zagreb moj grad br.14

7/29/2019 Zagreb moj grad br.14

1/45

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378

Broj 14 Godina II Lipanj 2008.


2/45

3

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378

Broj 14 Godina II Lipanj 2008.

Impresum

Izdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.Trg Kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice: Tamara KernGrafika urednica: Nera Orli

Redaktura i korektura: Ana Gruden

Lektorica: Julijana Jurkovi

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:

Snjeka Antunovi, dr. sc. Darija VraneiBender, Edit Glavurti, Jura Gaparac,

Dunja Majnari Radoevi, Ines Saboti,Zlatko Puntijar

Fotografi:

Ines Novkovi

Marketing: Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:

Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Nogometno ludilo

Nogometno ludilo ispraznilo je ulice i trgove i tako svi vi, kojima ta najvanija sporedna stvarna svijetu ne znai mnogo, moete uivati u naem gradu. Kako bismo i mi dali mali obol tomdogaanju izabrali smo lanak o povijesti zagrebakog nogometa pa ga u pauzi, izmeu dvijeutakmice, proitajte. A vi koji ne elite sjediti pred malim ekranima i "troiti" svoje ivce, proeiteu naem asopisu Modernom galerijom koja uvanajveu zbirku hrvatske moderne umjetnosti, a i saminterijer Vranyczanyeve palae je doivljaj za sebe.Uivajte u prirodnim ljepotama Maksimirske ume.Odluite li se do Klovievih dvora na izlobu Sla-

ve Rakaj upoznajte njezin ivot i rad na naim stra-nicama. Ljepota njezinih "Lopoa u botanikom vrtu"na naoj naslovnici poziva vas na Gornji grad. Vla-do tefani nam pak otkriva svoju ljubav premaZagrebu. Najitanija kolumna u Hrvatskoj je sigurnoona u Gloriji ui Jelinek, kojoj MGZ otvara izlobu"Ambasador mode ui Jelinek".Drimo "fige" naim dekima s asopisom "Zagreb mojgrad" u ruci!Slika: Lopoi u botanikom vrtu I., 1899.

akvarel Slave Rakajvl. Hrvatski kolski muzej, Zagreb

4 Povijest grada Povijest i sadanjost Moderne

galerije u Zagrebu

8 Zagrebaki spomenici Poprsje Ljudevita Gaja

u Gajevoj ulici

10 Povijest grada Biljne i ivotinjske vrste u

Maksimiru

15 Zagrebaki gradonaelnici Rudolf Erber: gradonaelnik koji

je izgradio Tomislavac

18 Povijest zagrebakog sporta Slavni zagrebaki nogomet

22 Intervju Vlado tefani:

Zagreb mi je dao sve

29 Kultura Izloba ui Jelinek

30 Kultura Slava Rakaj:

Najsjajnija akvarelistkinjahrvatskog slikarstva

50 Roditelji i djeca to je celijakija i kako je

prepoznati

52 Zdravlje Klinika za traumatologiju Zagreb:

Najzagrebakija bolnica

58 Zdrava hrana ene i mukarci:

tko se bolje hrani?

60 Kuhinja:Graak

Sadraj

elite li na kunu adresu primati besplatan* primjerak

asopisa "Zagreb, moj grad", molimo javite se u nau

redakciju telefonom ili e-mailom.* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Biba


3/45

Povijest grada

4

Napisala:Libue JirsakFoto: Goran Vrani

Prije tono 125 godina, u svibnju 1883.,barun Lujo Vranyczany, sposoban gos-podarstvenik i ljubitelj likovne umjet-nosti, dovrio je opremanje svoga raskonogstana u tek dovrenoj palai na uglu Kuko-vieve i Akademikoga trga. Palau je bekiarhitekt Otto Hofer projektirao u stilu stro-goga historicizma koji se sluio elementimavisoke renesanse prilagodivi je barunovimzamislima. Prije nego je izgradnju dvokatnicepovjerio zagrebakome inenjeru graevine i

Povijest i sadanjost

u ZagrebuModerne galerijeNajpotpunija zbirka hrvatske

moderne umjetnosti,

Moderna galerija, krajem

prvoga desetljea 21.stoljea nalazi se na pragu

novoga razdoblja. U sreditu

Zagreba, 125 godina nakon

izgradnje njezina domicila

i 103 godine od nabavke

prvih umjetnina za njezin

fundus, Modernu galeriju

vodi Biserka Rauter Plani,

prva ravnateljica koja na

tome mjestu nastavlja

povijesni niz istaknutih

hrvatskih kulturnih

djelatnika.

Vlaho Bukovac, Portret baruna LujeVranyczanyja, 1898.

Moderna galerija, most u atriju Stubite palae Vranyczany s djelima FranaKrinia i Zlatana Vrkljana

graevinskome poduzetniku Ferdi Kondratu,barun je korigirao nacrte tako da izmeu sje-vernoga krila zgrade namijenjena za stanova-nje Vranyczanyjevih i istonoga krila, koje jeod samoga poetka bilo otvoreno gostima, na-stane neka vrst "zranoga jastuka" koji jeobjema stranama osiguravao komfor i privat-nost. Mali park u dvoritu, zelena oaza unu-tar ugaona kompleksa, zasaen je cvijeem iegzotinim drveem. Palaa tada, u posljed-njim desetljeima 19. stoljea, nije bila u sre-

ditu gradske vreve. U neposrednom susjed-stvu na Zrinjevcu stajala je tek koju godinustarija "akademika palaa", neto dalje palaaLujina brata Dragana Vranyczanyja, dok su da-nanjem mravinjaku najuega gradskoga sre-dita prethodila kukuruzita.

Uspomene palae VranyczanyU stoljee i etvrt od barunova useljenja nijese promijenio samo grad. Palaa Luje Vrany-czanyja svjedoila je nekim od kljunih tre-


4/45

5

nutaka nacionalne povijesti, doekivala je iispraala izuzetne pojedince hrvatske kultur-no-povijesne, politike i gospodarske prolos-ti; biskup Josip Juraj Strossmayer s njezina jebalkona pratio bakljadu koju su mu u povoduotvaranja njegove galerije studenoga 1884.priredili zagrebaki studenti; u njoj se nalazioi Hrvatski seljaki dom iz kojega je put Mi-rogoja krenula povorka za lijesom StjepanaRadia. Uspomene na slavne trenutke hrvat-ske i zagrebake povijesti palaa na ugludananje Ulice Andrije Hebranga i Trga JosipaJurja Strossmayera uva u svom obnovljenomstarom ruhu. Raskone prijeme i bune za-bave, koje je barun Vranyczany prireivaoza plemenitaku gospodu, zamijenila je kon-templativna atmosfera galerijskoga prostora ukojemu je smjetena najvanija i najpotpunijazbirka hrvatske likovne umjetnosti 19. i 20.stoljea.

Prva desetljea Moderne galerijeModerna galerija u Zagrebu upravo ide ususretstotinu i desetoj godinjici objavljivanja idejeIzidora Krnjavoga, jedne od najzanimljivijihosobnosti hrvatske kulturne povijesti 19. i po-etka 20. stoljea, o njezinu osnutku (Kritikarazmatranja, 1899). Prijedlog Ise Krnjavoga oosnutku ustanove Drutvo umjetnosti u Za-grebu ve je 1901. ukljuilo u svoj Pravilnikza drutvene izlobe, da bi u proljee 1905.,o tridesetoj godinjici svoje djelatnosti, zabudui fundus Moderne galerije otkupilo triumjetnine. Za slubenu godinu utemeljenjaGalerije, zbog jezgre fundusa koja je tada na-stala, smatra se upravo 1905. godina. No, po-vijest Galerije nije tekla pravocrtno, niti je odsamih poetaka bila vezana uz palau Vrany-czany. Zbirka se popunjavala postupno, a zajavnost je otvorena tek 1914. u jednoj pod-stanarskoj prizemnoj prostoriji dananjega >>

Za slubenu godinu

utemeljenja Galerije, zbog

jezgre fundusa koja jetada nastala, smatra se

upravo 1905. godina. No,

povijest Galerije nije tekla

pravocrtno, niti je od samih

poetaka bila vezana uz

palau Vranyczany.

Palaa Vranyczany na zagrebakom Zrinjevcu


5/45

6

Muzeja za umjetnost i obrt. U kratkoj po-vijesti Galerije ("Obzor", 1927.) Antun Jirou-ek konstatirao je kako je tih godina "bila pri-stupana samo onima koji su se za nju spe-cijalno interesirali". Od prvoga otvaranja zajavnost do useljenja u palau Vranyczanyprola su puna dva desetljea, a do konanautvrivanja na dananjoj lokaciji jo i vie.Nakon Prvoga svjetskog rata Galerija je ve

posjedovala osamdesetak radova znamenitihhrvatskih likovnih umjetnika. Za prvoga kusto-sa Hrvatsko drutvo umjetnosti postavilo jeLjubu Babia koji e u proljee 1920., nakonto su Galeriji u Muzeju za umjetnost i obrtstavljene na raspolaganje dodatne prostorije,koncipirati njezin prvi stalni postav. Usprkostome, dvadesete su godine, zbog stagnacijerada Drutva umjetnosti, za Modernu galerijupredstavljale manje slavno razdoblje. Fundusse prestao proirivati, zanemareni su otkupi, a

ro Szabo, palaa je spaena, a iseljavanje Mo-derne galerije sprijeeno. Ugovorom izmeu

Banske vlasti banovine Hrvatske i Hrvatskogadrutva umjetnosti od 14. srpnja 1940. Galerijaje dobila status dravne ustanove postavi ivlasnikom zgrade. Time se problem smjetajaustanove inio trajno rijeenim.No, Drugi je svjetski rat ponovo aktualiziraopitanje smjetaja, stavivi tako dugogodinjegatajnika Drutva umjetnosti i od veljae 1941.ravnatelja Galerije, Ivu repela, u vie no neza-vidan poloaj. Kako je zgradu preuzelo poslan-stvo Kraljevine Italije, u oujku 1942. Galerijaje premjetena na adresu Drakovieva 23 nakojoj vie nije bilo prigode ni za stalni postavniti za komunikaciju s publikom. Tragina sud-

bina ravnatelja repela jedno je od poglavljagalerijske povijesti, koje poetkom 21. stoljeajo uvijek eka zasluenu obradu. Kad je 30.lipnja 1944. repel iznenada razrijeen du-nosti upravitelja, koja je predana VladimiruTkaliu, upravitelju Hrvatskog dravnog mu-zeja za umjetnost i obrt, Moderna se galerijaponovno nala u nametnutoj simbiozi. Istomdvije godine nakon povratka u palau Vrany-czany, do kojeg je dolo 1. srpnja 1945., 1947.,zapoelo je novo razdoblje. Pod strunim vod-stvom Mirka Rakoga i Oskara Hermana Ga-lerija je, kao i zgrada, prela u nadlenost Ju-goslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Ususret samostalnostii 21. stoljeu

Pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljea trajnoje otvoren stalni postav Moderne galerije kojipostaje vanim initeljem u formiranju likov-noga profila zagrebake kulturne sredine. Iz-lobena djelatnost, zapoeta 1920. s predstav-ljanjem slikarstva Josipa Raia, jednog od naj-

vanijih predstavnika hrvatske moderne umjet-nosti (Raievu retrospektivu Moderna galerijapriprema i za kraj 2008.), odvijala se djelomicena raun stalnoga postava, a djelomice u dru-gim izlobenim prostorima, prije svega u Um-jetnikom paviljonu i u Kabinetu grafike. Odkraja ezdesetih godina prireen je znatan brojretrospektivnih i monografskih izlobi popra-enih tiskanim katalozima. Nedugo nakon toje direktor Galerije eljko Grum koncipiraonovi stalni postav, 1973. Moderna galerija iz-lazi iz okrilja Jugoslavenske akademije znanostii umjetnosti i postaje samostalnom ustanovomkoju financiraju republika kulturna tijela. Ti-me je dugo razdoblje njezina profiliranja istjecanja neovisnosti zakljueno. Ranih osam-desetih stalni je postav jo jednom izmijenjen,ovoga puta u koncepciji Zdenka Rusa, a 1985.Galerija je obiljeila osamdesetu obljetnicuutemeljenja Memorijalnom izlobom slika Jo-sipa Raia i Miroslava Kraljevia.Poetkom 1990-tih, pod ravnateljstvom IgoraZidia, nastupilo je razdoblje intenzivne izlo-bene djelatnosti. U Modernoj galeriji je samo1990. odrano osam izlobi, a u travnju 1991.samostalna Hrvatska zabiljeila je prvi vanijinastup na internacionalnoj umjetnikoj sceniizlobom posveenoj stotini godina pejzano-

>>

Ovalna dvorana palae Vranyczanys pogledom na skulpturu Rudolfa

Valdeca, Bista Ise Krnjavoga

time i njezin razvitak. Tek 1926., kad je direk-torom Muzeja za umjetnost i obrt postao An-

tun Jirouek, Moderna galerija dobila je upornazagovornika njezina rasta i osamostaljivanja.

ivot s palaomIz neprikladnih prostorija u Umjetniko-obrt-nom muzeju Moderna je galerija iselila tek1934. "Jutarnji list" od 16. svibnja 1934. naja-vio je otvorenje u palai Vranyczany lan-kom Danas se na svean nain otvara Mo-derna galerija u novim prostorijama, s napo-menom o konanom rjeenju pitanja smje-taja institucije od nacionalnog znaaja. Smje-tavanjem u reprezentativnoj zgradi Modernojje galeriji napokon pruena mogunost postati

jednom od vodeih kulturnih ustanova gradaZagreba i, kako kae lanak u "Jutarnjem listu",prikupiti najbolje od najboljih. Toga se cilja,pod vodstvom Antuna Jiroueka i TomislavaKrizmana, jo uvijek u okviru Drutva um-jetnosti, ali znaajan korak dalje prema samo-stalnosti, Galerija zduno prihvatila.Samo etiri godine poslije, 1938., ponovno suse pojavili problemi sa smjetajem zbirke. Pa-lau Vranyczany umalo je zadesila kobna sud-bina novi ju je vlasnik planirao sruiti, aModernoj je galeriji otkazan najam prostorija.Nakon energinog protesta u "Jutarnjem listu"poetkom prosinca 1938., koji je potpisao Gju-

Atrij Moderne galerijes pogledom na djelaMate CelestinaMedovia, Miroslavauteja i ime Vulasa


6/45

7

ga slikarstva u Hrvatskoj (1890.-1990.). Ta-da je talijanskoj javnosti u Milanu, u autor-skom odabiru Igora Zidia, predstavljeno tri-deset i dvoje hrvatskih slikara. Nakon poet-

ka agresije na Hrvatsku, u neposrednoj rat-noj opasnosti, stalni je postav Moderne gale-rije, zajedno s preostalim bogatim fundusom,zatien kutijama i pohranjen. Usprkos vre-menima nesklonim njezinoj primarnoj dje-latnosti, Moderna galerija nastavila je s mu-zejsko-galerijskim projektima organizacijomnajvee i dotad najznaajnije skupne izlo-be hrvatske suvremene umjetnosti Nova hr-vatska umjetnost, odrane 1993. na dva katagalerije, u Umjetnikom paviljonu u Zagrebui u Salonu galerije "Karas". Od 1992. u sklopuModerne galerije djeluje i Studio "Josip Rai"(smjeten u Margaretskoj ulici broj 3) u koje-

mu se i danas u povremenim izlobama pred-stavljaju mlae i srednje generacije suvreme-ne hrvatske likovne scene. U ratnom i posli-jeratnom razdoblju Moderna galerija znaaj-no je doprinijela promicanju i promoviranjuhrvatske umjetnosti u inozemstvu, izmeu os-talog organizacijom nastupa hrvatskih um-jetnika na venecijanskim bijenalima, kao i iz-lobama u panjolskoj, Njemakoj i Sloveniji.

Moderna galerija na pragunovoga razdobljaVe 1993. zapoeti su opseni radovi na sa-naciji i adaptaciji dotrajalih prostorija palae

Pedesetih i ezdesetih

godina 20. stoljea trajno

je otvoren stalni postav

Moderne galerije koji

postaje vanim initeljem

u formiranju likovnoga

profila zagrebake

kulturne sredine

Vranyczany. Temeljita obnova zgrade odvijalase korak po korak, uz mnogo cezura i tekoa uizvedbi, ovisno o dinamici dotoka financijskihsredstava od strane Ministarstva kulture iGrada Zagreba. Usprkos radovima u tijeku,krajem devedesetih zapoete su pripreme zanovi stalni postav Galerije, koji je obuhvatiostogodinje razdoblje od 1850. do 1950., aotvoren je za javnost u rujnu 1998. Tom je pri-

godom izloeno gotovo etiri stotine djela udesetak izlobenih dvorana. Retrospektivnomizlobom Vlaha Bukovca u Narodnom muzejuu Pragu 2000. godine, koja je zabiljeila izra-zito uspjenu meunarodnu recepciju, nas-tavila se izlobena djelatnost Galerije: za tajje projekt Moderna galerija dobila i Nagradugrada Zagreba. Iste je godine, radi rekonstruk-cije prvoga kata palae, uklonjen stalni postav1850.-1950., a ve je idue, 2001., Modernagalerija poela pripremati izlobe najzname-nitijih predstavnika hrvatske moderne umjet-nosti u suradnji s Adris grupom. Ovih dana za-tvorena izloba Jerolima Mie u Galeriji Adris

u Rovinju jedan je u nizu od nekoliko desetakaprojekata popraenih katalozima, koji su dodanas uspjeno realizirani. Obnova izlo-benog, ali i radnih galerijskih prostora premaprojektu arhitekta eljka Kovaia, dovre-na je 2005. godine. Najvea novost u arhitek-tonskim zahvatima, koja ima i fiziko i simbo-liko znaenje, ugradnja je mosta ispod osme-

rokutne kupole unutar "zranoga jastuka"baruna Luje Vranyczanyja, ime je na drugo-me katu palae posjetiteljima omoguenokontinuirano obilaenje prostora, bez ponav-ljanja i vraanja. Osim novoga mosnog spojanekada odvojenih dijelova Galerije novostsu i dva dizala za nemone i hendikepiraneosobe, suvremeni sustavi tehnike zatite, kaoi oprema koja odgovara najsuvremenijim mu-zeolokim standardima. Nakon obnove pala-e, publici je dostupan najvei izlobeni pro-stor kojim je Galerija ikada raspolagala. Unjemu je krajem 2005. otvoren aktualni stal-ni postav u autorskoj koncepciji Igora Zidi-

a, pod naslovom "Dvjesto godina hrvatskelikovne umjetnosti (1800.-2000.)". Rije je okritikom izboru koji prikazuje kontinuitetvisokih dometa hrvatske likovne umjetnosti,ali i o dosad najopsenijem uvidu u galerijski

fundus. Postavobuhvaa vie od650 djela hrvat-skih umjetnikai umjetnika kojisu svojim djelo-vanjem u Hrvat-skoj obogatili na-cionalnu likovnu

povijest.Uz izgraeni na-cionalni povijes-no-umjetni kiprofil, najpotpu-

nija zbirka hrvatske moderne umjetnosti, Mo-derna galerija, krajem prvoga desetljea 21.stoljea nalazi se na pragu novoga razdoblja. Usreditu Zagreba, u reprezentativnim prosto-rima koji nose tragove prolih vremena, 125godina nakon izgradnje njezina domicila i 103godine od nabavke prvih umjetnina za njezinfundus, Modernu galeriju vodi Biserka RauterPlani, prva ravnateljica koja na tome mjestu

nastavlja povijesni niz istaknutih hrvatskihkulturnih djelatnika. Zbirke Moderne galerije,a rije je o slikarstvu, skulpturi, crteima i gra-fici, plaketama i medaljama, fotografiji i novimmedijima, bit e predstavljene publici u am-bicioznoj koncepciji koja obuhvaa izlobenu,nakladniku i pedagoku djelatnost. Balkons kojega je biskup Strossmayer pratio sveanostotvaranja vlastite galerije danas je otvoren po-sjetiteljima i prua jedinstven pogled na zrinje-vake platane. Rije je tek o detalju koji Mo-derna galerija kao nezaobilazni dio hrvatskelikovne povijesti i kao znaajan sudionik kultur-noga ivota grada Zagreba nudi svojoj publici.

Izlobeni prostorModerne galerije s

pogledom na dizalo

Izlobeni prostorModerne galerije

s pogledomna skulpturu

AntunaDominika

Fernkorna, BanJelai, 1853.


7/45

8

Napisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi

Zagrebaki spomenici

U Gajevoj ulici 17. travnja ove

godine sveano je otkriveno

poprsje u bronci Ljudevita

Gaja, pokretaa i ideologa

Ilirskoga pokreta, koje je

Zagrebu darovao makedonski

akademski kipar Tome

Serafimovski

skulptura, od njih oko 200 portreta, a reali-zirao je i oko 40 spomenika, spomen-obilje-ja i bista u bronci postavljenih na javnim pro-storima u Makedoniji i u svijetu. Njegova po-vezanost s Hrvatskom i Zagrebom ponukalaga je da naem gradu podari spomenik i kakokae ''pripala mi je ast da grad Zagreb prviput dobije spomenik (bistu) Ljudevita Gaja'',voi domoljubnih knjievnika, voi pokretakojim se pokuao stvoriti jedinstven pravopisi zajedniki jezik svih Junih Slavena koji piulatinicom. Godine 1830. Gaj objavljuje djelo''Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravo-pisanja'' u kojem predlae novi pravopis uzevi

meu ostalim znakove za , , iz ekogjezika. Njegova budnica ''Jo Horvatska ni pro-pala'' postaje najpopularnija pjesma hrvat-skih domoljuba. Kao kruna njegovih strem-ljenja u buenju hrvatske nacionalne svijestibilo je 1835. izdavanje Horvatzkih novina sknjievnim prilogom Danica, koje godinu da-na kasnije kao Narodne novine i Danica ilir-ska poinju upotrebljavati novi pravopis i to-kavsko narjeje. U burnoj 1848. predstavkom''Zahtjevanje naroda'' kod austrijskog kralja,Gaj uspijeva da kralj imenuje Josipa Jelaiahrvatskim banom. Stoga nas ne smije uditida se ulica nazvana njegovim imenom ulijevau Trg bana Josipa Jelaia. Meutim, prili-kom imenovanja Gajeve ulice, njegova je obi-telj negodovala s obrazloenjem da se ulicanalazi na periferiji grada. Ulica se prije zvalaPotanska i Bolnika jer se na mjestu dananje-ga ilikog nebodera nalazila bolnica, a u ulicije bila i pota. U nastavku ulice prema jugu uto su doba bila skladita drva i drvene grae,magazini raznorazne robe i potleuice. Vjero-jatno bi danas lanovi Gajeve obitelji bili zado-voljni ne samo izgledom ove sredinje uliceve i spomenikom njihovom pretku kojega je svelikom ljubavlju prema Zagrebu darovao ma-kedonski kipar Tome Serafimovski.

Tome Serafimovski je roen 1935. u Zu-bovcima u Makedoniji. Zavrava sred-nju umjetniku kolu u Splitu, u klasiprofesora eljka Radmilovia , Ivana Mirkovia iMarina Studina, a potom je kolovanje nastaviona zagrebakoj Akademiji likovnih umjetnosti,u majstorskoj radionici Antuna Augustinia.Vraa se u Makedoniju, no nakon toga se kaostipendist francuske vlade usavrava u Parizu.Ponovnim povratkom u Makedoniju nastavljasa svojim umjetnikim radom u Skoplju i Ohri-du. U trajnom materijalu izradio je vie od 500

U burnoj 1848.predstavkom ''Zahtjevanje

naroda'' kod austrijskoga

kralja, Gaj uspijeva dakralj imenuje JosipaJelaia hrvatskim banom.

Stoga nas ne smije uditida se ulica nazvana

njegovim imenom ulijeva uTrg bana Josipa Jelaia.

Poprsje LjudevitaGaja u Gajevoj ulici


8/45

9

M

aksimirska ulica se protee od ne-kadanjega Meanog trga, gdje jebila mitnica, malta, mea grada,

do Dubrave kamo je kasnije premjetena mit-nica (za Dubravu je u to vrijeme slubenopisano Dubrava kraj Zagreba). Tom cestomje 1892. poeo prometovati konjski tramvaji to do okretita ispred ulaza u najpoznatijizagrebaki perivoj Maksimir, po kojem jecesta i dobila kasnije svoj slubeni naziv.Maksimir je u to doba bilo pravo prigradskoizletite Zagrepana i to najprije zahvaljujuiMaksimilijanu Vrhovcu koji je svoje imanjeotvorio za posjet, a posebice nadbiskupu ikardinalu Jurju Hauliku koji je Maksimir daourediti s umjetnim jezerima, stazama, klupa-ma, sjenicima, nekoliko zdanja, vidikovcem,

restoranom na ulazu, alejom, pomno ureiva-nom umom, raslinjem i livadama na kojimase moglo odmoriti i igrati. Maksimir, pa tako iMaksimirska cesta, postaju pojam za port teulaze u povijest hrvatskoga porta. Prisjetimose samo kako je jo 1853. na prvom jezeru otvo-reno klizalite, to oznaava poetak organi-ziranoga porta, da bi nakon 1880., kraj ulazau Maksimir, bile organizirane biciklistike,konjike i druge portske i zabavne priredbe.Veslalo se po prvom maksimirskom jezeru,ali malo je poznato da je tim jezerom 1892.zaplovio i prvi izletniki parobrod Grad Za-greb, kojega je iz Zagreba naruio tadanji

Ova vana zagrebaka prometnica kojomse s istoka ulazi u sredite grada dobila je svoj

slubeni naziv, Maksimirska cesta, 1900. godine

Zagrebake ulice

Poslije 1910.

Maksimirskom je cestom

poeo prometovati

elektrini tramvaj s

okretitem na ulazuu perivoj, a nakon II.

svjetskog rata bila je

dovrena tramvajska pruga

do Dubrave kao zadnjom

stanicom. Danas, pak,

tramvaj vozi sve do Dupca.

Napisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

sesvetski naelnik i dugoselski narodni zas-tupnik Marko Mileusni. to se tie porta,on dobiva svoj velik zamah nakon darivanjanadbiskupova kukuruzita na kojemu je 1912.godine Hrvatsko akademsko portsko drutvo(HAK) sagradilo nogometni stadion. Naa-lost, taj je stadion za vrijeme Drugoga svjet-

skog rata spaljen, a 1946. zapoinje izgradnjanovoga, koja traje do 1962. godine. Svojudogradnju i proirenje stadion je doivio zaUniverzijadu 1987., da bi se danas lomilakoplja oko njegova dovrenja ili premjetanjana drugu lokaciju. Na krianju Maksimirskeceste i Svetica postavljen je 1957. bronani kipkipara Vanje Radaua Baca diska s kojim supovezane mnoge angedote od one kako sumu uz disk stavljali pod ruku trucu kruha,a za Uskrs bi mu fakini obojali zna se ve topa je tu znala nou deurati ''milicija''' kakose ti vandalizmi ne bi ponavljali. Jo jednazanimljivost od Kvaternikovoga trga, on-

danjeg Meanog, dolazilo se drvoredomjablanova. Kako su visoki jablanovi esto stra-davali od gromova, odlueno je da se zasadidrvored divljih kestena. Opet je bilo oporbekod stanovnika koji su tvrdili da bi bilo boljezasaditi drvo lipe jer se od njenoga cvata moeskuhati lipov aj pa tako od nje ima koristi,dok od divljega kestena nema. Nakon 1910.Maksimirskom je cestom poeo prometovatielektrini tramvaj s okretitem na ulazu uperivoj, a nakon II. svjetskog rata bila je do-vrena tramvajska pruga do Dubrave, kaozadnjom stanicom. Danas, pak, tramvaj vozisve do Dupca.


9/45

10

Park Maksimir izvorno je nastao na rub-nim dijelovima grada Zagreba te najunim obroncima Medvednice. Danas,proirenjem grada Zagreba, njegov smjetajpostaje gotovo centralan i u potpunosti je ok-ruen gradskim naseljima. Ipak, ak i u takvom

okruenju (ili ba stoga) ovdje su mnogobrojnebiljne i ivotinjske vrste te brojne vrste gljivapronale svoje utoite. Iako nam predstojejo mnogobrojna istraivanja kako bismo sasigurnou mogli rei tko sve nastanjuje park.Ve i sada se ovaj gradski park moe pohvalitivelikim brojem vrsta, posebice ako se uzmeu obzir njegova relativno mala povrina od316 ha. Obuhvaa umske prostore, nekolikolivada i potoka te pet jezera.

BiljkeNo, prije svega nekoliko rijei o postanku par-ka te njegovu znaaju meu europskim par-kovima, pa i ire. Park Maksimir nastao je kr-enjem stare biskupske ume koja je do kraja

Biljne i ivotinjske

NASTAVAK IZ P ROLOG BROJA

Mnogobrojne biljne i ivotinjske vrste

te mnoge vrste gljiva pronale su svoje

utoite u parku Maksimir, koji obuhvaaumske prostore, nekoliko livada i

potoka te pet jezera

Napisala: mr. sc. Biljana Janev Hutinec,struna voditeljica Javne ustanove Maksimir

Foto: Biljana Janev Hutinec,Saa Bani, arhiv JU Maksimir,Davor Krnjeta

Hortikulturnavrsta,

japanskadunja

Medvjei luk, esta proljetnica u parku

Plunjak


10/45

11

>>

vrste u Maksimiru

18. stoljea sluila uglavnom za lov i sjeu.Tadanji biskup, Maksimilijan Vrhovec, pokojemu je kasnije park i dobio ime prepoznaoje vrijednost ovoga podruja te je zapoeo skrenjem ume i oblikovanjem parka u fran-cuskom, geometrijskom stilu. Njegovu idejumajstorski je dovrio nadbiskup Juraj Hau-

lik koji je park obogatio mnogobrojnim eg-zotama, objektima i konano ga dovrio uengleskom ili pejsanom krajobraznom stilukakav krasi i druge europske parkove, primje-rice Laxenburg. Upravo je po uzoru na Laxen-burg ista majstorska ruka, ruka vrtnog arhitek-ta Michaela Sebastiana Riedla, oblikovala i na,zagrebaki park. Znaajke stila engleskoga,pejsanoga parka oituju se u brojnim roman-tinim kutcima, objektima, paviljonima, vizu-rama Tijekom vremena mnogobrojne suvrste egzota, tada posaene u park Maksimiriz razliitih dijelova svijeta, nestale i predstojinam zadatak da se barem dio njih ponovno

vrati u park i krasi ga na nain kako to je-dan spomenik parkovne arhitekture, i to je-dan od najstarijih u jugoistonoj Europi, izasluuje. U donjem, junom dijelu parkaMaksimira, dominantnu ulogu ima hrast lu-njak (Quercus robur) i to u sklopu uma sobinim grabom (Carpinus betulus). Hrastlunjak se djelomino prostire i po dolinamameu breuljcima sjevernoga dijela parka. Uumama hrasta lunjaka nalaze se crna joha(Alnus glutinosa) i bijela vrba (Salix alba),a pomijeani su jo bijeli jasen (Fraxinus ex-celsior), poljski brijest (Ulmus minor), bijelatopola (Populus alba) i sitnolisna lipa (Tilia

Stari primjerak hrastalunjaka podno Mogile,

popularno zvan"Dedek"

ir hrastacera

Tijekom vremena mnogobrojne su vrste

egzota, tada posaene u park Maksimir

iz razliitih dijelova svijeta, nestale i

predstoji nam zadatak da se barem dio

njih ponovno vrati u park i krasi ga nanain kako to jedan spomenik parkovne

arhitekture, i to jedan od najstarijih u

jugoistonoj Europi, i zasluuje

Javna ustanova Maksimir izdala jedvije knjiice, prirunike, za odre-ivanje vrsta u kojima se obraujunajee vrste drvea u parku

Maksimir te proljetnice. Knjiicese mogu kupiti u Infocentru parkaMaksimir, u Vratarevoj kuici, pocijeni od 15 kn.


11/45

12

>> cordata). U najviim dijelovima parka Maksi-mir prostire se zajednica hrasta kitnjaka (Qu-ercus petraea) i kestena (Castanea sativa), dokse na prijelazu zajednica lunjaka i kitnjakaprostiru skupine hrasta lunjaka, cera (Que-rcus cerris) i kitnjaka. Uz obini grab rastujo sremza (Prunus padus), lijeska (Corylusavellana) i drugo drvee. Sve te vrste, ukljuivii bukvu (Fagus sylvatica) na viim poloajima,bagrem (Robinia pseudaccacia) te mnoge

druge vrste drvea i grmlja pridonose izuzet-noj raznolikosti maksimirskih uma. Osimdomaih vrsta drvea i grmlja u parku Maksi-mir je, u vrijeme stvaranja parka, posaenovie od tri stotine vrsta raznoga bilja, ali su da-nas mnoge od njih nestale.Crnogorica je u parku Maksimir zastupljenauvoenjem bijeloga i crnoga bora (Pinus syl-vestris i Pinus nigra) u sklopu hrastovih umaili kao podignuta kultura smreke (Picea ex-celsa) u sklopu ume hrasta lunjaka. Trebaspomenuti i skupinu duglazije uz Vidikovac,dok se znatniji udio crnogorice uoava istonood vicarske kue. U prolosti su u Maksimiru

bile zasaene mnogobrojne vrste drvea igrmlja. Neke od vrsta, poput afrike tamarike,amerikoga brijesta, engleske boikovine, li-banonskoga cedra, japanske kaline, sofore ikanadske ljive uspijevale su u parku Maksi-mir. Svoj znaaj bioraznolikosti daju i mnogevrste prizemnoga raslinja u umama, zatimtravnata te movarna vegetacija. Travnata ve-

getacija zauzima male povrine u istonomdijelu pokraj fakultetskoga Majura, a u junomse dijelu prostiru, u irem ili uem pojasu, iz-meu jezera od istoka prema zapadu. Razvilase nakon krenja prvobitnih uma, ovisno oprirodnim staninim uvjetima. Za njezin iz-gled i stvaranje vani su ocjeditost terena, ko-nja, razliit intenzitet gaenja (igralita, staze,putovi) i slini antropogeni utjecaji. Zajedni-ce trave koje su se razvile ubrajaju se u razredmovarnih i dolinskih livada. Travnjaci ju-noga dijela parka razvili su se pod utjecajemrazliitoga vodnog reima, propusnosti, od-nosno sposobnosti tla da dulje zadri vodu i

antropogenih utjecaja. U zamovarenim dije-lovima parka Maksimir pojavljuju se estorazne vrste aeva (Carex spp.) i sitova (Juncusspp.) te grupe johe i vrba. Domaa flora i fau-na odlikuje se vrstama znaajnim za stare hra-stove ume. Od autohtonih (domaih) biljnihvrsta dosadanjim istraivanjima zabiljeenesu 443 vrste biljaka. Floristika i vegetacijskaistraivanja parka dosta su rijetka, a prva suprovedena polovicom prologa stoljea. Odugroenih vrsta istiu se neke vrste aeva,kukurijek, tisa, ciklama.

ivotinjeU prolosti su park Maksimir nastanjivalei brojne ivotinjske vrste koje su nestale ti-jekom vremena, poput srna, divljih svinja,a svakako je zanimljivo spomenuti da je doprije tek neto vie od stotinjak godina ovdjebilo i vukova. Posljednja jedinka ubijena je ususjednom naselju, Borongaju, 1890. godine.Nadiranjem urbanizacije i smanjivanjem i-votnoga prostora neke ivotinjske vrste su sepovukle, ali mnoge druge su upravo u ovojzelenoj oazi pronale svoje utoite. Zbogouvanih stoljetnih hrastovih uma njegovavrijednost za zatitu ugroenih vrsta vezanih

uz stare duplje je velika. Takva stanita suvana brojnim vrstama, poput ptica dupljaica,vjeverica, puhova te nekih vrsta imia, inaeglobalno ugroene skupine ivotinja. U par-ku Maksimir ima vie od stotinu vrsta ptica,od kojih se vanou istiu upravo pticedupljaice. Zanimljiv je podatak da je u parkuMaksimir gustoa populacije crvenoglavogadjetlia (Dendrocopos medius), inae globalnougroene vrste, jedna od najveih u svijetu.Upravo se stoga u suradnji sa Zavodom zaornitologiju HAZU ove godine provodi is-traivanje o kojemu moete vie proitati uokviriu desno.

umarica

Mali zimzeleni Mujakvelikogdjetlia

Nakon to smo proteklih godina istrailikoje su vrste djetlia prisutne u Maksimirui koliko su brojni, proirili smo istraivanja

njihove ekologije.U tijeku su istraivanja veliina teritorija ikoritenja stanita. Drugim rijeima, sadaistraujemo koje dijelove stanita djetliikoriste vie od drugih (za potrebe gni-

jeenja ili hranjenja), koliko su veliki teri-toriji pojedinih parova djetlia u Maksi-miru, ali i kakav ''obiteljski'' ivot vode.Da bismo doli do tih spoznaja, provodi-mo individualno obiljeavanje ptica: pr-stene stavljamo na noge, a radioodailja-e kratkoga dometa na rep. Takva obilje-avanja omoguuju nam da prepoznajemoi pratimo jedinke te da tako upoznamodetalje iz njihova ivota koji se drukije nemogu otkriti: npr. gdje su u umi dobri izvorihrane, preklapaju li se susjedni teritoriji ipostoje li mjesta u umi na kojima se hranivie ''susjeda'', koliko su ''brani partneri''meusobno vjerni, koliko su vezani za svojteritorij, kako se brinu za potomstvo i dr.Ptice koje nose odailjae pratimo uz pomoprijamnika s antenom nalik televizijskoj. Ra-dioodailjae privrujemo na perje repakoje djetlii odbacuju svakoga ljeta. Prema

tome, ptice s repnim perjem odbacuju iodailja nakon to je prestao raditi te ga nataj nain uklanjaju sa sebe.Prstene na nozi nose cijeli ivot pa uz pomoprstena uvijek moemo razlikovati jedinke.Za oba naina obiljeavanja utvreno je danisu tetni za ptice i da ne utjeu na njihovoponaanje. Rezultati istraivanja koja pro-vodimo omoguit e preciznije utvrivanjeuloge djetlia u ekosustavu parka te zatitunjihovih populacija u Maksimiru, a moi e-mo ih primijeniti i na druge ume.


12/45

13

I brojne su druge ivotinje prisutne na pod-ruju parka Maksimir; neke ak u zavidnovelikom broju. Tako je utvreno da se proteklegodine samo na treem jezeru razmnoavalovie od 12 000 smeih krastaa (Bufo bufo).Osim njih, od drugih vodozemaca prisutni sudadevnjaci (Salamandra salamandra), livadnasmea aba (Rana temporaria) i velika zelenaaba (Rana ridibunda). Gmazovi su zastupljenis ak 7 vrsta, a najee se mogu vidjeti kor-njae kako se sunaju uz maksimirska jezera.Korisno je napomenuti da jedna od dvijevrste kornjaa koje dolaze nije autohtona zapodruje Hrvatske ve se ovdje nalazi takoto je ljudi, iji je kuni ljubimac, puste uprirodu nakon to im njihovo dranje postaneprezahtjevno. Na taj nain ta se unesenavrsta, crvenouha kornjaa (Trachemys scripta

elegans) nalazi u natjecateljskom odnosu s do-maom, ugroenom vrstom barskom kor-njaom (Emys orbicularis) te utjee na sma-njivanje njezine brojnosti. Od zmija, u Parku

se najee susree bjelouka (Natrix natrix),a tek rijetko moe se vidjeti i bjelica (Zamenis

longissimus) ili smukulja (Coronella austriaca).Sve su to neotrovne i po ovjeka u potpunostibezopasne te zakonom zatiene vrste.Kako bismo utvrdili koje sve vrste beskra-ljenjaka obitavaju park Maksimir predstojenam jo mnogobrojna istraivanja. Do sada jeprovedeno istraivanje danjih leptira i utvrenoje 29 vrsta od kojih se znaajem istiu dvijevrste ugroene na nacionalnom nivou lastinrepak (Papilio machaon) i mala preljevnica(Apatura ilia). Razvoj grada, drenaa vodenihtokova, prestanak tradicionalne konje i ispaedomaih ivotinja unitio je livadna stanita.Sve to dovelo je do unitavanja, izolacije ili

fragmentacije stanita. Globalna promjenaklime, kolekcionarstvo te prirodne ekolokepromjene jo su neki od razloga ugroenostidanjih leptira danas. Promjene su prebrze dabi se leptiri mogli prilagoditi to dovodi donjihove ugroenosti.U povijesti se parkom Maksimir koristilo i zauzgoj mnogobrojnih ivotinja. Tako je ovdjepoetkom 19. stoljea bio ''pijavinjak'' jezerce s pijavicama koje su se upotrebljavaleu medicinske svrhe. Osim toga, tu je postojalai ''bubara'' mala farma dudova svilca, pe-linjak, peradarnik, fazanerija, golubinjak, je-zerce s kornjaama, jelenjak

U prolosti su park

Maksimir nastanjivale

i brojne ivotinjske

vrste koje su nestale

tijekom vremena, poputsrna, divljih svinja, a

svakako je zanimljivo

spomenuti da je do

prije tek neto vie od

stotinjak godina ovdje

bilo i vukova

Smee krastae za vrijeme razmnoavanja na maksimirskim jezerima

Mujak divljepatke, este vrstena maksimirskim

jezerima

Livadnaguterica


13/45

14

O Zagrebu markom i igom

Napisala:Dunja Majnari RadoeviFoto:Muzej HT

Udoba kada se brojne zamisli o zatitiprirode i kulturnih vrednota sve vieprimjenjuju i u naoj sredini, lijep la-nak o zagrebakom parku Maksimir nalazisvoje mjesto i u naem listu Zagreb moj grad.

Naalost, ovaj ''ukras i ponos naega grada''jo nije dobio svoje mjesto na hrvatskoj po-tanskoj marki, ali znaajna osoba u njegovuoblikovanju to jest.U godini obiljeavanja 130. obljetnice smrtiJurja Haulika, 28. sijenja 1999. godine izalaje prigodna potanska marka ''Kardinal Ju-raj Haulik nadbiskup zagrebaki'' kao za-jedniko izdanje Slovake i Hrvatske pote.Poznata je izreka kardinala Haulika: ''Roensam kao Slovak, a umrijet u kao Hrvat''.Roen je 2. travnja 1788. u Trnavi, danas gra-du u zapadnoj Slovakoj koji je od 16. do 18.st. bio crkveno i kulturno sredite Ugarsko-

hrvatskoga kraljevstva. Zbog velikoga broja sa-kralnih objekata ovo se mjesto esto spominjekao ''mali Rim''. Od 1635. godine Trnava jepoznata i kao sveuilini centar Ugarsko-hr-vatskoga kraljevstva, isprva s teolokim i fi-lozofskim, a zatim i pravnim te medicinskimfakultetom. Mnogi od polaznika, studenatai profesora ovoga sveuilita bili su Hrvati,a meu njima i braa Nikola i Petar Zrinski.Trnava je poznata i kao znaajan tiskarski cen-tar u kojem je izmeu vie od 5 000 izdanihnaslova tiskano i oko 100 knjiga hrvatskihpisaca na latinskom jeziku. Iz te je sredinepotekao Juraj Haulik, koji je kao sveenik

obavljao razne dunosti u Maarskoj, a 1832.stie na zagrebaki Kaptol. Ve 1837. godineimenovan je zagrebakim biskupom. Kadaje u to vrijeme Zagrebaka biskupija postalanadbiskupijom, i Juraj Haulik postaje prvizagrebaki nadbiskup, a 1856. i prvi hrvatskikardinal. Osim toga od 1840. do 1842. i od1845. do 1848. bio je banski namjesnik i u toje vrijeme utemeljio Gospodarsko drutvo uZagrebu, Hrvatsko knjievno drutvo sv. Je-ronima, Pomagao je rad Narodnoga muzeja,Glazbenoga drutva, Matice ilirske, stipen-dirao je darovite uenike te donirao brojnecrkve i samostane. U hrvatskoj povijesti zna-

KardinalJuraj Haulikna potanskoj marki

Park Maksimir jo nije dobio

svoje mjesto na hrvatskoj

potanskoj marki, ali znaajna

osoba u njegovu oblikovanju

to jest

tva sv. Jeronima iz Zagreba prof. Radovan Gr-gec u nazonosti zagrebakog nadbiskupa

mons. Josipa Bozania s pratnjom i mons. JanaSokola s pratnjom te veleposlanika RepublikeHrvatske u Slovakoj dr. Gjure Deelia.Uz prigodnu potansku marku ''Kardinal JurajHaulik nadbiskup zagrebaki'' Hrvatskapota je izdala i omotnicu prvoga dana (FDC).Autori marke su akademski slikari iz Bratislave:Josef Bala crtea i Martin inovsky gravure.Marka je tiskana u dubokom tisku na bijelom104. gramskom gumiranom papiru u Potovnitiskara Cenin Praha (eka republika) u na-kladi od 350 000 kom. Veliina marke je33x26,5mm, zupanje joj je 11 , eljasto, anominala joj je 5 kn.

ajna je uloga kardinala Haulika na politikom,kulturnom, prosvjetnom, gospodarskom i ka-

ritativnom podruju. No, jedna od njegovihnajpoznatijih zasluga je ta to je konano ob-likovao park Maksimir i pretvorio ga u ro-mantini perivoj europskoga znaaja te gapredao graanima grada Zagreba na uporabu.Kardinal Juraj Haulik umro je u Zagrebu 11.svibnja 1869. godine.U lipnju 1999. Godine, u okviru obiljeavanjasmrti kardinala Haulika, odrane su brojnesveanosti u Hrvatskoj i Slovakoj tako jeu Trnavi otkriveno poprsje Jurja kardinalaHaulika u dvoritu Drutva sv. Vojtjeha (radhrvatskog kipara Antuna Starevia), koje jeotkrio ravnatelj Hrvatskoga knjievnog dru-


14/45

15

Zagrebaki gradonaelnici

Napisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

Za njegova mandata dogodila se velika

nesrea, naime, na Medvednici je izgorio

popularni Tomislavov dom 1934. godine,

koji se nalazio nedaleko inovnike

livade. Dom je izgorio do temelja, ali je

Erber uskoio u pomo i ubrzo je poela

izgradnja novoga Tomislavovog doma, ali

na drugoj lokaciji, gdje se i danas nalazi.

Rudolf Erber izabran je za gradona-elnika godine 1934. i na toj dunostiostao idue dvije godine. Prva zadaanovoga gradonaelnika bila je saniranje finan-cijske anarhije koju je zatekao u gradskoj up-ravi, a bila je tu i velika otplata dugova. Er-ber je u prvoj godini svoga mandata uspio

otplatiti 14 milijuna dinara duga koji se stvo-rio nekontroliranim troenjem bive grad-ske uprave. Poveo je rat protiv mnogih mal-verzacija, a kako je bio jedan od najveih fi-nancijskih strunjaka proveo je i reorganiza-ciju gradskoga poreznog ureda, raunovodstvai gradske blagajne. Valja znati da je RudolgErber bio i dugogodinji ravnatelj Gradske te-dionice. Kada je donekle sredio financijskeprobleme u gradu, mogao se u drugome dijelusvoga mandata posvetiti graditeljskoj djelat-nosti u gradu. Veliki zamah doivjela je stam-bena izgradnja, posebice u istonom dijelu gra-da, kada je dovrena i tramvajska pruga kroz

Erber je u prvoj godini

svoga mandata uspio

otplatiti 14 milijuna

dinara duga koji se stvorio

nekontroliranim troenjem

bive gradske uprave

gradonaelnikkoji je izgradioTomislavac

Rudolf Erber u etnji19. srpnja 1935.

(Foto Pelikan)

Zvonimirovu ulicu. Jednako je tako i Tratin-skom ulicom potekao tramvajski promet, agrad dobiva i nove kole: na Cvjetnoj ces-ti, na Martinovki i u Kulanovoj ulici. Uspi-njaa je, pak, s parnoga prela na elektrinipogon pa je nisu vie, zbog estih kvarova,zvali ''zapinjaa''. Za Erberovoga mandatapoinje i gradnja bolnice na Rebru, a na des-noj obali Save podie nasip. Jednako tako, naDolcu je otvorena nova ribarnica. Autoritati-van u rjeavanju financijskih potekoa ugradu, Erber nije uspio rijeiti sve vee neza-

dovoljstvo zagrebakih radnika, ogluujuise na njihove mnogobrojne zahtjeve. Ta neza-dovoljstva kulminirala su 1. studenoga 1936.generalnim trajkom, kada je gradonaelnikmorao odstupiti sa svoje funkcije. Za njegovamandata dogodila se velika nesrea za Hrvat-sko planinarsko drutvo. Naime, na Medved-nici je izgorio popularni Tomislavov dom 1934.godine, koji se nalazio nedaleko inovnikelivade. Dom je izgorio do temelja, a bio je dr-ven. Erber je uskoio u pomo i ubrzo je po-ela izgradnja novog Tomislavovog doma,ali na drugoj lokaciji gdje se i danas nalazi.Nacrte za dom dao je poznati zagrebaki ar-

hitekt Stjepan Plani i novi Tomislavov dompostao je najvei i najljepi planinarski objektna hrvatskim planinama. Tako nas na Med-vednici na gradonaelnika jo podsjea poz-nati Erberov put kojim se slue planinari, azimi i skijai. Tako uz gradonaelnika AdolfaMoinskya imamo vidikovac Adolfovac naMedvednici, a po gradonaelniku Rudolfu Er-beru jednu od medvednikih staza Erberovput.


15/45

16

Zagrebaki tikleci

Pria o prvom zagrebakom tajkunumeniti i uvaeni ''Kaptoloma zagrebakog kra-mar'' Leonhardt Muhlbacher koji dolazi u Za-greb, zapravo na Kaptol, oko 1684. Imao je ivlastitu kuu u kojoj se danas nalazi upniured sv. Marije. Zahvaljujui Muhlbacheru, za-

grebaka je trgovina u 17. stoljeu dobila pos-ve europsko obiljeje.Muhlbacher je bio trgovac mjeovitom robom,tzv. ''kramar''. Od obinog ''Laden-Dienera'',sluge u duanu, osamostalivi se, uspostavio jetrgovake veze s Austrijom i Italijom, posebices Venecijom, Rimom i Bolognom, a preko Salz-burga mu je dolazila razna galanterijska robaiz Nizozemske i Engleske. Kako je postao voj-ni dobavlja, prihodi su mu se poveali, a nov-ane transakcije osigurale su mu pristup u vi-soko drutvo.Budui da je primao njemake i talijanske no-vine, stekao je veliku popularnost u visokim

krugovima koje je redovito izvjeivao o raz-nim aktualnim dogaajima u svijetu. Kao ug-ledan i bogat graanin koji je sebe nazivaoknezom, a danas bi ga moda nazivali tajku-nom, postao je i pomonik dravnoga blagaj-nika pa je ubirao dae i brinuo se za plau voj-ske. Zapravo, Muhlbacherova trgovaka spret-nost, prodornost, svestranost, odlike karak-teristine za onovremenog poslovnog ov-jeka europskih razmjera, davale su biljeg kap-tolskoj trgovini 17. stoljea.Leonhardt Muhlbacher Edler von Muhlenthal,tvorac europskoga trgovanja, umro je 1700.godine na Kaptolu.

Muhlbacherova trgovaka

spretnost, prodornost,

svestranost, odlike

karakteristine za

onovremenog poslovnog

ovjeka europskihrazmjera, davale su biljeg

kaptolskoj trgovini 17.

stoljea

Trgovci dobivaju razne pogodnosti, odureenja trgovine do izgradnje saj-menih i skladinih prostora. Stanov-nici Kaptola mislili su kako je pravi temeljtrgovine veliki promet robe, dok se na sus-jednom Gradecu trgovina sputavala u uske

lokalne okvire, a stranci nisu imali slobodanpristup jer su bili tetni za domae inte-rese. Smisao za moderno i uinkovitije gos-podarenje Kaptol je odavno imao. Jo 18. ko-lovoza 1477. U vezi s organizacijom obranegrada od Turaka, Kaptol donosi zakljuak dase na podruju Kaptola i Vlake ulice naselipoduzetni poslovni svijet koji e osim du-nosti obrane, promicati i gospodarske inte-rese grada. Zahvaljujui tome, trgovina se svevie razvijala i naposljetku pretekla cehov-skim sustavom sputavanu trgovinu na Gra-decu. Tako je u 17. stoljeu, nakon to je kon-kurencija Gradeca bila slomljena, Kaptol pos-

Napisao:Branimir poljariFoto: MGZ

tao glavno zagrebako trite. Na Kaptol sesve vie naseljavaju strani trgovci, osnivajutvrtke ili trgovake podrunice koje se poslijeosamostaljuju. Bili su to uglavnom tajerci,Kranjci i Nijemci, a meu njima se istie zna-

Kaptol trgovako

sredite u 17. stoljeu

Uvrijeeno je miljenje kako je Gradec bio trgovako i obrtniko

sredite, a Kaptol crkveno, no nije tako, posebno ne u 17.

stoljeu, kada Kaptol poinje proteirati strane trgovce i irom

im otvara vrata svojega grada


16/45

Fotografje

Vladimira Vuinoviaiz monografje

"Djeve sa zagrebakih proelja"

Djeve sa

Strossmayerovogtrga 6


17/45

18

Napisao:Zvonimir Magdi

Bio je dugi niz ljeta iskljuiv: bez indeksakolegijalnoga nije se moglo u klub. No-gomet je bio samo jedna od 23 sekcije.

HAK je 1912. podigao, dobrostivou nadbis-kupa Bauera, igralite u Maksimiru. Zakupninaje iznosila, simboliki, jednu forintu. Crvenaboja dresa. Za HAK su igrali toliki kasnijisveuilini profesori, meu njima i MarkoKostreni, pravnik. 1912. HAK je pobijedio,englesku momad Oxford, to je u ono vrijemebilo senzacionalno. Concordia je bila drugi za-grebaki klub. Sva u zelenom. Klub srednjo-kolaca i trgovaca. U broju osvojenih naslovadravnih prvaka bila je tri puta najbolja: 1930.,1932. i 1943. Bilo je to prvo nogometno pr-

Prvi nastup Hrvatske u povijesti,2. travnja 1940.

Za HAK su igrali

toliki kasniji sveuilini

profesori, meu njimai Marko Kostreni,

pravnik. 1912. HAK

je pobijedio englesku

momad, Oxford, to

je u ono vrijeme bilo

senzacionalno.

Povijest zagrebakog sportaLoptu je prvu, nogometnu,

izvukao iz 'depa' prof. Franjo

Buar, donijevi je iz vedske

1893. Prvi je zagrebaki klubHAK, kraticom, a puni mu

je naziv Hrvatski akademski

portski klub.

venstvo Nezavisne Drave Hrvatske. HAK jebio samo jednom, 1938. prvak versajske Jugo-vine. 1907. je u Zagrebu osnovana i Croatia. Upoetku 'opasnih namjera', kasnije vrsti nie-razredni klub Zagrebakoga nogometnog

podsaveza ili dosaveza. A, onda, taj se dan e-kao. Zagreb je dobio svoj Prvi hrvatski Gra-anski portski klub. Bila je 1911. Bio je to punpogodak. Odmah je uao u srca Zagrepana.Od pijane sree zvali su ga Purgeri. I ba jeGraanski prvi proslavio cjelokupni hrvatskiport i nogomet, pobijedivi u nizu utakmica,1923., u panjolskoj, ve tada nadasve poznatuBarcelonu 1:0 s famoznim Samitierom. Bili suto veliki dani Drageca Vruke na vratima Gra-anskog. ak je skinuo protiv Barse i elf-me-tar! Preko noi je postao junak. I prvi hrvatskinogometni as. Graanski je imao sjajne borceu Jaroslavu iferu i posebice, u tom razdoblju,


18/45

19

Emilu Perki. Lukav, okretan spretan. Strijelac.Duhovit. I sve ostalo: slikar, pisac, novinar,boem. I on je imao nadimak: Lalec. Vruka jebil Klempavec. Bio je niz godina kralj hrvatskihvratara. Sve do Glasera. Sve sami deki zagre-bakih ulica. Da, slobodni ljudi, slobodnogkraljevskoga grada Zagreba. ujte! Klempo jeza vrijeme jedne utakmice pojeo cupajz oru-aru igralita; Perka je preel u Pariz, za ne-kakve peneze, jer kak je sam rekel: 'Pa ne bumtam glodal Eiffelov toranj' Bila je to staraslavna garda Graanskog. I kad je vrijeme 'po-papalo' njihovu nadarenost, u HAK-u je zai-grao jedan deec, jedva esnaest: Ico Hitrec.Za mnoge jo i danas (Milan Antolkovi) naj-bolji hrvatski nogometa svih vremena. iro-kih, uzdignutih ramena, preko noi se izvukaoiz vlastitih kostiju i koe, odjednom miiav,pokazao je snagu udaraca. S jednom i drugomnogom. Pokazao je driblanje koje su, vjero-jatno, ponovili tek tef Bobek i Bajdo Vukas.

Njegova utakmica za zagrebako predstav-nitvo, 1931. u Zagrebu protiv Madrida ostajenezaboravna. S dva 'topa' (2:1) sruio je mitnepobjedivosti slavnoga vratara Ricarada Za-more. Bilo je to na igralitu Concordije, podprvim reflektorima tamo daleko, sve do Cr-noga mora. Da, u prvoj nonoj zagrebakojutakmici. Do njega je bio jo jedan bogom-danac, sin ljivara iz Oraja, zagrebaki 'kla-siar', Aco ivkovi. Njih dvojica radit e u-desa. Zajedno e zaigrati u Garsshopperu. Ici(Hitrecu) je bilo tek dvadeset! A Europa jetraila centra navale. Svi su gurali Icu Hitreca.Hitrec e mnogo pridonijeti svojom viskom

klasom, prvom i jednom Hakovom prvenstvu,1938. Jedno je vrijeme Graanski imao sjaj-noga Gillera na lijevom krilu, koji je neuobi-ajeno 'sekel unutra' i zabijao. Joa su ga zvalipurgeri, iako je krten kao Franjo. Bio je fanta-stian. A nita manje slavan ni njegov suna-rodnjak (Sremska Mitrovica), Sremac Vili i-po. I njega je bilo svugdje, po cijelome svi-jetu. Tridesetih godina digla se, posebice,Concordia. Austrijanac Puschner kao podua-vatelj i Bogdan Cuvaj kao tehniko,stvarali su uda. Dva naslova prvakadrave! Aco ivkovi je prva violina,Slavko Kodrnja druga. Kodrnja bil je

najvei zagrebaki dribler na mjestu:mogel je zmotati po pet, est igraa.Govorilo se: na poldinarki. ZeleniConcordije su imali, ako se ne varamak tri Pavelia. Nisu bili iz obiteljiPoglavnika.Vruku je u slavi naslije-dio Maks Miheli, kak su ga zvali,letei Kranjec, ali, kako se sam javnoizjasnio za komunizma (bez straha),sin hrvatske domovine. Uz njega jestasao Emil Urch, ovjek miran i odvisoke sigurnosti. Skidanje elf-me-tara bila mu je poslastica. I to onda,kad je 'grmilo'. U osvajanju dravnog

prvenstva etrdesete, on je u nekoliko danaspasio bodove purgerima branei jedanaesterceu Sarajevu i Beogradu. Bugari ga pamte jo idanas. Za gostovanja Graanskog u Sofiji,1941., on je drao tri elf-metra. Pa, ipak, nje-govu e visoku klasu osporiti najbolji hrvatskivratar svih vremena Franjo Glaser. Elegan-cija, figura i aka koja se vie ne via. Lopte,do centra. Figura. I mir. I ona: 'u njega' jer jeVeliko Franjo, kako su mu tepale novine, bio upostavljanju, neponovljiv. Koliko je niskihlopti odbio nogom! Imao sam sreu, kaodjeak sam skupljao lopte Glaseru na igralituu Koturakoj. Njegovu e sliku kao ve pro-

slavljeni golman nositi u depu jo jedan feno-men, Zvonko Monsider. On je, jedini, do sada,koji je, na trenutke, ruio i vrsti mit samogaGlasera. To je bilo nemogue branjenje. Ti-grovski skokovi, izbaaj munje, zgrabljenelopte i s pet metara (ovo nije ala!). Raljuzi subili njegova strast. One lopte, 'u devedeset',skidao je, lovei ih, kao kruke. Ljudina. I samje Valdimir Beara, kada ga je vidio prvi puta,izgubio volju za branjenjem. Rekao mi je: ''Od

Mosnidera, nisam vidija bolje''. No, prije tihZvonkinih demonstracija na vratima Concor-

dije, Graanski je poslije niza 'gladnih godina',uslijed smjena narataja, od 1937. opet vrstona nogama. Osvojeno prvenstvo ba te godine,poslije turneje u Engleskoj, gurnulo je jednenove purgere na scenu. Bila je to ona gardakoja je tukla BSK, Beogradski portski klub, ito kod njih, 4:0. Utakmica koja je proslavilaAugusta Lenika. Svijetlih vlasi bio je za pur-geraj, jasno, Beli. U osam prvih minuta spraioje tri komada, na uas srpskih glaveina (Sto-

jadinovi) koji su sjedili u sveanojloi. Do kraja, 4:0 (Branko Plee). Gra-anski je s novim ovjekom na klupi,Martinom Bukovijem. On je znao po-

sloiti momad. Znao je dati pravomjesto igrau. Bio je, taktiki, dalekoispred vremena koje ga je 'stiskalo'. Onje uveo taj famozni WM-sustav, koji jedominirao godinama. Igrao je brzo, udubinu, preko krila. Maarski izabra-nik, a kasnije ak i izbornik Puskasovojlakoj konjici u njezinom posljednjemjuriu 1956., prije najezde ruskih tan-kova. Samo jednom reenicom jeMarci-bai, kako su ga zvali Zagrep-ani, rekao sve: ''Vi mogla bolje''. Ni-kom nije priznao ono posljednje 'naj'.ak, ni velikom Di Stefanu: ''Ja vidla

Graanski je poslije niz

'gladnih godina', uslijed

smjena narataja, od

1937. opet vrsto na

nogama

>>

Graanski, 1943. prvak NDH: Antolkovi, Glaser, Brozovi, Cimermani, Dubac,Lenik, Jazbinek, Wlfl, Plee, Lechner i Kokotovi

Foto: Milan Savi

Josip Kokalj: Prva nogometna utakmica u Zagrebu izmeuHAK-a i PNIK-a na Marulievom trgu 28.10.1906.

Foto: MGZ


19/45

20

bolje''! No, Bukovi je ba u Graanskom svremenom, poput arhitekta, 'izgradio', najboljusrednju liniju na svijetu. Bio je to arobni et-verokut mislilaca: Wolfl, Lechner, Kokotovi iAntolkovi. Purgersku obranu Graanskogadrali su svemoni kerberi: Brozovi, ije sulopte esto fijukale preko cijeloga igralita,uasnoga stava, da je sve ''pucalo'' i Ernest Du-

bac, iva elegancija. S dva strana krila, Cimer-maniem i Pleeom, te s Lenikom koji jeznao u raspoloenju svojega visokog C-e (jerje pjevao bolje nego to je igrao) iz tri priliketrpao etiri gola! Takvoga je Lenika volio iBukovi. I purgerski 'istok', iza onih drvenihplotova u Koturakoj. A ti su deki, purgerai,bili ujedno i predstavniki igrai i Banovinske(1940.) i Nezavisne Drave Hrvatske (1941. 1944.). U Franji Wolflu je hrvatski i zagrebakinogomet naao svog 'bombardera'. A Marika,tako su ga zvali jer je drapal kao nitko, dijeliolopte kao nitko, nosio lopte s glavom kao nit-ko. Bio je Botvinik nogometa. I veliki slado-

kusac. Od svinjske glave na stolu, ni makac!No, Wolfl je uistinu znao igrati. A igralita, li-vade, 'odri' zagrebake periferije jednostavnosu ''tancali'' sjajne igrae. Koliko samo njih velikih. Igralo se danonono. ak i pod utimsvjetlom ulinih svjetiljki. Pojaanja su dolazilai iz unutranjosti, iz Slavonije, Bosne i Herce-govine, iz Dalmacije. Zagreb je imao svoje no-gometake rasadnike na Trenjevci, u Trnju,na Maksimirskim ledinama. Zagrebaki nogo-met kulminira 1944., iako je i prije toga cijelamagla sivo-bijelim palcem lovila oblake, ko-jima se nikad ''ne ostavljaju ljestve''. Ne po-mae ni gusta magla. Slomila se Nezavisna

Drava Hrvatska. Novi je poredak. Srbo-ko-munistiki. Rue se, nemilice, pod ''topovima'',stare vrijednosti. Ukidaju hrvatski klubovi.Nema vie Graanskog HAK-a, Concordije,Croatije. Nema klubova nastalih u zagrebakimbirtijama. Nova su imena, nova drutva. ''tan-caju'' ih partijski komiteti kojima je domaapurgerska purica s mlincima i kajkavtina rib-lja kost u grlu. Mnogi su portai na krinimputovima, mnogi su izgubili glavu, mnogiame po logorima. Koliko ih je samo prestaloigrati. I jo jedna ''bomba'': Partizan. Klub ju-goslavenske armije odvlai zagrebake i hrvat-ske portae i nogometae: Bobeka, Glasera,

otaria, Brozovia, Krnia, Matekala, Zlatkaajkovskoga, valjeka, samo u prvoj fazi. Bioje to danak u krvi. Kasnije su odvueni, podrugim linijama i Bruno Belin i Strnad i Senari Kolakovi i Zebec i Hmelina.Zagrebaki nogomet trpi. Sada ima Dinamo,Zagreb, kasnije Borac, Lokomotivu i Metalac.Zagrepanec, koji je sada graanin drugogareda, daje svoj glas Dinamu. On je plav, u nje-mu ima i pokoji igra Graanskog (Wolfl, Ci-mermani, Kokotovi, Plee) i novi val kojivode braa Horvat, Dragec i Ivek, i na vratimanekada ''zeleni'' Zvonko Monsider. Na kraju toguasa Monsider e 1948. otii u emigraciju.

>>

I ba e te godine Dinamo, najbolji od svihDinama, osvojiti svoje prvo prvenstvo drave.Plavi e biti prvaci i 1954. i 1958. I onda. Teknakon 24 godina lutanja po tablici trgovakeYU-lige pod irom osvojiti naslov i 1982. No,plavi iz Maksimira imaju uspjeha u meu-narodnim utakmicama. Najprije Antolkoviigra zavrni Kup sajamskih gradova, 1962.protiv Valencije i ne uspijeva osvojiti Boerdovpehar. Tri godine kasnije, koju treba zabiljeiti,1967. Dinamo izvodi podvig. Kao jedini klubbive drave ''die'' jednu kontinentalnu kantu.Sada osvaja taj pehar Kupa sajamskih gradova.Kako? U velikom stolu. Spartak Brno, Dum-

fermline, Ploesti, Juventus, Eintracht Frank-furt da bi u velikoj zavrnici protiv englesko-ga Leeds Uniteda koji vodi dugovrati Charl-ton, brat slavnoga Bobbya bio najprije u Mak-simiru 2:0 bolji, a u uzvratu na Eland Roaduizvukao ''niticu''. Dosta za pobjedniki trk:koriu, Brniu, Graaninu, Rudi Belinu,Ramljaku, Blakoviu, ereku, Zambati, No-vaku, Lamzi ( Gucmirtlu), Rori. Jasno, zvijez-da toga Dinama bio je jedan neobini mladi,tef Lamza. Imao je ugovor za svijet, a onda,poslije Franfurta, 4:0 u kojoj je utakmici ba

on bio ''bog i batina'', nesretno je stradao ijedna je karijera, prekinuta.U obnovljenoj hrvatskoj dravi jednom se, na-alost nesretnom, trenu javljaju i Dinamo i Cro-atia. Tom odlukom klub se zove HAK-Gra-anski, koji nije dobio prolaznicu na istonomstajanju i sjeveru. Nije pomogla intervencija nisamoga dravnog poglavara dr. Franje Tuma-na, s imenom Croatije. Plavi opet igraju kaoDinamo i osvajaju deset naslova. Neke sa sil-nom razlikom bodova pred glavnim suparni-kom splitskim Hajdukom. Ipak, bolna toka susilni promaaji u euronogometu Dinama, pai Zagreba. Na kraju, i drugih hrvatskih klubo-

va. Ne treba zaboraviti ni jedan dravni naslovNK Zagreba, pod Zlatkom Kranjarom, prvi upovijesti kluba (i bez reflektora!). Nije udo daje s velikom ''pompom'' doekana proslava 40-obljetnice osvajanja Kupa sajamskih gradova2007. Zagrebaki nogomet imao je u Zajecui Zlatku Kranjaru svoje istaknute igrae. Ijo jednom krik nadarenosti: Zvone Boban,Davor uker i Prosineki. Kasnije su zaigralii Niko Kranjar i Brazilac Da Silva, u velikomstilu (50 golova u sezoni!) i, d nedavno, mali,ali genijalni Luka Modri, nasljednik slavnogaBernarda Bajde Vukasa. I plavetnilom kose iplavetnilom oiju i nogometnim znanjem.

1967. Dinamo izvodipodvig. Kao jedini klub

bive drave "die" jednukontinentalnu kantu.Sastav: kori, Cvek

(Brni), Graanin, Belin,Ramljak, Blakovi,

erek, Piri, Zambata,Gucmirtl (Lamza), Rora

Concordia, prvi prvak NDH, 1942.

Zagrebaki gradonaelnik Ivan Werner,poglavnik NDH Ante Paveli i Miko Zebi,

dravni voa sporta od 1941 do 1945.


20/45

21

na hrvatskih povijesnih osoba: Zrinjski, Zvo-nimir, Ban Jelai. U etvrtoj su skupini ime-

na koja nose neko gradsko obiljeje. Nekivlasnici naprosto daju kavani ime ulice, oso-bito kad ona nosi ime neke vane osobe izhrvatske kulture: Gunduli, Preradovi ili Me-duli. Ima i onih imena koja podsjeaju nablizinu neke vane zgrade, Sveuilina, So-kol, Kazalina ili Stareviev dom. Naposljet-ku, neki vlasnici daju kavani ime koje sim-bolino govori o gradu. Centralna odgovarasredinjem mjestu u gradu, na Trgu banaJelaia, Metropola je drugi nain spominja-nja grada, Corso je gradsko etalite, a Elitaoznaava kremu (gradskog) drutva. Kona-no, posljednju je skupinu teko svrstati podzajedniki predznak. Moe biti rije o nekomsvojstvu lokala, kao Narodna, Velika ili osuvremenom i novom pokretu ili fenomenu,kao Secession i Sport.Ozbiljnost, elegancija i trezvenost u imenimakavana istiu se u usporedbi sa aljivou ilakoumnou imena krmi koje su, kada nisu''vesele'', ''zlatne ili ''dobre'': K veselom Tu-ropoljcu, K veselom krojau, K zlatnoj ribi, Kbieloj rui ili K dobroj kapljici. To samo do-kazuje da izbor imena ovisi o kulturnim odred-nicama vlasnika. Ono razotkriva imaginarnisvijet toga razdoblja. Ime postaje poput po-ruke ispisane na gradskom krajobrazu.

Nazivi kavana mogu se podijeliti i po drugimskupinama. Primjerice, po zemljopisnoj kono-taciji. Imena mogu biti vezana za hrvatskeprostore, kao Zagreb, Croatia, Hrvatska, Ad-rija, Opatija, pa i Bosna i Hrvatsko-bosanskaili za strane gradova, primjerice Paris, NewYork i Bristol ili kontinente, Europa i Con-tinental. Ipak, nijedno se ne odnosi na Aus-tro-Ugarsku, kao da ona ne postoji. Za uspo-redbu, i u Budimpeti ima stranih zemljopis-nih imena, kao to su Japn ili New York alii Adriatique i Abbazia, talijanizirana inaicaOpatije. U treoj je skupini poveznica po-litika. Moe se izraavati simboliki, kao Caraustrijski, Royal i Hrvatska kruna. No, ima iopepoznatih naziva koji potvruju hrvatskiidentitet, Hrvatska sloga ili Danica, kao i ime-

Marija Jambriak s uenicamaenskog liceja 1897. godine

Ozbiljnost, elegancija i trezvenost u imenima kavana istiu

se u usporedbi sa aljivou i lakoumnou imena krmi kojesu, kada nisu ''vesele'', ''zlatne'' ili ''dobre''. To samo dokazuje

da izbor imena ovisi o kulturnim odrednicama vlasnika. Ono

razotkriva imaginarni svijet toga razdoblja. Ime postaje poput

poruke ispisane na gradskom krajobrazu

Napisala:Ines SabotiFoto:iz knjige"Stare zagrebake kavane i krme"

Je li sluajnost to je kavana, na prijelazu iz19. u 20. stoljee, jedini ugostiteljski obje-kat koji obvezno mora imati ime? Naravnoda nije. Jo i danas pamtimo ime nekih starihzagrebakih kavana, ali ne i njihovu adresu.esto unato promjenama vlasnika, to ime os-taje kao primjerice Bauer, Heimbach, Pruc-kner ili Jug. Taj se kontinuitet odrava radiposlovnih razloga, na taj nain zadravaju senavike i gosti. Dokazuje se da kavana ima vlas-titi identitet, koji postoji neovisno o vlasniku.

Kavanei njihova imenaPovijest zagrebakih kavana


21/45

Intervju

2222

Prvo i prvo, hrvatski je prvak. Sveenikhrvatskoga glumita. Veleasni s Kap-tola. Njegova uzoritost. Ve pola stolje-

a prvo je ime zagrebake Komedije. Ljudskekomedije. Interesantan, inteligentan, interfe-rentan, kaj god to znailo. Zatim zarazno za-bavan, zagonetan, zadovoljan zafrkant, zau-vijek zacopran Zagrepanec. Sada najvanije.Nedavno je javno izjavil da sa 75 godina radivie nego ikad. Svi skupa znamo da radi i viei bolje. Iz stoljea u stoljee. Ima li iega ljepegod osmijeha na dragom licu? Na pametnom idragom licu.

Zato jo nitko o tomu nije napisal knjigu? Ilibar pjesmu? Pisci, kam gledate? Kako ono uStarom zavjetu anelak moli nad nekim sta-rijim ovjekom:- Neka mu tijelo procvate mladou!Ako ve vjerujemo, onda vjerujemo u sveturadost, u vjeitu mladost. Ako je itko pozvan

Vlado tefani:

O svom odnosu prema

Zagrebu te o kazalitu isvojoj bogatoj karijeri govori

nam neprikosnoveni ''kralj

hrvatskog mjuzikla''

Razgovarala:Biba SalataFoto:iz privatnog albuma


22/45

23

da pokrene svijet, onda je to divna mladost.Od kojih 25 ili 75 godinica. ak i Sunce stari,samo je Vladek zauvijek mlad. Nije li na po-zornici, onda je iza ili ispod nje. Po grohotu upublici znat ete da je tu negdi. uje se sve doKatedrale. ak do Prvostolnice.To su uvodne rijei koje je Vlado Buri napisaou knjizi Vlade tefania ''ZABAVLJA''. Po-

pabirena zrnca i skice za ivotopisni slikopisglumca, pjevaa, plesaa, redatelja, direktora,audio glasa, televizijskih lica s tisuu pica,''kralj hrvatskoga mjuzikla'', u kazalitu stotinupedeset uloga i reija, dvije tisue televizijskihemisija, deset tisua radioemisija. To su im-pozantne brojke.

Krenimo od poetka.Roen sam 12. sijenja 1931. u Vukovaru.Svi misle da ste vi Zagrepanin.I jesam, tam su me porodili zbog toga kaj su uVukovaru tatini korijeni. Onda je tam bil kra-san komfor, ladanjska atmosfera. U zelenilu i

miru vapskog brda, u kui mesara Daraa.Kako mesara?E, pa to vam je bio jo bolji komfor, a i babicaje bila u kui. Pet sati ujutro... Vrisak! Roditeljiprieljkuju curicu. Babica objavljuje: ''Je, curi-ca je.'' Svi zadovoljni, osim mene. Dreim kojarac. Pa to mi je i horoskopski znak. Ne znamkak se mogla tak zabuniti?Valjda je bilo slabo svetlo, a vele da je babicabila pod gasom! Kad je konano napipala,slijedi ispravak krivoga navoda: ''Joj, ipak jedeko!'' I zbog te rane frustracije moral samse celi ivot dokazivati. Vele da se kod krtenjanisam ba dobro dral, kad me sveenik polil

svetom vodicom odmah sam kihnul i prehladilse. I zato kasnije u ivotu nikad nisam nikomedopustil da me ''krsti'', ni jednoj vlasti, ni par-tiji.Moja mama Vera bila je lijepa, armantna i du-hovita. Tata Ivan snana linost, karizmatiniasnik. Djed Antun, vukovarski veleposjednik

zvan Gospodar Tonija. Njegov pak otac, ui-telj tefanik, prebjegao je iz Rusije, a bakaplemenita Lily bila je dobri duh obitelji.Vraamo se u Zagreb u Streljaku ulicu.Rano djetinjstvo proveli smo u stalnim selid-bama, zbog tatinih prilino neredovitih pri-hoda.Da pojasnim. Tata je zavrio oficirsku kolu i

trebao je poloiti zakletvu pred dravnom zas-tavom, ali su pred mlade pitomce stavili srpskuzastavu i tata i dva prijatelja odbili su. Degra-dirani i osueni na tri godine zatvora u ma-kedonskoj Strumici. Ta ga je ''mrlja'' pratila cije-li ivot. Ponekad smo bili na rubu siromatva.Kada ste poeli glumiti?Odmah! Vaan punkt moje glumake karijerebila je Vatrogasna brigada u Savskoj ulici. Neznam ni sam kak je to poelo. Svaki sam danbio kod vatrogasaca. Stavili bi me na vatro-gasna kola, a ja sam ih zabavljal. Honorar jebio pola kranjske kobase i decilitar piva, a tajhonorarni posao sam izgubio kad je mama

shvatila zato nemam apetit.

to ste izvodili? Koliko se sjeam bilesu to neke parodije na predstave viene ukazalitu ili u kabareu ''Dverce''.Ve sam s pet godina svake subote iao u ka-zalite s roditeljima, a u nedjelju poslije podneimao sam abonoman.

Bavili ste se i portom.Atletikom. Jedino ime se besramno hvalim.Juniorski prvak drave na 100 metara, bezijedne izgubljene trke. Koliko ste samo stvari pokrenuli u Za-grebu? Komedija, mjuzikli, rock-opere,zagrebaki festivali, ljetne veeri na alati,Veeri na Griu. Prve Silvestarske progra-me na Jelai placu. Zatim niz promotivnihprograma po Europi za Univerzijadu, ka-zalite na vodi Jarunfest...Sve je to prolost!2005./2006. poinjete ni iz ega glazbeniteatar u Dubrovniku. Mjuzikl ''Dan odamora'' Luke Paljetka i ele Jusia, ''Ivana

rock-bajka'' Nine krabea i Josipa Cvita-novia postaju kultne predstave, ''Kazali-na arolija''. Ove ste godine reirali mjuzikl''Dundo Maroje 008'', opa radost na scenii u gledalitu. Sada biste mogli uivati i bitisretni?Da sam elio uivati sjedio bi u gledalitu.

>>

Vele da se kod krtenja

nisam ba dobro dral,

kad me sveenik polil

svetom vodicom odmah

sam kihnul i prehladilse. I zato kasnije u ivotu

nikad nisam nikome

dopustil da me ''krsti'', ni

jednoj vlasti, ni partiji.

>>


23/45

24

>>

==========

==========

& q a

& q A /

Nemojtekajzameriti

Idajtesekajvideti!

Najdraa predstava kao glumca i reda-telja?''Moj ivot''. Velika je to komedija s pjevanjemi pucanjem. A najdraa tek dolazi, radim naglazbeno scenskoj veduti omau voljenomgradu pod naslovom ''Iz Zagreba u Zagreb''.Komedijo, ljubavi moja?Patetino, smijeno, staromodno? Moda! Alito je moj ivot. Vidim vam po facama da tomoram pojasniti. Emotivac sam i sve to samproivio i odradio bila je emocija. Izjednaavalose to neko s negativnim predznakom, dok senetko nije sjetio sve to malo dublje prouiti...i, rodila se nova kategorija: emocionalna inte-ligencija... emocija je i uznemirenost uma.Nisam se furao na tu foru, ali komediju samizabrao (ili ona mene) doivotno. Htio sambiti zabavlja, a bio sam i katalizator, u svijetuteatra, glazbe i radosti. I nisam poalio. Imadana kad prolazei pokraj Komedije pomis-lim: ''Pa moda su me poastili titulom po-asni doivotni lan'' Ali, ve se drugi dan

saberem i pomiljam predati molbu za mjestobiljetera... To bi mi ba odgovaralo. Ostao bihu bliskom kontaktu s onima za koje sam sveto i radio, s publikom i svake veeri gledaopredstave. Ha? Sve pet!Odgojili ste generacije i generacije glu-maca.Da! Na stotine.to vas je najvie iznenadilo?To to ih je bilo toliko puno. I njihovi uspjesi.to vama znai Zagreb?Oprostite, ali to pitanje zadire u moju najdub-lju intimu... Kada si zaljubljen, i to jo u takovuljepotu, onda... ono to smijem rei: Zagreb mi

je dao sve! I ja njemu sve to sam znao i mo-gao. Osim toga ono najljepe napisali sutvoji najbolji hofiranti, od enoe, Matoa doBritvia. ''Ti si gospon i fakin

Uvek fora, uvek 'in'Kak da s pucom ima spojTak si lepi Zagreb moj''

Zagreb mi je dao sve!

I ja njemu sve to sam

znao i mogao.

Jedino to elim i moram. Braniti te. Doli nekinovi maheri, okupirali te oplindrali... pa ipaknadam se da i oni nee moi odoljeti tvomarmu i ne znajui upijati tvoj duh ljepotu,kulturu. U protivnome, najavljujem boj!Tono u podne kad Griki top raspolovi dan,ukljuujemo svoj najjai obrambeni sustavbuknut e zelenilom Medvednica, Maksimir,

Zelengaj, Tukanac, Zrinjevac svojim vodo-skocima. Eksplodirat e vatromet cvijea i bojana trgu pred kazalitem, a onda e zaploviti''one'' najljepe jedrilice zagrebake puce usvim bojama Bundekovog cvijea FLORAART AH MATFinale?ZA ROENDAN ZAGREBUMoj ZagrebVlado tefaniGlumac i redatelj

Kad su mi poruili ''nek' napiem nekaj o tebi'',bio sam najprije poaen. A onda malo frus-

triran. Sve lijepo o tebi napisali su bolji od me-ne... A onda, probudie me tvoje slike, vedutepoutjelih njenosti, starih spomenara i dje-tinjaste svjeine nikad zaboravljene mladosti.Ovo se moje pismo moe shvatiti poput lir-skoga razmiljanja upuena onima koji suprolazili tvojim ulicama i etalitima, moeshvatiti i arobnim pokuajem zaustavljanjajednoga vremena, ne dopustivi mu utonue uzaborav prolosti.Svejedno i danas, vi, etai njegovi, ''zdignute''glave, pogledajte na te neprelijepe patiniranefasade, zaboravite brige i budite vedri!I pred sam kraj jedna neobina zgoda. Neki

me dan srela postarija dama, nasmijeila se iupitala me: ''Oprostite kaj vas zaustavljam, ne-kak ste mi poznati... recite mi, molim vas, jesteli vi bili Vlado tefani?''elio bih se oprostiti sa svima starinskim za-grebakim pozdravom, koji u sebi sadri ispri-ku i elju za novim vienjem, a izgovara selako u jednom dahu, toplom melodijskomlinijom od tri tona s jednom luft pauzom:


24/45

Foto: Ivan Bali Cobra


25/45

Vaza s bourima, oko 1897.ulje na platnu, 72x37 cmprivatna zbirka

3030

Napisala:Jasminka Pokleki StoiFoto:Klovievi dvori

Srednje dijete Vjekoslava i Olge Rakajbila je djevojica roena u Ozlju gdje je iupisana u matinu knjigu roenih "LiberProesens baptisatorum parochiae Trgensis"1857-1877, svezak IV., fol.200, numerus cu-rens 6, pod Nativimus: 2 Jannuarii, Nomen:Friderica, Slavomira, Olga. Po sauvanim obi-teljskim fotografijama, ali i po autoportre-tima koje je naslikala, vidi se da je bila pravaljepotica pravilnih crta lica, duge plave ko-se i melankolinog, sanjarskog pogleda. Ne-dugo po roenju roditelji su primijetili, alijenici potom potvrdili, da im je ker gluha inijema. Upravo zbog toga sve do danas ostalaje, naalost, upamena ne kao naa vrhunskaslikarica ve kao jadna gluhonijema slikarica.Njezino djetinjstvo, za razliku od djetinjstvaostale djece, bilo je podreeno njezinoj tjeles-noj hendikepiranosti zbog nemogunostikomunikacije s okolinom, napose vrnjacima,povlaila se u vlastitu samou, u samou svojesobe, vrta uokolo obiteljske kue, u samouozaljskog pejsaa. Tu je u gudurama i na pro-plancima, na potocima i rijekama, pronalazilautoite i smiraj, a u ivotinjama i bilju togakrajolika svoje nijeme sugovornike. I dok su

Alojzije pl. Franjo Serafnski-Stubiki RakajPrvi iz obitelji Rakaj o kojemu su dostupni podaci je Alojzije (Vjekoslav) pl. FranjoSerafnski-Stubiki Rakaj (1816. 1883.), Slavin djed, koji je bio upravitelj dobra Krasineci banskog stola prisjednik . Na njegovom grbu bilo je plavo i sivo hrastovo lie; zlatioklopnik i bijela rijeka koja rastavlja zvijezdu od mlaaka. Bio je pravnik te je slubovao uJaski kraj Zagreba kao odvjetnik, a prijateljevao je, posebice, s Antom Stareviem.Plemeniti Serafnski je sa suprugom Ursulom roenom Vikinik imao dva sina. Stariji

Slavoljub je sa suprugom Lucijom imao dvije keri Slavu i Zlatu i sina Mirka.

Vjekoslav i Olga RakajO mlaem sinu postoji zapis u Matinoj knjizi krtenih, pohranjenoj u Hrvatskomedravnom arhivu u Zagrebu , gdje pie: Alojzije (Vjekoslav) Franjo Sera: krten je kaozakoniti sin suprunika, plemenitog gospodina Alojzija Rakaja, upravitelja dobra uKrasincima i prisjednika uzvienog Banskog stola, i gospoe Ursule, roene Vikinik:kumovi po ovlatenju uzoriti gospodin Alojzije Lipovi, prisjednik sudbenog stolaznamenite Varadinske upanije i otpravnik uzvienog Banskog stola koji je prisegao,i njegova gospoa supruga Antonia, roena Varner, oboje iz Zagreba: posredovanjemmene, Josipa M. Baroa, koji vrim slubu zastupnitva.Alojzije Rakaj, zvan Vjekoslav (roen 1845. godine u Vivodinama kraj Ozlja, umro 1923.godine u Sremskim Karlovcima), je poput oca bio odvjetnik te je kao opinski biljenik radio

u Ozlju od 1872. do umirovljenja 1905. godine. Supruga mu Olga, djevojaki Pei nger(roena u Dreniku kraj Ozlja 1851. godine, umrla u Ozlju 1914. godine), vodila je u Ozljupotu to se tada smatralo izrazito prestinim i bilo je pitanje velikog ugleda. Vjekoslav iOlga imali su troje djece: keri Paulu i Slavu i najmlae dijete sina Juricu.Olga je, prema navodima iz sauvanih pisama sina Juraja, bila nadarena za slikanje i tajje talent genetski prenesen na Slavu, ali i na Paulu koja je takoer rado crtala. Iz istihpisama doznaje se kako je Slava u razdobljima kada je bila odvojena od roditelja (prijesvega tijekom kolovanja u Beu i Zagrebu) uputila majci na desetke pisama koja su premaposljednjoj majinoj volji bila stavljena u njezin lijes i s njom zajedno pokopana.

Paula Rakaj-FitzNajstarije dijete Rakajevih, Paula Rakaj, rodila se 1875. godine u Ozlju, a kao dijete bilaje vrlo vedra i vesela. je U Zagrebu je kod urulinki zavrila kolu te je potom bila uiteljica

u Orahovici i kasnije u Sisku gdje se zaljubila u andora Fitza, otila s njim u Budimpetugdje je i umrla 1953. godine. Sa sestrom Slavom bila je vrlo bliska; Slava ju je posjeivala uOrahovici, gdje je Paula bila slubovala kao uiteljica, i pisala joj pisma u kojima se starijojsestri povjeravala. Pred smrt je Paula, prema nekim podacima, dostupnima iz pisama brataJurja, odrala davno dano obeanje majci i pisma spalila kako se o Slavinoj privatnostinikada nita ne bi saznalo. Fitzovi su posjedovali znatan broj Slavinih slika koje sedjelomino, posve sigurno, jo uvijek nalaze u Budimpeti, no, budui da nisu imali djece,nema traga gdje je zavrila veina djela iz njihovog vlasnitva, osim to je nekoliko ostalo uSremskim Karlovcima i danas se nalaze u privatnoj zbirci .

Juraj RakajNajmlae dijete bio je sin Juraj, od milja zvan Jurica, koji se 1880. godine rodio u Ozlju.Jurica je zavrio pravo te je kao pravnik slubovao u raznim mjestima, izmeu ostalog iu Poegi, Sremskoj Mitrovici i Sremskim Karlovcima gdje je i umro 1950. godine. Osobitoje bio blizak sa Slavom i esto ju je pratio kada je odlazila slikati po ozaljskom pejsau tese iskreno divio njezinim slikama. Juraj je u Zagrebu upoznao Aleksandru Poljak (zvanaSandra, roena u Sisku 1884. godine, umrla u Sremskim Karlovcima 1975.), ker uglednogodvjetnika Ljudevita Poljaka s kojom se 1913. godine u Bonjacima kraj upanje i oenio.Mladi par ubrzo je, nakratko, rastavio Prvi svjetski rat u koji je Juraj bio mobiliziran, ali nabojitu je bio ranjen u nogu te su ga vratili kui na oporavak. Posljedica ranjavanja bila jekraa noga i invalidnost zbog ega se vie nije vraao u rat. Po zavretku rata Juraj i Sandrasele se u Sremske Karlovce gdje je on otvorio odvjetniku kancelariju. Sandra je imala tribrata (Miroslava, Branka i Ivana) i sestru Anu, a budui da s Jurjem nije imala djece, slikeSlave Rakaj iz njihove zbirke naslijedile su Anine keri Emilija i Ksenija. Po Emilijinoj smrti(roena 1922. godine u Petrinji, umrla 1993. godine u Beogradu) jedina ivua, daljnjanasljednica Slave Rakaj je Anina mlaa ker Ksenija (roena 1929. godine u Sisku) .


26/45

31

2. sijenja 1877. godine u Ozlju je roena djevojica Friderica

Slavomira Olga Rakaj, a roditelji su je skraeno nazvali Slava.

Postala je najsjajnija akvarelistkinja hrvatskoga slikarstva.

Najsjajnija akvarelistkinja

hrvatskog slikarstvanjezini vrnjaci svoje osjeaje izraavali zvon-

kim smijehom ili tunim plaem, Slava je svo-je osjeaje izraavala rezbarei malim kuhinj-skim noiem crtee po kunome namjetaju stolicama, stolovima, naslonima od kreveta,vratima ormara. Njezini roditelji, brat, sestrai dadilja, Jana Glad (udana Ferenc) iz selaFratrovca kraj Ozlja, bili su, vjerojatno, u tomrazdoblju jedini koji su je razumjeli i tjeili.

Boravak u BeuGodine 1885. zavrilo je djetinjstvo Slave Ra-kaj. Osam joj je godina. Vrijeme je krenuti ukolu, ali dok njezini vrnjaci kreu u lokalnuozaljsku kolu, nju roditelji, zahvaljujui dob-

rom imovinskom stanju, alju u kolu za glu-honijeme. No, da bi ok bio vei, ta se kolanalazi stotinama kilometara daleko od njezi-noga rodnog Ozlja u Beu, glavnom gradu

tome svladavajui tehnike olovke i tua. Iz togsu razdoblja sauvana, i nalaze se u vlasnitvuHrvatskoga kolskog muzeja u Zagrebu,dva crtea tuem: Oklop i oruje I. i Oklop ioruje II. Ovi crtei, gdje na odabir teme nijeimala utjecaja, nastali su u Slavinoj petnaestojgodini, crtani su u obliku vinjeta oblikakoji zahtijeva prilinu spretnost ruke to jeu vremenu predsecesije bio est dekorativnicrte naroito po asopisima i knjigama. Go-dine 1898. nekoliko je Slavinih vinjeta, kao

ilustracija, bilo objavljeno u asopisu "Vijenac".Iz pisma brata Jurice (1936. godine) ve spo-menutoj povjesniarki umjetnosti VereniMan saznaje se da je Slava po povratku sakolovanja iz Bea 1893. godine esto kopiralastare majstore (npr. sauvani akvarel Kristovaglava, iz privatne zbirke u Beogradu, nastaoje po Reneu), ali i da je sve vie pozornostiposveivala "vinjetarskom" crtanju, no ne te-kih oklopa odlunih vitezova ve studijamabiljaka, cvjetova i lia onoga to je njezinojduici jo od djetinjstva blisko. Iako je davnihdana na jednome zagrebakom tavanu izgor-jela biljenica s prvim takvim crteima u teh-

nici olovke ponekad upotpunjene akvarelom nastalim po povratku iz Bea u Ozalj, ipakje srea to se u privatnim zbirkama do danasuspjela sauvati nekolicina takvih crtea nas-talih izmeu 1892. i 1896. godine (Struakivanica, Egzotini zvoni, eboji, ...). Njih jeslikarica gotovo redom potpisivala i to punimimenom "Slava pl. Rakaj" ili inicijalima "S. v.R." (pri emu je srednje slovo "v" bio germa-nizam koji je oznaavao rije von to ukazujena plemenito podrijetlo osobe koja ga ima uimenu) namjerno istiui svoje plemenitopodrijetlo kao vaan onovremeni drutvenistatus. Odmah, uz tehniku olovke i tua, Sla-

Autoportert, 1898.

akvarel, 22,2x15,8 cmvl. Moderna galerija, Zagreb

Austro-Ugarske Monarhije, u ijem je sastavu

u to vrijeme bila i Hrvatska. Slava se naprasnomorala oprostiti, kako je to poetino zapisaoMatko Pei, sa "svakim cvijetom u vrtu, sasvakim kamenom u potoku Zaluki, sa svakomstazom, sa svakim kutkom u sobi sa svim tojoj je pomoglo da podnese samou. Sa svim toje razgovaralo s njom gluhonijemom: svojombojom, svojom mekoom, svojim mirisom."Taubstummeninstitut u IV. bekom bezirkusljedeih osam godina bio je njezin dom. Ovdjeje sama, daleko od roditeljske topline, pronalanovi suivot s uiteljima i gluhonijemim su-uenicima, zapoinjui konano, moda ak iprekasno, uiti razgovarati s ljudima.

Izmeu ostalih vjetina u ovoj se koli velikapozornost poklanjala i crtanju kopiranjuklasinih grkih odljeva, studijama glava, vite-zova i njihove opreme (oklopa, oruja,...), pri

Mosti u Maksimiru, 1900.akvarel, 11,2x14,1 cmprivatna zbirka

>>


27/45

32

va Rakaj poela je slikati akvarelom i gvaem(iako potonjim rjee) te i u tim prvim ra-

dovima tematski prevladavaju studije cvijea koje su kao i kod crtea vrlo detaljne, vrlodobro razraene (Tri bijele i jedna crvenarua, Bijele rue, Vaza s umjetnim visibabamana prozoru, Carski ljiljan, Vr i dvije rue,...),dok se u vladanju tehnikom akvarela, iakotek na poetku slikariine "karijere" (ako se otakvoj u tom trenutku uope moglo govoriti),ve tada, nasluivala uzlazna putanja, to je,naravno, jo uvijek bilo daleko od onoga nje-zinog kasnijeg akvarela koji joj je prorekaoblistavu budunost.

Boravak u Zagrebu

Godine 1895. Slava Rakaj ima osamnaest go-dina, slikanje je sve vie zaokuplja te na na-govor ozaljskog uitelja Ivana Otoia (prvobit-no se prezivao Muha, ali je promijenio pre-zime uzevi majino Otoi jer je smatrao danije zgodno da se uitelj preziva Muha), kojije prvi "struno" zamijetio da Slava ima slikar-skog talenta, nagovara njezine roditelje da jepuste u Zagreb uiti slikanje kod njegovogadobrog prijatelja, slikara Vlahe Bukovca (1855. 1922.). U to vrijeme u Zagrebu jo nije bilaustanovljena Likovna akademija te su podukuu slikanju davali tada ve afirmirani slikari. Ro-ditelji, koji su po Slavinom povratku iz Bea bi-

li sretni to joj crtanje ispunjava vrijeme i toje, inilo im se, u njemu pronala sebe i dugotraeni mir, dijelili su Otoievo miljenje o ke-rinom talentu i pristali da ode u Zagreb. No,"gospar pitur", kako ga je okarakterizirao Mat-ko Pei u monografiji, odbio je Otoia pod iz-govorom da nema vremena. Gledajui s dana-nje vremenske distance, Bukovevo odbijanjeuope ne udi jer je bilo malo vjerojatno da biBukovac, s obzirom na njegovu tadanju sla-vu i gomilu narudbi koje je primao, imao vre-mena za poduku, i to poduku jedne provin-cijske, gluhonijeme djevojke koja svoju slikar-sku pozornost posveuje uglavnom ljubiica-

ma, zvoniima, kukurjecima i visibabama.Ipak, ono to je odbio potonji, prihvatio je

drugi slikar, Bela Csikos-Sessia (1864. 1931.)te se Slava seli u Zagreb k Ivanu Otoiu, ko-ji je u meuvremenu postao najprije uitelj, apotom i ravnatelj Zavoda za gluhonijeme uzagrebakoj Ilici. Csikos je "zduno i bez ikak-ve plae sustavno poduavao Slavu nekolikogodina, najprije crtanju, pa akvarelu, a potom ipastelu i ulju". Najblia osoba i najvea potporau to joj je vrijeme bila Otoieva supruga Lenkakoja se o njoj, vjerojatno dijelom i stoga to nijeimala vlastite djece, majinski brinula. Csikos jeSlavu, u svojem atelieru zatamnjenom velikim,tekim zastorima, poduavao onovremenom"slubenom", akademskom slikanju to je pred-

stavljalo daljnju nadgradnju njezinih bekihlikovnih poetaka. Milica Horvat, Slavina pri-jateljica iz Vrhoveca pokraj Ozlja, isprialaje Matku Peiu da je slavni slikar pred Slavupostavio gipsani odljev ruke kojega je trebalareproducirati olovkom te tako svladavati os-novu slikarstva, crte, to joj je ispoetka pri-lino teko uspijevalo. U Csikosevim, pak,nastojanjima da Slava svlada tehniku ulja bilaje prisutna, jasno, njegova vlastita metoda sli-kanja koju je primjenjivao u cijelom nizu svo-jih ranijih alegorijskih radova osnovu slikeinila je tamna boja koja je naglaavala poje-dini oblik na slici i intenzivirala odnose meu

bojama, pri emu se pojedini detalj, naslikansvjetlijim tonovima, izdvajao iz pozadine.Slava je tu tehniku primijenila ne toliko u uljukoliko u ranim akvarelima, emu kao primjermogu posluiti Mrtva priroda s morskomzvijezdom i Mrtva priroda s lepezom, u vlas-nitvu Zaviajnoga muzeja Ozalj, kao i Mrtvapriroda s lulom iz privatne zbirke, sve tri iz

1898. godine. I dok je u Csikosevom atelieruna Prilazu i u Otoievom stanu slikala mrtveprirode, u Ozlju, gdje je odlazila tijekom blag-dana i kolskih praznika, krajobrazi su zami-jenili mrtve prirode. Kako je njezino likovno"kolovanje" napredovalo, tako se sve vie uka-zivala potreba za nekim prostorom koji bise mogao organizirati kao atelier, budui dajoj je njezina soba na prvom katu Zavoda zagluhonijeme u Ilici postala pretjesna i prema-lena za slikanje, a stol na kojemu je do tadaslikala zapravo je ograniavao njezinu ruku jerje, kao to je zapisao Matko Pei "sjedila kaoda pie, a ne kao da slika". Meutim, atelier

nije bilo jednostavno pronai, jer su, uos-talom, u to vrijeme u Zagrebu ateliere imalisamo ve afirmirani, ugledni umjetnici. Ipak,Ivan Otoi je unutar Zavoda za gluhonijemepronaao Slavi atelier. Prostorija koja je nekadau Zavodu sluila kao mrtvanica obojana jebijelom bojom i pretvorena u slikariin atelier.Tu su nastale mnoge njezine mrtve prirode,primjerice tu je naslikala prve akvarele s cvi-jeem u vazi, a tu je nastao i prvi portret upastelu kojemu je model bila mala gluhonijemadjevojica iz Selca, takoer uenica Zavoda zagluhonijeme (Portret gluhonijeme djevojice,oko 1899., u vlasnitvu Centra za odgoj i obra-

zovanje "Slava Rakaj" u Zagrebu). Nekako uto vrijeme Csikos je Slavi pokazao jednu svo-ju torbu koja je bila do vrha puna crtea i ak-varela izuzetno maloga formata, a prikazivalisu stare gradove i njihove ruevine. Slavi suse najvie svidjela dva akvarelia: jedan kojije prikazivao stari grad Trsat zbog slinostis njezinim Starim gradom Ozljem (Csikosevakvarel Trsata pokrenuo je u Slavi "lov nadvorce" jer su dvorci tema nekolicine njezinihakvarela Ozalj, Trakoan, Lovrean,...), tedrugi koji je prikazivao rijeku Dravu zbogslinosti s njezinom Kupom. Oigledno je dasu ti slikarevi crtei i akvareli otvorili oi Slavi

Rakaj koja je do tada stvarala u tiini, najprijesvoje sobe, a potom "ateliera mrtvanice", jergotovo sve to je od tog trenutka naslikalazapravo je nastalo u prirodi, u plein-airu nesamo u ozaljskom pejsau ve i u zagrebakimparkovima, Botanikom vrtu, Maksimiru, (Lo-poi u Botanikom vrtu, i Lopoi I., obje slikeiz 1899., Moderna galerija u Zagrebu, LopoiIII. iz 1898., vlasnitvo Psihijatrijske bolniceVrape, Lopoi II. iz 1899., privatna zbirkaKaniaj)... Osim ove promjene ti su Csikoseviradovi, nastali na terenu, u prirodi, koloritskivrlo suene skale: od svjetlije i tamnije utih dosivo-smeih tonaliteta, unijeli jo jednu pro-

Vr i dvije rue, oko 1896.akvarel, 17,5x28 cm

privatna zbirka

>>

Mrtva priroda s morskom zvijezdom,oko 1898., akvarel/gva, 29x43,5 cmvl. Zaviajni muzej Ozalj


28/45

33

mjenu u slikarstvo Slave Rakaj svjetliju pa-letu. Akvarel Stari mlin iz 1899. godine uvlasnitvu Moderne galerije u Zagrebu, MatkoPei istie kao djelo koje "predstavlja zoruSlavinog slikarstva" jer s njime prestaje "nocrnih mrtvih priroda i zapoinje svitanje svi-jetlih pejsaa". Bio je to i trenutak kada se

Slava "rastala" sa svojim uiteljem Belom Csi-kosem Sessiom. Nadolazee razdoblje u nje-zinom slikarstvu moglo bi se nazvati Slavi-nom vlastitom renesansom jer djela koja suuslijedila predstavljaju vrhunska ostvarenja,prije svega ona u tehnici akvarela, no ima inekoliko sjajnih pastela te ulja. Nakon rastankasa Csikosem Sessiom Slava Rakaj puno jeputovala k sestri u Orahovicu, s prijateljicomIdom Batui (njezina slika Portret Ide Batuinalazi se u Zagrebu u privatnoj zbirci) u Lo-bor, potom putuje u Trakoan, u Opatiju,s majkom u Veneciju i Austriju..., a sva su taputovanja bila zabiljeena na slikama.

Prve izlobe1898. 1899. u Umjetnikom paviljonu u Za-grebu bila je prireena izloba Drutva hrvat-skih umjetnika (odrana od 15. 12. do 10. 3.)gdje su uz najpoznatije onovremene slikaresvoje radove pokazale i slikarice Pavla Dvorakpun Strii, barunica Anka Lowental Maroi-i, Leopoldina Auer Schmidt, Jelka Struppi,Zora pl. Preradovi i Slava Rakaj koja je u astotvaranja predala buket cvijea banu KhuenuHedervaryju koji je nazoio otvorenju. Ova jeizloba bila izuzetno vana za Slavu, jer osimto su joj slike bile primljene i postavljene u

Umjetnikom paviljonu, ona je i slubeno po-stala slikaricom. Na izlobi je izloila est ak-varela: Groe, Lepeza, Krajolik I., Krajolik II.,Krajolik III. i Cvijee. Slike koje su joj tom pri-godom prodane, pokazale su, pak, da je vladaogolem raskorak u cijeni, a time vjerojatno i uvrednovanju, izmeu nje i njezinih suvreme-

nika primjerice, dok su djela Otona Iveko-via imala pet puta veu cijenu od njezinihdjela, ona Crnieva bila su est puta skuplja,Aleksanderova petnaest puta, a Bukoveva subila ak stotinu puta skuplja. Ovaj nesrazmjerdonekle bi se mogao objasniti i "modom" kojaje u to vrijeme vladala u krugovima "uglednih",priznatih slikara, a odnosi se na veliinu for-mata i tehniku slikanja. Naime, bilo je to vrije-me kada su se traili veliki formati, a i slikari suustrajavali na velikim formatima, vjerujui datime dobivaju na vanosti i da su vie cijenjeni,a tehniku ulja prakticirao je svatko "tko jedrao do sebe". U s

zagreb moj grad br.14

Documents