zagreb moj grad br. 37

7/29/2019 Zagreb moj grad br. 37

1/116

Besplatni primjerak

Broj 37 godina VI oujak 2012.

ISS

N1

846-4378


2/116


3/116

3

Mila moja prijateljice,draga naa Helga!Svi smo te voljeli i smatrali svojom. Bila si odabrana da obasjava nae

ivote svjetlou, razumijevanjem, znanjem, dobrotom i njenou i svi smo

uz tebe postali bolji.Iz mora ivota jedan te val ipak prerano odnio u more vjenosti. Uovako tekom trenutku pogled mi je pomuen teinom rastanka, prestajusva razumna razmiljanja i planovi. Bol je nadjaala sva moja nastojanjada prihvatim neizbjenost odlaska. Nije mogue - nije zamislivo! - da menee vie pogledati tim dubokim pogledom, da me nee vie nazvatisvojim predivnim glasom...

alosti nema kraja, nikada se nee preboljeti i bilokoji pokuaj utjeheje nekoristan. Moja molitva i moje misli sada mogu biti jedini in ljubaviprema tebi. Hvala ti to si bila dio mog ivota. Nakon kratkog leta od jednedo druge obale ostaje nam sjeanje na vrijeme koje smo provodile zajedno,na bezbroj malih radosti, tuga i sitnica, samo nama vanih. Ljubav enas zauvijek povezivati i dobro je da ljubav ne moe umrijeti. Ipak, lienavidljivog zajednitva, osjeam da me tvoj odlazak nekako umanjio.

Svojom si prijateljskom ljubavlju ohrabrila moju zamisao i podralaosnivanje asopisa Zagreb, moj grad, a svojom uvijek kreativnom mudrouosmislila rubriku "Razgovori s potpisom". Neizmjerna zahvalnost bit eutkana u svaki broj.

Biblija ne poznaje ivot svijeta kao kota koji se okree, nego poznajeivot kao put koji vodi prema Nekome. aj Netko je onaj kome svi idemoi gdje emo se svi nakon preostalog puta susresti. Moda je mogue

pomiriti se sa zakonima konanosti, ali samo tijela ne i due. U ovom siivotu gradila iz dana u dan svoju vjenost.

U boli ovozemaljskog rastanka moram skupiti nadnaravnu snagu ivjerovati u udesnu sigurnost da emo se opet zagrliti, nasmijati, pjevati...tamo, meu zvijezdama kojima si se ti prerano pridruila.

Pamtit emo tvoje rijei kojima si zavrila svoj posljednji prijenosnovogodinjega koncerta iz Bea: "Potovani gledatelji i gledateljice, triteususret ivotu jer usprkos nedaama koje nam je svima u kolijevku sakrilazla vjetica i pokuala vrlo suptilno zarobiti nas trnjem, vjerujte, uvijek ese nai neki aneo da nam priapne: Hajde, dii se, ivot je vrijedan i treba

ga ivjeti! Srdano vas pozdravljam, vaa Helga Vlahovi Brnobi".

Fotografija Helge Vlahovi Brnobi iz prvog broja

naeg asopisa u rubrici "Razgovori s potpisom"

S proslave

prve

godinjice

asopisa


4/116

Vrijeme korizme potie duhovnost, a mi se pripremamo zanove poetke. Svaki novi broj asopisa probudi sjeanje na

na poetak, na prva promiljanja i ostvarenje ovog naeglista. Moja devedesetetverogodinja majka uvijek me uila darazmiljam o ivotu kako nam je Bog dao kruh da bismoga dijelili s drugima. Hvala ti, majko, to si me takvimuenjem potakla i nagovorila da pokrenemZagreb, moj

grad kao asopis koji bi svojim sadrajem sjedinioljubav prema gradu i mladih i starih!

Od tada je prolo pet godina.

Sjeam se kako sam u uvodniku prvogbroja naeg asopisa istakla da to nije prvilist u kojem se moe proitati poneto oZagrebu, ali neprijeporno je prvi koji e

se truditi da u potpunosti opravda naziv ukojem su upravo moj grad kljune rijei.Osjeam tako i danas i nadam se da smosvi mi ispunili oekivanja: vjerujem da stes nama jo bolje upoznali i jo vie zavoljelina grad. Svatko od nas moe svojim djelo-

vanjem pridonijeti lijepom osjeaju da ivi-mo jedni za druge. S iskrenom eljom das vama, s kojima dijelimo ovaj prostor i ovo

vrijeme, podijelimo i zadrimo u memoriji po-vijesne istine, potujemo razliitosti, cvatemo uzajednitvu, ne izgubivi identitet.

elim ustrajati na tom putu, radujui se svakomponovnom susretu s vama, naim itateljima jer znamda je prava srea ivjeti ovdje, u Zagrebu, nauiti toliko za-nimljivih injenica, upoznati toliko dobrih i zaslunih ljudi.

Zahvaljujem suradnicima, redovitima i onima koji su samojednim tekstom ispunili stranice i pridonijeli razvoju asopisa jersvaki je tekst napisan sa eljom da se prenese znanje o Zagrebu.

Vrijeme pie scenarij, ali reiju ipak potpisuju trenutane drutvenenorme. Stoga, u ovih pet godina borbe da asopis ostane besplatan, velikuzahvalnost, osim dragim itateljima, dugujemo i oglaivaima i sponzorima.

Prepoznavi pravu vrijednost i potrebu za jedinstvenom literaturom ovog profila,preporuku za upotrebu asopisa kao dopunske literature u nastavi knjievnosti, povijesti

te likovne i glazbene umjetnosti dalo nam je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta iGradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. Znaajna je to potpora koja potvruje da smo napravom putu da rastemo i promoviramo sva ljudska dostignua.

Pet godina nismo mogli sami naim vrijednim suradnicima brojni su zagrebaki muzeji,arhivi, knjinice i privatne zbirke nesebino otvarali vrata i dopustili uvid u podatke, dokumente,otografije... Posebno elim zahvaliti Muzeju grada Zagreba i Slavku terku, bez ije bi susretljivostinae stranice bile siromanije!

Pisali smo tijekom ovih pet godina o galeriji poznatih Zagrepana koji su svojim ivotom i radomobiljeili umjetnost, znanost, gospodarstvo, arhitekturu, politiku, sport, turizam, prosvjetu naegagrada; pisali smo o povijesti brojnih ustanova, zgrada, ulica, trgova, parkova i spomenika; vodili vaskroza zagrebaku povijest na potanskim markama, igovima, grbovima i zastavama; pozivali na iz-lobe, koncerte, filmove, kazaline predstave; izdvajali smo najzanimljivije inormacije iz rada Gradskogpoglavarstva, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport te uristike zajednice; savjetovali vas o

4

Turistika zajednica grada Opatije

edo

Pet godina


5/116

5

zdravoj prehrani, zdravlju i njezi duha i tijela i o svemu tome

elimo pisati i ubudue! Jer, na Zagreb je neiscrpna riznicatema o povijesti i sadanjosti grada i njegovih stanovnika.

Na naoj internetskoj straniciwww.zagrebmojgrad.hrmoete prelistati sve brojeve asopisa: od prvoga, na

ijoj je naslovnici nesvakidanji, prelijepi pogledna istonu stranu katedrale, stare gradske kule

iznad Ribnjaka i zagrebake krovove posutezadnjim tragovima kasnozimskoga snijega,

do najnovijeg broja kojeg otvara trodimen-zionalni prikaz ureene Vranicanijevepoljane.

I u ovom broju donosimo pregrt za-

nimljivih tekstova: u povijest odlazimopriom o palai Dverce i najavom ure-enja nove gornjogradske oaze Kapu-cinskoga trga; slijedimo tragove arhi-tekta Ignjata Fischera i velikoga kiparaIvana Metrovia; predstavljamo jednogod predsjednika HAZU-a, Vladimira Ma-

urania, sjeamo se osnivanja prve hr-vatske tvornice medicinskih instrumenata,Hrvatske obrtnike komore i Gradske knji-

nice; nastavljamo priu o udjelu nacionalnihmanjina u ivotu Zagreba ovaj put, o esima

u zagrebakoj operi i baletu... ui Jelinek

ispriala nam je svoj ivotni put od siromanedjevojice do uspjene modne poduzetnice.

O tome kako voli Zagreb, to pamti iz djetinjstva istudentskih dana i jo mnogoemu za na asopis govori

hrvatski predsjednik pro. dr. Ivo Josipovi.

Bogata je i lepeza kulturnih dogaaja na koja vas vodimo uzagrebake muzeje, galerije, kazalita i koncertne dvorane.

Nastavljamo i s predstavljanjem drugih gradova i njihove povijesti,kako bismo upoznali Lijepu nau. Ostajemo u Istri i u nekoliko sljedeih

brojeva predstavit emo Pulu.

Zagrepane i sve koji se tako osjeaju elimo i dalje podsjeati na to kako se

nekad u Zagrebu ivjelo i koji su ljudi ugradili ivot i rad u njegove ulice, trgove, zgradei spomenike i istkali vrijednosti graanskoga ivota. elimo i dalje pisati o Zagrebu kakavje bio i kakav jest, a dakako da se poesto nazire i vizija o tome kakav bi Zagreb mogao biti.

Iako se ivot ne sastoji od obljetnica, elimo zajedno s vama doekati i proslaviti jo mnoge.U meuvremenu, radujmo se svakom novom danu, jo jednom proljeu u naem gradu, udiimo ivot

punim pluima i volimo svoj grad!

elimo da iZagreb, moj gradbude dio vaega ivota.

Hvala vam za pet godina vjernosti!

Vaa

EPP

t

m

zajedno


6/116

6

KapucinskiO tkako je prije sedamdeset godina poruen sklop stam-benih kua izmeu Vranicanijeve, nekad Sjemenineulice i Strossmayerova etalita, na zbijenoj junoj rontiGornjega grada otvorila se praznina za koju se uvrijeio nazivVranicanijeva poljana. Ona je povremeno sluila za prigodnepriredbe i provizorne sadraje, izazivala prijedloge za izgradnjurazliitih zgrada, uglavnom javnog sadraja, a najvie je bila pustai neureena u oekivanju rjeenja koje se odlagalo desetljeima.Protekle jeseni, bez mnogo najava i pompe, na toj je neureenojpovrini ureen park, kao rezultat djelovanja radne grupe pod

Napokonse ureujeVranicanijeva

poljana

Napisala:dr. sc. Snjeka KneeviFoto:Muzej grada Zagreba, Ministarsvo kulture RH,

Arhitektonski fakultet u Zagrebu i Studio Hri

"Poljana" nastala poslije

ruenja sklopa, situacija 1948.

Foto: Marta Fabijani


7/116

7

ark7

na Griu

vodstvom arhitekta pro. dr. Marijana Hria, kojem je 2009. po-vjerena Urbanistiko-arhitektonska i konzervatorska studija ure-enja javnih prostora Gornjega grada.

Jo u pripremnoj azi programa rada razmatralo se to po-duzeti s Vranicanijevom poljanom kao dijelom poteza javnih

prostora koji se niu du june osnovice Gornjega grada: od

Adaptacijom pavlinskog i kapucinskog

samostana u "palau" s graanskim stanovimaviestrukog komfora, juni i zapadni dio

Gornjega grada u 19. stoljeu postao je novi,

poeljan rezidencijalni kvart

Sajam cvijea na Vranicanijevoj poljani, 1967.

Foto: Milan Pavi

3D prikaz Boris Goreta


8/116

8

platoa Gradec, Jezuitskog i Katarinskogtrga, Vranicanijeve poljane i Markovievatrga do parka Gri. Profilacija, odnosnoureenje pojedinih cjelina postavljenisu kao glavna tema studije. U prvoj aziobuhvatilo bi se najprije park Gri, kojie se obnoviti u svom povijesnom oblikui urediti kao arheoloki park, s obziromna nalaze i spoznaje steene u recentnimarheolokim istraivanjima, istovremenobi se obnovio zapadni dio Strossmayerovaetalita do kule Lotrak, a kad je rijeo Vranicanijevoj poljani, predloeno jeda se privremeno uredi kao javni park,oblikovanjem nalik parku Gri. u je ide-

ju podrao investitor, Grad Zagreb, pa jepark ujesen 2011. ureen prema idejnomrjeenju Marijana Hria, izraenom uStudiju Hri, a u oslonu na konzervator-ske propozicije Gradskog zavoda za za-

titu spomenika kulture i prirode Zagrebai radne izvjetaje arheologa pro. BorisaMaia. U pripremi programa sudjelovalisu lanovi ueg odbora: arhitekt, pro. dr.Draen Jurai te povjesniari umjetnostidr. Snjeka Kneevi i pro. Silvije Novak,predstojnik Gradskog zavoda za zatituspomenika kulture i prirode Zagreba.Realizacija je povjerena podrunici Zri-njevac, Zagrebakog holdinga d.o.o.

Dominikanke, kapucini i pavliniVranicanijeva poljana ima dugaku

povijest, bremenitu obratima i povezanu

s neposrednim okoliem, dananjim Stros-smayerovim etalitem, parkom Gri iMarkovievim trgom. Prvi spomen naneku graevinu potjee iz 15. stoljea, apovezan je s redom dominikanaca. Zbogturske opasnosti, oni su 1473. iz podgraapreli na Gradec i dobili dozvolu da sagra-de samostan, a 1477. nalog iz sredita svogreda da osnuju samostan za sestre domini-kanke. Uz samostan redovnice su sagradilekapelu Blaene Djevice Marije. O njima injihovoj djelatnosti nema izravnih svje-doenja. Iz Zagreba dominikanke odlaze,pretpostavlja se, sredinom 16. stoljea, a1592. i dominikanci. Poetkom 17. stoljeasamostan dominikanki ve je ruevan.

No, u tom "stoljeu redovnitva", ka-ko ga naziva Gjuro Szabo, i jeku protu-reormacije na Gradecu dolazi do obnoveivota, zahvaljujui upravo redovima koji

e zaposjesti i izgraditi rubove grada: naj-prije jezuiti (1606.), pa kapucini (1618.),klarise (1650.) i grkokatolici (1680.). Za-laganjem jezuita, kapucini su dobili rue-

vine samostana dominikanki i njihovu ka-pelu Blaene Djevice Marije, a kako nisuimali kuu za stanovanje, gradska opinazamolila je remetske pavline da im ustupeetverouglastu kulu na jugozapadnom ug-lu dananjeg parka Gri, gdje su poetkom17. stoljea imali i vrt. Pavlini su ga 1625.predali kapucinima u zamjenu za njihov

vrt u podgrau, tako da su kapucini tada

raspolagali gotovo itavim jugozapadnim

dijelom Gradeca. Samostan su kapucinipoeli graditi 1618. na mjestu kua kojesu podignule dominikanke, a novu crkvuUznesenja Marijina 1620. godine, no isamostan i crkva dugo su se gradili, svedo sredine stoljea, da bi nakon velikogpoara 1706. bili potpuno obnovljeni.

Na povrini dananje Vranicanijevepoljane, uz kulu Dverce, postojala je od1639. kurija koju su sagradili pavlini iz Re-meta. Nakon to je 1786. ukinut pavlin-ski, a 1788. i kapucinski red, njihove ne-kretnine pripale su dravi. Obje zgrade,kapucinski samostan i pavlinska kurija,otada gube svoju izvornu namjenu, po-inju razmatranja o njihovu koritenju, atransormacija zahvaa itav jugozapadnidio Gradeca. ako se 1803. javlja prijedlogda kapucinska crkva postane upna crkvaGornjega grada, a samostan upni dvor.

Kapucinski samostan

i pavlinska kurija

prodani su poetkom

19. stoljea imunim

aristokratskim i

graanskim obiteljima

Radovi na ureenju parka, ljeto 2011.

Foto: Snjeka Kneevi


9/116

9

upanija zagrebaka kupuje 1805. sa-mostan i idue, 1806. godine, objavljujeda e na njegovu mjestu graditi novu u-panijsku zgradu jer je stara, na Markovutrgu postala pretijesna. Naum nije ostva-ren, pa e upanija prodati samostan pri-

vatnicima, uglavnom pripadnicima imu-nih aristokratskih ili graanskih obitelji.Nakon kapucinskog samostana bit e pro-dana i pavlinska kurija. I jedna i druga gra-evina prelazit e preprodajama i naslje-ivanjem iz ruke u ruku, tako da e neko

vrijeme pripadati groovskoj obitelji Kul-mer, pa Jelai - Buimski i najposlije Hel-lenbach. Obje graevine bit e adaptira-ne za stanovanje i od 1820-ih do 1880-ihdoivjeti znatne adaptacije: pregradnje,dogradnje i nadogradnje.

No, i u tom stanju i namjeni kapu-cinski samostan i pavlinska kurija odrat

e se ipak do sredine 20. stoljea, zahva-ljujui prilagodljivosti njihove prostornestrukture novoj namjeni, pa je i u jednoji drugoj zgradi bilo velikih, udobnih gra-anskih stanova.

Naprotiv, za kapucinsku crkvu Uzne-senja Marijina nije se moglo nai slinorjeenje, a propadati je poela ak pri-

je nego to je kapucinski posjed prodan.Njezin novi vlasnik Ludovik pl. Jelai,proesor Kraljevske akademije, dao jecrkvu sruiti i na njezinu mjestu podigao1826. reprezentativnu palau koja pripadanajljepim klasicistikim kuama Gornje-ga grada, a pripisuje se najvrsnijem gradi-telju tog doba, Bartolu Felbingeru. Najpri-

je je sagraeno sjeverno krilo s proeljemna Kapucinskom (Markovievu) trgu, aposlije istono, na kojem se poslije ruenjasklopa 1941. godine, na slijepom zidu pre-

nom dijelu kapucinskog posjeda. Junidio terena kupio je 1821., a idue, 1822.godine i sjeverni, na kojem se tada na-lazilo spremite za vatrogasne sprave,tzv. pukarnica, a pred njom jo jednokomunalno skladite. U kui je ve1827. imalo sjedite Glazbeno drutvo(kasnije Hrvatski glazbeni zavod), a je-

dan od njezinih vlasnika bio je esteti-ar, sveuilini proesor i pjesnik FranjoMarkovi, po kojem je trg kasnije do-bio ime. im je naoitim klasicistikimzgradama Kapucinski trg, na kojem jedotad dominirala renesansno-maniristi-ka palaa bana Nikole Zrinskog, dobio jeu treem desetljeu 19. stoljea ormu iidentitet.

Adaptacijom pavlinskog i kapucinskogsamostana u "palau" s graanskim sta-novima viestrukog komora, od pro-

Crkvu Uznesenja Marijina

sruio je Ludovik pl.

Jelai i na njezinu

mjestu podigao 1826.

reprezentativnu palau

Prikaz Zagreba iz djela "Slava

kneevine Kranjske" J. W. Valvasora,

1689. Situacija prije ukidanja redova

kapucina i pavlina.

ma Vranicanijevoj poljani otkrio gotikiprozor kapucinske crkve. U palai su seiznajmljivali stanovi, imala je staje, sjenik,spremite za etiri koije, drvarnicu i le-dvenicu. Prema Junoj promenadi/Stros-smayerovu etalitu, u prizemnoj dograd-nji Jelai je namjeravao urediti Cassino.

Palae, etalite, gimnazija,Sveuilite

Nedaleko od Jelaieve palae, drugije proesor Akademije, Antun Shuffl ay/

uflaj, podigao kuu na krajnje zapad-

stranosti i opremljenosti do vidika, junii zapadni dio Gornjega grada postao jenovi, poeljan rezidencijalni kvart. No, utoj transormaciji znatni udio imalo je iureenje prvog javnog etalita du grad-skog zida: June promenade, otvorene1813. godine.

U proirenje promenade ukljuen jejo jedan dio kapucinskog posjeda , nekadsamostanski vrt, koji je Ludovik pl. Jelaidarovao gradu 1832. za etalite. o pro-

irenje postalo je novi perivoj: Gri, prviunutar gradskih zidova. Znatna promjenazbila se u perivoju Griu kad je grad 1857.kupio palau Ludovika Jelaia za smje-taj novoosnovane realne gimnazije, a1864. izveo opsenu adaptaciju, povje-renu Franji Kleinu, najodlinijem gradite-lju tog doba. U dijelu prizemlja, s ulazomna etalitu, bila je ureena kavana Pro-menada u kojoj su se okupljali inovniciraznih ureda, politiari, pa proesori, pis-ci i umjetnici, posebno glumci i pjevaistarog gornjogradskog kazalita, dok je u

Pogled na Junu promenadu i tzv.

Jelaieve kue, 1861.

Foto: Julius Hhn

Park Gri, 1860-ih; u drugom planu palaa Ludovika

Jelaia prije adapacije za realku


10/116

10

dijelu prizemlja bila slavna "gombaona"Friedricha Singera.

Juna promenada preimenovana je1874., prigodom osnutka Sveuilita, uast njegova inicijatora u Strossmayerovoetalite. Novu ivost ambijentu pridalo

je Sveuilite, smjeteno zasad u nado-graenoj zgradi gimnazije. Zbog poveanekomunikacije bit e za koju godinu uosi Bregovite (omieve) ulice, na trasipovijesnog puta sagraeno najvee stubi-te do Gornjega grada, a potom i Sveu-iline stube (danas Zakmardijeve).

Od 1813., kad je ureena Juna pro-menada, do sredine 1870-ih Gornji gradpostupno se otvara svom bivem pod-grau, doskora novom sreditu grada.Dok su u prethodnim stoljeima na nje-govu junom dijelu prevladavali zatvo-reni i samodovoljni sadraji kao to su

samostani, od poetka 19. stoljea zbivase svojevrsna tranzicija, a sakralni sadr-aji ustupaju mjesto proanima, otvore-nim i javnima. Na itavoj junoj osnovi-ci gradekog trokuta protee se etalites drvoredom, a od zapada prema istoku

redaju se park Gri, realka (u sada tro-krilnoj zgradi, rastvorenoj prema parku),preureena kula Dverce, sada u komu-nalnoj namjeni, pa zgrada gimnazije, do-skora Sveuilita, dok je na jugoistonomuglu sklop jezuitskih gradnji, od 1786.sjedite Glavnog vojnog zapovjednitva za

kraljevine Hrvatsku i Slavoniju.Fomirani su trgovi: Jezuitski, Kata-rine Zrinske i Kapucinski, danas Mar-koviev. Gospodska ulica, danas irilai Metoda, dobiva otvaranjem Gradecaprema donjogradskom podgrau vanosti karakter glavne ulice: na uglu sa Sjeme-nitnom ulicom nalaze se grko-katoli-ki konvikt (sjemenite) i crkva sv. Vasi-lija jedini neproani sadraji koji su seovdje odrali od kraja 17. stoljea. Nauglu s Markovim trgom ureena je po-etkom 19. stoljea Gradska vijenica, u

kui groa Adama Oria kupljenoj 1803.,a uz nju kazalite na mjestu srednjovje-kovne vijenice, otvoreno 1834. godine.aj sustav javnih povrina sa zgradamaproanog sadraja, nastao je veim dije-lom u doba uspona graanstva i kulturebidermajera.

Nekoliko propalih projekataO uklanjanju sklopa (bivi kapucinski

samostan i pavlinska kurija) i novogradnjina njegovu mjestu ve se govori u 19.stoljeu. Kao to je spomenuto, zagreba-ka upanija htjela je 1806. sagraditi novuupanijsku palau, a u prvoj modernojgeneralnoj urbanistikoj osnovi Zagrebaiz 1865. predlae se da se palaa Saborai Vlade gradi "na dvercih, na prostoru

Transformaciji Gornjega

grada doprinijelo je i

ureenje prvog javnog e-

talita du gradskog zida:

June promenade, 1813.

Pogled na Gornji grad iz

zraka, 1930-ih

Vranicanijeva 3, 1912.-1913.

Foto: Dragutin Domjani

Strossmayerovo etalite 10, poetak

ruenja kua Hellenbach, 1941.

Foto:Oskar nur

sadanjih Jelaievih kuah." Jo u doba

posljednje vlasnice sklopa, barunice Klo-tilde Hellenbach (1831.-1918.), keri naj-dugovjenijeg vlasnika sklopa, Karla Jela-ia Buimskog, udane 1851. za LazaraHellenbacha, arhitekt Hugo Ehrlich pro-

jektirao je stambenu novogradnju u iri-ni cijelog sklopa, s glavnim proeljemprema promenadi etalitu. Nisu poz-nati motivi za uklanjanje sklopa, ali raz-raenost projekta upuuje na to da je rijebila o narudbi, a ne "tronosti", kako senajee navodi Arhitekt Bruno Bauerpredloio je 1929. preureenje cijele ju-


11/116

Sklop kua se

1941./42. rui, a gola,

neureena poljana

s obrisima zgrada

na zidu Lotraka i

palae Jelai stajala

je desetljeima

11

ne ronte prema uzoru na budimsku ron-tu prema Dunavu. Prelaskom sklopa udravno vlasnitvo prevladava ideja o no-

vogradnji zgrade za potrebe vlade, sklopse 1941./42. rui, a projekt monumentalnereprezentativne palae izrauje arhitektJuraj Denzler. Od projekta nije bilo nitazbog rata i politikih promjena, a gola,neureena poljana s obrisima zgrada nazidu Lotraka i palae Jelai, predane1948. Geofizikom zavodu, obiljeavala jesliku ambijenta desetljeima.

Desetak godina kasnije Izvrno vije-e Sabora NRH povjerava projekt ured-ske zgrade sa stambenim traktom na"poljani" arhitektu Alredu Albiniju, koji

unato opsenim pripremama nije iz-veden. U jeku razmatranja izgradnjezgrade Muzike akademije poetkom1960-ih, Albini je studirao "poljanu" kaomoguu lokaciju u ak pet varijanti, anakon njegove smrti (1978.) ispitivanjei projektiranje nastavlja arhitektica Se-na Sekuli Gvozdanovi sve do 1983. No,1969. javio se investitor, "Fikoma, podu-zee za zastupanje inozemnih firmi i trgo-

vinske usluge", koji je elio na tom mjestugraditi hotel. Projekt je povjeren arhitektuNevenu egviu.

Od 1960-ih u problem izgradnje nagradekom junom bedemu aktivno seukljuuje Regionalni zavod za zatituspomenika kulture i otad konzervatoripostavljaju kriterije za gradnju. U raz-matranju interpolacije ukljueni su kaosavjetnici gotovo svi ugledni arhitektii povjesniari umjetnosti. Postoji opasuglasnost da prazninu na bivem be-demu treba popuniti i na taj nain ob-noviti sliku povijesnoga Gradeca. tose tie postupka, uglavnom se govori o

aksimilu ili rekonstrukciji, doputa se

Bruno Bauer, Projekt banskih ili kraljevskih

dvora na junoj fronti Gornjega grada, 1929.

Juraj Denzler, Projekt palae Banovine, juno

proelje prema etalitu, 1940.

Juraj Denzler, Projekt palae Banovine, sjeverno proelje

prema Vranicanijevoj ulici, 1940.

Neven egvi, Skica hotela na

Vranicanijevoj poljani, 1970.


12/116

12

suvremeni izraz, ali mu se nameu znatnaogranienja. Osim o popunjavanju praz-nine govori se i o popravku itave juneronte Gradeca, naruene u 19. stoljeunadogradnjama kojima je poviena nje-gova juna kontura. Vano je naglasitida su prijedloge interpolacija i ureenja

june ronte iznosili najvrsniji zagrebakiarhitekti, dotad provjereni realizacijama.Indikativno je takoer da do izgradnjenije dolo, meu ostalim zbog izostankasuglasnosti o nizu pitanja, otvorenih ba-rem nakon Albinija.

Zeleni pojas Gornjega gradaU pristupu problemu Vranicanijeve

poljane dolo je do vrjednosnog obrata.Analiza diskusija u znaku: aksimil -rekonstrukcija, odnosno "popravak" ju-ne ronte i slike mjesta, pokazuje da su

u prvom planu bili ormalni aspekti, apristup naglaeno scenograski, dok suu drugom planu ostala pitanja namjene,bitna za ormu. Odnosno: kakva god bilanamjena novogradnje, njoj su se propi-sivali gotovo svi ormalni elementi. Re-konstrukcija sklopa prepravljanog odsredine 17. do 20. stoljea, naposljetku

sluma, i to za novu, javnu namjenu, iz da-nanjeg gledita ini se apsurdom. Um-

jesto toga, respektira se realno stanjesteeno ruenjem, nadogradnjama i pre-gradnjama ouvanih zgrada, a desetljei-ma neureena "poljana" zajedno s parkomGri ukljuuje u zeleni pojas oko Gor-njega grada s graevinama 18. i 19. sto-

ljea, podignutim na obrambenim zido-vima Gradeca.U samom parku Gri bit e prezen-

tirani nalazi arheolokih istraivanja kojeje 2008. vodio arheolog Boris Mai, abit e mu vraen povijesni oblik. Idejnorjeenje izradio je Studio Hri, a rea-lizacija se oekuje ove, 2012. godine.

U parku Gri bit e

prezentirani nalazi

arheolokih istraivanja

i bit e mu vraen

povijesni oblik

Budui izgled

Kapucinskogparka

Sadanje ureenje Vranicanijeve po-ljane smatra se privremenim u oeki-

vanju iseljenja Hidrometeorolokog iGeofizikog zavoda, nakon ega e bitiodreena njegova nova namjena. ek tadae se moi razmiljati o intervenciji nasada slijepom zidu prema Vranicanijevojpoljani. Izmeu dva parka, koja e ob-likovanjem biti slini, a namjenom isti,ta zgrada, u oekivanoj novoj i javnoj na-mjeni, bit e prezentirana kao soliter.

A umjesto izgradnjom, odreenomscenograskim i ormalistikim pristupomkakav je bio na djelu do 1980-ih, junaronta Gornjega grada bit e prezentiranakultiviranim parkovnim pojasom. Pri-stup je reverzibilan, to znai da se tarazmjerno velika povrina u budunostilako moe preurediti, pa i izgraditi, budeli o tome suglasnosti. Reverzibilni pri-

stup danas sve vie prevladava u zatitispomenika ne samo iz praktinih negonajprije etikih razloga: njime se titi iuva batina za budua pokoljenja. Na-pokon, u ime urbane memorije i sjeanjana zaboravljene kapucine, radna grupapredloila je da se nova zelena javna povr-ina nazove: Kapucinski park.

3D prikaz Boris Goreta


13/116


14/116

14

K

ad iz Ilice uspinjaom ili stubamau omievoj prilazimo Gornjemgradu, proavi moda najkrau

zagrebaku ulicu Dverce, otvara nam sepogled na jedan od najposebnijih gornjo-gradskih trgova koji danas nosi ime Ka-tarine Zrinske, jedne od najveih heroinau hrvatskoj povijesti.

S june strane trga, uza crkvu sve-te Katarine, stoji ve vie od 400 godinaprva zagrebaka gimnazija koju osnovae1607. isusovci. Uz gimnaziju je prislo-njena otmjena gradska patricijska pala-a, jedna od najpopularnijih zgrada nazagrebakom Gornjem gradu. Lei na

povijesno zanimljivoj lokaciji - na grad-skom bedemu. o je palaa na rgu Kata-rine Zrinske broj 6, popularno nazvanaDverce, po malim gradskim vratima kojasu od polovine 13. stoljea do 1813. staja-la uz ovu kuu. Gradska vrata Dvercesruena su 1813. zbog ureenja Junepromenade, dananjega Strossmayerovaetalita.

Piem ovo tivo sa eljom da Za-grepani doznaju vie o reprezentativnojpalai koja se esto medijski koristi zapromocije ili sveana primanja Gradskog

poglavarstva ve stotinu godina.Palau Dverce s cijelim inventarom

oporuno je ostavila Gradu Zagrebu 1912.kontesa Klotilda Buratti, roena Vrany-czany-Dobrinovi (1836. 1912.). a ple-menita gesta nema presedana u dotada-njoj povijesti Zagreba. Ljubav prema svomnarodu zasvjedoila je na taj nain to jesvoju kuu na Katarinskom trgu broj 6darovala Gradskoj opini, uz znatne legateza prosvjetne i humanitarne svrhe.

Zgradu koja je nakon mnogobrojnihpregradnji i dogradnji stoljeima mijenja-

la brojne vlasnike, od obinih purgera dopoznatih plemikih obitelji, teko je opi-sati u ovom letiminom pregledu. Podacio graditeljskoj povijesti na toj znaajnojgornjogradskoj parceli i objektu koji se

izravno oslanjao na gradski bedem teksu djelomice poznati. Dugo se smatraloda je na tome mjestu bila i kraljevskapalaa, meutim, to miljenje su pobilipovjesniari Nada Klai i Franjo Buntak.No, svakakako se zna da se ve u 15. sto-ljeu naslanjala na gradski bedem zidanakua, sredinom 17. stoljea spominje sedrvena dogradnja koju je gradska opi-na povoljno prodala Antunu Maczettu,poznatom zagrebakom graditelju, po-rijeklom Venecijancu za njegov trud oko

popravka gradskih bedema.

Napisala:Nada PremrlFoto:Ines Novkovi

PalaaDverceNajpoznatija je legenda o

tome kako je Klotilda Buratti

dala ugraditi tajno stubite

kojim je mimo glavnog

portala i radoznalih oijuprimala odabranike svoga srca

direktno s June promenade

Juno i zapadno

proelje palae

Dverce

Uzidana ploa na zapadnom proeljupalae, na ulici Dverce, postavljena jeu prvoj polovini 20. stoljea i govorio najbitnijim momentima iz prolostiGradeca:"Nakon provale Tatara godine 1242.Hrvatsko-Ugarski kralj Bela IV. izdao jeGradecu povelju nazvanu Zlatna bula,kojom je uzvisio na poloaj slobodnogkraljevskog grada uz obvezu da se zaobranu ogradi zidovima i kulama.Ovdje su bila jedna od ulaznih vratijugrada imenom Poljska vrataca Por-tella Campestris nazivana kasnije jo iDverce.Godine 1812. sruena su."


15/116

15

Pogled na Gornji grad 1790.,

akvarel L. Buana

sjednoj zgradi, koju su 1607. osnovali isu-sovci. Proesor Petrovi je 1793. elio po-

veati svoju kuu na prostor prema kuliLotrak. Ponudio je Gradu veliku od-tetu, predlaui da nad gradskim vratima

Dverce izgradi dvije sobe za straara, apredloio je i uzdravanje cijele zgradeDverce na svoj troak, no Gradski je ma-gistrat Petrovievu molbu ipak odbio.

Poetkom 19. stoljea kua prelazi uvlasnitvo plemikih obitelji: groova Ro-gendor, zatim turopoljskoga upana, po-znatog maarona Antuna Josipovia, aod 1849. do 1912. bila je u vlasnitvu po-znate hrvatske barunske obitelji AmbrozaVranyczany-Dobrinovia.

Poetkom 18. stoljea prizemnica je

pretvorena u katnicu. O toj znaajnijoj

Graditelj Maczetto kuu je obnovioi dozidao, kako bi ga mogla dolino pre-zentirati. Nakon njegove smrti, njegova seena udala za gradskog suca Ivana Uzolinakoji je u toj kui ivio do svoje smrti. Kra-

jem 17. stoljea kuu s vinogradom doIlice kupio je gradski senator Juraj Pozuin-sky, jo uvijek kao prizemnicu, to se vidina Valvazorovom prikazu Zagreba iz 1689.

Brojni vlasnici, dogradnje iadaptacije

U drugoj polovici 18. stoljea izmije-njuju se brojni vlasnici: prisjednik Banskogstola Nikola Bedekovi, zagrebaki kano-nik Ignacije Galju, kraljevski savjetnikIvan ukovi koji kuu prodaje FranjiPetroviu, prodirektoru Akademije u su-

Raskoni saloni

samosvjesnegrofce

pregradnji svjedoi i godina 1708., uklesa-na na kamenom dovratniku u prizemlju.aj portal je otkriven prigodom adaptacije(1983.), pa pretpostavljamo da je junikorpus zgrade na bedemu s bavastimsvodom, tipinim za to razdoblje, izgraenupravo te godine. Svakako, na detaljno cr-tanom akvarelu Ljudevita Buana iz 1790.zgrada je prikazana kao katnica. Pretpos-tavljamo da je zgrada tada postala katnicai da su novi vlasnici iz svojih salona na pr-

vom katu uivali u prelijepom pogledu na

savsku dolinu i Vukomerike gorice.Poetkom 18. stoljea izgraen je gos-

podarski trakt na istonoj strani parcele,nadsvoen krino-bavastim svodom.Zapadnog krila, koje se danas protee uzulicu Dverce do Katarinina trga, nije tadabilo, na tome mjestu bile su vjerojatnostaje i spremite za koije. Do danas jesauvan podrum iz 17. stoljea u koji

vodi negdanje glavno kameno stubiteiz 1881., koje je prigodom zadnje opsenekonzervatorsko-restauratorske sanacije

(1981.-1983.) premjeteno na ovo mjesto.

Dvorino proelje sa starim tisama


16/116

16

Prigodom obnove zgrade 1981., premaprojektu arhitekta Mladena Bonjaka, ot-kriven je i stari bunar u podrumu, koji jedobio novo kameno krunite. Dvorinoproelje istonog i junog krila bilo je, kaoi u mnogim gornjogradskim baroknim ku-ama, rastvoreno arkadama u prizemlju idrvenim ganjecom na prvome katu, to

je postalo i vidljivo nakon adaptacije.Prigodom te obnove otkriven je u po-

drumu i gradski bedem koji je konzervirani prezentiran kao organski dio zgrade. u

je postavljena zbirka srednjovjekovnogoruja i nekoliko oklopa iz undusa Grad-skog poglavarstva.

Prigodom ove radikalne obnove, ipakje maksimalno sauvan integritet zgrade,odnosno spomenika u cjelini. Pokazana jepovijesna slojevitost objekta i ispunjen jezahtjev investitora bolja komunikacija

unutar prostora i njegove namjene.Zgrada koju danas poznajemo bilaje najdue u vlasnitvu baruna AmbrozaVranyczany-Dobrinovia, poduzetnika ipolitiara, koji je u stilu svoga ivota osje-ao, meu ostalim, i potrebu za aktivnimdrutvenim ivotom. Meu ostalim aktiv-nostima, obitelj Ambroza Vranyczanyjadala je najvei prilog za osnivanje JAZU-ai Sveuilita u Zagrebu.

Kao bogati i vrlo obrazovan gospo-darstvenik, Vranyczany je elio pruitisvojoj keri jedinici Klotildi najbolji mo-

gui odgoj te sustavnu poduku u plesu ilijepom ponaanju. Pozvao je u Zagrebve renomiranog baletnog majstora PietraCoronellija koji je stekao naobrazbu ubaletnoj koli u venecijanskom kazalituLa Fenice. Poznati baletni umjetnik na-stupao je na mnogim europskim pozor-nicama, bio je uitelj plesa na Pomorskojakademiji u rstu i Rijeci. Coronelli dolaziu Zagreb potkraj 1859. kao privatni uiteljplesa barunovoj keri Klotildi.

Kao to je poznato, Coronelli osnivavrlo brzo u Zagrebu i prvu stalnu plesnu

kolu u dvorani Streljane u ukancu.Za tadanji Zagreb s priblino 17 tisuastanovnika bio je to veliki dogaaj. Maes-tro Coronelli djelovao je u Zagrebu vieod 40 godina, a nakon njegove smrti(1902.) poduku je nastavila ki Elvira kojasa sestrom Biancom vodi plesnu koluCoronelli do 1965.

Barokni karakter zadrala je ovazgrada sve do pred kraj 19. stoljea, kad

je uslijedila velika i radikalna obnova ipregradnja. Nakon oeve smrti (1870.),

bogata i samosvojna kontesa Klotilda Bu-

ratti angairala je tada vodeeg arhitektaKunu Waidmana da na toj relativno malojgradskoj parceli izgradi reprezentativnugradsku palau.

Rasko za KlotilduNovi nain ivota Klotilde Buratti mi-

jenja i kulturu stanovanja i diktira obnovu

palae koja e vrlo brzo postati jedan odnajpoznatijih ekskluzivnih zagrebakih sa-lona. Osnivanje brojnih graanskih dru-tava po uzoru na srednju Europu bitno ut-

jee na tadanji drutveni ivot Zagreba.Arhitekt Waidmann preuzeo je od-

govoran zadatak; dogradio je jednokatnoulino krilo prema uliici Dverce s malomdvoranom i remizom za spremite kola uprizemlju, reprezentativnu plesnu dvo-ranu na prvom katu. Zbog nove kulture

ivota u ovoj palai, Kuno Waidmann jeugradio novo centralno kameno stubite itako organizirao bolju komunikaciju s re-prezentativnim krilom zgrade na prvomkatu. ada su povieni i stropovi sa tu-katurama i pozlatom te oslikom u junomkrilu objekta, a istono je gospodarskokrilo preoblikovao i oblikovno vanjtinom

prilagodio zapadnom. Oba krila povezanasu visokom zidanom ogradom sa sve-anim portalom s obiteljskim grbom, takoda je stvoren tzv. cour d' honneur.

Kua je izmeu 1881. i 1883. ovimkvalitetnim zahvatom pretvorena u ne-orenesansnu palau, zatvorenu premaKatarinskom trgu dvorinim zidom sasveanim portalom u sreditu. Na njega

je postavljen grb obitelji VranyczanyDo-brinovi: ruka sa sabljom i zvijezdom, a is-pod nje breuljak iz kojeg rastu tri ljiljana.

Adaptacija palae bila je nuna zabogati drutveni ivot koji je njegovalajedinica baruna Vranyczanyja, kontesaKlotilda Buratti. Njen bogati suprug IvanBuratti (1827.-1911.?) bio je politiar imecena. Studirao je pravo u Beu, slu-bovao u bekoj vladi, a 1851. izabran je zaproesora kaznenog prava na Pravoslovnojakademiji u Zagrebu.

Unutranjost obnovljene palae rije-ena je u duhu historicizma s raskonomopremom stana: intarzirani podovi, tu-kature na zidovima i stropovima, iluzio-

nistike zidne slikarije, kazetirani rezba-reni drveni strop u blagovaonici i brojnidrugi dekorativni detalji koji ine duhutemeljiteljskog razdoblja (Grnderzeit).aj duh bio je priutan i na kunim zaba-

vama koje je organizirala kontesa Burattiu svom domu. Bile su tada omiljene ama-terske predstave poslije kojih su slijedilemoderne "ive slike" koje je aranirao poz-nati hrvatski slikar Nikola Mai, premasvojim slikama. U salonima Klotildinadoma okupljali su se istaknuti hrvatski po-litiki i kulturni prvaci.

O kontesinoj osebujnosti najbolje go-vori kostim koji je nosila na velikom kra-buljnom plesu 1887. u palai svog stricaLjudevita Vranyczanyja, u kojoj je danasModerna galerija. Kontesa Buratti je, pre-ma opisu suvremenika, bila zapaena kaovanredno krasna maska-paun u satinodielu s bielim ipkama i kristalnim e-tima s zelenom modrom povlakom iz plia

pokrivenom paunovim perijem a u kosidiadem s briljantima, oko vrata bisernaogrlica sa soliterima, a u ruci lepeza od

paunovog perija.

Portret kontese Klotilde

Vranyczany-Dobrinovi, C. Astolfi, 1866.

Portret baruna Ambroza

Vranyczany-Dobrinovia, C. Astolfi, 1866.


17/116

Novo sveano stubite projektirao je

arhitekt Mladen Bonjak, 1983.

17

Usporedno s adaptacijom, od 1881.do 1883. grofica Klotilda Buratti opremila

je itav kat kvalitenim i ekskluzivnim na-mjetajem koji veim dijelom potjeeiz najboljih austrijskih radionica i nosisve karakteristike historicizma. U repre-zentativnim salonima niu se salonskeneostilske garniture za sjedenje, karakte-ristine za posljednja desetljea 19. sto-ljea. aj namjetaj i oprema salona po-najvie impresioniraju goste i prijateljeZagreba na sveanim primanjima, ali tajraskoni ambijent potvruje i kulturnutradiciju ovoga grada.

Iz predvorja sa tukaturama u prizem-lju uspinjemo se po novom sveanom stu-bitu koje je projektirao arhitekt MladenBonjak, prigodom obnove 1983., i do-lazimo do sveanog predvorja s ogleda-lima na prvome katu. Ulazimo izravno u

mali, takozvani grofiin salon s dvije neo-rokoko garniture, obojene lakom bjelo-kosne boje i ukraene pozlaenim rezba-rijama.

Uz lijepu, samosvojnu kontesu vezanesu i brojne prie, ispriane nakon njenesmrti. Najpoznatija je o tome kako je uzreloj ivotnoj dobi, prigodom pregradnje,dala ugraditi tajno stubite kojim je mimoglavnog portala i radoznalih oiju gor-njogradskih purgera primala odabranikesvoga srca direktno s June promenade.Zanimljivo je da ti tajni ulazi nisu prona-eni prigodom sveobuhvatne adaptacije1983., pa zakljuujemo da legendama ipakne treba uvijek vjerovati.

Saloni, portreti, namjetaj,plesna dvorana...

U zelenom salonu koji slijedi panjuprivlai velika slika Branka enoe iz 1912.(ulje na platnu) s prikazom stare kate-drale i kaptolskoga trga s vijenicom.Pretpostavljamo da je sliku enoa nasli-

kao jo za grofiina ivota i da je ona bilaizravni naruitelj. Slikana je, kao i mnogedruge enoine slike, po sjeanju upot-punjenom otografijom jer 1912., kad je

Zeleni salon sa slikom

Kaptolskoga trga, Branko enoa,

1912. i portretom Vjekoslava

Heinzela, Vlaho Bukovac, 1909.


18/116

18

naslikana, vie nije bilo niti vijenice nitistare monumentalne katedrale s kasnore-nesansnim zvonikom.

Gradski su oci tijekom stotinu godinadopunjavali zidove palae Dverce novimakvizicijama, pa u istom, zelenom salonu sdruge strane vrata panju privlai izvrsnolikovno postavljen portret popularnogagradonaelnika Vjekoslava Heinzela, koji

je 1909. naslikao i potpisao Vlaho Buko-vac. Heinzel sjedi oputeno na sofi, okru-en arenilom tepiha i slika na zidu intim-nog i prozranog ugoaja svoje sobe.

Bukovca je 1910. Gradsko poglavar-stvo pozvalo da za "Galeriju zagrebakihgradonaelnika" portretira Milana Am-rua i Janka Holjca, koje je naslikao u du-hu dobrog reprezentativnog portreta bezprave likovne snage koja je bila prisutnakod nekonvecionalnog portreta Vjeko-

slava Heinzela. Pretpostavljamo da jeHeinzelov oputeni portret darovan Gra-du nekom kasnijom, moda obiteljskomdonacijom.

U slijedu prostorija koje se niu naprvome katu je i blagovaonica, izraenau stilu neorenesanse (Altdeutsch) s kaze-tiranim rezbarenim stropom te bogato u

visokom reljeu rezbarenim kredencom svratnicama na kojima lovaki psi izazivajuposebnu panju. u je i bogato dekorirana,

Glavni,

takozvani

plavi salon s

portretima

vlasnika

palae

Zrcalni svod s iluzionistikimzidnim slikama u glavnom

salonu, 1883.

viebojna kaljeva pe, proizvedena u tvor-nici pei Josipa Kaline u Zagrebu, kojaupotpunjuje atmoseru neorenesansneblagovaonice. ipini, bogato ralanjenMurano luster sa staklenim obojenimcvijeem osvjetljava ovaj prostor koji jedoivio vjerojatno najmanje preinake,ostao je intaktan iz vremena kontese Bu-ratti. Slike u toj prostoriji tipine su mrtveprirode s jastogom, voem i cvijeem skraja 18. stoljea, koje najee dekorirajublagovaonice.

Nakon obilnog ruka odmaralo se unajveem, plavom salonu palae, askajuiu udobnim naslonjaima ili promatrajui

putte u plesnom kolu, iluzionistiku slika-riju na zrcalastom svodu salona, koju jemoda naslikao Gustav Weller, njemakislikar koji 1870. dolazi u Zagreb i gradi

kue u Petrinjskoj i Palmotievoj ulici.ada je nastao poznati prolaz izmeu Pe-trinjske i Palmotieve, nazvan Wellerov

vrt. Weller je oslikao mnoge dvorce i crk-ve u sjevernoj Hrvatskoj.

Bogato profiliran i tukaturom ukra-en zrcalasti svod s velikim kristalnimlusterom i slikarijom na stropu naglaava

vanost ovog salona; i ovdje je trebalo,kao nekad u baroknim dvorcima, stvoritidoivljaj reprezentativnog prostora. Nazidu salona su reprezentativni portreti

vlasnika palae, baruna Ambroza Vrany-czanyja u magnatskoj odori i njegovekeri Klotilde u sveanoj bijeloj krinolini,koje je 1866. naslikao rimski slikar CarloAstolfi. U uglu salona sauvana je vrijednabijelo i modro ocakljena kaljeva pe iztvornice Meissen.


19/116

19

Kaljeva pe iz

zagrebake tvornice

pei Josipa KallineBlagovaonica u lovakom stilu,

oko 1880.

Salon u stilu

neoklasicizma, ebonizirano

drvo, inkrustacije sedef,

kornjaevina i metalne

ipke, oko 1860.

Aplika s noge stola,

pozlaeni metal,

oko 1860.

Pejzai sa zagrebakim motivima, kojeje naslikao 1932. Branko enoa, naknadnisu dekor ovoga salona.

Slijedi impozantni salon s najvred-nijim namjetajem iz 60-ih godina 19.stoljea, koji pripada neoklasicizmu, stiluDrugog carstva (Napoleon III.). Garnituraza sjedenje izraena je od eboniziranogdrva, bogato ukraena inkrustacijama od

sedea i mjedi. U istom su salonu i dva

prekrasna ormaria od crnoobojenog dr-va s inkrustacijama od kornjaevine i mje-di, imitirajuiBoulle tehniku, kao i impo-zantan stol uz naslonjae.

Naputajui ovaj salon, prolazimokroz mali salon, zapravo predvorje, s gra-cilnom garniturom u stilu Louisa XVI.te ispod novog (1983.) velikog, moder-nog kristalnog lustera ulazimo u svea-

nu plesnu dvoranu na kraju krila prema


20/116

20

rgu sv. Katarine. Dvorana je vertikalnoralanjena pilastrima, izmeu kojih sukristalna ogledala. Zrcalasti svod dvoranebogato je ukraen tukodekoracijom. Ples-nu dvoranu krasi monumentalni mramor-

ni kamin s klesanom neobaroknom deko-racijom, zatvoren pozlaenom metalnomreetkom. Intarzirani parketi, kristalnilusteri, pozlaeni svijenjaci i neorokokostolni sat na konzoli daju dvorani repre-zentativni karakter.

U hodniku na prvom katu panju pri-vlai "Galerija gradonaelnika", utemelje-na 2006. sa eljom da se nastavi prekinutatradicija slikanih portreta, zapoeta 1910.,koji se uvaju u Muzeju grada Zagreba.Izloene portrete naslikao je slikar SmiljanPopovi (1939.) - to su etiri gradonael-nika izabrana u novoj hrvatskoj dravi:Boris Buzani, Branko Mika, Marina

Dvorana za ples i sveana primanja, 1881.

Konzolno ogledalo s neorokoko stolnomurom i raskonim svjenjacima

Mramorni kamin u dvorani za ples

Mali salon s garniturom za sjedenje u stilu Louisa XVI.

Matulovi Dropuli i Vlasta Pavi. Peti,portret aktualnoga gradonaelnika Mila-na Bandia, postavit e se vjerojatno kadon vie ne bude na toj unkciji.

Umjetniki inventar palae Dverce

(namjetaj, slike i skulpture, sagovi i pred-meti primijenjene umjetnosti) popisani sui otografirani u Gradskom zavodu za za-

titu spomenika kulture i prirode, pa je na-kon iscrpne dokumentacije bilo mogue iregistrirati ovaj spomenik kulture.

Palaa Dverce s umjetnikim inven-tarom upisana je kao kulturno dobro u

registar kulturnih dobara Republike Hr-vatske, u smislu lanka 8. Zakona o zatitii ouvanju kulturnih dobara.


21/116

21

agreb Wine Gourmet Weekend meunarodni je estival vina i

gastronomije koji e trajati tri dana, od 13. do 15. travnja uprostorima Gliptoteke HAZU i Centra Kaptol. Izrastao je iz

etverogodinje tradicije Zagreb Wine Gourmet Festivala koji je

postao jedan od najvanijih dogaaja na podruju vina i visoke

kuhinje, ne samo u Hrvatskoj nego i u ovom dijelu Europe.

No, od ove godine, kada je organizaciju preuzela Digitel grupa,najvea hrvatska agencija za integrirane komunikacije, estival je do-

datno osnaen - odrava se u novom atraktivnom prostoru u samom

sreditu Zagreba, ima novi koncept, bogat program, brojne meunar-

odne i domae strunjake, zanimljive flmske projekcije, prezentacije,

koncerte i, naravno, mnogo vina, hrane i jo vie zabave!

Gliptoteka je odabrana zbog svog kulturnog znaaja, dojmljivih interi-

jera i eksterijera te impozantne veliine, koji vjerno prate flozofju na-

jveeg regionalnog eno-gastro dogaanja. Prostor Centra Kaptol jepak prirodno povezan sa ZWGW-om zbog svoje sadrajnosti - u Cen-

tru Kaptol nalazit e se vinoteka u kojoj e biti omoguena kupnja

vina prisutnih na ZWGW-u, i to po estivalskim cijenama, dok e u

Movieplexu Centra Kaptol biti prikazivane prigodne flmske projek-cije te e se odvijati popratna programska dogaanja poput zan-

imljivih prezentacija i panela.

ZATO DOI: kuajte najkvalitetnija vina, maslinova ulja i delicije iznajznaajnijih enogastro zemalja u festivalskoj vinoteci povoljnije do vrhunskih vina uivajte u nastupima i raspravama svjetski poznatih gostiju sudjelujte u nezaboravnim degustacijama zabavite se uz bogati veernji program

Wine Gourmet Weekend promie Zagrebu regionalno eno-gastro srediteFestival e se odrati od 13. do 15. travnja

u prostorima Gliptoteke HAZU i Centra Kaptol

Z

Nai uvaeni gosti, koji spadaju u red najznaajnijih svjetskih vinskih

strunjaka, kao i bogati program jame uspjeh Zagreb Wine Gourmet

Weekenda. Uz izlagaki dio pripremili smo i atraktivne panele te projekcije zan-imljivih dokumentarnih flmova koje e biti interesantne kako domaima tako i

stranim gostima. Moemo izdvojiti svjetska imena poput Bernard de Laage de

Meuxa iz Chateau Palmera, Dominica Symingtona iz Grahams porta, Ivu Jera-

maza iz Grgich hillsa i Davida Gatesa iz Ridge Vineyards. Osim vinara predstavit

e se izmeu ostalih i svjetska kulinarska atrakcija Flying Culinary Circus,

restoran menader Fat Ducka Dimitrios Leivadas, a na panelima e gostovati i

Sarah Kemp, izvrna urednica Decantera UK, Lynne Sherrif, predsjednica In-

stitute o Masters o Wine, Peter Moser, urednik Falstaa i mnogi drugi ugled-

nici iz svijeta eno-gastronomije.

DRAEN LAZI, direktor Zagreb Wine Gourmet Weekenda

Veernji dio bit e samo nastavak programa Zagreb Wine Gourmet

Weekenda koji e se odravati na istoj lokaciji, u zanimljivom prostoru

Gliptoteke, a trajat e svaki estivalski dan od 19 do 1 sat ujutro. Veernji pro-

gram kreiran je po uzoru na drugi estival u organizaciji Digitel grupe, Weekend

Media Festival, i to tako da posjetitelje opusti i zabavi nakon bogatog dnevnog

programa. Nenadmaan izbor vrhunskih vina i piva na naem baru i oputena

atmosera garantira odlinu zabavu svim posjetiteljima. Osim za zabavu,

veernji dio Zagreb Wine Gourmet Weekenda zamiljen je kao odlina prilika za

upoznavanje, razvijanje neormalnih kontakata pa i sklapanje poslovnih veza.

TOMO RICOV, dopredsjednik Organizacijskog odbora


22/116

Intervju

22

Prije dvadeset godina Hrvatska je do-bila prvog predsjednika, dr. Franju

umana. Zatim je u dva mandatapredsjednik bio Stjepan Mesi koji je e-lio biti narodni predsjednik, susretljiv,sklon alama, armantan i lagan na jeziku.rei hrvatski predsjednik, Zagrepaninpro. dr. Ivo Josipovi, potjee iz tri pro-esionalne sredine: pravnika, glazbenika ipolitiara. Razgovarali smo o tome kakopomiruje svoje interese i unkciju pred-sjednika drave, kako pamti Zagreb svojegdjetinjstva, to u gradu voli, to zamjera...

Kad ste krenuli u kampanju zapredsjedniki mandat, jeste li imalipredodbu o tome kakav biste pred-sjednik eljeli biti?

- Mandat svakog predsjednika podra-zumijeva dva vana aspekta: program skojim kree u mandat i stil rada po ko-

Razgovarala:Biba Salata

Foto:arhiva Ureda predsjednika RH iprivatni album prof. dr. Ive Josipovia Pro. dr. Ivo

Josipovi,

hrvatski predsjednik

jem se prepoznaje njegova osobnost. Mojprogram daje jasnu sliku kakav predsjed-nik elim biti, a javnost odnosno graani

vrednuju i vrednovat e moj rad premarezultatima. Mnoge teme iz programasmo otvorili, na njima radim sa svojim su-radnicima i u suradnji s nadlenim insti-

tucijama, ali naravno, puno je jo neobav-ljenog posla. Do kraja mandata drutvenianalitiari, ali i graani stei e dojam i omojem osobnom stilu u obavljanju ovogodgovornog posla i moi me usporeivatis prethodnicima.

Po emu biste voljeli da Vas pam-te nakon predsjednikog mandata?

- elio bih da nakon moga mandataHrvatska bude bolja i sigurnija zemlja kojadobiva bitku s korupcijom i organiziranimkriminalom, zemlja neovisnog pravosua,

odgovornih dunosnika, socijalno stabil-nija i pravednija, zemlja drutvene soli-darnosti u kojoj se potuju ljudska prava,zemlja znanja i visokih obrazovnih stan-darda - a da dio toga mogu pripisati svomradu i nastojanjima i dobroj suradnji s vla-dama tijekom mandata.

Roeni ste u Zagrebu. to naj-snanije pamtite iz djetinjstva, a to izstudentskih dana? Kakav je bio Zagrebu to doba?

- Odrastao sam na Medveaku. Os-novno i srednje obrazovanje, pa i oba stu-

dija odvijali su se na potezu izmeu Med-veaka i Lenucijeve potkove. Dakle, svedo dolaska na Pantovak, sve vano to sedogaalo u mojem ivotu bilo je vezanoza Donji grad.

Djetinjstvo je zaista bilo

bezbrino; puno smo se

igrali na ulici u kvartu, bilo

je vie djece, vie sigurnosti,povjerenja i solidarnosti Zagreb je spoj

srednjoeuropske

ureenosti i uglaenosti

i mediteranske

razbaruenosti; vrijedno

se radi, ali se ima vremena

i za odmor uz ispijanje

kave, i ba je u tome

neodoljivi arm


23/116

23

Volim popiti kavu u

Kavkazu

Snimio: Tomislav Buljeta, Ured Predsjednika RH:


24/116

24

Djetinjstvo je u ono vrijeme zaista bilobezbrino. Obaveze u osnovnoj i glazbe-noj koli bile su manje nego danas, punosmo se igrali, uglavnom na ulici u kvar-tu. Bilo je vie djece, bilo je vie sigur-nosti, povjerenja i vie solidarnosti. Nakonosnovne kole upisao sam se u 1. gimnazijuna Rooseveltovom trgu, a u neposrednoj

Zagreb je promijenio profil istrukturu stanovnika; nekada su bilekavane, danas niu kafii. Gdje volitepopiti kavu?

- ao mi je da su u zadnjih 20-ak go-dina nestale kavane. S nostalgijom se sje-am vremena kad smo se kao studentiokupljali u kavani Korzo, koje vie nema, iu Kavkazu. Kavkaz je jedno od mjesta koje

je obiljeilo moj studentski ivot. I nakonto sam se zaposlio na Pravnom akultetu,nastavio sam odlaziti tamo s prijateljima.I danas volim popiti kavu u Kavkazu. Za-grebaki kult ispijanja espressa i mene ap-solutno ini Zagrepaninom.

Jedna je od oznaka suvremenogvelegrada, naalost, i nasilje. U Zagre-bu ga, nasreu, nema tako mnogo kaou nekim drugim metropolama, aktovie, u mnogim je anketama Zagreb

rastanja, uloga odgojno-obrazovnih usta-nova je od presudnog znaenja.

Nedavno je Be proglaen gra-dom u kojem se najugodnije ivi, aesto sline pohvale ujemo o Zagrebui od stranaca koje smo prigrlili! Imateli i Vi slian dojam, mislite li da smodovoljno gostoljubivi grad?

- Zahvaljujui graditeljima koji suZagrebu kroz povijest davali prepoznat-ljivi urbani identitet, osobito arhitektimai urbanistima 19. i poetka 20. stoljea,Zagreb je izuzetno lijep i ugodan grad spuno zelenila - grad po mjeri ovjeka. Poarhitekturi, mentalitetu i duhu, Zagreb jeslian Beu i Budimpeti, ali je manji, pa

je sve nekako dohvatljivo, blizu.Zagreb je spoj srednjoeuropske ure-

enosti i uglaenosti i mediteranske raz-baruenosti. Vrijedno se radi, ali se ima

Intelektualno i glazbeno

formirao sam se sredinom

70-ih, kad je Zagreb doista

bio sastavni dio europskih

kulturnih tokova

oznaen kao veoma siguran grad. Ipak,smatrate li da se nasilniko ponaanjeprema strancima i prema Zagrepa-nima moe sprijeiti? Kako?

- Zagreb je relativno siguran grad u od-nosu na veinu ostalih europskih metro-pola. Sluajevi poput ubojstva Luke Ritzai slinih napada, navijako nasilje, kseno-obini ispadi razliitih skupina, veinom

mladih ljudi, sve su ea pojava i u Za-grebu, pa i ostalim gradovima u Hrvatskoj.o je globalni problem. Rat u Hrvatskoj,problemi koji su slijedili u poslijeratnomrazdoblju i sveobuhvatna drutvena krizai kriza vrijednosti s kojom se suoavamodanas odraavaju se, izmeu ostalog, i uporastu svih oblika nasilja, obiteljskog na-silja i nasilja meu mladim ljudima.

Prevencija je najvanija. Osim kunogodgoja koji je vrlo vaan i koji bi trebaobi biti vrsti temelj socijalizacije djece iadolescenata u procesu kolovanja i od-

vremena i za odmor uz ispijanje kave unekoj od kavana ili kafia. I ba je u to-me, po mom miljenju, neodoljivi armZagreba. Osim toga, Zagreb je vremenskiudaljen od mora koliko mnogi ljudi u eu-ropskim zemljama putuju svakodnevnodo radnog mjesta. Iz Zagreba moete otiina koncert, izlobu i kazalinu predstavu uLjubljanu, Be, rst ili Maribor i vratiti se

gotovo u jednom danu. o je njegova veli-ka prednost. Sluao sam od stranih diplo-mata koji ive u Zagrebu, da im se sviato mogu otii poslije podne na kavu uOpatiju, koncert u Rijeku i vratiti se iste

veeri.Ali Zagreb ine i ljudi, njegovi stanov-

nici. I tu je na djelu onaj armantni spojdistanciranog srednjoeuropskog i nepo-srednog, temperamentnog mediteran-skog mentaliteta graana Zagreba, koji suizrazito gostoljubivi i pristojni domaini.Naravno, ima i nedostataka koji nam ne-

blizini bili su i Pravni akultet i Muzikaakademija, koje sam nakon gimnazije pa-ralelno pohaao. Bilo je to divno vrijeme.

Intelektualno i glazbeno ormirao samse sredinom 70-ih, kad je Zagreb doistabio sastavni dio europskih kulturnih to-kova. Zahvaljujui Muzikom biennalu,Zagreb je u to vrijeme bio doista europskosredite nove glazbe koja je postala bitna

odrednica moje budue glazbene karije-re. Zagreb je ve u ono vrijeme bio zaistasvjetski grad, u kojem su gostovala i naj-

vea imena klasine, ali i popularne glaz-be, rock and rolla: Penderecki, Stravin-ski, aer, Cage, Santana, Zappa, RollingStonesi, Cat Stevens Pamtim to raz-doblje i kao zlatno doba kazalita Gavellai legendarnog "Kraljeva" Dina Radojeviate eatra ID s kultnim "Pozdravima Eu-genea Ionesca" u reiji Ivice Boban. Bilo jeto vrijeme i bogate likovne scene, sjetimose samo galerije Studentskog centra


25/116

25

kada kvare uitak ivljenja u naemu gra-du. Ali, svi Zagrepani koji vole Zagreb,od Matoa, Krlee preko enere pa svedo danas, uvijek neto prigovaraju, aliuvijek s istim ciljem da nam u naemgradu bude bolje.

Proeete li katkad picom, Bo-govievom, Britancem?

- Da, kad mi se prui prilika, pro-eem gradom, susretnem se s pozna-nicima i prijateljima, popijemo kavu.o su situacije u kojima uvijek rado po-razgovaram s graanima, i to ne samo uZagrebu, nego u svim hrvatskim grado-

vima i mjestima koja posjeujem.Posjeujete li kulturna dogaanja

u Zagrebu? Preferirate li koncerte ilikazalite, kino, izlobe?

- esto sam na razliitim kulturnimdogaanjima, ali to je i dio moga posla.

predsjednika unkcija, ali veseli me da use nakon isteka predsjednikog mandata

vratiti na Sveuilite, a tada e biti i vievremena za glazbu.

U izdanju diskografske kue Can-tus, izaao je Va autorski album Passosempio!sa skladbama za klavir i em-balo, u izvedbi Katarine Krpan s kojometveroruno i Vi svirate tu skladbu.Pronaete li, uza sve obaveze, dovoljno

vremena za klavir, skladanje?- Nemam ba vremena za klavir, niti za

skladanje. Dnevne predsjednike obavezeodnesu mi vei dio dana i noi. Uz brojnesastanke i susrete u Uredu predsjednika ibrojna putovanja te komunikaciju s gra-anima mailom i preko drutvenih mrea,zaista ne ostane vremena. CD je snimljenneposredno prije mog stupanja na du-nost. Danas snimanje ne bi bilo mogue...

nih znanosti, koji me dolaze upoznati sprojektima koje organiziraju i u kojima su-djeluju, razliitim aktivnostima koje orga-niziraju. esto posjeujem akultete na svimhrvatskim sveuilitima, ponekad odrimpredavanje i najljepi trenuci su mi dija-lozi sa studentima. Studenti mi se i pojedi-nano esto obraaju mailom i preko dru-tvenih mrea sa zanimljivim inicijativamakoje podravam koliko mogu. Obraajumi se, naalost, i s ozbiljnim ivotnim pro-blemima, vezanim dominantno za tekoe

Studenti su mi poklonili

svijest o tome da smo vrlo

razliiti, a opet toliko slini

Ne bi bilo sasvim istinito dakaem da ne preeriram glaz-bena dogaanja. Ali, supruga i

ja uivamo i u dobroj kazalinojpredstavi, dobroj izlobi i do-brom filmu.

Pratite li sport i uspjehehrvatskih sportaa? Igratestolni nogomet...

- Naravno, redovno pratimnastupe naih sportaa na me-unarodnim natjecanjima i estose s njima susreem. Stolni no-gomet je dio moje mladosti. Ni-sam bio lo...

Ostavljate dojam renesansnogaovjeka - kreete se u svijetu politiara,pravnika, glazbenika. Koja Vam je sre-dina najblia ili najdraa?

- eko je to dijeliti. Pravo, glazba ipolitika su tri podruja koja su mi odredilaproesionalni ivot. Sada je dominantna

Bili ste omiljeni profesor na Prav-nom fakultetu. Nedostaje li Vam rad sastudentima?

- Moram priznati, ponekad mi nedo-staje rad sa studentima. Ali i u uredu es-to se susreem sa studentima iz svih pod-ruja drutvenih, humanistikih i prirod-

studiranja, zbog nemogunosti pla-anja diplomskih i doktorskih stu-dija i neke druge probleme.

Studenti kau da ste ihmnogoemu nauili. A to suoni nauili Vas?

- esto su me znali iznenaditinovim, drukijim nainom raz-miljanja. I poklonili su mi svijest

o tome da smo vrlo razliiti, aopet toliko slini. Nauili su me usvakome gledati prije svega osobu

vrijednu potovanja.Vrhunski ste pravnik, sve-

uilini profesor, zavrili steMuziku akademiju, skladatelj ste, i sa-da predsjednik. Imate li uope slobod-nog vremena?

- Malo je slobodnog vremena, ali ipakponekad stignem proitati dobru knjigu,pogledati film ili naprosto uivati, sluajuiglazbu.


26/116

26

Ignjat Fischer, jedan od najznaajnijihhrvatskih arhitekata 20. stoljea, ro-dio se u Zagrebu 1870. godine.Njego-vi roditelji Samuel i Ana roeni su u Kra-kowu, no zbog Samuelova posla graditeljai graevinskoga poduzetnika esto su seselili. Od 1878. trajno su nastanjeni u Za-

Napisala:dr. sc. Marina Bagari,

via kustosica Muzeja za umjetnost i obrtFoto:Muzej za umjetnost i obrt

i privatne zbirke

funkcionalnih prostora

Fischerove svijetle bankovne dvorane, prozrane bolnike sobe i hodnici, ovalna

hotelska predvorja, okrugli foyerii visoki hallovialju poruku: o moi, sigurnosti,

postojanosti, optimizmu, luksuzu, udobnosti

Projektant

grebu, gdje je Samuel Fischer sudjelovaou izvedbi velikih graditeljskih pothvatazagrebake gradske opine. Ignjat Fischerpohaao je u Zagrebu Realnu gimnaziju,potom je zavrio teaj za rad u industrijipapira u Beu, a 1890. upisao je Njemakotehniko sveuilite u Pragu.

Studij je morao prekinuti i vratiti se uZagreb zbog iznenadne smrti oca, 1894.U Zagrebu je u sijenju 1897. registriraoarhitektonski ured i graevinsko poduzet-nitvo, u zajednici s ekim arhitektomAntonnom Hrubjem koji je u Zagreb

doao kao nadzornik gradnje Hrvatskoganarodnoga kazalita.

Prvi su Fischerovi projekti stambe-nih i trgovako-stambenih zgrada u za-grebakom Donjem gradu tipina djelakraja epohe neostilova. Dominantno plo-na proelja ukraena su neorenesansnim,rjee neobaroknim elementima. Stupanjreprezentativnosti eksterijera bio je kodFischera uvjetovan lokacijom i eljamanaruitelja. Za drutvenu elitu projektirao

je na istonome kraku Zelene potkovehistoricistiki reprezentativne palae, dok

Arhitekt Ignjat Fischer u svom

atelijeru u Demetrovoj 3,

fotografija oko 1928.


27/116

27

je za pripadnika domaega plemstva Fra-nju Aurela pl. rka za njegov novi, adap-tirani dom u Radievoj ulici kreirao mo-numentalno neobarokno proelje-kulisu.

Prema tipu i dekoraciji, iznimku me-u ranim Fischerovim djelima predstavljanerealizirani projekt bludilita u Koar-skoj (Medvedgradskoj) ulici, koji pokazujeda je arhitekt itekako dobro poznavaokodove epohe historicizma. Za zgradenamijenjene zabavi, slobodnome vremenui oputanju rezerviran je bio "orijentalni",neomaurski stil, a Fischer ga je na proeljuetablissementa znalaki upotrijebio.

Premda fiziki daleko od Bea i njego-vih velikih arhitekata i njihovih katedri, Ig-njat Fischer pomno je pratio kretanja u ar-hitekturi prijestolnice Monarhije. Njegovprojekt kue za dr. Eugena Rada na uglu

Hrub projektirao gotovo iskljuivostambene zgrade, Fischer je u drugoj azisvoje karijere dobio jedinstvenu prilikudokazati se kao zbilja univerzalan ar-hitekt. Raznovrsnost arhitektonskih tipo-

va u njegovu portoliju bez premca je uarhitekturi toga doba.

(ope) bolnice na alati iz 1908./1909.,koji je realiziran tek djelomino.

I dok je za Vladine narudbe zgradau Zagrebu i kontinentalnoj Hrvatskoj Fis-cher svoje protounkcionalistike prosto-re zaodijevao u jednostavan asadni plats elementima (neo)neoklasicistikoga

vokabulara, za zgrade uprave u Crikve-nici i na Suaku priklonio se tzv. "medi-teraniziranom Rundbogenstilu" koji suprihvatili svi arhitekti "austrijske rivijere" od Seidla i Kellera do Hoffmanna i slav-ne trojice Wagnerovih uenika Hoppea,Schnthala i Kammerera. U projektimaza Zemaljsku vladu do izraaja dolaze

jo dvije vrlo vane osobine Fischera arhitekta: osjeaj za kontekst i viso-korazvijena socijalna svijest. ako se zgra-da Kotarske oblasti uklopila i ormatom i

Akademikoga (Strossmayerova) trga irenkove ulice, nastao krajem 1897., ulti-mativni je dokaz poznavanja i razumijeva-nja djela Otta Wagnera, jednog od klju-nih arhitekata beke arhitektonske mo-derne. Kao i Wagner na bekim zgradamau Rennwegu i na Grabenu, i Fischer je na

jednostavni korpus uglovnice dr. Rada"slobodno" aplicirao reljene ukrase, poka-zujui da je asada tek "sekundarni omota"onoga to je u arhitekturi najvanije

unkcionalno organiziranoga prostora.Kua Rado takvim tretmanom asadepredstavlja "toku preokreta" u zagreba-koj arhitekturi kraj epohe neostilova ipoetak epohe secesijskoga moderniteta.

Univerzalan arhitektPrva dva desetljea 20. stoljea Ignjat

Fischer paralelno je radio kao stalni vanjskisuradnik Graevnoga odsjeka Zemaljske

vlade i samostalno vodio vlastiti atelier uDemetrovoj 3. Za razliku od prethodnogarazdoblja u kojem je atelier Fischer &

Pogled na zapadnu stranuTomislavova trga i kue

Janaek i Medakovi,


Kua dr. Eugena Rada nauglu Strossmayerova trga i

Trenkove ulice

Kua Rado predstavlja"toku preokreta" u

zagrebakoj arhitekturi kraj epohe neostilovai poetak secesijskoga

moderniteta

Na brojnim projektima za zdravstvo,koje je naruivala Zemaljska vlada, doizraaja je doao njegov smisao za racio-nalnu organizaciju prostora, a ingenioznorjeenje poligonalnih operacijskih dvoranas velikim prozorima i nadsvjetlom moese smatrati dragocjenim doprinosombolnikoj arhitekturi. Meu Fischerovimprojektima zdravstvenih objekata svojimse zahtjevnim, kompleksnim programomizdvaja veliki graevni sklop Zemaljske

ormama u crikveniku etvrt vila u kojojje izgraena, a javne bolnice (npr. za-grebako Rodilite u Petrovoj ulici) imalesu istovjetna prostorna rjeenja kao iluksuzna privatna poliklinika. Dodanimnaizgled sitnim pojedinostima, projektant

je i irim slojevima drutva elio olakatiboravak u bolnici.

Projekti za privatne naruitelje po-kazat e jo jasnije Fischerovo za ovusredinu avangardno, modernistiko

Zemaljsko rodilite i primaljsko uilite u Petrovoj ulici, fotografija oko 1925.


28/116

28

promiljanje prostora. Od Otta Wagneraposredno primani impulsi u prvim go-dinama karijere pretvorit e se u vremenuprije Prvoga svjetskoga rata u bliskostprosedeu Wagnerovih uenika. Najboljiprimjeri Fischerova projektantskoga pri-stupa su zgrade Sanatorija u Klaievojulici, kino-kazalitaApollo u Ilici 31 i slo-

bodnozidarske loe u Nazorovoj ulici uZagrebu te vila Mazzura u isnom.

Za gradsku povijest vana je i injeni-ca da su upravo ti arhitektonski najuspjelijiFischerovi radovi ujedno i prve takvezgrade u Zagrebu i Hrvatskoj: Sanatorij(danas Djeja bolnica) prva je modernaprivatna poliklinika, kino-kazaliteApollo(danas kazalite Kerempuh) prva je zgra-da namjenski izgraena za kino, mason-ska loa takoer je prva i jedina takvazgrada kod nas, vila Mazzura prva je

dalmatinska vila s ravnim krovom. Svesu etiri zgrade oblikovane tako da svojunutarnji prostorni raspored niim neskrivaju; njihov je ovitak izomoran unk-cionalnom prostoru. ako se ve izvanamogu rekognoscirati ovalne dvorane loe,poligonalne operacijske dvorane sanato-rija ili elegantna zaobljena stubita kine-matograa.

Raskoni interijeriPremda se, dakle, ve na poetku 20.

stoljea u kreiranju objekata Ignjat Fischer

odluio za primat govora arhitektonskeorme, duh vremena i mjesta zahtijevalisu ornament, ukras "sekundarnoga omo-taa". Kao i u prethodnome, historicis-tikome razdoblju, Fischer je i u secesijskojepohi ostao vjeran jednostavnom, klasici-stikom dekorativnom vokabularu. Wag-nerovsku "slobodnu renesansu" zamijenio

je neoampir i neobidermajer Wagnerovihuenika, spojen s ponekim elementom izsecesijskog inventara. akva, u svojoj bitihibridna, ali vrlo odmjerena secesijsko-klasicistika dekoracija dopustila je Sa-

natoriju izgled otmjene gradske palae, au sluaju loe diskretno je naznaila da jeiza glavnoga proelja vile zapravo hram.

U javnim zgradama, izgraenimanovcem dionikih drutava ili imunihpojedinaca, do izraaja je doao Fischerovtalent za ureenje unutranjih prostora.Suzdrano ukraenim proeljima Sana-torija, kino-kazalita Apollo, slobodno-zidarske loe kontrast su inili interijeri,ija je raskona oprema bila oblikovanapod jakim utjecajem Josea Hoffmanna i

Bekih radionica (Wiener Werksttte).

Sanatorij u

Klaievoj ulici

Vila Mazzura, Tisno Murter

Interijer Sanatorija

u Klaievoj ulici


29/116

29

Potpuni odmak od hoffmanovskogadizajna predstavljaju interijeri ilike robnekueKastner & hler(danas Nama). Mo-derna robna kua ureena je na mjestuslavnoga hotela K caru austrijanskomu,a osim maestralno iskoritenih zadanostistarije strukture, atribut jednog od naj-uspjenijih Fischerovih projekata pri-skrbljuje i oblikovanje trgovakih galerijai njihovih ograda, stropnih vitraja, svje-tiljki. Dojam raskoi istovjetan je onomeu velikim bekim i njemakim robnimkuama, no kao inspiracija u detalju su ar-hitektu posluili hrvatski narodni vezovi iipke.

koj ulici na Gornjem gradu. Staru su zgra-du gradile generacije arhitekata, od ne-poznatih baroknih graditelja preko KuneWaidmanna do slavnog ateliera Fellner &Helmer. Fischerovom dogradnjom i pro-irenjem za cijelu jednu etau 1911. nije,meutim, naruen izgled luksuznoga,baroknoga i barokiziranoga dvorca, kakavsu vlasnici eljeli.

Prije Prvog svjetskog rata nastao jei jedini Fischerov urbanistiki projekt:oblikovanje sjevernoga dijela Sveuilino-ga trga i smjetaj Metrovieva Zdencaivota. Oko Zdenca i njegova krunogokvira organizirane su etnice i otoii

nasada koji u uzbudljivom balansu dremonu skulpturu i glavno proelje Hrvat-skoga narodnoga kazalita.

Arhitekt bankara i eliteSve osobine Fischera projektanta,

koje su se pokazale ili nagovijestile u nje-govim projektima secesijske epohe, do

Izvorni interijer robne kueKastner & hler(danas Nama) u Ilici, fotografija oko 1920.

U arhitekturi zagrebakih stambenihzgrada Fischer je nastojao stvoriti unk-cionalne i nadstandardno udobne pro-store. U njegovim je stanovima repre-zentativno predvorje jezgra oko koje surasporeene sobe i iz koje se izdvaja ser-

visni hodnik gospodarskoga trakta; spa-vaa je soba smjetena blie mirnijem

sredinjem dijelu zgrade, spojena je skupaonicom, a esto i s garderobom i te-rasom. Vila u Bosanskoj ulici za ing. HugaHoffmanna bila je projektni zadatak nakojem se Fischer prvi put bavio temomhalla sa stubitem, oko kojeg su u pri-zemlju zajednike prostorije obitelji, a naprvome katu spavae sobe.

Senzibilitet za arhitektonsko naslijeei suptilnost intervencija u zateeno stanje,naznaeni ve u prvoj azi karijere, IgnjatFischer uvjerljivo je dokazao i na projektu

dogradnje palae obitelji Pongratz u Viso-

punog su izraaja dole u razdoblju iz-meu dva svjetska rata. Fischer je tada u punom smislu sintagme arhitektkrupnoga kapitala, privredne i intelektu-alne elite. Posredovanjem bankara i me-cene dr. Duana Plavia, Fischer je po-stao kuni arhitekt Hrvatske zemaljske(Jugoslavenske) banke i dionikih dru-tava utemeljenih njezinim kapitalom.Od 1918. do 1925. izgradio je u Zagrebuupravnu zgradu Banke na uglu Jelaievatrga i Prake ulice (danas poslovna zgra-da Croatia osiguranja), stambenu zgraduBanke u Martievoj ulici, poslovno-stam-benu zgradu Narodne umske industrijed.d., tvorniku zgradu u Krajikoj uliciza Domau tvornicu rublja (DR), viludr. Plavia na Rokovu perivoju, a za

Jadransko hotelsko i kupalino dionikodrutvo izgradio je hotel Lianj u Novom

Vinodolskom i projektirao opsenu adap-taciju hotela Jadran u Bakru.

Osim sjedita Hrvatske zemaljske (Ju-goslavenske) banke, Fischer je 1920-ihprojektirao jo dvije znaajne poslovnezgrade: zagrebaku Burzu (nerealiziraninatjeajni projekt) i Gradsku tedionicuna Jelaievu trgu (izgraena u dvijeetape 1922.-1925. i 1929.-1931.). U oba jeprojekta pokazana Fischerova sposobnost

spajanja nekoliko razliitih sadraja podistim krovom: obje zgrade u podrumuimaju restoran i kavanu, poslovne prosto-rije u prizemlju i na etaama iznad, a nanajviim katovima stanove.

Gradska tedionica ujedno je i odlianprimjer Fischerova pristupa u oprema-nju interijera koji su istodobno bili unk-cionalni i sofisticirani. U prostorijama zarad s klijentima tedionice upotrijebljenisu "uobiajeni" materijali i oprema: mra-mor, pozlaeno kovano eljezo za ograde,

a na stropu i prozoru stubita nalazi se

Hrvatska zemaljska (Jugoslavenska) banka,


Zdenac ivota na Sveuilinom trgu,

razglednica iz 1953.


30/116

30

eektan vitraj. U oblikovanju su kombi-nirani klasicistiki i dekoovski elementi.Restoran smjeten u podrumu bankinezgrade (Gradski podrum) ureen je 1925.namjetajem s olklornom ornamenti-kom, a nekoliko godina poslije njegovesu zidove motivima iz ivota hrvatskogasela oslikali Maksimilijan Vanka, EdoKovaevi, Kamilo ompa, Krsto i eli-mir Hegedui. Gradsku kavanu u pri-zemlju i mezaninu sjevernoga dijelazgrade Fischer je oblikovao u duhu poel-zigovskoga ekspresionizma, ingenioznokombinirajui snane kiparske orme,boje i svjetlosne eekte. ako su u Grad-skoj tedionici spojene gotovo sve ten-dencije u umjetnosti 1920-ih godina: odneoklasicizma i art dcoa do ekspresio-nizma i olklorne inspiracije.

Znaajni Fischerovi klijenti u meu-

ratnim godinama bili su i veleindustrijalacVladimir Arko i drutvo Zagrebaki zbor(kasnije Zagrebaki velesajam). Za Arka,

vlasnika tvornice alkoholnih pia , Fischerje projektirao i moderan tvorniki kom-pleks (1918.-1921., danas tzv. blok Badel)i neohistoricistiku zgradu poslovnice irezidenciju u Vlakoj ulici 116.

Sa Zagrebakim zborom, institucijomkoja je ujedinjavala vodee zagrebakegospodarstvenike, bankare, trgovce i in-dustrijalce, arhitekt je suraivao gotovodva desetljea. Krajem 1921. i tijekom

1922. sudjelovao je u pripremama iizgradnji zborskih objekata u Martievojulici. Realizacija njegova glavnog ulazaZbora i paviljona tvornice Arko pred-stavlja jo jednu novost na zagreba-koj arhitektonskoj sceni prvu pojavuoblikovne tendencije nadahnute slikar-skim stilovima ekspresionizmom i kubiz-mom (kasnije identificiranu i kao art

dco). Ubrzo nakon otvorenja Zbora Fi-scher je postao lan njegova "egzekutiv-noga" i upravnoga odbora, u ijoj je po-slovnoj politici aktivno sudjelovao.

Premda je kao arhitekt Zbora poslije1922. izveo tek adaptaciju glavne izlobenedvorane (tzv. Industrijske palae), vrijedan

je spomena njegov nerealizirani projekt

zborskoga kompleksa iz 1930., kojim sepredviala izgradnja poliunkcionalnihobjekata s visokim poslovnim zgradamauz ulaze u Martievoj i Zvonimirovojulici. U kombinaciji viih i niih dijelovasklopa, dinaminoj ravnotei vertikala ihorizontala proelj, eleganciji ostakljenihprizemlj i zaobljenim uglovima zgradana Zvonimirovoj ulici, postignuta je ra-cionalna ekspresivnost, tipina za suvre-mena djela njemakih arhitekata.

isti oblici i glatke plohe

U najamnim prostorima za stanovanjeFischer je tijekom 1920-ih i 1930-ih godinas malim varijacijama ponavljao osnovnarjeenja svoje verzije "zagrebakoga tlo-crta", nastale prije Prvoga svjetskoga ra-ta. Ipak, projekti najamnih stambenihzgrada u Fischerovu meuratnom opusupredstavljaju vanu stavku. U njima jemogue pratiti arhitektovo postupno na-

putanje dekorativnoga, preteno (neo)neoklasicistikoga vokabulara i prikla-njanje modernistikom govoru istihoblika i glatkih ploha. Poetak novoga,drugoga modernizma 20. stoljea, koji jetakoer supostojao s (neo)neoklasiciz-mom, ekspresionizmom i art dcoom,u hrvatskoj su arhitekturi oznaile gra-evine druge polovice 1920-ih.

U slubenoj premijeri novoga, tzv.internacionalnoga stila, to ga je pokazao1927. Peter Behrens preoblikovanjemsecesijske kue Feller na Jelaievu trgu zanovoga vlasnika Otta Sterna, sudjelovao

je i Ignjat Fischer. Naime, njegov je atelier,prema Behrensovu idejnome projektu,izveo danas antologijsku adaptaciju. Isuradnja s Behrensom i nepogreivi au-torski nerv i osobna sklonost istim ar-hitektonskim ormama pridonijeli su

Fischerovu bezrezervnom pristajanju uznove, moderne tendencije u arhitekturi.Njegove su zgrade kasnih 1920-ih na-pokon posve liene neostilskoga inven-tara, a u prvom je planu govor ormi, od-reenih unkcijom zgrade.

U vezi s Fischerovim realizacijamaiz toga vremena su i dva za grad vanaurbanistika rjeenja: gradnja kua Alek-sander Domac 1927. i 1928. u Dema-novu prolazu vezana je s realizacijom ko-munikacije iz Ilice prema ukancu, dok

je uz dogradnju kue dr. ige Herco-ga

u ulici Pod zidom (1930./1931.) napokonprobijen prolaz Harmica, ime su spojeniglavni gradski trg i trnica Dolac.

Na spoju starije Hercogove kue (ne-ko kua Gavella, Jelaiev trg 6) i novestrukture u ulici Pod zidom Fischer jekreirao jedno od najljepih zagrebakihstubita u ekspresivnoj ormi dvostrukezavojnice.

Pogled iz zraka na Zagrebaki zbor u Martievoj ulici, 1922.

Projekti zagrebake Burze

i Gradske tedionice

pokazuju sposobnost

spajanja razliitih

sadraja pod istim krovom


31/116

31

Na istonoj strani nove gradske tr-nice Dolac Fischer je projektirao i kuuobitelji Arko i Hercog. Pod istim je krovomponovno uspjeno spojio raznorodnesadraje: dvoetanu trnicu na razini ulicePod zidom (danas "mlijeni" dio trniceDolac), trgovake i poslovne prostorije narazini dolakoga platoa te udobne stanovena katovima iznad.

U prostorima vila Fischer je razra-ivao temu luksuznoga halla, ko-

jom se u prethodnom razdoblju

nije imao priliku baviti. Premateoretskim postavkama JosephaAugusta Luxa i blisko projektimabekih arhitekata Wagnerova iHoffmannova kruga, koji su se po-zivali na englesku arhitekturu, hall

je simboliko i socijalno sreditekue. U takvoj prostoriji, prozra-noj i svijetloj, trebaju prevladavatitople boje i skupocjeni materijali.U zagrebakim vilama obitelji Jel-linek, Markus i Mogan Fischer jekreirao upravo takva sredita do-

ma.

Tri cilja arhitektureIgnjat Fischer imao je vrlo

jasne, odlune vizije o svrsi svo-je arhitekture. Prvo ona je mi-ljena da traje, drugo njezini sekorisnici trebaju osjeati dobro itree njezin odnos s okolinomtreba biti otvoren, iskren, uvaava-

jui. Prva osobina podrazumije-va fiziku trajnost, ali i trajnostunkcije, dok well-being openito

znai odgovarajuu emociju u odree-nom prostoru. Priroda relacije s okolinom

je vieslojna: prema zadanosti mjesta makrolokaciji i mikrolokaciji, Fischer seodnosi s velikim respektom. Jednako jeosjetljiv prema zadanosti postojeega starijega stila, ranije strukture

Prema "ivoj" okolini Fischerova jearhitektura sasvim iskrena: unutranjemprostoru izomoran asadni plat, njegov

oblikovni govor ostavljaju promatraa bezdvojbi.

ri undamentalna cilja svoje arhi-tekture Fischer je postizao razliitimsredstvima, a glavno i prvo sredstvo bio

je prostor. Jer u cjelokupnom se opu-su Ignjata Fischera kao credo izdvajaarhitektova usmjerenost prema projek-

tiranju unkcionalnih, fleksibilnih pro-stora. akav sasvim modernistiki okusFischer nikad nije naputao ni modifi-cirao: apsolutni primat prostora oigledan

je u svim projektima od stambenihdo velikih poslovnih zgrada. Ispravnostarhitektova shvaanja vlastite zadaepotvruje se i danas: veina Fischerovihzgrada jo uvijek je u svojoj izvornojunkciji, a nove namjene pojedinih pro-storija ili potpune prenamjene objekataprovedene su s lakoom.

Vjetinu kreiranja unkcionalnih, ra-cionalnih prostornih rjeenja u sluajuarhitekta Fischera pratila je i visoko-razvijena svijest o psiholokoj moi pro-stora, koja je diktirala njegovo oblikovanje.Fischerove svijetle bankovne dvorane,prozrane bolnike sobe i hodnici, ovalnahotelska predvorja, okrugli foyeri i visokihallovi svojim korisnicima uvijek aljutono odreenu poruku: o moi, sigur-nosti, postojanosti, optimizmu, obilju,

luksuzu, udobnosti Formu pro-stora iznutra prati i odgovarajua

oprema te paljivo usmjerena ioblikovana rasvjeta. Pa i kad suti pratei elementi u naknadnimpreureenjima uklonjeni ili zamije-njeni novima, snaga prostora injegova bit nisu nestali. Izvana jeorma generalno neoptereena, nanjoj nema nepotrebne dekoracije.Svi ukrasi asadnoga plata takoersu u unkciji slanja poruke: onamjeni, o vlasniku, o toposu.

Domiljena, precizna Fische-rova arhitektura uistinu tako sje-

dinjuje, a s obzirom na mjesto ivrijeme svojega ostvarenja, i an-ticipira bitne postavke svakogaod modernizama 20. stoljea. Uinjenici da su Fischerove zgra-de istodobno "efikasne" i "komu-nikativne", unkcionalne i repre-zentativne lei njihova posebnostu korpusu hrvatske arhitekture.

Monografija "Arhitekt IgnjatFischer" objavljena je u Zagrebu,2011., u suizdanju Meandar medi-

je i Muzeja za umjetnost i obrt.

Kua Arko Hercog na Dolcu,



32/116

32

Pravni povjesniar Vla-dimir Maurani bioje esti predsjednik Ju-goslavenske akademije zna-nosti i umjetnosti, dananjeHrvatske akademije znano-sti i umjetnosti. u asnudunost obavljali su prijenjega povjesniar FranjoRaki, pravnik Pavao Muhi,prirodoslovac Josip orbar,povjesniar adija Smii-klas i filolog omislav Ma-reti.

Vladimir Maurani bio je sin hr-vatskoga "bana puanina" i pjesnika IvanaMaurania i otac knjievnice Ivane Brli-

Maurani, prve ene koja je izabrana uAkademiju kao dopisna lanica. Rodio se16. listopada 1845. u Karlovcu, gdje mu

je otac u to doba bio socijalni radnik uGradskom poglavarstvu. Gimnaziju je po-lazio u Zagrebu, a pravne nauke u Beui na Kraljevskoj pravoslovnoj akademijiu Zagrebu (gdje je diplomirao 1866. usvojoj 21. godini). U dravnoj je slubi od1867. obavljao poslove sudskog priprav-nika, zatim gradskog suca u Karlovcu, dr-avnog odvjetnika u Ogulinu te karlova-kog podupana. Godine 1878. postaje

civilni komesar austrougarskih okupa-

je bio premjeten u Jastre-barsko.

Od 1884. djelovao je uOdjelu za pravosue Hr-

vatsko-slavonsko-dalmatin-ske vlade, gdje je radio na izradi zakonske

osnove o zemljinim zajednicama. Ra-dei u sudskoj i upravnoj struci na zemlji-nim odnosima, esto se susretao sa sta-rom pravnom terminologijom koju sud-sko-upravni aparat uglavnom nije prihva-ao, ve je pristupao kovanju novih, nez-grapnih izraza, poesto time unakazujuinarodni jezik. Zbog toga ga je godinamamuila ideja o tome da bi valjalo proistitidomau pravniku, upravnu i sudbenuterminologiju i da se sa sudskih odlukaskinu tuinski izrazi protivni duhu hrvat-skoga jezika. Kao rezultat te ideje i upor-

nog dvadesetogodinjeg rada, objavljen jenjegov najvaniji znanstveni rad Prinosiza hrvatski pravno-povjestni rjenik.

Vladimir Maurani bio je poliva-lentna linost: uz temeljito poznavanjeuprave i duboko shvaanje prava, bio

je knjievnik (pisao je pjesme, dramsketekstove i biograske studije), ali i istak-

nuti znanstvenik. o mu je donijelo imnogobrojne pohvale i priznanja: bio jepredsjednik Banskog stola (od 1908. do1912.), dugogodinji lan Jugoslavenskeakademije znanosti i umjetnosti (pravilan od 11. oujka 1910. u Razredu filo-zofiko-juridikom i predsjednik JAZUod 1918. do 1921.), poasni lan ekeakademije, Poljske akademije znanosti,Uenog drutva u Lavovu i dopisni lanmnogih drugih meunarodnih znan-stvenih ustanova. Sveuilite u Zagrebu

dodijelilo mu je 1925. po-asni doktorat.

Od 1870. pisao je pjes-me i kazaline komade, dokse kasnije bavio ponajprijepovijesnim temama, oso-bito ulogom Hrvata u islam-skom svijetu. Osim ve spo-menutih Prinosa, najvanijisu mu radovi: O rjeniku

pravnog nazivlja hrvatsko-ga, drama Grof Ivan, Hrvat-sko pravno-povjestni izvori

i naa lijepa knjievnost,Djela Ivana Maurania, Melek Jaa Dub-rovanin u Indiji, godine 1480.-1528. (injegovi prithodnici u Islamu prije deset

stoljea).

Znanstveni rad VladimiraMaurania

U lanku O rjeniku pravnog nazivljahrvatskoga, objavljenog u Akademijinomasopisu Rad, knjiga 150, Vladimir Mau-rani izloio je metodoloku osnovu bu-dueg djela kojim je trebalo zadovoljiti

Napisao: prof. dr. sc. Slobodan Katela,lan suradnik Hrvatske akademije

Vladimir Maurani

predsjednik Akademijecijskih snaga koje su te godine zaposjeledotadanju tursku pokrajinu Bosnu i Her-cegovinu. No, tamo se sukobio s vojnim i

graanskim vlastima zbogprijedloga rjeenja kmetskihodnosa naslijeenih od u-raka. Budui da njegov pri-

jedlog nije prihvaen, ubrzo

se vraa u Karlovac, odakle

Od 1908. do 1922. u

deset je svezaka izdano

Mauranievo djelo

Prinosi za hrvatski

pravno-povjestni rjenik

Vladimir Maurani


33/116

33

nekoliko temeljnih ciljeva: najirem krugupravnika omoguiti da se lako i to tonijei potpunije uvede u sve aze slubenog,sudbenog i upravnog jezika; pokazati raz-

vitak hrvatske pravne terminologije odnajdavnijih vremena i s tim utvrdi nepre-kidnost vlasti hrvatskoga diplomatikog

jezika.U predgovoru svojega kapitalnog

znanstvenog djela Prinosi za hrvatskipravno-povjestni rjenik, tiskanog 1922.,uz X. svezak Maurani dodatno obja-njava razloge zbog kojih je Akademijapoetkom sijenja 1907. odluila izdatinjegovHrvatski pravno-povjestni rjenikte odredila "u svoje ime kao sudruga za

korekturu i tehniko udeavanje tiskana pomo g. pro. dr. Dragutina Bo-rania", kojeg je tijekom dugih godinarada na Prinosima Maurani smatraosvojom desnom rukom. Maurani kae:"Jugoslavenska je akademija u dogovoru sapravo- i dravoslovnim akultetom naegasveuilita odluila izdavati dalmatinskestatute, te joj je za to osigurana potporakr. zemaljske vlade. Akademijski se odbor,koji izdanja sprema, uvjerio, da bi za bo-lje razumievanje reenih statuta bio po-treban osobit rjenik. Ima ve mnogo

godina, to sam nastojao da pobiljeim iporedjam iz naih pravnih spomenika sovkraj i s onkraj Velebita ono, to mi seinilo vrijedno spomena, ne bi li posluiloza hrvatski pravno-povjestni rjenik."

U nastavku opirnog predgovora Ma-urani s velikom dozom skromnosti ob-

janjava da je u dogovoru s rukovodstvomAkademije odustao od prvotne Aka-demijine ideje da se pripremiRjenikzbogbojazni "da se ovim nazivom ne probudeoekivanja, koja moji nedostatni prilozine bi mogli zadovoljiti".

ijekom rada Maurani, koji se veodavna bavio hrvatskim pravnim stari-nama, znatno je proirio prvobitni kon-cept rjenika, ukljuujui u njega i ekono-mske pojmove nae prolosti te itav nizsociolokih, etnograskih i drugih eno-mena. Obradio ih je zadivljujuom akri-bijom, pogotovo kad se zna da je na tomeuglavnom sam radio.

Jugoslavenska akademija izdala jeod 1908. do 1922. u deset svezaka djelo

Vladimira Maurania:Prinosi za hrvat-ski pravno-povjestni rjenik, a 1923. iDo-datke, ime je autor kompletirao svoj rad.Ukupni opseg deset svezaka tiskan jena 1756 stranica, dok jedanaesti svezak,koji sadravaDodatke, ima 15 stranica au-torova predgovora te 76 stranica rjenika.

Djelo je, prije svega, dokaz zaudneautorove marljivosti, a kao potpun inven-tar pravnih hrvatskih termina i pojmovau prolosti, koji su se sauvali u izvorima,odlino slui svima koji se bave naompravnom povijeu.

Zauuje da naa znanost nije jopotpuno ocijenila znaenje i domet togadjela. Dok su jedni smatrali da je to naj-

vee djelo dokumentacije ekonomskogjedinstva jugoslavenske povijesti (MijoMirkovi u Ekonomskoj historiji Jugosla-vije), drugi su ukazivali na to da u njemuima stranputica etimoloke, filoloke ihistoriograske prirode (Marko Kostren-i u Enciklopediji Jugoslavije). Uzevi zaosnovu svog istraivanja naelo V. Mau-

rania da je "najbitnije za ivot svakog na-roda: poznavanje i bezstrasna ocjena dav-nine i djela prolih pokoljenja", Mirkovi

je prihvatio njegovu misao da je "korijeniv i zdrav, a deblo povijesti hrvatskognaroda odoljet e i jaem vihoru".

Rad Vladimira Maurania uAkademiji

S propau Austro-Ugarske Monar-hije i osnivanjem Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca, isprva se nije nita promijenilo

u radu Jugoslavenske akademije. Ona je

"to mu je najmilije i

najsvetije bilo ovdje na

zemlji: ljubljeni svoj hrvatski

narod sa snanim njegovim

predstavnikom primorskihgora i prigorskoga modroga

mora, zagrljen u bratskom

kolu sveslavenskom..."


34/116

34

nastavila djelovati prema pravilima iz1866. godine. Pravila su promijenjenatek 1921., ali samo da se prilagode novimprilikama.

Akademija je, kao i druge tadanjenacionalne institucije, pozdravila osniva-nje nove drave, ali je prvotno oduev-

ljenje brzo splasnulo nakon represivnihmjera novih vlasti koje su se ponaalekao da je rije o okupiranim podrujima.Odmah u poetku ovog razdoblja Akade-mija se suoila s veoma tekim prilikama

jer su dravne subvencije bitno smanjene,a vlastita su sredstva drastino izgubila

vrijednost, pogotovo zbog veoma nepo-voljne zamjene stare valute novom.

U takvoj je situaciji (od 1918. do1921.) Vladimir Maurani bio pred-sjednik Jugoslavenske akademije. O tomnjegovom radu ima vrlo malo podataka;

uglavnom

zagreb moj grad br. 37

Documents