zagreb moj grad br.10

7/29/2019 Zagreb moj grad br.10

1/47

Besplatni primjerak ISSN 1846-4378

Broj 10 Godina II Veljaa 2008.

Chamuel,aneo ljubavi

i tolerancije


2/47

3

Impresum

Izdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.rg Kralja omislava 21, Zagrebel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice: Tamara KernGrafika urednica: Nera Orli

Redaktura i korektura: Ana Gruden

Lektorica: Julijana Jurkovi

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:

dr. sc. Darija Vranei BenderJura Gaparac

Zlatko Puntijar

Fotografi:

Ines NovkoviIvo Pervan

Marketing: Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:

Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Veljaa udan mjesecNegdje sam proitala da u narodu kau: veljaa prekretaa. Misli li sepri tome na "prekretanje" zime u proljee, na temperature koje u vejaiznaju preskakivati "po lojtrici gor, pa po lojtrici dol", ne znam. O tome biiscrpno mogli "raspredati" jezini znanstvenik prof. dr. Ladan i meteorolog

Sijerkovi i ini strunjaci:Ja bih pak rekla da veljaa jest malo "udan" mjesec biljei datumepoklada, fanika, ali i korizme, a isto tako i najljepi datum u godini: -14. veljae, Dan zaljubljenih, - dakle dane smijeha, zabave, odricanja,ali i dane najljepih ljubavnih pria.Sve u svemu veljaa obeava svim ljudima dobre volje (naalost,ne onima koje su zadesile nedae) vedre i ugodne dane. Pa, iakosnjegovi jo mogu zapasti proljee je blizu!A mi vas u ovom broju vodimo kroz No muzeja, upoznajemos povijesti Akademije likovnih umjetnosti, pozivamo naSljeme na skijanje, na tenis. Snjeana je za vas izabralanajljepe ljubavne pjesme, a to mislite o emu pieMilka Babovi u ovom broju? O svojoj najmilijoj temi- klizanju! Uvodimo i nove rubrike: "Zagrebake kavane"

i "Stari zanati". Za svakog poneto. Uivajte!

Slika: Edit Glavurti

Biba

6 Dogaanja

8 Povijest grada 100 godina Akademije likovnih

umjetnosti Sveuilita u Zagrebu

12 Zagrebake ulice Ilica: najvanija ulica u Zagrebu

13 Zagrebaki spomenici Bista Dragutina Domjania

14 Zagrebaki gradonaelnici Vjekoslav Frigan

16 Zagrepani kojene smijemo zaboraviti Dr. Ivan Deman

18 Povijest zagrebakog sporta Prolost klizanja u Zagrebu

26 Mala kola antikvarijata Eduard Slavoljub Penkala:

Hrvatski sudionik civilizacijskog

napretka Europe

34 Kultura No muzeja

35 Stari zanati Umijee urarskoga zanata

40 Valentinovo I pjesma je ljubav

42 Chamuel, aneo ljubavii tolerancije

54 Roditelji i djeca Upala dinih putova i

prekomjerna primjena

antibiotika u djece

56 Zdravlje Vitamin C i prehlada

58 Kuhinja Krumpir

62 Intervju Dr. Vida Demarin: Mozak mi je

oduvijek bio enigma

Sadraj


3/47

Povijest grada

8

Trebalo je, dakle,

dokazati da je kola i

potrebna i korisna i da

dobro radi, a ujedno se

boriti s neadekvatnim

prostorima i nedostatkom

opreme i sredstava. Velikuulogu u tim danima

odigrao je Robert Frange,

prvi ravnatelj, koji je

uloio ogromnu energiju i

trud da kolu organizira i

osposobi za rad.

Tekst: Anelka DobrijeviIzvor: Matko Pei i Ljubo BabiFoto: Monografija Akademije

likovnih umjetnostiSveuulita u Zagrebu

Akademije likovnih umjeSTO GODINA

Po povratku u domovinu neki nai likovniumjetnici u svojim su atelijerima davaliprivatnu poduku mlaim slikarima, nonije bilo sustavne likovne naobrazbe.U Zagrebu je, dodue, ve postojala Obrtnakola (osnovana 1881.), koja je uenicima pru-ala likovnu poduku ali usmjerenu ka utili-

tarnim i obrtnim zadacima. Na starom pakPrilazu, iza zgrade Zemaljskog rodilita na Ilici,Iso Krnjavi je tijekom 1894./1895. dao podiiest atelijera koji su trebali naim znamenitimumjetnicima osigurati mjesto za rad. Kaotadanji predstojnik Odjela za bogotovlje inastavu, Krnjavi je neumorno radio na pre-obrazbi Zagreba u moderan europski grad,osobito na podruju kolstva, umjetnosti ikulturnog razvitka. Po pokretanju izgradnjeustvrdio je da to, zajedno s dopremanjem pa-viljona s Milenijske izlobe u Budimpeti (da-nanji Umjetniki paviljon) "mora napunitiiskrenom radou svakog rodoljuba, jer

Prof. Bela iko-Sesija s uenicima privatneslikarske kole, 1903.

Akademija likovnih

umjetnosti u Zagrebu svoje

je djelovanje zapoela 1907.

godine, kada je naredbom

Kraljevske hrvatsko-slavonsko--dalmatinske zemaljske

vlade, Odjela za bogotovlje i

nastavu, otvorena Privremena

via kola za umjetnost i

umjetni obrt. Sama kola

nastala je iz ve dugo osjeane

potrebe da se zainteresiranimai nadarenima omogui

kolovanje u Hrvatskoj, jer su

do tada nai likovni umjetnici

ozbiljniju naobrazbu stjecali

na akademijama u Beu, Rimu,

Mnchenu i Parizu.


4/47

9

osti Sveuilita u Zagrebuznai posve novu epoku u razvitku naeumjetnosti".Atelijeri su graeni po nacrtima HermanaBolla, te je jedan od njih bio namijenjenVlahi Bukovcu, tada naem najpoznatijemslikaru, iji je povratak iz Pariza doekan svelikim oduevljenjem. No on je ve gradiovlastitu kuu na dananjem omislavovu tr-gu, te nikada nije uselio na Prilaz. Njegov jeprostor tako pripao Celestinu Medoviu, a uostale su uli Oton Ivekovi, Menci ClementCrni, Bela iko-Sesija, Robert Frange-Mihanovi, Robert Auer, Rudolf Valdec iFerdo Kovaevi.Osim Medovia, svi su ostali bili nastavniciObrtne kole, u kojoj su Crni i iko otvoriliprvi privatni slikarski teaj (1903.). eaj jenakon stanovitog vremena preseljen u blizinuatelijera, u pregraenu mrtvanicu rodilita, a1906./1907. zavrili su ga i prvi aci. o je bilapretpovijest iz atelijera i slikarskog teajaizrasla je Akademija.S osnivanjem kole imenovani su i njezini nas-tavnici: Crni i iko za slikarstvo, Frangeza kiparstvo, te Branko enoa za obuku izpovijesti umjetnosti. Vrlo brzo pridruili suim se i Oton Ivekovi, zatim Robert Auer za

ornament, Valdec za dekorativno kiparstvo

i ljudsku anatomiju, te neto kasnije (1913.)Ferdo Kovaevi za perspektivu.

Kome treba Akademija?Iako je osnivanje Akademije kod mnogih do-ekano s odobravanjem, pa i oduevljenjem,u itavoj su sredini jo uvijek vladale dvojbeje li takva ustanova uope potrebna. Dobro

je poznata Bollova tvrdnja da "Hrvatima netrebaju umjetnici, nego dobri obrtnici", a biloje i drugih koji su drali da je takva kola kodnas posve suvina. Stoga godine 1910. saborskizastupnik prof. Ferdo ii dri govor u kojembrani postojanje Akademije, tvrdei da je takvakola "zemlji od velike koristi, a naroito otkadse u raznim granama naeg obrta opaa bujnijii jai ivot.", te da je "kao kulturnom naroduabsolutno nuna, i da nam slui samo na ast".rebalo je, dakle, dokazati da je kola i potreb-na i korisna i da dobro radi, a ujedno se boritis neadekvatnim prostorima i nedostatkomopreme i sredstava. Veliku ulogu u tim danimaodigrao je Robert Frange, prvi ravnatelj, kojije uloio ogromnu energiju i trud da koluorganizira i osposobi za rad.U arhivima tako moemo pronai da vodaprodire u podrume i da ju treba crpiti si-saljkom, da su potrebna dvoja kola grubogljunka kako bi se nasuo blatnjavi put, da jepe od centralnog loenja posve istroena,da ne radi zvonce za dozivanje podvornikaitd. Pored toga trebalo je osmisliti programei rijeiti mnotvo administrativnih pitanja,osigurati ogrjev, rasvjetu i modele te nabavitikiparski i slikarski materijal. rae se nastavna >>

Iz klase prof. Roberta FrangeaMihanovia, oko 1931. godine

(Andro Krstulovi - sjedi)

Iz klase prof. Roberta FrangeaMihanovia, oko 1931. godine

(Andro Krstulovi - sjedi)


5/47

pomagala: sadreni odljevci, kopije slika, repro-dukcije i knjige, historijski kostimi za crtanjedraperije, anatomski atlasi i sl. S razvojemkole i uvoenjem novih predmeta potrebesu se jo vie poveavale. Kad je nakon 1913.vrsni grafiar Crni poeo ozbiljnije uvoditiuenike u grafika umijea, trebalo je nabavitii odgovarajue strojeve (Akademija jo uvijek

uva staru preu iz tih godina), a jednako jebilo s cizelerskom radionicom Ive Kerdia i sljevaonicom. Uionice i radionice prigraivalesu se u dvoritu, esto i sa starim graevinskimmaterijalom, a mnotvo sauvanih akata govorio albama Vladi zbog tijesnog prostora.Osim opremanja kole, novac je trebalo namak-nuti i za same studente, jer su mahom dolaziliiz vrlo siromanih obitelji te su mnogi od njihesto bili i na rubu gladi. Prvi su nastavniciinili sve to su mogli da acima pribave kakvuzaradu ili da im novano pomognu, pa su ak ipojedine ake izdravali o svom troku (poputValdeca). Na Akademiju stie puno uenikih

molbi za pomo, a iz sauvanih pisama saz-najemo kako su neki od njih ivjeli: "Ah, kakosam ja za tog mog kolovanja stradavao, kakosam gladovao! Znao sam kupiti za 10 noviakukuruznog hljeba na trnici i od njeg sam i-vio dva dana sretan i zadovoljan, onda estopo dva dana nisam nita jeo, dok bi trei danpojeo dva pereca, to sam uzeo na vjeru od na-eg modela. itaonica Ubokog doma i atelierbijahu mi jedino utoite".Akademija je nastojala pruiti potporu svakevrste, te se iz jednog spisa (1921.) doznaje daje kola "sagradila za siromane uenike akespavaonice u jednoj za tu svrhu adaptiranoj

staji", ili im je pak osigurala hranu u Obrtnojkoli te desetorici pribavila krevete od Vojnevlasti. Za vrijeme Prvog svjetskog rata ak jei cijeli prostor uz zgradu po nalogu Kraljevskezemaljske vlade zasaen krumpirom (1915.)kako bi se olakala situacija.

Potvren statusUnato takvim tegobama, Akademiju su zavr-ili prve generacije studenata. Krajem godineredovito se odravaju zavrne izlobe koje

privlae pozornost publike, to je tradicijakoja se odrala do naih dana. kola se uspjelaafirmirati i sudjelovanjem u tadanjim velikimprojektima. Na njoj se tako izrauju velike fi-gure sova te mnogi figurativni i ornamentalnireljefi i ukrasi za Sveuilinu knjinicu. Ko-

nano, godine 1918. dobiva naziv Kraljevskevie kole za umjetnost i umjetni obrt, ime jenjezin status bio slubeno utvren.Usprkos oskudici i tekoama pa i meusobnimtrvenjima, meu studentima i nastavnicamavlada osjeaj zajednitva, a ne nedostaje nivedrog duha i zabave te zanimljivih ideja. Dodanas je sauvano sjeanje na davne brucokei zavrne priredbe. Osobito se spominjala onaiz 1909., pod nazivom Cirkus Buffala Billa. Izdvorita tadanje akademije izala je veselamaskirana povorka te krenula na Mauranievtrg do zgrade "Kola". U njoj su se mogli vidje-ti kipar Hinko Juhn, obuen kao dokej, teFerdo us kao Indijanac i Pjer Kriani kaoklaun. Za organizaciju je bio zaduen "pro-fesor akademije i uvaeni kipar Rudolf Val-dec", koji je i predvodio povorku. Pamte se ikasnije maskirane zabave na temu Beduini,utankhamonova grobnica, Historijski kostimii druge. Spominjui se te tradicije, protekleje godine, prilikom izlobe 5+ na kojoj supredstavljeni odabrani studentski radovi krozzadnjih deset godina, od rga bana Jelaia doGliptoteke prolazila povorka studenata ALU injihovih profesora.Nastavnu praksu na Akademiji uvijek su obi-

ljeavale jake umjetnike osobnosti, a u pr-

vom razdoblju formiranja kole i njihov jeobrazovni program esto bio tek osobna inter-pretacija onoga to su sami uili na svojimakademijama.U prvim satnicama itamo da su slikari imaliod pola osam do pola dvanaest risanje i slikanje

po naravi, a kipari u isto vrijeme modeliranje.Poslije podne zajedno su pohaali od dva dopet anatomiju, povijest umjetnosti i praktinevjebe (ornament). Od pet do sedam se draoveernji akt. Svladavanje akta oduvijek se sma-tralo temeljem uspjenog likovnog odgoja.No poduka se u to doba nije ograniila samona uenike Akademije, ve se nastojalo da se"veernji akt proiri utoliko, da se uiteljimarisanja kao i raznim obrtnicima, naroito lito-grafima, retuerima itd., prui prilika, da se urisanju to vie usavre".

Nova epoha u ivotu AkademijeS dolaskom mlaih generacija nastavnika (odkojih su neki na istoj ustanovi i kolovali),nastoji se i na stvaranju pedagokog standardai adekvatnih nastavnih metoda. Ljubo Babinakon prijedloga i zamolbe Povjerenstvu zaprosvjetu i vjere dobiva sredstva za put u ino-zemstvo kako bi pripremio reformu nastave,prouivi ustroj i obrazovne programe nadrugim europskim likovnim uilitima.Dolazak Babia (1916.) i Metrovia (1922.)znaio je i novu epohu u ivotu Akademije.Openito se nastoji odmaknuti od obrtnih,tehnikih i zanatskih vjetina ka onima to

podupiru slobodniji umjetniki izriaj, te se

>>

10

Studentska zabava na Umjetnikojakademiji, 1936. godine

Na grafikoj katedrijo uvijek se uva

stara prea


6/47

11

ukidaju neki predmeti i radionice. I sama kola1924. mijenja naziv u Umjetnika akademija,oznaujui time svoje pravo usmjerenje. Me-trovi takoer nastoji osposobiti Akademijineradionice za monumentalnije umjetnikeizvedbe, pa se tih godina u ljevaonici izvodeneki veliki spomenici, primjerice njegova 6metara visoka konjanika skulptura Indijancaza Chicago, te Radaueva Piet na Mirogoju,kao i mnogi drugi spomenici po zemlji.No iako je Metrovi doekan kao velika islavna osoba, koja ima utjecaja i mogunostida radi na boljitku kole, ni dalje nije bilo lakoboriti se sa svim problemima nedostatnihprostora i sredstava. Vidi se to i po tome toMetrovi, koji je od 1923. do odlaska 1943.bio rektor Akademije, u prvim godinamastalno predaje zahtjeve za razrjeenjem od tedunosti. kola je ipak rasla i preobraavalase, pa se 1922. podie jo jedno krilo zgrade.Godine 1926. otvara se i danas ve slavni Ar-hitektonski odjel koji je vodio Drago Ibler, tetako akademija i u tom segmentu postaje vo-deom obrazovnom ustanovom koja promiesuvremene izraze i ideje. ijekom godina,a osobito u 30-tima, mnogi su od Iblerovihuenika stvorili arhitektonske markere u slici

naega grada i u povijesti hrvatske modernearhitekture. Spomenimo samo Stjepana Pla-nia, Dragu Galia, Lavoslava Horvata i Mla-dena Kauzlaria.itava daljnja povijest Akademije likovnihumjetnosti (to ime slubeno dobiva 1941.)obiljeena je nastojanjem da u svoj nastavnikadar ukljui najpoznatije likovne umjetnike,koji e kolu uiniti ivom ustanovom toprati suvremena likovna kretanja. Uz ve spo-menute, moemo nabrojiti tek dio njih iz po-jedinih generacija, koji su obiljeili ne samoAkademiju nego i cijelu hrvatsku kulturu.

Bili su tu omislav Krizman, Frano Krini,Vladimir Beci, Marino artaglia, Krsto He-gedui, Jerolim Mie, Marijan Detoni, An-tun Augustini, Vanja Radau, Matko Pei,Branko Rui, Ferdinand Kulmer, AlbertKinert, Valerije Michieli, Miljenko Stani,Ljubo Ivani, Raoul Goldoni, Ivo ebalj,Miroslav utej, Marija Ujevi, Nives Kavuri

Kurtovi i jo mnogi drugi. I dananji sunastavnici Akademije priznati likovni um-jetnici, a mnogi studenti ve izlobama tije-kom studija privlae pozornost javnosti i li-kovne kritike (nekada im nije bilo doputenoizlaganje za vrijeme studiranja).Nakon Drugog svjetskog rata na Akademiji suse ustalili Grafiki, Slikarski i Kiparski odsjek,a s vremenom je proradio i Nastavniki. Kaostogodinja ustanova, ALU nastoji sauvatisvoje tradicijsko nasljee, pa danas slovi kaojedna od europskih akademija na kojoj se iz-vrsno njeguju crtake kvalitete. No djelujuiu skladu s vremenom osniva i nove odsjeke,

primjerice za animirani film i nove medije, terestauratorsko-konzervatorski kad se pojavilapotreba za kolovanim strunjacima nakonrazaranja Hrvatske u Domovinskom ratu.Proteklih godina otvoreni su i poslijediplomskistudiji.Danas s pravom moemo ustvrditi da je po-vijest Akademije ugraena u povijest hrvatskemoderne umjetnosti, a ALU vie no ikadostaje otvorena za slobodu likovnog iskaza.

Klasa prof. Ljube Babia,akademska godina 1936./1937.

Ivan Metrovi (trei slijeva), ispredAkademijine ljevaonice, 1928. godine

Dolazak Babia (1916.) i

Metrovia (1922.) znaio

je i novu epohu u ivotu

Akademije. Openito

se nastoji odmaknutiod obrtnih, tehnikih i

zanatskih vjetina ka

onima to podupiru

slobodniji umjetniki

izriaj...


7/47

Najvanija ulica

u Zagrebu

Napisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

Zagrebake ulice

12

J o nije utvreno kako je nastalo ime naeglavne ulice. Postoji nekoliko teorija, odkojih je najblia ona koja govori o izvorupotoka Ilice podno Peneznih goric ili Gra-

deke gmajne, dananjeg Rokova perivoja, pokojemu je ulica u podnoju dobila svoje ime.Druga pak govori o naselju gradekih kmetovakoje se zvalo ville, pa se govorilo pem vvilzcu (idem u selo). rea pak kae da jeime izvedeno od ilo, tj. ilovae na kojoj je bilonaselje, a stanovnici su se bavili lonarijomzahvaljujui dobroj zemlji i potoku.Dakle, naselje koje je nastalo podno Gradecana produetku Harmice nazivalo se Novavaroka ves, za razliku od ve postojee Novevesi i Vlake vesi koje su bile pod jurisdikcijomKaptola. Stanovnici koji su ivjeli uz tajpotok su se bavili i lonarstvom pa se u ne-

kim povijesnim izvorima spominje i nazivLonarska ves. Prvi podatak o imenu nalazimou dokumentu iz 1431., pa bi se ta godina moglaoznaiti kao roendan i imendan nae dobre,stare i vijugave glavne ulice Ilice. Prvotno se,sve do 1766. godine, ulica protezala do Ilikogaplaca, a svoju krivudavost zahvaljuje tome toslijedi srednjovjekovni put koji je izbjegavaosavske naplavine jer je u to vrijeme Sava teklamnogo blie pobrima. Dananji oblik dobilaje potkraj 18. stoljea kada se, godine 1776.,zemlja prodavala za izgradnju kua i ulica jepodijeljena na Gornju (do Ilikog trga) i Donju(dalje prema zapadu).

Bez obzira na svoju dananju

duinu i iako postoje prijedlozi

o produenju Aleje Bologne,

Ilica ostaje ono to je postala

jo u 19. stoljeu: najvanijom

ulicom hrvatske metropole

Godine 1909. dosegla je gradsku meu kodpotoka rnomerca. Iliki je trg (dananji Bri-tanski trg) bilo mjesto trgovanja osamdesetihgodina 19. stoljea. Prodavala se perad kojusu ivu u krletkama dopremali "kokoari"iz Zagorja i zagrebake okolice, a prodavaose i drevni ugljen. Prodavai ugljena, zvani"vuglenari", noili su u kui pri ulazu unekadananje kino Apolon, danas Histrionski

dom u Ilici, pa su tu kuu Zagrepani zvali"vuglenarski hotel".Ilica je imala i reprezentativne hotele. Mnogine znaju da ulazei u veliku trgovaku kuuNAMA, na poetku Ilice, ulaze u nekadanjinajotmjeniji zagrebaki hotel zvuna imenaCara austrijanskog. Ovaj je hotel izgradiozagrebaki trgovac Emanuel Priester godine1867. U njemu je odsjedala najotmjenija kli-jentela te su prireivani banketi i plesovii mnogobrojne zabavne priredbe. I nakonapsolutizma, kada su se Hrvati poeli odlu-ivati za uniju s Maarima, dobio je hotel ikonkurenta u Kruni ugarskoj, hotelu koji se

nalazio odmah pokraj. Poslije razoaranja i uMaare, Kruna ugarska postaje Grand hotel.Cara austrijanskoga je nestalo jer su trgovciKastner i hler 1890. pregradili hotel za po-

trebe trgovake kue, a danas su oba hotela usklopu robne kue NAMA.Najstariji je pak hotel u Ilici bio Lovaki rog,popularni Jgerhorn koji je kao "svratitesrednjeg ranga"uredio vrboveki gostioniarFranjo Romleitner, godine 1827. U Ilici 44izgraen je 1844. hotel Pruckner, kasnije na-zvan Royal o kojem u promidbenom pri-openju pie: "Staro ugledno svratite pr-

voga reda s gostioniarskom dvoranom igostionikim vrtom, kavanom i s 56 sobaza putnike. Kuhinja na glasu, najbolja pia.Svratini omnibus dolazi na kolodvor ksvakom osobnom vlaku, koji dolazi i odlazi izZagreba. U svratitu se dobivaju u svako dobakola za vonju po Zagrebu".Eto, na taj se nain propagirala turistikaponuda Zagreba i to prije mnogo, mnogogodina tonije, godine 1891.Kad je prilikom elektrifikacije 1910. godine,tramvajska pruga produena do rnomerca,tamo je, kod mitnice ili "malte", Ilica zavr-avala, a preko rnomerakoga potoka bila

je Kustoija, podruje o kojem je u srednjemvijeku vodio brigu kaptolski kustos pa je ponjemu Kustoija dobila ime.Mnogi i danas misle da je Ilica najdua ulica.Ona je danas, s Kustoijom, duga 5660 metara,a na nju se nastavlja Aleja Bologne. No, poduini je zapravo tek na treemu mjestu.Due su od nje: Radnika cesta sa 6502 metra,Ljubljanska avenija koja ima osam kilometarai Slavonska avenija s 18 kilometara.Bez obzira na svoju dananju duinu i iako po-stoje prijedlozi o produenju Aleje Bologne,Ilica ostaje ono to je postala jo u 19. stoljeu:najvanijom ulicom hrvatske metropole.


8/47

13

Preko puta hotela Palace nalazi se bista hr-vatskoga pjesnika Dragutina Domjania,rad kipara Vanje Radaua koji se lijepouklapa u pomno ureen perivoj pun ukrasno-ga bilja i drvea. Bista je nastala 1939., iste go-dine kada je Vanja Radau izradio i spomenikrtvama Prvog svjetskog rata na Mirogoju.

Vanja Radau, akademski kipar, slikar i pisacroen je u Vinkovcima 29. travnja 1906.,a umro u Zagrebu 24. travnja 1975. Diplomirao jeu klasi Ivana Metrovia i ovo djelo na Strossma-yerovom trgu pripada u njegove ranije radoveprogramskoga realizma, kako bi kasnije od kla-sicistikih meufaza uao u razdoblje svog eks-presionistikoga, grotesknoga i apstraktnogaizraza. Najprije je bista Dragutina Domjaniabila otkrivena u ukancu na uzvisini uz stazui rondo kojom se kroz umu kree prema bri-jegu okruena klupama za odmor. No, netkoju je ukrao jednostavno je nestala. Pria seda je bila pronaena nakon dugog vremena za-motana u novinski papir. Poprsje je ponovnoodliveno i postavljeno 1943. godine na dananjemjesto. Izraz lica pjesnika kao da sa sjetomgleda nekud u daljinu "po dragom kaju", kako sezove jedna od zbirki ovog kajkavskoga pjesnika.Roen u Kri kraj Adamovca 1875., a umro uZagrebu u Gundulievoj ulici 1933. godine, pozvanju pravnik, djelovao je kao sudac Sudbe-nog stola, ali je ve u kolskim danima poeopisati i objavljivati pjesme. Prvu zbirku tokav-skih stihova objavio je 1909., a prije Prvogasvjetskog rata poeo je pisati stihove prigorskomkajkavtinom svoga rodnog kraja kojoj je ostaovjeran do kraja ivota. Domjanieve pjesme odiusenzibilitetom ovjeka, toplinom, melankolijom,unutarnjim nemirom, svime onime to ga jepratilo u ivotu. Stekao je neizmjerno velikupopularnost zbirkama Kipci i popevke, V suncui senci i spomenutom Po dragom kraju. Najdraisu mu motivi zagorskih i prigorskih pejzaa,a topla kajkavska rije odie ljubavlju premadomaji. Koliko smo puta uli i zapjevali njegovuFalu, Popevke sem slagal ili Kaj ne znajui da je testihove napisao Dragutim Domjani. Njegovi sustihovi nadahnuli Dubrovanina Vlahu Paljetkada ih uglazbi, a Vinkovanina Vanju Radauada mu odlije poprsje koje resi zagrebaki trg

perivoj "v suncu i senci".

Koliko smo puta uli i zapjevali

Falu, Popevke sem slagal ili

Kaj, ne znajui da je te stihove

napisao Dragutin Domjani

Zagrebaki spomenici

Napisao:Branimir poljariFoto:iz knjige Spomenici i fontane

grada Zagreba

BistaDragutina Domjania


9/47

14

Zagrebaki gradonaelnici

Vjekoslav Frigan gradonaelnik je od11. oujka 1861. do 27. veljae 1868.kad je na grad imao ne vie od 19.000stanovnika, no u tom periodu doivljava ve-

like promjene jer je od 1850. (ujedinjenjemGradeca i Kaptola, Nove vesi i Vlake ulice tepredgraa) slubeno postao kraljevski gradZagreb, s jedinstvenom upravom na elokoje je stao prvi gradonaelnik Janko Kamauf.Vjekoslav Frigan roen je 1801. godine u Poegi,a po struci je bio pravnik. Velikom domoljubukojega je, kao i cijelu Hrvatsku, titao Bachov

Napisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

"Ni kuhan ni peen,nego Frigan"Ovu nimalo lijepu etiketu gradonaelnik Frigan dobio je nakon

to je na plesu u Narodnom domu, okupljalitu preporoditelja,

sviran valcer to je izazvalo veliki revolt jer je to navodno biloponovno ponjemivanje nakon Bachovog apsolutizma. Frigan

se uspio oduprijeti napadima lanova odbora, ali je dobio

nimalo lijepu etiketu ni kuhan ni peen, nego Frigan, zbog

optube da se nije borio za hrvatske interese.

apsolutizam, prvi korak je bio nakon padatog omraenog reima uvesti hrvatski jezik ugradsku upravu. Gradskome mjerniku JankuGrahoru nareuje da se odmah skinu svi dvo-

jezini natpisi (na hrvatskom i njemakom) ida ih se zamijeni samo hrvatskim. ako je nasjednici gradskog magistrata (12. studenog1861.) donesena i odluka kako se nee primatinikakvi dopisi upueni na adresu gradsko-ga poglavarstva ako nisu napisani na hrvat-skom. Godinu dana nakon to je preuzeodunost gradonaelnika, Zagreb je povezaneljeznikom prugom sa Zidanim Mostomi dalje prema Sisku. Sagraen je dananji Za-padni kolodvor, koji e neko vrijeme nositinaziv Sava, mada je dosta udaljen od rijeke.eljeznikom je prugom Zagreb povezan sazapadnim svijetom to e omoguiti svekolikirazvitak ne samo grada, nego i njegove okolice.Ubrzo grad dobiva i paromlin, zatim slijediizgradnja plinare te prva plinska rasvjeta ugradu, dok je posebna zasluga Vjekoslava Fri-gana odravanje prve gospodarske izlobena kojoj je sudjelovalo preko etiri tisue izla-gaa, a ta je izloba zapravo pretea dananjegZagrebakog velesajma. U dananjoj Bauero-voj ulici otvorena je gradska klaonica, pase i ulica nazivala Klaonika, a otvara se inova ulica koja povezuje Marvinski sajam, da-nanji Zrinjevac s Jelaievim trgom. U uliciMarije Valerije (dananjoj Prakoj) dovravase idovska sinagoga. Ideju za podizanje

spomenika banu Josipu Jelaiu dao je jogradonaelnik Janko Kamauf, no sveanootkrivanje i posveta spomenika uslijedila jetek za vrijeme gradonaelnika Vjekoslava

Frigana u prosincu 1866. Godine 1867. ot-vara se Akademija znanosti i umjetnosti,Zagreb dobiva Strossmayerovu galeriju, naGradecu se dograuje realna gimnazija, a udananjoj Varavskoj otvara se puka kola,a ureuje se i perivoj ukanac. Friganovaideja o nadsvoenju potoka koji je tekao krozdananju kalievu ulicu nije se ostvarila,ve je do njenog ostvarenja dolo za vrijemegradonaelnika Adolfa Moinskyja. Jedna aferazvana valcer stajala je Frigana na neki naini njegova mjesta kao gradonaelnika. Naime, uNarodnom domu, okupljalitu preporoditelja,sviran je na plesu valcer to je izazvalo velikirevolt jer je to navodno bilo ponovno ponjem-ivanje nakon Bachovog apsolutizma. raenaje ostavka lanova odbora doma na ijem eluje bio Frigan. No, Frigan se uspio oduprijetinapadima, ali je dobio nimalo lijepu etiketu nikuhan ni peen, nego Frigan, jer je mlakonjai ne bori se za hrvatske interese. S druge pakstrane, zbog svog ustrajnog rada da se gradskaadministracija pohrvati u doba Hrvatsko-ugarske nagodbe, kao prevelikog Hrvata daoga je smijeniti s gradonaelnikove dunostiRauchov reim. Naslijedili su ga u iduih petgodina gradonaelnici koji su bili odani protu-hrvatskom reimu od godine 1868. do 1873.

Posebna zasluga

Vjekoslava Frigana

je odravanje prve

gospodarske izlobe na

kojoj je sudjelovalo preko

etiri tisue izlagaa, a ta

je izloba zapravo pretea

dananjeg Zagrebakog

velesajma

Vjekoslav Frigan


10/47

15

O Zagrebu markom i igom

Napisala:Dunja Majnari RadoeviFoto:Muzej HT

U z ovo EUROPA izdanje svakako jezanimljivo podsjetiti se poetaka po-javljivanja zajednikih motiva europ-skih potanskih maraka.Zajedno s politikim zamislima i prijedlozimao ujedinjenju Europe na gospodarskim, voj-nim, kulturnim i drugim podrujima, poet-kom 50-ih godina prologa stoljea javila se

i ideja o zajednikim izdanjima europskihpotanskih maraka. Potanske uprave Belgije,Francuske, Italije, Luxemburga, Nizozemskei SR Njemake su 15. rujna 1956. godine iz-dale seriju maraka s istovjetnim motivom gra-evinske skele koja obavija Europa toranj.Svake sljedee godine navedene su drave pu-tale u promet po jedno zajedniko izdanje po-tanskih maraka koje je svojim motivom estoanticipiralo dolazea zbivanja na putu inte-gracija u Europi. Ve 1957. godine ovih estdrava potpisalo je tzv. Rimske ugovore kojipredstavljaju osnovu dananje Europske unije.Europska konferencija potanskih i telekomu-

"Mehanika olovka"Slavoljuba Penkale

na marki EUROPA - Izumi

Zanimljivi lanci Jure Gaparca

u prolom i ovom broju

naega lista odnose se na ivot

i rad znaajnog izumitelja,

diljem svijeta poznatogslovakog Zagrepanina:

Eduarda Slavoljuba Penkale.

Prigodno je da se i u rubrici

koja interpretira medij

potanskih maraka spomene

potanska marka Republike

Hrvatske EUROPA Izumi

lanicom CEP-a i to obiljeila tako da je se-rija dva mjeseca ranije izdanih maraka s moti-vom dubrovake karake i Metrovieve statueIndijanca ponovno izdana, ali je sada na mar-kama utisnut i prepoznatljivi logo CEP-a.Ve se sljedee godine Hrvatska ukljuuje uizdavanje potanskih maraka s dogovorenimzajednikim temama EUROPA maraka.ako su 2006. godine izdane i prigodne po-tanske marke i prigodni blok 50. obljetnicaEUROPA maraka 1956. 2006. Autor likov-nog rjeenja ovih maraka je Boris Ljubii, a

prigodnoga strunog teksta na Listu prvogadana je prof. Petar Strpi.Budui da su na iduim stranicama lista ar-mantno i slikovito opisani ivot i rad EduardaSlavoljuba Penkale, uz prigodnu marku EU-ROPA Izumi / Mehanika olovka Slavolju-ba Penkale naznait emo da je marka tiskanau nakladi od 500 000 komada, u viebojnomoffset tisku, na bijelom 90 gr. gumiranom pa-piru, veliine 35,50x29,82 mm i ima zupanje14, a nominalu 4 000 HRD. Izdana je uz markuHomo volans Fausta Vrania ibenanina16. svibnja 1994. godine. Autor maraka je Hr-voje ercar, akademski slikar iz Zagreba.

nikacijskih administracija (CEP) osnovanaje 26. listopada 1959. godine, a izdavanje za-jednikih maraka jedan je od zadataka djelo-vanja ove institucije. ako je ve sljedee,1960. godine, 20 zemalja sudjelovalo u ovomobiljeavanju europskoga zajednitva i to poprvi puta s karakteristinim etverolisnim kva-dratinim logom CEP-a otisnutim na marka-ma. Uniformnost jedinstvenog motiva je 1974.godine zamijenjena izdavanjem potanskihmaraka na zajedniku temu, ali oblikovanihprema rjeenjima razliitih motiva svake po-

jedine drave. Popularni CEP logo je 1993.godine zamijenjen novim, EUROPA logom.Hrvatska je 4. rujna 1992. postala godine


11/47

16

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti

16

Roen je u Rijeci 6. 5. 1841., ali vei dioivota provodi u Zagrebu gdje dolazi

na nagovor ilirskog pjesnika Frana Ku-relca, takoer Primorca, koji ga kao mentori duhovni voa uvodi u najvie krugove, arezultat ega je i skrbnitvo nad njegovimsinom (i to od strane jednoga Rakog!) i sti-pendija za kolovanje u Isusovakom konviktukoju je za svoje kume plaao biskup JurajStrossmayer.Dr. Deman ubraja se u one lijenike koji su sezauzimali za otvaranje medicinskoga fakulteta,to se moe saznati iz njegovih nastupa kaozastupnika u Saboru trojedne kraljevine. Izobimnog pisanog opusa dr. Ivana Demana iz-dvajamo "Rjenik lijenikog nazivlja" (1868.),

Dr. Ivan Deman

Autor prvoga hrvatskoglijenikog rijenika

prvi medicinski rjenik koji se ubraja i u prvestrukovne rjenike u Hrvata. o je i prva knji-ga izala u izdanju tadanju tadanje JAZU(osnovane 1866. godine). Rjenik je podijeljenu dva dijela: njemako-hrvatski i hrvatsko-njemaki.U to su vrijeme lijenici u Zagrebu bili navisokoj cijeni, vie nego primjerice odvjetniciili politiari, a knjievnike da i ne spominjemo.Dr. Deman se uz redovitu praksu pregleda-vanja i lijeenja Zagrepana, bavio i pisanjem.Napisao je prvi hrvatski lijeniki rjenik,nekoliko zbirki pjesama i pripovijesti, a pisaoje i za novine. Kao suradnik Vijenca pokazaoje interes za atraktivne i aktualne teme pa jelako stekao vjerne itatelje i tovatelje. Obra-uje uglavnom fenomenoloke teme svojegadoba: pie o puenju, plesu, tjelovjebi isl. pa nije pretjerano rei da je on na prvinovinski fenomenolog. Uz svoju temeljnustruku: medicinu, te pisanje, dr. Ivan De-man bio je blizak i politici pripada strujiRakoga i Strossmayera, sudjeluje u svim naj-vanijim domoljubnim akcijama, a i zas-tupnik je Hrvatskog sabora. Sve mu to donosipopularnost, to e se vidjeti i u duini po-grebne povorke, koja se nije prekidala od

njegove kue u Mesnikoj do posljednjegapoivalita, na Jurjevskom groblju. Demanovsprovod smatra se najmasovnijim u gradudo ranih sedamdesetih (umro 1873.) i jedinije sprovod na elu kojega je koraao jedanhrvatski ban, Ivan Maurani. Nekoliko tisua

prisutnih na ispraaju dr. Ivana Demana,vie je nego dojmljiv podatak, ako se zna dau to doba Zagreb broji tek dvadesetak tisuadua. Razlog takvoj masovnosti (na stranusad njegovo javno djelovanje i sveprisutnost udrutvenom ivotu) za veinu je u pogrebnojpovorci, onim obinim ljudima, zagrebakimpurgerima, ipak onaj isto ljudski moment tragedija, koja se dogodila poznatoj gornjo-gradskoj obitelji.Umrijevi mlad, Deman za sobom ostavljaucviljenu suprugu Korneliju i troje nejakedjeice: najmlai Milivoj napunio je jedva dvamjeseca. Nije ni udno to je govornik nad

grobom, Demanov susjed i pobratim Augustenoa, Zagrepane najvie dirnuo dijelom opokojnikovoj obitelji. Nabrojivi mu zaslugena raznim poljima gdje se radilo za napredaksvoga naroda, od osnivanja hrvatskog pjeva-kog drutva "Kolo", sudjelovanja u stvaranjuosnova za hrvatsko sveuilite i hrvatskokazalite te Maticu Hrvatsku, enoa se alob-nom zboru obrati kao pokojnikov prijatelj:"A tek da ste mu kui zavirili! Nikad nije enaimala njenijeg mua, nikad djeca brinijegoca, a domovina vjernijeg sina. Mnogo jepozvanih, a rijetki su odabrani. Jedan od prvihbijae moj pobratim Ivan. A providnost kaoda mu vrline blagoslovila i sreu udijelila, temu se upravo prije dva mjeseca ispuni jedinaelja narodi mu se muko edo... Posljednjeenoine rijei koje su svojom dramatinouodjekivale poput onih sablasnih bubetakasvjee ilovae o hrastov lijes u raci: "A sada,Ivane, brate, drue, potenjaino, zbogom!Poivaj mirno. Nikad te ne zaboravismo. ana zemlji nam tvoj grob, u srcu tvoje ime, ana nebu zlatna zvijezda, tvoja dua. Vjenati pamet!" enoa na trenutak zastane, odutinekoliko asaka, pa se posljednji put oglasi:"Slava Ivanu Demanu!" "Slava mu!" prolomise iz tisuu grla.

Dr. Ivan Deman bio je lijenik,

knjievnik, leksikograf, saborski

zastupnik, leksikolog. Umire

od kolere s 33 godine.

Demanov sprovod

smatra se najmasovnijim

u gradu do ranihsedamdesetih

(umro 1873.) i bio je to

jedini sprovod na elu

kojega koraa jedan

hrvatski ban,

Ivan MauraniNapisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ


12/47

17

Fotografje Vladimira

Vuinovia

iz monografje "Djevesa zagrebakih

proelja"

Ova djeva krasi

Mesniku 10


13/47

18

Ovako sam najavila Klizako prvenstvo

Europe 1974., prvo kojemu je doma-in bio Zagreb:"Od utorka, 29. sijenja 1974. Zagreb i njegovaZimska sportska dvorana (kasnije smo jenazvali Dom sportova) su sredite klizakogasvijeta: tono u 8 sati vrhovni sudac e zvi-daljkom dati znak da prvi kliza izae naled. Poet e obavezni dio natjecanja klizaa,kolski likovi. o e ujedno biti i poetakKlizakoga prvenstva Europe 1974. za klizae,

Povijest zagrebakog sporta

Napisala:Milka BaboviFoto:arhiv Klizakog saveza

Ne moe se datumom oznaiti prapoetak klizanja u Zagrebu.

Jedno je sasvim sigurno: da se i ovdje, kao na drugim stranama

svijeta, klizalo od pamtivjeka, im je studen vodu pretvorila u led.

Prolost klizanja u Zagrebuklizaice, parove i plesae. Za organizatore e,pak, to biti poetak konane provjere, najteidio prevelikoga, prezahtjevnoag zadatka. De-likatni ustroj jedne zaista sloene sportskepriredbe bit e stavljen u puni pogon i tehniki

i organizatorski.Provjera e biti viestruka: lanovi Meuna-rodnoga klizakog saveza (ISU - International

Skating Union), natjecatelji, njihovi pratitelji,gledatelji u dvorani, tisak, radio i televizija.Zagrebaka televizija e gledalite zagrebakesportske dvorane proiriti do dimenzija ima-ginarne graevine u ije redove tribina stane

pola milijardi ljudi. Nije pretjerivanje: zbivanjana ledu u Zagrebu prenosit e 24 televizijskeorganizacije Europe. I ne samo Europe! Meukomentatorima u Zagrebu je i Amerikanc DickButton (od 1948. do 1952. peterorostruki svjet-ski prvak, dvostruki olimpijski pobjednik.)Njegov e komentar uz sliku iz Zagrebaprimati gledatelji svih V-kompanija SjeverneAmerike (SAD i Kanada) koje su otkupileprava prijenosa!..."Danas ovakva najava budi uspomene, ali izadovoljstvo da je provjera, ispit 1974. biouspjeno zavren i da su dva kasnija Klizakaprvenstva Europe u Zagrebu (1979. i 2008.)

bila priznanje i izraz povjerenja. Za prvodomainstvo 1974. doputamo da je bilo priodluivanju i neto "pozitivne protekcije", zaslu-ene injenicom da je te godine proslavljenastota obljetnica organiziranoga klizanja uHrvatskoj. A puno stoljee nije malo kadaje 1891. odano u Hamburgu prvo PrvenstvoEurope, Zagreb je ve punih 15 godina imaoorganizirani klizaki klub!!! Ako dopunimoonu puku izreku o dobrom glasu, ondamoemo rei da su se od te godine 1974. irilidobri glas i slika daleko veim i gledateljimabrojnijim svijetom. Evo to su klizai uspjenoorganizirali:

Europsko seniorsko prvenstvo1974.


14/47

19

sve je ovisilo o zimskoj temperaturi. Klizai su

zime spominjali kao dobre i loe, ocjenjujuiih prema danima "kada je led radio". Ostalo jezapisano da je sezona 1874./1875. bila izvrsna:s 49 ledenih dana. Na vrhu te tabele rekordnaje sezona 1890./1891. kada su klizai doli nasvoje bila su 73 ledena dana! A bilo je blagihzima; kada se vrlo malo klizalo i za kojih jeklizanje na jezerima i rjenim rukavcima bilo ite kako pogibeljno.

1974. Europsko seniorsko prvenstvo

- umjetniko klizanje1979. Europsko seniorsko prvenstvo- umjetniko klizanje

1999. Svjetski juniorski Grand Prix- umjetniko klizanje


1998. Svjetsko juniorsko prvenstvo- umjetniko klizanje

2004. Svjetsko seniorsko prvenstvo- sinhronizirano klizanje /Zagrebakepahuljice/



2008. Europsko seniorsko prvenstvo- umjetniko klizanje

I svako godinje Meunarodno seniorsko pr-venstvo Zagreba Zlatna pirueta (od 1967.) ijo mnogo natjecanja za najmlae, to se svjet-skim mjerilima ovog uzornoga organiziranosporta ocjenjuje vrlo visokom ocjenom!

Na maksimirskom jezeruJasno, do takvog ugleda naega klizakogsporta nije se moglo doi preko noi; niti jeto klizaima poklonjeno. U to je ugraenomnogo svjesnoga truda generacija.Ne moe se datumom oznaiti prapoetak kli-zanja u Zagrebu. Jedno je sasvim sigurno: da sei ovdje, kao na drugim stranama svijeta, klizalood pamtivjeka, im je studen vodu pretvorilau led. Najstariji sauvani zapisi su biljeke uprivatnim dnevnicima i pismima pa se smatrada se 1853. redovito klizalo na zamrznutomemaksimirskom jezeru. Uvjetno bi se ta lede-na povrina jezera mogla nazvati prvim kli-zalitem, prvim druenjem Zagrepana naklizaljkama. Pri tome se ne smije smetnuti suma da su to bile otvorene ledene povrine,

Klizai na maksimirskom jezeru

Nije bilo niti jednostavno doi (zapravo do-pjeaiti) iz zapadnoga dijela grada u Mak-simir. Istina je da su i zamrznute bare i ru-kavci rijeke Save bili klizalita, da je svakislobodni ravni teren bivao zalivan i pretvaranu ledenu plohu na kojoj su se zabavljali imladi i odrasli. O tim klizalitima ima viesauvanih svjedoanstava. adanjim kliza-

kim zanesenjacima nita nije bilo teko.Pjeaili su s klizaljkama preko ramena dozamrznutoga maksimirskog jezera, a tada biesto prije klizanja istili nou napadali snijeg.U takvim su uvjetima prireivali i natjecanja.Zapisano je da su na takvom ledu izvodilispontano razliite likove, da su se natjecali upreskakanju na led izvuenih amaca. akse zna da su se natjecali gaanjem drvenihunjeva. (o bismo mogli nazvati "Maksi-mirskom inaicom kuglanja na ledu" o kojojsu priali oni koji su u Austriji, ekoj iliMaarskoj to i isprobali.)No, sve to nije bilo ono o emu su priali oni

koji su studirali ili radili, ili putovanjem seosvjedoili, da pravoga uitka klizanja nemabez pravog, iole ureenog klizalita. Jedanod prvih mecena klizanja bio je poduzetnizagrebaki veletrgovac Ladislav Belu (1835. 1890.) sporta i sportski zanesenjak. On je,pie Ante krti-Ema (inae prvak Hrvatske1942., meunarodni klizaki sudac i sportskinovinar): "..Ladislav Belu je u vlastitoj reijiizmeu 1870. i 1872. otvarao klizalita najprijeu jednom dvoritu na Jezuitskom trgu, a zatimna dalekoj periferiji grada na tratini (dananjaCvjetna cesta). Bila su to klizalita za uski kruggraana..."

Sklizaki klubIdeja o izgradnji modernijega i komfornijeg kli-zalita javljala se sve ee.Ivica Horvati (asopis Povijest sporta , br.103,god. 25, na str. 22.) ilustrira ovim rijeima at-mosferu u gradu: "... to je u Zagrebu znailoklizanje govori nam tekst objavljen 2. sijenja1874. u Narodnim novinama Da ovjek uZagrebu bude fashionabel (otmjen op. p.) itese danas da se na ledu umije vjeto kretati..."Obzor i Narodne novine nekoliko su puta u

Klizalite na Zapadnom perivoju (Maruliev trg)

>>

Europsko seniorsko prvenstvo 1979.


15/47

jesen 1874. pisale o potrebi osnutka klizakogakluba. Stvarala se jezgra istomiljenika, raz-govaralo se, predlagala lokacija.U knjizi "Sportska arhitektura u Zagrebu",autorica dr. sc. arh. Adriana tulhofer na str.18. navodi zanimljiv podatak: "... Problemsmjetaja klizalita je otvoren i aktualne sudvije lokacije: jedna pored potoka Medveaka

i druga na Savskoj cesti. Mjesto za klizalite uzpotok Medveak ponudio je upnik Crkvesv. Ivana u Novoj Vesi, Ignac vec. (1829. 1892.). Potok Medveak je tada bio otkriven(danas je nad njim ulica Ribnjak) i u vrijemeobilnih kia voda se razlijevala izvan koritapotoka, to je zimi inilo prilino veliku ledenupovrinu po dananjem perivoju Ribnjaku...."Negdje poetkom godine 1874. vratio se izGraca s diplomom arhitekte Milan Lenuci(1849. 1924.) i zaposlio u Gradskome po-glavarstvu grada Zagreba. Mladi seinenjer odmah prikljuio onima ko-ji su pripremali budunost klizanja.

Arh. Milan Lenuci je rjeavao tehnikeprobleme, Ladislav Belu novane, sveuz podrku i pomo uglednih i kolo-vanih graana. Nakon ocjene svihuvjeta, nije prihaena ponuda up-nika Ignaca veca ocjenjujui da eklizalite pored Savske ceste biti bliesreditu grada, a i slobodna ploha jebila vea.Nisu gubili vrijeme. Djelovalo sesistematski, a i tisak je bio djelotvornapodrka! Graani su saznavali pobu-de i ciljeve, smisao gradnje klizali-ta u Zagrebu: "... akovo poduzee dolikovalo

bi glavnom gradu zemlje, jer u zimi slui zaugodnu zabavu, a k tome kriepi zdravlje, e-limo da se i zbilja izvede.", moglo se proitatiu Obzoru 28. listopada 1874. injenica da seu tisku naglaava i zdravstveni uinak klizanjasvjedoi da su i lijenici sudjelovali djelomi rjeju kao autoriteti i prosvjetitelji. U Viencubroj 1. godine 1872., objavljena je "Zdravoslov-na raspravica o klizanju na ledu". lanak je bionapisao dr. Ivan Deman (1841. 1873.) Bioje lijenik, knjievnik, leksikograf. Obnaao jedunosti gradskoga fizika, saborskoga zastup-nika koji se zauzimao za otvaranje Medicin-skog fakulteta u Zagrebu. Ukratko, bio je li-

nost ija je izreena i napisana rije imala utje-caja u najiroj javnosti. I u toj "Zdravoslovnojraspravici", izmeu ostaloga, pie: "...Klizanjejeste aktivno kretanje ovjejeg tijela... Kreta-nje i vjebanje miia jesu najnaravnija i naj-bolja sredstva da sauvamo zdravlje, jer una-preujemo tim kolanje krvi... Po klizanjubude okretan i spretan i sve ti se tielo priuina liepo dranje i ugodno previjanje..." I, jasno,ne zaboravlja na prihvatliv, ali uvjerljiv nainupozoriti na uvanje od prehlade, o odjevanju,hrani; sve to se uz klizanje moralo nauiti, ato bismo mi danas mirne due kao lijenikisavjet mogli potpisati.

U tako stvorenom pozitivnom ozraju, u Za-grebu osnovan je 15. studenog 1874. Sklizakiklub. Za prvoga predsjednika izabran jeLadislav Belu. aj je datum prihvaen kao danpoetka organiziranoga klizanja u Hrvatskoj.Nakon toga upravni odbor Sklizakog klubaobjavljuje u zagrebakom dnevnog tisku (Ob-zor, Narodne novine, Agramer Zeitung) pozivgraanima da se urno ulane i prijave svojinteres za klizanje kako bi se realno mogla

planirati veliina klizalita i sve ostalo tojedno prikladno klizalite u gradu Zagrebutreba imati. Ubrzo se poelo graditi te je 24.prosinca 1874., na Badnju veer, sveanootvorena sezona na novom prvom gradskomklizalitu izgraenom na prostoru juno odzgrade Hrvatskoga Sokola sagraene 1883.(na dananjem Mauranievom trgu). Da bi

sveanost otvaranja sezone na novom kliza-litu uspjela, bogovi skloni klizalitu pobrinulisu se za studen, a zagrebaki vatrogasci suprethodne noi prepumpavali vodu iz obli-njega potoka ukanac. Klizalite je te Badnjeveeri 1874. bilo prepuno, vojna limena glaz-ba je svirala, a 360 petrolejskih svjetiljki os-vjetljavalo je klizalite. (Petrolejke su zamije-njene elektrinim aruljama 22 godine kasnije,21. sijenja 1896.)

Umjetni led na alatiSljedeega dana, na sam Boi1874., klizalite je posjetio hratski

ban Ivan Maurani s pratnjom;to su zabiljeile sve novine. Sudeipo nekim napisima, ban je i kasnijeposjeivao klizake priredbe. Kli-zalite je ubrzo postalo omiljenodrutveno zabavite i sastajalite,poklonika klizanja je bilo sve vie,zabave na ledu sve ee. Kronikebiljee da je 14. veljae 1875. jednenedjelje ak 1000 klizaa bilo naklizalitu, a meu njima je bio isam ban Maurani.Nekoliko sezona rada potvrdilo

je opravdanost osnivanja Sklizakog kluba,

ali je postalo oito da se to prije moraorganizacijski srediti i ojaati. Klizaa je uvijekbilo dosta, ali je bilo nedovoljno lanova ijomse lanarinom klub dobrim dijelom odravao.o je bio povod da se u dnevnom tisku 16.sijenja 1875. objavi da e se svaki graaninmoi klizati za 20 novia.Ve godine 1877. poinju pripreme za osnutakklizakoga drutva, za to su prije svega mo-rali ishoditi slubenu potvrdu od vlasti. Na-ime, Sklizaki klub je nije imao! Bilo je nu-no osuvremeniti klizalite: rasvjetom, svlaio-nicama, gledalitem, stalnom slubom nadzo-ra. I konano Obzor moe obavijestiti ita-

telje da se 17. prosinca 1877. odrava osni-vaka i prva glavna skuptina "Prvog hrvat-skog sklizakog drutva" (I.H.S.D.). Prva

U Zagrebu je 15.

studenog 1874. osnovan

Sklizaki klub. Za prvoga

predsjednika izabranje Ladislav Belu. Taj je

datum prihvaen kao dan

poetka organiziranoga

klizanja u Hrvatskoj.

20

>>

Legitimacijaosnivaa(gore),Milan Lenuci(desno),sezonskalegitimacija(dolje)

Mukaklizaljka


16/47

21

glavna skptina I.H.S.D-a odrana je u pro-storijama tadanjeg "Kasina" (ugao Ilice i

Frankopanske ulice). Predsjedavao je dr. IvanKosirnik, primarius u Bolnici milosrdne brae.Izabran je za prvoga predsjednika I. Hrvatskogsklizakog drutva i bio mu na elu sve do1910. Nije naodmet spomenutii danas dijeli prvih pravilaI.H.S.D-a prihvaenih na os-nivakoj skuptini; o svrsi izadatku drutva: ".... gajenje ipromicanje sklizanja koje sezavieenjem liepog i udobnogsklizalita uz to jeftinijeuvjete postii ima. Nadalje,drutvo e nastojati oko pro-

micanja socijalnog ivota pri-reujui drutvene zabave."O tom drutvenom radu (za-bavnom i dobrotvornom)klizaa u Zagrebu toga vre-mena nalazimo vrijednepodatke u knjizi "Spomen-spis, 1877. 1931.", to juje priredio dr. Franjo Buar. Iz nje saznajemoda su neumorni organizatori prireivali izabave i natjecanja. ada se jo nije umjetnikoklizanje dijelilo od brzoga, poznavalo se samoklizanje kao "uitak na ledu". U jednom tak-vom natjecanju klizai su morali klizati tri

kruga na klizalitu. Najbri je dobio dvijeboce ampanjca. Najbra klizaica nakonjednog kruga dobila bi veliki buket cvijea,

druga manji, a oba su bila naruivana iz rsta.Posebno su se dobro zabavljali gaanjem lon-

ca palicama i to zavezanih oiju. Pobjednik bidobio ivog pijetla. (koji je vjerojatno zavriou nekom loncu i slono pojeden, op. p.)Natjecala su se i djeca, a nagrade za njih su

bile narane, okolade, bomboni...Novu godinu 1884. kli-zai su doekali na ledu,a prema kronikama bilo

je oko 5 000 gledateljasvih uzrasta. este su bi-

le i zabave pod maskama.Vojna limena glazba jesvirala sve tada moderne

plesove i koranice. Ras-

vjeta je jo bila slaba pa suklizai nosili lampione sasvijeom. Javlja se i estokaopozicija tim "kostimiranimbalovima na ledu, a pod mas-

kama". Obzor od 19. sijenja1878. otro napada odborza ples jer u svemu oponaa

Be: "...u njegovih ludorijahi raskalanosti...", te upozorava roditelje da"...nije svejedno tko e se s njihovom djecomzabavljati navee maskiran na ledu, kao toto biva u raskalaenom Beu..." A jedan ne-potpisani protivnik je napisao: "...ene ne idu

na led radi zdravlja i gimnastike. Neka se uredijedno klizalite samo za ene pa nee ni jednaii na led."Vrijeme je pokazalo da su svi ti zloguki pro-roci grijeili klizanje se razvijalo. Broj kliza-lita se poveavao. Uvjeti na klizalitima suse poboljavali. Nakon to je 1877. trgovacKoneg donio iz Ljubljane prve metalne Ha-lifax klizaljke, zagrebaki su trgovci sport-skom opremom odgovorili promtno i poelite klizaljke uvoziti. Vijesti iz klizakog svijetastizale su sve bre i do Zagreba. Znalo se daChicago ima prvo klizalite s umjetnim le-dom na svijetu jo od 1866., da ga od 1876.

Novi mea u razvitku

klizanja u Zagrebu je

izgradnja prvog umjetnog

leda koje je izgraenona alati, a vrpcu je

presjekao gradonaelnik

Veeslav-Veco Holjevac,

27. studenog 1961.

ilas-i

ieg

,

,

sob

ka18za

prvi u Europi ima London. Poelo se o tomepomiljati i u Zagrebu. U poetku, potiho o

tome razgovarati, a izmeu dva rata sve glas-nije predlagati i traiti pomo. No, usprkossvim naporima pomo drutva, vlasti je izos-tala, a samo dobre elje i upornost nisu bilidostatni.Novi mea u razvitku klizanja u Zagrebu jeizgradnja prvog umjetnoga leda. Izgraenoje na alati, a vrpcu je 27. studenog 1961. pre-sjekao gradonaelnik Veeslav-Veco Holjevac.ada je sve krenulo; jer je Zagreb imao velikiuz klizalite s umjetnim ledom neunitivi ka-pital u svojim klizakim zanesenjacima!A to neka bude jednom drugom zgodom priao "Zlatnoj pirueti", za koju su i za sve lijepe

njezine posljedice kasnije ti isti zanesenjacibili presudni!

alata, 1971.

enskaklizaljka


17/47

2222

Dr. IVAN DEMAN roen je u Rijeci 1841.godine, ali je vei dio ivota proveo u Zagrebu,gdje je i umro 1873. Lijenik, knjievnik,leksikograf, leksikolog... lan i suradnik Ma-tice Hrvatske, urednik Vienca. Obnaao du-nosti: gradskoga fizika, uznikoga lijenika uZagrebu te saborskoga zastupnika.

LADISLAV BELU (1835. 1890.) veletr-govac, svestrani poklonik sporta (biklizam,planinarstvo, klizanje), sportski djelatnik. Dje-

lotvoran lan Hrvatskog sokola. lan Hrvat-skoga planinarskog drutva. Svojim novcemureuje u Zagrebu dva klizalita: 1872. u jed-nom dvoritu na Jezuitskom trgu (privatno) i1874. (zajedno s ing. Milanom Lenucijem) jav-no klizalite: na dananjem rgu Marala ita.

Ing. MILAN LENUCI (1849. 1924.). Urba-nist, diplomirao 1873. na Visokoj tehnikoju Grazu. Od 1874. radi u Gradskome pogla-varstvu grada Zagreba, 1878. postaje upra-vitelj Gradskoga vodovoda, a 1882. imeno-

van je gradskim inenjerem. 1891. postajeravnatelj Gradskoga graevnog ureda te vodiukupno prostorno i urbanistiko planiranjegrada. Milan Lenuci je na prijelazu iz 19. u20. stoljee postavio temelje urbanoga raz-voja Zagreba. I sam je bio sporta i sportskidjelatnik. Jedan je od utemeljitelja Hrvatskogsokola (1874.), Prvog Hrvatskog planinarskogdrutva (1874.), Sklizakog kluba (1874.) iPrvog hrvatskog sklizalakog drutva (1877.).

Dr. IVAN KOSIRNIK (1847. 1924.).

Lijenik, planinar, sportski djelatnik. Ute-meljitelj Hrvatskog sokola (1874.), Prvog hr-vatskog planinarskog drutva (1974.), Prvoghrvatskog sklizakog drutva (1877.) i njegovprvi predsjednik (do 1910.). Dr. Ivan Kosirnikbio je i predsjednik Zbora lijenika Hrvatske iSlavonije (osn. 1874.); od 1907. do 1913.

DIPL. ING. AGR. MILIVOJ RADOVI, ma-evalac, povjesniar sporta: Povijest sporta!,broj 38, godina 10, Zagreb, oujak 1979. str.3307.

Klizanje u Zagrebu(uz dio teksta "Zdravoslovna raspravica o klizanju na ledu", Vienac, broj 1. 1872.)

"Zdravoslovna raspravica o klizanju na ledu"U asopisu Vienac broj 1. (iz 1872., strana 11. i 12.), u rubrici Pouka objavljena je"Zdravoslovna raspravica" koju je napisao dr. Ivan Deman (1841. 1873.). Prema dr. FranjiBuaru (1866. 1946.), to je prvi sportski lanak u nas. Iz tog se teksta dr. Ivana Demanamnogo toga moe saznati.

Da je navika klizanja postojala (lanak je objavljen 187) prije osnutka Sklizakog kluba iotvaranja prvog ureenoga javnog klizalita na Mauranievom trgu 1874.

"ini nam se da je zagrebaka mlade, a ima i zrelijih ljudi med njima, na jednom poelila oneslave koju je do sada uivao skandinavski bog Uller, koga nije nitko nadklizati mogao. itavese ete svaki dan viaju klizami (Schlittschuhe) na plei uriti se Savskom ulicom da se se

ondje na ledu klizaju. Bez dvojbe jest, da veina njih ini to zato, jer tako u nas ovaj as moda,bon-ton zahtieva: ima ih opetkoji ele, kad ne mogu drugdje, da se bar na "ledenom polju"istaknu, a ima jo i drugih uzoka,kojih mi ovdje nije ni spominjati, jer sam samo rad podvritu sadanju najveu zabavu krasotica zagrebakih strogom zdravoslovnom sudu. ..."

Nakon to ohrabri one koji se boje osude samog klizanja, dr. Ivan Deman nastavlja:

"... Klizanje jeste aktivno kretanje ovjejeg tiela. Kretanje je pako ovjejem tielu takopotrebno, da bi ovjek, kog bi prisilili u sobi sasvim mirovati, nakon velike boli poginuo.Kretanje i vjebanje miia jesu najnaravnija i najbolja sredstva da sauvamo zdravlje,jer unapredjujemo tim kolanje krvi ... Ako se premalo kreemo skuplja se krv vie u ilahdovodnicah (venah) negoli u ilah odvodnicah (arterijah) te se zaustavlja u dolnjih estihtrupa, radi esa obole veoma rado takvi ljudi od uljeva (haemorrhoida) il bolesti jetara iprobavnih ustroja, a gdje nisu oni u redu ne moe se ovjek zdravljem hvaliti..."

Slijedi savjet o koristi kretanja u prirodi, a naglaena je i potreba da se tom kretanju doda ivedro raspoloenje u veselom drutvu. A takvo je raspoloenje na klizalitu. U gradu posebnoljudi se premalo kreu, sjede u zatvorenim prostorima "...pa nije onda ni udo ako su onibliedokoni, suhonjavi ili naduveni, krljavi i slabani, razdraljivi i zlovoljni.... Po klizanjubude okretan i spretan i sve e ti se tielo priuiti na liepo dranje i ugodno previjanje."

A zatim slijedi upozorenje da klizanje moe i nakoditi, posebno poetniku i zato dr. IvanDeman savjetuje razborit oprez. e e savjete i dan-danas dati svaki lijenik! Bolestan sene ide na klizalite. (Ne treba zaboraviti da su klizali na otvorenom, nenatkrivenom ledu!)Zatim, ne klie se punoga eluca, nakon nedjeljnog objeda, ne treba se pretoplo odjenuti zaklizanje, nego tek nakon klizanja; ako se oedni, treba popiti koji gutljaj topla vina, aja ilikave, nikako rakije... Budui da se klizalo na jezerima u Maksimiru ili na zaleenim rukavcimaSave, upozorava na nunu opreznost i provjeru debljine leda...

"... Svakako, mora se prigovoriti sa strane lienike tomu, to su postavili na sasvim otvorenoklizalite stolice da uzmognu gospodje koje su jo pjeice onamo dole te se poneto i ugrijale,tobo sasvim udobno motriti klizae. o e upravo hotimino izazivati bolesti. Ako se ve hoeda gledaoci sjede, onda im se mora makar daskama od vjetra i propuha zasklonjeno mjestodati, jer e u protivnom sluaju mnoga i mnoga postradati. to se tie kliza (Scnlittschuhe), tomi je sa strane lienike opreznim uiniti, da moraju klize na noge dobro privrene biti, asalinci (Schlittschuheisen) moraju biti nepovrijeeni... "

Budui da su klizaljke jo tada privrivali konim remenjem na obuu (prve engleske Halifaxklizaljke, donio je u Zagreb Slovenac trgovac Koneg 1877.), slijedi i ovo: "...itao sam u nekihnovinah hvaliti tako zvane Halifax-klize, koje se dadu lahko natai i odstraniti. Svakako imajuone tu prednost da ne trebaju nikakovih remenja, to je od velike koristi jer se pritezanjemremenja moe nauliti koa na hrbtu, a moe se poneto i kolanje krvi prieiti. Ovo da pamtite,dragi klizai, pa hajd u ime boga Ullera na klizalite! "


18/47

23

Zagrebaki tikleci

Moda niste znali da se prvo javno

klizalite nalazilo na prostoru da-nanjih zgrada br. 5, 6 i 7 na Maru-

lievu trgu. Klizalite je 1874. uredio zagre-baki trgovac Ladislav Belu. etiri godinekasnije od njega je klizalite preuzelo Prvohrvatsko klizako drutvo koje je u naemgradu osnovano 1877.

Kada smo ve kod klizanja, spomenimo i toda je grof Artur Schlippenbach imao privatnoklizalite za, kako je zapisano, "otmjene kru-gove i graanstvo" u dvoritu dananjih Klo-vievih dvora na Jezuitskom trgu na Gornjem

gradu. o je klizalite bilo otvoreno davne1870. godine. Arthur Schlippenbach bio je je-dan od najboljih europskih klizaa, a u Zagrebje donio prve tzv. Yackson-Haynes klizaljke.

Na Beluevom klizalitu na Marulievu trguodrano je i prvo natjecanje u klizanju uzpratnju "pleh muzike" ili, slubeno, uz pratnju"Vojne glazbe cesarsko kraljevske regimentenadvojvode Ernesta". Na programu tog svo-jevrsnoga natjecanja nalazilo se klizanje sa za-prekama "za gospodu tri puta naokolo", zatimgaanje glinenih lonaca zavezanih oiju, "brzo

Zanimljivosti o klizanju u ZagrebuNapisao:Branimir poljariFoto: Arhiv MGZ

Kada govorimo o hokeju

na ledu, moramo

spomenuti kako to nije bio

hokej u dananjem smislu,

ve tzv. bandy

tranje za veletovane gospoe" koje su sjedileu klizakim saonicama, a gurali su ih kavalirina klizaljkama.

Zanimljivo je da se do otvorenja gradskoga vo-dovoda godine 1878. klizalite na Marulievu

trgu polijevalo vodom iz tada otvorenogapotoka ukanac koji je tekao od Sofijinogaputa, dananjega Dubravkinog puta, preko

Ilice i dananjih sredinjih gradskih trgova:kazalinoga, Mauranieva, Marulieva trga idalje prema Savi.

Izgradnjom zgrade Hrvatskog sokola 1881.klizalite je premjeteno junije na iri pro-

stor gdje je pak izmeu 1911. i 1913. nastalonajljepe zagrebako secesionistiko zda-nje: Nacionalna i sveuilina knjinica. Natom novom klizalitu bila je postavljena ve-lika baraka sa svlaionicom i klupskim pro-storijama. A na tom se mjestu poeo od 1894.igrati hokej na ledu.

Kad govorimo o hokeju na ledu, moramospomenuti kako to nije bio hokej u dananjemsmislu, ve tzv. bandy. aj se sport nije uspioodrati zbog skupe opreme i zbog vrlo blagihzima: leda jednostavno nije bilo. Zagrepani

su se bandyjem zabavljali samo dvije zimskesezone.

Poslije Prvog svjetskog rata bandy se ponovnopojavio u Zagrebu, ali ovaj puta vrlo kratko.Zato je u Zagreb stigao pravi hokej pa je prvahokejska utakmica odrana 3. veljae 1924.po kanadskim pravilima, i to na novoj le-denoj plohi u Mihanovievoj ulici. Utakmicuje upriliilo Prvo hrvatsko klizako drutvo,na mjestu gdje se danas nalazi zgrada zdrav-stvenog osiguranja. Zanimljivo je da se na tomprostoru ljeti igrao tenis, a zimi se klizalo.


19/47

24

Gradski vijenik Adolf

Hudovski je 1892. godinesastavio vodi naziva Zagreb i

okolica za uroenike i strance

u kojemu predlae deset

zagrebakih kavana

Vodi kroz 10 kavanaNapisala:Ines Saboti

24

Ima li to bolje za putnika koji prvi putastie u Zagreb nego imati u rukama vodiili bolje reeno knjigu depnoga formata

s popisom svratita za smjetaj, gostionicaza objed i kavana u kojima moe proitatinovine uz kavu?! urist tako tedi vrijeme idobiva jamstvo da e mu se pruiti udobnosti sigurnost. im je zahtjevima sigurno mogaoudovoljiti vodi kakav je 1892. godine sastaviogradski vijenik Adolf Hudovski, pod nazivomZagreb i okolica za uroenike i strance. Nje-gove su preporuke ozbiljne i provjerene.Hudovski predlae deset zagrebakih kavana.Na Gornjem su gradu samo dvije, kavana na

trosmajerovom etalitu 16 i kavana Weiss(Krvavi most 4). Veina se kavana nalazi uDonjem gradu, u modernom i novom Zagre-bu. Na glavnom su trgu ak etiri: Centralnakavana (Jelaiev trg 25), Narodna kavana (Je-laiev trg 27), Croatia (Jelai trg 28) i Velikakavana (Jelaiev trg 29). Bile su jedna dodruge, s june strane trga, a ne sjeverne kao

ugostiteljski objekti danas. Ostale se kavanenalaze u blizini: Zagreb (Zrinjski 17), Jug (Ma-

rije Valerije 10, dananja Praka), Merkur (Ilica27) i Weiss: u svratitu Prukner (Ilica 44).Meutim, u vodiu ipak nedostaje nekolikokavana. o su Lira (Mesnika 1), Streljana(Mesnika 4), Hrvatska kavana (Potok 16,dananja kalieva), Zora (Preradovieva3) i Sidro (Vlaka 40). Naime, 1892. godineu gradu je bilo 15 kavana, onoliko koliko ihje moglo biti prema tatutu za obrte, baveese dranjem svratitah, gostionah, pivanah,krmah, rakijanicah, kavanah, kavotoijahza grad Zagreb iz 1887. Od 1897. godine, taje se najvei doputeni broj poveati na 25.Kako raste broj stanovnika od 40 000 (1890.

godine) do 61 000 (1900. godine), tako i rastebroj kavana.Budui da je Hudovski oito znao sve o svomegradu, ostale je kavane izostavio namjerno.

Povijest zagrebakih kavana

24

Na Gornjem su gradu

samo dvije, kavana na

trosmajerovom etalitu

16 i kavana Weiss (Krvavi

most 4). Veina se kavananalazi u Donjem gradu,

u modernom i novom

Zagrebu.

Nije sluajno ni to to se spominje samodesetak od inae 40 doputenih gostionica teni jedna od 150 doputenih krmi. Hudovski

preporuuje samo najbolje lokale, one koji sudostojni njegovih itatelja: uglavnom graana.Njegov izbor ukazuje na odreenu hijerarhijuugostiteljskih objekata. U tom je smislu kavanave prepoznata kao graanska institucija kojazauzima najbolje mjesto u gradu, a to je usamom njegovom sreditu.Kavana je i najurbaniji ugostiteljski objekt.Njezina pojava moe se ak shvatiti kao dokazurbanizacije nekoga prostora. U Narodnimnovinama (22. sijeanj 1880.), enoa prepisujerijei jednoga staroga gosta Velike kavane:... kad sam ja u Zagreb doao, nije ovdje biloniti kue, gdje mi sada sjedimo, sru kavu ipue lulu, bila je stara podrta sua jednogakanonika, za njom vrtovi. ada su vam poZagrebu trali psi kao u Sarajevu, ivoderiznali su po desetak jih poubijati i sve ovdje nahrpu sbacati.Krajem 19. stoljea psee su leine odmaknutedo nove gradske periferije jer ovdje, u kavani,potpuna je slika velegradskog ivota.

Kavana Zagreb 1898.Kavana Zagreb 1898.


20/47

Hrvatski sudionikcivilizacijskog napretka Europe

Odabrao:Jura Gaparaciz knjige Miroslava Tischlera "Penkala",iz 2001. godine

Uspjeh automatske olovke i izvrsno po-

slovanje tvornice bili su velik poticajin. Penkali za daljnje inovacije. Od-

lazak na slubeni put u Pariz 1908. bio je zaPenkalu od sudbinskoga znaenja: prvi letoviavionom brae Wright, Charlesa Voisina, tebrae Henrija i Mauricea Farmana toliko su gafascinirali da je nakon povratka u Zagrebpostao potpuno zaokupljen idejom o izradisvoga, prvoga hrvatskog, zrakoplova. Proua-vajui aerodinamiku ubrzo je patentirao ne-koliko izuma s toga podruja, primjerice ure-aj za uzgon i napredovanje u zraku i na vodi,prijavljen Patentnom uredu 28. rujna 1908.,potom ureaj za podizanje u zrak i napre-

EduardSlavoljubPenkala

to je Eduarda Slavoljuba Penkalu nadahnjivalo u njegovu radu

sasvim je svejedno. Bitno je da je do 1922., kada je posljednji

put kao glavni kontrolor mjera otiao na slubeno putovanje,

osmislio vie od osamdeset izuma. U njegovih dvadesetak

nevjerojatno plodnih godina pokazalo se da uope nije bio

biznismen, bio je jednostavno genij.

Nastavak iz prolog broja

Mala kola antikvarijata

26

Pokusni letin. Penkale u

zrakoplovu to gaje sam projektirao,

s uzletita narnomercu 1910.


21/47

27

Penkalina zaokupljenost

zrakoplovom nije nimalo

utjecala na rad tvornice.

Naprotiv, i daljese odlino poslovalo,

asortiman proizvoda se

poveavao, a trite je

raslo.

>>

dovanje, 28. veljae 1909., te avionska noseakrila 28. prosinca 1909. Prijave patentnomuredu potpisao je, uz Eduarda, i njegov bratRudolf Penkala, poduzetnik iz Budimpete, togovori da su braa v jerojatno zajedno radila naosmiljavanju inovacija.Izrada dijelova za Penkalin zrakoplov poelaje 1909. Istodobno zaneseni konstruktor trailokaciju za hangar i uzletite. Vojno vjebalitena zagrebakom rnomercu uinilo mu seprikladnim zbog blizine centru grada, gdje jeivio i radio. Potkraj veljae 1910. dovrenaje izgradnja hangara i u njemu je napokonmoglo poeti sastavljanje Penkalina aviona,koji je u to vrijeme jo bio u dijelovima.Zagrebaki tisak, naravno, s velikim je zani-manjem pratio sve to se zbivalo na vojnomvjebalitu. Posljednji vijak na prvom hrvat-skom zrakoplovu zategnut je 7. travnja 1910.,a ve 25. travnja in. Penkala izveo je svojprvi, pokusni let. Avion je u niskom letu,

samo nekoliko metara iznad zemlje, preletiostotinjak metara. Na sljedeem letu, prvom zajavnost, na uzletitu u rnomercu okupio segotovo cijeli Zagreb.Nakon to je zarulao po livadi, gomila Zagrep-ana, koja je u oduevljenju promatrala prizor,potrala je za avionom to se uspjeno vinuou zrak. Zajedno s Penkalinim zrakoplovom,desetak metara iznad zemlje letjele su kape ieiri razdraganih promatraa. "Penkala leti!",uli su se povici sa svih strana, a genijalnogakonstruktora koji je hrabro upravljao svojomletjelicom napravivi luk nakon nekoliko sto-tina metara, na povratku su doekale ovacije

njegovih sugraana. U ostvarenje svog snaEduard Penkala potroio je kompletnu et-verogodinju uteevinu od patenata, a ljubavprema visinama prenio je i na svoga sina Ivana,jednoga od prvih hrvatskih pilota.

Svjetska slavaPenkalina zaokupljenost zrakoplovom nije nimalo utjecala na rad tvornice. Naprotiv, i daljese odlino poslovalo, asortiman proizvodase poveavao, a trite je raslo. I u Zagre-bu i u Berlinu se 1910. radi-lo punom parom: zagrebakatvornica potpuno se orijenti-

rala na svijet, a berlinska jeuglavnom zadovoljavala potrebevelikog njemakog trita. Zbogvrhunske kvalitete proizvoda iprodorne reklamne kampanje,Penkala proizvodi postaju svepopularniji, no tvornice (kojesu zapravo bile skromnog ka-paciteta) vie nisu mogle za-dovoljavati potrebe trita.ada je poela izgradnja jojedne tvornice, u Baroevoj ulici (dananjaBranimirova 43 tvornica Nada Dimi), kojaje dovrena za nepunih godinu dana.

Osim toga je i matina tvrtka 23. prosinca1911. promijenila ime u Zagrebakom registrudionikih drutava, pod brojem 52258, regis-

trirana je nova tvrtka:Edmund Moster i drug, dioniko drutoa promjena bila je logian slijed dogaajau biznisu, u kojemu mala tvrtka prerasta uveliko dioniko drutvo. Prema novom, dese-togodinjem ugovoru, koji su sklopili in.Penkala i braa Moster, i vlasniki odnosi bilisu promijenjeni: 33,3 % dionica tvrtke pripaloje Eduardu Penkali, a 66,6 % Edmundu i MavriMosteru. Jedna od klauzula odnosila se nadotadanje Penkaline patente: oni su, naime,postali vlasnitvo akcijskoga drutva. Prva emi-sija dionica izala je 1912., a u tvornici u Ba-roevoj ulici otvorio se novi, drvni odjel, u ko-

jem su se proizvodila ravnala, trokuti, pernicei, naravno, otprije poznata suila i drala zapera. U kemijskom odjelu proizvodila se Leon-hardi tinta, tuevi, ljepila, peatni vosak, itd...ime je potpuno zaokruen asortiman tvor-nice pisaeg pribora, koji se plasirao ne samou europske, nego i u zemlje Azije i Amerike.U svijetu je zavladala prava penkalomanija. Za-grebaka tvornica postala je jedna od najveihi najmodernijih u Europi po nainu rada,ali i po skrbi za radnike. U sklopu tvornice

bio je veliki restoran, vrti za djecuzaposlenih majki; vjerojatno jedan odprvih takve vrste u svijetu. Radnici

su se nakon posla mogli istuirati utvornikim kupaonicama, osnovanoje i tamburako drutvo Penkala, anajzanimljivije je sportsko drutvo,u sklopu kojega je 1919. osnovannogometni klub Penkala, uspjenihrvatski drugoliga. U kemijskomodjelu poinje proizvodnja anodnihbaterija, takoer po patentu in.Penkale. Metalni odjel, u kojem suse do tad izraivale klipse, dijeloviza mehanike olovke i nalivpera,

proiruje svoj asortiman proizvoda i na ku-hinjsko posue.

Izgradnja tvorniceEdmund Moster& Co. u dananjojBranimirovoj ulici

u Zagrebu, 1911.,i jedna od prvihdionica tvrtke iz1912.

Etiketa s boica za tintu, koje jezagrebaka tvornica proizvodila poLeonhardijevoj licenciji


22/47

Tvornica ElevatorUnato velikim obavezama u tvornici, a iu dravnoj slubi koju je zadrao, Penkaluje 1915. zainteresiralo jedno sasvim drugopodruje. Sa suprugom Emilijom osnovao jetvornicu kozmetikih i higijenskih proizvodaELEVAOR-E.M. PENKALA I DRUG. vrtkaje registrirana 30. rujna 1915., pod brojem

28650 u registru inokosnih tvrtki, s adresomKukovieva ulica broj 30. Osim razliitihparfema, kolonjskih voda, briljantina i ostalihkozmetikih preparata, glasovita je bila injihova rakija Radium-vinovica.Istodobno se u tvornici pisaeg pri-bora, u kojoj Penkalin inovativni timinenjera neumorno radi, poveavai modernizira asortiman nalivpera imehanikih olovaka. Jedan od novitetabila je i mehanika vrtea olovka (trau-bentift), koju je in. Penkala patentirao 1917.S druge strane, u suradnji s engleskom tvrtkom

Edison Bell u pogonima u Baroevoj otvorenje odjel za proizvodnju gramofonskih ploa:in. Penkala, naime, usavrio je smjesu za izra-du ploa, koje su dotad bile iznimno tvrde ilomljive, te usavrio kvalitetu snimanja i re-produciranja tonskih zapisa. o je potaknuloosnivanje jo jedne tvrtke, u sklopu postojee Edison Bell-Penkala Ltd. Sada ve dovolj-

no snana i velikog proizvodnoga kapaciteta,tvornica Edmund Moster & Co. Preuzimanarudbe i od drugih europskih tvrtki, primje-rice Schwan Bleistiftfabrik A.G. iz Nurnberga iSimplo Full. Ges. Hamburg (Montblanc).

Proizvodnja pisaeg i kolskogpribora

Ravnala, trokuti, pernice, suila i drala zapera, koji su se proizvodili u drvnom odjeluzagrebake tvornice, bili su toliko kvalitetnida im, sudei po godinjim izvjeima uprave,nije bilo premca u svijetu. Zbog poveanjabroja narudbi uprava se nala pred velikomdilemom: uvesti noni rad u zagrebakimpogonima ili otvoriti novu tvornicu?! Odluilisu se za drugu varijantu i 1921. (najprije usklopu Kaznenoga zavoda u Lepoglavi, aposlije u novoizgraenom prostoru) poinjeproizvodnja Penkalinoga pisaeg i kolskogpribora od drveta.

Prerani odlazak genijato je Eduarda Slavoljuba Penkalu nadahnjivalou njegovu radu sasvim je svejedno. Bitno je daje do 1922., kada je posljednji put kao glavnikontrolor mjera otiao na slubeno putovanje,osmislio vie od osamdeset izuma. U njegovihdvadesetak nevjerojatno plodnih godina poka-zalo se da uope nije bio biznismen, bio je

jednostavno genij.Kad se u sijenju 1922. vratio po velikom ne-vremenu s puta, iznuren, potpuno mokar ibolestan, supruga Emilija je odmah pozvalalijenike. Dijagnoza je bila teka upala plua.Kuna njega nije bila dovoljna te su ga 5. veljae1922. prevezli u bolnicu u Drakovievoj. Na-alost, in. Penkali nije bilo pomoi i umroje isti dan, u naponu stvaralake snage i naj-zrelijim godinama ivota. Koliko je njegovihideja jo ostalo nerealizirano vjerojatno nika-da neemo saznati. Iza njega ostalo je etverodjece, a najmlaem, Krunoslavu, bilo je ne-punih osam godina.

Eduarda Slavoljuba Penkalu u Nadzornomodboru tvornice zamijenili su supruga Emilija ibrat Rudolf. U to doba (u kojemu je bilo gotovo

nezamislivo da ena obavlja takoodgovoran posao) dama s etverodjece nije se snala s bremenom

koje su joj donijele etiri tvorniceu poecima ekonomske krize.

Osim toga, te je godine istekaodesetogodinji ugovor koji je njezinpokojni mu sklopio s braomMoster. Snalaljivi biznismenishvatili su da je pravi trenutakda preuzmu sve Penkaline

patente, koji su prema ugo-voru ionako bili vlasnitvo

tvornice. Kratko vrijeme tisu se predmeti proizvodilis logom Patent Moster.

Stoga ne udi da je Penkalinuudovicu sve to obeshrabrilo, te je za poetakodluila zatvoriti tvrtku Elevator. vornica, uiju su produkciju ona i Eduard Penkala uloilitoliko mate, kreativnosti i energije, prestala jes radom 19. oujka 1925.

Promjena imenaUnato poslovnom duhu i sposobnostima

Mostera, tvornica Penkala se 1926. nala uvelikim financijskim tekoama. Kontrolunad tvrtkom tada je preuzela Prva Hrvatskatedionica d. d., koja je postala jedan odveinskih dioniara. Izgubivi veinsko vlas-nitvo, a samim time i interes za zagrebakutvrtku, Edmund i Mavro Moster odriu sesvojega preostalog dijela dionica u zamjenuza kontrolu nad berlinskom podrunicom.Zagrebaka tvornica: EDMUND MOSER IDRUG, DIONIKO DRUVO25. svibnja 1926. mijenja ime u: PENKALAVORNICA, DIONIKO DRUVO.Nova uprava preuredila je i modernizirala

U sijenju 1922.

Penkala je dobio

teku upalu plua, a 5.

veljae je umro u naponustvaralake snage i

najzrelijim godinama

ivota. Koliko je

njegovih ideja jo ostalo

nerealizirano vjerojatno

nikada neemo saznati.

>>

Reklama za uvenu rakiju Radium vinovica,objavljena u zagrebakim novinama 1924.

Reklama za gramofonske ploe

28

ak 48 modelasuila za tintuizalo je izPenkalinih

drvnih pogona


23/47

29

proizvodne pogone, ali i poslovanje. Prestalaje proizvodnja kuhinjskoga posua i drugihkunih potreptina, kao i anodnih baterija,a drvni asortiman polako se selio u tvornicuu Lepoglavi. Istodobno su na trite poeliizlaziti novi modeli, najvjerojatnije neostvarenii modernizirani patenti in. Penkale, poputnalivpera ransparento i etverobojne meha-

nike olovke Quartet iz 1926.Proizvodni programi u zagrebakoj i berlin-skoj tvornici gotovo se nisu razlikovali, nonjemaka nalivpera imala su utisnut logoMoster-Penkala, za razliku od hrvatskih,koja su sadravala samo ime svog tvorca.reba naglasiti da su obje tvornice i daljeimale odlian poslovni odnos te da su njihoviinenjeri dobro suraivali, a prototipovi su seizraivali iskljuivo u berlinskoj filijali.

vlasnitvu, zajedno sa stanovitim inenjeromTeodorom Kovacsem, vrlo zanimljivopatent-nalivpero s punjaem na klipnu meha-niku, jedan od najboljih sistema za punjenjetintom koji je ikad napravljen. Upustili suse u proizvodnju, ali su ocijenili da im jejo isplativije prodati patent nekom dru-gom proizvoau. Premda je bilo mnogo

zainteresiranih (poput tvrtki Montblanc iSoennecken), Mosteri su se odluili za tvrtkuGunther Wagner, velikoga proizvoaa tintei tueva iz Hannovera, koji se do tada uopenije bavio proizvodnjom pisaeg pribora.Ugovor izmeu tvrtke Penkala Werke A. G. izBerlina i in. Teodora Kovacsa s druge stranesklopljen je 19. kolovoza 1927.Novi model, koji se poeo proizvoditi u tvor-nici u Hannoveru 1929. pod oznakom 100,

nazvan je Pelikan. Prvitip Pelikan nalivpera bioje izraen u kombinacijiceluloida i tvrde gume, s

crnom kapom i tijelom, ija je jedna treinabila prozirna (da bi se vidjela koliina tinte),a ostatak je bio presvuen celuloidnom nav-lakom u imitaciji zelenoga mramora. o je

postalo jedno od najpopularnijihnalivpera u svijetu, tako da seposlije izraivalo u vie verzija.S obzirom na to da je bila rijeo patentu za koji se danas pret-postavlja da je potekao iz radio-nice pokojnoga inenjera Penkale,a koji je u odreenim okolnostimadospio u ruke zagrebakih part-nera Edmunda i Mavre Mostera,

slobodno se moe tvrditi daje to najpoznatije nalivperorad genijalnog hrvatskogizumitelja. Vrlo poznat irasprostranjen bio je jojedan model, Rappen, kojije nastao iz modela ran-sparento-Penkala.

Zatvaranjetvornice u BerlinuPremda su Mosteri dobrozaradili na prodaji pa-tenta, tim su potezom

zapravo stvorili sebisnanoga konkurentate potkopali same sebe.

vornica Penkala WerkeA.G. ubrzo je zapala u

velike financijske probleme, a krahu je pri-donijelo i jaanje nacizma u Njemakoj,to je Mostere prisililo da prodaju tvor-nicu i vrate se u Zagreb. Nisu se, meutim,

vratili proizvodnji pisaeg pribora jer se i tusituacija podosta promijenila.U zagrebakoj tvornici 1930., pod upravomPrve Hrvatske tedionice, dolo je do velike

reorganizacije proizvodnje. Nakon to suukinuli pogone koji su u meuvremenu postalineprofitabilni, poput onih za proizvodnjukuhinjskoga posua i baterija, usredotoili suse iskljuivo na proizvodnju pribora za pisanjei crtanje, a tvornica u Lepoglavi kompletnopreuzima drvnu proizvodnju.U turbulentnim vremenima, u nesigurnoj eko-nomskoj i politikoj situaciji, uprava Penkalatvornice nije se snala. e, 1933. godine, go-tovo da vie nije bilo izvoza u Europu i svijet,a konkurencija poput Pelikana, Montblanca iSoenneckena sve je vea i jaa. Penkalini pro-izvodi u tadanjoj Kraljevini Jugoslaviji nema-

ju nikakvu carinsku zatitu; za razliku od nje-makih proizvoda koji dobivaju eksportne pre-mije. Osim toga, Penkala tvornica nije imalanikakav odgovor na Pelikan nalivpero. Svo-jedobno najvei hrvatski proizvoa pisaegapribora gui se u sve veim gubicima i svi-ma postaje jasno da je krah neminovan. Po-etkom svibnja 1937. Penkala tvornica prestalaje s radom. Uprava je zatvorila sve pogoneu Zagrebu, a za njima i tvornicu u Lepoglavi.Nedugo nakon toga tvrtka je poela rasproda-vati gotovu i polugotovu robu, sirovine, ma-terijal i strojeve. Na glavnoj skuptini dioniaraPenkala tvornice, 31. svibnja 1939., proglaena

je likvidacija tvrtke. Pogon za proizvodnjugramofonskih ploa Edison Bell-Penkala eg-zistirao je jo nekoliko godina poslije, no injegov je steaj proglaen 10. kolovoza 1943.Iako to nitko nikada nije osporavao, u pos-ljednjih je pedesetak godina javnost ipakzaboravila na jednu injenicu da je EduardSlavoljub Penkala bio zlatna karika u lancu pa-tenata pisaeg pribora 20. stoljea i jedinstvena

epizoda organskogasudjelovanja Hrvat-ske u tehnolokom icivilizacijskom razvo-ju Europe.

Quartet vrtea mehanika olovka koja sepoela proizvoditi 1926., a sadravala je 4grafitna uloka, crveni, zeleni, plavi i crni

Pelikan 100, prvi model tvrtke Gnther Wagner iz 1929.

U turbulentnim

vremenima, u nesigurnoj

ekonomskoj i politikoj

situaciji, uprava Penkala

tvornice nije se snala.Te, 1933. godine, gotovo

da vie nije bilo izvoza u

Europu i svijet.

Nalivpera iz berlinske tvornice s logotipomTransparento Mosner-Penkala, izraena odceluloida

Pelikan nalivperovrtka Penkala Werke A. G. povukla je po-etkom 1927. neoekivan poslovni potez.U to su doba, naime, braa Moster imala u


24/47

35

U

rarska tradicija obitelji Lebarovi po-tjee iz 19. stoljea, a prenosila se poenskoj i mukoj obiteljskoj lozi. Ute-

meljitelj je urar Stumpferger, Nijemac iz Srije-ma, ija kerka Sofija nastavlja oev zanat iudaje se za Ukrajinca Ivana Leebu na kojegprenosi tajne oeva umijea. ivjeli su u Ru-mi. Osim urarskoga posla, popravljali su i crk-vene satove i tu poinje porodina ljubav zavelike mehanizme. Ivan je umro za vrijeme I.svjetskog rata, vrlo mlad. Njegov sin Simeonui zanat u Rumi i prije II. svjetskog rata selise u Zagreb.U Zagrebu radi prvo kao pomonik kod uraraSchnittingera, a zatim kao majstor u urarskojradionici Wolf u Ilici 7. Vlastitu radionicuotvara 1945. u Ilici 71. Dvije godine kasnije seli

se u Maksimirsku 52 a, gdje obiteljska urarskaradionica djeluje jo i danas.Simeon je prezime Leeb promijenio u Lebaro-vi. Prema ondanjim propisima pored urar-skoga je izuio i zlatarski, optiarski i graverskizanat.Obnovom i odravanjem gradskih javnih sa-tova otpoeo se baviti 1953. kada zapoinjenadzirati sat na Kvaternikovom trgu, a potom

Stari zanati

Umijee urarskoga zanata

"U 8 h ispod vure",

zna se, dogovor

je na Trgu bana

Jelaia ispod sata

Napisala:Biba SalataFoto:privatna arhiva

obitelji Lebarovi

>>

Kad pogledate na sat da

vidite koliko kasni va

prijatelj, vidjet ete ime

LEBAROVI

Trg bana Josipa Jelaia

Cvjetni trg


25/47

i preostala dva sata: na Gupevoj zvijezdi i Je-laievom trgu. U sljedeim dekadama proiz-vedeno je i postavljeno oko pedesetak javnihsatova u Zagrebu. Nakon prerane smrti Simo-na Lebarovia nositelj obrtnice postaje supru-ga tefica, a veinu poslova obavlja sin Zlatko.Unazad desetak godina obiteljskoj tradicijipridruuje se Zlatkov sin Dalibor na kojegaod 2001. glasi radionica. Zlatko i Daliboruspjeno prate brojne tehnoloke promjene

svojega zanata, ali je ljubav prema mehanikimsatovima pokretanim oprugom dominantna.Zagrepani, ljubitelji i kolekcionari starih sa-tova esti su gosti Maksimirske 52 a jer znajuda e im Zlatko i Dalibor rijeiti svaki, pa inajtei tehniki problem njihove vure.Kvalitetu njihova rada svakodnevno nadzirestotine tisua graana Hrvatske, gledajui jav-ne satove koje su proizveli i postavili diljemzemlje.Lebaroviima se obraaju i zagrebaki muzejsa satnim ili slinim napravama (muziki au-tomati) koje treba osposobiti i urediti. Umijeeobitelji Lebarovi koristio je i Pravni fakultet

u Zagrebu, kako bi osposobio centralni satna stubitu glavne zgrade rg M. ita 14, alii za postavljanje antiknoga satnog mehanizmau svoju obnovljenu zgradu u ulici irilo-Me-toda. aj je satni mehanizam remek djelo Le-barovievih koji esto obilaze brojni turistiprilikom obilaska Gornjega grada. Zagrebakosveuilite naalost nema svoj centralni sat,kako je to obiaj u zapadnim sveuilitima svelikom tradicijom.

Osobna elja Zlatka Lebarovia je da izradi ipostavi takav sat u sredinju rozetu zgrade Rek-torata na najljepem zagrebakom trgu. No, zato bi trebali ishoditi pristanak Gradskog uredaza zatitu spomenika kulture, u emu jo nisuuspjeli. Zamislite lagodu da zaujete svakogadana u dvanaest sati, nakon pucnja Grikogatopa, melodiju Gaudeamus iz sveuilinogasata.

Vapaj ugroene profesijePoetkom 90-ih je u Zagrebu djelovalo 75urarskih radnji. Sad ih ima oko dvadesetak,od toga jedan dio se bavi samo prodajom ili

36

Lebaroviima se obraaju

i zagrebaki muzejisa satnim ili slinim

napravama (muziki

automati) koje treba

osposobiti i urediti

Crkva svete Marije

>>

Zlatko Lebarovi sa sinom Daliborom uTehnikom muzeju

Lebaroviise relaksiraju

restauracijamararitetnih

automobila


26/47

37

U ouvanje urarskog

umijea trebala bi se

ukljuiti i gradska vlast.

Ne mislimo pri tome samo

na financijske poticaje ili

potedu od oporezivanja.

Zagrebu je neophodan

MUZEJ SATOVA I

URARSKOGA ZANATA.

sitnim popravcima, poput zamjene istroenihbaterija, a ba "pravih urara ima svega ne-koliko.Urarski je zanat oigledno u krizi. Nekad sku-pocjeni ureaj za mjerenje vremena dostupansamo imunima postao je zahvaljujui kvarc-nom mehanizmu bagatelno jeftin.Zagreb mora ouvati zanat s dugom tradi-cijom. Prikupljena znanja i umijea trebalo bi

prenijeti na nove generacije koje e nastavitizagrebaku tradiciju, proizvodnje i odravanjamehanikih satova. aj je problem prepoznaoi Gradski ured za zatitu spomenika kulture,proglasivi urarski zanat "zatienim kultur-nim dobrom.U ouvanje urarskog umijea trebala bi se uk-ljuiti i gradska vlast. Ne mislimo pri tomesamo na financijske poticaje ili potedu od

oporezivanja. Zagrebu je neophodan MUZEJSAOVA I URARSKOG ZANAA. Ako bigradonaelnik Milan Bandi pronaao mo-gunost osiguranja prikladnog prostora odsvega stotinjak m2, bilo bi to dovoljno zaprezentaciju antiknih mehanizama, javnih icrkvenih satova, urarskih alata i drugih sat-nih mehanizama koje e obitelj Lebarovi sveseljem pokloniti svojim Zagrepanima. Ispu-nio bi se tako veliki san Zlatka Lebarovia.

itatelje koje zanima njihov opusupuujemo na njihovu web stranicu;www.lebarovic.comUrarske vjetine Lebarovievih poznate

su veini Zagrepana, ali rijetki su onikoji ih poznaju kao vrsne restauratorei zaljubljenike starih automobila Old-timera.Nakon napornoga rada u urarskoj bra-ni, Lebarovii se relaksiraju nonim re-stauracijama raritetnih primjeraka Fiatopolino, Nesh, DKW... Za taj je hobinuno veliko znanje, mnogo strpljenja iljubavi. Obnavljaju pojedine dijelove i os-posobljavaju vozila kojih se sjeaju samonajstariji graani. Izrauju sami i rezerv-

ne dijelove. I to je njihov doprinos ouvanjutehnike povijesti grada Zagreba i Hrvatske.

Sat na Pravnom fakultetu i njegovimehanizmi


27/47

40

V a l entinovo

Tekst:Snjeana AntunoviIzvor fotografija:Etnografski muzejSnimio:Vid Barac

I pjesma je ljubav

Zakaj su ti vraji Ameri zmislili to Va-lentinovo kak da ljudi ne troiju pre-ve penez zabadaf ovak i onak" mrm-ljaju i brundaju nae purgerice Croaticei pri tome zaboravljaju da bi i njima u dobanjihove mladosti dobro dolo jedno takvo"srcedrapateljno" Valentinovo. Jer, to je dan

kada skromnim ili manje skromnim darom (ajednako su vrijedni) nastojimo razveseliti naevoljene, drage, najdrae, kada i najmanjompanjom elimo pokazati odanost, prijatelj-stvo i naravno moda prvi, a moda i stoti putapnuti priu nae zaljubljene due. Pa, nekasva srca svijeta zaiskre istinskom ljubavlju,tim najplemenitijim osjeajem koji i "brdavalja", pa neka se itav planet ospe malimljubiastim cvjetovima ljubavi!A pjesnici, ti slikari i najtananijih prelijevanaih dua, veliki su zaljubljenici rijei imajstori da i bez rijei ljubav ljubav pretoeu rijei pjesme, u pjesme o ljubavi.

Vesna Parun:

Ti koja imanevinije ruke

Ti koja ima ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrinost.

Ti koja umije s njegova ela itati

bolje od mene njegovu samou,

i koja otklanja spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao to proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime poinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu leaju,

i no tvojega glasa vonjak

jo nedodirnut olujama,

Onda ostani pokraj njega

i budi pobonija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Ti koja ima ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice, dok na njega budusilazile nepoznate godine.

I reci mi katkad neto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se ude, i susjede

koji ale moju strpljivost.

Ti koja ima ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!

(odlomci)

Federico Garcia Lorca:

Pjesmica prve elje

U jutro zeleno

htio sam biti srce.

Srce.

U veer zreluhtio sam biti slavuj.

Slavuj.

(Duo,

budi boja narane.

Duo,

budi boja ljubavi.)

U jutro ivo

htio sam biti ja.Srce.

A kad je veer pala,

htio sam biti svoj glas.

Slavuj.

Duo,

budi boja narane!

Duo,

budi boja ljubavi!


28/47

41

Pablo Neruda:

Ljubavna pjesma

Ove noi mogu napisati najtunije stihove.

Napisati, na primjer: "No je puna zvijezda,trepere modre zvijezde u daljini".

Noni vjetar krui nebom i pjeva.


Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U noima, kao ova, drao sam je u svom naruju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.

Kako da ne ljubim njene velike nepomine oi.


Pomisao da je nema. Osjeaj da sam je izgubio.

Sluati beskrajnu no, bez nje jo beskrajniju.

I stih pada na duu kao rosa na livadu.

Nije vano to je moja ljubav nije mogla zadrati

No je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.

Moja je dua nespokojna to ju je izgubila.

(odlomak)

Antun Branko imi

Ljubav

Zgasnuli smo utu lampu

Plavi plat je pao oko tvoga tijela

Vani ume oblaci i stabla

Vani lete bijela teka krila

Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se ude mole

Draga, neka tvoje teke kose

kroz no zavijore, zavijore

Kroz no

kose moje drage duboko umore

kao more.

Sergej Jesenjin:

* * *Haljina modra i plave oi.

Lagao sam dragoj jedne noi.

Draga me pitala: "Meava vije?

Spremit u postelju, pe da se grije."

Odgovorih dragoj: "Netko sa visine

cvjet

zagreb moj grad br.10

Documents