomenik kulturePlan Gornjega grada, 1845.

Stube i usponi oznaeni su krunicama i

brojkama:

1 Kapucinske stube,

2 Mlinski uspon (na mjestu Malih stuba),

3 Uska ulica (Klanac, Tepeieve stube),

4 uspon na mjestu Mlinskih stuba,

5 uspon na Junu promenadu(Strossmayerovo etalite) s Mesnike,

6 Bregovita ulica (Tomieva,

stube uz uspinjau) i

7 uspon iz Duge (Radieve)

ulice.


22/74

24

Kapucinske stube danas

Foto: Ines Novkovi

Male stube danas

Foto: Ines Novkovi

Tepeiev klanac danas

Foto: Ines Novkovi

Kapucinske stube, oko 1898.

Foto: Julius Hhnne potoka ukanca i Medveaka, pokojih se noviji dio grada sa starim nekadasamostalnim Kaptolom iri. Obronci sutako strmi, da na nijednom mjestu nijemoi najkraim pravcem iz breuljka uravnicu obinu cestu poloiti. Poto je

promet meu gornjim gradom, krijuimu sebi skoro sve oblasti, uilita i kazalitate nie leeimi predieli u kojih se iripromet i trgovina i koji brojem puanstvagornji grad nadmauju, dosta ivahan, tomu ne mogu zadovoljiti samo one tri ceste,koje se koso obronkom uzpinju, zato se jemoralo skrbiti za svezu na vie mjesta, a tase je postii mogla samo stubami.

Prve stube, sagraene samo od drva teleee razravno na zemlji, pokazale su senaskoro kao sasma neshodne, jedno to jedrvo uslijed doticaja sa tlom brzo sagnjilo

a drugo, to je izmjena pojedinih estihveoma tegotna tako, da su stube uzprkosneprestanom popravku, bile uvijek neva-ljane. Nasta nuda da se o novom, boljemsustavu razmilja.

Kad bismo traili primjera za monu-mentalne javne stube, ugledali bismo sesvakako u vjeni grad Rim. Pomislimo sistube od mramora, razdieljene u razneodjele poivaliti, te ukraene krasnimbalustradami, divnimi kipovi i bujnomzeleni, uzpinjui se do kakove velian-stvene sgrade; kud i kamo ljepe arhitek-


23/74

25

tonske slike. Nu kad se pitamo, odgovarali ovo naim okolnostima, naim nova-nim sredstvom i naem podneblju, tadse moramo odvratiti od ovih sjajnih pri-mjera, te na druga i za nas shodnija sred-stva pozornost obratiti... Sastavljao se ka-men sa drvom, eljezo sa drvom a i svetroje u jedno i tako nasta dananji sustav."

Lenuci je standardizirao elemente,postavio modularni sustav koji omogu-uje njihovo komponiranje u svakoj to-

pografskoj situaciji. U lanku ne propu-

dinstven je kao izum i intelektualni domettehnike kulture 19. stoljea u Hrvatskoj.Podaci o njemu, o priznanjima i ugledukoje je donio svom autoru, ne javljaju sesamo u slubenim dokumentima MilanaLenucija, nego i u veini njegovih biogra-

fija u novinama i publikacijama.Ureenje stuba- najprenija potreba

Meutim, Lenuci je autor "sustava",ne i zamisli stuba. Vane tvorbe urbanekulture Zagreba u 19. stoljeu esto sukolektivno djelo. On pie: "Javne stube saeljeznimi dostepenicami i drvenimi ste-penicami zamislio je prvi sadanji gradskinadiniinir Melkus, a meni je pala u diozadaa, ovu zamisao razviti, u dananjisustav sloiti, te veinu zagrebakih javnih

stuba osnovati i izvesti."Briga o stubama javlja se sedamdesetih

godina kad se standardizira ureenje jav-nih prostora. Iz vijesti iz toga doba raza-bire se da se zapravo obnavljaju stare,

vjerojatno srednjovjekovne komunikacije:stube, to ih u prvoj polovini 19. stoljeabiljee malobrojni slikovni prikazi i tek-stovi, a neki stari prolazi dobivaju sadastepenice.

Sredinom godine 1870. gradska skup-tina razmatra ureenje svih gornjograd-

skih stuba. Stubita se smjera opremiti ka-

Felbingerove stube (prije Sto stuba), 1945.

Foto: Vladimir Gutea

Felbingerove stube danas

Foto: Ines Novkovi

Mlinske stube danas

Foto: Ines NovkoviMlinske stube, 1910.

ta upozoriti na prednosti praktinost ijeftinou svoga sustava i za proizvodnjui za gradnju. Prefabricirani, dakle, in-dustrijski proizvedeni dijelovi (eljezni idrveni) mogu se naruivati u veim koli-inama, to je bjelodano ekonomino. Akultura obrtnikog rada, kojemu montaau to doba nije tu pojam ni proces, omo-guavala je brzu i dakako jef tiniju gradnju.

aj fleksibilni i varijabilni sustav, kojizastalno utvruje tehniki, higijenski i

estetski standard za zagrebake stube, je-Zakmardijeve (prije

Sveuilitne) stube, oko 1920.


24/74

26

menim stubama. No, sudei prema isho-du druge licitacije za radove, bilo je toodvie skupo za gradske mogunosti.Stoga se poziva "jo njekoliko vjetakahgraditeljnih da se izjasne, da li namiereneskaline sa kamenom podlogom odgovara-

ju", a predstojniku Gradskog graevnogureda, Rupertu Melkusu, nareuje se daizradi trokovnik "za obine drvene stu-be". No, i ta je investicija u nove drvenestube oito bila previsoka jer se ubrzo od-luuje odgoditi izradu tog trokovnika, aoteene bi se stube tek popravile. "Imaduse skaline ve sada gdje su oteene ilimanjkave ispraviti".

ek 1873. godine odlueno je napokonobnoviti i urediti stube prema prijanjemprijedlogu Ruperta Melkusa. Sredinomgodine u gradskoj se skuptini odobravatrokovnik za gradnju "novih skalinah odgornjega grada prema dolnjemu" i ujednotrokovi putovanja, vjerojatno u Hof, gdjese tada u tvornici grofa Auersperga proiz-

vode eljezni dijelovi za zagrebake javnestube.

U oprotajnom govoru na isteku svogmandata gradonaelnik Stjepan Vrabeviiste godine napose istie da su ureenesve stube, a izgraene "nove, kamenite saeljeznim naslonom izpod kamenitih vra-tah" te nabavljene "eljezne postranice, da

se stave kod svih gradskih skalinah, toe na njihovu trajnost i poljepanje djelo-vati".

Meutim, kao da to ureenje stubanije dovreno. U javnom uvidu dugoro-nog plana komunalnih investicija s prijed-logom o velikom zajmu 1874. godine stu-be su uvrtene u "najprenije potrebe".Predlae se "uredjenje skalinah iz dolnjegagrada u gornji vodeih, jer su sadanjeskaline ve vrlo trone i jer se uredjenjenovih vie odgoditi neda".

Nakon nastupa bana Maurania, kad

se intenzivnom urbanizacijom i razvojemcijelog kulturnog ivota potvruje tenjaza modernizacijom i uspostavlja novourbano mjerilo Zagreba, grade se i stube.Najprije na reprezentativnom javnomprostoru junog dijela Gornjega grada,a tek zatim na njegovu istonom kraju,prema kalievoj ulici i Kaptolu.

ako su 1876. ureene stube od Ma-toeve do Mesnike ulice, a za 1877. go-dinu predviaju se trokovi za ureenjestuba iz Radieve ulice na Strossmayerovo

etalite i gradnja velikog stubita u Bre-

govitoj, danas omievoj ulici, koje bi vo-dilo iz Ilice u Gornji grad te preureenjestuba iz Radieve ulice u Opatiku.

Stubite u Bregovitoj ulici, sagraeno

1879. godine, bio je velik graevinski pot-hvat i zamana investicija, vana "s razlo-ga to je na tih skalinah radi na Strossma-

yerovom etalitu nalazeih se viihuevnih zavodah svaki dan uistinu velikafrekvencija". Misli se na ake gimnazije irealne gimnazije i studente Sveuilita,smjetenog 1874. u zgradu gimnazije.Narodne novine 31. svibnja javljaju: "Nabrijegu Strossmayerova etalita licemu bregovitu ulicu, podignut je ovih dananovi nasad od samih ruah, koji e, kadse razcvatu, po Ilici etajuem obinstvu

pruati milovidan prizor."Iste se godine obnavljaju se i preure-

uju stube na istonoj strani Gornjegagrada, najprije Sto stuba, danas Felbinge-rove stube. U dokumentima koji donoseuvjete za licitaciju i radove, precizno seodreuje graa i naglaava da se izvodiociimaju tono drati nacrta. Vjerojatno je"sustav" ve utvren.

Veoma aktivan gradski kroniar Na-rodnih novina opirno komentira zahvat13. rujna 1879. "ako zvanih 'sto stubah'

koje vode iz Duge ulice na potok, poru-

ene su prije nekoliko danah, te se sadagrade ondje nove solidne stube poputonih to se sputaju sa Strossmayerovaetalita. omu je bilo ve krajnje vrieme,

poto su dosadanje stube sasvim trone.Kako je preko 'sto stubah' velika pasaa,jer vee gornji grad sa potokom, kaptolomi Novom vesi, zadovoljit e se njihovomgradnjom velikoj potrebi. Nove su stubetako shodne i liepe, da e gradu zaistadolikovati."

Godine 1880. molba Prve hrvatsketedionice da "u interesu poliepanja gra-da" ukljui u projekt svoje nove kue uDugoj ulici ulaz na Male stube i presvodiga, aktualizira gradnju i te komunikacijes kalievom ulicom. Narodne novine

od 12. listopada 1880. istiu: "Ve od pri-je nevaljane, a sada tom gradnjom posveiskvarene stube, valjda e se jo ove godi-ne napraviti. I tu bi se po povoljnoj situ-aciji mogle stube u dva diela izvesti, danebudu tako strme, kao to je onih 'stostubah', gdje se to nije moglo postii. Danebude ovakav liepi prolaz opet depotneistoe, budui da se one pribite ploesa opomenom i strogom zabranom one-ienja malo uvauju, doista bi sada bilo

vrlo shodno da se tu postavi pisoir (ima li

zanj mjesta?). Kad bi tedionica ovakvom

Stube u Bregovitoj ulici (danas Tomievoj) prije izgradnje uspinjae

A danas ide se u gornji grad sa sviuh strana udobno, kako se je to u obe prema

okolnostima poloaja najudobnije stvoriti moglo... Zelenilo ono lievo desno stuba u

Bregovitoj ulici, zatim ona kosa zelena ploha sa nasadom rua, a iza nje etalitni

nasad, naroito pako nada na krasan vidik sa etalita u Savsku dolinu mnogoga

privlai, uzpeti se po reenih stuba. (Viesti Kluba ininira i arhitekta, 4, 1885.)


25/74

27

za glavni grad pristojnom prolazu dalanapraviti ogradu, kakav je na pr. predkaptolskom pukom uionicom, bio bi toures ne samo stubam nego i samoj kui.Uz gvozdeni plot mogle bi se posaditi i

kakve rastline." Poto je arhitekt JankoGrahor integrirao taj prolaz u majstorskiartikuliranu kuu na tekoj i nepravilnojparceli, gradska skuptina odluuje da eurediti stube kad se kua sagradi.

ree stube do Duge/Radieve uliceiz kalieve, odnosno Koarske ulice,grade se 1882. i 1883. godine. Ime su do-bile po starom imenu Koarske: Melinskigat, odvojku Medveaka koji je ne kadaopsluivao mlinove i druge obrte koji sutrebali vodenu energiju. U isto se dobagrade i stube u Klanjcu, danas epeieve

stube, po pukom tribunu i borcu za au-tonomiju gradeke komune u 17. stoljeu.

Smisao za urbanistiki detaljGornjogradske stube tad su uglavnom

ureene. Lenuci u svom lanku 1883. go-dine navodi podatak o "est ve izvedenihi dvije jur osnovane stube".

Godinji izvjetaji o radu gradskogpoglavarstva 1880-ih godina tek donosepodatke o popravcima i sustavnom odr-avanju. Stube na Dolac i Opatovinu, uKamenitoj ulici te prema ukancu, na-

pokon i Koarske stube od Medvegradskedo Mlinarske izvedene su prema Lenu-cijevu tipskom dizajnu. Najvee, u nekuruku reprezentativno stubite u omie-

voj ulici preureeno je 1890. zbog grad-nje uspinjae. Narodne novine, 25. veljae1890: "Uzpinjaa... nagrdila je liepi pros-pekt Bregovite ulice."

Stube na ostalim zagrebakim breulj-cima grade se kada to zahtijeva njihovaurbanizacija. ako se u sklopu regulacijealate (1906. do 1908.), gdje se predvianova zemaljska bolnica, izrauje pro-

jekt za stube na krianju Vlake i Dra-kovieve ulice, odnosno Ribnjaka (dana-nje Schlosserove stube), koje su izvedenetek 1913.

Pria o stubama upuuje ne samo namalo poznato dostignue tehnike kulture19. stoljea i djelo Milana Lenucija, negoponajprije na smisao prema detalju u doba

obuzeto urbanim makrodimenzijama. Usamo nekoliko desetljea Zagreb je odmalenoga grada prerastao u modernunacionalnu metropolu. Velika ostvarenjai jo vee vizije nisu prijeile ni gradskuupravu, ni glavnog urbanista tog doba dase bave pojedinostima. No, stube su imale

vanu funkciju povezivanja povijesnogsredita na grikom brijegu s novim u Do-njem gradu.

Veze uspostavljene stubama i danas suive pjeake komunikacije. Devedesetihgodina proteklog stoljea, kad su stubeipak postale predmet istraivanja, svijesto njihovoj vrijednosti potaknula je projektobnove desetak stuba: unutar zelenogokvira Gornjega grada, a i drugdje, izvannjega. No, sudei po njihovu sadaenjemstanju, nije izvjesno postoji li kod svih,napose mladih ljudi koji se njima kreusvijest o tome da su jedinstveno kulturnodobro koje treba ouvati, jednako kao

kue, palae i crkve.

Stube na Splavnici prema Potoku

(danas Tkalievoj ulici), oko 1910. Stube na Dolcu prema Opatovini, 1928.

Koarske stube danas

Foto: Ines Novkovi

Milan Lenuci, 1888. Rupert Melkus, predstojnik Gradskog

graevnog ureda od 1869. do 1891.


26/74

28

Z

agrebako je sveuilite u dana-njem obliku osnovano 1874. go-dine, poveljom austrijskoga cara

Franje Josipa I., kralja trojedne KraljevineHrvatske, Slavonije i Dalmacije. Kako bise trajno obiljeio taj za Hrvatsku vaandogaaj, uprava sveuilita dala je izraditiposebnu spomen-medalju kod glasovite iosobito produktivne njemake graversketvrtke Wilhelm Mayer & Franz Wilhelmu Stuttgartu. Masivna medalja, promjera45 milimetara, iskovana je u zlatu, srebru ibronci. Prikazuje personifikaciju znanosti,kako se uzdie u visine na glavi ima zvi-

jezdu, prekrivena je velom koji se vijori, udesnici dri goruu zublju, a u ljevici tit

Napisao:dr. sc. Ivan MirnikFoto:iz knjige: Zgrada Sveuilita uZagrebu - Postojanost i mijene

Bila je tradicija da vladar svakom sveuilitu koje je osnovano ili

reformirano tijekom njegova vladanja daruje insignije s kojima

se izlazi u javnost samo u sveanim prigodama

InsignijeSveuilitau Zagrebu

Spomen-medalja osnutka Sveuilita,

1874., avers-revers (Arheoloki muzej u Zagrebu)

Foto:Filip

Beusan


27/74

29

s grbom trojedne Kraljevine. Na naliju jepodulji natpis na latinskom jeziku.

I prvi peatnjak sveuilita izraen je1874. Iako je ime sveuilita nekoliko putamijenjano, peatnjak se ipak mijenjao rje-e. Zanimljivo je prouiti latinske diplo-me koje je sveuilite izdavalo od 1918.do 1941. - naziv sveuilita odgovarao jeslubenom propisanom obliku, ali je natrobojnoj vrpci visei peat u drvenojtokarenoj kutijici uvijek isti, kakav je na-pravljen 1918., budui da rektoratu nijepalo napamet svaki put izraditi novi pe-atnjak. Prigodom svih sljedeih promje-na reima, mijenjani su i ime i peat sve-uilita.

Studenti Zagrebakog sveuilita ima-li su dva razliita stijega. Stari stijeg po-tjee iz 1848., kad su se studenti kao dra-govoljci pripadnici Akademike legije

nog ili posrebrenog bijelog metala al-pake (ezlo), a radila ih je tvrtka Teodor

Brandeis iz Bea krajem 1877. godine. Ri-je je o ezlu za rektora i tri lanca: za rek-tora i dekane Bogoslovnog, Pravnog i Mu-droslovnog (Filozofskog) fakulteta. FranjoJosip naloio je da se iz njegove privatneriznice za taj posao isplati 1500 guldena.

Preinake koje su sva znamenja Zagre-bakog sveuilita doivjela nakon 1918.stavljaju ih u niz neobinih, nijemih, alirjeitih svjedoka povijesnih dogaaja nanaim prostorima.

Staro i novo ezloDok nove insignije nisu dovrene i do-

stavljene iz Bea, upotrebljavalo se staroezlo. Pretpostavlja se da je napravljeno30-ih godina 19. stoljea za Hrvatsku sla-

vonsku dalmatinsku kraljevsku akademi-

grof Dragutin Khuen-Hedervry traio jeda se sveuilini stijeg donese u Banskedvore. u je Milan Smrekar, vladin tajnik,dobio nalog da ga spali. No, Smrekar jespalio samo profilirani drak, a svilenistijeg sakrio u metalnu krinjicu koju jeodnio kui. Smrekarova tajna za njegovaivota nije izala na vidjelo, a od 1919. sti-

jeg se uva u Nacionalnoj i sveuilinojknjinici u zbirci rijetkosti.

ako dugo dok je Khuen bio ban (do1903.), studenti su odbijali primiti novuzastavu, sve do 1907., kad je izraenaprema nacrtima glasovitog slikara BleCsikosa - Sessije. Drveni i kovinski dije-lovi izraeni su pod nadzorom kiparaRudolfa Valdeca. S jedne je strane novistijeg prikazivao mladu enu u dugoj ha-ljini, pred kojom s lijeve strane klei mla-di i prua ruke; s druge je strane bila

Sveuilini stijeg iz 1848.,

prednja-stranja strana (NSK)

ju. Dugo je 71 centimetar, istokareno odcrnoga drva, vjerojatno ebanovine, ukra-eno sa etiri vodoravna prstena u obliku

lovorovih vijenaca, a na vrhu je dvostranigrb trojedne Kraljevine. Smatra se da je nagrbu bila i kruna koja je kasnije skinuta.Kad je stiglo novo ezlo, staro je sluiloprigodom tihih ceremonija. Danas ga rek-tor nosi tijekom doktorskih promocija.

Posebno masivno i veliko ezlo Hr-vatskog sveuilita Franje Josipa I. uvijekje nosio pedel (sveuilini podvornik),odjeven u teku, crvenu, zlatom izvezenuodoru, pratei rektora tijekom sveanosti,poput polaganja zakletve novog rektorate doktorskih promocija. Izvorna visina

- pridruili jedinicama bana, baruna Jo-sipa Jelaia. Slini je stijeg nosila i Zagre-baka narodna straa i on se, skupa s tri

pripadajue zastavne vrpce, uva u Hr-vatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.

Smrekar sakrio zastavu iz 1848.Poznati incident dogodio se 16. listo-

pada 1895., tijekom posljednjeg boravkaFranje Josipa I. u Zagrebu. Studenti, re-

voltirani neprestanim maarskim hege-monistikim nastojanjima, okupljeni podsvojim stijegom iz 1848., demonstrativnosu spalili ugarsku zastavu. Posljedice subile prilino neugodne i za studente i zaministra Izidora Krnjavija. Razjareni ban,

trobojnica na ijoj se gornjoj desnoj straninalazio hrvatski grb. Nije poznato kako jetaj stijeg nestao i gdje se nalazi.

U Austrijskom carstvu, kasnijoj Aus-tro - Ugarskoj Monarhiji, svako je sveui-lite imalo dragocjene insignije s kojimase izlazi u javnost samo u sveanim pri-godama. Postojala je vrlo stara tradicijada vladar svakom sveuilitu koje je osno-

vano ili reformirano tijekom njegova vla-danja daruje insigniju.

Nakon osnutka Hrvatskog sveuilitaFranje Josipa I. u Zagrebu, trebalo je vre-mena dok se insignije nisu naruile i izra-dile. Izraivale su se od pozlaenog srebra(lanci) ili od masivnog, dijelom pozlae-

Stijeg iz 1907., fotografi ja sa sveuilitarcima

Staro

ezlo;

desno

detalj

(Rektorat)


28/74

30

jaturne srednjovjekovne ugarske krunesv. Stjepana s pendilijama. Godine 1920.kruna je uklonjena i na njeno je mjestopostavljena sitna replika krune obiteljiKaraorevi. a je kruna skinuta u trav-nju 1941. i za sada nije poznato je li nanjeno mjesto stavljena stilizirana Zvo-nimirova kruna ili nije. Dananji je vrhpozlaeno poluloptasto dugme, a visina jeezla smanjena na 127 centimetara.

ne postoje ni njihovi otkovi u bekom nu-mizmatikom kabinetu.

Nove Kerdieve medaljeKrajem 1918. kolajne na lancima od-

jednom su postale zazorne i neprikladne.Stoga su 1920. od velikog hrvatskog me-daljara i kipara Ive Kerdia narueni novi,manje izazovni dijelovi medalje i vo-rovi. Na licu medalje postavljeno je po-prsje biskupa Josipa Jurja Strossmayera,a u polju nalija Kerdi je izmodeliraogrb nove drave Srba, Hrvata i Slovena-ca. Kerdiev uzao ispod lanca danas jetakoer od pozlaena srebra s tamnocrve-nim emajlom. Oblikovan je kao dvostru-ka lovorova granica s uicom na gornjojstrani.

dijelom pozlaenoga, dijelom posrebre-

noga ezla bila je 130 centimetara. Gornjidio sastoji se danas od tri dijela: na vrhu

je polukugla ili gumb, ispod njega su triizboena obla lista s ugraviranim grbo-

vima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, anastavljaju se esterokutnim ukrasom is-pod kojeg su bogato razvedeni neogoti-ki lisni ukrasi, privreni na tap sitnimsrebrnim vijcima. Ostatak ezla je posre-breni heksagonalni tap s nekoliko pozla-enih zadebljanja, profiliran na dnu.

Vrh ezla doivio je nekoliko preinaka.Izvorni vrh sastojao se od stilizirane mini-

Svi sveuilini lanci iskovani su odpozlaenoga srebra i svaki se sastoji odpedeset elemenata, spojenih s po dva prs-tenia. Rektorski je lanac deblji od de-kanskih. Na svakom lancu visi privjesakod dva dijela: uzla i zvijezde. U zvijezdu- dvostruki malteki kri od tamnocr-

venog emajla s bijelim okvirom iznut-ra - umetnuta je medalja. Izvorni nodus(vor) izmeu lanca i privjeska bila je

veoma precizno izraena minijaturnaplosnata kruna sv. Stjepana u reljefu, suicom s gornje strane i etiri privjeskaod lania s donje, slina onima na ori-ginalu. U zvijezdi se prvotno nalazilazlatna medalja, promjera 33 milimetra,s lovorom ovjenanim poprsjem FranjeJosipa I. Sauvane su samo slike nalijamedalja na dekanskim lancima. Od sveetiri medalje, nije sauvana niti jedna, a

Pedelova odora i kalpak

(HM)

Rektorsko ezlo;

original, 1877. i druga verzija, 1918.

ezlo,

trea

verzija,

nakon

1945.

Rektorski lanac u

izvornom obliku

Detalj lanca

s portreta

rektora

Brestyenszkoga


29/74

31

Na voru rektorskoga lanca utisnutesu tri godine: 1861., 1874. i 1918. Naime,29. travnja 1861. Strossmayer je od Hr-

vatskoga sabora upeatljivim govoromzatraio osnivanje sveuilita. Sveuilite

je osnovano 1874. godine, a 1918. Kra-ljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. e trigodine istaknute su na lancima rektora itri najstarija fakulteta: Bogoslovnog, Prav-nog i Filozofskog. Sauvane su i etiriizvorne kasete za lance (rektorski, dekan-ski Bogoslovnog, Pravnog i Filozofskogfakulteta). Izmeu Prvog i Drugog svjet-skog rata izraeno je jo nekoliko sli-nih lanaca za dekane kasnije osnovanihfakulteta.

Nakon osnivanja Nezavisne DraveHr vat ske 1941., sredinji dio nalija Kerdi-eve medalje izbruen je, a natpis je ostaona svome mjestu. U prazno polje umetnut

je tadanji dravni grb u zlatu i emajlu.Samo je rektorski lanac ostao sauvan utoj verziji naime, Stjepan Horvat, po-sljednji rektor iz ratnog razdoblja, ponioga je sa sobom, bjeei pred komunistimau svibnju 1945., i pohranio ga u Hrvat-skom zavodu sv. Jeronima u Rimu, kodnjegova rektora Jurja Maerca. u je lanacbio do 1991., kad je vraen rektoratu Sve-uilita u Zagrebu.

Godine 1945. sa svih je dekanskih la-naca brzo uklonjen neprikladni grb s na-

lija, jednostavno je prebruen, kao i pret-hodni. Sada polje nalija ima posve nein-

ventivnu neravnu, iskucanu, praznu po-vrinu. Uostalom, javnost vidi samo pred-nju stranu medalje.

Titov dar SveuilituNakon to je rektorski lanac misterioz-

no nestao 1945., uprava sveuilita moralaje naruiti novi, napravljen prema uzorkudekanskih lanaca, samo iri i dulji. Kolajnana njemu opet je ona s crvenim i bijelimemajlom, a iskovana je uz pomo istogKerdievog kalupa s unitenim nalijem,to znai da je tvrtka Ikom (nekada Gries-bach & Knaus) imala izvorne kalupe.Uzao je lijevan u srebru, graviran i dijelompozlaen, dijelom emailiran, ali na njemunisu upisane nikakve godine. Kolajna odcrvenog emajla tadanju je vlast podsje-ala na crvenu zvijezdu, a biskupa Stros-

smayera, iako je bio visokodostojnik rim-ske crkve, tolerirali su zbog nastojanja okoujedinjavanja junih Slavena. Budui da sebroj fakulteta stalno poveavao, naruenasu istodobno jo etiri dodatna lanca (ili

vie njih).Poetkom 1952. katoliki Bogoslovni

fakultet, odlukom vlade Narodne Repu-blike Hrvatske, rasputen je kao fakultetu sklopu Sveuilita u Zagrebu. Neki drug

je ak poslan da konfiscira dekanski lanac,no sestra Marija Klara (Dragica) Dugi,koja je tijekom etvrt stoljea revno vodilaured dekana, nije mu ga htjela predati.

Kad je 1969. Sveuilite u Zagrebu sla-vilo tri stoljea otkako je car Leopold I.

potpisao diplome o ustrojstvu Kraljevske

akademije, od tadanjeg predsjednika Jo-sipa Broza ita primilo je na dar novi, ma-sivni srebrni rektorski lanac, djelo hrvat-skoga kipara i medaljara Koste AngelijaRadovanija, izraen u njegovom osebuj-nom stilu. Na licu medaljona prikazana sutrojica velikih hrvatskih pjesnika: MarkoMaruli, Ivan Gunduli i Ivan Maurani,a na naliju biskup Josip Juraj Strossmayer.lanci lanca, gotovo kvadratnog oblika,nose likove 14 hrvatskih knjievnika iznanstvenika. Jednostavniji, srebrni lanciizraeni su za druge fakultete.

Ivo Kerdi, medalja sa Strossmayerom za

rektorski lanac nakon 1918., avers-revers

(preinaen 1941.)

Dekanski lanac,

trea verzija,

nakon 1945.

Novi rektorski

lanac Koste Angeli

Radovanija, 1969.


30/74

32

Napisala:Nada PremrlFoto:MGZ

Nastavljajui pisati o vedutama Za-greba u likovnoj umjetnosti, zadr-at u se na v

zagreb moj grad br.33

Documents