zagreb moj grad br.25

7/29/2019 Zagreb moj grad br.25

1/61

ISSN

1846-4378Broj 25 godina III listopad 2009.

s r r


2/61

3

PromjeneDragi itatelji,

sve prolazi i mijenja se, "u ivotu vjena je samo promjena"! Premetnulo se babljeljeto u plodnu jesen, bujno zeleno u zlatno uto, priroda se priprema za smiraj. Na smirajnas podsjea i na lijepi Mirogoj, poivalite zaslunih koji su svojim ivotima gradili

duhovne i materijalne temelje nae dananjice. Oni su postojali za nas mi postojimoza one iza nas. Ima li plemenitije misije od postojanja za budunost i za druge, ispunjenizahvalnou prema naim prethodnicima i svjesni sebe?

Svi ti prekrasni spomenici na koje vas podsjeamo u ovom broju, od Crkve sv. Roka,junog perivoja grada do rga Starevia, sjeanja na vinograde iz okolice Zagreba, kojisu nekada grlili grad, a danas su to estine, Bukovac, Pantovak...

Vrijeme nam ipak donosi boljitak! I kad bi osnivai Bolnice sv. Duha (prije 205godina) i Hitne pomoi (prije 100 godina) mogli vidjeti kako je narasla njihova poetnaideja bili bi presretni.

Osvijestimo boje u naim ivotima i pogledajmo na najdrai grad oima MarijeBraut. Sva ljubavna poezija svijeta ne bi mogla opisati ljubav prema gradu, koju vidimo unjenim otografijama.

Znamo da se ljubav i srea ne mogu kupiti i da je prava srea drugima poklanjati

sreu i biti ovdje, u ivotu, upoznati toliko zaslunih ljudi i initi dobra djela.Koliko se samo unutranje i nepro-

cjenjive sree moe dobiti kroz brojnakulturna dogaanja u gradu, koja nam senude ove jesenske sezone!

Nas eto - ispunjava nekim poseb-nim zadovoljstvom to to moemo po-dijeliti te inormacije s vama, naim vjer-nim itateljima.

Impresum

Izdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.rg kralja omislava 21, Zagrebel./ax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajkovi Salata

Grafika urednica: Nera Orli

Redaktura i lektura: Diana Kuini

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:

dr. sc. Snjeka Kneevi, dr. sc. DarijaVranei Bender, Zdenka Herak, MirjanaDrobina, Dunja Majnari Radoevi,Nina Gazivoda, dr. Amir Muzur, BoidarPerhari, dr. Vladimir Dugaki, IvonaAjanovi-Malinar, eljko Heimer

Fotografi:

Ines Novkovi, Ivan Bali Cobra

Marketing: Redakcija

Pravni zastupnik:

Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Foto: Ines Novkovi

4 Povijest grada Stareviev trg

10 Sveti Rok - pozvan da Zagrebuva od kuge

20 Kue gotikoga stila

24 Obljetnice 205. obljetnica nae najstarije

bolnice - Sv. Duh

26 Sto godina Hitne

30 Povijest zagrebakog sporta Milan Graf

35 Neizmiljene prie sazagrebake periferije

Pjesma uz nedjeljne buhtle

38 Zagrepani koje ne smijemo

zaboraviti: Cata Dujin-Ribar44 Kultura - YES ZGB54 Deset godina Tvornice56 Deset godina Scene Amadeo62 Sto godina Galerije Ulrich

64 Intervju - Marija Braut:Strpljivi lovac zagrebakih

trenutaka

88 Zdrava hrana: Groe

Sadraj

elite li na kunu adresu primati besplatan* primjerak asopisa "Zagreb, moj

grad", molimo javite se u nau redakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Sljedei broj izlazi poetkom prosinca


3/61

4

Napisala:dr. sc. Snjeka Kneeviautorica monografije Zagrebaka Zelena

potkova, 1996.

Foto:Dokumentacija autorice

Vanije od partera bile su palae: Stareviev dom, Esplanade, Okruni ured, pa i Uprava eljeznice.

Maleni park s fontanom ostaje ipak simbolom Junog perivoja

Stareviev trg uva memoriju naJuni perivoj, planiran u prvoj ge-neralnoj regulacijskoj osnovi Za-

greba 1887., a tek dijelom ostvaren.Jednako velik kao Botaniki vrt, on bis njim tvorio kontinuirani zeleni rub,odnosno juni dio perivojnog okviraDonjega grada to ga ine jo dva zele-na prospekta u smjeru sjever-jug: Istoniperivoj s dananjim trgovima N. . Zrin-skoga, J. J. Strossmayera i kralja omislavai Zapadni perivoj s trgovima marala ita,I. A. V. Maurania i M. Marulia. Rije

je o tzv. Lenucijevoj ili Zelenoj potkovi,

slijedu perivojnih trgova koji su postupnonastajali od 1870-ih godina.Prije Junog perivoja ureeni su naj-

prije Zrinjevac (1873.), potom Akade-miki/Strossmayerov trg (1884.), Bota-niki vrt (1891.), Sveuilini trg/maralaita (1895.) i rg Franje Josipa I./kraljaomislava (1898.).

Dar naroda svojem prvakuDodue, jo 1892. poticaj za ureenje

Junog perivoja dala je Stranka prava kojaje tu naumila sagraditi palau"kao narodni

dom dr. A. Stareviu... u zalog njegov har-nosti". Pokrenuta je openarodna sabirnaakcija, 1894. kupljeno zemljite i raspisannatjeaj za arhitektonsko rjeenje. Pala-a je prema elji i oekivanjima imala bi-ti "impozantna... njezino vanjsko lice...kao dar naroda svojem prvaku karakte-

Povijest grada

Nastavlja se ciklus o trgovima i perivojima u sklopu

Zelene ili Lenucijeve potkove, najvee arhitektonsko-urbanistike

cjeline nastale u 19. stoljeu u Zagrebu i Hrvatskoj

stavlja se ciklus o trgovima i perivojima u sklopuOd Junog perivoja

Oto Antonini, Terasa "Esplanade", 1932.


4/61

5

ristino i monumentalno", a u unutra-njosti sadravati "osim dostojnog stanavodje stranke sve to treba za unapre-djenje kulturnog naeg ivota". U prizem-lju bi bila kavana/restaurant i itaonica,na prvom katu stan Ante Starevia,urednitvo lista "Hrvatske", glasila stran-

ke, klub i dvorana za skuptine, plesovei koncerte, na drugom galerija dvoranei dva stana za iznajmljivanje. Projekt jepovjeren atelijeru Hnigsberg i Deutsch.emeljni kamen doma poloen je 26.lipnja, u sjeanje na dan kad je A. Star-evi prije trideset godina prvi put govo-rio u Hrvatskom saboru. Dom je sveanootvoren 15. kolovoza 1895.

Osobito simboliko znaenje, nami-jenjeno palai, utjecalo je na njezino arhi-tektonsko oblikovanje i izbor stila. Po-buuje dojam vrstoe i reda, dok javnu

namjenu iskazuje rastvorenou prizemljai prvog kata, a ideoloki program strankecjelovito predstavljaju skulpture koje kru-ne palau. Stilski se proelje Doma doimaromantino, u to doba gotovo starinski.No taj daak konzervativnosti, a napose

retorinost koju tvore stil i dekor, pridalisu palai patos. Ubrzo e postati kultnomjesto i drutveni okus.

Stareviev dom potaknuo je izgrad-nju sjeverne, jedine ronte trga i potomMihanovieve ulice, ali ne i skoro ureenjeplaniranog perivoja. No vrsto je definirao

ugao s rgom Franje Josipa I. od 1895., kadse njegov perivoj tek provizorno ureujeprigodom careva posjeta Zagrebu. U go-dini otvaranja Umjetnikog paviljona iureenja perivoja na rgu Franje JosipaI. (1898.), prostrano podruje do Bota-nikog vrta, namijenjeno Junom peri-

voju, prava je pustopoljina, rasjeena tekPreradovievom ulicom, povijesnom ko-munikacijom koja preko eljeznike pruge

vodi u rnje.

Palaa Ugarskih eljeznicaKuevlasnici Mihanovieve ulice, koja

je ve u poodmaklom stadiju nastanka,upuuju 1900. gradonaelniku Adolu pl.Moinskom predstavku i mole ureenjeperivoja. "Bilo bi od prieke nude, da setrg, il bar onaj dio koj je veim dielom vezasut zemljom u najkraem roku uredi,

jer tako dugo dok to nebude provedeno,neemo mi i nae obitelji, a u prvom redunaa djeca, koja poglavito od groznice trpe,biti potedjeni od opasnih posljedica kojenam priete uslied doista nesnosnog stanjau onom kraju koji lei u neposrednoj bli-zini najljepeg predjela gradskog." No

ureenje trga ubrzala je gradnja upravnezgrade Ugarskih eljeznica u Mihanovie-voj ulici, na dijelu bloka izmeu Gajevei Preradovieve/Haulikove ulice. Njezinse poloaj opisuje ovako: "Na jednoj odnajljepih toaka grada Zagreba, okrue-

- sudbine jedne vizijedo Star

evi

eva trga

Dr. Ante Starevi u

pratnji prvaka Stranke

prava prigodom sveanog

polaganja temeljnog

kamena.

Sveana dekoracija putanje cara

Franje Josipa I. od kolodvora do

Gornjega grada 1895., ovdje kraj

Starevieva doma i du perivoja koji

nosi carevo ime.

Uglovni rizaliti upuuju na vrstou i statinost, kupola

s krilatom bakljonoom, Genijem Prosvjete, na sveani

karakter koji istie i krovna balustrada s alegorijskim

grupama, simbolima Kulture i Prosvjete, Hrabrosti i

Stalnosti, asti i Zdravstva, Mira i Jedinstva.

Stareviev dom, neposredno poslije otvaranja

Jo 1892. poticaj za

ureenje Junog perivoja

dala je Stranka prava kojaje tu sagradila Stareviev

dom


5/61

6

na modernimi trgovi i perivoji, i to osimnavedenih i s botanikimn vrtom i zapad-nim perivojem".

Perivoj e oblikovati gradski vrtlarFranjo Jerabek koji je ugled stekao pre-ureenjem Zrinjevca i ureenjem ostalihperivojnih trgova dotada. Narodne novine25. rujna 1900: "Os Gajeve ulice imala bibiti sredinom tog perivoja, u kojoj bi osi biorondeau za postavljenje kakova spomenikaili vodoskoka. Sa sjeverne i june strane

perivoja osnovani su hodnici sa drvoredi, aizmedju njih sam perivoj, zasadjen travomi raznim dbunovima."

Ureenje perivoja dovreno je 1903.kad je sagraena i golema uredska zgra-da, koju je Ferencs Paff, arhitekt Ugar-skih eljeznica oblikovao kao palau. UMihanovievoj ulici ubrzano e se u ne-ostilskim i secesijskim ormama podi-zati stambene dvokatnice i stvoriti kom-paktnu, reprezentativnu junu rontuDonjega grada, nasuprot oekivanog no-

vog predjela grada u rnju. Polovina po-

vrine predviene za Juni perivoj nijeureena, zato to se tu planirao vijadukts dvotranom cestom iroka profila kojimbi bili rijeeni problemi komunikacije srnjem. Naime, na prijelazu u produljenjuPreradovieve ulice bila je brklja na kojojse satima ekalo zbog raniranja vlakova,a prometna zaguenja bila su nesnosna.

Od klizalita do EsplanadeU oekivanju rjeenja koje se otezalo i

zbog spekulacija Ugarskih eljeznica, ali idilema Grada, napose Milana Lenucija, to

je podruje od 1907. predano na uporabusportu. u e do isteka I. svjetskog ratabiti zimi klizalite, a ljeti igralite za tenis.Juni perivoj dobio je iv i drutveni sa-draj, ali ne i estetsko oblikovanje koje biga titilo i ouvalo kao javni prostor. No zadeset godina on je stekao neku tradiciju.

Poslije I. svjetskog rata sportski teren iak polovica ureenog parka namijenit ese izgradnji. Velika povrina razdijeljena

je u dva bloka, na kojima su izgraene

dvije palae novog doba ipak javne na-mjene: hotel Esplanade te Sredinji i Ok-runi ured za osiguranje radnika. Zaobje su bili raspisani natjeaji. Osobita se

vanost pridavala hotelu, ne samo zbogsadraja nego i mjesta. Iz Bea, Berlina,Zricha i Zagreba pozvano je osam is-taknutih arhitekata, a u natjeajni sudkao predsjednik njemaki teoretiar Her-mann Muthesius, kao lanovi zagrebakiarhitekti Josip pl. Vanca i Lav Kalda tegeneralni direktor luksuznog bekog ho-tela Imperial. Muthesiusu je preputeno

da "autoritativno" donese odluku, a la-

novima irija namijenjena je uloga savjet-nika.Natjeaj je raspisan u rujnu 1921. a

u sijenju 1922. iri je zavrio s radom.Muthesius je izabrao rad "Central" OttaRehniga iz Berlina koji je dotad projekti-rao dvadesetak luksuznih hotela i repre-zentativnih palaa, a i od ostalih dobionajvie pohvala. No ni on, ni trojica okojima je bilo prilino govora: AdolLoos iz Bea, Hugo Ehrlich i Drago Ibleriz Zagreba, nisu se pridravali zadanihuvjeta, pa se gradnja otegnula. Napokon

je na konerenciji u Beu izrada ko-nanog projekta povjerena Dionisu Sun-ku iz Zagreba, koji se uope nije javiona natjeaj; Rehnig je odustao. Hotel jeotvoren 1925.

Program za palau Sredinjeg uredaza osiguranje radnika s Okrunim uredomza osiguranje radnika utvren je 1922. Usuterenu bilo bi parno kupalite s tuevimai bazenom, namijenjenima hidroterapiji,potom kotlovnica i strojarnica te stanoviza domare. Prizemlje, prvi i drugi kat za-

posjeda Okruni ured, a trei, etvrti i peti

Juni perivoj, nakon ureenja. Za razliku od

dotadanjih perivoja ureen je u "englezkom slogu":

sa skupinama crnogorice, niskog grmlja i drvoredima

du Mihanovieve ulice. Stil je prilagoen namjeni:

odmoritu prolaznika i putnika, ali i Botanikom

vrtu, jedinom donjogradskom engleskom parku.

Monumentalnu frontu trga obiljeava patetina kupola

Starevieva doma i dramatini krovni krajolik zgrade/

palae Prometne uprave ugarskih eljeznica.

Dio trodjelne panoramske fotografije

Zagreba, snimljene s krovne terase

kolodvora 1898.

"Naroito kad zapadnu kie, ovaj je trg

pun bara i kaljua, a poznato je, da su

iste leglo raznih bolesti, jer se iz njih ire

miazmi, koji znatno kode zdradvlju.

Osim toga postoje nepodobtine, da se naisti trg dovaa i baca, naroito smee", iz

graanske predstavke 1900.

Mali park ureen je prema

projektu Franje Jerabeka

1928., kada trg dobiva ime

Ante Starevia

Tenis na Junom perivoju, oko 1910.


6/61

7

Sredinji ured. U prizemlju se planirajuope i specijalistike ordinacije, na prvomkatu blagajna i evidencija osiguranika,prostorije za inormaciju i poslovanje sposlodavcima, glavni lijenik i lijenikazbornica, na drugom katu uredi. Na trisljedea kata su uredi, predsjednitvo ikonerencijska dvorana, u potkrovlju sun-alite s kabinama i tuevima, a na tava-nu arhiv i stanovi zaposlenika obje ins-titucije.

I sadrajem i rasporedom i veliinompalaa je u Zagrebu apsolutna novina. Sobzirom na sloenost zadae, odlueno

je da natjeaj ima dva stupnja. Raspisanje potkraj 1923., a odazvao se 31 arhitekt.Prvu je nagradu odnio Rudol Lubynskiiz Zagreba, koji je pobijedio i u drugomstupnju. Izgradnja je zapoela 1925. i do-

vrena 1928.Dvije palae soliterni su blokovi, a di-

menzijama i gabaritom unose u donjo-gradsku urbanu strukturu znatno veemjerilo, no svojim su sadrajem i likom

donijele nove vrijednosti. Izbor pro-jektanata, Sunka za Esplanade i Lubynskogza Sredinji i Okruni ured, svjedoi ostanovitoj konzervativnosti sredine. Onane prihvaa avangardizam Drage Iblera iAdola Loosa, koji su svaki na svoj nainna Juni perivoj postavili svoje artistikemanieste. Za razliku od njihovih projekatakoji su ravnoduni prema zateenome imjestu, izabrani su projekti kontekstualni.Svojim historizirajuim oblicima ulazeu dijalog s historicistikom i secesijskom

arhitekturom svog okolia.

Mali park u stilu art-decaJo prije otvaranja Esplanade, vlasnik

hotela, Dd. za izgradnju svratita i ho-tela, podnijelo je Gradu zahtjev da muustupi preostali dio parka na tridesetgodina za "posebne svrhe". Opisuje ihovako: "Drimo da na Zagreb treba jed-no stalno mjesto za velike ljetne vrtne

priredbe, koje su svagdje omiljene i tra-ene. Za tu svrhu bio bi prikladan pro-

stor pred hotelom Esplanade... Ako senjemu nadovee hotelska terasa od preko1000 etvrt. m., te kavana i restauracija,moe se ondje smjestiti do 8000 ljudi, to

je dovoljno za ovakove zabave." Nacrt

Natjeajni projekt Ota Rehniga za hotel

"Esplanade". "Uzorni primjer organskog

povezivanja dobro odmjerenih i lijepih

prostorija...dostojanstvena, izvanredno

jednostravna ahitektura, otmjena uinka"

(Muthesius).

Natjeajni projekt Adolfa Loosa.

Perspektivni crte dviju palaa, Rudolfa Lubynskog. "Arhitektura proelja izvanredno

se priljubljuje arhitekturi zgrade Hotel-Esplanade, pa premda je uziman za njumotiv pilastra kao na zgradi hotela, ipak ima zgrada Sredinjeg ureda osobitu notu...

Glavni ulaz sa 6 dorskih stupova koji je izgraen od vrapanskog mramora, djeluje

monumentalno i udeen je dobro prema cjelokupnoj arhitekturi zgrade. Nad ulazom

u kupalite i vratima, koja mu odgovaraju na drugoj strani glavnog ulaza, nalaze se

u bas-reljefu figure, koje predouju zdravlje i rad. Figure je izradio akademski kipar

profesor R. Frange-Mihanovi."


7/61


8/61


9/61

Povijest grada

10

Rok se nastanio u Zagrebu na-kon pohoda kuge 1647. godinekoja je poharala gotovo sva na-seljena podruja grada: Kaptol, NovuVes, Laku Ves (Vlaku ulicu) i pod-graa: Potok (kalievu) i otarskuVes (sjeverni dio Jelaieva trga i gornjuIlicu). Samo ne Gradec. Na vijest o kugion je zatvorio sva svoja vrata od mjesecastudenog te godine do veljae idue, za-branio svaku komunikaciju i ivot sveona samoopskrbu. Nitko nije mogao ui

Zavjetne kapele sagraene su na breuljku istono od Kaptola na dananjoj alati i zapadno od

Gradeca na tzv. Peneznoj gorici, zvanoj i Vilica, kasnije Kraleiv breg

na Gradec, a tko je izaao nije se mogaovratiti. Strana je nevolja potaknula Kap-tolomce, ali i Greane, da se za budunostosiguraju onako kako je katoliki svijetobiavao i prije, a i kasnije: da pozovu za-

trajno u pomo svetoga Roka i zauzvrat

Sveti Rok

pozvan da Zageb uva od kuge

Samo je ime Sv. Rok

sve do sredine 20. stoljea

slubeno obiljeavaloitavo podruje alate, od

Ribnjaka do Laine

Napisala:dr. sc. Snjeka KneeviFoto:Dokumentacija autorice

V. Kronbach, Veduta Zagreba oko 1830., Posve slijeva na zelenom brijegu Sv. Rok

Foto:MladenPerui Slika sv. Roka


10/61


11/61

12

zatvarao poput ormara. Iz nutra bila je nadaski naslikana bl. dj. Marija Cestohovska,a na onih vratnih krilih bijahu slike sv.

Ivana Krstitelja i sv. Helene, te sv. Petra iPavla."Glavni stanovnici kapele, dobrohotni

Rok i udotvorna poljska Bogorodica,upuuju na to da je Rokovac bio i ostaomjesto pukog kulta, najprije Viliana iGreana, a kasnije itave regije. Svakogo-dinje protenje uz svoj je navlastito na-boni karakter moralo pruati i potresnusocijalnu sliku sloja o kojem dokumentii ne govore: jednostavnog puka, stvar-ne sirotinje pritisnute bijedom, straho-

vima i praznovjerjem svih vrsta, a najvi-

e bolesnih, sakatih i osakaenih, slije-pih, gluhih, ludih i poludjelih... a tra-dicija pukog vjerovanja odrala je Sv.Roka do danas kao zagrebako autentinoprotenjarsko svetite.

Priprosti Rokov dom njegovi tovateljioito nisu mogli estito odravati. Iako je,ini se, bio poteen poara, oluja i po-tresa koji su u sedamnaestom i osamna-estom stoljeu unitavali oba naselja i na-nosili goleme tete crkvama i katedrali,godine 1729. i 1742. i on se u izvjeta-

jima vizitatora naziva "tronim", poput

Dobrohotni Rok i

udotvorna poljska

Bogorodica upuuju na to

da je Rokovac bio i ostao

mjesto pukog kulta

Svetite Sv. Roka, 1997. (gore)

Oltar sv. Roka (lijevo)

Barokni drveni oltar sadri kip sv.

Roka, iznad njega reljefni kip Boga Oca

Stvoritelja sa zemaljskom kuglom u ruci.

Foto:MladenPerui

Foto:DaniloBalaban

kaptolskog Roka, tovie, da bi se mogaosruiti. Ponovno Barle: "emelj je bio slab,

vlaan radi ilovae, pa su se zidine poelerazilaziti. Crkvu je trebalo temeljito po-praviti, a to su valjda i uinili jo prije god.1747., jer se te godine vie ne spominje, da

je bila crkva u tronom stanju."

Rokovo groblje naputenoIz prve polovine devetnaestog stoljea

gotovo i nema vijesti. U kapeli su tek dvijepobone udovice 1839. godine podigleoltare sv. Antunu i sv. Rozaliji. No grobljese rairilo. Izraelitskoj opini, osnovanoj1806. godine, doputeno je 1811. da za-padno od groblja kupi od privatnog po-sjednika izduen potez zemlje. u je ure-eno prvo idovsko groblje u Zagrebu,proireno najprije 1835. potom 1844. go-

Kapela, ljeti 2008.

Rokov

tornji


12/61


13/61

14

nike kolonije. Njen je gotovo simbolFrangeova vila s draesnom pergolom,

vrtom i nizom detalja na kojima se svimadoslovno osjeaju Kovaievi prsti. Eh-rlich e za dr. Eugena Rada projektirati

vilu, jo obuzet vilom Karmom na enev-skom jezeru. Medaljoni u blistavom mo-zaiku simboli su kojima se Robert Auer nasvojoj vili objavljuje kao slikar.

Posljednje godine Prvog svjetskog rataustupljena je slikarici Nasti Rojc enoagradska estica za popunu gradilita. Kaoprije Frangeu, i to se uvjetuje izradom"pet slika staroga Zagreba u onome stilui veliini u kojoj je izvedena slika 'Kaptol

sa vijenicom'." Zemljite za atelijer dobite 1926. Frange Mihanovi i Ljubo Ba-bi, napokon 1928. Joza Kljakovi. I Babii Kljakovi bili su poput susjeda obvezniisporuiti gradu umjetnine. Kljakoviu

je ak dano na znanje da za dvije godineima oslikati Sv. Marka, kojem je zajednos Ivanom Metroviem i upnikom, dr.Svetozarom Rittigom, a uz idejnu potporuGjure Szabe i Brune Bauera, imao zatrtilice koje mu je u radikalnoj regotizacijiprije pedesetak godina pridao HermannBoll izbacujui njegovu baroknu batinu.

Stube do Rokova brijegaFrange ikona, arbiter elegantiarum,

koji je zatravio ak Krleu, bio je u me-uratno doba osovina oko koje se na Ro-kovu brijegu odvijao drutveni ivot sje-deljke u atelijerima, zabave u vrtovima,

veere, tajni sastanci, ljubovanja... opisa-

ni... jo dugo prepriavani.I nakon svih obrata, prevrata, prepa-da i ugroza on je ostao otmjenom oazom.S vremenom se otrcao, ali to nije naudilonjegovom ugledu. S boka, iz Demanoveulice, otvorene u meuvremenu, jo je1929. dobio stube, malo remek-djelo An-tona Ulricha, koje iz samog srca grada

vode do njega. Ime su dobile po filantro-pu, idovu, andoru Aleksanderu, osni-

vau legendarne "Prehrane", ime mu jeZagreb odao priznanje za sve to je davaoi predstavljao u doba kad je jo bio eu-

ropski grad.Due i duh koji su ga nastavali danas

predstavlja "Elegija". Za njezin je povratakzasluna Frangeova nasljednica koja jedonaciju gradu uvjetovala da se postavina mjesto za koje je izraena. Postavu iokoli projektirao je 1994. arhitekt MihajloKranjc.

Kapela je 2008. ula u program obnove.una vanjtina godinama je zavaravalada je naputena. Godine 1995. zagrebakinadbiskup, kardinal Franjo Kuhari, po-

vjerio ju je na uporabu Makedonskoj pra-voslavnoj crkvi Hrvatske i Zagreba dok nesagradi sebi bogomolju. Mala zajednica snajveim se potovanjem odnosi premakapeli. Na barokni oltar, ispod Roka, pa-roh je naslonio nekoliko ikona koje slue

Vila Roberta i enke Frange, Rokov

perivoj 2-3

Frano Krini, Frula (1926.), u vrtu vile

Joze Kljakovia, Rokov perivoj 4

Foto:SnjekaKneevi

Foto:FilipBeusan

Kapela poslije restauracije, ljeti 2009.

umjesto ikonostasa. Nedjeljom i za blag-dana crkvu ispunjava toplina.

Ove godine, na Dan svetog Roka, 16.

kolovoza, kapela se predstavila u novomvanjskom liku. emeljem restauratorskihistraivanja mogla su biti pokazana dvasloja. Uglovi i okviri otvora naglaeni sucrvenom bojom, u radu je reska na ju-nom proelju s tragovima sunane ure ikerubinom. Obnova je ukljuivala sanacijukonstrukcije i vlage, restauraciju tornjia iobnovu krovita. Prema inormaciji up-nog ureda sv. Blaa, ukupna vrijednost ra-dova iznosi 637.816,89 kn. U obnovu jedosad uloeno 436.795,51 kn. Ministar-stvo kulture RH pridonijelo je sa 150.000kn, dok je glavninu namirila upa sv. Blaa.Za obnovu unutranjosti zasad nedostaje20.000 kn.Rok, najstariji stanovnik i Ele-gija, najljepa stanovnica i dalje ive u po-etskoj koegzistenciji.

Sveana podnevna misa na Dan

sv. Roka 2009.

Foto:DaniloBalaban Aleksanderove

stube s

modernistikim

dizajnom

Antuna Ulricha


14/61

16

Stan obitelji Frange sastoji se od

blagovaonice i salona, tri spavaonice(prema Kovaievu projektu, a danassu druge namjene), hodnika, kuhinje (sasmonicom i malim meuprostorom pre-ma blagovaonici), kupaonice i toaleta.

locrt vile je paetvorinast, u osnovipoloeni pravokutnik.

rodijelni, pod pravim kutom lomljenihodnik (uzdunog/poprenog/uzdunogtijeka) dijeli prostor na dvije izvrsno gru-pirane sadrajne cjeline: jugozapadni-sje-

verozapadni krak u kojem se nalazi salon,blagovaonica i kuhinja s prateim pro-

storijama, i jugoistoni-sjeveroistoni kraksa tri spavaonice i sanitarnim vorom.

Na tlocrtu Frangeova stana su jedno-stavnim geometrijskim znakovima ucrtanikomadi namjetaja.

Ugraeni komadi namjetaja, koji suzateeni u blagovaonici i salonu, nalaze sena mjestima koja je ucrtao Kovai, doksu slobodnostojei komadi namjetajatakoer ucrtani, ali je njihova pozicija injihov broj proizvoljniji.

Uzdu jugozapadne strane, s pogle-dom na pergolu i nekad ureen vrt, Ko-

Napisala:Nina GazivodaFoto:Goran Vrani

vai smjeta dva najkvalitetnija i najre-prezentativnija prostora: blagovaonicu i

salon.Fiziko povezivanje i protonost sadr-

ajno srodnih prostorija, ili po potrebinjihovo odvajanje, omogueno je ugrad-njom posminih vrata (smjer jugozapad-sjeveroistok).

Geometrijski drveni raster vrata os-takljen je bruenim paetvorinama kristal-nog stakla. I kad su zatvorena, oku se nudimodularno kadriran pogled, strukturiranuvid u zanimljive dogaaje u onoj drugojsobi. Pregradni zid sveden je na minimum.

Javlja se ideja "tekueg" prostora.

1Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturnebatine, Zagreb, Planoteka, Zbirka Kovai. Tre-ba napomenuti da u nacrtima nije razraen svakidetalj kompozicije obloge i ugraenog namjetaja.

Izvedeno stanje pokazuje manje preinake.

Sauvani su nacrti/projekti drvenezidne obloge i ugraenog namjetaja bla-

govaonice i salona u Frangeovoj vili1. Iznacrta se jasno moe oitati da su vizualniokvir i stilska "adaptacija" za ugradnjuizvornih, 'ready made' dijelova obloge iragmenata namjetaja, uglavnom demon-tiranih iz zagrebake katedrale, kao i onihnovih, unaprijed osmiljeni i rijeeni.

Do danas sauvane dvije

glavne prostorije ovog

iznimnog zdanja secesijske

epohe znae rijetkost,zasigurno i presedan ne

samo u okvirima moderne

zagrebake arhitekture

VilaFrange:

Tlocrt prizemlja vile Frange; bojom istaknute pozicije namjetaja


15/61

17

Prema projektnoj dokumentaciji, iz-vedene i do danas sauvane dvije glavneprostorije ovog iznimnog zdanja secesijskeepohe, znae rijetkost, zasigurno i prese-dan ne samo u okvirima moderne zagre-bake arhitekture.

Kovai je iskazao veliki napor zasintezom, osobito u realizaciji ove dvijeprostorije. Ponovimo jo jednom, projek-tirao ih je u cijelosti, i oblogu i ugraeninamjetaj, majstorski ujednaavajui hi-storijsko i historizirano, staro i novo. Ob-

jedinio je svaku prostoriju posebno, ali iobje zajedno, to je i logino s obzirom narealizaciju sinteznog kontinuiranog pro-stora. u sintezu ne naruava ni razliitaprovenijencija i razliita "stilska orijen-tacija" ugraenih ragmenata i oblogesvake sobe zasebno. Naprotiv, kroz razlii-

tost se uspjelo postii jedinstvo.Fizikim povezivanjem prostorija i

cjelovitom realizacijom zidnih obloga,Kovai je izdvojio blagovaonicu i salonkao cjelinu u kontekstu sinteznog vienjainterijera stana.

U blagovaonici vile iskoriteni su zaoblaganje zida dijelovi hrastove obloge izstare zagrebake katedrale. Razdijeljena

je ukladama, koje flankiraju pilastri, a za-vrava profiliranim vijencem. Rije je oklasicistikoj oplati, koju okvirno moemodatirati u razdoblje od 1800. do 1820.

godine. Uz izvorne dijelove, izraeni su iumetnuti novi dijelovi radi prilagodbe di-menzijama ovog prostora.

Prije Bollove restauracije, u starojzagrebakoj prvostolnici snimljena je o-tografija koja pokazuje mjesto s kojeg je

demontirana drvena obloga ugraena uvilu Frange. Na lijevoj strani, uz epitaiz 1624. godine bana ome Erddyja, u

junoj apsidi katedrale, "uhvaen" je ukadru i dio drvene obloge kao i ronta kle-cala klupe.

Fronta klecala ugraena je, pretpos-tavljamo, u blagovaonicu Frangeova sta-na, dok je zidna obloga u katedrali, vidljivo

veih dimenzija i s bogatim vijencem,moda dio kutne obloge u izvorno prvojspavaonici vile, ili je iskoritena za rontuugraenog ormara s intarziranom 1756.

godinom na ukladi u glavnoj spavaonici.Iz prijepisa rjeenja o zatiti Zbirke

Frange, sauvanog u dokumentaciji zbir-ke, koje je izdala Narodna vlada Hrvat-

ske, Ministarstvo prosvjete, Kulturno um-jetniki odjel, Otsjek za muzeje, br. 1923.Zagreb, 7.VI. 1945., citiramo: "Privatnazbirka profesora Roberta Mihanovia spa-da meu nae najvrednije privatne zbirkena teritoriju federalne Hrvatske. Spome-nuta privatna zbirka smjetena je u dvije

prostorije privatnog stana ing. MarkaFrangea. Meu najvrednije umjetnike

predmete spomenute zbirke spadaju kor-ska sjedala zagrebake katedrale, koja suugraena u zidu."

Obloga kontinuira zidnim plohamablagovaonice unificirajui prostor i stvaraugoaj topline i pomalo tajnovite, mra-

ne intimnosti. Otrgnuta mjestu molitve,izolacija je od vanjskog svijeta svakodne-vice.

U sjevernom kutu blagovaonice vileFrange ugraen je ormar (Coignier), sintarziranom ploom iz XVI. st., koja uk-raava gornja vrataca, a skinuta je s klupe

Viktor Kovai,

Blagovaonica

vile Frange

- nacrt zidne

obloge i

namjetaja

Ugraeni kutni ormar,

intarzija Misa sv.

Grgura


16/61


17/61


18/61

20

Napisao i snimio:Radoslav Karleua, mag. ing. aedif.

Kue gotikoga stila u Zagrebu

Prelistavajui knjigu "Stari Zagreb"pro. Gjure Szabe naiao sam na po-datak da je Vijenac 1881. godine pi-sao o kuama gotikoga stila u Zagrebu, arije je bila o Novoj Vesi. U planu grada iz1854. pronaao sam gotovo sve te kue, aneke su s vremenom zamijenjene novima,

veima. Proetao sam nedavno starim uli-cama i iznenadio se koliko takvih kua joima. Sline su gradnji uobiajenoj u Pano-niji.

Nakon pobjede Eugenija Savojskognad urcima ostali su opustjeli prostorina koje je poelo masovno naseljavanjekranskoga ivlja. Najbrojniji su bili ne-kadanji kmetovi bezemljai s prostoraK&K monarhije, koji su se sputali nizDunav drvenim brodicama. Podsjetimo, uto je vrijeme ban Jelai ukinuo kmetstvo,to je ubrzalo dolazak useljenika. Kako suto bili uglavnom zemljoradnici, gradili sukue (najprije drvene) za svoju obitelj, alii nune objekte za poljoprivredne potrebete stoku.

Nekoliko jenajkarakteristinijih:

Matoeva 5,

Basariekova 7,

Vranicanijeva 4,

Jurjevska 2,

Mlinarska 56 te Ilica 90

(Histrionski dom)

Kua u Matoevoj 5 s izmijenjenim junim dijelom (nekad zid, a danas drvena ograda)

Velika je teta to je nadogradnjom na kui u Jurjevskoj 2 pokvaren jedini izvorni oblik

proelja zgrade

Jedina ouvana

kua s tri otvora naproelju nalazi se

na Griu,

Vranicanijeva 4.

Sauvajmo


19/61


20/61


21/61

23

Zagrebake ulice

na kraju 19. stoljea mnogi su vino-gradi uniteni i na njihovim su po-

vrinama zasaeni ljivici, naprimjerGoljak.

Vatreni je govor u Hrvatskom sa-boru odrao Ante Starevi, zahtije-

vajui da se vinogradi obnove no-vim nasadima, a ne da se na njihovumjestu, kako se namjeravalo, poneuzgajati hmelj za proizvodnju piva.Starevi je tvrdio da pivo mutimozak i pamenje, a vino ga bistri.

Vinogradi su obnovljeni prijesvega na Bukovcu, Vrhovcu, u-kancu, Pantovaku, a potvrdu ljubaviprema goricama u Zagrebu nala-zimo i u imenima pojedinih ulicakao to su Vinogradska, rsje i Go-rice. I danas se u neposrednoj blizi-

ni sredita grada - na Gornjem Pre-kriju i ukancu - mogu nai nasadi

vinograda, a na Bukovcu jo imastarih klijeti s kamenim podrumimai katom od debele hrastovine. Javilase inicijativa za obnovom nasada

vinograda podno Strossmayerovaetalita, a hoe li do toga doi, po-kazat e budunost.

Kolniki put koji je vodio od Iliceprema sljemenskom podbreju iprolazio izmeu vinograda, dotiui

klijeti i skromne poljodjelske zgradice,postajao je sve vie ulicom u ijem su sedonjem dijelu, blie Ilici, poele graditi

velike kue za stanovanje. ako je put svevie poprimao izgled ulice kakve su ve bileizgraene u Donjemu gradu.

No, gornji dio ulice, koji se i danas za-vojito die prema brijegu, ostao je nami-jenjen izgradnji obiteljskih kua. Umjestonekadanjih klijeti tu su se poeli graditi is-

prva ljetnikovci, pa je i na mjestu dananjebolnice bio ljetnikovac - Villa Socias. U do-lini je bilo "bogeko groblje" na kojem supokapani uglavnom beskunici i zagrebakasirotinja. Godine 1878. stari kolniki putdobiva ime Vinogradska cesta i poslije Vino-gradska ulica.

Odustalo se od plana iz 1891. da setu sagradi cottage "etvrt zagrebakih

Napisao:Branimir poljariVinogradska ulica

Poglavarstvo Slobodnoga

kraljevskoga grada Zagreba dalo

je 8. travnja 1893. dopusnicu

za gradnju nove bolnice na

"bogekome groblju", a 16. rujna

1895. posjetio ju je i austrijski

car Franjo Josip I.

inovnikah", ve je niknula danas poznataKlinika bolnica Sestara milosrdnica u Vi-nogradskoj 29. itamo u starom zapisukako je 8. travnja 1893. Poglavarstvo Slo-bodnoga kraljevskoga grada Zagreba dalodopusnicu za gradnju nove bolnice, ali jedrubi Sestara milosrdnica bilo potreb-no i doputenje crkvenih vlasti. asna ses-tra Georgija ugmal dobila je uskoro pri-stanak nadbiskupskoga duhovnog stolaza, kako pie, "izgradnju spomenutog ob-

jekta na tzv. bogekom groblju". U arhiv-skim zapisima asne sestre Bogoljube Jazvodoznajemo da je bolnica brzo sagraena,a bila je najljepa i najvea u ono doba.

Posjeivali su je mnogi uglednici, meukojima 16. rujna 1895. i austrijski car i hr-vatski kralj Franjo Josip I.

Povijest bolnice Sestara milosrdnicapoinje u prostorijama u Frankopanskoj 17i Ilici 83 te poslije u Vinogradskoj, gdje suasne sestre vodile nesebinu brigu o bo-lesnicima od 1894. do 1948. godine, kad im

je rad u bolnici dekretom narodne vlasti zabranjen. Nakon uspostave hrvatske vlasti,1999. bolnici je vraeno staro ime Klinikabolnica Sestara milosrdnica.

U krugu bolnice nalazi se kapelica Pre-

svetog Srca Isusovog, koja je upna crkvaza bolniko podruje, i to odlukom nad-biskupskog duhovnog stola od 1. travnja1942. Kapelica je sagraena 1896., a danas,kao i neko, pod njenim se svodovimauje usrdna molitva za pomirbu ovjekai Svevinjeg. U njoj se svakoga dana, ne-djeljom i blagdanom slavi euharistija.

Spomenimo i to da su se 1. listopada1992. tijekom svete mise ponovno oglasilacrkvena zvona koja su utjela od 1949. go-dine. ako je i danas, kada pozivaju na

slubu Boju.

Foto:Ines

Novkovi


22/61

24

Dana 23. kolovoza 1804. godine otvorena je najstarija

zagrebaka bolnica Zakladna bolnica Milosrdne brae, koja

danas nosi ime Opa bolnica Sv. Duh. Ona je ujedno i jedna od

najstarijih bolnica u Republici Hrvatskoj.

Obljetnice

Do 1804. godine u Zagrebu nijebilo bolnice u pravom smislu terijei: postojali su "hospitali " kojisu bili karitativne ustanove, pribjeita zasiromane bolesnike u kojima su priueniredovnici uglavnom pruali duhovnu, amanje tjelesnu skrb. Najstariji takav hos-

pital bio je gradski hospital Blaene Dje-vice Marije u jugozapadnom dijelu Mar-kova trga, koji datira jo iz srednjeg vijeka(spominje se prvi put godine 1357.), 1627.godine preseljen izvan gradskih zidina uDugu ulicu ispod Kamenitih vrata (danasulica Pavla Radia 30). Prvostolni je kap-tol imao hospital sv. Elizabete u gornjemdijelu dananje Bakaeve ulice, ispod ju-nih kaptolskih vrata koja su vodila prema

vrelu Manduevcu (spominje se od sredi-ne 14. st.), dok je biskupski Zagreb imaohospital sv. Antuna u Lakoj Vesi (spomi-

Napisala:dr. Vladimir DugakiFoto: iz knjige "Opa bolnica Sveti Duh"

205. obljetnica

nae najstarije bolnice

Bolnica na Trgu bana Josipa Jelaia

Zakladna bolnica u Zagrebu, 1850.

nje se u 15. st.) ispod jugoistone kule bis-kupskoga grada (na lokaciji gdje je danasKatoliki bogoslovni akultet, Vlaka 38).Jo je, daleko izvan grada, negdje premaSavi, postojala izolacijska ustanova za lije-enje okuenih i gubavaca leprozorij sv.Petra. Svi ti hospitali uzdravali su se odsvojih uma, vrtova, vinograda, oranica,sjenokoa te od milodara i oporunih za-pisa pojedinih graana, a ponekad i odkamata od posuenog novca. U hospitale

se nisu primali bolesnici zaraeni kugomi gubom, a ni umobolnici, koje su estozatvarali po gradskim kulama.

Svi ovi hospitali nisu udovoljavali po-trebama ni u normalnim okolnostima,pa se Gradski magistrat poetkom 1779.godine obratio biskupu Josipu Galjuu smolbom da se srue trone crkvica rpe-eg Isusa (koja se nalazila na samoj Har-mici) i biva upna crkva sv. Margareteu Ilici te da se tim i drugim sredstvimasagradi bolnica na prostoru nekadanjegisusovakog vrta na Harmici, kojeg su

isusovci drali od 1675. godine, a koji jenakon ukinua isusovakog reda 1773.godine pripao gradu. Nakon biskupovapristanka nabavljen je i dio graevnog ma-

terijala te se namjeravalo zapoeti grad-njom ve 1780. godine, no daljnjih je go-dina rjeavanje tog pitanja zastalo. Go-dine 1785. u Zagrebakoj se upaniji poja-

vila masovna i teka epidemija neke za-razne bolesti, vjerojatno gripe, i svi suhospitali i sve su kue bile pune bolesni-ka. akvo oajno stanje ponukalo je veli-kog upana Zagrebake upanije Nikolukrleca da se konano pobrine za bolnicu ito po uzoru na beku Opu bolnicu izgra-enu po naputku cara Josipa II. krlec je

isposlovao veinu potrebitih sredstava,


23/61


24/61

26

Na proelju kue broj 23 u zagre-bakom Prilazu ure Deelia na-lazi se spomen-ploa, postavljena1929. godine u ast 20. godinjice osnut-ka Dobrovoljnog drutva za spasavanje.Inicijativu za osnivanje tog humanitarnogdrutva dao je Emilij pl. Laszowski, zna-meniti povjesniar i Veliki metar Braehrvatskoga zmaja.

Neposredni povod bio je tragini do-

gaaj 13. rujna 1909. ispred kue u Dee-lievom prilazu 23. Sluavka Katarina Hed-rich okliznula se perui prozore i pala na

plonik s drugoga kata. Laszowski, koji jeupravo tuda prolazio, bio je uasnut ago-nijom nesretne ene kao i vlastitom nemoii nemoi prisutnih da prue odgovarajuupomo. Nesretnica je brzo izdahnula, a"Zdravstveno-redarstveno povjerenitvoprispjelo je tako brzo, da je ljeina postra-dale otpremljena u bolnicu Milosrdne bra-e za ciglih 10 asova od dogaaja", kakosu ironino pisaleNovosti.

Braa hrvatskoga zmaja 16. listopadaiste godine sazvala su veliki zbor u svra-titu ri gavrana, kojem su prisustvovalimnogi poznati lijenici, ljekarnici, uglednigraani te predstavnici Zbora lijenika,Crvenoga kria, raznih dobrotvornih dru-tava, Automobilskoga kluba, Zanatlij-skoga pomonog drutva i Gostioniar-skoga saveza.

Zbor 16. listopada 1909.Na tom je zboru gradski fizik dr. Mi-

lan Figatner obrazloio potrebu osnivanja

Drutva za spasavanje te apelirao na po-jedince i ustanove da se angairaju u pri-kupljanju potrebnih financija. Podran jeprijedlog Laszowskog da se ustroji institu-cija po uzoru na Wiener Rettungsverein,pa je izabran privremeni odbor koji jetrebao sastaviti pravila budueg Drutvaza spasavanje. lanovi su bili: Ivan Ancel,Adol Ulrich, dr. Milan Figatner, MirkoGorani, dr. Joko Rokovi, dr. Vladimir

Katai, Ante Kontak, dr. Ante Kuhar,dr. Antun Lang, dr. Dragutin Maek, dr.Lavoslav Shick, dr. Ignjac oler, dr. Dra-gutin Schwartz, dr. ausig i Emilij Las-zowski, sve istaknuta imena tadanjeg jav-nog ivota.

Zbor je dobio veliki publicitet u no-vinama, a 16. listopada, dan njegova odr-avanja, Ustanova za hitnu medicinskupomo slavi kao svoj dan.

Zemaljska vlada brzo je odobrila dru-tvena pravila, pa su ve 10. prosinca 1909.,uz buno odobravanje, proitana na sjed-

Veliki metar Brae hrvatskoga

zmaja Emilij pl. Laszowski

1909. godine dao je inicijativu

za osnivanje Dobrovoljnogdrutva za spasavanje,

po uzoru na Wiener

Rettungsverein

Sto godinaHitne


25/61


26/61

28

ma za poetak rada. Dr. Milan Figatneruvjebava osoblje, tzv. sanitarne pomo-nike, u pruanju prve pomoi.

Drutvo je sa etiri sanitarna pomo-nika i dvoja kola s konjskom zapregompoelo raditi 1. kolovoza 1910. U mjesecdana "interveniralo je kod 10 sluajevatekih ozljeda, 11 sluajeva naglih obo-ljenja i 5 sluajeva samoubojstava i poku-aja samoubojstava; 3 puta potraena jeod ozlijeenih pomo u sanitarnoj postaji.Povrh toga obavilo je dva prevoza umo-bolnika i 16 prevoza inih bolesnika iznjihovih stanova u bolnice" (Novosti, 5.rujna 1910.). Sanitarna postaja nalazilase na Savskoj cesti 7, a broj teleona bio je1000.

Drutvo za spasavanje bilo je orga-nizirano prema bekom uzoru; bio jeto mali Wiener Retungsverein, ije su

ustrojstvo i nain rada poznavali gotovosvi zagrebaki lijenici, s obzirom na toda je veina lijenika studirala u Beu.Uspostavljene su i veze s istoimenim bu-dimpetanskim drutvom.

Nova zgrada jedinstveni terminal

Krajem 2004. godine projekt arhitek-tonskog tima Produkcije 004 iz Zagreba,na elu s arhitektom Davorom Katuiem,dobio je prvu nagradu na natjeaju zaprojektiranje Ustanove za hitnu medicin-sku pomo Zagreb. Nakon to je grado-naelnik Milan Bandi 29. svibnja 2007.poloio kamen-temeljac, radovi na iz-gradnji revolucionarnog terminala Hitnepomoi zapoeli su punim intenzitetom.

Zgrada je jedinstvena jer je organi-zirana na posve drugaiji nain nego druge

takve ustanove u zemlji i regiji. Oekujese da e ta napredna, netipina zgrada,organizirana kao veliki terminal, obavljatisve nune unkcije i znaajno unaprijeditihitnu pomo u Zagrebu. Sintezom arhi-tektonskih anrova (ambulante, stacio-nara, garae, administrativne i edukacijskezgrade) terminal Hitne pomoi postajenovi urbani znak sigurnosti, kompetent-nosti i brzine.

Zgrada s osam etaa obuhvaa pri-jemno-dojavnu slubu, ambulantu s rea-nimacijom, stacionar za zbrinjavanje une-sreenih, medikamentozne priuve gradaZagreba, predavaonicu i uionice, labo-ratorij, upravu, tehniku slubu i vie-katnu garau za 170 sanitetskih vozila.Dorasla visokim kriterijima suvremene

arhitekture, ustanova svojim sadrajimamoe usluiti vie od milijun graana.

elina skeletna konstrukcija sa spreg-nutim stropnim ploama udovoljava ar-hitektonskim zahtjevima prozranosti iprostorne varijabilnosti. ranslucentni ka-rakter materijala (precontraint, prvi putupotrebljen u Hrvatskoj u ovom mjerilui namjeni) pridonosi razliitoj percepciji

zgrade tijekom dana i noi. Na dnevnomsvjetlu dominira svojim volumenom i pri-

vlai istoom (sterilnou) bijele boje.Nono osvjetljenje opne asade pretvaracijelo zdanje u veliki bijeli lampion - bijelikubus nou postaje iluminirani svjetlosniorijentir.

Ustanova iji je rad poeo sa etirikonja i etiri namjetenika, sto godina na-kon osnutka radit e na bruto povrinigotovo 15.000 etvornih metara, gdje eprvi put u naoj zemlji na jednom mjestu

biti uklopljeni svi medicinski i drugi pri-mjereni sadraji.Radovi su zavreni u travnju 2009.

godine. Konanim preseljenjem iz sku-enih prostora u orievoj ulici u novusuvremenu zgradu u Heinzelovoj ulici 88,obiljeava se sto godina djelovanja hitnemedicinske pomoi u gradu Zagrebu.

Pokazatelj humanosti i urbanostiOd skromnih poetaka u sklopu prijevoza unesreenih konjskom zapregom dosuvremene umreene i moderno ustrojene Ustanove za hitnu medicinsku pomo,ova se sluba, tijekom stotinu godina postojanja, razvila u snaan pokazateljurbanosti i ogledalo zrelosti javnog prostora grada Zagreba. Svojim usmjerenjempomoi u najdramatinijim trenucima ivota, ona je snana reerenca ljudskih pravakao temeljnog polazita i napretka civilizacijskog razvoja.

21. travnja 2009. otvorenaje nova zgrada Ustanove

za hitnu medicinsku

pomo u Heinzelovoj 88


27/61


28/61


29/61

32

Napisala:Milka BaboviFoto: Hrvatski portski muzej

Koprivniani koji su

u Zagrebu pohaali

gimnaziju okuali su se

u prvom dodiru s loptom

na legendarnoj Elipsi iza

Realne gimnazije

Englezi imaju lijep obiaj: u javnoobjavljenom tekstu o nekoj osobi,koja zavreuje svojim djelom dase o njoj pie, ne zaborave navesti u nje-nom ivotopisu i sportsku djelatnost. Ito ne samo kada se pie o olimpijskimpobjednicima ili svjetskim rekorderima!

Jednostavno reeno - nastoje to teme-ljitije prouiti sveukupni ivot osobe ipredstaviti je javnosti to vjernije.

novinar. Od 1919. godine bio je suradniki pokreta prve redovite sportske rub-

rike zagrebakihNovosti, osniva i glavniurednik tjednika portske novine (1919.do 1929.). Kao dopisnik pisao je za vo-dee europske sportske listove. U povi-

jesti njemakog sportskog lista Der Kic-ker, koji izlazi u Nrnbergu i Stuttgartu,zapisano je meu osnivaima 1919. iime Milana Graa. U tom je listu surai-

vao do smrti. Bio je stalni dopisnik listaSport Zrich, u bekom sportskom tis-ku Arbeiter Zeitungu, Sport Tagblattu i

Milan Graf u Beu 1912. dobiva zvanje nogometnog suca

i postaje lan Austrijskog sudakog kolegija. Prvi je na

nogometni sudac s poloenim meunarodnim ispitom

Jedna takva izuzetna linost iz naegjavnog ivota bio je proesor Milan Gra.Najee emo o njemu proitati ili utida je bio glazbenik visokog dometa, vje-rojatno doznati podrobnosti o njegovomumjetnikom ivotnom opusu. O sportunita. Istini za volju, i u svijetu sporta da-nas samo oni sjedokosi meu njima ko-

jima je bliska i glazba spomenut e da jeovaj umjetnik ivio i sa sportom i za sport.I da je i tu ostavio neizbrisiv trag!

Koprivniki gimnazijalciNedovoljno je poznato da je pro.Milan Gra bio i prvorazredni sportski

Milan Graf

glazbenik u povijestinogometa

NK Koprivnica 1907.

- osnivai

Povijest zagrebakog sporta


30/61

33

Weltpresseu, zatim Barca i Jornada de-portiva (Barcelona),L' Auto (Pariz),Foot-ball (Sydney),Prager Presse (Prag), Sport

Information (Karlsruhe), Przeglad spor-towy (Varava).

Koprivnica, njegovo rodno mjesto, bi-la je ve u to vrijeme grad u kojem je sport

mladih bio dobro organiziran i djelo-tvoran. Od malih nogu vozio je bicikl, a uZagrebu kao gimnazijalac redovito je po-haao teajeve maevanja. Ve 1906. po-eo je igrati nogomet. A 1907. ti su sred-njokolci osnovali SK Koprivnicu.

O tome pie sam pro. Milan Gra(Povijest sporta, broj 22, lipanj 1975.):

"Iako je u sportskim analima zabilje-eno da je Nogometni klub Koprivnicaosnovan godine 1907., ipak je on zapo-eo s radom ve godine 1906. ada se

koprivnika srednjokolska eta (Kopriv-niani koji su u Zagrebu pohaali gim-naziju) redovito sastajala u Marovskoj 7(dananja Masarykova, op.p.), a okualase u prvom dodiru s loptom na legen-darnoj Elipsi, iza Realne gimnazije (danasMuzej Mimara)... Godine 1907. poinjeorganizirana djelatnost kluba u samomgradu Koprivnici... Na Leniu je prijepodne bilo sajmite, a poslije podne jesajmite sluilo kao igralite, pa je na igra-ima bilo da ga stalno iste, da bi moglitrenirati. Po dvije motke oznaavale su

golove...".Poetak, sudei po sjeanju proesoraGraa, nije bio lak. Da bi privukli omladinuu klub, "veterani osnivai" prireivali supovorke gradom u klupskim dresovima,koncerte na kojima su lanovi kluba pjevaliu zboru, a solisti svirai bili su Milan Grana violini, Duan Oegovi na glasoviru.Ulaznice za te priredbe u dvoranama ho-tela Kri i oplak po kuama su prodavalisami lanovi. Kopake su bile nedostiniluksuz, pa su igrali u svojim cipelama.(Jasno je da su se roditelji esto hvataliza glavu, a postolari imali posla!) Ali... za

vrijeme igre obvezatna je bila klupska kapana glavi! Postoji zapisnik s klupske sjednice1. srpnja 1907. u kojem je "povijesno svje-doanstvo" da je zaraenim novcem ko-nano kupljena nogometna lopta, da jekotala 15 kruna i da je klupska blagajna upasivi 3 krune i 90 filira.

Vatreni navija RapidaU tim pisanim sjeanjima pro. Milan

Gra ostavio je zanimljive podatke za po-

vijest nogometa u Hrvatskoj. On pie

cijalni ispit iz latinskog jezika. Nastavioje studij u Beu, na Sveuilitu i na Glaz-benoj akademiji. Bio je uzoran student.Nogomet mu je bio u krvi i svake je ne-djelje odlazio s prijateljima na nogometneutakmice. Bili su to novinar David Weiss,takoer lan SK Koprivnice, te student

pjevanja ino Pattiera (kasnije tenor svjet-skog dometa). Bili su "trojka povezananogometom", a nedjeljni posjeti utakmi-cama jedina dokolica.

Milanu Grau srcu je bila priraslamomadFC Rapida. o je bio u ono vrije-me najpopularniji beki nogometni klub.O tom bekom razdoblju studija i nogo-meta proesor Gra napisao je sjeanja usvom doslovce posljednjem lanku: tekst"O naim prvim nogometnim sucima" ob-

javljen je posthumno u asopisu Povijestsporta, broj 26, u lipnju 1976. godine.

"Jedne tmurne jesenske nedjelje, upredgrau Ottakring, FC Rapid je igraos domainom FC Hertha. Sredina vrloopasna jer su Herthini navijai bili neu-krotivi. Kako sam se s prijateljem Weis-som naao usred 'otoka' Herthinih 'dru-kera', nisam se mogao obuzdati kada bikoji njihov igra nepropisno oborio Rapi-dovog napadaa. Skrenuo sam na se po-zornost Ottakringera: nisu me mogli uut-kati na drugi nain negoli udarcima kio-branima po glavi i po leima... Nastala

je guva u koju je uletio popularni voa

i ovo: "Na sjednicama seraspravljalo i o pravilima.Najee ih je tumaio lankluba Mika Klein, po-rijeklom Maar. Kada bi,na primjer, tvrdio da se kaz-neni udarac tue u sluaju

igranja rukom u vratarevuprostoru s udaljenosti od 6metara od gola, mjesni su-dac Emil Re bi uzvratio da

je to mogue obiaj u Ma-arskoj, ali nije u Hrvat-skoj... reba znati da tadapisanih slubenih pravila unas nije bilo...".

Nakon to je 1910. u Re-alnoj gimnaziji u Zagrebupoloio ispit zrelosti, Mi-

lan Gra je 1911. u Donjo-gradskoj poloio i dieren-


31/61

34

Rapidove nogometne sekcije Dionys Sch-necker i oslobodio me iz te neugodne situ-acije. Odmah me je pozvao da s Weis-som provedem veer u Rapidovom dru-tvenom domu u Htteldoru. Otada samtamo bio 'kuhan i peen'..."

ko zna kojim se prstom umijealasudbina moda i objeruke ali taj jedogaaj bio presudan za nastavak sport-skog ivota studenta Milana Graa. Igrali-teFC Rapida u Httendoru bilo je uda-ljeno od sredita grada i sve je bilo tee itee uskladiti obveze dvostrukog studija iredovitog treninga. Opet se pojavio Dio-nys Schnecker, ovoga puta kao sudacAustrijskog nogometnog saveza: pred-loio je Milanu Grau da ostane u nogo-metu kao sudac. On je prihvatio savjet.Odmah je dobio upute, knjige, svu strunuteoretsku i praktinu pomo, da bi se to

bolje pripremio za sudaki ispit.

Izgubljena sudaka iskaznicaPolagalo se u sjeditu Austrijskog no-

gometnog saveza u Beu. (Svi oni koji sutada pratili svjetski nogomet a tih imaivih - jednako kao i oni koji su uli prieo tim nogometnim danima, proitali sje-anja ili svjedoanstva o prolosti svjet-skog nogometa, znaju kakav je ugled usvijetu imao austrijski nogomet i njegovnacionalni savez! Ispit odran u proljee1912. nije bio ormalnost!) lanovi ispitne

komisije bili su Hugo Meisl i Franz Komar,tada vodei austrijski meunarodni nogo-metni suci. Uz to je Hugo Meisl bio i aus-trijski savezni kapetan, a u nogometnupovijest je uao i kao osniva popularnogSrednjoeuropskoga kupa Mitropacupa.

Milan Gra poloio je uspjeno teo-retski dio ispita. O praktinom dijelu pro-esor Milan Gra pie: "Nakon teoretskogsudakog ispita uslijedio je i praktikiispit na terenu, a moj 'sta' odvijao se nauobiajen nain: najprije sam bio meani

sudac na prvenstvenim utakmicama re-zervnih momadi, zatim u istom svojstvui na utakmicama prvih momadi. rebalo

je tada mnogo vremena da bi se stiglo dosuenja veih prvenstvenih igara...".

Milan Gra dobiva u Beu 1912. zvanjenogometnog suca i postaje lan Austrij-skog sudakog kolegija. Prvi je na nogo-

metni sudac s poloenim meunarodnimispitom! U svom posljednjem tekstu s vr-hunskom novinarskom proesionalno-u napominje da se u dugom razdobljuod 1912. do 1975. dogodilo mnogo toga,ega se on dobro sjea, ali naalost, uDrugom svjetskom ratu nestala je nje-gova bogata sportska arhiva, a s njom injegova sudaka legitimacija Austrijskognogometnog saveza. Zatraio je od Aus-trijskog saveza u Beu kopiju one iz 1912.i ispis utakmica koje je u Beu vodio. Avaj,

za vrijeme nacistike okupacije nestala jei beka sportska arhiva. "Nadam se, jer seza tom vrijednom arhivom traga. Odgo-

vor Austrijskog saveza odmah u objavitiu Povijesti sporta" - napisao je u svomlanku, znajui kolika je vrijednost doku-menta za svako propitivanje povijesti, pa isportske i nogometne!

Nakon Prvog svjetskog rata, ve 1919.u Zagrebu osnivani su sportski orumii organizacije. Milan Gra pie: "U Za-grebu smo se nali nas dvojica starijih smeunarodnim sudakim ispitima - ja (is-

pit 1912. u Beu) i Pavao Kauders (1913.u Budimpeti). Pridruio nam se i dr.Mirko Pandakovi te smo reaktivirali su-daki odbor i vodili smo utakmice u Za-grebu. Suenje je bilo olakano i time to

je dr. Milovan Zorii, doyen naih nogo-metnih sudaca, obradio i preveo meu-narodna nogometna pravila, a HAK ih jetiskao 1908.".

Na olimpijadi u Parizuo jezgro nogometne sudake orga-

nizacije prerasta u Zagrebu u prvu stru-

nu sudaku organizaciju u tadanjojJugoslaviji. Iz te organizacije izrasle sugeneracije vrsnih nogometnih sudaca,mnogi su bili dosegli i meunarodnu razi-nu. Milan Gra se sjea da je prve utakmiceu Zagrebu sudio, meu ostalima, i dr.Branko Gavella, poznati kazalini redatelj.Prva poslijeratna meunarodna utakmicau Zagrebu odigrana je 13. travnja 1919. naHAK-ovom igralitu u Maksimiru. Igralisu Graanski i britanska vojna momadYork Lancaster. Pobijedio je Graanski4:2. Sudio je Milan Gra.

Milan Gra, svestrani ovjek neiscrpneenergije, bio je i lan Jugoslavenskog olim-pijskog odbora, pa je 1924. predvodionogometnu olimpijsku reprezentaciju naOlimpijskim igrama u Parizu. Govorio jenekoliko svjetskih jezika. Sudjelovao je nasastancima Meunarodnog olimpijskogodbora (MOO) i Meunarodnog nogo-metnog saveza (FIFA) zapaenim i djelo-tvornim izlaganjima i prijedlozima. om

je prigodom u Parizu dobio i poasnuplaketu Meunarodnog olimpijskog od-bora. Za zasluge u sportu predsjednik ta-danje SFRJ odlikovao ga je 1970. Orde-nom zasluga za narod sa srebrnom zvi-

jezdom.I kao to je sport naao svoje mjesto u

njegovom ivotu, tako su i sportska priz-nanja odloena meu ordenima koje jepro. Milan Gra dobivao za svoj umjet-niki rad u zemlji i inozemstvu. Ovajtekst je na obol sjeanju na tog izuzetnog

ovjeka.

Prve je utakmice u

Zagrebu sudio, meu

ostalima, i dr. Branko

Gavella, poznati kazalini

redatelj

13. travnja 1919. u

Maksimiru HAK je

pobijedio York Lancaster

4:2, a sudio je Milan Graf


32/61


33/61

36

No, to ne znai da u njihovim skrom-nim kuicama nije ivjela glazba. Zagre-baka je perierija imala vlastiti glazbeniivot. Nije ga zabiljeio niti jedan glazbenikritiar ili kroniar, a bilo bi nepravednoda bude zaboravljen.

Ukratko, u perierijskim kuicama,njihovim kuhinjama i u vrtovima nije seglazba samo sluala; tu se glazba izvodila- pjevala i svirala.

Raspjevane domaiceBriljiva i skromna supruga i mama,

kad je muu ranoraniocu pripremila ru-tik i djeci namazala pekmez ili mast nakruh i otpremila ih u kolu, prihvatila seposla: ponedjeljkom je rifljala ve, utor-kom peglala ("ako joj je mu bio vjeran"pa se juer rublje osuilo), mela, brisalaprainu, prala prozore, ribala drveni pod,

jo prije nego to je poela guliti krum-pir pomela dvorite i oplijevila u vrtuperin, pripremila drva ("Opet mi nijenacijepao!"), napravila ajnpren... i pjevala,pjevala! Ako je stigla, krpala je arape (na

vrganju), priila zakrpu na hlae, ivalaotrgnute gumbe... i pjevala, pjevala, pje-

vala!

Neke od tih vrijednih i raspjevanihdomaica imale su skromni, a neke bogatijirepertoar. Pjevuile su pjesme koje su kaodjevojke pjevale u rodnoj kui i proirivaleih melodijama koje su ule, ponavljale inauile na perieriji od susjeda i pokojeg

ulinog pjevaa koji je, otpjevavi na ugluili u dvoritu nekoliko pjesama, skinuoilt-kapu oekujui da u nju padne baremkoja poldinarka. Kada je ovjek, stavivikapu na glavu, s gitarom pod rukom oti-ao, mlae i muzikalnije domaice poku-ale su, i najee uspijevale, ponovitinjegovu veselu, moda malo preslobodnu"bez deka bit, svakoj je curici muka" ilionu "ti moj sveti Antoniko, ti bu menimua dal".

S posebnom panjom, a moda i iz

sentimentalnih pobuda, s prikrivenomenjom ili sjetom pjevalo se "ko je,srce, u te dirno". Slovenci koji su dolaziliu Zagreb koji je svima rado otvarao

vrata - nauili su nas svoje: "Po jezeru blizriglava", "retja mi postelku da... ljubcamoja" i "Regiment po cesti gre". More, ko-

je mnoge od tih enica nisu nikada vid-jele, doaravala im je "Marica divojka...

ako si gospodar od svojega broda, ti nisigospodar od sinjega mora", "oni, mojdragi oni..." - pjesma koju je ijardovitako lijepo skladao da je postala naa, kaoda smo je sami izmislili.

Do nekih je, tko zna kako, doproglas Vlahe Paljetka kojeg su, vraajui ses placa, susretale i prepoznavale kad jesa irokim eirom i s gitarom pod ru-kom prolazio prema Kazalitu. Njegova"Marijana" obogatila je repertoar i srcanae perierije. A "Fala", koju je Paljetaktih godina pjevao uz gitaru, proirila sepreko svih ulica i vrtova i ula u skromnekuice, nala se za imendanskim stolom,povezivala ljude, a mnoge dopratila i doposljednje postaje...

Ja ti sviram, ja ti pjevam...Bilo je neobino ako se kojega jutra iz

susjedne kue nije ulo pjevanje. "Kaj jemorti bolesna? A nije! Kaj niste juer ulionu galamu? Opet je sino onaj njezinmu vikal i razbijal. A onda je ona jaukalai plakala, valjda ju je opet i tukel! Ste ga

vidli, a kak se v crkvi prenemae i obreoima! Sirota, a tak je dobra! A kaj ete,suseda, znate kak se veli svaki oltarekima svoj kriek." Za koji dan opet se izkue gospe Marije ulo pjevanje. Najprijepotiho i nekako tuno... Pjevajui, pe-rierijske skromne enice ublaavale sutugu, pjesme su im vraale nadu i snaguda izdre ivot u tunim i radosnim,runim i lijepim trenucima.

Pjevanje je bilo i drutveni in. Naimendan bi susjedi, kumovi ili roaci kojisu doli u estitare zapjevali poput ob-redne pjesme "Nemam zlata, nemam nitada ti dam, ja ti sviram, ja ti pjevam za tvojdragi imendan", a onda su se, prekidanepokojom pohvalom orehnjai ili alom,nizale pjesme, sve do "Je, ljudi, idemo!Sutra se treba rano dignuti na posel!".

akva su se drutva, dvije-tri obitelji,

sastajale i bez imendanskog povoda u ne-djeljna poslijepodneva. Na stolu bi se nalinedjeljni buhtli ili kramlpogaa; domaica

je donijela bijelu kavu, obojanu napitkomspravljenim od knajpa i rank-cikorije, koju

je u crvenoj kutiji drao i tankodepimkupcima u izlozima perierijskih duanapokazivao onaj skromni bosonogi dje-ai u kratkim zelenim hlaicama. Odmilja, Francek smo ga zvali. Crna se kavanije kuhala ni pila. Bila je preskupa, aosim toga, "knajp i rank-cikorija puno suzdraviji".

Najee bi netko glasnim

i zvonkim glasom vodio,

netko bi potiho slijedio,

a netko pratio i na

zavretku pjesmu ukrasio

na poseban nain


34/61

37

I onda bi, uz pokoji buhtl (trebalo jesutra i djeci ostaviti) i bijelu "knajpovau",zapjevali. Kum koji je znao svirati i imaolijepi glas skinuo je s ormara harmoniku.Najee bi netko glasnim i zvonkimglasom vodio, netko bi potiho slijedio, anetko pratio i ak na zavretku pjesmuukrasio na poseban nain.

U glazbenom ivotu tih skromnih lju-di nije se znalo za kanone i uge, kvinte i

terce, voice i plagalne kadence, ali su tiglazbeni ukrasi izvirali sami valjda izsrca.

Nema, bogec, sluhaelevizor nisu ukljuivali i nisu kao

dananji ljudi utke s krhotinama rije-i svaki za sebe buljili u lani prozor, is-

krivljeni svijet. Oni su razgovaralii pjevali, zajedno i slono. Ako bidrutvo oko skromnoga stola bilosretno sastavljeno i nadahnuto ("je,za to trebaju dobri basovi"), na redbi dole i dvije pjesme koje su i-nile vrhunac glazbenog druenja iivota: "Zeleni se gaj" i "Peharek

moj!". rebalo se dogovoriti (iako seve znalo) tko e voditi, a tko e upasti,dok prvi dre "gaaaaaaj!", otpjevati silaznu

varijaciju "zeleni se gaj i u gaju raj", spojitiglasove i srca. A "Peharek moj"! Do danasmi je srce puno kad se drhtavim i napuk-lim glasom, sada ve pomalo u mol-raspo-loenju i naalost sve rjee, obraam njoj"pa bilo makar (dulja stanka) zadnji krat"!

S mamama i tatama kad bi se vedosta naigrali na oblinjoj livadi zapje-

vali smo i mi, djeca: netko glasnije, netko

nesigurno, a netko je bome i kvario. In-tonacija je bila nepoznata rije, ali sedobro ulo kada netko kvari. Na velikualost moje mame, to sam dugo bio ja.Rijei sam pjesme pamtio, pjevao sam,pokuavajui slijediti druge, gore-dolje,as viim, as niim glasom, ali naalostkrivim: to nije bila ni prima ni terca, ak

ni kvarta. "Nema, bogec, sluha", neutjenosu konstatirali.

I bio bih iskljuen iz glazbenog ivotaperierije mojega djetinjstva, da se nije do-godilo udo za koje je moja mama zahva-ljivala Majci Bojoj Bistrikoj. Bio samdorastao tome da propjeaim kilometreod Zagreba do Marije Bistrice. Zajed-no s drugim romarima u crkvi, u pro-cesiji naveer sa svijeama do Sv. Ladi-slava sluao sam i pjevao po tko zna kojiput pobono i predano obraenje "MajkoBoja Bistrika, daj pogledaj nas" i onu nakoju su se andari, koji su i tamo uvalikraljevinu, nakostrijeili: "Majko Boja,kraljice Hrvata". Sljedeih dana igrao samse u dvoritu, neto sam pribijao i slagaote u pola glasa pjevuio: "Majko Boja,kraljice Hrvata...". Mama je izala iz ku-hinje: "Daj jo jedamput!" I ja sam pono-

vio u ispravnoj intonaciji i s istim inter-valima. "A onu drugu?" I tu sam otpjevao.Mnogo kasnije, da se pohvalim, pjevao

sam i Schubertovu "Ave Mariju". Je li se to,kao to je vjerovala moja mama, za mojsluh pobrinula Majka Boja, ne znam, alibilo je dobro da sam sa zagrebakim ro-marima hodoastio u Mariju Bistricu.


35/61

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti

38

Raskono lijepa damaiz Demetrove ulice

Napisala:Vesna Vrabec, MGZFoto:MGZ

Cata Dujin-Ribar, slikarica i pjesni-kinja, ostala je u sjeanju stanov-

nika zagrebakoga Gornjega gradakao markantna dama iz Demetrove ulice,uvijek dotjerana i dostojanstvena hoda,ak i u svojim poznim godinama. Cata jebila, kako ju je opisao Miroslav Krlea uRazgovorima s Enesom engiem, "ras-kono lijepa ena".

Pravim imenom Katarina, roena je17. listopada 1897. godine u rogiru kaopeto dijete u obitelji Gattin s osmerobrae i sestara. Otac Vjekoslav bio je ca-rinski slubenik, a majka Giustina jedno

je vrijeme radila u poti u rogiru. Otac

je uskoro premjeten u Kotor, gdje Catazavrava tri godine rgovake akademije.Djevojake godine u Boki kotorskoj os-tavit e neizbrisiv trag u njenom kasnijemslikarstvu - pejza kotorskoga zaljeva iLoven esti su motivi.

Poetkom Prvog svjetskog rata obiteljGattin 1914. godine nakratko se vraa urogir, a 1915. nastanjuje u Splitu. u jeCata nastavila kolovanje u Obrtnikojkoli u kojoj joj je nastavnik crtanja biopoznati splitski slikar Emanuel Vidovi.

Prepoznavi kod Cate nadarenost i ljubavprema slikarstvu, daje joj dodatnu po-duku u svom ateljeu, pa Cata na njegovpoticaj 1917. upisuje studij slikarstva nazagrebakoj Vioj umjetnikoj koli (kas-nije Akademiji likovnih umjetnosti).Proesori su joj bili: LJ. Babi, M. Vanka,Menci C. Crni, B. Csikos Sessia, B.enoa, R. Auer, F. Kovaevi, O. Ivekovi,H. Jun, J. Kljakovi, R. Valdec i R. Frange-Mihanovi.

Ljubav na prvi pogled

Pred kraj studija, 1922. godine prekidakolovanje zbog bolesti, pa nije uspjeladiplomirati. kolovanje nastavlja 1924. i1925. godine kod Vladimira Becia, kaosvojevrstan postdiplomski studij.

ijekom studija kratko je izlazila s ko-legom Ignjatom Jobom, to takoer doz-najemo od Krlee koji je engiu o Catirekao: "Sjeam je se dok je bila mlada.Prije Dujina zabavljala se s Ignjatom Jo-bom. Bila je vitka, krasna, a on isto nao-it mladi s malom crnom bradom, obojeslikari. Ba su bili par."

Demetrova 3. povezuje tri iznimne osobe - Dubravka Dujina,

glumca, redatelja i kazalinog pedagoga; dr. Ivana Ribara,

istaknutog politiara i Catu DujinRibar, slikaricu i pjesnikinju,

koja je svoj ivotni put povezala s dvojicom mukaraca


36/61

39

Prijateljstvo se razvilo

iz zajednike patnje

za izgubljenim dragim

osobama - Cata je ostala

bez Dubravka, a dr. Ivan

Ribar u ratu je izgubiocijelu obitelj

slikar Stojan Aralica ustupio svoj ateljena Marulievom trgu, u kojem su, osimudobnosti, imali i dovoljno prostora zarad - Cata za slikanje, a Dubravko za uv-

jebavanje uloga.U tom je ateljeu Cata u travnju 1927.

godine otvorila prvu samostalnu izlobu,koju e kasnije pokazati i splitskoj publi-ci u Salonu Gali. Javnost i kritika blago-naklono su je i toplo prihvatili. Iako jo

pod utjecajem uitelja Vladimira Becia,Cata se ve tada pokazala kao individualnaslikarska sudbina izvan trendova i sku-pina. Upoznala je suvremeno slikarstvou metropolama, bila je na studijskim pu-tovanjima i usavravanju u Parizu i Lon-

No, susret s Dubravkom Dujinomu Splitu 1919. godine bio je sudbinski nakon ljubavi na prvi pogled, nisu se vierastajali do Dujinove smrti. Vjenali su seu Splitu u katedrali Sv. Dujma, 13. rujna1920., dan nakon Dubravkova roendana.Mladi par vratio se u Zagreb na studij: Catana Akademiju, a Dubravko u Glumakukolu koju je tada osnovao Branko Gavella.Prve brane dane provode odvojeno, svat-

ko u svojoj studentskoj podstanarskojsobi. ek 1923. godine unajmljuju prvizajedniki stan u potkrovlju u Jurjevskojulici, "golubinjak", kako ga je Cata nazvala,u kojem Dubravko, visok i stasit, nijemogao uspravno stajati. Kasnije im je


37/61

40

donu, meutim, to nije bilo presudno zanjeno slikarstvo. Bila je suvremenik po-vijesnih avangardista, no nije prihvaa-la likovne utjecaje, uvijek je ostala vjer-na unutranjem porivu: poetski preraditirealnost, emotivno doivjeti svijet - odimpresionistikog do kasnije, ekspresio-nistikog izraavanja.

Prvu samostalnu izlobu u inozemstvuCata je priredila u Londonu od 2. travnja

do 4. svibnja 1936. u Te Cooling GaleriesLD. Izloba je bila zapaena i popraenadobrim osvrtima u novinama.

Zatvor i Dujinova smrte kasne tridesete pred Drugi svjetski

rat za brani par Dujin bile su godineuspjeha i prosperiteta: Dubravko je slavani omiljen glumac, postaje i intendant HNK,a Cata je priznata i cijenjena slikarica, vrs-na portretistica, to dokazuje i izbor zauglednu kritiku izlobu Pola vijeka hr-vatske umjetnosti (Zagreb, 1938./39.) na

kojoj je predstavljena s pet djela . U to vri-jeme ve stanuju u Demetrovoj 3.

Ratne su godine straha i progona. Du-bravko je dva puta uhien, a kraj 1944.godine oboje e doekati u zatvoru. Uz-nike je dane Cata zabiljeila u ciklusucrtea tuem i ugljenom "Iz elije", slika-nih uznemirenim zanosom i snanim eks-presionistikim izrazom.

Ubrzo nakon rata Dubravko umire.Poetkom 1947. godine Cata je bila u Spli-tu, njegujui bolesnu majku. Javlja Du-bravku da se vraa u Zagreb 30. sijenja.

DONACIJA GRADU ZAGREBU

Zbirka dr. Ivana Ribara i Cate Dujin-RibarDarovnim ugovorom, potpisanim 26. svibnja 1976. godine, Cata Dujin - Ribardarovala je zbirku slika, umjetnikih predmeta, knjiga te arhivsku grau i cjelokupniinventar svoga stana u Demetrovoj 3 Gradu Zagrebu, uz uvjet da se u stanu otvorimemorijalna zbirka. Zbirka je, uz muzeoloku panju i strunu obradu, dostupna

javnosti i postaje mali memorijalni muzej.Prigodom donacije dijela svog likovnog opusa rodnome Trogiru 1978. godine, CataDujin Ribar rekla je da se "kad je vidjela da godine idu, zapitala kome e dati nauvanje tu svoju djecu", kako je tepala svojim slikama. Zagrebu, u koji je dola 1917.godine na studij i u njemu umrla 1994., darovala je, osim svojih slika, cjelokupnuostavtinu.Zbirka sadri nekoliko cjelina: osamdesetak Catinih slika; stilski namjetaj i predmeteumjetnikog obrta iz 18., 19. i 20. stoljea; osobito vrijednu sliku V. Crivellija iz 15.stoljea; slike i skulpture od 16. do 20. stoljea; ostavtinu dr. Ivana Ribara sa slikamaVjekoslava Karasa i njegova sina Jurice, akademskog slikara ubijenog u Drugomsvjetskom ratu; bogatu biblioteku, Catinu i Dujinovu te Ribarovu; otprilike 500Catinih pjesama u rukopisu, otografje i drugu dokumentaciju vezanu uz ivot i radCate, Dubravka i dr. Ribara.Zbirka Catinih slika presjek je njenog cjelokupnog slikarskog opusa od 1919. do1989. godine. Veina je u tehnici ulja na platnu, kartonu ili lesonitu, no ima i crteaugljenom i olovkom te akvarela. Najzastupljeniji su pejsai, veinom motivi Catinihomiljenih maslina, zatim vedute dalmatinskih gradova. Budui da je bila vrsnaportretistica, u zbirci je, osim autoportreta, velik broj portreta a na istaknutomsu mjestu portreti njenih mueva: Dubravka Dujina i dr. Ivana Ribara te omiljenihpjesnika Lorce i Njegoa.Adresa Demetrova 3 povezuje tri iznimne osobe iz naeg kulturnog i politikogivota - Dubravka Dujina, slavnoga glumca, redatelja i kazalinog pedagoga; dr.Ivana Ribara, istaknutog politiara i Catu Dujin Ribar, slikaricu i pjesnikinju, koja jesvoj ivotni put povezala s dvojicom mukaraca.


38/61

41

On je doekuje na kolodvoru, dolaze kui;Dubravko odlazi skuhati kavu, uz jaukpada i Cati upuuje posljednje rijei: "Atako sam te ekao...".

Nakon smrti voljenog supruga, Cataproivljava najtee i najbolnije trenutke."Bilo je sve svreno. Bila sam i ja mrtvaProi e godinu dana od Dubravkove smr-

ti kad u ponovno moi raditi, slikati,rekla je.

Cata Dujin - Ribar oduvijek je biladarovita portretistica, svojim mediteran-skim temperamentom zarobljena izmeuportreta i dalmatinskih pejzaa, posebicemaslina. No, upravo ju je portretiranjedovelo do drugog supruga, politiara dr.Ivana Ribara. Godine 1948. pozvana je uBeograd da naslika portret Josipa Brozaita i dr. Ivana Ribara. Prijateljstvo se raz-

vilo iz zajednike patnje za izgubljenimdragim osobama - Cata je ostala bez Du-bravka, a dr. Ivan Ribar u ratu je izgubiocijelu obitelj, dva sina i suprugu. Prija-teljstvo e kasnije prerasti u vezu koju su1952. zakljuili brakom.

Slikarska zrelost:portreti i masline

Pedesete su godine Catine pune um-jetnike zrelosti i afirmacije figuralnogakoncepta koji je uporno zastupala, gra-dei vlastitu osobnost nedodirnutu dik-tatom trenutanih stilova i pravaca, uvi-

jek inzistirajui na osobnosti bez obzirana trendove. o je vrijeme estog izla-ganja, a svaka izloba izaziva veliku po-

zornost posjetitelja. Catino je slikarstvorazumljivo, lako prihvatljivo, a opet di-namino, nemirno i misaono odrazdalmatinskog temperamenta i porijekla.Do duboke je starosti sauvala u sebi tajnemir, dinamiku, radost ivljenja i mla-denaki duh koji ju je poticao na ne-prestano slikanje.

A slikala je puno - naslikala je bez-brojne slike koje su danas u muzejima,institucijama i u privatnim kolekcijamairom svijeta, od Londona, New Yorka iWashingtona (u kojima je izlagala 1957.godine), Venecije i Milana (samostalnaizloba 1959.) do Zagreba u koji donosiboje i ugoaj Mediterana. Slika priro-du, njenu snagu prenosi na platno, stvarabezbroj verzija pejsaa, uvijek medite-ranskih: tamnih kotorskih fordova, du-boko urezanih u sjeanje na djetinjstvo,

vedute dalmatinskih gradova, ponajprijerodnoga rogira, kr dalmatinskih otoka,rumarin, vrijes, maslinike.

ijekom dugoga stvaralakoga vijekaCata je razapeta izmeu dva motiva:

ljudskoga lika (portreta) i dalmatinskihpejsaa, ali uvijek nastoji prikazati svojunutranji odnos prema njima, preraditirealnost. Vjerojatno ju je taj nesvjesninemir odveo od pejsaa do pojedinanihosamljenih maslina kojima pristupa kaoivim biima, pokazuje njihovu drama-tinost, slika ih ranjene, razigrane, dina-

mine, oronule. Upravo je u toj kon-rontaciji ovjeka i prirode smisao njenogslikarstva.

Ne boj se visina...Poetska dua Cate Dujin - Ribar,

osim slikarstva, morala je pronai jojedan nain izraavanja - u poeziji. Ranoje poela pisati stihove, no objavljuje ihu kasnijoj dobi. Godine 1962. objavljujepoemu "No tamna je moja", a 1971. prvuzbirku pjesama "Rastanci bez rastanaka".Drugu zbirku pjesama "Iz kamene jeke"objavila je 1975. Urednik je bio Jure Ka-telan koji je u predgovoru napisao: "Ovapoezija uvodi nas u svijet ljudske dramei vjenih obnavljanja ivota. Svijet je taj

taman, opor i okru-tan, a svjetlo je sa-mo san, trenutak,bljesak vatre u dnubia. Ovi stihovidjeluju kao stranicebrodskog dnevnikas olujne plovidbe uz

otre hridine ivota,kao vapaj izmorenogputnika u nekom

vrletnom klancu...Ima pjesama kojese doimlju kao sli-ke. o nisu slike pi-sane rijeima, nego

rijei slikane kistom, kao pjesmaLoven,Maslina i mnoge metaore koje kaoda je slikao kist, a ne zapisala olovka...Rije ima snagu slike kao to i boja imasugestivnost rijei." rea zbirka pjesama,

"Catina lirika", tiskana 1983., potvrujenjenu predanost pisanju. U povodu 95.godine ivota i 75. godine umjetnikogarada, 1992. godine objavljena je posljednjaCatina zbirka pjesama "Moj dom".

Cata Dujin-Ribar umrla je 8. rujna1994. u svom domu u Zagrebu u Deme-trovoj 3, u 97. godini ivota. Sahranjena

je na Mirogoju, zajedno s DubravkomDujinom, a na njihovom nadgrobnomspomeniku urezani su Catini stihovi"Ne boj se visina, samnom blistavi su vr-

hunci".

Stan na drugom katuStan Cate Dujin-Ribar na drugom je katu palae u Demetrovoj 3. Palaa je iznimnekulturno-povijesne, arhitektonske i urbanistike vrijednosti i kulturno je dobro.Kua je izgraena na gradskom bedemu sredinom 18. stoljea, a dananji obliketverokrilne palae s unutranjim dvoritem dobila je dogradnjama u 19. i 20.stoljeu. Do sredine 19. stoljea sastojala se od jednokatnog zapadnog krila na

bedemu i sjevernog krila prema ulici, uz koje je bila staja. Sredinom 19. stoljeadograeni su kat na ulinom krilu, vea i klasicistiko stubite te drveni trijem naistonoj i junoj strani dvorita. Drugi kat na zapadnom i sjevernom krilu dograen

je 1926. godine, prema projektu arhitekta Ignjata Fischera koji je u kui imao atelijer.Tada je dvorini trijem dobio kamene stupove, a u dvoritu je sagraen zdenac.Stan u kojem je Zbirka prostrani je etverosobni stan s djevojakom sobom, ija jepovrina 128 etvornih metara. Memorijalni prostor stana - hodnik, Catina soba,dnevni boravak, spavaonica i soba dr. Ivana Ribara - autentian je ambijent kojie uvati sjeanje na jednog velikana hrvatskoga glumita, jednog odvjetnika ipolitiara i slikaricu i pjesnikinju koja ih je irinom svoga duha povezala. uvajuinjihove predmete, njegovala je ljubav i uspomenu kroz svoje slike i pjesme.


39/61

42

Napisala:Diana KuiniFoto:Iz privatnih arhiva

Ti si luda! - cijelu je gorinu njenog ivota u lice

staroj Zagorki pljusnuo podstanar koji e se

nakon njene smrti podiiti oporukom u kojoj ga

Zagorka zove duhovnim sinom i proglaava

jedinim nasljednikom

Koja je bila

Zagorkina posljednja elja?

Zagorka je posljednje godine ivo-

ta ivjela izolirana od svijeta, uvlastitom stanu gurnuta u jednu

sobu, odsjeena od teleona, s jedinimpogledom na vrevu trnice pod svojimbalkonom, "kao zatoenica na bijelomkruhu" kako se poalila Aleksi Vojino-

viu, jednom od rijetkih posjetilaca koji-ma su se tada otvarala vrata stana naDolcu 8. U posveti koju mu je 29. sijenja1955. napisala za uspomenu na intervju,Zagorka zahvaljuje to se potrudio doi unjenu "skromnu magazinsku sobu" (kako

je govorila o sobi, pretrpanoj policama i

Posljednje godine Marije Juri Zagorke (4)

red lipnja, na moru u Crikvenici Zagorkasjedila u amcu odjevena u krzneni kaput,na ope zgraanje!

Kraa novca iz sataNo, postojao je jo jedan, pomalo ba-

nalni razlog, koji je ipak Zagorki bio ne-premostiva prepreka: podstanari Leo Cari Nikola Smoli namjerno joj nisu ku-povali toplo rublje, a ona je bila bez nov-ca. Osim to je tefica Vrbani preko po-reznog inspektora utvrdila da su Zagorku,krivotvorei njene poslovne knjige (Smol-

ormarima s knjigama, pismima, papirima),da je "moda izvue ivu zakopanu - iznjenog groba zaboravi".

ada joj je mladi novinar Vojinovipostavio jedino logino pitanje: A zato

jednostavno ne izaete?"I tu mi je zima uz centralno grijanje.

Ja ne podnosim studen!", odgovorila mu jeblago Zagorka, kao da je posve razumljivoda netko kome je hladno ne moe izai

van. Zagorkinu je anegdotinu zimogro-ljivost potvrdila i njena prijateljica teficaVrbani, ispriavi mi kako je jednom, us-

Je li Zagorka svoj rad

ostavila novinarima

ili podstanaru Nikoli

Smoliu?

Foto:JosipPuclin

Aleksa Vojinovi (desno) razgovara s

Miroslavom Kratkoviem 1989.

Foto:AlojzBori

Zagorkina posveta Aleksi

Vojinoviu, jednom od rijetkih

posjetilaca u godinama kada

gotovo vie nije izlazila iz stana


40/61

43

Zagorkina posveta tefici Vrbani na

stranicama "Grike vjetice"

i je bio knjigovoa u ministarstvu po-ljoprivrede!), otetili za milijun dinara,

jednom je Zagorka i sama otkrila krau.Naime, nakon to je u svescima tiska-

na "Grika vjetica" i novac poeo pristi-zati, Nino Smoli predloio je Zagorki dadio novca stavi u stari sat na vrhu ormara

u svojoj sobi. Budui da je primijetila dasu Car i Smoli poeli galantno troitinjen teko zaraeni honorar, Zagorka jepoeljela provjeriti je li novac skriven usatu jo uvijek tamo. Ormar je bio previ-sok, pa je iskoristila priliku kad je bila sa-ma u stanu i teleonom pozvala urara izoblinje radionice da joj pomogne; zajed-no su otvorili sat, a unutra nita!

ako je Zagorka ispriala novinaruAleksi Vojinoviu, dodavi: "im se Nino

vratio, rekla sam mu da ga moe biti stidjer vara ovako staro eljade kao to sam

ja. On mi na to ree: 'i si luda! Dobro sugovorili da si luda!' Ponovno, poslije tolikogodina, netko me vrijea na isti nain...".

"Luda baba"koja "ima fiksnu ideju daje novinarka" i pati od "enske histerinefantazije" tako su nekad vrijeali Za-gorku i omalovaavali njen rad. Cijelu gor-inu njenog ivota u lice je staroj Zagorkipljusnuo podstanar koji e se dvije godinekasnije, nakon njene smrti, podiiti opo-rukom iz 1952. u kojoj ga Zagorka zove"duhovnim sinom" i proglaava jedinim

nasljednikom svojih autorskih prava! Do-ista nevjerojatno.Meutim, nita nije bilo nevjerojatno

Kotarskom sudu u Zagrebu kad je 10.prosinca 1957. (deset dana poslije Zago-rkine smrti) obustavio ostavinski postupaki 28. sijenja 1958. zabiljeio "predaju imo-

vine nasljedniku".

Nestali spis i oporukaBudui da je Smoli tada ve bio na

umoru (umro je od raka samo tri danaposlije!), o tome tko je i kome predao Za-

gorkinu imovinu nema traga u sudskomarhivu. A nema traga ni spisu broj 2291 oZagorkinoj ostavinskoj raspravi, samo jena omotu netko rukom zabiljeio: "Spisanema, Zgb, 20. 5. 92." sve je to prije 15-ak godina pedantno istraio novinar JosipGrbelja.

Smolia je smrt pretekla, pa nijeuivao u Zagorkinoj ostavtini. On je pak,oporukom od 26. prosinca 1957., Zagor-kina autorska prava ostavio svom cimeruLeu Caru (u 65 posto dijela) i MiroslavuKratkoviu (u 35 posto dijela).

Posve je nevjerojatno da je Zagorkapoznavala Kratkovia. Je li rije o Carovomi Smolievom bliskom prijatelju ili je 35posto autorskih prava na Zagorkina djelanagrada za trud nekome tko se naao u pra-

vo vrijeme na pravome mjestu i prikupiosve podatke o Zagorkinoj imovini, kojisu uli u Smolievu oporuku u kojojse, osim autorskih prava, sada izrijekomnavode i stan na Dolcu 8 i kua u NovomVinodolskom, koji su pripali Leu Caru?Smolievoj neakinji koja je pokualaoporuku osporiti, to nije uspjelo.

Kako su akteri ove nevjerojatne prav-ne prie umirali (Nikola Smoli 31. sije-nja 1958.; Leo Car u rujnu 1986.; NikolaKratkovi sredinom 1990.), tako su Za-gorkina autorska prava, njeni dragocjeni

na cesti" pregaen i zdrobljen! Moe lijo tome kamenu sa ceste preko kojegasu vozili svi tereti i svi interesi moe limu se jo pomoi? Ne znam! Osjeam sekao ovjek koji koraca po mulju bez dna!

... Ipak ste Vi nadamnom rairili ruke,prosipljui nadamnom svoje plemeniteelje: bijedni kamen podii sa ceste i pre-

pustiti mu odana prije posljednjegkotrljaja u zemlju. Hoe li imati jo toliko

snage da doeka olakanje?Svake noi prikazuju mi se stara slika

i novi nacrti praume po kojoj jurezvijeri, ivui od zlobe!

Ali Vi ste ipak jo tu!!Vjeno zahvalna

Marija Juri Zagorka".

(kraj)

agorkina posveta tefici Vrbani na

oporuka, iji je jedan primjerak bio kodZagorke, a drugi kod dr. Politea, nikadanije pronaena.

Ispod korica "Grike vjetice", u po-sveti svojoj prijateljici tefici Vrbani, 16.oujka 1955. Zagorka pie:

"Draga i mila tefice!Lutajui praumom mojeg crnog i-

vota a blistavog oduevljenja za ideje irad susretala sam tek ivotinje manjevie krvolone, zlobne i lukave. Ali nigdjeizlaza... Na kraju sam prestala vjerovatida u se sresti jo s ljudskim biima!

Na posljednjem koraku opazim maluzapaljenu lu netko je htio da bijednicine bude odvie tamno. Bili ste to Vi, sVaom dragom i meni nezaboravnom

Zlatom Vi ste dvije naile na "Kamen

rukopisi, pisma, knjige, slike, prelazili izruke u ruku potpunih stranaca. Ono to

je nakraju sauvano, skupa sa stanom naDolcu 8, otkupio je ove godine Grad Za-greb od obitelji Car iz Rijeke, 52 godine

nakon Zagorkine smrti.

Kamen na cestiA pria je mogla imati posve drugaiji

tijek. Naime, Zagorkina prijateljica teficaVrbani potvrdila mi je da je bila prisutnakad je Zagorkin prijatelj i odvjetnik dr.Ivo Politeo u stanu na Dolcu 8 sastaviooporuku u kojoj Zagorka svu svoju imo-

vinu ostavlja Drutvu novinara, uz uvjet dajednu sobu opreme njoj na spomen! "Onisu bili prema meni jako zloesti, no oni su

ipak moja braa", rekla je tada Zagorka. a


41/61

54

Zagrebaka vornica za kulturu,umjetnost i zabavu kako joj je pu-no ime nakon deset godina rada

postala je neizbjeno gradsko sastajalite.vornica je pokrenuta kao polivalentnipogon za proizvodnju kulture, otvoren zanove ideje i pokrete, od kazalinih i ples-nih predstava i performansa do filmskihprojekcija i koncerata. Otvorena je 23.rujna 1999. velikim koncertnim partijemna kojem su nastupili Big Band Hrvat-skoga glazbenoga zavoda, Darko Rundek

i Band i skupina Divas.Deset godina kasnije, izmeu konce-

rata inozemnih i domaih glazbenika,kazalinih predstava, DJ-veeri, sajmova,proslava, vornica se pokazala jednakouspjenom u ugoavanju Eurokaza, Hr-

vatskog jazz sabora, Story Super Nove ikazalinih performancea, jednako pogod-na za organizaciju rock-koncerata ili tele-

vizijskih dogaaja.vornica se od klupskog koncepta sus-

tavno pretvarala u atraktivan koncertniprostor. Gotovo da nema znaajnijeg do-

Napisao:Hrvoje HorvatFoto:Goran Perein/Tvornica kulture

Deset godina dobre glazbeTvornica se od klupskog

koncepta sustavno poela

pretvarati u atraktivan

koncertni prostor u kojem

nastupaju mnogi znaajni

hrvatski i inozemni rock, etno i

world music glazbenici

maeg glazenika koji nije nastupio u vor-nici, najee nekoliko puta, dok su sehouse-partyji, etno-veselice, gostovanja ino-zemnih pop-zvijezda i DJ-programi smje-njivali sa subotnjim sajmovima odjee,prodajom memorabilije i vinilnih ploa.

Osloboena klupskih veeri, poputStudija 54 i Stereo Studija, vornica seafirmira kao paralelna zagrebaka koncert-na dvorana koja zadovoljava visoke stan-darde solista i skupina, a ugoajem odgo-

vara posjetiteljima koji izbjegavaju kon-vencionalnost formalnih koncertnih pro-stora, ali esto i neprimjerene uvjete u dru-gim sportskim ili klupskim prostorima.

U devedesetima su netragom nestaliKului, Lapidarij, SC i drugi legendarni

gradski klubovi. vornica nije radila jood snimanja Kviskoteke i slinih programazagrebake televizije, dok su zadnji kon-certi odrani davnih 70-ih. Proteklih desetgodina pokazuje da su s vornicom spo-

jeni neki programski elementi Kuluias prednostima prostora poput dvoraneZKM-a. U svim je tim projektima sudje-lovao Darko Putak, kreator projekta vor-nica.

U prostoru s dva ulaza nalazi se dvo-rana optimalnog trapeznog oblika, ve-lika 570 etvornih metara, s gotovo 800

sjedalica i 2000 stajaih mjesta. Okolniklupski prostor od 160 etvornih metaraprua dodatne pogodnosti raznim sadra-

jima. Program se odrava na pozornici 8x 6 metara ili na teleskopskoj rastavljenojpozornici, pa se izvedba moe seliti u sre-dite ili bilo koji dio dvorane. Uz najsu-

vremenije sustave za ton i svjetlo, strop-na elina konstrukcija omoguuje jedno-stavno i brzo postavljanje dodatne rasvje-te i ozvuenja. akve tehnike prednostiupotrijebljene su za mnoge programe, doksu kasnije otvorene dvije poviene galerije

posjetitelji iskoristili za jo bolji pogledprema pozornici.

vornica je, dakle, postala nezaobi-lazna zagrebaka koncertna pozornica sotvorenim i kvalitetnim glazbenim progra-mom te oiglednom naklonou publike.

DAVID BYRNE

KODO


42/61

55

Iz desetogodinjeg rada izdvajamoGOTAN PROJECT

NICK CAVE

LENINGRAD COWBOYS

PATTI SMITH

GINO PAOLI CESARIA

EVORA

ARSEN

DEDI


43/61


44/61

57

krovovima u operativnom tabu Gornjo-gradske republike nije se mirovalo - zaeta

je Scena Amadeo.Glumac Zvonimir Zorii predloio je

Nenadu Jandriu pokretanje gornjogradskekazaline ljetne scene. Jandri, koji je sRadom Vnuk, Slobodanom P. Novakomi eljkom Kovaiem osmislio i realiziraoKarneval Zagreb, prihvatio je zamisao, uzuvjet da se program obogati glazbenimdogaanjima. Prikljuuje im se glazbenikNevan Frange te August Faulend Heferer,a u odbor je ukljuen i glumac BoidarOrekovi.

Programski odbor Scene Amadeo uglazbenom dijelu opredijelio se za kon-certe klasine glazbe, istiui nastupe mla-dih talentiranih glazbenika, jazz-koncer-te s afirmiranim hrvatskim i inozemnimglazbenicima te koncerte etno i popularne

glazbe. U kazalinom programu, to supremijerne i reprizne komorne kazalinei baletne predstave, monodrame te stand-up teatar hrvatskih i inozemnih autora.

Izabran je atrij Hrvatskoga prirodo-slovnoga muzeja, prostor sjajne akustikei povijesne simbolike. Naime, upravo uplemikoj palai u Demetrovoj 1, u kojoj

je gotovo 150 godina smjeten HPM, od1797. do 1834. godine djelovalo je prvo za-grebako javno kazalite, popularni Ama-deov teatar, nazvano po vlasniku i osni-

vau, grofu Antunu Amadeu de Varkoniu.

S izborom prostora nova je scena dobilai ime Klupska kazalino-glazbena scenaAmadeo.

Dan sveanog otvaranja bio je petak,30. lipnja 2000. u 21 sat. Iako su orga-nizatori sumnjali u odaziv publike, te su

veeri Zagrepani pohrlili na novu sce-nu i premijeru drame "Vrhunska tajna"Boidara Orekovia, u izvedbi autora iglumca Zvonimira Zoriia.

Prvu sezonu Scene Amadeo obiljeilesu dvije premijere. Osim "Vrhunske tajne",

Orekovi je na Sceni postavio svojumonodramu "Konja za gemit". Nastupilisu Arsen i Gabi s Veeri ansona, pijanistVladimir Krpan, kvartet Rucner, NevenFrange i Elvis Stani...

Za kinih veeri u atriju Hrvatskogprirodoslovnog muzeja umjetnici i dje-latnici Amadea okupljali su se pod sun-cobranom uza ank, a odravali su sekoncerti i u alternativnim prostorima - udvorani Hrvatskog povijesnog muzeja iCrkvi sv. Marka. Eksperimentiralo se i sprostorima u muzeju - Zijah Sokolovisvoju monodramu "Roda" izvodi u radnojsobi geoloko-paleontolokog odjela, ahaustor muzeja zapamen je po sjajnomk

zagreb moj grad br.25

Documents