zagreb moj grad br.15

7/29/2019 Zagreb moj grad br.15

1/50

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378

Broj 15 Godina II

Srpanj/Kolovoz 2008.


2/50

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378

Broj 15 Godina II

Srpanj/Kolovoz 2008.

3

Impresum

Izdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.Trg Kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice: Tamara KernGrafika urednica: Nera Orli

Redaktura i korektura: Ana Gruden

Lektorica: Julijana Jurkovi

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:

Snjeka Antunovi, dr. sc. Darija VraneiBender, Edit Glavurti, Jura Gaparac,

Dunja Majnari Radoevi, Ines Saboti,Zlatko Puntijar

Fotografi:

Ines Novkovi, Ivan Bali Cobra

Marketing: Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:

Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Vidimo se na jesen!Zadnjom molekulom snage zavravamo ovaj broj. Imamo sreu da sve radimo u rashlaenojredakciji, a moja mama nas mazi hladnim vonim napitcima i svjeim voem. Kad pogledamo krozprozor na uareni asfalt i raskopani Zeleni val ispred Umjetnikoga paviljona, svjesni smo da, iakoradimo, uivamo! Grad se prazni, a vikoji ga naputate i odlazite na odmorza koji dan, imate sreu da dobijeteasopis. Ponesite ga na odmor (a i sta-re, neproitane brojeve). Uivat eteu svakom tivu, neto ete nauiti iotkriti zanimljivosti naega grada. Uovom smo se broju potrudili da vasupoznamo s povijeu Olimpijade, i-

votom i radom dr. Andrije tampara,a Moderna galerija predstavlja svojfundus. A vama koji ste odluili ostati,dajemo pregled, kako i gdje provesti

vrue dane i ugodne ljetne veeri.Uivajte, vidimo se u rujnu!

Foto: Ivan Bali Cobra

4

Povijest grada Stalni postav Modernegalerije u Zagrebu: Od "portretakrajolika" do retro-pokreta

8 Zagrebaki spomenici Spomenik Julija Klovia na

Jezuitskom trgu

10 Povijest grada Zooloki vrt Zagreb - suivot

ivotinja, biljaka i ljudi

16 Povijest sporta Olimpijske igre:

Medalja je uvijekmanje nego olimpijaca

22 Povijest zagrebakog sporta Zagrebaki olimpijci

24 Zagrebaki tikleci Iz prolosti zagrebakih kupalita

30

Zagrepani kojene smijemo zaboraviti

Andrija tampar,socijalni medicinar i osnivaSvjetske zdravstvene organizacije

40 Kultura 9. pancirfest

54 Roditelji i djeca Akutni proljev i lijeenje

dehidracije

56 Roditelji i djeca Integracija autistine djece

58 Zdravlje Sunce - prijatelj ili...?

64 Zdrava hrana Imate li wok?

68 Kuhinja:Mahune

Sadraj

elite li na kunu adresu primati besplatan* primjerak

asopisa "Zagreb, moj grad", molimo javite se u nau

redakciju teleonom ili e-mailom.* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Biba


3/50

Povijest grada

4

Napisala:Libue JirsakFoto: Goran Vrani

Ureprezentativnim prostorijama na obakata palae sada je do punoga izraa-ja dola vrijednost najbogatije zbir-ke nacionalne likovne umjetnosti 19. i 20.stoljea. Primjeri slikarstva, kiparstva, akva-rela, tempera, gvaeva, grafike, crtea, kolaa,fotografija, instalacija i videozapisa, ukupno

Stalni postav Moderne

galerije u Zagrebu Od ''portreta

Prvi stalni postav Moderne galerije u Zagrebu

koncipiran je jo daleke 1920. godine, u

prostorijama dananjega Muzeja za umjetnost

i obrt. Osamdeset i pet godina poslije, o stotoj

godinjici svoga utemeljenja, Moderna galerija

publici je predstavila aktualni stalni postav u

obnovljenoj palai Vranyczany na Zrinjevcu.

Pogled na stalni postav

Vlaho Bukovac, Portret djevojice Berger, 1897.

Mato Celestin Medovi, Krajolik s vrijesom, 1914-18.

Pogled na stalnipostav, dvorana V.


4/50

5

vie od 600 izloaka, sustavno biljee dva sto-ljea zbivanja u hrvatskoj umjetnosti od pojavemodernoga graanstva do danas.Prvi dio novoga postava Moderne galerijeprotee se preko cijeloga prvog kata palaeVranyczany, u 12 izlobenih prostorija, nastubitima, u foajeu i u ovalnoj dvorani s ijegase balkona prua pogled na reprezentativnazdanja uega centra grada i zrinjevake pla-tane. Od najstarijega materijala koji Galerijaposjeduje do tridesetih godina 20. stoljea ukronolokome su slijedu predstavljeni svi va-

ni fenomeni, pokreti i stilovi, djela nekolikogeneracija umjetnika koji su obiljeili hrvatskulikovnu scenu. Zahvaljujui konceptu premakojemu pojedine cjeline izloaka pruaju na-znake o irim kulturnim zbivanjima (rije jeo autorskome radu Igora Zidia, bivega rav-natelja Moderne galerije), novi stalni postavodlikuje slojevitost: od informativne i eduka-tivne razine koja e izii ususret iroj publici,do skrivenijih sadraja, odnosno dodatnogakonteksta namijenjena upuenijim posjetitelji-ma. S nakanom da se ponudi ira slika o hrvat-

krajolika'' do retro-pokreta

>>

Pogled na stalni postav Modernegalerije s diptihom Emanuela

Vidovia, Mali svijet, 1904.

Nikola Mai, Barke, 1880.

Ljubo Babi, Izgradnja, 1919.

Pogled na stalnipostav, dvorana VI.

skoj umjetnosti, djela razliitih autora smjete-na su jedno uz drugo, skulpture i slike nalazi-mo u meusobnoj stilskoj interakciji, a u cjeli-nu ih povezuje zajedniko vrijeme nastanka.

Stubite i oajePosjetitelja ve na stubitu palae doekuje in-formacija o tome to e u Modernoj galerijividjeti. Stubite (kao i foaje) ima reprezen-tativnu i informativnu ulogu. Staro i novo uistome prostoru (primjerice platna Vlaha Bu-kovca i skulpture ime Vulasa), djela razliitih


5/50

6

vremenskih i poetskih odrednica bez preciz-noga kontekstualiziranja, navjetaju vremenskiraspon i razliitosti likovnih jezika s kojimae publika u Galeriji biti suoena. U foajeu jesvoje mjesto nalo i ulje na platnu Vlaha Bu-kovca, poznato pod naslovom ''Gundulievsan'', koji je u novije vrijeme korigiran u ''Gun-duli zamilja Osmana'' (1894.). Odmah do

njega ''Bakanal'' Mate Celestina Medovia(1893.) pokazuje raspon slikarskih mogunostistudenta mnchenske likovne akademije ot-prije stotinjak godina. Nekad osporavan i o-tro kritiziran, danas se Medoviev ''Bakanal''smatra jednim od kapitalnih djela s kraja 19.stoljea.

Portreti krajolikaNa samom poetku kronolokoga prikaza hr-vatske umjetnosti od poetka devetnaestogastoljea stoje djela putujuih slikara kojima jeAustrougarska monarhija obiavala povjeravatiizradu ''portreta krajolika'' svih njezinih pro-

vincija. Slika na platnu tada je sluila kao do-kument, slikopis, koji je precizno biljeio to-pografske karakteristike pojedinih podruja.Tako je Franz Jaschke ''portretirao'' gotovosvaki gradi u Hrvatskoj. Razdoblje u kojemuje hrvatska umjetnost nastajala u tijesnojovisnosti o eljama naruitelja obiljeili su iskromni portreti maloga formata koji su pri-kazivali predstavnike graanske klase u na-stajanju. Moderna galerija predstavlja izborod desetak takvih djela. U omanjem odvojkuizlobenoga prostora nalazi se izbor fotogra-fija, plakata i arhitektonskih nacrta vezanihuz povijest bive palae Vranyczany i same

ustanove. Slijedi izbor iz opusa Vjekoslava Ka-rasa, talentiranog i siromanog Karlovani-na, kojemu su studij u Firenci i Rimu 1832.omoguili dobrovoljni prilozi karlovakih gra-ana. Iz Karasovih portreta mogue je iitati

duevna stanja umjetnika koji je, razoaranizostankom narudbi poetkom druge polovi-ne 19. stoljea, ivot tragino skonao u Ko-rani. U istom se prostoru nalaze i studije Be-anina Antuna Dominika Fernkorna za djelakoja oznaavaju poetak javne skulpture uZagrebu: studije za konjanike spomenikebana Jelaia i sv. Jurja (1853.). O modi ''isto-ga'' krajolika, neoptereena dokumentarnomfunkcijom, svjedoe djela Ferdinanda Qui-

quereza i Huga Conrada von Hoetzendorfa, iztree etvrtine 19. stoljea.

Sudionici Hrvatskoga salonaSlobodnim i izrazito senzibilnim studijamaNikole Maia u iduoj prostoriji, ''biljekama''

prirode i prirodnih fenomena u ulju, nastalihoko 1880., sueljeni su sentimentalizam udjelu Antona Arona (''Slijepa djevojka u crk-vi'', 1888.), verizam skulpture Ivana Rendia(''Hercegovka'', 1883.) i najstarije djelo Vla-ha Bukovca koje Galerija posjeduje (''Crno-gorka na sastanku'', 1883.). Idua prostorijamjesto je za studij sofisticiranih Bukovevih

portreta iz 90-ih godina 19. stoljea, kao iskulptura Rudolfa Valdeca i Roberta FrangeaMihanovia. U nastavku je predstavljeno raz-doblje u kojem kulminira novosteena neo-visnost hrvatske umjetnosti o naruiteljimai njezino pozicioniranje u korak s europskimlikovnim strujanjima rije je o djelima su-dionika Hrvatskoga salona iz 1898. godine. Unekoliko razliitih cjelina predstavljena su ve-necijanska djela Emanuela Vidovia, ilustracijeuz Ivanovo evanelje Bele Csikosa Sessije,danteoloki prizori Mirka Rakoga, alegorijaRoberta Auera i rijedak religiozni motiv VlahaBukovca (''Krist na odru'', 1906.). Razvoj opusa

pojedinoga umjetnika ovdje se moe pratiti uodvojenim etapama, u komparaciji s drugimumjetnikim poetikama iz istoga razdoblja.Jedan od primjera usporedbe je Bukovevastudija ''Lopoi'' (1898.) koja je izloena uzakvarel Slave Rakaj, ''Lopoi u cvatu'' (oko1899.), jedne u nizu ena-umjetnica zastup-ljenih u postavu. U istom je izlobenom pros-toru po prvi put u stalni postav Modernegalerije ukljuen diptih Emanuela Vidovia''Mali svijet'' (1904.) s prikazom slikareve rod-ne kue.

Ovalna dvorana

Reprezentativna ovalna dvorana palae Vrany-czany okuplja radove mladih veliina hrvat-ske umjetnosti s poetka 20. stoljea. Meuskulpturama Rudolfa Valdeca i Ivana Me-trovia smjeteni su studentski rad VladimiraBecia (''enski akt s novinama'', 1907.), poz-

Reprezentativna

ovalna dvorana palae

Vranyczany okuplja

radove mladih veliina

hrvatske umjetnosti s

poetka 20. stoljea

>>

Miroslav Kraljevi, Bonvivant, 1912.

Josip Rai, Pont des Arts, 1908.

Ovalna dvorana


6/50

7

Zlatko ulenti, ovjek s crvenombradom, 1916.

nata ulja na platnu Miroslava Kraljevia (''Bon-vivant'', 1912. i ''Autoportret sa psom'' 1910.),''Angelus'' tipino simbolistikoga ugoajaEmanuela Vidovia (1906./07.) i ''Majka i dijete''Josipa Raia (1908.), djelo o kojem su is-pisane stotine stranica hrvatske likovne kriti-ke. U ''pejsanom kutku'' Moderne galerijezastupljeni su Mate Celestin Medovi, MenciClement Crni, Emanuel Vidovi, Branko e-noa, Ferdo Kovaevi, Mihovil Krulin i OtonIvekovi, kao i Branislav Dekovi s njegovimskulpturama u bronci.

Mnchenski studentiIduu cjelinu tvori antologijski izbor iz por-tretnoga slikarstva mnchenskih studenata:

U posljednjoj izlobenoj

dvorani prvoga kata

svoje je mjesto pronaao

prikaz onoga trenutka

u povijesti hrvatske

umjetnosti u kojemu se

ona nedvojbeno nalazi na

europskoj razini

Oskara Hermanna, Josipa Raia i VladimiraBecia, ija su djela zastupljena i u sljedeoj iz-lobenoj dvorani, uz ulja Miroslava Kraljevia.

Tom je izboru pridruen i ''Autoportret ulovakom odijelu'' (1912.) Naste Rojc, jedinekolegice sa studija navedenih ''mnchenovaca''.U istoj je dvorani naznaen i priklon novihimena ekspresionizmu: radovi Milivoja Uzelca,Zlatka ulentia i Vilka Gecana najavljuju no-vu orijentaciju i pojavu novih siea u hrvat-skome slikarstvu. Anka Krizmani u modernuje gradsku vedutu prva ukljuila tvornikidimnjak, a njezino ''Radniko predgrae No-va ves'' (1912.) predstavljeno je pokraj ''Trienska akta'' (1923.) Milivoja Uzelca, djela kojeje nedavno stiglo u Galeriju. Gabrijel Jurki,Marino Tartaglia, Ljubo Babi i Marijan Trep-

e takoer su zastupljeni s nekoliko djela.

Povratak tradicijiU posljednjoj izlobenoj dvorani prije napu-tanja prvoga kata Galerije, svoje je mjestopronaao prikaz onoga trenutka u povijesti

hrvatske umjetnosti u kojemu se ona ne sa-mo djelima istaknutijih pojedinaca nego ibrojnim ostvarenjima niza autora, sudionikaspecifinoga retro-pokreta, nedvojbeno nala-zi na europskoj razini. Na tom je mjestumogue pratiti specifian povratak tradiciji,redu i prirodi te nain na koji jednom teistom motivu istodobno, krajem dvadesetihi poetkom tridesetih godina 20. stoljea,pristupaju Vladimir Beci, Jerolim Mie ili

Vladimir Varlaj. Zakljuno poglavlje prvogadijela stalnoga postava Moderne galerije tvoredjela Gabrijela Jurkia, Marina Tartaglie, Mili-voja Uzelca, Vladimira Becia i Ivana Me-trovia.

Nasta Rojc, Autoportret u lovakomodijelu, 1912.

Pogled na stalni postav, dvorana IX.

Vladimir Varlaj, Dalmatinski pejza, 1926.

Oton Ivekovi, Predstraa na Kordunu,1898.


7/50

8

Napisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi

Zagrebaki spomenici

Na Jezuitskom trgu 4 nalazi se Galerija Klovievi dvori pa je

ispred nje postavljen spomenik 1996. godine Juliju Kloviu

Spomenik je djelo kipara Frane Krinia

nastalo 1930. godine. Prvotno je biosmjeten na dananjem Trgu hrvat-skih velikana i to od 1989. godine, ali kakoje Muzejski prostor na Gornjem gradu pre-imenovan u Klovieve dvore s razlogom jepremjeten ispred dananjega Isusovakogsamostana, prema idejnom rjeenju MihajlaKranjca.Umjetnik Frane Krini roen je u Lumbar-di na otoku Koruli 1897., a umro u Zagre-bu 1982. Zapoeo je kolovanje u klesar-skom odjelu Zanatske kole u Koruli, kakobi kasnije kolovanje nastavio u Horicama uekoj, a zavrio 1921 godine na Akademiji

u Pragu. Bio je na mnogim studijskim puto-vanjima u Njemakoj, Grkoj, Italiji i Fran-cuskoj, a u Zagrebu bio je jedan od osnivaagrupe ''Zemlja'' iz koje je istupio ba u godinikad je zavrio spomenik Julija Klovia. Kaoprofesor na Likovnoj akademiji djeluje od1924., a od 1949. lan je Akademije znanostii umjetnosti.Julije Klovi (Griane, 1498. Rim, 1578.),slikar minijaturist svjetskoga ugleda, nakonboravka u Veneciji od 1516. godine uio je sli-karstvo kod Giulija Romana u Mantovi, gdjepoinje slikati minijature. Suvremenici su gaveoma cijenili te ga nazvali ''Michelangelom

minijature''. Iz Italije odlazi u domovinupa je tako neko vrijeme boravio na dvoruhrvatsko-ugarskoga kralja Ljudevita II., aonda se vraa u Rim, postaje redovnikom teboravi u samostanima u Mantovi i Padovi.Tu nastaju mnogi njegovi radovi, ali skidaredovniki habit i odlazi u Perugiu. Njegovga umjetniki put vraa ponovno u Rim napoziv pape Pavla III., kako bi nakon togaradio u Firenci za Cosima de'Medicija. Nje-govom seljenju nije bilo kraja pa tako dje-luje u Piacenzi, Coreggiu i Veneciji. Uzorisu mu bili Michelangelo i Rafael, a svojimminijaturama oslikao je golemi broj kodek-

sa. Osobito je znaajno oslikavanje HoraeBeate Mariae Virginis danas u New Yorkute oslikavanje Misala azmanskoga preputaJurja de Topuskoga i zagrebakoga biskupaimuna Erdoya danas uvanoga u riznicizagrebake katedrale. Njegova djela danas seuvaju u najpoznatijim knjinicama svijetaod Vatikana i Rima do Zagreba, Londona,New Yorka i Oxforda, gdje je poznat podimenom Giulio Clovio. Zagreb se, pak, tomizuzetnom umjetniku minijatura oduione samo spomenikom i nazivom GalerijeKlovievi dvori, ve i ulicom u istonomdijelu grada blizu Maksimira.

SpomenikJulija Klovia

na Jezuitskom trgu


8/50

9

Mnoge zagrebake ulice jo su odSrednjega vijeka dobivale imena poobrtnicima koji su u njima radili, tj.po njihovim djelatnostima. I danas su tu Mes-nika, Koarska, Zvonarnika ulica. DananjaBasariekova bila je neko Pivska, kraj po-toka je bila otarska. Tako e moda netkopomisliti da se Schlosserove stube zovu po

nekom loseru bravaru. Ove stube, kojepovezuju alatu i Langov trg, dobile su ime poJosipu Schlosseru, lijeniku i botaniaru.Koliko ih ima, najbolje znaju studenti medi-cine, osoblje bolnice na alati te mnogi ljubi-telji sporta i sportskih natjecanja koja se odr-avaju na terenima Sportskogacentra alata. Uspinjati se kojije put naporno, ali to se nijemoglo rei za Josipa Schlosserakojemu je uspinjanje i silae-nje bio uitak i veliki izazovu znanstvenom radu. Kako jebio lijenik u Varadinskim

toplicama, privukla ga je go-ra Kalnik na koju se prvi pu-ta popeo 1855. godine. S Lju-devitom Vukotinoviem obi-lazi Klek, Liku Pljeivicu, Ve-lebit, brda Hrvatskog zagorja.Svoja planinarska iskustva iistraivanja iznio je u djelu''Flora Croatica'', koje je izda-no 1869. i bez kojega se nemoe zamisliti hrvatska botanika. Tu su jodjela ''Bilinar'' te ''Fauna kornjaa trojednekraljevine''. Bio je predsjednik Hrvatskoga pla-ninarskog drutva koje je osnovano 1874.,kada je otvoreno i Hrvatsko sveuilite. Prili-kom odlikovanja za znanstveni rad, prihvatioje pridjevak Klekovski. Na Risnjaku je s Vu-kotinoviem pronaao runolist i tako opovrg-nuo teoriju da ta biljka raste samo u Alpama.I tako se, dok se uspinjemo Schlosserovimstubama, prisjetimo da je to inio i ovjek pokojem one nose ime. Josip Schlosser Klekovskirodio se u Jidrihovu 1808. godine u Moravskoj,a umro je u Zagrebu 27. travnja 1882.Bio je lijenik, pralijenik za Hrvatsku i Sla-voniju, prirodoslovac, osniva hrvatske bota-nike, planinarski klasik i akademik. Njegovesu stube imenovane 1928., a on je valja spo-

Ove stube, koje povezuju

alatu i Langov trg, dobile

su ime po Josipu Schlosseru,

lijeniku i botaniaru

Zagrebake ulice

Napisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi

menuti i to svojim prirodopisnim zbirkamapripomogao osnutku Narodnoga muzeja uZagrebu te je po njemu nazvano vie biljaka iposeban rod titarki.A naa alata, itav gradski predio takoer jedobila ime po povru, salati. Naime, kako je topodruje bilo u vlasnitvu zagrebakoga bis-kupa, tu je u ono vrijeme kanonik, a kasnijebiskup Josip Galjuf uz svoj ljetnikovac uz-gajao ponajvie salatu, a i drugo povre zapotrebe prehrane u Plemikom konviktu naGornjem gradu i za Dom umirovljenih sve-enika u zgradi u Novoj vesi koju je samdao podignuti. Bilo je to davne 1772. godineod kada se i taj biskupov posjed poeo zvatialata, po biskupovoj salati i grincajgu koji jeproizvodio.

Josip Schlosser Klekovski

bio je lijenik, pralijenikza Hrvatsku i Slavoniju,

prirodoslovac, osniva

hrvatske botanike,

planinarski klasik i

akademik. Njegove su

stube imenovane 1928.

Josip Kalasancij Schlosser, 1856.

Autor: Ivan Zasche

Vlasnitvo Hrvatskog povijesnog muzeja


9/50

10

Vrijeme je da jedan lanak o zoolokomvrtu zaponemo na neoekivani nain.Neemo se najprije baviti povijeu,Europskim udruenjem zoolokih vrtova i ak-

varija, iji smo lanovi ili projektima zatiteprirode. Recimo neto o svakodnevici zoolo-koga vrta, dnevnom suivotu 70 zaposlenika,1000 posjetitelja (prole ih je godine bilo to-no 365.000, to po gruboj raunici iznosi 1000dnevno) i 2200 ivotinja. Smjestimo li sve tona 5,5 ha kopnene povrine i pridodamo 1,5ha vodene dobit emo, priznajte, poprilinuguvu, ali to je upravo to svakodnevica na-ega zoolokog vrta.Zooloki vrt ne miruje ni nou, veterinari, bio-lozi, nutricionist i timaritelji nerijetko deurajuuz bolesnu ivotinju, othranjuju mladunce ilipak vre nona promatranja ivotinja. Narav-no, sve uz budno oko nonih zatitara. Gradje to u malom, koji ivi punim ivotom krozcijelu godinu pa se uvijek nasmijemo na pita-nje: jeste li otvoreni sutra? O da, i sutra i sutrai tako ve 83 godine. Dvodnevna proslavaroendana Zoolokog vrta uvijek se vee uz 27.lipnja. Ve po tradiciji, zooloki vrt proslavljaroendan uz Zagrepane, ali drugu godinuzaredom i uz mlade kalifornijskoga morskoglava koji kao po narudbi na svijet dolaze oko10. lipnja. Roenje prvoga, uspjeno othra-njenoga morskog lava u naem zoolokom vrtupopratio je cijeli grad u lipnju prole godine,a sada objavljujemo da je zvijezda ponovnoroena, ovoga puta 15. lipnja te odrasta uzbudno oko svoje majke.Jo jedna sluba ne posustaje cijelu godinu,edukativna. Potpuno je posveena zadatkukoji smo si zadali, privui vie posjetitelja uZooloki vrt tijekom vruega ljeta i zime tepostati pravi centar za edukaciju o zatiti pri-rode i okolia. Uz niz edukativnih programa zavrtiku, osnovnokolsku djecu i srednjokolce,ove smo godine pokrenuli i neke nove. Pro-slave roendana takoer ubrajamo u eduka-ciju jer se trosatni program, naravno, krozzabavne sadraje i uz standardne roendanske

rekvizite, odvija prema temi koju odabire slav-

- suivot ivotinja, biljaka i ljudi

Grad je to u malom,

koji ivi punim ivotom

kroz cijelu godinu pa se

uvijek nasmijemo na pitanje:

jeste li otvoreni sutra? O da,

i sutra i sutra i tako ve 83

godine.

Napisala:mr. sc. Davorka Maljkovi,dipl. ing. biol.Foto: Arhiv ZOO

Balijski vorak- ugroena ivotinjska vrsta


10/50

11

ljenik, a koja je povezana sa svijetom prirode.U tri mjeseca proslavili smo 90 roendana.Slavlje se nastavlja!

Starost i tradicijato znai starost od 83 godine za jedanzooloki vrt? Moemo rei da nismo jakostari, ali ni jako mladi te da prosjena starostvrtova lanova Europskoga udruenja zoolo-kih vrtova i akvarija (a ima ih 305) iznosi 80godina. Evo i kratkoga pregleda, to povijes-noga to suvremenoga kroz svijet zoolokihvrtova. Beki zooloki vrt, smjeten u uve-nom parku Schoenbrunn, prilino rado istievlastitu starost i tradiciju. Najstariji je zooloki

Divlje ljeto u zoo-u

''Divlje ljeto u zoo-u'' novi je programkoji tek kree, a predvien je za djecu

od 8 do 12 godina. U petodnevnomprogramu, od ponedjeljka do petka popet sati dnevno, stei e ''diplomu'' zooistraivaa i ovladati mnogim znanjimai vjetinama vezanim uz zatitu prirodei okolia. Nain je to da djeca kvalitetnoprovedu dio ljetnih praznika.

Proslavaroendana uzoo vrtu

Predavanje uedukativnom centru

Izgradnja mosta na Prvom jezeru

Stare menaerijske nastambedio su povijesti, ali ne isuvremenog zoolokog vrta

>>

vrt u Europi osnovan 1752. godine. Za njimslijede Paris (1794.) pa London (1829.). Du-

gu tradiciju ima i Berlin (1844.), jedan od netako rijetkih gradova u Europi koji se diidvama zoolokim vrtovima, jednim u zapad-nom i jednim u istonom dijelu grada. Iakoje ovaj sluaj jedinstven i uvjetovan iskljuivopolitikim razlozima, slini primjeri nastali sui u drugim europskim gradovima. Ipak, os-novni je razlog osnivanja dodatnoga zoolo-kog vrta u istom gradu mala povrina koja nemoe zadovoljiti suvremena traenja pa se usreditu grada uglavnom provodi edukacijate se izlae manje ivotinja. Vei zooloki vrt,izgraen u gradskom prstenu, namijenjen jevelikim ivotinjama i njihovom uzgoju. Sre-


11/50

12

>> dnjoeuropski zooloki vrtovi obiluju starimgraevinama koje su naravno pod zatitomkao povijesno znaajne. Be i Budimpeta nji-ma svakako prednjae.Koji su najznaajniji zatieni objekti naegavrta? Svakako su najupeatljiviji Paviljon zamajmune, Kula na Prvom otoku, tala za zebre,Lavovski most. Kako se standardi za dranjeivotinja poveavaju tako neki od tih objekatagube funkciju koju su obavljali desetljeima. Uvanjskom prstenu Paviljona za majmune joprije 20 godina nalazilo se 18 nastambi. U eljida ivotinjama pruimo to vei prostor 2007.godine doli smo do 4 vanjske nastambe. Da-nas nam je cilj sljedei: u potpunosti uklonitimajmune iz paviljona, prebaciti ih u vee iprirodnije nastambe, a Paviljon predstaviti udrugom svjetlu, primjerenijem suvremenimtraenjima kao izlobeni prostor s multi-medijskim dogaanjima koja e ukazivati naspoj povijesti i suvremenih dogaanja.Prema povrini koju zauzima, na vrt je meumanjima u Europi. Kako se zahtjevi za dra-njem ivotinja pootravaju, ukazala se potrebaza izradom novoga masterplana, koji bi odre-dio smjernice razvoja za sljedeih 15-ak go-dina. Iako smo zbog male povrine prisiljeniodustati od dranja slonova, u njihovu na-stambu planiramo smjestiti ovjekolike maj-mune. U planu je i nastamba za irafe i ivo-tinje afrike savane, kao i velike nastambe zapingvine i morske lavove. Planiramo i veli-ku volijeru za afrike ptice u koju e ljudimoi ui i zaviriti u skriveni svijet s one stra-ne ograde. Nezadovoljni smo dananjim smje-

tajem velikih zvijeri; smeih medvjeda, tigro-va i lavova. Najavljujemo da je izrada proje-kata u tijeku pa emo i lavove i medvjede pre-seliti s dosadanjih 300 m na 1300 m. Bitie to nastambe visoke edukativne vrijednostiizraene po zahtjevima dobrobiti ivotinja.

Prirodne nastambeDananja saznanja i suvremeni naini dranjaivotinja razvijali su se kroz stoljea. Zoo-loki su vrtovi zapoeli kao menaerije, pu-

ke izlobe ivotinja, a veliku prekretnicu oz-naava i svijest da ivotinje i u zatoenitvutrebaju iskazivati svoje prirodno ponaanjei da to mogu iskljuivo u dovoljno velikimnastambama koje ureenjem oponaajunjihovo prirodno stanite. S jedne stranetako zasigurno osiguravamo dobrobit i-votinja, s druge strane, obrazujemo ljudekoji ne uoavaju samo izgled ivotinje vedobivaju zaokruenu sliku o njezinom po-naanju i ivotnom okoliu. Prvobitni i sto-ljeima sveprisutni kavezi, danas se otvarajuprema posjetiteljima, a vidljive barijereuklanjaju. Nije to ni tako nova za-

misao, prvi ju je iskuao Hagenbeck u Zoo-lokom vrtu u Hamburgu, koji je jo 1907.godine kreirao afriku savanu. Nizom ne-vidljivih prokopa i lagano uzdignutih nastam-bi te nasadima zelenila odvojio je, ali i vizu-alno spojio, grabeljivce i plijen afrikih travnja-ka: lavove, zebre, plamence, antilope. I ta jeideja uvelike evoluirala do 21. stoljea. Shva-

tilo se da ivotinje u zatoenitvu moraju moiiskazati oblike prirodnoga ponaanja pa najve-i cilj postaje: pobijediti dosadu! U tome po-mau metoda obogaivanja okolia koje provo-de timaritelji, a uvelike se zasniva na igri, pri-rodnom izgledu nastambe i osobito prehraniivotinja jer to je upravo ono ime se ivotinjeu prirodi najvie bave. Stoga hranu treba sa-kriti, servirati na neoekivane naine i sve tomijenjati svaki dan.Ono u emu su zooloki vrtovi uspjeli je stva-ranje samoodrive populacije koja je dio broj-nih programa uzgoja ugroenih vrsta. Iskoristitemo priliku i pozvati vas na druenje uz idui

broj asopisa Zagreb, moj grad u kojem emopredstaviti nae biljne i ivotinjske stanovnikei programe razmnoavanja ugroenih vrstaiji su dio.Pozdravljamo vas s najavom novog projektas ijom realizacijom poinjemo. Mikrozoo ezamijeniti volijere za desetak vrsta ptica koje su ve desetljeima smjetene na gornjem katuPaviljona za ptice. Naalost, njihov smjetaj nijeu skladu sa suvremenim zahtjevima zoolo-kih vrtova. Tako e svijet praivotinja, mikro-skopskih kukaca i raia, fosila i kristala postatiblizak i posjetiteljima Zoolokoga vrta koji edobiti priliku baratati lupama i mikroskopom.

Bit e drugaije, ali i dalje zanimljivo.Vidimo se u Zoo-u!

Zooloki su vrtovi zapoelikao menaerije, puke

izlobe ivotinja, a velikuprekretnicu oznaavasvijest da ivotinje i uzatoenitvu trebaju

iskazivati svoje prirodnoponaanje i da to mogu

iskljuivo u dovoljnovelikim nastambama koje

ureenjem oponaaju

njihovo prirodno stanite

Afriko selo -prikaz suivotaljudi i ivotinja

Mali, ali vrijednistanovnik zoo

vrta - prugastavjeverica


12/50

13

Maj u zoolokom vrtu

Kad probudi se naravu svom divnom sjaju,oivi tad i ljubav

u maju

I zooloki vrtiu Maksimirskom gajuna ivot nov se kree

u maju.

Par majmunski se ljubina grane jedne kraju,pod granom drugo dvoje

u majuA tamo nedalekoi trei par u raju,tek svako k sebi vueu maju!...

Iz zoolokog vrta

Uitelji nam vele: Uite, djeco, od ivotinja!Pri tom dakako misle: budi marljiv kao pela,ustrajan kao crv, ponosan kao orao, vjeran kaopas, ne budi dosadan kao muha, itd. Ali u na-em Zoolokom vrtu moemo da nauimo idrugih kreposti od ivotinja: lukavost od lisice,to se preporua osobito damama; mudrost odsove, koja je jo u grko doba slovila kao simbol

te boice; brzinu jelena i zeca(preporua senogometaima!); filozofiju od ptice marabua(uzor stud.philosophiae!); izbor boja u papiga(da vide pomodne dame, kako harmonirajuboje na toaleti); u rode djeja pitanja (osobitoza primalje!); u magarca iliti osla oslarije, kojeionako nikada ne izumiru; u ovce (makar i scrnom glavom) krotkost i umiljatost; u grlicei goluba ljubakanje; u ptice pjevice lijepo pje-vanje (vrijedi naroito za pitomce Muzikeakademije!); u medvjeda, kako se ine blinje-mu t.zv.medvjedje usluge (kamenom u glavu!);u lava gordost, krvolotvo, lakost i urlikanje;samo u majmuna ne emo nita nauiti, jer

oni i onako oponaaju nas ljude, koji smo ipaknajplemenitiji stvorovi u Zoolokom vrtu

"Hm! To je taglasovita roda,o kojoj nam setoliko pria!..."

Na blagajni.

-Zar se sada plaa 3 dinara?-Da, milostiva, dvanormalno, a jedan zaslona

"Gle, Alfred, ovi su majmuni kao ljudi!"

"Dobro, dobro, ali ajdemo dalje!""Jo samo as, dragi, da vidim"

On: "Uh, da sam samo pol sata u ivotulav, sve bih razderao!..."

-To je ta nova slonica?-Ah, kak je hercig!-Da, slatka je

"Tata, je li to pravi led?"Nije, ve imitacija!...""A jesu li i medvjedi imitacija?..."

asopis Svijet, 1931.


13/50

14

O Zagrebu markom i igomNapisala:Dunja Majnari RadoeviFoto:Muzej HT

Utoplim lipanjskim veerima, buna, a-rolika i brojna navijaka publika is-

pred velikog platna na sredinjem za-grebakom trgu, Trgu bana Jelaia, odraavalaje ivu atmosferu ljubitelja nogometa diljemcijele Hrvatske. Odrava se EURO 2008! Ovegodine se u kvalifikacijskim utakmicama iz-meu nogometnih reprezentacija iz 49 eu-ropskih zemalja u etvrtfinale plasirala i re-prezentacija Hrvatske.Prvo Svjetsko prvenstvo je u nogometu odr-ano 1930. godine u Urugvaju, a Europskonogometno prvenstvo igra se tek od 1960.godine. Prijedlog za europsko natjecanje unogometu dao je jo 1927. gospodin HenriDelaunay prema kojemu je pobjedniki trofej

ovoga turnira i dobio naziv.Hrvatska dravna reprezentacija je prvi putakao predstavnik samostalne Republike Hr-vatske sudjelovala na Europskom nogomet-nom prvenstvu 1996. u Engleskoj kada je stiglado etvrtfinala.Povodom toga dogaaja, 8. lipnja 1996., Hrvat-ska pota je izdala prigodnu potansku mar-ku "Hrvatsko sudjelovanje na Europskom pr-venstvu u nogometu, Engleska '96". Autor mar-ke je Ivica Belini, dizajner iz Zagreba. Markaje tiskana u Tiskari "Zrinski" u akovcu, u vie-bojnom offsetu, na bijelom 102-gramskomgumiranom papiru. Veliina marke je 35,5 x

29,82 mm, zupanje joj je 14, eljasto, a iz-dana je u nakladi od 350 000 primjeraka. No-

Nogometna potanskim markama

Hrvatska dravna reprezentacija je prvi puta sudjelovala na

Europskom nogometnom prvenstvu 1996. u Engleskoj kada

je stigla do etvrtfinala. U povodu toga dogaaja, 8. lipnja

1996., Hrvatska pota je izdala prigodnu potansku marku.

lazi se istim zupanjem 14 perforirani krugoko motiva krune trake sa svim marki pri-padajuim podacima koja obavija arenu no-

gometnu loptu. Autori marke su Ana aja iMario Petrak, dizajneri iz Zagreba. Marka imanominalu od 3,5 kn. Marku je tiskala Tiskara"Zrinski" u akovcu na bijelom 102-gram-skom gumiranom papiru, u viebojnom offse-tu u arcima od 20 komada i to u 300 000 pri-mjeraka.Kao to su prije osam godina Belgija i Ni-zozemska organizirale Europsko nogometnoprvenstvo, tako su i ove godine, drugi puta upovijesti, dvije zemlje zajedno organizirale ovonatjecanje. Na nogometnim terenima vicar-ske i Austrije odigravale su se utakmice no-gometnih reprezentacija koje su se na kvali-

fikacijskim natjecanjima izborile za plasmanu etvrtfinalu. Sudjelovala je i izvrsna repre-zentacija Hrvatske, no, naalost, usprkos sjaj-noj igri, nije se uspjela izboriti za ulazak upolufinale.Hrvatska pota i ovom je prigodom izdalapotansku marku koja je posebno likovno rjee-nje ve poznatoga nam dizajnerskoga dvoj-ca iz Zagreba: Ane aje i Maria Petraka. Mar-ka je izdana u ariu od 9 okruglih maraka sjednim privjeskom. Veliina marke je 48,28 x41,16mm ( 35,50mm). Marka nosi nominaluod 3,5 kn, a 14. svibnja 2008., uz marku, izdanaje i prigodna omotnica prvoga dana (FDC).

minala joj je 2,20 kn. Uz marku su tiskani i omot-nica prvoga dana (FDC), kao i prigodni list.Na Europskom prvenstvu 2000. nai su nogo-

metai "zapeli" u kvalifikacijama pa su stogapropustili natjecanje u Belgiji i Nizozemskoj.Dvanaesto Europsko prvenstvo u nogometuodrano je u Portugalu 2004. godine. Za tu jeprigodu zemlja domain izgradila osam no-vih stadiona. Te je godine izmeu esnaestnajboljih nogometnih skupina bila i hrvatskareprezentacija. Naalost, nije se plasirala udaljnja natjecanja.Hrvatska pota tiskala je prigodnu marku "Eu-ropsko prvenstvo u nogometu" koja e ui upovijest kao prva hrvatska okrugla potanskamarka. Naime, unutar marke veliine 35,5 x29,82 mm sa zupanjem 14 (eljastim) na-

Hrvatska pota tiskala

je prigodnu marku

"Europsko prvenstvo u

nogometu" koja e ui u

povijest kao prva hrvatska

okrugla potanska marka


14/50

15

Povijest zagrebakih kavana

Godine 1899. gradske su vlasti odobrile Bludilini tatut u nadi

da e uspjenije nadzirati prostituciju u Zagrebu tako da tolerirajavne kue i to samo na vrhu Koarske ulice, a 1903. promijenile

su satnicu kavanama koje su otada morale zatvarati u 23 sata

umjesto u 1 ujutro

Ove dvije naoko nezavisne odluke bilesu, meutim, ipak povezane. Tako sutvrdili kavanari.Prvi poznati izrazi nezadovoljstva seu upravonakon 1903. Tada su se ogoreni kavanariobratili ne samo gradskom poglavarstvu vei banu. Tvrdili su kako skraivanje radnogavremena znai gubitak klijentele koju gubi jer,navode, ista zalazi u lokale koja ostaju dueotvorena kao, primjerice, javne kue. Potonje

pak ni u emu ne potuju Bludilini tatut kojiim zabranjuje prodaju svakog pia i sviranjeglazbe. Naprotiv, kavanari primjeuju da setamo slui ''ve pune 4 godine svaka vrst e-stokih pia kao pivo, vino, kava, aj i razni li-keri''. Usto: ''od veera do bielog dana svira usvakom bludilitu glasovir''. Kavanari se alei zato to ti lokali ostaju otvoreni cijele noi.Nato su vlasti najavile pojaan nadzor.

Sve to je zabranjeno u

kavanama doputeno je u

javnim kuama

Koarska ulica

Meutim, pritube se nastavljaju te kavanariopet piu gradu. Ovaj put tvrde da vlasti za-

pravo tite ta mjesta jer ''tu se kreu razniorgani, koji sve to vide, i to se sve trpi''. Sveto je zabranjeno u kavanama doputeno jeu javnim kuama. Primjerice, ako u prvima''nedunu pjesmicu zapjevaju'', kavanari suve sutradan pozvani u poglavarstvo i morajuplaati globe, dok u drugima ''se u razne ne-moralnosti pjeva'', bez ikakve posljedice zavlasnika.

Kako bi se tom problemu pridala ira dimen-zija, predoava ga se kao drutveni i moralni

problem, to i nije teko. Naime, kavanari na-vode da ta mjesta ''ne samo da narod demo-raliziraju, nego ga jo i materijalno i duevnounituju''. Jer dotini koji bi ''svoje nakaneizvrili, te bi se svaki kui vratio, bez da bi itkoslutio, gdje je bio i to je radio'', ostaje ondje''jo zaveden kroz tobonje krasotice raznimeljama''. Zbog toga mnogi dou ''zorom beznovia kui pa ne moe svojoj obitelji niemljike kupiti, ali nije ni to jo najvea ne-srea, ve se iz toga izlegu i najvei obiteljski ibrani razdori''.Vlasti potvruju da je uivanje alkoholnih piai sluanje glazbe zabranjeno u javnim kuama

te da e svako krenje biti kanjeno. ini se daje tako i bilo jer nisu pronaene nove pritubekavanara.

Marija Jambriak s uenicamaenskog liceja 1897. godine

Napisala:Ines SabotiFoto:iz knjige "Potok u srcu Zagreba",

autorice Nade Premerl

Bludilini pravilnik

Nacrt proelja jednokatnice za nono zabavite u Koarskoj ulici


15/50

16

Napisala:Milka BaboviFoto:Arhiv Muzeja porta

Zadatak Olimpijskoga pokreta je sudje-lovati u izgradnji miroljubivoga i bolje-ga svijeta uenjem i obrazovanjem mla-dih, sportom bez bilo kakve diskriminacije i uOlimpijskom duhu koji trai meusobno ra-zumijevanje u duhu prijateljstva, solidarnostii meusobnoga uvaavanja.

Pierre de Coubertin/u Olimpijskoj povelji

Pria kae da se neki mladi Rimljanin hvalio udrutvu da je na otoku Rhodosu postizao vri-jedne rezultate skaui u dalj. Prijatelji su muodgovorili:''Hic Rhodos, hic salta!'', tj. ''Ovdje je Rhodos,ovdje skoi!'', to znai: ''dokai to i pred naimoima!''U tom naelu ''Hic Rhodos, hic salta!'' odgovorje zato se rezultati postignuti na Olimpijskimigrama cijene vie od drugih: svi se natjeu naistome mjestu, u isto vrijeme, pod jednakimuvjetima. Zato se sportai toliko, marom i a-

rom, bore za mjesto u olimpijskim momadi-ma svojih zemalja.Tu grozniavost primjeujemo i ove godine,iz jednostavnog razloga: 2008. je olimpijskagodina. Naime, Ljetne igre 29. olimpijade bite u Pekingu od 8. do 24. kolovoza 2008. Iakoje kitnjast i dug ovaj naziv, on je toan! Olim-pijada je, prema helenskom, izvornom uzoru,razdoblje od 4 godine izmeu Igara, koje sutada odravane u Olimpiji na Peloponezu. Mismo to pojednostavili, skratili pa govorimo ipiemo da e ''29. olimpijske igre'', ili jo krae:''29. Olimpijada'', ali nije naodmet da znamo ijedno i drugo.

Prve olimpijske igre

novoga doba odrane

su u Ateni 1896., znai

prije 112 godina; nije

odrano 28 Olimpijskih

igara. etvore su bile

otkazivane!

Povijest sporta

. ...ali nema razloga da ih se ne prisjetimo ida ih ne sljedimo kao uzore

Medalja je uvijekmanje negoolimpijaca...


16/50

17

A medalja je uvijek manje nego olimpijaca, ne-ma razloga da im se ne dodijele sjeanja,spomenom, da ih slijedimo kao uzore.

MOO u vicarskojPrve olimpijske igre novoga doba odrane

su u Ateni 1896., znai prije 112 godina; nijeodrano 28 Olimpijskih igara. etvore su bileotkazivane!Grki gradovi-dravice sklapali su svake et-vrte godine ''Sveti mir'', prekid svih ratova ineprijateljstava za trajanja priprema i odra-vanja klasinih Igara. Zapis o ekeheiriji bioje uklesan u ''Sveti disk''. Taj je disk pronaaopovjesniar Pauzanije i u svojim nam ''Putopi-sima kroz Heladu'' sauvao cijeli tekst: ''Olim-pija je sveto mjesto. Tko se usudi s orujemovdje nastupiti, bit e kao bogohulnik igosan.Bezbonik je i onaj koji, ako je to u njegovojmoi, to nedjelo ne osveti!'' I dok su Grci an-

Demetrius Vukelas (Grka),prvi predsjednik MOO-a (1894. - 1896.)

Meunarodni olimpijski odbor u Ateni 1896. - Willibald Gebhartdt (Njemaka), Pierrede Coubertin (Francuska), Jiri Guth-Jarkowsky (eka), Dimitrus Vukelas (Grka), FerenzKemny (Maarska), Aleksander Boutowski (Rusija) i Viktor Balck (vedska)

Pierre de Coubertin (Francuska), obnoviteljOlimpijskih igara

>>

OSAM PREDSJEDNIKAMeunarodnoga olimpijskog odbora (1894. - 2001.)

Predsjednika MOO-a Jacquea Roggea ove emo olimpijske godine svakodnevnopo nekoliko puta i uti i spomenuti. A tako je bilo i s dosadanjim. Pa, kada smo ve,u najboljem smislu, u istoj velikoj obitelji, upoznajmo ih malo bolje.Za poetak: na 110 sjednici MOO-a u prosincu 1999. izglasana su nova pravila.Predsjednika se bira na osam godina, s mogunou reizbora za daljnje 4 godine.Znai, mandat maksimalno moe trajati 12 godina, a za to se vrijeme sa suradnicimamoe mnogo toga valjanoga i uiniti.

Osam dosadanjih predsjednika MOO-a (razdoblje od osnutka MOO-a 1894. dosmjene Juan Antonio Samaranch Jacques Rogge 2001.)

1. Demetrus Vikelas Grka 1894. 1896.2. Pierre de Coubertin Francuska 1896. 1925.3. Henrie de Baillet-Latour Belgija 1925. 1942.4. Sigrid Edstroem vedska 1942. 1952.5. Avery Brundage SAD 1952. 1972.6. Michael Killanin Irska 1972. 1980.7. Juan Antonio Samaranch panjolska 1980. 2001.8. Jacques Rogge Belgija 2001.

Svi su oni bili vezani uz sport, za olimpizam u njegovom najirem znaenju i

vrijednosti. Dvojica su bili u mladosti i natjecatelji olimpijci.Peti predsjednik Avery Brundage (* 28. 9. 1887. + 8. 5. 1975.) natjecao se na 5. OIu Stockholmu 1912., tada je bio student graevinarsta. Bio je atletiar, viebojac.U petoboju je bio 6., a u desetoboju je morao odustati nakon ozljede pri bacanjudiska.

Aktualni predsjednik MOO-a Jacques Rogge (* 2. 5. 1942.) je lijenik, ortoped-kirurg. Svestrani sporta kojemu je jedrenje omoguilo olimpijske nastupe. Bio jesudionik regata u Meksiku 1968.,u zaljevu Acapulco je 25. od 36, u Mnhenu 1972.,u vodama ispred Kiela bio je 14. od 35, a tree olimpijsko jedrenje bilo je 1976. OI,Montreal, jedrilo se u Olimpijskom jedriliarskim centru u Kingston-Ontario. Tamo

je bio 22. od 28. Uvijek noen vjetrom u jedrima jedrilice Finn-Dinghy.


17/50

18

tikoga doba obustavljali ratove zbog Igara, minjih obustavljamo da bismo ratovali!Na 5. OI 1912. u Stockholmu bilo je odluenoda 6. OI (1916.) priredi Berlin. Ali su zbog Pr-voga svjetskog rata (1914. 1918.) te Igre ot-kazane. To je bio prvi ustupak ratu!!U tom je ratnom vremenu Lausannea posta-la ''prijestolnica olimpizma''. Naime, kada je1914. izbio Prvi svjetski rat, Pierre de Couber-tin je bio predsjednik. Sjedite je bilo u Parizu po pravilu da je sjedite tamo gdje ivi i radipredsjednik. Budui da je Francuska bila u ratu,a Pierre de Coubertin se dragovoljno prijavio uvojsku, obukao uniformu i dobio slubu u Mi-nistarstvu prosvjete i kolstva brzo je postalojasno da se ni veze meu lanicama nee mo-i uspostavljati iz Pariza. Zato je odlueno, naprijedlog Pierrea de Coubertina, da ga za vrije-me njegovog sluenja u francuskoj vojsci zami-jeni vicarac, barun Godefroy de Blonay. Timeje ured MOO-a preseljen u neutralnu vicar-sku. Isprva privremeno. Ali, to je rat dulje tra-jao, postalo je sve jasnije da se odluka o Ber-linu kao gradu-domainu mora mijenjati. Utom je trenutku bilo potpuno nezamislivo daBerlin bude sredite olimpizma. Sklopljen jesporazum s gradom Lausanneom (10. travnja1915.) po kojem e taj grad u neutralnoj vi-carskoj postati stalnim sjeditem MOO-a.

U Lausanneu su preneseni svi dokumenti, svado tada sreena graa, sav arhivski materijal.I to to je poelo 10. travnja 1915. potpisomPierrea de Coubertina, bio je i kamen temeljacOlimpijskom muzeju u Lausannei, otvorenom1993.

AntwerpenNa prvom poslijeratnom sastanku MOO-a(1919.) odlueno je da 7. Igre 1920. dobije Bel-gija kao najvei stradalnik u ratu. Grad-do-main je bio Antwerpen. U mimohodu su bilisportai iz 29 zemalja. Njemaka, Austrija, Ma-arska i Turska nisu bile pozvane. Ratne su ra-ne jo bile svjee. Ali je u mimohodu stupalajedna jedinica amerike vojske. Predvodio ihje general John Joseph Pershing (*1860. 1948.), zapovjednik amerikih snaga u Fran-cuskoj. Rat je bio zavren, ali nije sva vojskaprebaena preko Atlantika; transport je bio ne-zamislivo sporiji nego danas. I ameriki suvojnici odlukom svoga zapovjednika prionuliposlu i pomagali organizatorima. Nagrada je

Lausanne - dvorac Vidy,sjedite MOO od 10. travnja 1915.

>>

Antwerpen 1920.: u mimohodu i postrojbaamerike vojske koja je pomagala

organizatorima 7. Olimpijskih igara

bila sudjelovanje u mimohodu. U Antwer-penu je 1920. prvi puta podignuta olimpijskazastava. Smislio ju je Pierre de Coubertin:

bijela s pet prepletenih krugova na njoj. U gor-njem redu plavi, crni i crveni krugovi, a u do-njem uti i zeleni simboliziraju kontinente,ali i boje svih zastava svijeta. Ta je zastavaputovala od Antwerpena 1920. do svih kas-nijih gradova-domaina sve do 24. Olimpij-skih igara 1988. kada je Seul darovao novu.Veteran-zastava pohranjena je u Olimpijskommuzeju u Lausannei.

Za vrijeme otvaranja Igara 1920. prvi put jeizgovorena sveana prisega. Izgovorio ju jeBelgijanac Victor Bouin, viestruki olimpijac.

Jato golubova je poletjelo u ime mira koji jetrebao svijetu donijeti nadu.I jo ovo: prvi put je u olimpijskom programui hokej na ledu. Antwerpen je imao dvoranu sumjetnim ledom. Kao to je 1908. na 4. ljetnimOI uvedeno klizanje. London je imao velikudvoranu s prvim umjetnim ledom u Europi, aZimske olimpijske igre su poele tek 1924.Olimpijske su igre mijenjale svijet, ali nije ilo

Izreke/gesla

Od prvih Olimpijskih igara u Ateni 1896. (od 6. do 15 travnja) prolo je 112 godina.U sjeanjima kojima se obiljeava taj znaajni dogaaj novije povijesti potkrade sei poneka omaka. Tako se obnovitelju OI nove ere, Francuzu Pierre de Coubertinuuvijek pripisuju i dvije izreke: ''Bre, vie, jae.'' i ''Nije vano pobijediti, vano je su-djelovati!'' Pierre de Coubertin je djelovao u najboljem i najdubljem smislu tihporuka, ali ih nije prvi izgovorio.

Olimpijsko geslo ''Bre, vie, jae'' (lat. ''Citius, altius, ortius'') saimlje ideju ''stremitiboljem i ljepem u svakom djelovanju u ivotu''. Tu je misao saeo u tri rijei domi-nikanac otac Henri-Martin Didon, prijatelj i suradnik baruna Coubertina. Otac Didonbio je jedan od prvih modernih rancuskih pedagoga, liberal i demokrat. Kada je1890. postao rektor dominikanskoga koleda u Arcueilu unaprijedio je nastavu, ave je nakon godine dana rektorske dunosti osnovao prvo kolsko sportsko dru-

tvo. Pri sveanosti osnivanja otac Henri-Martrin Didon je, pozdravljajui uenikei njihove roditelje, izmeu ostaloga rekao: ''I neka vae ivotno geslo bude 'citius,altius, ortius' 'bre, vie, jae'!''

Za vrijeme 4. OI 1908. u Londonu (od 27. 4. 31. 10.) odrana je 19. srpnja u ka-tedrali sv. Pavla misa za sudionike Igara. Misu je predvodio biskup iz PennsylvanijeEthelbert Talbot, U svojoj je propovjedi rekao: ''Sutina Olimpijskih igara je sudje-lovati, ne iskljuivo i jedino pobijediti, jednako tako kao tosui u ljudskom ivotuvrijedniji nastojanje i borba nego samo i jedino trijum. Bitan smisao je boriti sevrsto i korektno, a ne osvajati po svaku cijenu!''Te rijei skraene u reenicu ''Nije vano pobijediti, vano je sudjelovati!'' One iz-raavaju mudrost misli biskupa Talbota.


18/50

19

>>

preko noi! Demokratskom pravu nastupa op-irale su se graanske sredine. Zidar John Kelly,Amerikanac irskoga porijekla, veslao je rado iuspjeno. Imao je 126 uzastopnih pobjeda usamcu kada se prijavio za regatu u Henleyju.Organizatori su ga glatko odbili uz objanjenje''da se miiavi, snani zidar ne moe natjecatis dentlmenima''.A samo tri tjedna kasnije, na olimpijskoj re-

gatnoj stazi u Antwerpenu, John Kelly, sadalan amerike olimpijske momadi, uvjerljivopobjeuje Jacka Beresforda, pobjednika Hen-ley regate na kojoj zidar John Kelly nije smioveslati. Da pravda bude jo zadovoljnija JohnKelly je izveslao i drugu zlatnu i to u dvojcu naparie. A dobra pria mora imati pravu toku:zidar John Kelly bio je otac Grace Kelly, glu-mice i princeze od Monaka. Jasno da je tataKelly, kada je ''ostvario ameriki san'' i postaougledni, imuni graevinski poduzetnik, pri-man i u visoko drutvo.

London grad domain

Dvanaeste OI 1940. dobio je Tokio, ali su muoduzete zbog rata s Kinom. Igre 1940. predajuHelsinkiju, ali je tu odluku poremetio 2. svjet-ski rat. I trinaeste igre, predviene za London,1944., nisu odrane, rat je jo uvijek bjesnio.Za vrijeme rata MOO je djelovao pismeno ko-municirajui preko neutralnih vedske i vi-carske. Bilo je jasno da se treba pripremati za

poslijeratni ivot, i predsjednik MOO-a ve-anin Sigfrid Edstoem 29. prosinca 1944. pred-lae da se domainstvo 14. OI 1948. dodijeliLondonu. Protuprijedlog da 14. OI 1948. do-bije jedan od gradova SAD-a morali su povui

bilo je nerazborito oekivati da e ratomiscrpljeni svijet troiti za daleka i skupa puto-vanja. Pismeni odgovori stizali su sporo, ali sustigli i 14. veljae 1946. predsjednik je objavioda je London grad-domain 1948.Koliko god su bili ponosni, u euforiji ipak nisuizgubili smisao za realnost. A ta je bila: gradprepun ruevina, namirnice strogo racioni-rane, blagajne prazne. Parlament pod predsje-davanjem Clementa Attleeja temeljito je i dugoraspravljao i odobrio simbolinu novanupomo. Zato su prionuli sami sportai tre-inu potrebnoga novca priskrbili su od pro-daje ulaznica, dobrovoljnim prilozima, i zna-

ajnom utedom dobrovoljnou rada, to jedio britanskoga graanskog odgoja. Preostalutreu solidarnost su prestale plaati zemljesudionice.Nita se nije prelamalo preko koljena u ime''ugleda grada i zemlje''. Nedostajalo je hrane,benzina i odjee, tekstila svih vrsta. Raunalose i preraunavalo. Parlamentarne debate bile

Olimpijska zastava koju je zamislio iostvario Pierre de Coubertin

Olimpijska himna

Olimpijska himna prvi je put izvedena u Ateni 1896., za vrijeme sve-anosti otvaranja Prvih olimpjskih igara nove ere. Tekst himne napisao

je Kostis Palamas, uglazbio ju je Spiros Samaras. Za vrijeme premijerena stadionu Panathenaikon 1896. dirigirao je osobno Spiros Samaras.Ne zaboravimo, tada jo nije bilo razglasa i pojaala na stadionima pa jesviralo 7 orkestara, a pjevalo 250 pjevaa. Oduevljenje i ganutost gle-datelja su bili takvi da se himnu ponovilo dva puta.

Samarasova skladba postala je slubenom himnom olimpijskoga po-kreta 1958., odlukom 54. zasjedanja MOO-a.

Istaknuti hrvatski klasini flolog, dr. Ton Smerdel, preveo je grki tekstolimpijske himne 1969. Taj doslovni hrvatski prijevod prepjevao jeinenjer Milivoj Radovi, vrsni maevalac i ugledni povjesniar sporta.

su duge, ali sve prije nego dugoasne!Izvjee Ministarstva za namirnice i prehranustanovnita dobivao je i MOO. I vlade zemaljasudionica postupile su olimpijski. Njihove suolimpijske delegacije doputovale u London spoveom koliinom hrane i napitaka, i stavilisu je organizatorima na raspolaganje i brigu.Danci su dopremili 160 000 jaja, Irci 5 000,ehoslovaka je poslala 20 000 boca mineralnevode, Island ovee koliine janjetine. Pomoje stigla i iz Australije i vicarske. Udruenjebritanskih ribara i privatne kompanije za pre-radu osigurale su 20 tona svjee i dimljene ri-be. Od 59 zemalja sudionica njih 349 (u praviluone koje su manje stradale u ratu) sakupile su300 tona ivenih namirnica.Na kraju je preostalo 80 tona vika. Zajed-nikom odlukom Vladinog ureda za brigu okote poklonjene hrane i svih sudionika 14. OI uLondonu 1948. te je namirnice Ministrastvoprehrane odmah i to uzorno organizirano po-dijelilo londonskim bolnicama. Pouzdani do-

kumenti kazuju da se nita nije ni pokvariloniti bacilo u smee.

Atenski otografNisu samo ameriki vojnici u Antverpenu1923. pomagali. I u Londonu je bilo ''kud orga-nizator okom, tu vojska skokom''. Sportai injhovo vodstvo su bili smjeteni u ratnim ba-rakama RAF-a, zrakoplovne formacije koja jeobranila London. Na eljeznim krevetima, namadracima bilo je uredno poslagano: dva jas-tuka i jastunice, plahta, dva vojnika vunenapokrivaa, runici, praktini, nuni namjetaj,vjealice za odjeu. Nije bilo udobnosti, ali je

bilo, konano, sportsko olimpijsko nadmetanjeu miru!Snimljen je prvi olimpijski film, dokumentaraci to prvi put u boji. Snimala je filmska tvrtkaArthur Rank. BBC je televizijski izvjetavao64 sata. Bile su to emisije vijesti. U tom je tre-nutku BBC imao 80 000 prikljuaka. Britanskaradioindustrija opremila je u svim nastamba-

U Antwerpenu 1920.

prvi je puta podignuta

olimpijska zastava.

Smislio ju je Piere de

Coubertin: bijela s petprepletenih krugova na

njoj.


19/50

20

ma sportaa posebne zajednike prostorije zagledanje TV programa.Da se danas sastane ocjenjivaki odbor za me-dalje koje nisu predviene protokolom, da seisprave propusti, ne medalje zlatne nego odnehrajuega sjeanja i zahvalnosti dobili biatenski fotografi za predani trud na 1. OI

1896.Iako su Ljetne olimpijske i kinematografija go-tovo vrnjaci OI su obnovljene u Parizu1894., a braa Lumiere, takoer u Parizu, jav-no prikazali svoj izum ''Cinematograph'' u pro-sincu 1895, filmske kamere na atenskom olim-pijskom stadionu 1896. nije bilo. Objanjenjejednostavno: nije bilo interesa za neko skuplja-nje i nadmetanje sportaa! Fotografe je svojimidejama pomogao berlinski fotograf AlbertMeyer, predan sportu, posebno gimnastici. UAteni je bio gimnastiki sudac.Fotografi su snimali neumorno, na stadionu,na velodromu, na svim borilitima na otvore-nom (umjetna rasvjeta, reflektorke i sve osta-lo dolo je kasnije). Posebno su pazili da imne umakne niti jedan olimpijski pobjednik.Organizirali su brzo razvijanje ploa i izradurazglednica. Te su razglednice prodavali, a po-bjednici su, posebno Amerikanci i Nijemci, bilidobri kupci iroke ruke. Taj je novac odlazio uolimpijsku blagajnu, a razglednice s prigodnimpotanskim igom i prvim sportskim markamaputovale su diljem svijeta.

rani mladi Portugalac Francesco Lazaro umroje u bolnici dan nakon to mu je pozlilo namaratonskoj stazi. Te komemorativne veerigledatelji su sakupili 14 500 vedskih kruna (toje tada bila ogromna svota novca). I to je uzsuut poslano Lazarovoj obitelji.veani (organizatori 5. OI 1912.) prvi su, pre-ma standardima svoga ivota, bili odredili i de-urstvo u Sveuilinoj klinici za trajanja OI

1912. Francesco Lazaro je dobio svu tada najbo-lju moguu pomo. Lijenici nisu mogli svo-jim znanjem ispraviti posljedice nepriprem-ljenosti! A to su bila vremena kada se za nastupod maratonaca nije traila potvrda klupskogalijenika. veanima pripada priznanje za tajpresedan koji je malo pomalo postao zakon.Svi takvi i slini dosezi, presedani, dostignuai pogreke ojaali su olimpijsku organizaciju,potvrdilo se da je olimpijska ideja stanje svi-jesti, ne puko pripadanje jednom ustrojstvu. Zailustraciju: u Ateni, na 1. OI 1896., sudjelovalisu sportai iz 14 zemalja Europe, Amerike iAustralije, 241 natjecatelj, niti jedna ena. U

Ateni, na 28. OI 2004. 10 625 natjecatelja, odtoga 4 329 ena iz 201 zemlje svih krajeva na-ega planeta.

OI ZEMLJE UESNICE

1. 1896. (6. 15. 4) ATENA 142. 1900. (14. 5. 28. 10.) PARIZ 243. 1904. (1. 7. 23. 11.) ST. LOUIS 124. 1908. (27. 4. 31. 10.) LONDON 285. 1912. (5. 5. 22. 7) STOCKHOLM 28

6. 1916. BERLIN I. svj. rat7. 1920. (23. 4. 12. 9.) ANTWERPEN 298. 1924. (4. 5. 27. 7.) PARIZ 449. 1928. (4. 5. 27. 7.) AMSTETRDAM 46

10. 1932. (30. 7. 14. 8.) LOS ANGELES 3711. 1936. (1. 16. 8.) BERLIN 4912. 1940. TOKIO/HELSINKI II. svj. rat13. 1944. LONDON II. svj. rat14. 1948. (29. 7. 14. 8.) LONDON 5915. 1952. (19. 7. 3. 8.) HELSINKI 6916. 1956. (22. 11. 8. 12) MELBOURNE 7217. 1960. (25. 8. 11. 9.) RIM 8318. 1964. (10. 24. 10.) TOKIO 9319. 1968. (12. 27. 10.) MEXICO CITY 11220. 1972. (26. 8. 10. 9.) MENCHEN 12121. 1976. (17. 7. 1. 8.) MONTREAL 9222. 1980. (19. 7. 3. 8.) MOSKVA 8023. 1984. (26. 7. 12. 8.) LOS ANGELES 14024. 1988. (17. 9. 2. 10.) SEUL 15925. 1992. (25. 7. 9. 8.) BARCELONA 16926. 1996. (19. 7. 4. 8.) ATLANTA 19727. 2000. (13. 9. 1. 10.) SYDNEY 19928. 2004. (13. 29. 8.) ATENA 20129. 2008. (8. 24. 8.) PEKING

Da atenski fotografi nisu snimali, ne bi bilonikakvoga slikovnog dokumenta o Olimpijskimigrama 1896. u Ateni! Zato atenski fotografizasluuju nau iskrenu zahvalnost.

Olimpijska organizacijaOcjenjivaki odbor za ispravljanje nenamjerno

proputenoga mirno bi mogao nagraditi gle-datelje prepunoga Olimpijskog stadiona 15.srpnja 1912. u Stockholmu. Nedovoljno treni-

Da atenski fotografinisu snimali, ne bi bilo

nikakvoga slikovnog

dokumenta o Olimpijskim

igrama 1896. u Ateni! Zato

atenski fotografi zasluuju

nau iskrenu zahvalnost.

>>

zemalja

Olympia na Peloponezu - sveanost paljenja olimpijske baklje sunevom zrakom


20/50

22

Zamislite koliko je malihZagrepana i Zagrepanki

tralo za loptom, a da

nikada nisu doznali da je

prvu pravu loptu u Zagreb

donio striek Franjo,

doktor Franjo Buar

Povijest zagrebakog sporta

Na lijepi grad Zagreb nikada nije biodomain Olimpijskih igara, pitanje jehoe li ikada i biti. Mnogo je gradovau svijetu koji se kite predznakom ''olimpijski''ispred svog imena. Neki to doista zasluujujer u svojoj opoj i sportskoj kulturi, povijesti itradiciji nose neto olimpijsko, sveto. Primjerimogu biti Lillehamer, Atena i mnogi drugi, alipo emu su, molim vas, ''olimpijski'' Atlanta iliSeoul!? Ni po emu, osim to su bili domaini.Nad naim gradom ipak lebde olimpijski kru-govi kao nevidljivo upozorenje s neba da se

ovdje oduvijek razmiljalo olimpijski.Stariji i mnogi pokojni itelji koji su nekadaobitavali tu podno Sljemena donijeli su u nagrad sportsku kulturu kao eravicu olimpijskeideje i ona je ovdje pronala plodno tlo. Dr.Franjo Buar, profesor knjievnosti, stairao jeu Pragu i Stockholmu, bio je zaneseni pokretai organizator u vie sportskih grana. Zamislitekoliko je malih Zagrepana i Zagrepanki,djearaca i djevojica tralo za loptom, a danikada nisu doznali da je prvu pravu loptu u

Iako Zagreb nikada nije bio

domain Olimpijskih igara,nad naim gradom ipak

lebde olimpijski krugovi

kao nevidljivo upozorenje s

neba da se ovdje oduvijek

razmiljalo olimpijski

Napisao:Boris MutiFoto:Arhiv asopisa Zagreb moj grad

i album Ronija Lopatnija

Zagreb donio striek Franjo, doktor FranjoBuar. Posjetio je i Pierrea de Coubertina, fra-

ncuskoga baruna, koji je prvi pokrenuo ideju oobnavljanju i pokretanju modernih olimpijskihigara. U vrlo sloenim politikim prilikama ikrutim pravilima Meunarodnoga olimpijskogkomiteta (na prijelazu iz 18. u 19. stoljee) dr.Buar nije klonuo duhom. Nakon zavretka 1.svjetskog rata 14. lipnja 1919. godine, ipakje uspio osnovati Hrvatski olimpijski odbor, uglavnom gradu Hrvatske: Zagrebu. OlimpijceZagrepane, sudionike Igara i nositelje meda-lja kroniari sportskih zbivanja doivljavajupodijeljenih emocija, s obzirom na afiniteteprema odreenom sportu i vremenu u kojemse neto dogaalo. Ne bih elio biti isklju-

ivi arbitar vrednovanja jer olimpijska kronolo-gija sportskoga Zagreba nosi u sebi i neke po-lemike. Tko je pravi Zagrepanin? Je li to VeraNikoli koja se rodila u upriji, a na Igramau Meksiku 1968. nastupala za Dinamo ili jeto, na primjer, Damir olman koji se rodiou Podsusedu, a iz Jugoplastike je krenuo uolimpijski svijet. Neu biti sitniavi zagovarageoetnike istoe grada jer ovjek bi se u toj''umi Striborovoj'' izgubio.

AtletikaVratimo se dalekoj prolosti, prebirem po sje-anjima i priama starijih poznanika i bliskih

suradnika. Zato ne mogu a da ne spomenemZulejku Stefanini-Tuan. Roena Splianka kojaje zavrila Akademiju likovnih umjetnosti uZagrebu nastupala je kao atletiarka u klu-bovima Sokol 2 i HAK. Nastupila je na Olim-pijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Umrlaje 2005. Uvijek je zraila optimizmom, vedri-nom i ljubavi za sportom, kasnije je, kad jeprestala natjecateljski trati, svoja iskustva iznanja nesebino prenosila na mlae. PoznatihZagrepana u olimpijskoj atletici nije bilo mno-

Zulejka Tuan-Stefanini

Dr. Franjo

Buar

go. Na primjer, legendarni dugoprugai Franjo

Mihali i Zdravko Ceraj odavno su bili otili uPartizan, a tada novopeena Zagrepanka VeraNikoli olimpijsku 68. u Meksiku obiljeila jeljutitim bacanjem zarunikoga prstena i odu-stajanjem, a ne rezultatom. Olimpijski atletskisimboli onoga vremena bili su poznati dese-tobojac Davorin Marelja, sprinterka AlmaButia te Milka Babovi koja na igrama nikadanije trala, ali je kasnije sudjelovala kao tv ko-mentatorica. Ne smijemo zaboraviti uruFoi koja je nastupila na OI 1968., 72. i 76.u petoboju. Danas je atletska zvijezda gradaIvana Brkljai. Odlazak na Olimpijske igre uPeking nije puko putovanje da je ''vano sudje-

lovati''. Trei put odlazi na svjetski olimpijskiskup, a posljednji rezultati su vrlo dobri. Akobi osvojila i medalju ne bismo se iznenadili,neemo je optereivati, senzibilna je i psihikinestabilna kad se bilo kakav teret obaveze stavina njezina jaka plea. Atletski je olimpijskikrug, dakle, neto skromniji, ali kad uemou onaj vaterpolski olimpijski bi se obru odsnage rezultata i nastupa mogao i raspuknuti.

VaterpoloU Zagrebu u Haulikovoj ulici ivi jedan gos-podin, djed i pradjed profesor doktor MiroMihovilovi. Nedavno sam ga posjetio. Bio mi

je profesor na Kineziolokom fakultetu u Za-grebu prije neto vie od 50 godina. Snimaosam televizijsku reportau o njemu. Sjeao sesvakoga detalja. Na prepotopnoj pisaoj mainibio je zadjenut papir. ''to piete, profesore?''''Piem biografiju za Muzej sporta u Splitu.''''Moete li sada malo pisati da vas snimimo?''''Da, svakako.'' ''Zar nemate naoale, ili modaimate lee?'' izravno sam upitao meni bliskogprofesora. ''Ne, meni ne trebaju naoale.'' A kadmi je njegova kuna pomonica priapnulana uho da ''gospon profesor'' svako jutro gim-nasticira, ostao sam posramljen. Moj profe-sor ima 93 godine. Zato, izmeu ostaloga,


21/50

23

Profesor doktor Miro

Mihovilovi jedini je ivi

Hrvat koji je sudjelovao na

Olimpijskim igrama 1936.

u Berlinu. Bio je jedan

od najboljih vaterpolo

vratara na svijetu.

sve to piem!? Profesor doktor Miro Miho-vilovi jedini je ivi Hrvat koji je sudjelovaona Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu. Bioje jedan od najboljih vaterpolo vratara nasvijetu. S dubokim naklonom i potovanjem moj profesor. Idemo malo dalje, nekolikoulica. U prostranom stanu iji balkon na Ma-uranievom trgu nudi pogled prema Sokoluili Tucmanu, ovisi volite li vie gimnastiku iliplesne veeri. U tom je stanu donedavno bilonajvie olimpijskih medalja to se tie naegagrada. Jedna zlatna i dvije srebrne, ukupno estsudjelovanja na olimpijskim igrama. Nedav-no je Dudo svoje medalje odnio u svoj stan.Otac i sin Zlatko i Dubravko imenc bili su naest olimpijskih igara. Zlatko 60. i 64., a Dub-ravko 88., 96., 2000. i 2004. Takve obitelji u Za-grebu nema. Dudo ima vie medalja, ali Zlat-kova (''osova'') generacija obiljeila je zagreba-ki vaterpolo; i klupski i olimpijski. Sjeate li se,a sjeate se, naravno, 1968. u Meksiku, kadasu nai deki donijeli zlato. A zlatni deki bilisu Miroslav ''mega'' Poljak, vjeiti dobro-udni optimist i u ono vrijeme i danas, iako u

kolicima. Kako se ne biste sjetili Zdravka Hed-

la iz te generacije, Karla Stipania ili RonijaLopatnija. im bi izronio iz bazena preodjenuose u najnovije uzorke Yves St. Laurenta iliLacoste. Mamio je uzdahe lijepih dama izzagrebakoga jet-seta, njeno i ratoborno (kaou bazenu) je to i iskoritavao. Ne znam gdjeje sad Roni. Nisam ga odavno vidio. Valjdanije sam. Prije nekoliko dana sam kroz prozorkafia Moke vidio Marijana uelja. Stari

armer, arhitekt i vaterpolist bezbrino eepicom, ba kao nekad. Na tim se mjestima nemoe susresti Bone Ozren Bonai. On jemoda i najtrofejniji vaterpolist. Osim srebra(64.) i zlata (68.), jo je dva puta bio na OI. Ikapetan zlatne ekipe u Meksiku Ivo Trumbiivi u Zagrebu. Vaterpolisti bi mi s pravom za-mjerili da ne spomenem Juru Amela, sudio-nika Igara 48., a 52. i 56. osvajaa srebra.

KoarkaTiho, bez glasne euforije ulazimo u sljedei, tre-i olimpijski krug zagrebakih sportaa. Koar-kai. Tiho i mirno zbog pijeteta prema dvojicikoarkakih velikana: Draena i Kree. Nepre-aljeni Draen prerano nas je napustio, no ipakje stigao osvojiti tri medalje bronanu 84. isrebrne 88. i 92. I Kreo osi je sa sobom ugrob ponio uspomene. Njegove dvije srebrne ijednu zlatnu kolajnu u ukupno etiri nastupana Olimpijskim igrama uva supruga Ljerka,direktorica vjenoga poivalita na Mirogoju.uva i svoga Kreu i Draena. To je tuni dio ko-arkake prie, ostaje onaj vedri. Dio te pripovi-jetke je ''sveti Nikola'', Nikola Plea. Do danasje ostao koarkaka ikona ovoga grada. Karakte-ristini brkovi vjeitoga borca za pravdu i da-nas se vide izdaleka. Mnogo bi se imena mog-

lo nabrojiti za taj olimpijski prsten kojega je naodreeni nain stvorio Mirko Novosel. On nijesluajno novi stanovnik Hall of Fame, kue slav-nih u koju rijetki ulaze. U Zagrebu ive i Vran-kovi, Arapovi, Knego, Naki, Cvjetianin imnogi drugi koarkai koji su svojim obolompridonijeli uspjesima koarkake obitelji.

NogometU etvrti olimpijski krug smjestit emo nogo-metae. Njihovi su uspjesi po rezultatima tako-er za elitnu skupinu. Na zagrebakim ulicamai danas se moe vidjeti eljko ajkovski, je-dini ivui lan olimpijske selekcije iz Londo-na 1948. koja je osvojila srebro. Kolajnu istogasjaja iz Helsinkija 52. imaju Tomislav Crnkovii Ivica Horvat. Ne izlaze mnogo, bolesni su, alizato Vladimir on (takoer je bio u Helsin-kiju 52.) dva puta tjedno igra nogomet s penzio-nerskom mladei na pomonom igralitu u Mak-simiru. Sjeate li se moda? Stjepan Deveri i

Boro Cvetkovi bili su najbolji strijelci olimpij-skoga turnira u Los Angelesu 1984. Osvojili subronanu medalju, svaki je postigao po 5 golo-va. Lijepa je zagrebaka nogometna prolost.

GimnastikaPeti olimpijski krug mogli bismo podijeliti unekoliko manjih. Ne mogu zaboraviti zdravogimnastiko okruenje u Sokolu, preko putakazalita. Tamo su nekad vjebali aklec, Jur-jevi, Markulin, Alojz Petrovi i drugi. Bila je tosjajna cjelina, svi su oni sudjelovali i na OI, akasnije od Zagrepana pokojni Damir Ani iErna Havelka. Bili su u Mnchenu 72. U jed-

nom od tih manjih krugova su i boksai. Da jebilo vie takvih kakav je Damir karo (tri nastu-pa na Olimpijskim igrama i jedna bronca) krugbi bio i vei. Njemu pripada i legendarni dobri-ina, teka Tomislav Krimani. U Helsinkiju52. nije dogurao do kraja, ali je vladao doma-im ringovima. A domaim i stranim strunjaa-ma vladao je Josip orak, prvi Hrvat koji je os-vojio olimpijsku medalju u borilakim sporto-vima. Krni Lianin u Mnchenu je samo zastepenicu bio nie od pobjednikoga postolja.

RukometA rukometai. Olimpijski su proslavljeni otac isin Velimir i Nenad Kljaji. Trener i igra, zlat-ni u Atlanti 96. meu srebrnima u Mnche-nu 72. bili su samo Zdravko Miljak i ZdenkoZorak.Mnoge sam spomenuo, ali nisu jedini. Akosam nekoga zaboravio, nije bilo namjerno. Me-utim, ne smijem zaboraviti one koji idu uPeking. Sretno svima, ali dvojicu u izdvojiti.Stolnotenisa Zoran Primorac kree na svojepete Olimpijske igre, a pliva Gordan Kouljna etvrte. Kapa dolje.Ponosni smo na nae zagrebake olimpijce, ina one to su nekad bili i na sve one koji od-

laze u Peking.

Miro Mihovilovi

Vatrpolska reprezentacija

DraenPetrovi


22/50

242424

Zagrebaki tikleci

Iz prolosti zagrebakih kupalitaGradsko mu je zastupstvo u tome takoer po-magalo i dodjeljivalo redovitu pomo za ure-enje kupalita.Od godine 1880. Kupalite se skrasilo pokrajkolnoga mosta na kraju Savske ceste. S drugestrane mosta prema zapadu podignuto je tadai vojno kupalite. Za kupanje su ivani posebnikostimi, koji su vie skrivali, nego otkrivali,a za presvlaenje su bile sagraene posebnekabine. Tako je u Huttererovom kupalitu bilo14 kabina na splavi, 50 kabina samo za svlae-nje za po jednu osobu za to se posebno na-plaivalo. Na obali je bila i jedna kabina za40 osoba gdje se nije plaala pristojba. Tu senalazila i prva kola plivanja, pa tako itamonatpis: ''Uitelj plivanja gospodin Plemeniima osim mukih vjebanikah i est gospojahu svojoj nautikoj koli.'' Posebno drvom ogra-eno plivalite imalo je duinu od 80 metara.Najstariji nacrt kupalita na Savi sa kolomplivanja datira iz 1862., na kojem je ''Schwim-mschule'' pokraj cestovnoga mosta na krajuSavske ceste. U vruim je ljetnim danima nakupalite dolazilo oko 300 kupaa i to ve spo-menutim fijakerom ili omnibusom.Ureeno je jo jedno kupalite koje je sa svo-jim kabinama postalo kulturno-povijesni spo-menik i bilo je to sve do prije dvadesetak go-dina kada je nakon nekoliko poara staro sav-sko kupalite porueno. Kupanje na Savi pre-kinuto je 60-ih godina zbog zagaenosti vode.Danas nam za kupanje na Savi preostaju Jaruni Bundek, no aljenje za starim kabinama i po-

pularnim Babinjakom jo uvijek ostaje.

Najstariji nacrt kupalita

na Savi sa kolom plivanja

datira iz 1862., na kojem

je ''Schwimmschule''pokraj cestovnoga mosta

na kraju Savske ceste. U

vruim ljetnim danima

na kupalite je dolazilo

oko 300 kupaa i to ve

spomenutim fijakerom ili

omnibusom.

Danas osvjeenje za ljetnih dana nala-zimo u popularnom Jarunu, a neko

su nai sugraani rashlaenje traili usamom toku rijeke Save. Sava je tada bila ne-zagaena i do njezine se obale stizalo fijake-rom ili omnibusom s Preradovievoga trgakoji je vozio tri do etiri puta dnevno. Kasnijeje do Save vozio konjski tramvaj zvan konjka,sa znamenitom debelom kobilom Rikom ikoijaem gosponom Gajekom, a bio je tajtramvaj esto prenapunjen kupaima pa je jad-

Napisao:Branimir poljariFoto: asopis Svijet 1931.

na Rika sa svojom jednom konjskom snagomesto bila pomagana snagom kupaa kako bise tramvaj uzmogao uspeti do Savskoga mos-ta, Savskom cestom do sredita grada.Staro kupalite bilo je kraj kolnoga mosta.Kasnije je poznato kao Gospodarievo, nazva-

no po Franceku Gospodariu koji je bio prvisavski spaavatelj. No, prvo kupalite vodio jeFranjo Hutterer, koji je godine 1856. upravljaokupalitem u Trnju na nekadanjem rijenomotoku ali, otprilike na mjestu dananjegaMosta slobode. Gotovo je svake godine gosponHutterer premjetao svoje kupalite s kabina-ma, traei uvijek pogodnije mjesto s obziromna to da se tok Save tijekom zime mijenjao.


23/50

25

>>

Fotografje

Vladimira Vuinovia

iz monografje

"Djeve sa zagrebakih proelja"

Djeva sa Mauranievog trga 5


24/50

26

Ako ovo ljeto provodite u Zagrebu, neoajavajte. Zagreb je najljepi kad jepoluprazan, kada nema automobila,

neizdrive prometne guve, vreve, stresa. Jedi-no vi koji stanujete oko Zelenoga vala niste basretni jer vas svako jutro bude kamioni, buldo-eri. to se moe? Valja promijeniti i obnoviti''ostatke'' naih predaka. Zato od jeseni neebiti vie kopanja i krpanja cijevi, ovih ili onih.Svako zlo za jedno dobro!Poslije posla se ne vraajte kuama, nego iza-berite! Zagreb ima sve to grad mora imati, alii ono to drugi kontinentalni gradovi nemaju,

a to je more! Nae Jarunsko more! Mnogozelenila, bistro jezero s mnogim plaama, bici-klistike staze, staze za tranje, minigolf i jednaod najboljih staza u Europi. Tu je i mlai bratBundek, pun cvijea i zelenila; kupanje i lijepeetnje, raj za ribie! alata, jedini bazenskikompleks u sreditu grada. Oko bazena devetteniskih terena, igralite za koarku i malinogomet. Te rekreativno sportski centarMladost. Izaberite, izbor je velik! Ako pak nepodnosite vruinu uzmite bicikl i u Maksimir,najljepi i najvei zagrebaki perivoj, gdje sunekada etali u krinolinama sa suncobranima,a danas u sportskoj odjei i tenisicama, na

Napisala:Biba SalataFoto: eljko Kradinac i

Ana Kuntek Poslije posla se ne

vraajte kuama, nego

izaberite! Zagreb ima

sve to grad mora imati,

ali i ono to drugi

kontinentalni gradovi

nemaju, a to je, more!

Nae Jarunsko more!

rolama, sa tapovima (nordijsko hodanje), uamcima moete provesti sparna popodneva.elite li se maknuti iz grada i vikend provesti umiru, tiini, na svjeem zraku onda ''na Sleme,na Sleme, na Sleme, noga ve sama bei....''


25/50

28

Napisala:Zdenka HerakFotografije:Privatni album

Najljepe doba ivota je ono kad nisi ni dijete ni ena. Tad si

u meuvremenu, jo naivna, ista kao dijete, a znatieljna,prodorna i hrabra kao ratnik. To vrijeme odreuje na ivotni

put: tada se modeliramo, karakter se ispoljava Poeli smo

vrtjeti na sudbinski kota jo ne znamo da znamo traimo

se, a ne znamo da se traimo ivot je doivljaj!

Drim violinu i mislim da znam sviratijer moj otac to zna pa se udim da me-ni ne ide. U biljenici znam proitatinote uim solfeggio, ali to to je napisano ubiljenici ne znam pronai na icama violine.Kad to nauim, mogu rei da sam odrasla.Moja generacija u mladosti nije vozila automo-bile. To ne znai da se nije kretala ukorak svremenom. Nije bilo toliko igara koje bi namoduzimale vrijeme besmislicama. To ne znai

da je nama u mladosti neto nedostajalo ilida nam je bilo dosadno. Za tu rije nisam niznala da postoji. Dosada je sastavni dio o-vjeka; ona nije izvan njega, ve u njemu. Na-ma roenima na periferiji grada grad je veiizazov nego onome tko ivi u njegovom sre-ditu; Zagreb sam svakodnevno otkrivala. Tatame upisao na satove violine, proveo me pjei-ce do Radnikoga doma gdje je stanovao pro-fesor i rekao: ''Sada, zapamti sve ulice koji-ma prolazimo jer e ubudue ii sama nasatove.'' Znala sam doi do profesora. Takosam uila na svakom koraku. Nama gizdavimgospoicama koje smo se volile ''rihtati'' nije

bilo lako sa Savice doi do centra istih cipela.Koji put je to bilo nemogue. Nakon kie stva-rale su se velike lokve pa i blato Moralebismo imati zalet nae Blanke za preskok ilikrpicu za hitnu pomo. Zato nam je grad bioljepota ravna srei.Grad Zagreb je imao stroga pravila: po bal-konima i prozorima bilo je zabranjeno vjeative, a posteljina se po prozorima mogla dratido odreenog sata.Zabranjeno je bilo mukima da se po danu ilicentru duriti u kratkim hlaicama. Ako se ilona izlete, oblaile su se Knickerbocker hlaedo koljena i dokoljenice.

Sve su gospoe nosile eire, ba kao i gospoda.Zagrepani su njegovali tu vanjsku formu.Zapravo smo imitirali austrijsko-njemakuetiku i uvijek smo bili spremni uiti od pa-metnijega, kulturnijega, civiliziranijega naro-da. Mislim da smo imali dobre uzore (apstra-hiram nastranjenja u politici).

Kupanje na SaviKao mlade ''Kevice'' (taj je naziv bio namije-njen gospoicama) nismo se vie htjele ku-pati u Savici nego na Savi, tamo gdje se cijeligrad namakao i prio na Suncu. Na Savu sedolazio kupati Berislav Klobuar sa Srebre-nkom Jurinac, velikom opernom pjevai-com. Dirigent B. Klobuar bio je protee odpl. Mataia. I on je bio zvijezda opere. 1945.oboje su otili u Be i nikada se nisu vratili

u Hrvatsku. Veliki su umjetnici i poznati pocijelom opernom nebu. Kupalite je imalo ka-bine i platoe za sunanje od dasaka. Postojalaje i nudistika plaa Babinjak.Avioni (jednokrilni) bi nisko prelijetali iznadBabinjaka pa se ulo kako babe vrite. Danasje nezamisliva igra pilota koji sputa avion navisinu da bi vidio golu Evu. Danas je to samoroba za upotrebu i nema vrijednosti.

Glumaka radionica Zdenke Herak

Na Savi je bila splav privrena elinimicama i nije se skakalo u prljavu vodu. A bilaje i opasna pa se plivalo samo oko splavi jerje, ako te vodena struja pone nositi, pitanjegdje e moi isplivati i izai na strmu obalu.Bilo je hrabrih momaka koji bi preplivali Savui odmarali se u kukuruzitu, a mi smo im snasipa pljeskale. Dananji Jarun jo nije bioistraen; i nije bio u modi.Dolje nie iza savskog mosta bilo je nekolikoveslakih klubova s lijepim splavima na vodi i''probranim'' sportaima. ''Kod Repua'', odmahpokraj savskoga mosta slavile su se prve pri-

Foto: asopis Svijet 1931.


26/50

29

Ponem se penjati doprvoga kata, otvore mivrata i uem u na bivi

stan sada Radio postaja101. Traim bivi rokoko

salon, gdje sam nalasvinjsku mast, traim po

studiju bivu spavausobu gdje sam provela

prvu branu no

esti ili krizme jer je imao najboljeprofiterole s okoladnim preljevom isladoledom. Zagrepani su, srednjaklasa, (koja je dobro ivjela i bila uveini) voljeli nedjeljne izlaske, ru-anje po restoranima izvan Zagreba,pokraj neke rijeke. Naa je gostioni-ca nedjeljom tijekom cijeloga danabila puna izletnika. Svi su ti izletnicibili kao mravojedi: potrgali bi namjorgovan i jasmin iza kue, a kad jecvjetala lipa ili bazgovina, trgali bi cijele grane.Zbog toga sam je bila zaduena kao ''patrola'' ivikanje na tetoine.

Purgeraj kao stil ivotaini mi se da su ljudi vie bili orijentirani malimzadovoljstvima i mirnoj srei to bi se moglooznaiti kao malograanski sindrom protivkojega su se borili komunisti. A kad je komu-nizam prestao biti ekstreman, malograanski

je mentalitet buknuo kao gljive poslije kie.Zagreb je na glasu zbog svoga purgeraja. Bio!Purgeraj je kao stil ivota najprije bio imitacijabekoga naina ivota. Drutvo uvijek, kad seprihvaa neto novo, imitira tako dugo dok nepostane svojina veine, kasnije se dobije svojaobiljeja. Tako je i u glumi: neka se stanja ueimitirajui.Beko-hrvatski pisac dn von Horvath na-pisao je sjajnu dramu, ''Prie iz Beke ume'',u kojoj sam i ja glumila. Bila je to sjajna pred-stava, Zagrebu neobino bliska jer je prika-zivala slinost dvaju mentaliteta. Taj mentalitetima svoj specifikum nikada ne napada, ne

kritizira ve steeno uva pod svaku cijenu,a osobna srea mu je ''vila vodilja''. Zato ga jejaa enklava nadila, ali purgeraj i dalje ivi upotisnutom stanju.Moj bivi svekar Miroslav i njegov otac Alek-sandar bili su osnivai Diskontne banke naZrinjevcu. Bankarstvo su studirali na univer-zumima Bea i Budimpete. Bili su vrlo bo-gati, ali jako uljuena gospoda s visokim mo-ralnim principima. Imali su dvije vile na Tu-kancu, ljetnikovac na Millsttter See u Austrijii slavnu marku automobila Packard. Takavauto imao je jo jedino kralj Aleksandar. Kadbi se vozili gradom, puanstvo bi se zaustav-

ljalo, a policajci salutirali. Packard je brodomdoplovio u rijeku luku, a agencija im je po-slala telegram sadraja: ''Danas Packard Nju-jork isplovio'' rekao mi je moj omiljeni svekarMiroslav. Kao da su ondanji bogatai imali usebi i drugih vrsta bogatstava osim novaca.Josipa II. su njegovi policajci uhapsili jer sedruio s besprizornim puanstvom, maskirani preodjeven, jer je htio uti narod to govori oAustrijskoj Monarhiji.Djed Aleksandar, djed mojega biveg supru-ga, osim velike vile u Tukancu imao je stan(cijeli kat) u Gajevoj ulici. Ispod stana bila jegostionica Hungarija. Za vrijeme II. svjetskog

cimera''. Za snimanje me uveduu jednu malu prostoriju koja jeimala prozor i tu je! Vidimbalkon. Pogled na Arheolokimuzej. To je moja biva spavaasoba. Srce mi je poelo smirenijekucati i emisija uivo je krenula.

Teta ElzaKad su partizani uli u Zagrebbila je velika sveanost na Jela-

ievom trgu i govori s balkona Kluba knji-evnika. Trebalo je to vidjeti pa smo ili kodeljkove pratete Elze, koja je stanovala u kuina uglu Juriieve i trga. Tamo je danas naprvom katu Europski dom. Prije posjeta mi jemoj bivi mu ispriao da je njegova teta Elzabila vlasnica te kue. Zato nije ostala, nije miobjasnio. No, uz tu je kuu vezana tragedijaarhitekta koji ju je projektirao, jer je zaboraviougraditi dimnjak: arhitekt se nakon toga ubio.

Sada se ja pitam nije li teta Elza bila suprugamgr. Fellera koji je izmislio neku arobnu vo-dicu protiv reume i postao milijuna jer jena toj kui, na krovu, bila ogromna svjetleareklama ELZA FLUID? A tetka se isto zvalaElza. To mi danas nitko ne moe razjasniti.''Sin'' gosp. mgr. Fellera bio je veliki intelektua-lac. Jedne je godine pisao kritike za Dubrovakeljetne igre. Toga sam se ljeta druila iskljuivos gospodinom Miroslavom Fellerom, a on mije napisao tako dobru kritiku da su me zagre-baki kritiari nakon toliko pohvala secirali iunitavali godinama. Nikada nije govorio osvom, u ono vrijeme, neizmjernom bogatstvu,

ve samo o koli koju nije trebao pohaati jersu imali kune nastavnike. ivio je jeko siro-mano jer mu je ona vlast sve konfiscirala.Dobro da ih nije poubijala! Kao Romanove.Rjee smo se druili u Zagrebu. A jo danasimam figuru maloga srebrnog psia kojega mije poklonio.Sjeam se tete Elze. Imala je ruke omotane ugaze jer je patila od gihta. I ljeti je nosila ruka-vice. Tko je bila teta Elza? Kakva je bila obitelj-ska veza s obitelji u kojoj sam bila udana? Je liona bila teta ili majka Miroslava Fellera knji-evnika, filozofa i kritiara? Ili moda baka?Prabaka? To, izgleda, nikada i neu moi otkriti.

Ali, nije to ni toliko vana tajna. ovjeanstvostoji pred zatvorenim vratima mojih tajni:nikako saznati tko je bio Shakespeare, ovjekeli poznavati biografiju, a zar nije on u svomdjelu? to vie treba? ovjek je djelo, a svedrugo nalik je jedno drugom.Imam jednu priu iz mladosti koja je nestalakako se i pojavila. Utrnula se kao to se zvijez-de gase ljeti i proskliu nebeskim svodom.Nestanu u dubinama u nekim drugim stra-nama svijeta. Jednoga dana sjedne za stol ukavani i za tim se stolom razotkrije sve onoto je bilo skriveno.Dovienja, moji Zagrepani!

rata djed Aleksandar umro je prirodnom smr-u, a baka Ernestina ubijena je u Auswitzu.Druga je vlast stan vratila obitelji koji je na-slijedio moj bivi mu. Ali, stan je bio totalnouniten. Kad smo prvi puta doli u stan, nalismo vreu brana i kantu svinjske masti ubivem rokoko salonu bez pokustva. Stansmo donekle dotjerali, neko smo vrijeme iivjeli u njemu.Kako pjesnik lijepo kae:

No vrijeme se kree ko Sunceu krugu,i nosi nam opet ono to je biloi radost i tugu.

Na bivi stan sada Radio 101Nakon nekoga vremena otili smo ivjeti uOpatiju, a zatim u Rijeku. Tada su stan rekvi-nirali komunisti i dali ga svojima. No, vrije-me se kree ko Sunce u krugu pa me na-kon mnogo godina pozove Radio 101 na in-tervju uivo. Doem u Gajevu i ne vjerujem.Ponem se penjati do prvoga kata. Otvoremi vrata i uem u na bivi stan, sada Radio

postaja 101. Traim bivi rokoko salon, gdjesam nala svinjsku mast, traim po studijubivu spavau sobu gdje sam provela prvubranu no nita ne raspoznajem, zidoviobloeni stiroporom, nagurani strojevi, pulto-vi, mikrofoni, pojaala, ice, utikai ne moguse snai i ne naem prostor nekadanjega ''laf-

Sa svekrom Miroslavom u Opatiji 1964.


27/50

30

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti

Porijeklom Lianin, roenjem Slavonac,Andriji tamparu tek je tijekom pos-

ljednjih 27 godina ivota stalna adresabila zagrebaka, no kad bi se zbrojili svi danikoje je tih godina proveo izvan Zagreba bilo biih zasigurno vie nego onih koje je proveo sasvojom obitelji u vili okruenoj zelenilom nazagrebakom Gvozdu. Tri je godine boraviou Kini kao ekspert Lige naroda, etiri ratnebio je interniran u Grazu, mnogo je putovaodiljem Europe i Sjeverne Amerike, obilazeivisokokolske i zdravstvene ustanove da bi uprvim godinama nakon II. svjetskog rata bioizabran za predsjedavajuega vie vanih me-unarodnih komisija iji su se sastanci odra-vali u Genevi, Parizu i Londonu, i to mjeseci-ma iz dana u dan, a vodili su vanom cilju: us-postavi Svjetske zdravstvene organizacije. Tekga je posljednjih desetak godina ivota svako-dnevno ispred njegovoga doma na Gvozduekala velika crna limuzina marke Packard,poklon Rockefellerove fondacije, i odvozila naak tri radna i rukovodea mjesta: pred kolunarodnoga zdravlja na brijegu iznad Gupevezvijezde, pred ured dekana Medicinskoga fa-kulteta na oblinjoj alati i na kraju premapalai Akademije na Zrinskom trgu.

Uloga u Svjetskoj zdravstvenoj

organizacijiAndrija tampar bio je ovjek ogromne i-votne energije, odluna duha, vizionar koji jesvoje ideje znao pretvoriti u stvarnost, ov-jek vrstih naela koja su postala i ostala pu-tokaz naratajima. Na svojem ivotnom putudoivljavao je uspone, ali i padove. Na me-unarodnom planu poznat je po svojem do-prinosu osnivanju i jaanju Svjetske zdrav-stvene organizacije (SZO). Na komemorativ-noj sjednici Savjeta i Vijea Medicinskogafakulteta u Zagrebu odranoj 28. lipnja 1958.,

Napisala:Jadranka Boikovkola narodnog zdravlja ''Andrija tampar''Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Foto:arhiva kole narodnoga zdravlja

Upravo se ovih dana navrilo50 godina od smrti dr. Andrije

tampara, svjetskoga putnika

sa zagrebakom adresom, po

ijim je vizionarskim idejama i

postignuima Hrvatska i danas

prepoznatljiva na regionalnoj i

globalnoj karti svijeta

Karikatura PjeraKriania iz 1931.prikazuje tampara smodernim neboderom nakojem pie "Preventivnamedicina" i potleuicamas natpisom "Kurativnamedicina"


28/50

31

dva dana nakon njegove smrti, njegov blis-ki suradnik i nasljednik na katedri higije-ne i socijalne medicine, profesor Branko Kesirekao je: ''Otac Svjetske zdravstvene orga-nizacije tako su ga zvali u Kopenhagenu, uenevi, u Manili, u svakom mjestu gdje je

djelovala Svjetska zdravstvena organizacija''.Od samoga poetka, 1945. godine, tam-par je aktivno sudjelovao u tijelima i komisi-jama Ujedinjenih naroda koja su pripremalaosnivanje SZO. Radio je na izradi dokumena-ta nove zdravstvene organizacije ukljuujuii njezin Ustav. Bio je na elu Interimne ko-misije, tijekom cijeloga njezinog dvogodinjegmandata, od srpnja 1946. do lipnja 1948. Ta jekomisija vodila sve poslove Svjetske zdravstve-ne organizacije od zavretka Svjetske zdrav-stvene konferencije u New Yorku u srpnju1946. kada su delegati 62 zemlje uesnice svo-jim potpisima prihvatili Ustav budue zdrav-

stvene organizacije do zasjedanja prve Skup-tine SZO koje je sazvano tek kad je potrebanbroj parlamenata zemalja potpisnica ratifi-cirao taj Ustav. Najbolji dokaz da je komisijapod njegovim vodstvom dobro obavila povje-rene joj zadatke jest injenica da je dr. An-drija tampar 24. lipnja 1948., prvoga dana za-sjedanja Skuptine, aklamacijom bio izabranza njezinoga predsjednika te je tijekom sljede-

ih mjesec dana, koliko je trajalo zasjedanje,rukovodio radom Skuptine. Imao je veliko is-kustvo u meunarodnoj suradnji u podrujuzdravstva koje je stekao jo prije II. svjetskograta radei, izmeu ostaloga, kao strunjaku slubi Lige naroda i suraujui s Rockefel-lerovom fondacijom. Istovremeno s radom naosnivanju SZO u Zagrebu je obavljao vanedunosti: bio je rektor Sveuilita od 1945. do1946. te direktor kole narodnoga zdravlja ipredsjednik Jugoslavenske akademije znanostii umjetnosti (JAZU, danas HAZU) od 1947.godine do svoje smrti. No, krenimo redom.

Djetinjstvo i studij u BeuAndrija tampar rodio se 1. rujna 1888. u seluBrodski Drenovac u poekom kraju. Njegovotac Ambroz tampar, sin likoga tesara, bioje uitelj na slubi u tom selu i Andrija se ro-dio u kui u kojoj je bila seoska kola koju jeposlije i sam pohaao. Obitelj se 1897. pre-

selila najprije u Vrbicu, a odmah potom u Mr-zovi u akovtini gdje je Andrija zavrioosnovnu kolu. Na Andrijin odgoj imala je sna-an utjecaj majka Katarina (ro. Srbljanin), e-na po izgledu slabana i njena, ali izvanrednoodluna, marljiva, uporna i ponosna. Njegovaje nadarenost bila oita i roditelji su eljeli dastekne viu naobrazbu. U Vinkovcima je poha-ao Kraljevsku veliku gimnaziju i poloio is-pit zrelosti 1906. godine. Jo kao gimnazijalacobjavio je svoj prvi lanak, zbirku narodnihpitalica u asopisu Pobratim (1902.). Bio je od-lian ak i puno je itao, a kako je bio samo-svjestan i nekonformist dolazio je katkad u

sukobe s profesorima borei se za pravo da

bude ''slobodni mislitelj. elio je studirati me-dicinu jer je doao do zakljuka da su hrvatskimseljacima u onom trenutku najpotrebniji lije-nici, i to lijenici koji imaju razumijevanja zanarodne potrebe. Nesumnjivo je takvu odlukudonio zahvaljujui i odgoju u roditeljskoj kui:upravo je njegov otac, a ujedno i prvi uitelj,one iste 1894. godine kad je mali Andrijapoeo pohaati prvi razred, ubiljeio u kolskuspomenicu kratak Mjestopis sela BrodskogDrenovca u kojemu je opisao ivotne prilikeu tom krajikom selu i kritizirao razliite ne-higijenske uvjete i navike puanstva, na prim-jer neistou i lo zrak u kuama, ulazak u brak

suvie mladih osoba, lo nain pripremanja

Andrija tampar bio je

ovjek ogromne ivotne

energije, odluna duha,

vizionar koji je svojeideje znao pretvoriti u

stvarnost

Ambroz i Katarinatampar, roditeljiAndrije tampara

>>

Andrija tampar predsjedavao je prvoj SkuptiniSvjetske zdravstvene organizacije 1948. godine u enevi

Pogled iz Jurjevske na Zelenibrijeg s novoizgraenim

zgradama Higijenskog zavoda(sjeverna, tzv. "bijela") i kole

narodnog zdravlja (juna,"uta"). Na Gupevoj zvijezdi

1927. godine bili su vrtovi ivonjaci.

hrane, nedostatak zahoda i praznovjerje. Uto doba medicinu nije mogao studirati u do-movini (zagrebaki Medicinski fakultet os-novan je tek 1917. godine) i tampar se u je-sen 1906. upisao na beki medicinski fakultet.Marljivo je uio, ivio povueno i skromno.Ve je tada bio sklon socijalno-medicinskimtemama i odluan borac protiv alkoholizma.Za vrijeme praznika koje je provodio kod rodi-telja u Mrzoviu zanimao se za ivot seljaka,razgovarao s ljudima, pitao ih za njihove ivot-ne i zdravstvene prilike. Mnogo godina kasnije,


29/50

32

u govoru koji je odrao prigodom preuzimanjanagrade i medalje Lon Bernard u Meksiku1955. godine, ovako je opisao korijene svojegainteresa za socijalnu medicinu:''Gledajui unazad, ne bih elio govoriti osvom radu na polju socijalne medicine, negobih radije kazao nekoliko rijei o okolnostimapod kojima sam se razvijao, uio i radio te o

nekim ljudima, koji su na mene utjecali.Kao student medicine ivio sam u malom se-lu, u kojem nije bilo vie od nekoliko stotinastanovnika, koji su s mukom obraivali zem-lju, zaraujui svakidanji kruh. Ti su ljudi bilimoji prvi i najbolji uitelji. Od njih sam nauiorealistiki gledati na ivot i oni su me prvi

zagreb moj grad br.15

Documents