try 1

diabolus in musica 2014.

ISSN: 1333-0527 2014

mala glazbena kuharicaTrythonus-ova

21VIRIBUS UNITIS MILKIN MEDENJAK BESMRTNOJ LJUBAVI TAJNI ZADACI U PRIMOŠTENU EVGENIJ KISSIN - POVRATAK KRALJA

časopis učenika glazbene škole vatroslava lisinskog bjelovar

2 try try 3

Trythonus menu:PREDJELA................................4JUHE.......................................14GLAVNA JELA........................20PRILOZI...................................32SALATE...................................38DESERTI.................................46

Diabolus in musica 21/2014.Glazbena škola Vatroslava Lisinskog BjelovarTel./fax: 043 244 416E-mail: trythonus@gmail.com

GLAVNA UREDNICA:Alida SokolovićIZVRŠNI UREDNIK:Dominik ŠabićUREDNIŠTVO:Marija Frančić, Eugen Pranjić, Bruno Bišćan, Ana Faletar, Dominik Šabić i Alida SokolovićSURADNICI:Marinela Roher, Petar Zgonjanin, An-tonija Vukelić, Emanuel Pavon, Vanda Dabac, Tena Lusavec, Ivan Ileković, Ana Marija Lipak, Gordan BrankovićFOTOGRAFIJE, UNOS TEKSTA: SviLEKTURA: Marin Lovreković i Siniša KrpanNISU SPAVALI ZBOG TRYTHONUSA: Glavna urednica, izvršni urednik i grafičarkaNOGE U LAVORU GRIJALA: GrafičarkaAVATARI NA NASLOVNICI i ZADNJOJ STRANICI: Bruno BišćanJAGODU I JANKA DOVEO: Dominik ŠabićCRTEŽ TRYTHONUSA: Franjo MatešinOBLIKOVANJE: O’Sokolowitch & MacPlentayGRAFIČKA PRIPREMA: MacPlentayPRINT: KalistoNAKLADA: 13+

Unikatne Trythonus privjeske izradila: Marija Frančić

Piše: Dominik Šabić

Sve je počelo kada je čovjek prekršio tako jednostavno prirodno pravilo: „Uzmi onoliko koliko ti treba!“ Umjesto toga, počeli smo uz-gajati divovske, nepregledne plantaže biljaka, tisuće i tisuće životinja zarobljenih u kave-zima, tone hrane koja svakim danom trune i baca se u smeće, dok bi drugi dali sve za suhu koricu kruha. Samo prskamo, tovimo, modificiramo i želimo da sve bude veće i veće... sve dok jednom ne eksplodira!

Sanjam da će se vremena promijeniti. Sa-njam da će nestati hrane tamo gdje je ima na bacanje, kao kazna za iskazanu nezah-valnost i da će je imati u izobilju oni koji su zbog nje najviše propatili. U inat sanjam da će sve ptice poletjeti i sva krda pohitati iz svojih kaveza u beskrajna prostranstva, što im ih je priroda podarila.

Možda će tada ljudi nešto naučiti, iako teško jer životinje lakše shvate tako jednostavne stvari. Ljudi samo psuju, cmizdre i cerekaju se u silu. Šire čemer, sipaju žuč. Trpe život i bjesomučni proklinju sudbinu. Ljudi, što

vam je? Zar ne znate da je čovjek stvoren za ljubav? Čovjek je stvoren da voli, da se raduje, da gori svim srcem, da bude voljen! Čovjek je stvoren da u ovom trenutku, između rođenja i smrti, širi mir i dobro. Ah, kada bi čovjek sve radio iz ljubavi, svrha zla uopće ne bi postojala! Srećom, društvo nam je usp-jelo izopačiti samu svrhu našeg postojanja pa sada trebamo ciljeve kao što su karijera, ponos, novac, slava... Umjesto da slijedimo tako jednostavno pravilo ljubavi, imamo neutaživu žeđ za svim tim nametnutim potre-bama.

Uistinu, sanjam kako će jednog dana ovladati ljubav nad svim ljudima ovog našeg malog svijeta. Maštam o tom trenutku u beskrajnim sanjarenjima prepunima sreće i nade. Doći će taj dan. Vjerujte mi, hoće, kad nas više ne bude...

AP

ER

ITIV

I have a dream

4 try try 5

Piše: Dominik Šabić

Šetao sam Zagrebom, sam samcat pored tolikih ljudi i duboko u sebi maštao o prostranstvima genijalnog uma. Bilo bi prilično nezahvalno zapitati se zašto baš ja nisam jedan od takvih pa sam samo koračao ne misleći na to. Ipak mi je bilo pomalo žao, ali kad bolje razmislim, jesu li genijalci uistinu sretni? Uzmimo samo primjer velikog Beethovena, Tesle, Mozarta, Hemingwaya, Bacha, Einsteina. Sumnjam da se ijedno od ovih imena veže uz radostan i veseo život pun sreće i ljubavi. Znam, oni su učinili svoje. Zadužili su čovječanstvo i promijenili živote mnogih zauvijek. Mislim si, sada je red na meni da mijenjam svijet, da činim dobro koliko mogu jer vremena je sve manje...

I u trenutku spoznaje preda mnom se stvori poznato lice proporcija cca 3x5m. Zastajem i od šoka ne vjerujem svojim mladim i još uvijek zdravim očima. Na plakatu se na-lazio jedan od najvećih genijalaca današnjice. Pročitam ponovno, da se uvjerim. I shvatim, istina je: U Zagreb dolazi Jevgenij Kissin!Prva pomisao: „Drek. Sigurno su sve karte rasprodane iako su ostala još dobra dva mjeseca do tog koncerta godine.“ Ali tu misao odmah presiječe druga koja se sjeti da to nije Robbie Williams zbog kojeg će ljudi čekati i po deset sati u kilometarskim redovi-ma kako bi došli do svoje karte. Jevgenij Kissin, trenutno jedan od vodećih svjetskih pijanista, nema tu privilegiju. On je, uostalom, niti ne treba jer njegova djela govore za sebe.

«Mali Mozart»Kissinova glazbena priča započela je kada je imao tek jedanaest mjeseci. Obiteljska preda-ja kaže da je tada prvi put zapjevao, i to temu jedne Bachove fuge koju je svirala njegova deset godina starija sestra. U dobi od dvije godine počeo je „pikati“ po klaviru, da bi sa šest upisao prestižnu moskovsku Glazbenu školu za darovitu djecu „Gnjesin“. Debitirao je s deset godina svirajući Mozartov Koncert za klavir br. 20, uz pratnju Uljanovskog simfoni-jskog orkestra. Dvije godine kasnije izveo je oba Chopinova klavirska koncerta i osvojio niz nagrada i priznanja. Uslijedila su mnoga gostovanja diljem svijeta: Tokyo, Berlin, Lon-don, Moskva, Salzburg, New York itd. Valja izdvojiti izvedbu Prvog koncerta za klavir Pe-tra Iljiča Čajkovskog uz pratnju Berlinske fil-harmonije, pod vodstvom Herberta von Kara-jana. Možda je dobro spomenuti da je Kissin u to vrijeme imao tek sedamnaest godina, ali zato nije potrebno reći kakva je budućnost očekivala tog glazbenog čarobnjaka.

U zagrljaju publikeNakon puno odsviranih nota i brojnih nastupa diljem svijeta, na red je došao i Zagreb, i to drugi put. Naime, otkako je prije tri godine obećao da će se vratiti, Zagrepčani su s

nestrpljenjem očekivali novi glaz-beni susret s Kissinom. On se i dogodio 19. rujna 2013., na istom mjestu, u Velikoj dvo-rani Lisinski, u sklopu ciklusa „Svijet glazbe“. Publika ga je doslovce okružila; budući da više nije bilo mjesta u gledalištu, neki sretnici dobili su priliku uživati u Kissinovoj interpre-taciji tik do umjetnika, na samoj pozornici.

Danas 42-godišnji Kissin za ovaj nastup odabrao je skladbe dva rubna skladatelja romantizma – jednog s početka, drugog s kraja tog glazbenog razdoblja. Recital je započeo simfonijski opsežnom Schuber-tovom Sonatom u D-duru (D.850, op.53), djelom još uvijek uravnotežene klasične forme i unutar granica tonaliteta, ali i čestih harmonijskih iznenađenja, o čijoj monumen-talnosti govori to da je zauzela cijeli prvi dio koncerta. Izvedbu je oslikao cijelom paletom ranoromantičarskog temperamenta, uz iz-nimnu lakoću pokreta; od odlučnosti u allegru i nostalgije u polaganom stavku, do zaigranog scherza i mirnog finalnog ronda.

Nakon pauze, publika je uživala u djelima ruskog skladatelja i pijanista Aleksandra Skrjabina, harmonijski neobuzdanog kasnog romantičara. Kissin ga je odlično predstavio ekspresivnom interpretacijom dvostavačne

Povratak kraljaJevgenij Kissin ponovno oduševio zagrebačku publiku

PR

ED

JELA

6 try try 7

Jooooj gospon,

bute nam se potpisali?

Jeeee, bum, kak

ne!

A za koga bi šteli, pro-sim lepo?

Ma za malog Šabana,

vite kak je srameči!

Gleđ me, gleđ me!

Hihihihihi…

Druge klavirske sonate-fantazije u gis-molu (op.19, br.2), gotovo impresionističkog ugođaja, te sa sedam ranih minijatura iz niza Dvanaest etida (op.8).

Darivanje glazbomJevgenij Kissin ističe kako mu je primarna zadaća počastiti publiku glazbom pa ne treba ni reći kako je ovo Zagrepčanima bila prava poslastica kakva se rijetko servira. Nakon gotovo dvosatnog programa, dvorana se orila gromoglasnim pljeskom i ovacijama. Poznato je da Kissinu barokna glazba nije uža speci-jalnost, no prvi dodatak bila je upravo Bacho-va, naizgled vrlo jednostavna, ali profinjena i smirena Siciliana iz Druge sonate za flautu i klavičembalo u Es-duru (BWV 1031), u tran-skripciji Wilhelma Kempffa. Uslijedila je još jedna burna Skrjabinova minijatura, Etida u cis-molu (op. 42, br.5), a nastup je zaključen virtuozno i svečano, herojskom Chopinovom Polonezom u As-duru, op. 53, „Polonaise héroïque“.

Kissin, koji dodatke svira radije od službenog programa, vjerojatno bi ostao i duže na pozornici da za koji dan nije imao koncert na nekom drugom kraju svijeta. Karikirano, ali vrlo blizu istini. Naime, koncert u Zagrebu samo je dio turneje od 70- ak koncerata u kojoj će obići gotovo cijeli svijet, a traje sve do 2016. godine.

Velik, a jednostavanZa kraj, treba spomenuti i Kissinovu ljudsku stranu. On nije nikakav stroj koji svira samo da bi nekoga zadivio; on je također veliki hu-manist, mirotvorac, on je i pjesnik, i nikada se nije bahatio zbog svog uspjeha. Svoj glazbeni dar prihvaća upravo tako, skromno, kao dar. Živi za glazbu i daje joj cijelog sebe. Nakon koncerata se redovito druži s poštovateljima, potpisuje se i rado se fotografira, zahvaljuje nepoznatim ljudima što su ga došli poslušati i uvijek ima strpljenja za svakoga.

I što još reći o ovom vrhunskom umjetniku, izvanrednom „tehničaru“, virtuozu svjetskog glasa i majstoru interpretacije, ali ponajprije blagom i poniznom čovjeku kojeg slava nije bitno promijenila? Baš ništa. Jer, gdje presta-ju riječi, počinje glazba...

PR

ED

JELA

8 try try 9

U potrazi zaMilkinim medenjakomPiše: Ana Faletar

Milka Trnina, “hrvatski slavuj”, rođena je 19. pro-sinca 1863. u mjestu Vezišće, u općini Križ, blizu Ivanić-Grada. Njezin pjevački talent otkriven je vrlo rano, te su se njeni zagovornici (među kojima je bio i August Šenoa) pobrinuli da ga se pravilno usmjeri: sa samo 19 godina završila je Konzervatorij u Beču i kao najbolja apsolventica bila nagrađena zlatnom kolajnom. Nakon toga, nastupala je po cijelom svi-jetu, a najviše se proslavila u New Yorku, Londonu i Münchenu. U prvom redu bila je izuzetna wagneri-janska pjevačica, međutim veličanstveno je inter-pretirala i Beethovena, Mozarta i Verdija, a Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trnininom. No, bajka nije mogla trajati vječno. Kako je Trnina po prirodi bila veliki perfekcionist, nedugo

nakon povrede ličnog živca, odlučila je prekinuti karijeru. Posvetila se glazbenoj poduci, a posebno je pomogla Zinki Kunc, također jednoj od svjetski poznatih hrvatskih pjevačica. Svoje skupocjene operne kostime i rekvizite Trnina je darovala gradu Zagrebu, gdje je i umrla, 18. svibnja 1941.

Milka u BjelovaruKako su se 2013. godine diljem Lijepe naše održale brojne manifestacije u čast 150. godišnjice rođenja Milke Trnine, i naša Glazbena škola odlučila je proslaviti obljetnicu naše proslavljene pjevačice na Trećem natjecanju iz povijesti hrvatske glazbe, koje je održano 18. studenog 2013. Željni novih saznanja o proslavljenim ličnostima hrvatske glaz-bene povijesti, (čak) svih šest natjecatelja prionulo je pripremama za natjecanje i proučavanju zadane literature o Milki Trnini: Daniel Majbaum (2. razred), Ana Faletar, Lea Bundalo, Monika Đudarić i Dominik Šabić (3. razred) i Monika Roher (4. razred).

Svi su pristupili natjecanju s konkurentskim duhom, jer su čuli da one najbolje čekaju Mil-kini medenjaci, originalni suveniri općine Križ! Naime, kako je Milkin otac bio mlinar, Milkini medenjaci spravljeni su upravo od onakvog brašna kakvo je on proizvodio u svom mlinu.

Proglašenje rezultata bilo je vrlo napeto. Neizvjesnost je vladala do samoga kraja, a učenici koji su najbolje napisali test su: Dominik (1. mjesto), Ana (moja malenkost, 2. mjesto) i Daniel (3. mjesto).

Rally Bjelovar – Zagreb – Križ – Vezišće – Križ – BjelovarPosebna nagrada za natjecatelje bio je izlet u Zagreb i posjet rodnom kraju naše Milke. 19. studenog 2013. krenuli smo u Zagreb posjetiti koncerte koje je organizirala HAZU povodom njezinih Dana otvorenih vrata. U palači Akademije, prisustvovali smo glaz-benom programu maestra Oresta Shourgota na Guarnerijevoj violini “King”, uz glaso-virsku pratnju Domagoja Guščića, a zatim koncertu Studentskog baroknog ansambla u gornjogradskoj Pre-porodnoj dvorani. Nakon “službenog” dijela izleta, okrijepili smo se finim juhicama u Restoranu Ivica i Marica te vratili energiju primamljivim slasticama koje smo pronašli u kućici zle vještice u spomenutom restoranu.

PR

ED

JELA

Đes M

ilko,

kućo

stara

?

10 try try 11

Poslije toga uslijedila je prava avantura. Upu-tili smo se u tajanstveno mjesto Križ kako bismo pronašli spomen sobu Milke Trnine i “poznate” medenjake nazvane po njoj. Međutim, potraga je bila neuspješna jer stanovnici Križa koje smo kon-taktirali nisu čuli ni za što od navedenog. Pomalo razočarani, krenuli smo u Vezišće, rodno selo naše operne dive udaljeno od Križa oko 3 km, s nadom da ćemo ondje pronaći nešto više. Našoj sreći nije bilo kraja kad smo ugledali veliki plakat s Milkinom slikom, a zatim, u “centru” sela, Milkin spomenik i Dom kulture koji je nazvan po njoj. Neko vrijeme proveli smo ondje odajući počast možda najpoznati-joj hrvatskoj opernoj pjevačici ikada. Bili smo zado-voljni onime što smo pronašli, ali osjećali smo da

nas još nešto čeka u Križu. Ponovno smo se vratili u to mjesto.

Na sreću, naišli smo na pravu osobu u lokalnoj knjižnici; gospođu Sandru Crnković, s kojom smo podijelili naše zanimanje za Milku Trninu. Iako nismo kušali Milkine medenjake, na kraju je naš duh, željan iskustava i novih spoznaja ipak ostao zadovoljen.

I... šećer na kraju! :DNo svemir se na kraju ipak pobrinuo da nam želje budu ispunjene! Ugodno su nas iznenadile pozivnice na Svečani božićni koncert i dodjelu Plakete Milke Trnine 18. prosinca 2013. (dan prije Milkina rođendana!) u Križu. Istoga trena, odlučili smo se na odlazak na koncert, pogotovo jer smo načuli da će ondje biti tih specijalnih medenjaka i kuhanog vina (no, to je manje važno :) )! Koncert se održao pod pokro-viteljstvom Predsjednika RH Ive Josipovića koji se na koncertu stvarno i pojavio, praćen bljeskovima fotoaparata.:D Na koncertu su pjevali prvaci opere HNK iz Zagreba: Dijana Hilje, Mira Vlahović, Vitomir Marof i Siniša Hlapač. Nastupili su i «lokalci»: KUD Graničar i Amatersko kazalište „Josip Badalić” iz Križa, kao i Amatersko pjevačko društvo „Milka Trnina Vezišće“. Plaketa Milke Trnine dodijeljena je Udruzi poklonika Milke Trnine iz Zagreba.Nakon što smo puno naučili o Milki Trnini, Svečani koncert u Križu i Milkini medenjaci došli su nam kao točka na i! Možemo reći da smo i mi obilježili godinu Milke Trnine. :)

ZANIMLJIVOSTI:Iza Milke Trnine nije ostao niti jedan tonski zapis. Njezinim imenom nazvan je jedan slap na Plitvičkim jezerima.Zaljubljenik u Wagnerova djela, švicarski tvorničar čokolade, Carl Russ-Suchard, dao je svojoj čokoladi ime MILKA, po najboljoj wagnerijanki Milki Trnini.

Jeeee! Napokon

medenjak!

PR

ED

JELA

12 try try 13

O dudama i dudasimaPiše: Dominik Šabić

Ovoga puta u našoj tradicionalnoj rubrici «Predstavl-jamo vam...», odnosno «Predjela», mjesto ne za-uzima ljudsko biće. Nije čak niti nešto što je živo. Ustvari, bilo je živo prije, sve do jednog kobnog dana kada je „netko“ od krave Maline i još mnogo sitnog drvlja napravio dude, turboultrasupermega tradicijsko glazbalo tako simboličkog imena. Dude su bilogorsko tradicijsko glazbalo koje je davnih dana na ovim prostorima zadnji izvorno svirao dudaš Marko Križan. Otkada je djed Marko 1968. godine preselio na onaj svijet, gotovo nitko se oz-biljnije nije pozabavio tim aerofonim glazbalom.

Nitko, sve do jednog suvremenog junaka za tradicij-ska glazbala. Da, upravo to je prava riječ jer nema što od hrvatskih tradicijskih glazbala on ne svira, a uz to je mnoga vratio iz potpunog zaborava. I upra-vo tog čovjeka smo, na poziv urednice Trythonusa, imali prilike čuti i vidjeti u bjelovarskom Gradskom muzeju na prošlogodišnjem Glazbenom tjednu. Stjepan Večković, dugogodišnji član Lada, osnivač Hrvatskog gajdaškog orkestra i vrsni graditelj glaz-bala, u vodama tradicijske glazbe je više od 20 godina i svira više od 30 glazbala. Upravo u vrijeme njegovog gostovanja u Bjelovaru naša je folklorna skupina dobila svoje prvo profesionalno tradicijsko glazbalo. I sada sve što je trebalo napraviti bilo je pronaći sretnog dobitnika koji će dio svog života uložiti kako bi naučio svirati dude. Ne moram vam ni reći tko je taj sretni dobitnik, jer inače ne bih ni pisao ovaj tekst. Nakon što sam dude prvi put primio u ruke počela je moja dudaška karijera i to jednom neartikuliranom mješavinom zvukova, šumova i piskutanja. Točnije, prije dobivanja te specifične mješavine zvukova, dude je trebalo napuhati tako da je moja praizvedba započela vrtoglavicom (skoro nesvjesticom!) zbog nedostatka kisika u mozgu. To nehumano čudo nezasitno zraka gutalo je bez milosti svaki moj dragocjeni dašak! Stvarno mi nije jasno otkud mi toliko zraka, ali tako je to kad se

udaraljkaš primi aerofonog glazbala. Slije-dili su mukotrpni sati poduke u Zagrebu gdje je Večković junački strpljivo slušao moju deskriptivnu glazbu koja je tako vjerno oponašala zavijanje pasa i roktanje svinja.

I tako je, malo po malo, došlo vrijeme da Dominik pokaže svoje umijeće i široj pu-blici. Prvi nastup zbio se na Stručnom vijeću nastavnika muzikoloških predmeta, 2. listo-pada 2013. u zagrebačkoj Glazbenoj školi Blagoja Berse, gdje su razgaljene profesorice klicale još neviđenom prizoru i nadasve milim zvucima što su im pružile dude. Moram ne-skromno priznati da se isto dogodilo i na Trgu bana Jelačića, dva mjeseca kasnije, kada sam zvuk duda uklopio u modernu izvedbu, svirajući s bendom zanimljiv spoj gotovo film-ske glazbe i «Jagodinog kola». No, moram vas razočarati time što ću priznati da ni na jednom od ta dva nastupa nisam baš briljirao svojom izvedbom i da je bilo i krivih tonova, i tehničkih poteškoća. Da sam kojim slučajem tako svirao neki klasični instrument, vjero-jatno biste rekli da je «dečko mlad i da će još naučiti svirati». Međutim, ovdje nije bilo prigo-vora, ljudi su bili oduševljeni, a neki naprosto nisu mogli vjerovati da je tako nešto moguće odsvirati na dudama. Zašto je to tako? Zato što je to ljudima nešto novo? To je zato što se tradicijska glazbala ne shvaćaju ozbiljno i ljudi ne očekuju puno od njih. U mom slučaju nisu očekivali ništa, a kada sam im pružio malo, mislili su da su dobili mnogo. To se u psihologiji zove fenomen kontrasta i nije ništa

novo, ali puno govori o zatvorenosti društva i predrasudama. Da bi se postigla dobra svirka na njima, dude, baš kao i svako klasično glazbalo, iziskuju puno vježbe i truda. I zato nemojmo nikoga i ništa omalovažavati jer možemo suditi tek kada na vlastitoj koži iskušamo i jednu i drugu stranu. Ovo je bilo moje iskustvo (s početnim predrasudama). Iskreno se nadam da ste nešto naučili i da nećete napraviti istu pogrešku. Na ovom svijetu imamo premalo vremena da bismo ga trošili na loše stvari. Usmjerimo se na bitno i širimo dobru glazbu!

PR

ED

JELA

14 try try 15

Vruća tava za profesora Darka ŽalcaIstražio: Eugen Pranjić

Ovogodišnji vrući lonac, odnosno vruća tava pala je u ruke profesoru Darku Žalcu, kompozitoru i gita-ristu. Cijenjeni glazbeni pedagog, koji od ove godine predaje teoretske predmete u srednjoj glazbenoj školi, hrabro se suočio s pitanjima koja su za njega pripremili učenici naše škole.

Jeste li kada poželjeli odustati od svojih plano-va?Kada dođe do određenih teškoća, čovjek se zapita je li mu to potrebno. Ali ja nikad ne odustajem od svojih planova makar to značilo i udarati glavom u zid.

S koliko ste godina napisali prvu skladbu?Moja prva ozbiljnija skladba nastala je kada sam imao 10, 11 godina. Bio je to kratki preludij za gitaru.

Zašto moramo učiti harmoniju?Harmonija bi se trebala učiti kako bi se stekla vizija usklađivanja tonova u jednu smislenu višeglasnu cjelinu. Harmonija koristi i onima koji se neće nastaviti baviti glazbom, ali i onima koji hoće, jer harmonija objašnjava zakonitosti glazbe. Teško je svirati, a ne znati što si odsvirao.

Gdje ćemo moći primijeniti znanje iz harmonije u glazbenoj karijeri?Puno je primjena harmonije. Npr. nastavnik u os-novnoj školi mora znati harmoniju kako bi mogao znati odsvirati pratnju za neku jednostavnu dječju pjesmicu. Što se tiče instrumentalista, njima će harmonija značiti još više, jer znanje harmonije omogućava osjećaj za harmonijsku funkciju koja olakšava i uljepšava sviranje, bilo tehnički, bilo dinamički.

Koje vam je najdraže alkoholno piće?Hladna piva, pogotovo ljeti.

Mislite li da učenici zanemaruju polifoniju i harmoniju?Mogao bih reći da učenici nisu zainteresi-rani za teoretske predmete, vjerojatno jer najviše vremena provode vježbajući svoje instrumente. Trebalo bi biti više rada, pisanja zadaća, jer to su izrazito važni predmeti kao dio jednog kompletnog glazbenog obrazovan-ja.

Koji broj cipela nosite?43.

Što vas najviše nervira kod učenika?Osobito me nervira nedolaženje na sate. To je „zlatna“ nervoza. Nekoncentriranost na satima je također iritantna i na tome bi se trebalo poraditi. Druge stvari su manje-više podnošljive.

Gdje se idete šišati?Znam gdje je ta frizerska radnja, ali mo-ram se prisjetiti imena. (vadi vizit-karticu iz novčanika: Frizerski salon „Dijana“ u Gajevoj ulici.)

Koliko imate godina?49.

Jeste li koju skladbu posvetili članu obitelji?O tome nisam nikad razmišljao. Možda nisam pisao skladbe za konkretnu osobu, ali ljubav prema obitelji mi je uvijek bila misao vodilja

za rad. Mislim da se i u mojim skladbama osjeća jedna senzibilnost, a uzrok tomu je ljubav prema obitelji, ali i drugim ljudima.

Koliko ste skladbi skladali?Otprilike 50. To su skladbe za filharmoniju, gudački kvartet, flautu, klavir, a u posljednje vrijeme sam se najviše posvetio skladbama za gitaru. Skladbe za gitaru ne bih možda nikad napisao da nisam imao jednog jako dobrog učenika proteklih godina (Eugen Pranjić op.a.). Sve gitarističke skladbe su napisane točno za svaki njegov prst.

Zašto ste odlučili studirati kompoziciju?Dok sam išao u srednju školu proučavao sam mnoge kompozitore, a najviše Beethovena koji mi je bio najdraži. Zanimljivo mi je bilo to što su imali sposobnost reći mnogo toga glaz-benim jezikom. I ja sam htio „ispeći“ kompozi-torski zanat kako bih i sam mogao nešto reći putem svojih kompozicija, kako bih mogao iskoristiti svoju kreativnost. Glazba je temelj umjetnosti i jedina umjetnost koja može doći do nedokučivih tajni čovjeka i svemira.

Koje osobine najviše cijenite kod učenika?Najviše cijenim kreativnost. Predmeti koje sad predajem nisu matematički predmeti, već su to predmeti koji su duboko povezani s kreativnošću. Zato smatram da je ta osobina jako važna i kao takvu je jako cijenim kod učenika.

JUH

E

16 try try 17

Jeste li ikada radili razliku među učenicima?Nikad nisam radio razliku između učenika. Uvijek sam svakom učeniku davao jednako vremena, jednaku pažnju i oko svakog sam se trudio jednako. Trudim se iz svakog učenika izvući ono najbolje.

Što je za vas glazba?Glazba je temeljna stavka umjetnosti. Nijedna umjet-nost ne može doći do same srži života kao glazba. Glazba je jedini način da čovjek doživi jednu vrstu besmrtnosti. Kada čovjek u jednu skladbu utka svoju osobnost, svoje emocije, on ostaje besmrtan, jer će instrumentalist prilikom izvođenja njegovih skladbi svaki put oživjeti skladatelja.

Je li vam ravnateljica simpatična?Naravno. To je osoba koja me svojim primjedbama i pohvalama potiče da od sebe dajem najviše što mogu.

Jeste li puno izlazili u mladim danima?Često sam izlazio. U mladosti sam se ustajao oko 1-2 popodne. U meni još uvijek žive srednjoškolska vremena i za mene osobno su to najljepša vremena u čovjekovu životu.

Koliko vremena dnevno provedete s gitarom?Dok sam predavao gitaru, nije bilo dana, a da nisam primio gitaru u ruke. Tada sam zaista mnogo svirao, isprobavao svoje skladbe, snimao... Danas više vremena provodim za klavirom, jer predmeti koje trenutno predajem to iziskuju od mene.

Kada ste se odlučili studirati kompoziciju?Moja druga ljubav, što se tiče glazbe, je gitara. Kada sam završio srednju školu, bio sam blizu odluci da upišem gitaru, ali kada sam napisao par skladbi, donio sam sigurnu odluku da ću upisati kompoziciju, jer bi vrijeme koje bi proveo vježbajući tuđe skladbe, mogao iskoristiti za pisanje vlastitih skladbi.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?Ljeti radim stolarske poslove. Hoblam daske, radim namještaj. Rad s drvetom me jako opušta, a i volim miris drveta. Također se bavim i elektronikom.

Kuhanje i hrana - to je moja bolja strana!Razgovarali: Dominik Šabić i Alida Sokolović

Mljac! Njam! Mmmmm… Fino… Sve su to zvuci mili našim nepcima, a imali smo ih pri-like čuti ljetos na ranču naše nastavnice eM Đi. Nastavnice čega? Kako je koga zapalo – nekome harmonika, a nekome klavir. Kako obično jedemo u staklenoj sobi (muzikološka soba br.9, op. a.) odlučili smo konačno pro-mijeniti lokaciju; u potrazi za nekim priro-dnijim, pastoralnim ugođajem naletjeli smo

na eko-nastavnicu Mirjanu Đerić koja je bila kao stvorena za ovu avanturu. Gastro-susret dogovorili smo za 20. lipnja 2013., točno u podne u Gornjim Plavnicama.

I tako smo zajahali naše konje na dva kotača, puni vjere da ćemo brzo stići na odredište. Međutim, kako nam nastavnica nije dala točnu adresu, potraga se neplanirano odužila, iako smo se cijelo vrijeme vrtjeli nadomak njezine rezidencije. Na sreću, uspjeli smo je pronaći, i čim smo stigli bacilli smo se na serviranje i pripremanje raznih delicija. Donijeli smo: tikvice (spon-zor Šabić d.o.o.), odreske od zobi i kus-kus (sponzor O’Sokolowitch), a nastavnica Đerić je još u ranu zoru ispekla kolače od višanja ili trešanja, ne znamo, ali znamo da su bili dobri. Dakle, ručak je bio skoro gotov, osim tikvica koje je trebalo pripremiti na licu mjesta. Uostalom, bio je red da se i Dominik primi kuhače i iskaže svoje kulinarsko umijeće. Taj ispit uspješno je položio i iznenadio nas tikvicama u umaku od rajčica (što se svima svidjelo, ili su barem tako rekli).

I tako, tek nakon ručka primili smo se dikta-fona…

JUH

E

Dobro si odsvirao,

Eugene, ali moglo je i

bolje…

Ruža među ružama

18 try try 19

CILJ – RAD - DARKoja je glavna razlika u vašem poslu prije 42 godine, kad ste počeli raditi, i danas?Velika! Nekad su učenici bili opušteniji, imali su više vremena za glazbu i više su se mogli posvetiti vježbanju. Danas “trče” na sve strane, tempo im je grozan. No, najvažnije je da glazba oplemenjuje čovjeka. Djeca koja su otvorila vrata glazbene škole, bez obzira koliko su godina u njoj provela, ipak su posebna; stekli su radne navike, glazbenu kulturu, plemenitost, imaju svoj put i cilj.

Što biste preporučili vašim sadašnjim učenicima, kako da usklade svoje brojne obaveze?Treba imati plan i radne navike, ne samo u učenju nego i u životu. Tako se dolazi do cilja. Cilj treba zapisati na papir i postaviti na zid iznad radnog stola. Osim toga, imam još jednu “filozofiju”: ako napišeš “rad” i to okreneš, što dobiješ?

Dar.Molim lijepo! To je filozofija svega: cilj, rad… i u šestom mjesecu evo ti dara!

SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA!Kako se borite protiv negativnosti u životu?Sve negativnosti treba odbaciti! Na primjer, možeš kopati po zemlji i sva će negativna energija otići u zemlju. Negativnosti uzrokuju veliki stres što može prouzročiti različite bolesti. Kažu da se život sastoji od sitnica i da te sitnice mogu napraviti veliko zlo. A to nije dobro. Znači:

treba smatrati da sitnice nisu uopće vrijedne da bismo se brinuli zbog njih.

A što kad te netko povrijedi, kad ti laže… Neke stvari ne možeš zaboraviti i dugo ih nosiš u sebi. Zato osobi koja te povrijedila moraš reći što ti je učinila.

Treba li vraćati istom mjerom?Ne. Ako si pozitivna osoba, ako pozitivno razmišljaš i zračiš, ne trebaš se brinuti zbog toga. Dokazano je da će se onome koji čini zlo uvijek isto to vratiti, i to tamo gdje se najmanje nada.

Treba li išta očekivati od drugih ljudi?Ne.

FLAŠE I KREATIVNOST Čime se bavite u slobodno vrijeme?Prošle godine sam prijateljicama “pofarbala” bačve za vodu i tegle, a sad, kad noću ne mogu spavati, onda “crtam” svoje flaše. Uključim muziku i “crtam” do jutra. Koristim boje za staklo i…

Kist?Sve s prstom! Nikakav kist! Probala sam s kistom i nije išlo. Jednom sam čovjeku “nacrtala” 100 flaša za rakiju.

Koliko vremena vam je trebalo?Tri dana. I sve su bile različite. Ako pronađete koju lijepu flašu, donesite mi je. Čovjek treba uvijek nešto stvarati, imati neki cilj i biti kreativan.

INTERNETČesto koristite internet?Sve što me zanima, sve je na internetu, bez interneta sam kao bez desne ruke! Nedavno sam bila tri dana bez interneta, Bože oslo-bodi! Internet sam si “kupila” da mogu pričati sa sinom i unukom koji žive u Švicarskoj. Kolega mi je pokazao osnove, a puno toga pronala-zim sama, nema jutra da ne čitam vijesti, a na Youtubeu sam pronašla mnoge zanim-ljivosti o heklanju, šivanju i pletenju. Odrasla sam u kući gdje su svi nešto radili. Od mame sam naučila sve ženske vještine, pa tako i pletenje. Danas imam stroj za pletenje koji mi ispunjava slobodno vrijeme.

Čuo sam da ste otvorili i FB profil.Da. Kad su svi tamo, onda je i “ćorava kokoš”! :D Na Face-booku mi se javilo puno učenika i prijate-lja, vidjela sam puno lijepih stvari i pročitala divne tekstove o životu.

Ni Skype vam nije nepoznanica!Skype mi je super. Skajpam sa sinovima i unukom. Danas bez takve komunikacije možeš samo otupjeti. Imam prijateljicu koja ne koristi internet, nema skajp i nema po-jma ni o čemu. Danas moraš biti informiran, moraš biti u toku.

DOBRA HRANAVolite li kuhati?Kuhanje i hrana, to je moja bolja strana! U mojoj obitelji se uvi-jek pripremala hrana, kuhalo se, peklo, dolazili su gosti, slavilo se i pilo. Zato sam i ja poprimila takve navike. Budite sretni ako imate kome kuhati! Međutim, u današnje vrijeme, pored svih bolesti, zagađene hrane, pesticida, GMO-a, treba poseb-

no voditi brigu o zdravlju.

Ljudi su navikli na meso, krumpir, rižu…To je klasično, a navike se teško mijenjaju. Ali, sad imamo internet i ne možemo reći da ne možemo doći do recepata. Osim toga, vegetarijanska prehrana je jeftinija i zdravija!

Pridržavate li se nekih posebnih pravila u prehrani?Ne kombiniram ugljikohidrate i proteine, iz prehrane sam izbacila krumpir, jedem ga samo kuhanog u ljusci. Ne stavljam ga ni u varivo, tako da mi kila krumpira traje dva mjeseca. Jedan agronom, koji je diplomirao na zelju, rekao mi je da bi osnovna namirnica u hrani trebala biti kupus. Često radim varivo od kupusa i rajčice, a kad kuham repu dodam joj proso i ječmenu kašu. JU

HE

U ovom kotlu pečem

rakiju.

20 try try 21

Tajni zadaci u PrimoštenuPripremila: Marija Frančić

Bilo je to ‘’davne’’ 2013. godine, kada se raspravljalo o zdravstvenom odgoju, slavio 150. rođendan Milke Trnine, pljuvalo po državnoj maturi, Facebooku i današnjoj glazbi i još mnogo toga. Da, te iste go-dine, glavna i izvršna urednica, zajedno sa ostalim natjecateljima pozvanim na državni LiDraNo, kre-nule su autobusom put mora. Gdje drugdje nego u Primošten, krasan gradić dalmatinske obale.

Putem smo se bezbrižno počastile čajevima te odličnim keksićima te smo ‘’ubrzo’’ došle na odredište. Razgledavale smo grad, blagovaonicu hotela (ne baš prezadovoljne hranom), ali i one dijelove hotela koji su taj dan, ili bolje rečeno - večer, trebali biti u mraku i spremni za sutrašnju izložbu. Ugledavši naš Trythonus kako visi bez svo-jeg privjeska, jako smo se začudile i naljutile kako je to netko mogao napraviti - uzeti jedan dio našeg truda, opljačkati časopis?! Profesorica Sokolović, poduzetna kao i uvijek, složila se da ga nećemo ostaviti takvog unakaženog i ubrzo smo krenule u tajnu akciju. Neću vam otkriti sve detalje, samo ću spomenuti da je bilo napeto: mračna dvorana, nismo smjele biti tamo, stražar nas je SKORO ulovio (opet profesoričini trikovi); ali Trythonus je bio spašen!

Idući dan održala se izložba i okrugli stol predstavni-ka časopisa i komisije. Predstavile smo Trythonus, ali i saznale tajnu nestalog privjeska. Naime, jednom članu komisije se privjesak na časopisu (kao i sam časopis) toliko svidio da je istog “ukrao “ i poklonio ga svojem sinu! Bile smo tako ponosne, da su ona ljutnja i zbunjenost vrlo brzo isparile. Nakon svih tih iznenađenja, bilo je vrijeme za odmor. Ostatak „izle-ta“ provele smo mirno, uživajući u lijepom vremenu i svježem morskom zraku.

Tako je prošao još jedan odlazak na državni LiDra-No. Mnoge uspomene i doživljaji ovdje nisu spome-nuti, ali svi urednici pamtit će ih još dugo. Ta slavna, sretna ili nesretna 2013. godina, imala je što poka-zati. Nadamo se da će naša glazbena škola i dalje lansirati odlične rezultate, marljive učenike, ali i sreću i užitak u onome što rade.

Šecer na kraju(ako uopce postoji kraj)Piše: Marija Frančić

„This is the end, my only friend, the end.“ … ili… sve što je lijepo kratko traje. Ipak, iznevjerili smo poznati Morrisonov stih. Su-protstavili smo se primitivnoj poslovici kada je priča o devetnaestom broju Trythonusa dobila svoj nastavak. Zagreb, Pantovčak, predsjed-nik Ivo Josipović… dogovoreno! Veliko četverokotačno vozilo čekalo nas je ispred Muzeja suvremene umjetnosti, naše prve postaje, odakle smo krenuli prema predsjedničkim dvorima. Redovita gužva na zagrebačkim ulicama i čekanje u, već spome-nutom, autobusu nije ugasilo pozitivnu ener-giju koja je vladala među putnicima, najboljim

učenicima Bjelovarsko-bilogorske županije i njihovim voditeljima. Stigli smo na odredište te se, kao da čekamo u redu za besplatne krafne, poslagali iza detektora metala. Uspješno smo prošli na drugu stranu, na putu prema uredu gospodina predsjednika. Crveni tepisi, kružne stepenice i naizgled udoban namještaj krasili su hodnike Vile, a klavir u kutu glavne dvorane pridonio je njenom raskošnom izgledu. Ubrzo nakon što smo svi ušli i zauzeli svoje mjesto u toj gužvi koja je nastala, ušao je Ivo Josipović. Obratio se svi-ma sa nekoliko rečenica, pohvalio trud i rad kojim su svi prisutni došli do državne razine različitih školskih natjecanja i zahvalio na pos-jeti. Tada je Mihael Mandić, izuzetan momak iz bjelovarske Ekonomske i birotehničke škole (koji je svojim darom iznenađivao publiku na LiDraNu), izveo pjesmu Dobriše Cesarića «Trubač sa Seine». Na trenutak su svi glasovi učenika i mentora utihnuli, da bi zatim plje-sak i radost ispunili prostoriju. Službeni dio prijema je završio te je, kao i u svakoj sličnoj prilici, uslijedilo fotografiranje.

To nadograđivanje uspomena vezanih za od-lazak na LiDraNo završilo je ručkom u pozna-toj zagrebačkoj pivnici Zlatni medo. Izdvojit ću samo desert, koji je došao kao šlag na tortu i ovom lijepom putovanju s Trythonusom.

GLAV

NA JE

LA

22 try try 23

Istražila: Ana Faletar

OPĆENITOgodine – to se ne pita, ali ajde, 19 ;)

studiram – glazbenu pedagogiju i kroatistiku (dvopredmetno)

volim – toplu čokoladu zimi, obiteljsko okupljanje, zanimljivo predavanje, glazbu koja me može oraspoložiti i dobru knjigu kad se odmaram!

najviše provodim vrijeme - razmišljajući

najveće vrijednosti – obitelj, zdravlje, ljubav

da se ne bavim glazbom, bavila bih se – biologijom

životna filozofija – Nikad ne treba odustati od onoga do čega ti je stalo, niti se zamarati tuđim mišljenjem. Svatko sam kreira svoj život!

postat ću – vidjet ćemo, tko zna? :)

ljubavni status – u vezi ;)

NAJ predmet na akademiji – klavir, profesorovom zaslugom!

predmet na kroatistici (filozof-skom) – staroslavenski je najza-nimljiviji, ali i najteži

profesor(i) – na filozofskom su svi odlični, a na akademiji mogu izdvo-jiti prof. iz klavira

…gori predmet – nema najgorih predmeta -> samo onih dosadnih ili teških

…draži skladatelj – teško je izdvo-jiti jednog, ali recimo: Chopin

…draža nagrada – zlatna nota, naravno

glazbeno razdoblje - romantizam

izreka – sve će biti dobro :)

…gora glazba – cajke

nastup – na Božićnim Gala kon-certima, bez obzira na cjelodnevne probeinstrument – violina (kad ju svira netko ‘ko to zna!)

ILI/ILIakademija/filozofski - akade-mija zbog društva, filozofski zbog samog fakulteta

klavir/dirigiranje – volim klavir, ali dirigiranje je ipak dirigiranje!

rock/klasika - više slušam rock, ali volim i klasiku

čaša je poluprazna/polupuna – polupuna; optimist u duši

facebook/sviranje – sviranje (iako priznajem da previše vremena gubim na facebooku)

klasična/popularna glazba – klasika Bjelovar/Zagreb – Zagreb zbog raznih mogućnosti, Bjelovar zbog odmora

večer u kazalištu/večer u klubu – radije u kazalištu, iako više idem na koncerte u klubove

srednja/faks – faks mi se sve više sviđa, iako ni srednja nije bila loša

učenje/druženje s prijateljima – pogađaj triput… druženje, naravno

Dobitnica Zlatne note, plakete i priznanja za cjelokupan uspješan, kvalitetan i kreativan rad školske godine 2012./13.

Oko 12 sati već smo bili na redu.

Pišu: Emanuel Pavon (violončelo) i Vanda Dabac (violina)

Muke po Ravelu na Državnom natjecanju komornih sastava 2013.

GLAV

NA JE

LAZlatna Marija

Pošto znamo da se treba dobro usvirati prije, uz mali gablec, to smo i učinili.

Nakon gubitka novčanika u 5 ujutro,

pošli smo u Opatiju prije izlaska sunca. Jedva da smo stigli ubit oko, već

smo bili u Opatiji.

Tijekom nastupa,

dogodio se jedan, iako

primjetni, vrlo mali gaf.

Note koje je trebalo

svirati, Ravelovu sonatu,

“elegantno” sam spustio na pod.

Naravno, brzo se snašao, vratio note na stalak i još elegantanije nastavio svirati.

Bez obzira na te

sitnice, uspjeli smo

osvojiti prvu prvu

nagradu (98.88

bodova).

Tu i sljedeću večer,

kvalitetno smo pro-

slavili svoj uspjeh. Valja

napomenuti i da je

novčanik pronađen.

24 try try 25

Guslaonica i radionica bocofona Izletište “Vinia”, Leticani, 7. listopada 2013.

Sudjelovali: učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog i Turističko-ugostiteljske i prehrambene

škole Bjelovar, profesori i Comenius gosti iz poljskog grada Koszalina

Brže, Tomis-lave, susjed

samo što nije došao…

Gudački orkestar na narodni način.

Joooj, ja to ne kužim, ne mogu danas...

Boce s vodom, da ne bi bilo zabune!

Osmjesi izmamljeni mirisima iz kuhinje.

Sve je lako kad si mlad…

Igra kolo, igra kolo…

Kad se male ruke slože…

Vjetar u kosi, marame oko vrata…

Najbolji razred glazbene škole - 2. srednje

Još nam samo Re-nata fali!

GLAV

NA JE

LA

26 try try 27

Wagner & Verdi u BjelovaruPripremio: Eugen Pranjić

30. listopada 2013. održano je 3. hrvatsko natjeca-nje iz povijesti glazbe u organizaciji naše glazbene škole i Centra za glazbene inicijative. Tema Velikog natjecanja bili su velikani klasične glazbe – Gi-useppe Verdi i Richard Wagner te smo na taj način obilježili 200. godišnjicu njihova rođenja. Rolling Stonesi bili su tema Malog natjecanja. Okupio se do sada najveći broj natjecatelja, čak 50 (!) i to iz cijele Hrvatske (Rijeka, Zadar, Slavonski Brod, Samobor, Zagreb, Bjelovar).

Bjelovarski natjecatelji su, kao i prijašnjih godina, izgarali od želje da napokon vrate naslov pobjed-nika natjecanja u svoj grad, ali kao što se moglo očekivati, ni ovaj put im to nije pošlo za rukom. Ove godine sretniji i spretniji bili su natjecatelji iz Slavon-

skog Broda te Zadra, Vedran Mihal – pobjednik Velikog natjecanja, te Frančeska Paleka koja je bila pobjednica Malog natjecanja. Svaki natjecatelj je dobio svoju unikatnu majicu i sada već poznato glazbeno pecivo zahvaljujući odličnoj organizaciji, koja je na zavidnoj razini još od 2006., kad je održano prvo školsko natjecanje iz povijesti glazbe.

Na kraju, čestitam svim sudionicima natjecanja, njihovim profesorima, ocjenjivačkom sudu, a najviše pobjednicima natjecanja. Nadam se da će iduće godine natjecanje biti još masovnije, ali i da će se kruna pobjednika natjecanja vratiti tamo gdje i pri-pada, u naš Bjelovar.

Agonija Troglasnog mješovitog zbora Piše: Eugen Pranjić

Oduvijek sam maštao o pjevanju u Troglasnom zbo-ru naše škole. Za mene je to značio vrhunac glaz-benog školovanja te ulazak u klub odraslih. „Veliki“ zbor bio je simbol ne samo naše škole, nego i Bjelo-vara općenito. Nastupi diljem Hrvatske, osvajanja mnogih nagrada na smotrama, natjecanjima, vrhun-ski koncerti, od KD Vatroslava Lisinskog do Božićnih gala koncerata u Bjelovaru, jačali su u meni želju da i ja jednog dana zapjevam u tom zboru. Kao mlađi učenik bio sam iznenađen zajedništvom koje je vladalo u zboru, svi su bili jedna „ekipa“ te su bili zagrijani za rad i daljnje uspjehe pod vodstvom već sada legendarnog profesora Ivana Mihajlovića. Prije dvije godine moja želja se ostvarila i napokon sam

zapjevao u zboru. Ali zboraška idila naglo je nestala.

Zadnje dvije godine u zbor se uvuklo nešto čudno, nešto do sada nepoznato. Zboraša praktički nema. Ostalo je 15, maksimalno 20 vrijednih pojedinaca koji dolaze na probe, a i oni koji dolaze, dolaze uglavnom jednom u tjednu. Društvo zboraša više ne postoji, od starije postave nema gotovo nikoga. Nastupi su sve rjeđi jer na njima nema tko pjevati. “U čemu je problem? Gdje je „kvaka“?” – često se pita naš profesor, ali i ja. Zašto se gasi simbol naše škole? Zar učenici više ne žele pjevati? Je li došlo do zasićenja? Odgovor na to još nitko ne zna.

Smatram da bi pjevanje i sudjelovanje u radu našeg mješovitog zbora svakom učeniku trebalo biti na ponos i čast, ako ne zbog nekog osobnog zado-voljstva, bar zbog nasljeđa koje su ostavili mnogi učenici prije njih. Nadam se da će se situacija ubrzo promijeniti i da će se Zbor vratiti na stare staze slave.

Prvi dani Antonija

Salierija u Bjelovaru Piše: Petar Zgonjanin

Kraj još jednog polugodišta u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, vrijeme božićnih kon-cerata, ali i prezentacija u našoj školi. Već nekoliko godina srednjoškolci te zadnje dane nastave upoznaju učenike osnovne glazbene škole s različitim glazbenim temama u okviru manifestacije Glazbeno sijelo.

Tako su ove godine naši mali đaci imali prilike slušati o Ivi Robiću, valcerima, Beatlesima... i o, do sada nepravedno zanemarenom, An-toniju Salieriju.

Upravo je mene dopala dužnost i čast da go-vorim o Salieriju pa ću i vas ukratko upoznati s njegovom biografijom i djelima.

Antonio Salieri, talijanski skladatelj i dirigent, rođen je 18. kolovoza 1750. u Legnagu kraj Verone, a umro je u Beču 7. svibnja 1825. U mladosti je učio svirati čembalo i violinu te je u dobi od 24 godine postao dvorskim skladateljem na dvoru cara Jozefa II. U Beču je bio na glasu kao izvrstan učitelj i pedagog. Podučavao je i neke od danas najpoznatijih skladatelja, npr. Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta i Franza Liszta. Jedna od najpoznatijih opernih kuća Teatro alla Scala u Milanu inaugurirana je jednom od Salierijevih opera ( L’Europa riconosciuta).

Tko zna kakav bi uspjeh i slavu Salieri posti-gao da nije bilo W. A. Mozarta! Naime, jedna insinuacija zagorčala je njegov život; optužili su ga da je dao otro-vati Mozarta, strahujući za svoje pozicije na Bečkom dvoru. No, Mozartova supruga Con-stanze odba-

cila je sve spekulacije o tome.

Iza Salierija ostala su mnoga djela koja do-voljno govore o njemu: 39 opera, rekvijem, oratorij, više kantata, dvije simfonije, koncert za violinu, violončelo i obou, mnogobrojne sonate za čembalo, moteti, psalmi, šest misa...

17. i 19. prosinca 2013. održao sam na školskom Glazbenom sijelu desetak preda-vanja o Antoniju Salieriju. Predavanja su bila dobro prihvaćena (poneka su izazvala ovaci-je), iako je bila riječ o potpuno nepoznatom skladatelju. Stariji učenici (koji su pogledali film Miloša Formana “Amadeus”) imali su posve krivu predodžbu o tom skladatelju. Uslijed intenzivnog prezentiranja 18. prosinca završio sam u bolnici. Pozlilo mi je od pretjer-anog prezentiranja budući da sam želio svima što bolje razbistriti mutnu sliku iz filma. Rezul-tati bolničkih pretraga doveli su me do mag-netske rezonance, a nalazi još nisu gotovi.

Pojasnit ću vam kako se to dogodilo i zašto sam završio u bolnici «po hitnom postupku». 17. prosinca, nakon prvog dana prezentiranja, otišao sam u krevet misleći samo o Salieriju. U glavi su mi filmskom brzinom letjele različite slike, pomalo mi se počelo vrtjeti, a slike su prikazivale same strahote. U jednom trenutku prisjetio sam se groba Antonija Salierija koji je toliko obrastao u drač i korov, na kojem stoji krtičnjak… Zatim mi je bilo malo bolje jer mi je na pamet pala Cecilia Bartoli, živuća svetica, pjevačica koja je snimila CD-e sa Salierijevim opernim arijama. No, u trenutku kada je na moj um sjeo Wolfgang, ja sam se smjesta srušio u crni mrak.

GLAV

NA JE

LA

28 try try 29

Monika na kvadratPripremila: Ana Faletar

Svima je poznato da nama glazbenicima biti sve-stran nije strana pojava. Baviti se glazbom znači jako puno vježbati, puno se odricati, usavršavati se, učiti uvijek iznova i sagledavati stvari s različitih gledišta. Međutim, željni znanja kao Hrvati poštenih političara, mladi glazbenici također razbacuju svoju pozornost na još puno različitih aktivnosti. Mnogi od nas pohađaju paralelno gimnaziju i glazbenu, sudjeluju u dramskim skupinama, sviraju u bendovi-ma, polaze autoškolu, bave se znanošću... Ne biti zauzet 24 sata dnevno zapravo je vrlo rijetka po-java u našoj glazbenoj školi, gotovo endemična. U tom radoholičarskom duhu, predstavljam vam dvije maturantice Monike.

Monika Roher postala je ove godine brucošica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer “Zaštita bilja”. Iako je to bilo ostvarenje njezinih snova, istovremeno je odlučila završiti i glazbenu školu kao solo-pjevačica (niste mogli ne čuti taj (jedini) sopran u zboru). Kako studentski život iziskuje više novčanih izdataka, Monika je prošloga ljeta odlučila popraviti svoj kućni budžet, pa se «bacila» u životnu avanturu zvanu «posao»!

Naime, mogli ste je vidjeti kako na bjelovarskom “placu” prodaje svježe voće i povrće iz (naravno) domaćeg uzgoja - ipak je ona agronomka! Vrijedno iskustvo, kaže ona, upoznala je puno ljudi i puno toga doživjela, čemu se nije nadala. Moram se poh-valiti da sam joj pomogla na nekoliko minuta i utržila joj čak 5 kn!

Nadalje, Monika ni na Agronomskom fakultetu nije zanemarila glazbene aktivnosti. Trenutačno pjeva u klapi Fakulteta zvanoj “Falkuša”, s njom često nastu-pa, a nedavno ste je mogli poslušati i u Bjelovaru.

Svi znamo da imati toliko obaveza nije lako i zato Moniki želimo puno sreće i snage, a kako je ovu školsku (odnosno akademsku) godinu počela vrlo uspješno, želimo joj da tako i nastavi! Jer, znate kako se kaže - svaka žrtva se na kraju isplati. :)

Monika Majstorović maturantica je glazbene škole i gimnazije. Uz ljubav prema oboi, pokazuje veliko zanimanje i za znanost. Svoje nedavno iskustvo iz Summer School of Science podijelila je s nama.

Možeš li nam reći nešto ukratko o Summer School of Science?To je ljetni kamp za srednjoškolce, dvije su skupine: S3 (1. i 2. srednje) i S3++ (3. i 4. srednje). Bila sam u S3++ kampu koji je trajao 10 dana u 8. mjesecu. Inače se održava u Višnjanu, ali ove se godine po prvi put odvojio i na Požegu. Požeška gimnazija je super i odlično opremljena pa su uvjeti za rad tamo bili dobri.

Kako si saznala za to?Za školu sam saznala preko prof. Sokolović, na čemu joj se puno zahvaljujem.

Tko je sve mogao sudjelovati?To je internacionalna škola i bilo je sudionika iz Francuske, Španjolske, Makedonije, Srbije, Mađarske, a predavači i voditelji projekata iz Francuske, Izraela, Španjolske... Sve se održava na engleskom. Atmosfera je topla i stvarno odlična, povežeš se s ljudima i us-pomene su nezaboravne.

Znači ima i dosta zabave?Ima jaaaako puno rada isprekidanog samo doručkom, ručkom i večerom, ali i opuštenog rada. Druženje bi bilo samo navečer nakon zajedničkog predavanja. Bilo je dosta zabave, jer su svi super i opušteni.

Možeš li nam reći o čemu se radilo u kampu?Bilo je sedam projekata koje su osmislili project leaderi, i na svakom projektu radio je tim od tri polaznika plus project leader. Sudjelovala sam u projektu “Data Mining for Potential Diabetes Biomarkers”. Na tom projektu, pokušavali smo pronaći biomarker koji bi pomogao dijagnosticirati MODY- oblik dijabetesa koji se vrlo često krivo dijagnos-ticira kao tip1 ili tip2 dijabetesa jer imaju vrlo slične simptome, pa onda MODY pacijenti cijeli život mogu provest na krivim lijekovima, što je dosta loše.

Znači ne samo da je poučno, već može biti i korisno za društvo? Da. Našli smo šesnaest potencijalnih bio-markera, ali istraživanje bi se trebalo dodatno nastaviti jer ima još faktora koji bi se trebali promatrati. Naša voditeljica radi u genetičkom laboratoriju i već je znala da će sve dobro proći, ali nam nije rekla xD Rekla je tek kas-nije.

Što misliš, kakva je važnost ovakih pro-jekata?Korisno je učenicima da uđu u znanstveni svijet mimo učionice, i na eksperimentalan rad, a ne samo na štrebanje. Naš projekt uključivao je dosta programiranja u program-skom jeziku kojeg smo tamo na licu mjesta po prvi put učili i dosta smo obrađivali podatke, i sve rezultate koje dobiješ prezentiraju se na brifingu i na kraju na finalnoj prezentaciji, i to sve na engleskom.

Kakvo je iskustvo?Predobrooooooooo! :) Nezaboravni ljudi i us-pomene, topla atmosfera, svi su bili opušteni i prijateljski raspoloženi. Naučiš puno toga i vidiš jedan skroz novi aspekt učenja kroz eksperimente, a ne samo sjedit’ u učionici i prepisivat’ s folije. Drago mi je što sam imala priliku doživjeti znanost na drugačiji način, nego što ju prikazuju u redovnoj nastavi, a još više sam sretna što sam upoznala predivne ljude i ponijela sa sobom nezaboravne us-pomene.

GLAV

NA JE

LA

30 try try 31

Glazbeni «Izopyrosi»Pripremila: Ana Faletar

Učenici 3. razreda glazbene škole i gimnazije, Bruno Vizek i Lara Tomaško, okušali su se u natjecanju, i to ne bilo kakvom natjecanju. “Chain reaction” natje-canje je koje zahtjeva puno znanja, posvećenosti i rada. Glavni cilj bio je skrenuti pažnju na važnost znanosti, te pokazati da fizika i kemija mogu biti vrlo zabavne i zanimljive i da su one više od formula koje treba naštrebati. S ostatkom gimnazijske ekipe “Izo-pyrosi” pod vodstvom prof. Ankice Fusić izradili su lančanu reakciju. Natjecanje se odvijalo preko inter-neta. Svatko je mogao glasati za određenu grupu i njihovu napravu koju su predstavili u videu, ali samo jedanput u danu. Konkurencija je bila jaka, a svi smo svako malo dobivali poruke na fejsu “glasaaajte za naaaaaaas”. :D No, nekad se isplati biti dosadan. Bili su uporni i pobijedili! Sakupili su najviše glasova, čak 10267, i dobili nagradu publike. Evo što kaže sudionik natjecanja, Bruno Vizek:“Ova školska godina počela je puno ozbiljnije, ali i puno zanimljivije zbog raznih praktičnih radionica što je definitivno ono što nama učenicima nedostaje.

Nakon vrlo toplog ljeta, naši zagrijani mozgovi spremno su dočekali školske klupe spremni za akciju. Prva prigoda za druženje i realiziranje naših ideja bilo je ovogodišnje natjecanje iz kemije, Chain reaction, što nam se na prvu jako svidjelo. Pravila i cilj natjecanja oduševila su nas jer potiču našu kreativnost, otvaraju neograničeno područje znanja i neotkrivenih reakcija što je za nas mlade bio pravi izazov, a ujedno i najveće zadovoljstvo. Uz mnoge zgode i nezgode učimo razmjenjivati mišljenja i usuglašavati se u idejama. Nalaženje subotama bilo je naporno, ali svakako nezaboravno zbog neočekivanih „bum!-ova“. Sad kada smo već pri kraju sa realizacijom projekta, možemo reći da nam je ovo bilo nezaboravno iskustvo druženja, zezancije, ozbiljnog rada i neizbrisiv pečat znanja i neizmjerno smo zahvalni na tome. Drago nam je da je naša volja i ambicija prepoznata te da se takva natjecanja organiziraju za nas buduće mlade znanstvenike i potencijalne „katalizatore“ za novi „bum“ u svijetu koji je u današnjem društvu, državi, politici itekako potreban. Potrebno je poticati nas mlade na rad i dopuštati nam da se izrazimo na sve moguće načine. O voćki se treba brinuti i zalijevati je da bi donijela plod, kasnije joj dopustiti da cvate i služi svrsi, a na kraju da dade kvalitetnu sjemenku koja će uroditi novim još ljepšim i korisnijim plodom. Osim što je ova lančana reakcija povezala nekoliko kemijskih i fizikalnih promjena, povezala je i nas međusobno „kovalentnim“ vezama koje ni jedno djelovanje neće moći rastaviti.”

Big BandPiše: Bruno Bišćan

Svaki tjedan nakon što se oglasi zadnje školsko zvono učenici bjelovarske Gimnazije, a ujedno i naše Glazbene škole, sastaju se kako bi radili ono što vole, bavili se glazbom.Big Band djeluje od rujna mjeseca 2013. godine i održao je tri vrlo uspješna koncerta. Jedan od tih koncerata bio je humanitarni koncert povodom akcije “Mirko - naš mali Messi”. Big Bandovci smatraju svoj prvi na-stup najuspješnijim do sada jer su tim nastu-pom “probudili” Gimnaziju, a i pokazali da su mladi sposobni učiniti nešto što se na prvi pogled čini nemogućim. Big Band je poseban po tome što spaja na prvi pogled nespojive svirače u jednu vrlo harmoničnu cjelinu koja skladno i lijepo zvuči. Pokušavaju oživjeti stari duh Big Bandova u vrijeme Franka Sina-tre i Ive Robića, no ne zaboravljaju modernije

izvođače kao što su Doorsi ili Jinxi.Osim što je popularan kao izvor učenja novih vještina i obogaćivanja programa školskih i izvanškolskih priredbi, Big Band učenicima dviju srednjih škola čini život zabavnijim, zan-imljivijim i sretnijim.

Članovi:Ivona Lovrić - violaTena Lusavec - violončeloEma Milenković - alt saksofon Ozren Mendaš- alt saksofon Bruno Bišćan - tenor saksofon Lucija Rajič - klarinet Monika Perić - flauta Lara Tomaško - flautaMarinela Roher - truba Ivan Gužvinac - trombonJuraj Kamber Grahovac - gitara Eugen Pranjić - ritam gitaraIvan Brezić - električni basBorna Rajković - akustični bas Luka Rasinec - klavirIvan Topolovčan - udaraljke G

LAVN

A JELA

Umjesto jednog, četiri basista

32 try try 33

Pripremila: Antonija Vukelić

Koliko ste se puta do sada susreli s harfom? Vrlo rijetko, zar ne? Kada sam prije nešto više od tri godine upisala studij roga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i počela svirati u simfonijskom orkest-ru, odmah sam zapazila to prekrasno glazbalo. Ponekad sam više bila koncentrirana na zvuk harfe, a manje na svoj notni materijal, što, naravno, nije pohvalno. Počela sam se raspitivati mogu li upisati harfu kao predmet na Akademiji, a to mi je i uspjelo prije tri mjeseca.

Svoje novo iskustvo željela sam podijeliti s čitateljima Trythonusa pa sam razgovarala s vrlo simpatičnom i odličnom profesoricom Di-anom Grubišić Ćiković, zbog koje svaki tjedan s nestrpljenjem očekujem sat harfe.Harfa je ugođena u Ces-duru, ima šest i pol oktava, a žice su u plavoj (F), crvenoj (C) i žutoj boji. Svaka žica može dati tri različite visine tona, pomoću peda-la. Žice i drvo podložni su promjenama temperature i vlage pa se harfa zato često “raštimava” i mora se svakodnevno “štimati” posebnim ključem.

Gdje ste se prvi put susreli s harfom?Moja prva fascinacija harfom potječe iz ranog djet-injstva. S roditeljima sam odlazila u kazalište gdje sam s puno interesa gledala orkestar, a naročito harfu. Činila mi se mističnom i nedostižnom.

Uz studij klavira, odlučili ste svirati i harfu. Jesu li se vaši profesori protivili tome?Za harfu sam se odlučila kad sam upisala srednju glazbenu školu iz klavira. Profesorica klavira bila mi je glavni “pomagač” u povezivanju s profesoricom harfe iz Ljubljane. U to vrijeme, osamdesetih godina prošloga stoljeća, u riječkoj glazbenoj školi nije se mogla učiti harfa pa sam, paralelno sa srednjom školom u Rijeci, pohađala osnovnu školu za harfu u Ljubljani.

Kasnije, tijekom studija klavira na Muzičkoj akadem-iji u Zagrebu, profesorica klavira nikad se nije ot-voreno bunila protiv harfe, ali je ponekad znala reći: Ta tvoja harfa! Iz tog uzvika moglo se naslutiti da harfu doživljava kao suparnički instrument, pogotovo što se moje vježbanje harfe u to brijeme intenzivi-ralo. Činjenica je da sam svoje vrijeme uvijek morala dijeliti između dva instrumenta.

Harfu ste studirali u Ljubljani, ali i u Lovranu?Da. Imala sam neizmjernu sreću što sam u Lovranu učila kod profesorice Irine Petrovne Pašinskaje, prve harfistice Boljšoj teatra i profesorice na Mosko-vskom konzervatoriju. Ona je potekla iz čuvene ruske škole Vere Dulove. Dakle, ljepše se nije moglo posložiti, i to u “vlastitom dvorištu” (Lovran je 25 km udaljen od Rijeke).

Sviđa li vam se više solističko ili pedagoško bavljenje harfom?Ne mogu se opredijeliti. Pedagoški rad smatram iznimno odgovornim poslom, povjereni su nam krea-tivni potencijali koje moramo razvijati, a ne uništiti. Kroz pedagoški rad mnogo sam i sama naučila, osvijestila i utvrdila. Rad sa učenicima i studentima veseli me, pomlađuje i održava budnima sve moje interese na području glazbe, a i života uopće. Vježbanje i rad na sebi donosi nova znanja i umijeća, a javni nastup kao krajnji cilj nebrojenih sati vježbanja i priprema, uz stres donosi i mnogo zado-voljstva. Veliki užitak nalazim baš u pripremi, koja je kao podmorski dio ledene sante. Koncert je samo mali dio koji viri iznad površine.

Koji su vam dosadašnji nastupi najdraži?Svi su mi dragi, ali možda mogu izdvojiti jedan poseban iz bliže povijesti. U svibnju prošle godine imala sam četiri solistička koncerta na VIII. svjet-skom harfističkom festivalu u Rio de Janeiru. Treći koncert poklopio se s mojim rođendanom, 10. svibnja. Neposredno prije koncerta, organizatoru sam u nevezanom razgovoru spomenula kako mi je rođendan (jer sam htjela platiti kave). Kad je došlo vrijeme mog izlaska na pozornicu, prvi je izašao organizator i rekao nešto na portugalskom, meni sasvim nerazumljivo. Čim sam izašla na scenu I poklonila se, čitava dvorana puna ljudi zapjevala mi je “Happy birthday to you”. Kakvo prekrasno iznenađenje! Sjela sam za harfu, pronašla intonaciju I otpratila ih na harfi. To mi je bio najljepši, najnep-redvidljiviji početak koncerta; odmah se uspostavila dobra komunikacija I energija u dvorani. Poželjela bih da je uvijek tako!

U kojim sastavima svirate?Već 25 godina sviram sa svojom sestrom, violinisticom Teom Grubišić, s flautisticom Tamarom Coha Mandić proslavila sam 10. godišnjicu dua, a povremeno nastupam i s kolegom kornistom Boštjanom Lipovšekom te mnogim drugim glazbenicima.

U kojoj dobi djeca mogu početi svirati harfu?Nekada se počinjalo tek u srednjoj školi jer je postojala samo prava, koncertna harfa. Za takvu harfu potrebno je razvijeno tijelo jer harfa je, suprotno dojmu koji ostavlja, fizički zahtjevno glazbalo. Sviranje harfe angažira cijelo tijelo, trup i čvrsta uspravna leđa koja podržavaju dio težine glazbala, ruke koje svladavaju veliku napetost žica, noge koje tijekom sviranja pritišću pedale za kraćenje I produljivanje žica. Zamislite koje je to trčanje po pedalama: noge su dvije, a pedala je sedam! Međutim, danas postoje male bez-pedalne harfe koje su ergonomski prikladnije za dječje tijelo.

PR

ILOZI

Uz nježne strune harfe…Što rade harfisti polovicu života? Štimaju harfu!

A što rade preostalu polovicu?

Sviraju falš! :D

Što je

raštimanije

od harfe?

Dvije harfe!

:D

Pronađi nas!

34 try try 35

Mister Morgen Piše: Bruno Bišćan

Prije točno 91 godinu u Garešnici se rodio pionir zabavne glazbe, živi gramofon, vječni romantičar i od rođenja predodređen za život na moru, gospodin Ivo Robić.

Još u mladim danima pokazivao je veliki glaz-beni talent, svirajući violinu i pjevajući u zboru. Robićev otac, koji je bio sudski službenik, vodio je tamburaški orkestar. Robićevi su se preselili u Bjelovar, gdje je Ivo pohađao bjelovarsku gimnaziju i nastupao s jednim amaterskim glazbenim sastavom. Prvi samostalni javni nastup Ive Robića bio je 8. ruj-na 1943. na otvorenju paviljona u gradskom parku u Bjelovaru, gdje je pjevao prateći se na gitari.

Nakon srednje škole Ivo odlazi na studij prava u Zagreb. Za vrijeme studija pjevao je u baru “Grill Room”. Jednom prilikom rekao je da je tada znao po cijelu noć pjevati, da bi rano ujutro u odijelu otišao

na predavanja na fakultetu.

S 23 godine Robić je oženio Martu Goleš koja mu je kasnije bila najveća potpora u životu. Da nije bilo nje on ne bi bio ni upola uspješan koliko je bio.

Nakon završetka fakulteta našao se na raskršću života, mogao je postati pravnik ili dignuti jedra i jače zaploviti glazbenim vodama. Odabrao je glaz-bu.

Ivo Robić u smokingu, s besprijekornom dikcijom, kako na hrvatskom tako i na nekoliko svjetskih jezika, zapravo je bio nezemaljski prizor jet-seta, isprva vrlo siromašne i ratom opustošeneJugoslavije. Nakon ljetnih nastupa u Opatiji počinje odlaziti u inozemstvo. U Njemačkoj je bio posebno omiljen. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama bila je Morgen i s njom je postigao veliki uspjeh. Pjesma Stranci u noći (Fremde in der Nacht) navod-no je odbijena na Splitskom festivalu kao nedovoljno kvalitetna. Međutim, ona je kasnije, u izvedbi Franka Sinatre i pod naslovom Strangers in the Night, postigla planetarni uspjeh te bila jedan od vrhun-aca Sinatrine glazbene karijere. Robić je pokušao osvojiti i američke top liste, ali mu se Amerika nije svidjela. A preko oceana je jedino odlazio nastupati za naše iseljenike u Australiji.

Ivo Robić umro je u Rijeci 9. ožujka 2000. godine. Kao izuzetan glazbenik ostavio je veliki trag u po-vijesti hrvatske glazbe.

Piše: Ivan Ileković

Prije samog početka valja nešto razjasniti. Ovo nije priča o austo-ugarskom bojnom brodu Viribus Unitis klase Tegetthoff, koji je neslavno završio na dnu pulske luke davne 1918. godine.

Ovo je priča o kravi.

Ne tako davno, u gradiću kojeg okružuju slavne vode Bjelovacke i Plavnice, dvo-jica mladića išla su glazbom kroz život. Iako još sas-vim mladi, posjedovali su određeno glazbeno iskustvo stečeno u izvođenju raznih obrada poznatih pjesama, ali i klasičnih djela koja su upozna-li u bjelovarskoj Glazbenoj školi. Stjecajem okolnosti i s jakom željom za svojim, odlučili su stvoriti glazbeni sastav u kojem će sami stvarati.

Njihova glazba naprosto je oduševljavala stare police i plinski bojler koji su bili stanov-nici Dominikova podruma. Sudeći po kriti-kama tih stanovnika, glazbena karijera ovih dvaju momaka nije bila upitna. Vještina sviranja udaraljki mladog Dominika Šabića bila je doista zapanjujuća, dok je samouki gi-tarist Ivan Ileković vrlo dobro pratio pokretne ritmove. Ipak, osjećali su kako njihovoj glazbi nešto nedostaje pa su se uputili u potragu

za novim instrumentima i njihovim gospo-darima. Prvi “instrument” koji se pridružio dvojici mladih glazbenika bio je glas Nikole Cepanca. Vrlo brzo nakon toga pojavilo se i violončelo sa svojim gospodarom Emanuelom Pavonom.

Gotovo godinu dana plinski je bojler slušao nezamislive skladbe skupine momaka koji su jednostavno uživali u glazbi. Nakon nekog

vremena pružila im se prilika da svoju novopečenu glazbu podijele s drugima. Posebno za tu prigodu rođena je Jagoda, karizmatična krava čiji je kraj prikazan u jednoj od pjesama domišljate četvorke, koju otada znamo po imenu Viribus Unitis (lat. Zajedničkim snagama).

Od tada Viribus Unitis je žurnim korakom krenuo naprijed. Sli-

jedila su gosto-vanja u radijskim emisijama, godine 2013. o sastavu se govorilo u doku-mentarnom filmu “Do daljnjeg u podrumu”. Nedugo nakon toga, članovi sastava prijavili su se na natjecanje amaterskih bendova “Im-agine Croatia” te u finalu natjecanja, s pjes-mom “Veliki povratak Jagode”, osvojili nastup na Novigradskom Parkfestu 2014.

Ukratko, osvojili su mali broj publike, veliku količinu iskustva i ostvarili svoj glavni cilj: glazbu u koju su unijeli radost, tugu, smijeh i ljutnju. Stvorili su glazbu koju vole.

Viribus UnitisP

RILO

ZI

36 try try 37

Slušajte dobru muziku!Razgovarala: Tena Lusavec

Moja je novinarska avantura započela kada sam negdje u Bjelovaru uočila plakat koji najavljuje koncert Halida Bešlića u našoj Školsko-športskoj dvorani. Odmah sam znala da ću ići na taj kon-cert. 12. listopada 2013. u 19h (sat vremena prije koncerta) 20-ak minuta čavrljala sam s Halidom i nisam se razočarala - u potpunosti je potvrdio moja očekivanja. Vjerojatno svi znate tko je Halid Bešlić, a neke zanimljive podatke o njemu, njegovoj kari-jeri i životu možete saznati u našem razgovoru koji slijedi.

Kažu da je svaki početak težak. Kako su izgledali vaši počeci u karijeri?Davno je to bilo. Sad sam ja već zaboravio kako je bilo. Dakle, počeci su davno iza mene. Bili su teški kao i svaki, ali to je posao koji se puno voli i kad nešto voliš, ne vidiš prepreke i one nemaju tu težinu koja stvarno postoji, ali ti to ne osjećaš. Želja za uspjehom i dokazivanjem nosi te i lakše ti je da sve to pretrpiš.

Jeste li ikada razmišljali čime biste se bavili

da niste otišli putem glazbe? Imate li još kakve interese?Neki posao bih radio sigurno, ali zasada ne znam koji točno. To ne mogu da kažem. Nešto bi se našlo.

Kako su Vaši roditelji reagirali kad ste im rekli za svoj „životni poziv“?U moje vrijeme kad se počelo pjevati, nije to uopće bilo popularno. Počeo sam pjevati po kafanama, nisu odmah izlazile ploče i ostalo, pa je bilo malo i ogovaranja - poput: „Vidi onog. Nešto po birtijama izvodi.“ A kad sam snimio prvi singl, onda su rekli: „Oho, pa vidi. Ovaj se ne šali.“

Nikada niste pohađali glazbenu školu. Je li vam žao zbog toga?Jest. Ja bih to čisto zbog sebe. Ja sam sve «na uho», na talent, na osjećaj i s ljudima koji znaju učio usput. Učim i dandanas, uvijek učim. Ali, žao mi je što ne sviram barem klavir ili nešto. Ali eto.

Smatraju vas kraljem narodne glazbe. Kako se nosite s tim i kakvo je vaše mišljenje o tome?Ha-ha, ne znam. U svakom poslu vrijediš onoliko koliko drugi o tebi misle. Znači, ja mogu da govorim i mislim o sebi sve najljepše, ali ako narod to ne misli, džaba mi. Pa, koliko misle, toliko vrijedim.

Jeste li ikada doživjeli da ljudi Vašu glazbu svrstavaju u turbofolk, odnosno u popularne „cajke“? Ne. Mene su uvijek od toga odvajali. Čak su se

trudili da mi pomognu, da me ne stavljaju tamo, u tu priču.

S kim najviše volite surađivati od hrvat-skih glazbenika?S većinom sam dobar i prijatelji smo. Najbliži sam s Alkom Vujicom privatno. Družim se i s Tonyjem Cetinskim, i s Jelenom Rozgom, i s Joletom - s tom rajom. Dosta često na-stupamo zajedno, a privatno znam cijelu hrvatsku estradu. Sula moj iz Zabranjenog Pušenja. Oni žive ovdje, ali inače su naši, he-he.

Kakvu glazbu vi slušate, koji žanr prefer-irate? Pa, ovo što ja radim oko narodne muzike, onda slušam rock-muziku, pop-muziku, i domaće, svjetske stvari. Slušam i rap-muziku, hip-hop, r’n’b. Zapravo sve.

Slušate li možda ponekad i svoje pjesme?Slušam i svoje ponekad. Slušam dok je friško, dok sam u fazi stvaranja. Dok se zasitim, pustim nešto drugo.

Jeste li imali prilike okušati se u glumi?Jesam, jesam. U filmu „Karaula“ Rajka Grlića, hrvatskog redatelja. U tom filmu glumim kaf-anskog pjevača. U filmu „Kod amidže Idriza“ pjevam pjesmu „Malo je malo dana“, a moje su pjesme i lajt-motivi u filmovima Ognjena Sviličića, npr. pjesma „U meni jesen je“ u filmu „Armin“. Onda pjesma „Prvi poljubac“ koristi se u filmu „Grbavica“. Dosta mojih pjesama koketira s filmom. Pjevam pjesmu „Tešanj“ koja je bila u filmu „Gori vatra“.

Vaša pjesma „Iznad Tešnja“ u našoj je školi vrlo popularna i mi je volimo nazivati himnom Glazbene škole. Nema koncerta ni natjecanja da se ne svira ili pjeva, a na probama puhačkog orkestra redovito se čuju tonovi ove pjesme kada se trube us-viravaju. Kako to komentirate?Dobro, super, paše. Paše kad je dobra pjes-ma i kad ste ipak vi u glazbenoj školi pismena raja, slušate pismenu muziku na pismen način i čim se neke pjesme nađu u tom reper-toaru, znači da to vrijedi.

Koliko vam je važan izgled na nastupima? Sami birate odjeću ili ipak imate uz sebe nekog modnog stručnjaka?Nemam. Ja sam tu sam. Meni ne paše ni-kakav modni stručnjak, he-he-he.

Vjerojatno ste tijekom karijere imali i imate

puno obožavateljica. Kako vaša supruga Sejda reagira na to?Ma dobro, navikla je. Što će. (Nema ljubo-more, znači, op.) A što će, kud će. Nema, prestari smo. (Ponovno se svi skupa smi-jemo, op.)

Čime ispunjavate svoje slobodno vrijeme?Pa, u Sarajevu imam kod jedne benzinske pumpe motel koji je periferno, van grada i više sam osoba koja voli hodati, po brdima, po šumi. Volim prirodu. Ali, volim i čitati. Sada manje čitam kako mi je oštećeno oko kad sam nastradao, ali ponekad još uvijek čitam kada naiđe dobra knjiga. Čitam i novine. One mi dođu kao hrana jer ja nisam na internetu, nisam tehnički tip (nije da nisam tehnički pis-men), nisam za čitanje na internetu. Volim novine kao novine. Da ih prolistam, da malo pljunem. (Sad mi Halid demonstrira kako čita novine... Puuuuno smijeha s obje strane, op.)

Na kraju, što biste preporučili mladim glazbenicima i ostalim čitateljima našeg časopisa?Da slušaju dobru muziku, dobru glazbu. I da prate rad onih koji vrijede.

To je to. Puno vam hvala.Živi bili!

PR

ILOZI

38 try try 39

Koncert u crkvi sv. AnePripremio: Eugen Pranjić

U župnoj crkvi svete Ane u Bjelovaru, 24. studenoga 2013., svečanim koncertom obilježen je spomendan svete Cecilije – zaštitnice crkvene glazbe.Pod ravnanjem voditeljice župnih zborova i dirigen-tice, sestre Virginije Kolić, Dječji zbor, Zbor mladih te Mješoviti zbor, uz nastup gostujućih glazbenih umjetnika, profesora i učenika Glazbene škole Va-troslava Lisinskog iz Bjelovara, izveli su bogati glaz-beni program. Nastupili su Emanuel Pavon, Vanda Dabac, Marta Balenović i Vanda Novoselec, prof., kvartet klarineta pod vodstvom profesora Mladena Novoselca, a orgulje je svirao profesor Vedran Milić.

Na repertoaru su se našli ugledni domaći skladatelji: Martinjak, Lešćan, Topić, Marović, Tomašić, ali i uni-verzalne veličine sakralne glazbe kao što su Bach, Nardelli, Haydn, Taclik, Engelhardt i ostali.Župna crkva svete Ane bila je pretijesna za sve zaljubljenike crkvenog pjevanja i glazbe. Svečanom koncertu nazočio je veći broj uglednih Bjelovarčana, počevši od bjelovarskog gradonačelnika, ravnatelja bjelovarskih osnovnih i srednjih škola, društvenih djelatnika, gostiju iz Zagreba i okolnih mjesta, predstavnika kulturno – umjetničkih društava, većeg broja svećenika biskupijskog dekanata, časnih se-stara Klanjateljica Krvi Kristove iz Zagreba te župljana matične, ali i ostalih župa sa područja Bjelovarsko-bilogorske biskupije.

Nadahnutom izvedbom, scenskim nastupom, ali i pomno odabranim repertoarom, publika je imala priliku uživati i ući u područje „glazbene duhovnosti“, što se posebice osjetilo u toplom nagrađivanju dugim i spontanim pljeskom svake izvedbe.

Vijesti iz glazbene povijestiPiše: Alida Sokolović

Na priloženoj retro-fotografiji snimljeno je Pjevačko društvo “Gruda” u Rovišću, početkom 30-ih godina prošloga stoljeća. Ništa neobično; između Prvog i Drugog svjetskog rata pjevački su zborovi, u okviru

Seljačke Sloge, ogranka za kulturu i prosvjetu Hr-vatske seljačke stranke, djelovali i u drugim selima širom Hrvatske. Međutim, nama zanimljive su dvije pjevačice toga zbora, Ana Matula i Sofija Štogl, i njihova povezanost s glazbenicima iz naše škole. Naime, djevojka Ana Matula (sjedi predzadnja s desne strane) baka je glavne urednice Trythonusa, a Sofija Štogl (koja sjedi do nje, zadnja s desne strane) prabaka je mladih kornista Denisa Štogla i Ivana Oškere. Među pjevačima također se nalaze Ivo Matula, Anin otac, i Ivan Štogl, Sofijin suprug. Ne zaboravimo spomenuti i zborovođu, vjerojatno učitelja, Viktora Crnkovića.

Adventski susret za mlade u Crkvi sv. Antuna Padovanskog

BjelovarPiše: Ana Marija Lipak

Božićno i adventsko vrijeme godine obično je bogato raznim glazbenim događanjima, koncertima, susretima. Jedan od takvih susreta održan je i u subotu 21. prosinca 2013. godine u Župi sv. Antuna Padovan-skog u Bjelovaru. Organizator ovoga susreta za mlade (i one koji se tako osjećaju) bio je fra Josip Pasariček - novopridošli franjevac spomenute župe, ujedno i glazbenik s dva objavljena studijska albuma (poznate pjesme: Molitva vojnika i Betlehemska sveta noć). Budući da je raspjevani fra Josip veliki zalju-bljenik u glazbu, zamislio je i organizirao ovaj susret kao glazbeno-kršćansku meditaciju čija bi glavna misao i neiscrpna tema bila ljubav.

Poslije meditacije (tzv. nagovora), u kojoj je fra Josip govorio o tri vrste ljubavi (Eros, Phil-ia, Agape), slijedile su pjesme o ljubavi u dva slijeda, poput: My Heart Will Go On, Daruj nam mir (na tri jezika), Skalinada, Agnus Dei, Molitva vojnika, La musica di notte, I Look to You itd. Izvođači ovih pjesama bili su aka-demski glazbenik Saša Kiralj (klavijature), fra Josip Pasariček (gitara i vokal), Matija Geček (vokal) i Ana Marija Lipak (vokal). S obzirom na to da ovakav oblik susreta nije česta pojava u našemu gradu, publika je bila pozitivno iznenađena što se moglo zaključiti po odličnoj komunikaciji s izvođačima. Zahvaljujući Matiji Gečeku, koji ih je maksi-malno animirao, slušatelji su pljeskali, dizali ruke u zrak, pjevali zajedno s izvođačima, jednom riječju - slavili. Susret je na trenutke podsjećao na koncerte američke gospel glazbe. Zbog velikog oduševljenja publike, za bis je izvedeno još nekoliko pjesama. Nakon susreta fra Josip pozvao je sve prisutne na mali domjenak i druženje u župnoj dvorani za susrete, gdje su se čule same pohvale i pozitivni komentari. Stoga, vjerujemo i nada-mo se da će u danima koji slijede biti što više ovakvih susreta i okupljanja jer je to nešto što doista „podiže“ i uveseljava naš grad i nje-gove žitelje.

SA

LATE

Marko Perkovic

Thompson u BjelovaruPripremio: Eugen Pranjić

21. prosinca 2013. u Bjelovaru je nastu-pio poznati hrvatski pjevač Marko Perković Thompson. U krcatoj Školsko – športskoj dvo-rani pokraj 4. OŠ odzvanjali su Thompsonovi hitovi koji su kroz zadnjih petnaestak godina dizali medijsku prašinu zbog svojih tekstova te zbog stava i svjetonazora koji promiče poznati pjevač. Unatoč medijskoj cenzuri koja se provodi nad Perkovićem, on i dalje okuplja stotine tisuća ljudi diljem Hrvatske i inozem-stva na svojim koncertima koji nisu ništa drugo nego pravi festivali promicanja tradi-cionalnih hrvatskih vrijednosti (vjera, obitelj, ljubav i domovina) te prisjećanja na hrvatske branitelje i one koji su tijekom povijesti položili svoje živote na oltar domovine.Sam koncert je bio izuzetno dinamičan i energičan. Novi bend koji prati Thompsona

na njegovoj turneji odlično zvuči na čelu s Tihom Orlićem, basistom koji već dugi niz godina surađuje s Markom. Tu je i naše gore list, Ivan Ivanković koji se odlično snašao u ulozi prvog gitarista. Zvuk novog albuma je malo „žešći“ u odnosu na prijašnje al-bume, no to nije zasmetalo mnogobrojnim obožavateljima koji su i nove pjesme brzo prihvatili i pjevali mnoge hitove kao „Geni kameni“, „Diva Grabovčeva“, „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“ gotovo tri sata zajedno s Thompsonom.

Ovo je već treći put da je Thompson nastupio u Bjelovaru, ali nadam se da će doći i četvrti put promovirati neki novi album, ne samo zbog odlične atmosfere koja je uobičajena na svakom njego-vom koncertu, nego i zbog vr-hunskog glazbe-nog užitka kojeg pruža njegov prateći band.

40 try try 41

Razgovarao: Dominik Šabić

Za ovaj posebni broj Trythonusa razgovarao sam s jednim posebnim gostom. On je, naime, jako tajnovit i ne voli baš pričati pa je cijeli posao bilo teže obaviti nego inače. Dame i gospodo, s ponosom vam predstavljam ekskluzivnog gosta: naravno, to je naš lješnjak!

- Bok! Molio bih te da nam kažeš nešto ukratko o sebi – koliko si dugo zorio, kad si ubran i gdje?

- (...)

- Oprosti, možeš li malo glasnije, nisam te čuo.

- (...)

Ne odgovara mi. Mislim si, možda je ostao bez tek-sta ili ne zna odgovor. Brzo spašavam situaciju pa postavljam drugo pitanje:

- Znaš li možda tko te ubrao?

- (...)

Možda ni ovo ne zna... Pa kud je taj gled’o kad su ga brali...

- Je li te za života pokušala odnijeti vjeverica?

- (...)

Oke. Prvi put je slučajnost, drugi put koincidencija, al’ treći put nema više...

- Zašto mi ne odgovaraš na pitanja?

- (...)

Opet šuti, a ja gubim strpljenje.

- Pa dobro jel’ si toliko glup da ne znaš baš ništa?

- (...)

- Aha, da, shvatio sam. Inatiš se, jel tako? Provociraš!

- (...)

Oke, dosta je bilo. Izvadio sam džepni nožić i moj dragi lješnjak je za čas – prosvirao. ALI, doslovno – napravio sam od njega fućkaljku! :)

POUKA: Lješnjaci NE govore!

Oda glazbiPiše: Dominik Šabić

Hej, prijatelju, pišem ti u miru. Čuješ li ove silne svađe i prepirke što kruže po našem društvu? Oduvijek je tako bilo. Kroz cijelu povijest, ljudi se bore jedni protiv drugih. Svađaju se, nameću svoja stajališta i uvijek su u pravu, a nikad se ne postave u kožu drugoga. Došlo je vrijeme kada jedni druge dijelimo s obzirom na njihova stajališta, a ne prema njihovim djelima. Važno je jesi li za ili protiv. Jesu li te zagolicale ove riječi? Vidiš li što je društvo napravilo od nas? Podijelilo nas je. Jedni će poduzeti sve da pobijedi njihovo mišljenje, drugi da pobijedi njihovo, a zapravo ni jedni ni drugi nemaju svoje mišljenje. Zbilja, nemaju ga jer mišljenje ne može stati u samo jednu riječ. Zašto ne bi postojala treća opcija? Ili četvrta?

Nažalost, ljudi istu grešku rade s glazbom. Pogledaj samo vječno pitanje opere: „Što je važnije – riječ ili glazba?“ Kako je Eduard Hanslick uopće mogao napisati knjigu u kojoj točno kaže što je dobro u glazbi, a što nije. To je glazba za njega i drago mi je što ispunjava sve njegove uvjete, ali svatko želi pronaći glazbu za sebe. Da, to je služba glazbe – da bude s tobom kada ju trebaš, da u potpuno različitim okolnostima ostavi potpuno različiti trag u tebi. Kad si tužan da podijeli s tobom tvoju bol, kad si sretan da te podigne do zvijezda od ushićenosti, kad si zaljubljen da te odvede u svijet sanjarenja i pobudi sve ono najljepše u tebi. Uistinu, to je svrha glazbe!

Danas ljudi, baš kao i prije, mnogo pametuju koja je glazba dobra, samo što je na tapeti tzv. zabavna glazba, a ne klasična kao prije. Kada pitaš nekoga što sluša, reći će ti: „Sve osim narodnjaka!“ Pod ovim „sve“ misli na svu zabavnu komercijalnu glazbu: rock, pop, fusion, techno, punk i sl. ALI, toj osobi najednom smetaju narodnjaci. Zašto? „Jer su narodnjaci za seljake“. Najbolje je kad tu istu osobu navečer vidiš u narodnjačkom klubu i to „zbog društva“. Fejs je pun natpisa kao: „Ne slušaj narodnjake, umri prirodnom smrću!“ Odakle tolika mržnja i netolerancija među tako mladim i još neiskvarenim lju-dima? Na kome to svijet ostaje? Narodnjaci nisu ništa drugo, nego zabavna glazba, a zabavna glazba, kako joj ime kaže, služi – zabavi.

U čemu je onda problem? Zar netko ne smije slušati narodnjake ako je to za njega za-bava? Zar netko ne smije uživati u njima ako mu je to užitak? Ljudi, različiti smo i upravo to je ono što ovaj svijet čini tako posebnim i zanimljivim. Sve dok je glazba iskrena i dok se radi s pravom namjerom, radi se o dobroj glazbi kojeg god žanra da je. Nasuprot tome, postoji i glazba koja nije iskrena i koja se ne radi s dobrom namjerom. Radi se, naime, o komercijalnoj glazbi koja ima jednu jedinu svrhu, a to je prodaja. Ta glazba nema dušu jer je „sklepana“ na brzinu i proizvodi se, kao u tvornici. No, ako i takva glazba zadovolja-va tvoje potrebe, onda je ona u redu. Ipak, najvažnije je da glazba zadovolji čovjeka kakva god da je.

Molim te, nemoj nikada omalovažavati dru-goga zbog glazbe koju sluša. Znaj, ne postoji prava glazba. Postoji samo prava glazba za tebe i ona ne treba biti samo jednog žanra. Nekada će ti trebati polagana, nekada živa, nekada zanosna, nekada ritmična, nekada zabavna glazba... sve ovisi o trenutku. Takvi smo mi ljudi. Svaki dan nam nosi nešto novo i prilagođavamo si glazbu svojim potrebama. Glazba je tu za čovjeka i to je jedina prava istina o glazbi; oduvijek i zauvijek.

SA

LATERazgovor s ljesnjakom

42 try try 43

Doktore, jedan učenik sak-sofonist tako grozno svira da me boli glava i nije mi dobro. Što da radim? HELP!Kao prvo, pretpostavljam da je taj učenik mlađe genera-cije i da se vaša glavobolja događa zbog njegove nerazvi-jene dijafragme i početničkog neznanja. Kao saxofonist predlažem vam da koristite takozvanu tehniku “sviraj, a ne sviraj”. Predložite mu i nahvalite pisak masivne tvrdoće (proporučujem van-doren 4 1/2). Kao stariju osobu poslušat će vas i moći će vježbati sax, ali tona, naravno, neće biti... Tona nema, tehnika napreduje, a vaša glavobolja uspješno je nestala... ;)P.S. Možda ćete imati osobnih problema s njegovim profeso-rom, tako da se probajte kloniti profesora…

Zašto mi se spava pod satom solfeggia, a nije mi dosadno na satu harmonije?Logično, spava vam se zbog vaše niske koncentracije. To bi vam rekao svaki doktor, no ja ću vam reći da se to događa zbog vašeg neznanja o za-bavnosti solfeggia... Pokušajte s profesoricom dogovoriti da primjere koje pjevate prvo otpjevate slogom koji se vama svidi (meni je osobno najdraži “trol lol lol“), a tek onda solmi-zacijom... Isto tako trebali biste pokušati vašu nastavu približiti praksi, teoriju shvatiti kao po-jam koji vas čini “stručnijim”, a praksu kao pojam koji vas čini sposobnijim...P.S. Nisu sve profesorice “otvorene” za pjevanje slogom “trol”! xD

Doktore, muha me ometa u vježbanju partitura. Što da radim?

Zar niste čuli za fugu u “m”- molu? Probajte odsvi-rati tu fugu na nekom srce-drapajućem glazbalu poput vi-oline. Muhe reagiraju najčešće tako da se rasplaču i odlete… Neke od žalosti i uginu.P.S. Možda ćete imati posla s čišćenjem uginulih muha… Muhine suze dobre su za poliranje violine ;)

Svi ljudi oko mene slušaju cajke, ja ih ne podnosim… Što da učinim? Kako da to promijenim?Zavoli ih! xD Šalim se, nara-vno... Probaj s kompromisom ili probaj više promovirati u društvu svoju omiljenu vrstu glazbe... Možda im se svidi…P.S. Likovi koji slušaju cajke uglavnom će biti protiv dru-gog tipa glazbe i napasti te: “E TOO TI NEŠT SE PRAVIŠ PAMETAN AJMO TE TUĆ EEE”, stoga, ako se misliš petljati u to, budi spreman potrčati…

Sviram u Big Bandu u kojem sam jedini trombonist, užasno mi je dosadno, ne znam kako da se zabavim…Pa kakav vam je to Big Band s jednim trombonistom? Znam da se osjećaš usamljeno i da su tvoje potrebe da veslaš s nekim za vrijeme tvoja 23 takta pauze velike, no probaj pronaći nekog tko bi ti bio utjeha, npr. trubače.P.S. Ako te još i tjeraju da stojiš u zadnjem redu, daj otkaz -.-

Kako provjeriti koji je kalibar mog tromb(l)ona?Kalibar vašeg tromb(l)ona vrlo je lako izmjeriti:Prije svega treba začepiti otvor za usnik plutenim čepom.1. Napunite svoj tromblon do vrha vrućom vodom.2. Vodu izlijte u posudu kojoj možete izračunati volumen.3. Kada vam je poznat volu-men vašeg tromb(l)ona, vrlo je jednostavno po računici dimenzija vašeg tromb(l)ona i volumena izračunati kalibar vašeg tromb(l)ona.Ako ste mislili na trombon…Vjerujte mi, od tog podatka

nećete biti pametniji…P.S. U pravilu kalibar tromb(l)ona iznosi 22 mm…

Zašto ne bismo mogli instru-mente prati u vešmašini?Volio bih da mi kažeš kako bi nagurala harfu u vešmašinu… :D

Užasno me nervira “bas” mojih staraca dok spavaju… Ne mogu to ignorirati! Upomoć!Ako ti starci tako spavaju, vjerojatno i ti imaš “bas” u snu. Predlažem polijevanje vodom... Najučinkovitije je, ali uzrokuje minimalno dva tjedna kazne bez osnovnih egziste-ncijalnih navika današnje mladeži. Malo bezopas-niji način je zatvaranje vrata i prozora koji su u bilo kakvom kontaktu s “basom” i mogu izazvati trenje... A za krajnju soluciju probaj čepiće...P.S. Mislim da je vrijeme da počneš spavati u svojoj sobi :*

Moja cimerica pjeva u snu… Ja polako ludim i ne znam što da učinim?Zapjevaj s njom :D

Mrzim kad netko svira moju violinu, pogotovo kad taj netko nema veze s glazbom i kad ima dugačke nokte… Što da učinim?!Odreži joj nokte.P.S. Neće više svirati tvoju violinu, niti će ti biti više pri-jateljica xD

Kako nastaje ton na klaviru?

U

Try

thon

usov

oj o

rdin

aciji

sav

jetu

je v

as B

runo

Biš

ćan

dokt

or

Pripremili: Gordan Branković i Ana Faletar

BAKICA VOZAČICANepoznati počinitelj (fotograf u Domu umirovljenika) u kasnim je popodnevnim satima 23. listo-pada 2013. godine punoljetnom učeniku Glazbene škole G.B. (18) zamijenio naočale zbog slikanja za vozačku licencu. Slika na vozačkoj dozvoli nije vjerodostojna budući da G.B. na njoj vjerojatno ima naočale neke

bakice. Policija istražuje slučaj.

USPUHANI DODOMaloljetni učenik D.Š. (16) prilikom sviranja duda redovito ostaje bez zraka. Pretpostavlja se da je uzrok manjak krvi u alkoholu te probušena donja šuplja vena. Nakon medicinskih konzultacija istome je zabran-jeno sviranje svih puhačkih instrumenata.

HAVANIZACIJAUčenici četvrtog razreda M.H. (18) i M.Č. (18) uporno očekuju nastavu povijesti glazbe u lokalnom ugostiteljskom ob-jektu «Havana» koji se ističe bogatom ponudom pisanih ispričnica, bezalkoholnih pića i karakterističnom «malo hladni-jom» kavom.

“BRM - BRM”U posljednjih nekoliko mjeseci auto-škola se mnogim maturan-tima pokazala puno važnijom od glazbene, stoga je profe-sorica A.S. podignula tjeralicu za učenicima G.B. i M.H. Nagrada za svaku informaciju koja može pomoći u pronalaženju učenika je set žigovanih ispričnica.

ROMANTIČNA VOŽNJAPrilikom posjeta Božićnoj priči u Grabovnici, maloljetni P.Z. (16) te punoljetne urednice Trytho-nusa A.F. (<20) i A.S. (>20), poneseni blagdanskim duhom, provozali su se zaprežnim kolima i priuštili si jedinstven doživljaj “drndanja po blatu u mraku”, zajedno s kobilom koja je poznata šampionka u daljin-skom jahanju.

NEUMORNI PREZENTATORMladi ambiciozni povjesničar glazbe P.Z. (16) s velikim žarom htio je oživjeti pomalo

zaboravljenog skladatelja An-tonia Salierija informirajući puk prezentacijama o njemu. Toliko se predao životu i djelu spome-nutog umjetnika, da je i sam zamalo izgubio život. Nakon ne-koliko sati prezentiranja, P.Z. se onesvijestio, ali je, na svu sreću, prošao bez vidljivih ozljeda. Za svaki slučaj, u izradi je njegova krvna slika.

SIMFONIJA RASTANKAKao u Hayndovoj Simfoniji rastanka, i naš zbor pola-gano gubi svoje izvođače. Sa zbora odlaze jedan po jedan, odnoseći sa sobom svoj instru-ment: sopran, alt, tenor ili bas. Hoćemo li dopustiti da na kraju od cijelog zbora ostanu samo dva pjevača?

TI SI MILKO, MOJA, MOJA, MOJA...Godina 2013. obilježavala se kao “Godina Milke Trnine” (naše proslavljene operne pjevačice). Kako to već biva, svjetski poznati umjetnici obično dolaze iz nekih “zabiti”. Dali smo se u potragu za mjestom Križ, da bis-mo se uvjerili kako se Milkin kraj diči svojom divom, ali mještani Križa za nju nisu ni čuli.

DVIJE RUKE - DVA KLAVIRAPijanist virtuoz, maloljetni P.Z. (16), primijetio je kako jedan klavir nije dostojan njegove izvedbe Alla Turce te se odlučio iskušati u sviranju na dva klavira istovremeno.

glazbena kronika iz naseg hodnika

SA

LATE

44 try try 45

glazboskop Pripremili: Ana Faletar i Dominik Šabić

OVCA(21.3.-20.4.)Posao - Zvijezde vam poručuju da je zanimanje frizera kao stvoreno za vas. Dakle, ostavite se beskorisnog blejanja i škare u ruke!

Ljubav - Nemate sreće jer je ovčje srce teško dobiti svima... osim lovcima!

Zdravlje - Nemojte ići rogovima kroz zid. To vam neće donijeti ništa dobro, osim što će vas boljeti glava.

Recept - Klasika je najbolja, zna se što ovce jedu. Ostanite na travi i zobi.

BIK (21.4.-20.5.)Posao - Marljivo radeći 8 sati na dan možda jednog dana postanete šef i radite 12 sati na dan!

Ljubav - Za ovo područje ste već odavno mrtvi, no ne očajavajte. Mogla bi vam, um-jesto smrtne, doći kakva besmrtna ljubav.

Zdravlje - Svi znamo da bikovi vole hranu, no nemojte pretjerati s čokoladom, čipsima i špekom.

Recept - Da biste spriječili negativan utjecaj stresa na vaš organizam, pijte svaki dan sok od limuna koji ćete zasladiti s 3 žlice smijeha i 200 ml prokuhanih lijepih misli.

BLIZANCI 21.5.-21.6.Posao – Pravi ste besposličar! Nismo sigurni znate li što je to lopata!

Ljubav - Bolju situaciju niste mogli poželjeti, ruže cvjetaju!

Zdravlje - Trebali biste se ozbiljno poza-baviti svojim izgledom, ne možete takvi među ljude. Tablete za mršavljenje čine čuda!

Recept - Za vas ništa. Na dijetu!

RAK22.6.-22.7.Posao - Zvijezde naglašavaju da je veliki glumački talent u pitanju. Još ako se spoji s glazbom... Vaša budućnost je u operi!

Ljubav - Prestanite se truditi oko svake/svakog koju/koga vidite i pos-vetite se jednoj osobi.

Zdravlje - Samo tako, sokići i lišće. Kako vam je krenulo, za čas ćete biti modni mačak.

Recept – Sve znate. Trebali biste otići korak dalje i živjeti od zraka i sunca.

LAV 23.7.-22.8.Posao - Vaša profesionalna karijera ovisi o količini jabuka i cikle. Sirove, naravno!

Ljubav - Prijeđite preko povremenih trzavica s voljenom osobom. Nije vrijedno živciranja kad znate da se volite bez obzira na sve.

Zdravlje - Zdrav k’o lav! Čak toliko da tre-bate smanjiti unos voća i jesti više mesa. To će vas izvući.

Recept - Vama treba smijeha u životu. Okružite se ljudima, pozitivnim razmišljanjem, te konzumirajte čašu ljubavi svaki dan. Najbolje je kombinirati sve odjed-nom.

DJEVICA23.8.-23.9.Posao -Svi znamo da ste perfekcionist, no nemojte poslovne suradnike opterećivati svojom opsjednutošću da sve bude savršeno, jer ništa na ovom svijetu nije savršeno.

Ljubav - Vi ste jako osjećajna osoba, zato ste često povrijeđeni. Morate se naučiti obraniti, nisu svi ljudi dobronamjerni.

Zdravlje - Više se krećite i zdravije se hranite, oslabili ste.

Recept – Vama bi «pasala» jedna topla juha koju ćete skuhati s mnogo pažnje. Pazite da u nju obavezno stavite 6 žlica podrške, 8 kapljica vedrine i 100 g nade u prahu, a ostale sastojke dodajte po želji.

VAGA 24.9.-23.10.Posao - Glazbeno ste vrlo tal-entirani, još samo kad biste malo više vježbali. Talent bez vježbe ne znači ništa!

Ljubav - Zvijezde vam se smiješe jer ni vi nećete dobiti smrtnu ljubav. Razmislite o tome da sta-nete pred oltar s glazbom.

Zdravlje - U zadnje vrijeme previše se naprežete, usporite malo.

Recept - U sljedeće tri godine čeka vas pojačana angažiranost oko posla. Da biste se pripremili, pijte svaki dan čašu energije u koju ćete dodati pola ocijeđenog optimizma.

ŠKORPION24.10.-21.11.Posao - Samo se držite harmonike i zvijezde vam obećavaju da ćete biti najveća legenda na ovim prostorima.

Ljubav - Pravi ste sretnik! Pronaći ćete partnera koji će biti s vama onda kad će vam biti najteže.

Zdravlje - Ne sjedajte za volan tako olako, moglo bi se svašta dogoditi. Nosite štitnik za desno oko. Čisto prevencije radi.

Recept- U zadnje vrijeme ste si dopustili podosta uživanja u hrani. Trebali biste samo malo smanjiti. Recimo, 3 lista salate bi trebala biti dosta.

STRIJELAC23.11.-21.12Posao - Ovo je godina vašeg trijumfa u poslovnim vodama. Bit će teško sve stići na dvije strane, ali sve će vam se to jednog dana isplatiti. Uostalom, to za vas nije nikakav problem!

Ljubav – Vaša romantična strana posebno je naglašena. Na svu sreću, naići će netko tko će ju znati cijeniti.

Zdravlje -Mogli biste malo pripaziti na to da spavate dovoljno. Stalna aktivnost remeti vam prirodan ritam, ali ako dobro organizirate obveze, sve se stigne.

Recept -Za vas je idealan svježe cijeđen sok od optimizma, daje vam dovoljno energije da izdržite dolazeću radnu sezonu, a uz to prepun je esencijalnih tvari: ljubavi, zadovoljstva i sreće.

JARAC22.12.-20.1.Posao - Samo nastavite tako vrijedno raditi i budite uporni. Marljivost se uvijek isplati.

Ljubav - Partner vam je prava koza/jarac, ali ne očajavajte, ni-ste jedini. Jarcima/kozama uvijek netko nabije rogove.

Zdravlje - Ma bolje ne može! Nastavite sa sokom od cikle da bi vam kosa ostala crvena.

Recept - Ne bi bilo loše da si ponekad priuštite muffin pun-jen razumijevanjem, toplinom i ljubavlju.

VODENJAK21.1.-21.2.Posao - Čeka vas puno posla «preko bare», budite odlučni, posvetite mu se i iskoristite priliku.

Ljubav - Vaša bolja polovica vas voli i obožava, pazite da ne upropastite savršenu vezu svojim egoističnim ispadima.

Zdravlje - Ograničite broj nastupa na otvorenom da se ne biste prehladili.

Recept - Naučite slušati savjete; u tome vam može pomoći svakodnevno ispijanje čaja. Ubacite u njega listiće razumijevanja i zasladite ga žličicom poštovanja.

KRAVA22.2. – 20.3.Posao - Mislite manje na posao, a više na sebe. Vaše radoholičarske navike mogle bi vas odvesti u kra-jnost i iscrpjeti do krajnjih granica.

Ljubav - Plijenite pozornost gdje god se pojavite; pazite što radite, osoba s kojom ste u vezi mogla bi izgubiti povjerenje u vas.

Zdravlje – Avanturama je došao kraj! Muči vas strgana noga i gotovo je. Plačite koliko hoćete, nema vam spasa. Hitno veterinaru!

Recept - Preostala vam je samo jedna djetelina.

SA

LATE

46 try try 47

Mali Ptić Uz 3., 4. i 5. stavak Beethovenove Pastoralne simfonije Tekst: Bruno Bišćan

Ilustrirala: Marinela Roher

Jato ptica leti preko planina kroz šumu.

Dolaze na svoje stablo gdje se ptići igraju i cvrkuću.

Polijeću i lete zaigrano.

Mali Ptić izdvojio se iz jata. Veselo leti.

Uplašeni ptić luta šumom jer se izgubio.

Velika ptica hvata Malog Ptića. Leti s njim u gnijezdo.

Ostavlja Ptića u gnijezdu...

... odlazi po još hrane.

Ptići žele pojesti Malog Ptića.

Love ga po gnijezdu.

Mali Ptić polijeće i uspijeva pobjeći.

Leti prema suncu.

DE

SE

RTI

48 try try 49

Dobro jutro...

I dok ležim u postelji, moje misli hrle k tebi, moja besmrtna ljubavi, tu i tamo veselo, pa opet tužno, iščekujući od sudbine hoće li nas poslušati. Ja mogu samo živjeti s tobom ili ne živjeti uopće…

Tek sam probuđen u život, još imam krmelje. Očima svojim gledam svijet. Čudesan i divan. I divim mu se sve dok mi jednom ne zavali šamarčinu u lice. Puf! I ne znam na čemu sam. Tražim uzroke, razmatram posljedice. Kako ću dalje, pitam se. Ah, trebam još toliko toga naučiti...

Tražio sam te posvuda. Padao sam, dizao se, nastavljao dalje. Kao da se ništa dogodilo nije. I nakon svake kušnje vraćao sam se još jači i odlučniji. U meni je rasla želja, u meni je gorjela strast! Trebao sam te. Ljubav je postala jača od svega, uspio sam nemoguće! Pobijedio sam samog Sebe! Uspio sam pregaziti tog stvora, smlaviti ga do kraja, to čudovište!

I tada, tek tada mogao sam te poljubiti. U trenutku kreacije zaboravljam svijet. I tako mi je lijepo u trenu koji postaje vječnost. Prelijevamo se jedno u drugo. Strast se pretače u harmoniju užitaka. Sreća leti poljima zvukova. Poljima boja i mirisa. Svaki se atom naježi, svaki dah zastane u trenutku zanosa. I tada znam: ovdje počinje raj...

Ali što kad prođe taj trenutak? Što kad nestaneš? Što ako je sve to bila laž? Ma kakva vječnost! Moram se vratiti među smrtnike! Moram obavljati sve one isprazne stvari koje društvo od mene očekuje. Moram upasti u kolotečinu tromosti, zamora i predrasuda. Moram trpjeti nesnosne gluposti koje proždiru zdravu pamet! Ja to moram! Jer nema mi druge. Kako mi se samo gadi pogled u stvarnost, u kaos nemira i tjeskobe, gdje od žalosti srce puca. Kako je samo tužno biti tako hendikepiran! Kakva je samo lu-dost sve to gledati, a ne moći ništa. O, ljudi, zašto smo tako čudna vrsta?

Glazbo moja, ja ovdje ne pripadam. Ja želim više, ja želim iskreno. Odla-zim zauvijek. Odlazim s osmijehom na licu i srećom u džepu, s puninom radosti u srcu. Letim šumi, hrlim izvoru, pjevam pticama. Daleko, gdje još pokvarena ljudska noga nije kročila. Daleko, radosti moja! I ondje ćemo se susresti, u miru, na osami. Onda kada zavirim duboko u sebe, tada ću te pronaći. Nakon toliko traženja u filozofiji, doći ćeš mi u najvećoj jed-nostavnosti. Znam, već me čekaš raširenih ruku i raduješ mi se od srca. A ja ti obećajem: živjet ćemo kako samo tebi priliči. U lakoći postojanja.

Zauvijek tvoj.Zauvijek moja.Zauvijek zajedno.*

* Dijelovi teksta označeni kurzivom citati su iz neposlanog pisma koje je Ludwig van Beethoven napisao 6./7. srpnja 1812. Pismo je pronađeno u skladateljevoj ostavštini i ne zna se kome je bilo upućeno.

Besmrtnoj ljubavi Dominik Šabić

DE

SE

RTI

Leti veselo po šumi i vidi cvijeće... vjeverice... krticu i mravinjak...

grmlje puno hrane.

Traži svoje jato na njihovom stablu...

ali na drvetu nema nikog.

Leti šumom i primjećuje ptice kako lete na jug.

Priključuje se jatu, no zastane i mahne šumi.

50 try try 51

Uz Fantastičnu simfoniju Hectora Berlioza...

DE

SE

RTI

tekst i ilustracije izmišljao: Dominik Šabić

52 try

Trythonus Masterchef RealitySeason 15

The professionals 2014

Mary Eugene

Bruby Annie

DominiqueMrs. O’Sokolowitch