zagreb moj grad br.7

7/29/2019 Zagreb moj grad br.7

1/48

Broj 7 Godina I Listopad 2007.

Besplatniprimjerak

ISSN1

846-4378


2/48

3

sadraj

Vjerojatno ste iznenaeni to u prolom, a i

u ovom broju nema stalnih rubrika: Bonton,

Dogaanja, Zagrebaki tikleci, Puntijar. Dopu-

tam si te izmjene zbog lijepo i opirno obra-enih nekih drugih tema. Ve e u sljedeem

broju one ponovno biti tu. Posebno pozorno

pratimo kulturna zbivanja u naem gradu (i u

Hrvatskoj) pa stoga i u ovom broju objavljuje-

mo priloge uz 180. obljetnicu Hrvatskoga glaz-

benog zavoda, ali i onaj o nagradi koju je kao

ambasador nae kulture u svijetu dobio svima

nam dobro znani ansambl Lado.

Treba spomenuti i nastavak (iz prologa bro-

ja) opirnog prikaza povijesti kue u Radievoj

24. u Zagrebu u kojoj je smjetena donacija

dr. Josipa Kovaia, odnosno galerija hrvatskih

slikarica roenih jo u XlX. st.: Slave Rakaj, Ane Krizman, Naste Rojc i mnogih drugih.Naravno, tu su i stalne rubrike: roditelji, prehrana, kuhinja i jo poneto.

Dakle, i opet raznovrstan program naega i vaega mjesenika, vama i nama radost u toplim

sobama jesenjega popodnevnog ili veernjeg odmora. Hvala vam to nas pratite i volite ove

stranice na kojima nai suradnici i mi iz urednitva nastojimo obogatiti i vaa i naa znanja

i svjetonazore.

Biba

Izdava:BIBRA Izdavatvo d.o.o.Trg kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/488 0555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice:Tamara Kern

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:dr.sc. Darija Vranei Bender

Jura GaparacZlatko Puntijar

Fotografi:Ivo PervanInes NovkoviIvan Bali Cobra

Marketing:Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Grafika priprema:Artes box

Tisak:

6 Povijest gradaO Hrvatskom glazbenom zavodu uz

njegovu 180. obljetnicu

10 Zagrebake uliceUlica Ivana Gundulia

11 O Zagrebu markom i igom

12 Zagrebaki spomeniciPetrica Kerempuh i galenjak

14 Povijest gradaZagreb Zapadni kolodvor

18 Zagrebaki gradonaelniciIvan Vonina

21 Povijest sporta500 stuba sljemenskog dobrog duha

24 Razgovor sa strancemSusanna Yoko Henkel

33 KulturaZagrebake razglednice u pjesmi

34 udesni svijet anela

38 Mala kola antikvarijata

42 KulturaIvo Robi

44 Lado - 6 uspjenih desetljea

54 Zdravlje13 godina brige o enama

58 Roditelji i djeca Nono mokrenje

64 Kuhinja Vrganji

68 Automobil Golf Variant 1.9 TDI Comfortline

Fotografija naslovnice:Ivo Pervan

Za jesenje popodne

ili veernji odmor


3/48

6

povijest grada

O Hrvatskom glazbenom zavodu

uz njegovu 180. obljetnicu

Pri spomenu Hrvatskoga glazbenogzavoda veina Zagrepana najpri-

je pomisli na zgradu s koncertnomdvoranom u Gundulievoj 6. To je razu-mljivo, budui da je taj glazbeni prostorprisutan u kulturnom ivotu Zagreba ve

vie od 130 godina. Meutim, HGZ jemnogo vie od toga. Prije svega, resi gaepitet nae najstarije kulturne institucije

jer je osnovan 1827., prije tono 180 go-dina. Nadalje, bio je (izmeu ostaloga) iizvoritem cjelokupnoga glazbenog kol-stva u Zagrebu, zasnivatelj stalnoga jav-

Ovaj glazbeni prostor prisutan je u kulturnom ivotu Zagreba ve vie od 130 godina.

Meutim, HGZ je mnogo vie od toga - naa najstarija kulturna institucija, izvorite

cjelokupnoga glazbenog kolstva u Zagrebu, zasnivatelj stalnog javnog koncertnoga ivota

te promicatelj glazbenog amaterizma. Potonje je ostao do danas.

nog koncertnog ivota, promicatelj glaz-benog amaterizma. Potonje je u samomsvom ustroju ostao do danas: drutvoljubitelja glazbe (674 lanova) - koje-mu mogu pristupiti svi koji vole klasinuglazbu; bez obzira na glazbeno znanje ili

vjetinu sviranja.Tako je bilo od samoga poetka, kada su sena Griu poeli okupljati glazbeni amaterieljni muziciranja. Zapoinjala je 1827.godina, u raunsku su knjigu (koja se joi danas uva u bogatom arhivu HGZ-a)upisivani trokovi za nabavku nota, pul-

tova, osnovnoga namjetaja i organizaci-ju prvoga nastupa 18. travnja u dvoraniondanje Akademije na Katarininom trgu(danas Gornjogradska gimnazija). Taj bidatum, prema rijeima Ladislava abana,autora knjige o HGZ-u: trebalo zlatnimslovima upisati u anale povijesti kultureZagreba, jer je njime stvorena prva karikaza dugi lanac nebrojenih javnih koncera-ta, sve do naih dana. Uistinu, Glazbeni

je zavod u 19. stoljeu bio glavni organi-zator koncerata u Zagrebu, pogotovo pri-

je pojave znaajnih pjevakih drutava.

Tekst: Nada Bezi

Foto: Arhiv HGZ i Damil Kalodjera


4/48

7

da su predsjednici HGZ-a neglazbeni-ci (uz iznimku Ive Tijardovia u kriznim

vremenima, nakon 1945. kada je HGZ-ukao preivjeloj ustanovi prijetilo ukida-

nje, a on je tada bio intendant Hrvatskoganarodnog kazalita) - poevi od prvoga,mladoga valpovakog baruna Gustava

Prandaua do dananjega predsjednikaMarcela Baia, profesora na Akademijilikovnih umjetnosti. Neki su predsjedni-ci ostavili osobito dubok trag u povije-

Od drutva do zavoda

Novoosnovani amaterski orkestar i njegovdirigent Juraj Karlo Wisner von Morgen-stern za svoj su prvi nastup dobili pohval-nu kritiku u zagrebakim novinama. Teknekoliko tjedana kasnije od vlasti je stigla

slubena dozvola za rad drutva Societasfilharmonica zagrebiensis, u svakodnev-nom ivotu agramerskog Zagreba zvanog

Musikverein. Do kraja godine Drutvo jeimalo 111 lanova: u Zagrebu koji je bro-

jao samo desetak tisua stanovnika. Dru-tvo je tijekom vremena promijenilo neko-liko naziva: hrvatski naziv Skladnoglasjadrutvo zagrebako dobiva 1847., a kada

je Hrvatski sabor 1861. odredio stalnu go-dinju dotaciju Drutvu, zahtijevao je daono u svojem imenu umjesto rije dru-tvo ima rije zavod pa je tako ostalo ido danas.

Niz imena osoba povezanih s HGZ-omzapoinje, dakako, osnivaima. Najvanijimeu njima bio je Wisner von Morgen-stern, vodei zagrebaki glazbenik prvepolovice 19. stoljea, o kojemu ira jav-nost danas jo uvijek premalo zna. Popisprvih lanova raznih zanimanja donosi iimena poznatih glazbenika Ivana Padov-

ca i Ferde Livadia. Za poasne lanovebirani su priznati umjetnici ili oni koji susvojim radom i zalaganjem znatno po-mogli Drutvu. Najpoznatiji poasni lan

HGZ-a je Franz Liszt. lanovi Drutvauruili su mu povelju i odsvirali podokni-cu ispred svratita K caru austrijskom(danas NaMa u Ilici) gdje je odsjeo kada jeu srpnju 1846. gostovao u Zagrebu. Pre-ma onodobnom obiaju, Drutvo je imaloi pokrovitelje koji su nastojali raditi za do-brobit Drutva. Osobito se u tome isticaonadbiskup Juraj Haulik, pomaui njegovrad financijski.

Ve spomenuti duh amaterizma ogleda sei u injenici da HGZ-om od osnutka dodanas upravlja Ravnateljstvo bez naknadeza svoj rad. K tome, nepisano je pravilo

sti Drutva. Bilo je meu njima i vrsnihglazbenih amatera, poput klarinetista

Dragutina Klobuaria i violinista Milanaepia. Karakteristino je da su lanovi

Ravnateljstva i predsjednici nastojali pri-donijeti Drutvu i u podruju koje je bilo

njihova struka pa je tako za vrijeme pred-sjednikovanja Andre Mohoroviia znatnoobnovljena zgrada.

Osnivanje glazbene kole

i akademije

Poput slinih graanskih glazbenih dru-tava u ovome dijelu Europe, i zagreba-ko je u svome statutu zacrtalo osnivanjeglazbene kole. Zapoela je s radom 16.

veljae 1829. u prostorijama Drutva uAkademiji na Katarininom trgu. Na poet-ku je brojila 36 uenika; koji su pohaalitrogodinji nauk u pjevanju ili gudakiminstrumentima, a poduavala su ih tri ui-telja. Iz te male kole izali su glazbenicikoji e ponijeti teret svekolikoga podu-avanja glazbe u Zagrebu, kao i oni kojisu steeno znanje iskoristili za uspjenesvjetske karijere. kola je brzo rasla pa su1851. primljeni novi nastavnici, a mjestonadzornika (ravnatelja) kole preuzeo je

Vatroslav Lisinski, lan Ravnateljstva i di-rigent Drutvenog orkestra. Imena najbo-ljih uenika upisivala su se krasopisom utzv. Zlatnu knjigu.

Nakon pada Bachovog apsolutizma i do-bivanja dravne potpore za svoju glaz-

Hrvatski sabor 1861. odredio je

stalnu godinju dotaciju Drutvu,zahtijevao je da ono u svojemimenu umjesto rije drutvoima rije zavod pa je tako osta-lo i do danas

Duh amaterizma ogleda se i uinjenici da HGZ-om od osnutkado danas upravlja Ravnateljstvobez naknade za svoj rad


5/48

8

benu kolu, Drutvo napreduje te izdajei svoje prvo notno izdanje: zbirku po-pjevaka hrvatskih autora. Ravnateljstvo

je pozvalo Ivana Zajca da doe iz Bea ipreuzme mjesto direktora glazbene kole

poetkom 1870. godine. Zajc je svojimmnogostranim djelovanjem u koli obi-ljeio nekoliko sljedeih desetljea. Kratko

vrijeme je uitelj klavira bio Franjo KsaverKuha. Bilo je to ono vrijeme kad je nahrvatski prevodio glazbenu terminologi-

ju, od koje su neke rijei ostale u uporabisve do danas, poput kajdanke. Kada jepovjesniar Vjekoslav Klai 1890. godinepostao potpredsjednik Ravnateljstva, pre-uzeo je upravljanje kole. U niz brojnih

Klaievih zasluga ubraja se i njegovo za-laganje da se 1919. primi kao uenik Ivan

Mateti Ronjgov, premda je sa svojih 40godina daleko premaio dobnu granicu zaupis.

Nakon uzaludnih molbi Vladi da odobripodizanje kole na razinu konzervatorija,

Ravnateljstvo ju je 1916. proglasilo Hr-vatskim zemaljskim konzervatorijem. Posvrtetku Prvoga svjetskog rada, Ravna-teljstvo je odluilo konzervatorij predati

Vladi, to je realizirano 1920., a nova jeustanova uskoro prerasla u Muziku aka-demiju.

Koncerti

Posebna su tema koncerti koje je HGZprireivao tijekom svoje bogate prolosti.

U 19. stoljeu istiu se izvedba Mozar-tova Requiema 1837. (zabiljeeno je da

je sudjelovalo oko 200 izvoaa!) i prvaizvedba Beethovenove velebne Devetesimfonije u Zagrebu, u suorganizaciji spjevakim drutvom Kolo, 1900. godi-ne. Tri godine kasnije HGZ je organiziraogostovanje skladatelja i dirigenta Richar-da Straussa i Tonknstler orkestra iz Ber-lina. Premda je Strauss ve tada bio slavani privukao velik broj publike, koncert jezavrio s deficitom.

Razdoblje izmeu svjetskih ratova biloje po broju i vanosti koncerata gotovonedostino. Publici su sistematski pred-stavljeni hrvatski skladatelji, kako su-

vremeni, tako i oni iji se opus tek tadapoeo istraivati, poput Ivana Lukaia.

Na podiju HGZ-a muzicirao je mladi Artur

Rubinstein, a Igor Stravinski je za klavi-rom pratio svoju prijateljicu Maju Stro-zzi. Koncerti organizirani 50-tih i 60-tihgodina privukli su za dananje pojmovenevjerojatan broj publike (npr. prva ju-goslavenska izvedba Kunst der Fuge J. S.

Bacha). I u novije vrijeme HGZ nastavljasa svojom tradicijom: upoznaje publiku smanje poznatim djelima velikih majsto-ra (ciklusom matineja Mozart nedjeljomu proljee 1991. godine), obnavlja staruzagrebaku tradiciju operete (parodijomOtelo ili mletaki crnac iz VenecijeGjure

Eisenhutha), prireuje skladateljske veerisuvremenih hrvatskih skladatelja (npr. Sil-

vija Foretia), te koncerte s djelima iz svo-je bogate knjinice, kao to je bio nedavniprojekt Drutvenog orkestra Muzika izAlgarottijeve zbirke.

Nova i stara zgrada

Drutvo je svoje prostorije za rad imalona nekoliko lokacija na Gornjem gradu,

sve dok se nakon pola stoljea konano1876. nije uselilo u vlastiti dom u Gun-dulievoj ulici (zgrada je prema tadanjojnumeraciji kua dobila kuni broj 1000).Sredstva su prikupljena javnom dobro-tvornom sabirnom akcijom na koju su se

odazvali mnogi pa i sam Franjo Josip I.koji, meutim, nije darovao ni desetinupotrebnoga iznosa. Gradnja je bila povje-rena poduzetnicima Janku Grahoru i Fra-nji Kleinu, poznatim imenima u povijestiizgradnje Zagreba. Tako je Zagreb dobiosvoju prvu koncertnu dvoranu, poznatupo izvanrednoj akustici. Dvokatna zgradaima skladno ralanjeno neorenesansnoproelje s visokim prozorima i natpisomArti musices (glazbenoj umjetnosti).Premda nalikuje na palau, nenametljivose uklapa u ambijent Gundulieve ulice.

Razvoj glazbene kole prisilio je Ravna-teljstvo da ve deset godina kasnije ponerazmiljati o jo jednoj zgradi pa je takokupljeno susjedno zemljite, prema Ilici.

Ujedno je na poticaj Izidora Krnjavogaodlueno da se izradi novo stubite dokoncertne dvorane, koje je postalo jednood najljepih iz onoga vremena u Zagre-

Posebna su tema koncerti koje je HGZ prireivao tijekom svoje bogateprolosti. U 19. stoljeu istiu se izvedba Mozartova Requiema 1837. iprva izvedba Beethovenove velebne Devete simfonije u Zagrebu.

povijest grada


6/48

9

ni ansambl) i posebne koncerte, poputprologodinje Papandopulijane. Pozor-nost zagrebakih intelektualnih krugova(ali i mladei) privlae predavanja i dis-kusije u Klubu HGZ-a, osobito nedavnapredavanja vezana za slavni Kandinskijev

i Marcov almanah Plavi jaha iz 1912.Klub se nalazi u novoureenoj podrum-skoj dvorani gdje se odravaju i radionice,namijenjene svima koji o glazbi ele znati

vie. Koncerte i klubove prate prigodnebroure, kojima HGZ nastavlja svoju izda-

vaku djelatnost. Istovremeno se u HGZ-umogu kupiti izdanja koja sadre kapitalna

djela hrvatske glazbe, poput LivadievaNotturna ili klavirske lirike Dore Pejaevi,a svojim je notnim izdanjima HGZ pridru-io i zvune zapise, CD-e sa snimkamasvojih orkestara. I na kraju, sr HGZ-anjegovi su lanovi. HGZ im nudi svojekoncerte i priredbe, za njih tiska mjesenoglasilo prepoznatljivoga imena HaGeZe, au pripremi je i web stranica. Jer u HGZ-u su svjesni kako je vrijeme da Drutvo,koliko god obilato glazbenom prolou ibatinom, zasja i na internetskom nebu.

bu. Nova je zgrada dovrena 1895. go-dine. Za razliku od stare, nova je zgradatrokatna - (kada se gleda s ulice vidljivo jeda je rije o dvjema zgradama, dok se oneiznutra doimlju kao cjelina).Sveano otvaranje obnovljenoga stubitai nove zgrade bilo je 14. listopada 1895.,a uz najvie hrvatske uglednike otvaranju

je prisustvovao car Franjo Josip I, kojije ranije istoga dana otvorio zgradu Hr-vatskoga narodnog kazalita. U spomenna taj dogaaj postavljena je u HGZ-umramorna ploa iznad zrcala na stubitu.

Meutim, budui da su je resila imenakoja nakon 1918. godine nisu bila po-dobna (Franjo Josip I, Khuen-Hedervary,

Krnjavi), ploa je okrenuta prema zidu. Udoba Jugoslavije na to je mjesto stavljenbronani reljef Grge Antunca s likom Josi-pa Broza Tita. Dolo je do nove promjene:1991. godine. Reljef je pospremljen u ar-hiv i spomen-ploa Franji Josipu ponovno

je okrenuta javnosti, a njezin stari, potpu-no sauvan natpis, zablistao je u punomsjaju.

Knjinica i arhiv

U HGZ-u je i njegova glazbena knjini-ca, jedna od najstarijih i najznaajnijihtakvih knjinica u Zagrebu. Zalaganjemhrvatskoga muzikologa Dragana Plamen-ca, 1935. godine predana je na uvanje u

HGZ vrlo vrijedna zbirka muzikalija donNikole Udine-Algarottija (1791. - 1838.),vlasnitvo rimokatolike upe u Krku.Algarotti je bio sveenik i strastveni sa-kuplja nota. Njegova je zbirka poznatadiljem svijeta, osobito zbog ranih izdanja

i rijetkih prijepisa skladbi.Poetak arhiva HGZ-a vezan je uz prvugodinu rada Drutva, od kada datiraju prvispisi. Uza spise i raune u arhivu se priku-pljala razna arhivska graa, mahom veza-na uz djelatnost i zgradu HGZ-a. Pohra-njeno je, primjerice, oko 8 500 koncertnihprograma. Osobito su vane ostavtinehrvatskih glazbenika, njih 40. Istraivaii glazbenici najvie se zanimaju za ostav-tinu Dore Pejaevi, Borisa Papandopula,

Lovre Mataia i Boidara Kunca.HGZ posjeduje dvije znaajne zbirke in-strumenata koje su zbog nedostatnogaprostora u zgradi HGZ-a na pohrani uzagrebakim muzejima: zbirka narodnihinstrumenata (otkupljena od Franje Ks.

Kuhaa) na pohrani je u Etnografskomemuzeju, a zbirka starih (velikim dijelompuhakih) instrumenata u Muzeju zaumjetnost i obrt. U toj HGZ-ovoj zbirci jei uvena dvovrata gitara Ivana Padovca.

HGZ danasPria o 180 godina dugoj povijesti HGZ-a nuno je nakrcana godinama, imenimai drugim podacima. Za HGZ je karakteri-stino da mu neki ljudi posvete desetljeasvojega ivota, primjerice Igor Gjadrovkoji je 48 godina dirigirao Drutvenimorkestrom.

Na kraju se moete pitati: to je HGZdanas? Odgovor zgrada nije, dakako,pogrean, jer je rije o spomeniku kultureto ga ve 130 godina uvaju muze u ve-likoj koncertnoj dvorani.

Mnogi se jo i danas sjeaju plesnjaka imaturalnih plesova u HGZ-u, kojih vieodavno nema. HGZ je silom prilika jouvijek domain Muzikoj akademiji, kojau njemu ve devedesetak godina privre-meno odrava nastavu. Svoje mjesto ukoncertnom ivotu Zagreba HGZ nalazii tako to prireuje koncerte svojih trijuamaterskih ansambala (uz Drutveni orke-star ve etvrt stoljea djeluje i Drutveni

jazz orkestar, a od prole godine i Komor-


7/48

10

Prvo sustavno imenovanje donjograd-

skih ulica provedeno je 1878. pa je

tada i ulica koja okomito povezuje

Ilicu s Mihanovievom dobila ime po slav-

nom dubrovakom pjesniku Ivanu Gundu-

liu, koji je cijeli ivot proveo u svom rod-

nome gradu (od godine 1589. do 1638.),

obavljajui razne javne slube. Dva puta je

bio knez u Konavlima te sudac, senator i

lan Maloga vijea. Poeo je pisati u ranoj

mladosti, no ta su mu djela manje poznata

i malo je toga sauvano. Meutim, epom

Suze sina razmetnoga (1622.) Gunduli

pripada najznamenitijim hrvatskim baro-

knim pjesnicima 17. stoljea. Najpoznatiji

romantino-junaki ep Osman napisan je

u 20 pjevanja, ali su dva izgubljena pa su

mnogi pisci pisali nova, kao zamjenu za

originalna. To etrnaesto i petnaesto pjeva-

Zagrebake ulice

nje dostojno je novima nadomjestio veliki

hrvatski pjesnik Ivan Maurani. Gunduli-

eva pastirska igra Dubravka, izvedena 1.

travnja 1628. u ast slobode i nezavisnosti

Dubrovnika, osnovni je pjesnikov poziv i

poruka, to najbolje govori zavrna himna

slobodi:

Zagreb se oduio tom hrvatskom pjesniku

imenom ulice koja je nastajala 1864., a ve

je idue godine dobila zgradu Hrvatskoga

glazbenog zavoda i Muzike akademije iji

su zaeci prisutni ve u drutvu simpatina

imena: Drutvo skladoglasja.

Dvije godine kasnije, 1877., u Gundulievoj

je sagraena kola i preparandija Sestara

milosrdnica, dok se na mjestu zgrade u ko-

joj je nekada bila kavana Corzo, smjestila

prva zagrebaka prodavaonica automobila,

motorkotaa i bicikla Ferdinanda Budic-

koga, koji je prvi iz Bea u Zagreb doao

automobilom (1901. godine), a dovezao

je i motorkota marke Orion i izloio ga

u Gundulievoj ulici, to je bila svojevrsna

atrakcija za Zagrepane.

Kao zanimljivost moemo spomenuti da su

u ulici dubrovakoga pjesnika posljednje

dane ivota proveli kajkavski pjesnik Dra-

gutin Domjani i Gustav Krklec, o emu

nam svjedoe ploe na zgradama.

Ulica Ivana Gundulia

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

Dar u kom sva blaga vinji nam Bog je do

Uzroe istini od nae sve slave,

Uresu jedini od nae Dubrave,

Sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti

Ne mogu bit plata tvoj istoj ljepoti.

Tekst: Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ


8/48

11

O Zagrebu markom i igomTekst: Dunja Majnari Radoevi

Udrugoj polovici 19-og st. se neko-liko darovitih likovnih umjetnikakolovalo na akademijama u ino-zemstvu. Nakon povratka u domovinu supoduavali crtanje na zagrebakim ko-lama. Tijekom 1906. godine zagrebakiumjetniki krugovi su zahtijevali osnivanjeposebne umjetnike kole, a na inicijativunarodnoga zastupnika Ferde iia, Sa-bor je odluio da se takva kola i osnuje.Tako je u lipnju 1907. godine utemeljeno

Kraljevsko zemaljsko vie obrazovalite zaumjetnost i umjetni obrt, s tri odsjeka: zaslikarstvo, za kiparstvo te za kandidate zauitelje risanja. Krae je vrijeme ovamopripadala i Katedra arhitekture. Odmahispoetka nastavnici su bili Menci Cl. Crn-

100 godina

Akademije likovnihumjetnosti u Zagrebu

1907. - 2007.

U Hrvatskoj se tijekom 2007. godine obiljeavaju brojne znaajne obljetnice

meu kojima je i 100 godina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu

i, Robert Frange, Bela iko, Oton Ive-kovi i Ferdo Kovaevi. Tijekom vremenaova je Via kola postala javna ustanovau kojoj je proirena struktura teoretskihpredmeta, a otvorile su se i radionice zalijevanje u gipsu i metalu te za keramiku irezbarstvo. Reorganizacijom 1921. godinekola je postala Akademija za umjetnosti umjetniki obrt, a nakon to je iz na-stave iskljuena primijenjena umjetnost,dobiva stupanj visoke kole-fakulteta, teod 1941. godine nosi naziv Akademijalikovnih umjetnosti u Zagrebu.

Likovna rjeenja hrvatskih potanskih ma-raka u veini su sluajeva djela hrvatskihgrafiara, slikara ili dizajnera koji su diplo-mirali na Akademiji likovnih umjetnosti u

Zagrebu. No, stota obljetnica osnutkaove znaajne ustanove u hrvatskoj kultu-ri u potansko-filatelistikim medijima jeskromno obiljeena.

Na molbu Akademije likovnih umjetnostiu Zagrebu izraen je prigodni ig iz ko-

jega je mogue isitati visoku obljetnicuove ustanove. ig je bio u upotrebi 4. lip-nja 2007. na alteru pote 10101 (Jurii-eva 13) u Zagrebu.

Hrvatska pota d.d. ukljuila se u obilje-avanje obljetnice ALU izdavanjem pri-godne dopisnice.

U Republici Hrvatskoj se od lipnja 1997.godine poinju izdavati cjeline dopisni-ce. Od tada do danas Hrvatska pota je uopticaj pustila 44 izdanja dopisnica, a nji-hov broj je neto vei jer pojedina izdanjasadre po dvije ili ak pet dopisnica.

Hrvatska pota d.d. je 20. rujna 2007. go-dine pustila u prodaju prigodnu potan-sku dopisnicu s otisnutom markom natemu 100 godina ALU-a, bez nominal-ne vrijednosti dopisnicu je dizajnirao Ante

Rai, akademski slikar i kipar iz Zagreba,a tiskana je u nakladi od 20 000 komadau akovekoj tiskari Zrinski u viebojnomoffsetnom tisku na 190 gramskom bije-lom recikliranome papiru. Dopisnica e sepo cijeni od 1,80 kn koristiti u unutra-njem potanskom prometu na neodree-no vrijeme.


9/48

12

Tekst: Branimir poljari

etnjom iz Tkalieve po Skalinskojdoi emo na Opatovinu tik pred spo-menik pukom liku Petrice Kerempu-ha i galenjaka. Djelo je to istaknutog ki-para Vanje Radaua (Vinkovci, 29. travnja1906. - 24. travnja 1975.). Petrica Kerem-puh, puki aljivac i buntovnik, iz narodneje predaje uao u literaturu i postao nadah-nue znaajnih djela hrvatske umjetnosti.Izraz lika Petrice je pun ironije i sarkazmana vrijeme u kojemu ivi; uz galenjaka koji

Zagrebaki spomenici

je pak objeen samo zato to je elio svojute slobodu svoje obitelji. Petrica pjeva uzsvoju tamburu, tambura kako e modajednom biti bolje u to osobno i ne vjeruje.Cjelovitost skulpture odie dramatikom,bakao i knjievno djelo Miroslava Krlee Ba-lade Petrice Kerempuha, koje su inspiriraleRadaua na stvaranje ove skulpture.Kipara Vanju Radaua jednako bismo moglismjestiti meu buntovnike jer je i sam zasebe rekao: Ako sam u ivotu bio protiv

neega, onda sam bio protiv ustajalosti,statinosti i nepokretnosti, a uvijek za di-namiku i borbu koja i jest otac sviju stvari.Premda se kolovao kod vrhunskih majstorana zagrebakoj Akademiji likovnih umjet-nosti (Metrovia, Frangea-Mihanovia iValdeca), mladi Radau gotovo nita (osimtehnike obrade materijala) nije preuzeo odsvojih uitelja. O njegovoj pak buntovno-sti govori podatak da se 1934. godine pri-druio udruzi umjetnika Zemlja, gdje jedoao u dodir s lijevo usmjerenim umjet-nicima i intelektualcima. Iako je ve nakondvije godine istupio iz udruge, socijalnimotivi i grube fizionomije ljudi do kraja i-vota su ostali este teme njegova djela, tose uoava i na skulpturi Petrice Kerempuhai galenjaka. Sam Miroslav Krlea nazivaoje Vanju Radaua posljednjim renesansnimenciklopedijskim tipom umjetnika meunaim suvremenim kiparima i slikarima.Kip Petrice Kerempuha postao je svojevrsnaturistika atrakcija u staroj jezgri naegagrada.

Petrica Kerempuh

i galenjak

Petrica Kerempuh, puki aljivac i buntovnik, iz

narodne je predaje uao u literaturu i postao

nadahnue znaajnih djela hrvatske umjetnosti.


10/48

14

povijest grada

Kompleks Zagreb Zapadnog kolod-vora prvo je eljezniko postroje-nje u Zagrebu izgraeno u sklopupodignua pruge izmeu Zidanoga Mo-sta, Zagreba, Siska i rijene luke Galdo-

vo (127,58 km). Pruga je za promet bilaotvorena 1. listopada 1862. godine, imesu Zagreb i njegova ira okolica postalidijelom europskoga prometnog sustava u

vrijeme njegova poetnog oblikovanja. Taje pruga omoguila izravnu prunu vezupodruja sjeverne Hrvatske s Beom i Tr-stom, ubrzala je protok roba i ljudi, omo-guila razmjenu gospodarskih i kulturnihdobara, pokrenula gradnju prvih tvornicai ukupni gospodarski razvoj Hrvatske, ali i

Zagreb Zapadni kolodvor

uvjetovala razvoj zagrebakoga eljezni-kog vorita. Pritom je Zagreb Zapadnikolodvor punih 30 godina (u razdobljuizmeu 1862. i 1892.) uivao primat sre-dinjega zagrebakog eljeznikog kolod-

vora. Prijamna kolodvorska zgrada do da-nas je zadrala svoju graditeljsku ljepotui gotovo izvornu vizuru, slijedom ega jegodine 1986. zatien kao kulturno do-bro.

Zagreb Juni kolodvor

Sauvane povijesne biljeke svjedoe dasu o izboru mjesta za izgradnju prvogazagrebakog eljeznikog kolodvora sre-

dinom XIX. stoljea bile voene irokerasprave jer je u odabir ulazilo nekolikolokacija. Sve rasprave bile su motiviraneeljom za smjetanjem sredinjega i tada

jedinoga kolodvora u Zagrebu na lokacijukoja e omoguiti ravanje buduih pru-ga prema Nagykanizsi, Karlovcu i Rijeci teprema Sisku i Slavonskome Brodu. Grad-nju kolodvora, kao i itave pruge Zidani

Most - Zagreb - Sisak - Galdovo, preuzeloje temeljem koncesijskog ugovora Car-sko i kraljevsko drutvo Junih eljeznica(ili skraeno: Drutvo Junih eljeznica).

Prema imenu investitora i prvi zagrebakikolodvor dobio je ime Agram Sdbahnhof(Zagreb Juni kolodvor), iako se nalazio

Prvo eljezniko postrojenje u Zagrebu: Zagreb Zapadni kolodvor - svojim je

otvorenjem 1862. Zagreb i okolicu ukljuio u dio europskoga prometnog sustava.

Dovretak prve faze obnove Zagreb Zapadnog kolodvora, ostvarene krajem rujna

ove godine, poklopio se s 145. obljetnicom pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak i

izgradnje tog velebnog zagrebakog zdanja.

Tekst: Helena BunijevacFoto: Hrvatski eljezniki muzej,Dragutin Stanii

Prve eljeznike kompozicije na novosagraenoj pruzi vukle su lokomotive austrijske proizvodnje serijske oznake Sd 29


11/48

15

na zapadnom dijelu grada. Poslove gra-enja pruge i prunih postrojenja vodilisu tadanji vrsni eljezniki strunjaci kojisu bili imenovani u posebnu upravu zaizgradnju pruge Zidani Most - Zagreb- Sisak - Galdovo. Dunost upravitelja

obnaao je graevni direktor Drutva Ju-nih eljeznica inenjer Karlo Etzel (1813.- 1865.), strunjak s dugogodinjim isku-stvom u izgradnji tekih brdskih prugakroz Austriju i vicarsku, a efovi dvijusekcija iz kojih se je operativno rukovodilograenjem pruge bili su inenjeri Thom-men i Fackh. Izgradnju svih visokih gra-evina na pruzi: prijamnih zgrada u svihdevet kolodvora, 85 straarnica, vodopo-staja, robnih skladita i drugih slubenihzgrada te pripadajuih stambenih i gos-podarskih zgrada za eljeznike slube-nike, obavljale su graevne poduzetniketvrtke temeljem posebno sklopljenih ugo-

vora. Meu njima najvie poslova bilo jepovjereno graevnomu poduzeu Braa

Pongratz iz Zagreba.

Potanski ured

Sve prijamne kolodvorske zgrade bile sugraene tipski, prema stilskim odredni-

cama kolodvorskih zdanja Drutva ju-nih eljeznica, s karakteristinim rubovi-ma od crvene opeke oko proelja, vratai prozora. Veliina kolodvora ovisila je onjihovom prometnom znaaju. Stoga jenajvea prijamna zgrada bila izgraena

u Zagrebu, a neto manja u Sisku. Objesu na krajevima zavravale zgradama nakat, a peroni su bili nadsvoeni prostra-nim trijemovima izvedenim u drvenoj

konstrukciji, to su imali svi vaniji kolod-vori Drutva Junih eljeznica. Zagrebakikolodvor imao je status prolazne postaje

sa est kolosijeka, koliko ih ima i danas.Uz prijamnu kolodvorsku zgradu bili susagraena i loionica s lokomotivskomokretnicom i prirunom radionicom zatekue popravke eljeznikih vozila te vo-dopostaja. Nasuprot prijamnoj zgradi bila

je sagraena i dvokatna stambena zgradaza eljeznike zaposlenike na odravanjupruga, koja postoji i danas. Oko stambenei prijamne zgrade irili su se nasadi ze-

lenila, a u prijamnoj zgradi Drutvo Ju-nih eljeznica iznajmljivalo je namjenskiureen prostor kolodvorske restauracije.

Prema imenu investitora i prvizagrebaki kolodvor dobio je imeAgram Sdbahnhof (Zagreb Junikolodvor), iako se nalazio na za-padnom dijelu grada

Uslijed vlasnike promjene nad eljeznikim prugama i njihovim podrav-ljenjem s 1. sijenja 1924., izgradnja novoga kolodvora niti bilo kakvi za-hvati na postojeem nisu bili ostvareni. Jedina promjena bila je promjenanaziva kolodvora u Zagreb Sava, a to je ime nosio sve do 1943., kada jedobio dananji naziv Zagreb Zapadni kolodvor.

eljezniki kompleks Zagreb Junog kolodvora: u prvome planu prijamna zgradas kolosijene strane, a s desne stane stambena zgrada za eljezniko osoblje

Dio projekta za preureivanje i dogradnju Zagreb Junog kolodvora iz godine 1921. to ga je izradiopoznati arhitekt Josip Costaperaria. Zbog promjene vlasnitva nad prugom Zidani Most - Sisak godine1924., taj projekt nikada nije ostvaren. (presnimka iz arhiva Slovenskih eljeznica)


12/48

16

povijest grada

U ljetnim mjesecima s vanjske istonestrane prijamne zgrade otvarala se, na po-

vrini od 1568 etvornih metara, i vrtnarestauracija koju je takoer imao u zaku-pu kolodvorski gostioniar. Uskoro poto

je novosagraena pruga bila putena u

promet, u prijamnoj kolodvorskoj zgradipoeo je od 30. prosinca 1862. djelovati ierarni (dravni) potanski ured, koji je bioprethodnik dananje Pote Zagreb II. Odtoga dana, potanske poiljke iz Zagre-ba poele su se otpremati vlakom. Zbogpoveanja obujma posla, ured je nakonetiri godine prerastao u potansko ot-premnitvo koje je na toj adresi djelovalo

je sve do 1892. godine, kada je preseljenou vlastiti objekt uz samu prijamnu zgradudananjega Zagreb Glavnog kolodvora. U

vrijeme izgradnje kolodvora probijena jei Kolodvorska cesta (Ulica Republike Au-strije), a bio je organiziran i prijevoz konj-skim omnibusom od kolodvora do hotelau Ilici ije je prometovanje bilo usklaenos voznim redom vlakova.

Zagreb Sava

Do godine 1892. Zagreb Juni kolodvorbio je sredinji zagrebaki kolodvor iz ko-

jega su se pokretali svi brzi vlakovi izme-u Zagreba i Bea, vlakovi prema Slove-niji i vlakovi prema Varadinu i akovcu.Izgradnjom dananjeg Zagreb Glavnogkolodvora godine 1892. i izravne spoj-ne pruge prema Karlovcu, Zagreb Junikolodvor izgubio je poloaj sredinjegakolodvora. Nakon godine 1918. prugaZidani Most - Zagreb - Sisak postala jedio novoga magistralnog smjera prema

Beogradu, slijedom ega su bila planira-

na brojna investicijska ulaganja. U sklopunavedenoga, 1920. bio je sagraen ran-irni kolodvor na rnomercu, ime je uZagreb Junom kolodvoru teretni prijevozodvojen od putnikoga prijevoza. Tih jegodina trebao biti izgraen i novi, mo-

derni, Zagreb Juni kolodvor na lokacijineto blioj rnomercu. Projekte i nacrtenove kolodvorske zgrade izradio je dvade-setih godina XX. stoljea poznati arhitekt

Josip Costaperaria (1876. - 1951.). No,zbog velikog ulaganja, Drutvo juniheljeznica odustalo je od gradnje i do-govorilo zahvate na proirenju i preinacipostojee prijamne zgrade. U sklopu toga

valjalo je znatno proiriti vestibil te izvestiimpozantnije proelje s visokim tornjemna kojemu je trebao biti ugraen sat. Usli-

jed vlasnike promjene nad eljeznikimprugama i njihovim podravljenjem s 1.sijenja 1924. izgradnja novoga kolodvo-ra, niti bilo kakvi zahvati na postojeem,nisu bili ostvareni. Jedina promjena bila

je promjena naziva kolodvora u ZagrebSava, a to je ime nosio sve do 1943. kada

je dobio dananji naziv Zagreb Zapadnikolodvor.

Obnova i 145. obljetnica

prugeOd veih investicijskih zahvata u razdo-blju izmeu 1942. i 1944. godine, izgra-en je i drugi kolosijek na pruzi izmeuZapadnoga kolodvora i Zidanoga Mosta,ezdesetih godina XX. stoljea poeli su seugraivati prvi signalno-sigurnosni urea-

ji, a godine 1972. bila je dovrena i elek-trifikacija toga dijela pruge izmjeninim

vunim sustavom25 kV 50 Hz. Odr-avanje objeka-ta eljeznikogakompleksa na Za-greb Zapadnomkolodvoru ostva-rivano je prilinoloe i to u okviri-ma najnunijega.Sukladno tomena prijamnoj ko-lodvorskoj zgrada

viekratno suobavljana prigod-

niarska kozmetika dotjerivanja, pri-mjerice 1986. prije Univerzijade ili 1992.u povodu 130. obljetnice prve zagrebakepruge. Cjeloviti zahvati na prostoru Za-greb Zapadnog kolodvora trebali su bitipokrenuti 2001. godine, prema projektukoji je predloio Gradski ured za izgradnjugrada Zagreba, a koji je predviao reur-banizaciju itavoga prostora i cjelovitoprometno osuvremenjivanje. No, projektnije zaivio pa su Hrvatske eljeznice ulistopadu 2003. godine same otpoeledjelominu sanaciju kolodvorske zgrade.

Planirani zahvati obuhvatili su ureenjeproelja i njegovo usklaenje s izvornimrjeenjima, izmjenu krovita, sanaciju po-stojee i ugradnju nove elektroinstalacije,izgradnju novog perona duljine 150 m.Zahvati su nalagali djelomina ruenja idemontae, zidarske, fasaderske i restau-ratorske radove, krovopokrivake i tesar-ske radove, limarske, stolarske i staklarskeradove, soboslikarsko-liilake radove.Zbog dodatnih zahvata koje je valjalo iz-

vesti za vraanje stabilnosti konstrukcijeobjekta, irih elektro-instalacijskih poslovai zahtjevnijih restauratorskih intervencijaradovi su premaili predviene rokove iprvotno planirane trokove. Stoga je dovr-etak prve faze obnove Zagreb Zapadnogkolodvora ostvaren krajem rujna 2007.godine, to se poklopilo s 145. obljetni-com pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak iizgradnje tog velebnog zagrebakog zda-nja.

Stup kolodvorskenadstrenicesa stiliziranimkorintskimkapitelom (snimioD. Stanii)

Zagreb Zapadni kolodvor nakon obnove proelja 2007.(snimio D. Stanii)


13/48

17

Pozor br. 226., 02.10.1862.

Rubrika Slavenski jug

(eljeznica) Sinok je sila svieta povrvila u ovdanji o-lodvor, da doea eljeznia ola dolazeka iz ZidanogaMosta; Zagrebani, ljudi dobre kudi, nadali su se za ovajdan ojeaovu veselju, dapae i balu u sjajno razsvijet-ljenoj streljani, ali ad tamo nije ni olodvor razsvijetljenbio, dapae ni eljeznia ola, te su mnogi putnici odobjesti morali u tmini putovati. Nam nije do veselja i ra-dosti, oje je zagrebao zastupnitvo ovaj dan prireditihotjelo, jer moemo i bez njega biti, ali nemoemo dapregorimo nemarnost ojom se odliuju ovdanji organi

junoga eljeznioga drutva, pa bi eljeli da se tomuna raj stane. Ono je n.pr. pravo ruglo, avim je jeziompisan prvi ovdanji oglas eljeznioga ravnateljstva:toga rugla ne bi dobre volje podnosio nijedan narod,osim naega.

Pozor br. 235., 13.10.1862.

Rubrika Slavenski jug

U Djaovu, 08.10.1862. Dopis (Neblagoslovljena elje-znica; visoa ciena za putnie)

Veoma nas je ovdje razveselila viest da je eljeznica odZagreba do Sisa vek otvorena, i da je vla njezin tudavek projurio. Ali nemalo nas alosti to, to poeta isteeljeznice blagoslovom nije zapoeo. Ba danas itamou le Monde ao francezi bisupi otvaranje eljezni-cah najvekim slavljem blagoslivaju crvenim obredom.Mi ao Hrvati, ao to god ljubimo sve to je nae, tesvom moki promet u domovini podupiremo, isto taosmo svim srcem i duom Bogu, od oga svao dobroi blagoslov ao i izvora proiztie - i vjeri, po ojoj spasao vremeniti tao i vjeoviti dohodi, odani. Toga radielja bi naa bila, da se i ta naa iz sredita i Atheneuma

hrvatsoga zapoania eljeznica nelii taova blagoslo-va, jer samo Bogom zapoeto djelo moe se uspjeno-mu plodu nadati. Hrvati! Sjetite se svojih toli u sv.svojojvjeri odanih pradjedovah, spomenite se onih rieah rvi,tono ju za obranu te iste vjere prolie, pa ostajte vjer-

ni u tom nasljednici i unuci njihovi, jer ke vas rvca tasvih glede blagostanja domovine eljenih plodova liiti.pradjedovi nai zaimahu sve u ime boje te u blagoslo-vu crve i vjere oeivahu blagoslov i napreda tenjahsvojih. Domakin dade blagosloviti novu uku svoju, ra-tar svoj poljsi alat, vojni ma svoj i zastavu itd. Neke-mo dale ni mi za prosvjetom teuki Hrvati, u sadanjeprosviekeno doba u broj prosviekenih narodah uvrkenibiti eleki Hrvati, odreki se one prosvjete oja je jedina iprava u suglasju sv. vjere nae. Dale vi Hrvati tamo uZagrebu, sastavite deputaciju, te zamolite uzoritoga g.stoernia, da bi tu eljeznicu vau blagosloviti, i svai

joj napreda od Boga iznuditi udostojio se. To je eljavruka, to molba naa.

Nae gore list br. 30., 25.10.1862.

Feuilleton Viestnik

Zagreb, 23. listopada

Otad nas eljeznica sa itavom Europom i najblii savezpostavila, otvorio se je u nas njei ulini ivot, to no ponjeto udara na velegradso, ega prije ovdje nebijaena tolio opaziti.Iduk Ilicom vidjeti je dosta licah nepoznatih, odjekah ra-zliitih i Cilinderah, oji nas na tudjih glavah ni najmanjenepae. Dali to izvanjso pojavljenje imade upliva i nanutarnje odnoenje grada; da li te putnie ovamo vodiljubopitnost, trgovina ili ini poslovi, to ke se daao tes vremenom kutiti, nu svaao moglo bi od oristi biti aprestati ke i ona monotonija, oja riesi gradove, odcie-pljene od veliog svieta. Veki dio prihodniah jesu nambraka slovensa i Trkani, oji prolazek u Sisa navratese i u nae zidine, da vide ovaj na Centrum hrvatseulture. S toga, premda je Zagreb vek prilino svoj To-ilette napravio, ceste dobro uredio i shodne orae juruinio, da nam se ulice plinom razsvietle, bilo bi veomaza eljeti, da se ono njeolio prerasnih ukitah u Ilicii na Jelaikevu trgu dostojno izidje: jer u esthetinompogledu smetaju vek odavna svaom prijatelju ljepote.Kao spomeni Jelaika bana napreduje, o tom se nianeuje niti od strane odbora ad hoc niti od umjetniaFernorna.Pod veer ad se pribliava vrieme doastja vlaa iz Zi-danog mosta, natrivaju se nai fijaeri i omnibusi do o-lodvora, gdje obino i redovito mnoina ljudih ea, davidi zanimivih prizorah. Nai gostioniari uivaju dosadanajveku orist sa ove novosti, pa bi trebalo da i oni uinereformah, ojih moebiti domaki ljudi nezahtjevahu, nuduh vremena za njih pita.

Izvadci iz dnevnog tiska:

Prijamna zgrada Zagreb Junog kolodvora, dananjega ZagrebZapadnog kolodvora, godine 1915.


14/48

18

Ivan Vonina roen je u Novom Vino-

dolskom 1827. godine. U Zagrebu za-

vrava Prvoslovnu akademiju te poinje

raditi u Karlovcu, Virovitici i Osijeku. Dok

je bio u Karlovcu, izabran je 1860. godine

za gradonaelnika, a zatim dolazi u Zagreb

pa na inicijativu bana puanina Ivana Ma-

urania (svojega zemljaka iz Novog Vino-

dolskog) postaje gradonaelnikom grada

Zagreba, 1874. Za njega se moe rei da

je bio ovjek koji je od maloga Zagreba u

punom smislu te rijei napravio hrvatsko

kulturno sredite. Kada je doao na mjesto

gradonaelnika, Zagreb je brojio svega 24

000 stanovnika. Ivan Vonina je bio po-

litiar, politiki pisac i novinar i jedan od

glavnih uvodniara Pozora, Novog Pozora,

Zatoenika, a suraivao i u beletristikim

listovima Dragoljub i Knjievnik te u Ob-

zoru, a i sam je pripadao tzv. obzoraima.

Kao politiar se otro suprotstavljao banu

Levinu Rauchu, a traio je i reviziju Hrvat-

sko-ugarske nagodbe. Zbog toga su ga

vlasti umirovile dok je bio rijeki podu-

pan. Potaknut Strossmayerovom idejom da

se u Zagrebu osnuje Sveuilite, Vonina se

svesrdno zalagao za to pa se elja hrvat-

skih intelektualaca ostvarila: Sveuilita u

Zagrebu je sveano otvoreno 1874. Sveui-

lite se tada nalazilo na katarinskome trgu i

na otvorenju se naao sav kulturni Zagreb,

koji je ugostio mnoge goste iz cijele Mo-

narhije. Vonina je mnogo pridonio u ra-

zvitku strunoga kolstva pa se tako osniva

Kemijski laboratorij, osnovan je i ureen

Botaniki vrt, a osniva se i Obrtna kola.

Iste godine kada je osnovano hrvatsko Sve-

uilite, osnovana su i mnoga drutva, kao

to je primjerice Hrvatsko planinarsko dru-

tvo, koje se poelo brinuti o ureenju staza

Povijest grada

na naoj Medvednici i okupljalo je mnoge

znanstvenike-prirodoslovce. Vonina je do

kraja svog mandata uspio otvoriti tiskaru

Narodnih novina, no treba znati da je osno-

vao tiskaru u Sisku i tamo izdavao izrazi-

to opozicijske listove: Zatoenik, Branik i

Sdslawische Zeitung, suprotstavljajui se

maaronima kao istaknuti rodoljub i lan

Narodne stranke. Na kraju mandata, 1876.,

doekao i otvorenje sredinjega gradskog

groblja na Mirogoju, a jedino nije doekao

otvaranje zagrebakoga vodovoda. Naime,

zbog vodovoda se odrekao i asti grado-

naelnika jer se zalagao da vodovod u Za-

greb crpi vodu s Medvednice, dok je njegov

nasljednik dr. Stanko Andrijevi bio skloniji

tome da se voda dovodi iz savske nizine.

Kako je pobijedila Andrijanieva strana, on

dobiva i vodovod i gradonaelniku funkci-

ju. Ivan Vonina umro je u Zagrebu 1885.


ZAGREBAKI GRADONAELNICI

Potaknut Strossmayerovom idejom da se u Zagrebu osnuje Sveuilite,

Vonina se svesrdno zalagao za to pa se elja hrvatskih intelektualaca

ostvarila: Sveuilite u Zagrebu je sveano otvoreno 1874.

Ivan Vonina

Osniva

Sveuilita


15/48

19

povijest grada


Zagrebake djeve koje krase zgradu Hrvatskog narodnog kazalita

Fotografije Vladimira Vuinovia

iz monografije Djeve sa zagrebakih proelja


16/48

20

i srodnim disciplinama) znanstveno istruno usavravanje u inozemstvu. Prijesvega, bile su to stipendije za pohaanjeljetnih teajeva na Haakoj akademiji zameunarodno pravo, ali esto i pomo zasudjelovanje na razliitim meunarodnimskupovima. Ilustracije radi, spomenimokao primjer tadanje i kasnije profesore

Pravnoga fakulteta u Zagrebu koji mu zato duguju zahvalnost: Vladimir Ibler, Mar-

jan Damako, eljko Mati, Velimir Filipo-vi, Kreimir Sajko, Budislav Vukas i pisacovih redaka.

Dr. Milovan Zorii stanovao je u samomecentru Zagreba, u Bakaevoj ulici broj 3 ustanu punom knjiga i lovakih trofeja. Bio

je neenja i nije imao ue obitelji, a nje-gov portret iz 1953., rad njegove roaki-nje i poznate hrvatske slikarice Nastje Rojc(1883. 1964.), danas krasi prostorije Za-

voda za meunarodno i poredbeno pravoPravnoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.Grad Zagreb oduio mu se imenom trganedaleko od stadiona u Maksimiru. Je lito dovoljno?

tu i kao svestrani sporta (nogomet, lov,jahanje, tenis, sklizanje, skijanje, sanjka-nje, plivanje) to je u dananjim prilikamanepojmljivo te kao vrlo utjecajan mecenai funkcionar. Ostaje zabiljeeno da je nanjegov poticaj prijanji Akademski port-ski klub 1904. promijenio ime u Hrvat-ski akademski portski klub (HAK) te da

je, uz ostalo, bio prvi tajnik Hrvatskogaportskog saveza i u okviru toga referentza nogomet. Prvi je preveo s engleskogapravila nogometne igre i izdao ih. Ipak,to se tie Zoriievih sportskih aktivnosti,s razlogom se pretpostavlja da mu je lovbio prva i najtrajnija ljubav. Dugogodi-nje bavljenje lovom i obnaanje mnogihdunosti u raznim lovakim udrugama uzemlji i u inozemstvu sigurno su pridoni-

jeli uspostavi niza osobnih meunarodnihveza, to nipoto nije bilo zanemarivo unjegovoj meunarodnopravnoj karijeri.

Uz sve to je reeno, dr. Zorii u na-oj sredini ostaje zapaen kao nesebiandonator (poglavito to se tie strunihpravnih publikacija) i dobrotvor. Njegovifinancijski doprinosi (bilo jednokratni iliu obliku stipendija) pomogli su osobamasvih uzrasta - od nezbrinute djece, pre-ko uenika i studenata, do diplomiranihpravnika i doktora znanosti.

U poslijeratno doba vrlo skromnih mo-gunosti, njegova je financijska pomoomoguila mnogim mladim pravnicima(osobito onima koji su se bavili meu-narodnim javnim ili privatnim pravom

Tekst: Boidar Bakoti

Boidar Bakoti umirovljeni je profe-

sor meunarodnoga prava na Prav-

nome fakultetu u Zagrebu. Podaci

izneseni u ovom napisu potjeu iz

raznih hrvatskih leksikografskih iz-

danja, osobito iz Enciklopedije fizike

kulture, II. sv., Zagreb, 1977. te osob-

nih saznanja autora.

Dr. Milovan Zorii (Zagreb, 1884.- Zagreb, 1971.) na je nekadanjisugraanin koji nedvojbeno za-sluuje da ga barem povrno upoznaju inoviji narataji Zagrepana.Telegrafski reeno, taj je doktor prava bioistaknuti pravnik u domaim i meuna-rodnim razmjerima, bio je sporta i uopesportski entuzijast, mecena i funkcionar u zemlji i u meunarodnim tijelima, a uzto je bio i plemeniti dobrotvor.Zorii je doktorat stekao na Pravnomefakultetu u Zagrebu, radio je u upravi iu sudstvu, da bi kasnije (1929. - 1932. i1935. - 1945.) bio predsjednik Upravnogasuda u Zagrebu, a nakon Drugoga svjet-skog rata (1945. - 1946.) sudac Vrhovno-ga suda Hrvatske. U razdoblju od 1932.do 1935. bio je od strane Lige narodaimenovan lanom meunarodne Vlade zatada sporno Saarsko podruje, a godine1946. dobiva najvee mogue priznanje:izborom za suca Meunarodnoga suda u

Haagu, osnovanoga u sklopu Ujedinje-nih naroda. Ta ast nije ni prije ni poslijenjega pripala ikojem drugom pravniku spodruja bive Jugoslavije. S te dunosti1958. odlazi u mirovinu. Od 1955. dopisni

je lan JAZU, a dio svoga bogatog meu-narodnog pravnog iskustva i znanja pre-toio je u svoje glavno djelo: Teritorijalnomore s osvrtom na otvoreno i unutranjemore, vanjski pojas i pitanja kontinental-ne ravnine (Zagreb, 1953.). Dubok tragostavio je dr. Zorii u hrvatskome spor-

dr. Milan Zorii

Jedini hrvatskisudac u HaaguNa nekadanji sugraanin, doktor prava, lan JAZU, donator i dobrotvor,

sporta i entuzijast, dr. Milan Zorii 1946. godine dobio je najvee

mogue priznanje izborom za suca Meunarodnoga suda u Haagu,

osnovanoga u sklopu Ujedinjenih naroda. Ta ast nije ni prije ni poslije

njega pripala ikojem drugom pravniku s podruja bive Jugoslavije.

zagrepani koje ne smijemo zaboraviti


17/48

21

povijest sportaTekst: Milka Babovi

500 stuba

sljemenskogdobrog duha

Na sjevernoj strani Medvednice postoje kamenite stube kojima izletnici lagano i sigurno silaze strminom i uivaju ili tek

otkrivaju ljepote i tog dijela Zagrebake gore. To su Horvatove stube. Danas jedva da ima izletnika, o planinarima da

i ne govorimo, koji za njih ne znaju.

Sjeam se tog izleta - otkrivala sam novisljemenski svijet. Ta sam sjeanja obogati-la saznanjima o Vladimiru Horvatu kadasam proitala tekst to ga je dipl. in.geologije Sreko Boievi, planinar, vrs-ni speleolog, prijatelj napisao povodom

Vladimirove smrti (Povijest sporta, broj 7).Tim prvim saznanjima kasnije sam doda-la pregrt dragocjenih podataka iz male,ali sadrajne knjiice Sreka Boievia:Vladimir Horvat i njegovih 500 stuba na

Medvednici (izdava: Planinarski odborZagreba, 1969.).

Negdje 1955. ili 1956. inilo mi seda mogu mirne due rei da volimSljeme i da ga dobro poznajem.

Ali pitanjem Jesi li prola Horvatovimstubama? prijatelji planinari rasprilisu moju samouvjerenost i pomogli mida jedne nedjelje kroim na te stube, na500 kamenitih stuba koje je svojim ru-kama izgradio jedan ovjek, zaljubljeniku prirodu, u planine, ovjek koji je vo-lio ljude. Rekli su mi da se zove Vladimir

Horvat (tada je jo bio iv, umro je 27.9. 1962.).Vladimir Horvat


18/48

22

Stihovi na tisiIspod Rauchove lugarnice, deset metaraispod prve stube, Vladimir Horvat je male-nu upljinu u stijeni nazvao Patuljkovompiljicom; poklon djeci izletnicima. I to nesluajno; s toga mjesta puca pogled nasredinji dio Medvednice, prilika da rodi-telji objasne, a djeca doive i naue. Na

vidikovcu je, nakon pedesete stube, ma-lo odmaralite. Pogled klizi preko bujneume sve do Hrvatskoga zagorja.Svaku pedesetu stubu graditelj je obilje-io brojem lake se hoda kada ne brojistube, ve gleda i upija ljepote, razgo-

vara, a ipak zna koliko si stuba proaoi koliko te jo eka. Kada se pregazi 250stuba i nastavi pokraj krapa, dolazi sedo udubljenja i tamnog otvora Tisino-ga ponora, dubokoga 15 m. Do njegovadna see se samo speleolokim ljestvamai uadima.

Nakon Tisinoga ponora, stube postaju svestrmije. Iako izletnik zna da su vrste i od-govorno graene, stisne mu se oko srca. Itu je Vladimir Horvat ostavio traga svojelinosti, svoje osobitosti.

Na stablu tise objesio je plou s vedrimstihovima:

Naj se plait iti gori,

koji put se i odmori.

bole ti je znojen biti,

neg vu rnoj zemli gniti...

Kada se iza sebe ostavi 400 stuba stie sedo gornjeg ulaza u pilju Medvednicu.Tu se graditelj Horvat nakopao zemlje,pratio prirodne zemljom zasute kanale isputao se. Ispod donjeg ulaza u pilju

Medvednicu, prirodnu je terasu ienjemi podizanjem kamenoga zida pretvorio uodmorite.

Od Kraia do AlpaNegdje na tome mjestu je Vladimir Horvatimao tri i pol godine rada za sobom. Sa-motnoga, samoprijegornoga. Prvi kamenu prvu stubu udaren je 30. lipnja 1946.

Vie nije tajanstveni udak, pridruuju muse neki prijatelji, pomau prenijeti tei ka-men, slono ukloniti oboreno stablo, osi-gurati graditelja na opasnim strminama.

Pridruuju se i mladi. I tako stiu do Srne-ca preko potoka Bistri jarek. Do kraja. Taj

kraj je bio 1953. Odmorite Srnec postaje

nova izletnika toka na Medvednici. Sre-

ko Boievi dalje duhovito pie: Sav na-

mjetaj na odmoritu postavljen je stilski.

Naime, i stolovi i stolice bila su zapravo

raspiljena stara umska stabla. Za zatitu

posjetitelja od kie izgraena je mala koli-

ba slina ugljenarskim sklonitima kakovih

je ranije bilo nekoliko u okolini Horvatovih

stuba. Na odmoritu Srnec, Vladimir Hor-

vat je osobno izradio i postavio planinar-

ske putokaze za povratak.

Iole paljivom posjetniku nije moglo pro-mai da nigdje, tih prvih desetak godi-na du stuba, nije bilo imena graditelja.Skromnom graditelju to nije padalo napamet. Prenosilo se usmenim preda-njem. Ipak, na godinjicu smrti Vladimira

Horvata (1963.) planinarski odbor Zagre-ba postavio je spomen-plou na strmustijenu iznad klupe na odmoritu ispredulaza u pilju Medvednicu.

Vladimir Horvat je roen 22. 8. 1891. uKraiu. Otac mu je bio uitelj. Nakondjetinjstva i puke kole u Karlovcu, gi-mnaziju zavrava u Zagrebu. Od rane semladosti isticao smislom za organizaciju,drutveno djelovanje. Nije ga mimoiao

Prvi svjetski rat. Kao vojnik upoznao jetegobe rata, ali i ljepote Karpata, VisokihTatra, Dolomita i Julijskih Alpa. Dubokosu ga se dojmile. Po povratku u Zagrebpobolijeva, ali se ne predaje; sve je vie uprirodi, duboko uvjeren da je to pravi putozdravljenju. Nije li logino da se 1922.upisao u Hrvatsko planinarsko drutvo(HPD osn.1874.)?! Iako je obiao mnogoplanina, znao je rei da mu je Medvednicanajmilija. Poeo ju je obilaziti dok jo nijebilo ni asfaltirane ceste, ni uspinjae, nitiautobusnih tura, niti tramvajske pruge do

Dolja ili Tunela. Polazilo se s ruksakomna leima s Jelai placa pa pjeice doodredita.

Poetak gradnjeSreko Boievi slikovito opisuje sjevernustranu Medvednice kojom danas vijugajuHorvatove stube: Desetljeima su za-grebaki planinari prolazlili sjevernom pa-dinom Medvednice mimoilazei bespuau izvorinom dijelu potoka Bistra, Jelenja

voda i Pronjak. Povaljana stabla, ikarje iotro vapnenjako stijenje zaustavljali suznatielju mnogih planinara i izletnika.

Meu tim upornim planinarima VladimirHorvat se isticao traenjem i pronalae-

Svaku pedesetu stubu graditelj je obiljeio brojem lake se hoda ka-da ne broji stube, ve gleda i upija ljepote, razgovara, a ipak znakoliko si stuba proao i koliko te jo eka

Odmaralite Strmec, foto Vladimir HorvatVladimir Horvat

Vladimir Horvat bio je svestrani

ljubitelj prirode, planinar, spele-olog novinar, fotoreporter, crta,graditelj jedinstvenih stuba tepromicatelj ljepota od slovenskihAlpa do bosanskih planina

povijest sporta


19/48

23

njem novih puteva, prolaza, uporno jeotkrivao Medvednicu. Rado je razgovaraos ugljenarima i seljacima. Tako je saznaoda se duboko u tom ikarju krije i pilja ukojoj se, po prianju starijih, krio razboj-nik Udmani. Budui da je speleologijapostala njegova strast kojoj nije elio odo-lijevati, Vladimir Horvat je 1929. prokrioput kroz tu divljinu i otkrio osebujnosttog krakog podruja Medvednice. ele-i da to to je mukotrpno sam otkrivao

priblii drugima obratio se 1935. tada-njem vlasniku zemljita molei dopute-nje za izgradnju puta. Odbijen je rijeimada ne eli da u njegovom lovitu planinari

vikom uznemiruju njegovu divlja. Tek1946. Zavod za zatitu prirode u Zagrebuizdaje tu dozvolu. I tako je poela gradnjastuba: 30.-og lipnja 1946.

Sljemenski dobri duhVladimir Horvat nije bio samo i jedinoljubitelj i zatitnik prirode. Dipl. in. ge-ologije Sreko Boievi je napisao po-

vodom smrti Vladimira Horvata (Povijestsporta, broj 7.): Vladimir Horvat je biosvestrani ljubitelj prirode, planinar, spele-olog novinar, fotoreporter, crta, graditelj

jedinstvenih stuba, promicatelj ljepota odslovenskih Alpa do bosanskih planina.

U zagrebakom dnevniku Novosti postaoje 1929. stalni suradnik i tajnik. Na sebei svoj izdavaki i novinarski rad upozo-

rio je svojim izdanji-ma asopisa, listova,strunih knjiga, eni-gmatskog tiska (od1911. do 1929.) U

Novostima pie lan-

ke, reportae, promieljepote prirode, plani-na, obilazi skijalita.,surauje s asopisi-ma Hrvatski planinar(izlazio od 1898. do1944.) i Nae planine(nastavio 1949. da-lje). Koliko mu je na-prtnjaa u planinamabila prirasla na lea,toliko je fotoaparatbio dio njega. Prvakamera 1927. bila

je Busch, s ploama. Zagrebaki asopisSvijet prvi, 1928., objavljuje njegove fo-tografije. U svojim speleolokim istrai-

vanjima podzemlja naega kra VladimirHorvat otkriva i taj dio ljepota nae priro-

de. Zajedno s lanovima PD Runolist i uzsuradnju s mjetanima sela Kamenje krajOzlja, 1928. ureuje pilju Vrlovku kakobi je mogli posjeivati ituristi. U pilji Vrlovka

je snimio prve snimkepodzemlje u nas (uzsvjetlo goreega ma-gnezija, blica nije imaotada!). Te su slike bi-le objavljene; takoerprve u nas! Kada je ku-pio 1931. kameru Pla-ubel Makina s rol-filmom 6x9, mogao jesnimiti i bolje i vie. Naizlobama u Zagrebu,Suaku, Osijeku (1932.), izloene su i nje-gove fotografije. U 30 godina fotografskei fotoreporterske djelatnosti sudjelovao jena 19 izlobi i dobivao nagrade za svojeslike. Zanimljiv je podatak to ga navo-di Sreko Boievi u svojoj knjiici 500

stuba Vladimira Horvata na Medvednici:Od brojnih uspjelih snimaka s podruja

Medvednice izraeno je preko 10 000 ra-zglednica, koje su prodavane od Tomisla-

vovog doma preko Puntijarke do Rauhovelugarnice. One su na taj nain pridonosilepoznavanju ljepota planine Medvednice.

Mnogo govori i nadimak, spontano izre-en tko zna kada i kojom zgodom, ali opeprihvaen: Vladimira Horvata su nazivalisljemenskim dobrim duhom. A posljednjiurednik Vladimira Horvata u Novostima,ugledni zagrebaki novinar i publicist,

poznati vanjsko-politiki komentatorSpectator Ive Mihovilovi (1905. 1988.)saeo je svoj odnos prema svome kolegii suradniku: Njegove su stube za menenajvelianstveniji spomenik koji ovjekmoe podii sam sebi!

Mnogo govori i nadimak, spontano izreen tko zna kada i kojom zgo-dom, ali ope prihvaen: Vladimira Horvata su nazivali sljemenskimdobrim duhom

Andrija Maurovi - Dobri sljemenski duh


20/48

24

Povratak komorneglazbe u Zagreb

razgovor sa strancem

Susanna je sa suprugom prije tri godi-ne doselila u Zagreb. Dalio Despot jeakademski obrazovan jazz-pijanist.

Vie ne svira jer se posvetio organiziranjuglazbenoga ivota u Zagrebu i Susanninojkarijeri. Susannini roditelji su glazbenici.

Majka violinistica, otac violonelist; ona jeve s dvije godine dobila violinu na dar iotada je ne puta iz ruke. Glazba je u nje-zinoj obitelji nain ivota. Njezin suprug

Dalio roen je u Zagrebu i s tri godine je sroditeljima preselio u Njemaku gdje zavr-ava kolu. Zatim odlazi u Austriju i studi-ra jazz klavir na Jazz akademiji.

Razgovarala: Biba Salata

Japansko-njemaka violinistica

svjetskoga glasa i njezin suprug

Zagrepanin Dalio Despot osnovali

su Zagrebaki meunarodni festival

komorne glazbe. Ve drugu godi-

nu zaredom se Festival odrava u

Hrvatskom glazbenom zavodu, a

branom paru Henkel-Despot velikaje elja vratiti komornu glazbu u

Hrvatskoj.

Susanna Yoko Henkel

Susanna Yoko Henkel, fotografirala: Sandra Vitalji


21/48

25

jer se rodio u Zagrebu i jer e se tu i radi-ti i dalje. Zbog toga e postati autentinazagrebaka pria.Jeste li zadovoljni razvojem Festivala?

Na Festivalu uglavnom sudjeluju glazbe-nici iz inozemstva. Imamo i hrvatske go-ste koji ne ive u Hrvatskoj, ali i neke kojisu iz Hrvatske. Mislim da Festival ima dvaaspekta. Jedan je glazbeni (radniki), adrugi je taj koji nudimo naim gostima:najljepu festivalsku atmosferu. I zaista suljudi bili oduevljeni. Dolaze djelominoisti izvoai, a ove ih godine ima znatno

vie, to nam je i cilj. eljeli bismo da seiz godine u godinu sve vie irimo i raste-mo jer je i za publiku daleko interesantnijeda svaki puta vidi neto novo. Jako smozadovoljni kako je Festival bio prihvaenprole godine.

Mediji bi nam trebali pomoi da vratimotaj imid Glazbenog zavoda koji je nekadabio odlian, da mu vratimo stari sjaj.

Mnogo ljudi zapravo i ne zna to je ko-morna glazba i zato nam je potrebnamedijska pomo kako bismo predstavilikomornu glazbu kao modernu i zabavnunamijenjenu mladima, a ne samo za onekoji je ve poznaju i vole.Kako u Zagrebu provodite slobodno vri-jeme?Kad god bi dolazili u Zagreb etali bi Gor-njim gradom koji je predivan. Mislila sam

kako to funkcionira. Imamo i prijatelje kojinisu nikada bili ovdje i njih smo pozvali dadou i svi su bili oduevljeni i festivalom(ali i Zagrebom). Dobili smo pohvale zbogdobre organizacije.Svia li se gostujuim glazbenicima Za-greb?

Kada su glazbenici malo due ovdje moguod Zagreba dobiti znatno vie. Znam da

je tako jer kada sviram negdje kao gost (je-dan dan), doem, vidim samo aerodrom,hotel i dvoranu, teko mogu vidjeti i do-ivjeti grad. No, kada se ostane dulje jer

su, recimo, cijeli tjedan probe to je ondadruga pria. Kada je Aleksandra Gruber(solo klarinetistica u Mnchenskoj filhar-moniji) bila prole godine na festivalu, bila

je oduevljena Zagrebom; dola je sa su-prugom, malo su proetali gradom i reklisu nam kako im se grad jako svia. To nijebio njezin prvi boravak u Zagrebu, ali prije

je vidjela samo hotel, aerodrom i dvoranuLisinski.Festival je jedna sasvim drugaija pria odkoncerta. A Zagrebaki festival posebno,

Primijetila sam da je komorna glazba ovdje u Zagrebu jo uvijek nedovoljnocijenjena. Dolaze ansambli iz cijeloga svijeta, odsviraju samo jedan koncerti odu. To nije to. Zbog toga je Festival vaan. Glazbenici dou, imaju probe,skupe se i onda naprave neto novo.

Klavirski kvartet, Festival 2006., fotografirao: Danijel Kasap

U Mnchenu smo imali isti krug prijateljai tako smo se i upoznali objanjava Dalio,te nastavlja, Spojila nas je glazba.

Uz Susannu Yoko Henkel ove e godine naZagrebakome meunarodnom festivalukomorne glazbe (koji se odrava od 12. do

20. listopada u Hrvatskom glazbenom za-vodu) nastupiti Monika Leskovar (violon-elo), Aleksandra Gruber (klarinet), Boo

Paradik (kontrabas), Stefan Milenkovi(violina) i drugi. Brani par Henkel-Despotza festival rade pro bono. Ne oekuju za-radu, nego doivljaj i zato biraju vrhunskesvjetske glazbenike za koje znaju da im jeuitak svirati komornu glazbu. Glazbenicidolaze etiri dana prije poetka festivala,zajedno vjebaju i obilaze Zagreb. Kako je dolo do toga da ste odluilidoi ivjeti u Zagreb i osnovati Festivalkomorne glazbe?

Dalio i ja smo esto boravili u Zagrebu iprije tri godine smo se doselili. Jako mi jelijepo u Zagrebu i super se osjeam.

Prije smo zajedno ivjeli u Mnchenu iuvijek kad bismo bili slobodni, doli biu Zagreb. Nakon nekoliko takvih godina,odluili smo kupiti stan u Zagrebu i do-seliti se. Festival smo osnovali prole go-dine u prosincu. Primijetila sam da je ko-morna glazba ovdje u Zagrebu jo uvijeknedovoljno cijenjena. Ansambli dolaze izcijeloga svijeta, odsviraju samo jedan kon-cert i odu. To nije to. Zbog toga je Festi-

val vaan. Glazbenici dou, imaju probe,skupe se i onda naprave neto novo. Kadasam shvatila da toga ovdje nema, pomislila

sam kako bi bilo lijepo da to napravimosuprug i ja. Da obnovimo tradiciju komor-ne glazbe.Kako to da ste festival odluili smjestitiu HGZ?Saznala sam da je imid Glazbenog zavodazaboravljen, veina glazbenika nastupa u

Lisinskom. Lisinski ima odlinu dvoranu,ali ne za komornu glazbu. Znam mnogoglazbenika iz cijeloga svijeta jer sam puto-

vala svugdje po svijetu: bila sam u Americii Japanu po raznim festivalima i vidjela


22/48

26

Koji grad smatrate svojim domom?Kada smo u Njemakoj ivimo u Berlinu,ali Zagreb je svakako na dom.to mislite o kulturnoj ponudi Zagreba?

Jako mi se svia; kazalita imaju odlinerepertoare. esto idemo u kazalite i na

interesantne nam koncerte.to planirate dalje s festivalom?Sada planiramo ve trei festival koji e seodrati u listopadu 2008. godine.

Komorna glazba vie je od puke oznake za djela pisana za male sastave. Nije posrijedi ni glazbena vrsta, budui da komorni sastaviprema akustikim mogunostima mogu biti vrlo razliiti gudaki kvartet, klavirski kvintet i djela za mali puhaki sastav podlijeustoga sasvim razliitim kompozicijskim pravilima i oslanjaju se na razliiti kanon djela. Komorna je glazba ime dobila po svomsocijalnom statusu, po mjestu gdje se pojavljuje. Uvijek su ta mjesta podalje od reprezentativnih: svjetovni prostor kneevske sobe kao prostor emancipacije od crkve, kasnije salon ili glazbenika udruga kao prostori drukiji od javnih koncertnih dvorana iopernih kua, s njihovim kultom virtuoza i opulentnom ponudom za osjetila. Ali sve te historijske forme upuuju na istu ideju: umalenom se zvuku komorne glazbe uje odbijanje osjetilnosti u ime neega za to se dri da je prava, puna stvarnost. Ideja komor-ne glazbe je teoloka. Jer zvunost je ono nie, to komorna glazba potiskuje nautrb onoga viega, to po sebi nije ujno, ali jezalog da e ujnost biti primjereno artikulirana: strukture. Ona je vidljiva u notnome zapisu, treba joj pristupiti itanjem. Primjerenooblikovati zvunost znai prije svega stvoriti djelo koje e biti to je manje mogue ovostrano, ne preputajui se zavodljivostisamih zvunih pojava. Stoga se odlikovanim djelima komorne glazbe smatraju ona u kojima je struktura postigla najvii stupanjneovisnosti o zvunoj materijalnosti, djela koja se odvijaju kao u jednom dahu, zahvaljujui tome to su graena razvijanjem isho-dine grae, dakle onako kao to se razvijaju ivi organizmi, iz jedne stanice, genetskoga materijala koji u potpunosti programiraono to e se dogoditi. Ali, upravo se u tome ogleda i paradoks komorne glazbe jer ta glazba u bijegu od ovostranosti uvijek semora odvijati u zvunome mediju.

kako bi bilo lijepo tu stanovati. Nisam nisanjala da bi se moja elja mogla ostvariti.I ostvarila se sasvim sluajno. Kada smoodluili doi ivjeti u Zagreb, doselili smose na Gornji grad. U Zagrebu mi se sviacijela atmosfera, ima neku posebnu ener-giju. Ljudi su jako otvoreni, topli. Imamosvoj krug prijatelja i otprije tako da nam inije bila prevelika promjena kada smo sedoselili. Kada imamo slobodnog vremena(iako ga nema puno), volimo otii na Cresgdje imamo kuu, ali smo ove godine bili,naalost, samo tri dana.Koliko vjebate dnevno?Oko pet sati, a ostatak dana se bavim Fe-stivalom. To mi ne pada teko jer moj ivot

je moj posao i volim to raditi.Susanna Yoko Henkel,

fotografirao: Danijel Kasap

Komorna glazbaTekst: Dalibor Davidovi

Ekonomska strana Festivala je takva da seve sada sponzorima treba prezentirati.Teko je bilo nai sponzore i nadamo seda e nakon ovoga drugog festivala bitimnogo lake.Grad nam pomae ve drugu godinu za

redom, vjerojatno je prepoznao potrebu zafestivalom i ukazali su nam veliko povje-renje jer su nam dali novac i prije nego suita vidjeli i uli. To nam mnogo znai.

Mediji bi nam trebali pomoi da vra-timo imid Hrvatskog glazbenog za-voda, koji je nekada bio odlian, damu vratimo stari sjaj. Mnogo lju-di zapravo i ne zna to je komorna

glazba i zato nam je potrebna me-dijska pomo kako bismo predsta-vili komornu glazbu kao modernu izabavnu namijenjenu mladima, a nesamo za one koji ju ve poznaju ivole.

razgovor sa strancem


23/48

33

kako Zagreb vole pjesnici i pisci

Mnogi meu nama sjeaju se kako su kao mali ( i malo odrasliji ) s jeseni hodaliulicama grada oivienim stablima i uivali gurajui pred sobom hrpe utavog,zlatnog lia. Neki i danas vole proetati pod kiobranom, dok sitna jesenja kia sipitihim umirujuim kapljicama. Ima ih, koji oduevljeni bogatstvom plodova zagrebakih trni-ca rado vrljaju i pod mokrim estinskim crvenim suncobrano-kiobranima. No, niije srcene ostaje ravnoduno prema paleti boja jesenjeg lia - bilo ono na stablima, po livadama iparkovima, onima brljana na Mirogojskim arkadama - onima zlatno uto crvenkastim, jomalo zelenkastim ili tamno oker smekastim. No, to ja tu priam, bolje od mene rei e topjesnici, a svatko meu vama nai e u tim pjesmama i sebe, svoj doivljaj jeseni.

Dobria Cesari

JESENJE JUTROObukoh se,Prozoru prioh, A vani: jesen.Moj prijatelj ue u mokrom kaputuI cijelu mi sobu namirie kiom.Ne veli ni: zdravo!Sjedne.ZanesenIzusti: jesen

Ta rije je bila tako svjeaKo narana na graniNakon kie

Dubravko Ivanan

PREDJESENSKI PERIVOJUskoro nikoga nee biti na klupama.Jednog sivog jutranisko nadneseno nebo e otjesnatii zato se ve dugo osjea kod pticatjeskoba opstanka

U veerima

magla e se prikradati od stabla do stablai samo e kia koracati ljunkom staza,ili utei, sa svojim hladnim mislimaneki ljubavnici, koji se dijele

Miroslav Krlea

JESENJA PJESMANepoznat Netko donio JesenU Sjevernu Sobu.O, sada,Kad sve je boja, berba i miris vinai kad se uje pjesma Stvari i ivinai kad mrtvaci viu od enje u grobu,Nepoznat Netko donio je Jesen

na srebrnom pldnjuu sobu:groe i kruke, jabuke i smokve.

A vani se pue sunanog soka lokvei uje se kroz prozorgdje u svili danapjeva negdje ena.

I cvrkue ptica.

Dora Pfanova

IZGORILO

Izgorilo je ljeto na usni zadnje ruei plamenovi maka ne plamte ve u itu,na cvjetovima sada leptiri ve ne kruei karanfila strasnog sad ubrah zadnju kitu.

I opet mi se smijeak isti zasmijei malo,u srcu zaostaje sa svojim letom due,-i dok se meni vraa sve to je nestalo,izgorilo je ljeto na usni zadnje rue.

Zagrebake

pjesnike jeseni

Tekst i izbor: Snjeka Antunovi

Foto: Ivan Bali Cobra


24/48

34

kultura

udesni svijetanela

Izloba Muzeja izvedena je usuradnji s Muzejom za umjetnosti obrt iz Zagreba i drugimustanovama: Riznicom Katedrale,Dijacezanskim muzejom,

Gliptotekom HAZU-a, Povijesnimmuzejom, Modernom galerijom,Strossmayerovom galerijom,gradskim muzejima u Koprivnici,Makarskoj, Bjelovaru, Varadinu,akovcu, upanji, Osijeku, Iloku,Senju, Slavonskom Brodu i Brdovcu

Etnografski muzej u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt

mjesto odravanja:

Etnografski muzej Zagreb

vrijeme trajanja: 2. listopada 2007. -

30. travnja 2008.

autor koncepcije izlobe:

Josip Barlek, vii kustos

autorica likovnoga postava: Latica

Ivanievi

obim (broj eksponata): oko 300


25/48

35

vatnih zbirki i kolekcija, kaoi posuditeljima, posebnoumjetnicima, ali i vlasni-cima umjetnikih djela.Okupilo se tu i devede-setak vrhunskih hrvat-

skih umjetnika koji zornosvjedoe o prisutnostiduhovnosti i duhovnoga

svijeta u naoj umjetnosti.Svijet anela koji nas okru-uje bogato je predstavljen iu ljepoti i nadahnuu suvre-menoga umjetnikoga izria-

ja i vie nego to se na prvipogled i pomisliti moglo.

Ova izloba je posebna i po na-dahnutoj likovnoj postavi renomiraneumjetnice Latice Ivanievi koja je svojimmatovitim i istananim artizmom pri-donijela osobitoj ari udesnoga svijetaanela i uinila ga jo udesnijim i pri-

vlanijim naim oima, oima zemaljskim,uprtim u duhovni, nadnaravni svijet. Onjemu govore brojne misli i izreke o an-elima koje nam pruaju tako jedinstvendoivljaj susreta s njime. Na izlobi su sa-brana i predstavljena i iva svjedoanstvaosoba koja su se tom udesnom svijetupribliila i imala osobni kontakt s njime,sa svijetom anela prisutnim svuda okonas.

Aneo uvar

Jedan od najeih i najprepoznatljivijihsimbola u svijetu anela svakako je likanela na kojega uglavnom prvo pomi-slimo i koji u sebi sadri sve one glavneatribute koje bi aneo trebao imati: odpovezanosti s Bogom do povezanosti sljudima, njihove zatite i pomoi u svimsituacijama - a to je Aneo uvar. Nazivmu dolazi od latinske rijei angelus ku-stos, to znai Aneo uvar. O njemu sunam priale bake, majke, o njemu su namzborili propovjednici i dobri katehete.I u naem je narodu postojalo (i postoji)snano tovanje anela uvara. Njegovala

ju je ponajvie puka pobonost. Poboneslike anela uvara isticale su se (i istiu idalje) po mnogim domovima. Na narodga i dan-danas mnogo asti i spominjeu molitvama. Lik tog dobroga anela(koji nas uva i prati u svim naima po-

Teko je pomisliti dajedna izloba moeizloiti sve ono tose odnosi na ovu velebnutemu. Ovo je samo jedanod pokuaja predstavljanja

te neiscrpne teme oima irepublike koja bi trebala upo-znati grau koja se temelji,uglavnom, na naim primjeri-ma i prostorima.

U elji da se ova tema predstaviinterdisciplinarno, prikupljeni suslikoviti i raznovrsni eksponati kojise odnose na temu anela, kako u

vremenskom, tako i u prostornom sli-jedu, iz raznih dijelova Hrvatske; ukljuu-jui i predmete iz fundusa drugih muzeja,zbirki i kolekcija o crkvenoj umjetnosti:od skulpture, slikarstva, tekstila pa doodabranih dekorativnih eksponata pro-fane upotrebe. Uz posudbu (u tu svrhu)raritetne grae, izloba Muzeja izvedena

je u suradnji s Muzejom za umjetnosti obrt iz Zagreba i drugim ustanovama:

Riznicom Katedrale, Dijacezanskim mu-zejom, Gliptotekom HAZU-a, Povijesnimmuzejom, Modernom galerijom, Stros-smayerovom galerijom, gradskim muze-

jima u Koprivnici, Makarskoj, Bjelovaru,Varadinu, akovcu, upanji, Osijeku, Ilo-ku, Senju, Slavonskom Brodu i Brdovcu.Suraivalo se i s nekim od franjevakihsamostana i upnih ureda, vlasnicima pri-

gibeljima, putovima, stanjima i ivotnimasituacijama) prati nas gotovo posvudakroz izlobu; preko djela poznatih i ne-poznatih umjetnika, starih pobonih sli-ka, nabonih predmeta i suvenira, raznestarine i provenijencije. Izloba dotie ibrojne detalje puke pobonosti navodeii mnoge molitvice, od knjievnoga do lo-kalnoga govora.

Najea je ona koju gotovo svi pozna-jemo:

Anele uvaru mili,

Svojom snagom me zakrili,Prema Bojem obeanju,

uvaj mene nou danju.

Osobito pak me brani,

Da mi duu, grijeh ne rani.

Pa kad s ovog svijeta poem,

Sretno da u nebo doem,

Da se ondje s Tobom mogu,

Vjeno klanjat, dragom Bogu.

Aneli su u narodnom ivotu, vjerovanju,obiajima i pukoj pobonosti oduvijekzauzimali istaknuto mjesto. Nije bilo kuekoja u svojim prostorijama nije imala ne-koliko svetih slika tzv. kipa na kojima su

vrvile glave ili likovi anela koji su okru-ivali obljubljene prizore svetaca: Sv. Do-roteje, Sv. Lucije, Sv. Alojzija, Sv. Antuna, Sv. Nikole, Sv. Florijana, Sv. Lovre, Sv.

Katarine, Sv. Barbare Posebno se isticaoMarijin lik, Srce Marijino i Srce Isusovo,Sveta obitelj, Presveto Trojstvo i MukaIsusova. Na najvie slika nalaze se lirskiprikazi Marije kao Kraljice anela.


26/48

36

kultura

est je motiv anelai na brojnim tekstil-nim predmetima: od

viebojno vezenih runi-ka, plahta, stolnjaka,

ponjava do ukrasnih krpana zidovima, popularnozvanima zidnjacima ili kuharicama;od kunih zavjesa do crkvenih oltarnika.

Na tekstilnim predmetima susreemo bo-gatu ikonografiju, koja je posebno veza-na uz nacionalnu simboliku i nacionalniidentitet.

Bonaventura Duda

S teoloke strane izlobu je oplemenio o.Bonaventura Duda, jedan od najpoznati-jih hrvatskih teologa.Angelos, je naime grka rije koja ozna-uje njihovu slubu, a znai poslanik, gla-snik, vjesnik.Ova je izloba posveena anelima, to jestdobrim Bojim duhovima, koji cijelim svo-

jim biem slave i aste Boga i stoje mu naslubu prema ljudima. Lijepo o njima veliSv. Ivan Damaanski iz osmoga stoljea:Aneli svjetla zapaljeni su na Svjetlu tonema poetka.

Na ovoj izlobi susreemo anele u jed-nostavnoj, katkada i naivnoj vjeri naihnajmanjih, djece. Nalazimo ih i u izmije-anom izrazu vjernika, koji tek poetnoili svakako savreno, oituju svoju vjeru uanele. Ali tu je prisutna i vjera ozbiljnihljudi koji izraavaju svoju vjeru u ane-le u skladu s temeljnom vjerom u Boga,izraenu osobito tovanjem Boga i pri-hvaanjem njegovih anela u svom ivotui djelovanju.

Ba u molitvi, bilo privatnoj bilo liturgij-skoj, moemo pravo doivjeti anele. Uliturgiji slavimo osobito tri arkanela: Mi-haeal, Gabrijela i Rafaela koji se slave 29.rujna, a 2. listopada slavimo anele uva-re. Za njihov blagdan, a i za nau osobnumolitvu...

Aneli u sakralnoj funkciji

U dijelu izlobe posveene anelima usakralnoj funkciji prof. Nele Tarbuk, po-znate povjesniarke povijesti umjetnosti imuzejske savjetnice Muzeja za umjetnost

i obrt u Zagrebu, na teme-lju izloenih brojnih izlo-aka navedenoga muzejaobrauje temu Aneli usakralnoj funkciji. Prof.Tarbuk istie da prika-

zi anela u likovnomsmislu doivljavaju vrhunac u razdobljuzreloga baroka i rokokoa. U tom je vreme-nu nastao najvei broj velebnih sakralnihkompozicija u kojima su aneli likovno isadrajno istaknuti sudionici. Njihova jeuloga u tim prizorima asistentske priro-de. Prikazi u kojima je njihova uloga odbitnijega znaenja su oni koji prikazujuTeofanija i slavlja Bogorodice u kojimaoni pjevaju, sviraju razliite instrumente,adoriraju, nose upaljene lui, kade kadio-nicama, i obavljaju druge zadae.

U drugoj polovici devetnaestoga stoljeau vrijeme regotizacije crkava odbacuje sestariji inventar. Sreom, prepoznavanjem

vrijednosti spomenute barokne grae odstrane odreenoga broja strunjaka, ve-lik dio toga odstranjenoga inventara bivaspaen. Raznolikost i koliina kipova an-ela pruila je mogunost njihovoga tipo-lokoga grupiranja i shodno tome odre-ivanje njihove funkcije na oltaru. Aneliadoranti (koji klee samo uz tabernakul)zauzimaju hijerarhijski najznaajnije mje-sto na oltaru. Kipovi anela adoranatapripadaju najljepim skulptorskim ostva-renjima. Vea grupa anela luonoa iz

sedamnaestoga i osamnaestoga stoljeazorno pokazuje raznolikost oblikovnosadrajnoga pristupa tom tipu. Figureanela u lebdeem poloaju, koji pritompokleknu ili lebdei sjede na obratima ol-tara i voluta, osobito su izraajne u ve-

likim pokrenutim kompozicijama oltaraosamnaestoga stoljea. esto ga gotovozaguuju.Aneoske glavice, ornamentalno deko-rativni ukras oltara, vrlo je est i ikono-grafski odreen. Porijeklo malih krilatihglavica datira od ranokranskoga doba,a osobitu popularnost stjeu u renesan-snomu razdoblju.

Kiparska i drvorezbarska ostvarenja su-sreu se esto na sakristijskim ormarima,raskono zasnovanima klupama u svetitui na pjevalitu, prospektu orgulja i pro-povjedaonicama. Kipovi anela iz fundu-sa Muzeja za umjetnost i obrt, mahomsu radovi anonimnih kipara proizalih izpokrajinskih radionica kontinentalne Hr-

vatske sedamnaestoga i osamnaestogastoljea, uz prisustvo znaajnih domaihili udomaenih stranih majstora kao tosu Aleksij Kniger i Ivan Komersteiner kojisu ostavili trajan biljeg svojim radom vi-sokoga umjetnikog dometa.No, bogatstvo i ljepota nisu iscrpljeni

prikazom anela ovog starog i bogatoga

muzeja. Kroz povijest nas vode odabrani

primjeri navedenih ustanova - prvenstveno

katedralne Riznice, Dijecezanskoga muzeja

i akademijine Gliptoteke u Zagrebu.

Aneli meu nama

U izlobi dotiemo i biblijska, ali i suvre-mena tumaenja o anelima. Spominjemoih u narodnim obiajima, ali i susreemonjihove tragove u umjetnosti i knjiev-nosti. Gledamo njihovu pojavnost, kakou suvremenih umjetnika, tako i u malimpotronim figuricama i suvenirima.Gotovo da nema nikoga tko nema nekiznak anela u kui. To nam govori da seaneli i danas ponovno pojavljuju kaoizraz nade da na ivot ima smisla, damoemo uspjeti u ivotu i da moemoprispjeti naemu stvarnomu cilju. Ane-li su nai duhovni pratitelji i nadahnjujunas na jedan uzvieniji ivot i opravdavajuenju nae due za zatitom, sigurnou,ljepotom, nadom i lakoom ivljenja.


27/48

38

mala kola antikvarijata

Zaboravljeneslikarice

Prije 20 godina dr. Josip Kovai donirao je gradu Zagrebu kolekciju slika hrvatskih slikarica roenih u 19. stoljeu.

Koristim ovaj tekst kao svojevrstan apel ili podsjetnik za gradske institucije da isprave dugogodinju nepravdu

grada prema djelu velikog donatora i otvore ovu zaista vrijednu kolekciju.

Tekst: Jura Gaparac

Foto: Ines Novkovi

Slava pl. Rakaj, uti pijetao i bijela koko, 1898.


28/48

39

ba sam se i doslovno raspalio, a kako ine bih kad suosjeam s profesorom kojise u poodmaklim godinama izlae strahuo sudbini svojeg ivotnoga djela vrijednedonacije, a ponukan primjerima kao to

je npr. nestanak nakon njezine smrti vri-

jedne donacije gradu grofice Zlate Lubi-ensky.

Smisao donacijeSam kao kolekcionar stvaram nekuzbirku. esto se radi nabave neke vrijednestvari koja ju vrijedno popunjuje, odriemmnogih egoizama, hedonizama, ali zate-en primjerom dugogodinje nebrige okostalnoga postava donacije doktora Kova-ia, naalost se pitam, ima li smisla u na-im prilikama s takvim primjerima uopebiti donator? Uz sve probleme vjerujemda ipak ima jer koliko bi bila osiromaenadananja kulturna ponuda a i sve vie ituristika naega grada, kao i cijele lije-pe nae) da nije bilo nesebinih privatnihpregalaca i donatora kao to su npr. Josip

Juraj Srossmyer, Salamon Berger (osni-va Etnografskog muzeja i veliki dona-tor MUO, MGZ i HM, Zlatko Balokovi,

Kua u Radievoj 24 mi je posebnodraga jer u njoj ivi, s velikom sre-om zaista mogu rei, moj prijateljkao i veliki ivoni uitelj: dr. Josip Ko-

vai. Ponukan ljepotom obnove proelja,ponadao sam se da se vjerojatno upravo

ostvaruje i njegov veliki san (kojemu jeprije svega nesebino posvetio gotovo ci-jeli svoj ivot), a to je postava njegove do-nacije Gradu Zagrebu, Galerije hrvatskihslikarica roenih u 19. st. koju je doniraonaem gradu jo 1987. (dakle prije tonodvadeset godina).

Uavi u unutranjost, veu kue, naaosam se, naalost, u ranije poznatomprostoru jednako (ako ne i jo vie) za-putenom te sam se osjeao iza tako ob-novljenoga proelja, kao u nekom lanom

Potemkinovom svijetu sela kulisa. Ljuba-zni dr. Kovai me je srdano doekaoi kada sam ga upitao to je s postavomnjegove vrijedne donacije naem gradu,rekao mi je da jo, kao i proteklih 20 go-dina, od toga za sada nita. Dr. Kovaiu svojim poodmaklim godinama, roen

1935. godine, nema vie snage za obila-zak gradskih ureda za kulturu, a i oni kakomu se ini kao da su na njega i njegovu

vrijednu donaciju zaboravili. Stoga i ovajtekst koristim kao jedan svojevrsan apel ilipodsjetnik za nadlene gradske institucije.

Profesor je godinama imao razumijevanjada je moda postavljenje donacije omeloi teko vrijeme Domovinskoga rata, ali

ja (vjerojatno kao i mnogi od vas) nisamzaboravio da je tada jedan od simbola pr-kosa svemu tome beznau, a u vrijemekada su umjetnine stradale, bile otueneili gorjele knjinice, bila izgradnja Naci-onalne sveuiline knjinice. Besparicaili teka vremena (kao sintagma za meneosobno) uvijek su samo simbol nebrige ilinerada, a u skladu s time pitam se u kojimsu to dobrim ili bogatim vremenima bileizgraene npr. ibenska ili zagrebaka ka-tedrala te stara ili nova zgrada Nacionalnesveuiline knjinice napokon upravo do-

vravan Muzej suvremene umjetnosti. Uh,

ili Ante Topi Mimara. Nai najvrijednijimuzeji sa svojim zbirkama tako su naj-ee i nastali. Jest da se oni neprekidnotrude obogatiti svoj fundus, ali najeezbog nedostataka sredstava za otkup kaomoda i zbog inertnosti institucija nisuu stanju sabrati bitne djelove kolektivnememorije naega stvaralatva. Profesor

Kovai u svojem je radu doivljavao, na-alost, i svakakve neugodnosti tako da ga

je u bivem sistemu jedna od postavljenihvodeih unitaristikih novinarki radi nje-govog osobnog rada na spaavanju vri-

jednih umjetnikih ostavtina (i preestozanemarenih od nasljednika po raznimpodrumima, tavanima, a esto i doslovno

Kolekcija hrvatskih slikarica doktora Kovaia, roenih u 19. stoljeu,nadasve je vana i zbog enskoga pitanja jer su te slikarice stvarale u vre-menima u kojima su se ene morale boriti za neka od najosnovnijih pitanjasvoje jednakopravnosti, odnosno emancipacije

Vera Nikoli, barunica Podrinska,

Glava djevojke s bijelim rupcem, 1926 g.

Carolina Anna Katarina grofica Vojkffy- Armero, Marmarica, 1870.


29/48

40

baenih u smee), napala da ima buro-asku maniju sakupljanja, a nije zabora-

vila napomenuti da bi se mogao osobnookoristiti, a sve kako bi vjeto zavila po-antu svojega napada jer je bila dovoljnosvjesna da kod njega nita nee propasti,nego e se njegovom erudicijom sauvatikao segment hrvatske kulture i naslijeaminulih vremena.

(Ne)ravnopravnost spolova

O tome koliko je spaavanje hrvatske kul-ture u tim Jugounitaristikim vremenimabio zahvalan posao moda najbolje go-

vori i to kako je u ratnim godinama upravokulturna batina bila jedan od omiljenihciljeva unitenja Jugosoldateske. Kolek-cija hrvatskih slikarica, doktora Kovaia,roenih u 19. stoljeu, nadasve je vanai zbog enskoga pitanja jer su te slikaricestvarale u vremenima u kojima su se enemorale boriti za neka od najosnovnijihpitanja svoje jednakopravnosti, odnosnoemancipacije. U vrijeme kada ene nisuimale ni pravo glasa na izborima, bila im

je nametnuta i ograniena sloboda nji-hovih interesa zanimanja. Naime, bile susvedene na ulogu ene kao majke, kua-nice to im je trebalo okupirati glavninu

vremena, a na sve ostalo gledalo se samokao na puko ubijanje dokolice ako bi zakoju od njih ostalo neto slobodnoga vre-

mena. U to vrijeme na pjevaice i glumicese gledalo gotovo iskljuivo kao na enelakoga morala, a ensko slikarstvo sma-trano je tek pukom dekoracijom ili nekom

vrstom osrednjeg runoga rada. Svijetomsu i doslovno vladali mukarci kojima je

bilo koji oblik enske emancipacije dje-lovao kao ugroavanje njihovog neo-pravdano stoljeima steenoga prava usvim pogledima kao jaega spola. Gotovoidentino miljenje o slikaricama imao je

jedan od likovnih mediokriteta u nas u pr-voj polovini 20. stoljea (nije bio nekakavposeban izuzetak), inae veoma dobar sli-kar profesor zagrebake likovne akademi-

mala kola antikvarijata

je i nadasve veoma obrazovan ovjek, aliodgojen u duhu zasada 19. (kao i ranijih)stoljea o neravnopravnosti spolova.

Dovoljno je rei da je naa moda ponaj-bolja hrvatska akvarelistica Slava Rakaj zasvoja djela, a procjenjena od mediokriteta

njezinih mukih kolega, imala cijene ipo nekoliko desetaka puta manje od njih,a iju likovnu vrijednost dananja strukaocjenjuje gotovo minornom u usporedbi snjezinim djelom. Moda e Vam biti zani-mljivo i to da se kao o prvom hrvatskomkolovanom slikaru, uvijek govori o Vje-koslavu Karasu roenom 1821.godine, ada se, vjerujem iz neznanja, ne spominje

Jelka pl. Struppi - barunica Wolkensperg, Autoportret u bijeloj haljini, 1908.

Zdenka Pexidr Sria - kneginja Sieger

Von Hohenlohe Bartenstein, oko 1920.


30/48

41

Apel gradskim ocimaPoeo sam s time kako se u naem gra-du zaista vrijedno radi gotovo kao da sene zna to sve prije urno treba zapoe-ti obnavljati ili nanovo izgraditi. Meuostalim, grade se i Bogu fala, sve vie

stanovi za nae sugraane bez krova nadglavom. Zbirka Kovai ga ima; samo biga napokon trebalo privesti svrsi i otvoritigaleriju donacije nakon, i trei put ponav-

ljam, 20 godina od doniranja ove donacijegradu. Gotovo se ne usudim rei kako bise ostalim stanarima iz Palae mogli po-nuditi zamjenski stanovi i kako bi Palaakao vrijedna arhitektura (a pogotovo jo

vrijednija sa zbirkom u njoj) postala jojedan od kulturno turistikih privlanihodredita uresa naega grada, a mogla bise kroz nju otvoriti i jo jedna veoma za-nimljiva komunikacija izmeu Radieve iTkalieve ulice. Nije da ovime nikoga neelim kritizirati to ova vrijedna kolekcijanije postavljena u proteklih 20 godina (ana to se je grad obavezao, svjestan rijetkeprilike da netko svima nama daruje netotako vrijedno), ali bih svakako elio uka-zati naim sadanjim gradskim ocima, naelu s gradonaelnikom, da im se prua

jedinstvena prilika u njihovom mandatuda otvore jednu zaista izuzetnu kolekcijute da isprave dugogodinju nepravdu gra-da prema djelu velikoga donatora: dokto-ra Josipa Kovaia, to im bi svakalo biloubrojeno u jo jedan od njihovih dobrihprojekata pri upravi naim proraunom.

(ili zaista preuuje) ime slikarice groficeKaroline Voikffy (Vojkovi) roene 1817.,dakle prije Karasa, iji se radovi jednakotako nalaze u donaciji. Moram napome-nuti i da jedan znatan udio tih slikaricabio porijeklom iz plemikih obitelji te suse zahvaljui toj pogodnosti najee ba-rem materijalno neovisne mogle posvetitisvom likovnom talentu. U vremenu nakon

Drugoga svjetskog rata (kada se poinjerjeavati pitanje jednakosti spolova) onesu se opet nale u socijalistikom rei-

mu zbog svog klasnoga podrijetla nepo-udne pa su najee bile i preuivaneili marginalizirane zbog toga, gotovo kaoda su dijelile sudbinu svojih imanja gdjesu se vrijedne graevine dvoraca poput

jednog Poznanovca obitelji Ritter (iju su

vlasnicu takoer slikaricu zajedno s nje-zinim bratom doslovno batovima zatuklina ulaznim vratima dvorca bez obzira tosu bili dobrotvori cijeloga oblinjeg kraja)pretvarale u peradarske farme ili ine umo-tvorine, a sve to kako bi to bre nestale izkolektivne memorije jer su ti dvorci naje-e bili i rasadita kulture, domoljublja, asvojom ekonomskom ulogom osiguravalisu (naravno, nakon ukinua kmetstva) iprosperitet oblinjega stanovnitva. Koli-ko samo tema otvara ova donacija jer supored kvalitetnih likovnih ostvarenja enaslikarica, u njoj sauvani u velikom djelui njihovi dnevnici, pisma kao svojevrsnidokumenti vremena naina razmilja-nja njihove osobne borbe koju moemousporediti jednim djelom i s borbom zaenska prava: ravnopravnosti spolova.Osobno se udim kako se ve i u nas ve-oma agilne enske udruge nisu zauzele, akako bi tako vrijedna kolekcija napokon,

jo jednom ponavljam: nakon 20 godinaod doniranja, bila postavljena, a nadamse da e nakon ovog teksta i one iz vjeru-

jem dosadanje neobavjetenosti o kolek-ciji shvatiti kolika je njezina vrijednost i upromicanju Hrvatske u svijetu s jednomdoista tako tematski vrijednom odabirom

jer su rijetke sline zbirke i u svijetu te ese svojim radom (volonterstvom, a modai skupljanjem priloga) prikljuiti njezinomto brem stalnom postavom. Ogranienstranicama novina, spomenut u naalostsamo neke od 33 slikarica iji radovi ineovu kolekciju: Anton

zagreb moj grad br.7

Documents