lingvazin br. 3 (2013)

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

1/44

Lingvazin

Magazin za jezik i knjievnost Broj I/3Decembar 2013. ISSN 2303-4831

ZaLingvazingovori MartinHaspelmath

U ovom broju s

povodom: 1150godina slavenske

pismenosti

Desetogodinjicasmrti Edwarda

Saida

Edward W. Said

ORIENTALISM

WESTERN CONCEPTIONS

OF THE ORIENT

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

2/44

_____________U ovom broju

02 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.

LingvazinMagazin zajezik i knjievnost

Izdava

Institut za bosanski jezik iknjievnost u Tuzli

Adresa izdavaa

Dr. Tihomila Markovia 175000 TuzlaBosna i Hercegovina

Glavni i odgovorni urednikHalid Buli

KonsultantiRefik Buli (lingvistika)Azra Verlaevi (knjievnost)

Najil Kurti (mediji)Redakcija

Edna KlimentiErna MuriAida SijamhodiAnida MalkiEdina Ustavdi-NurikiBernes Aljuki

Dizajn i prijelomHalid BuliAlmir Halilovi

IlustratorSuad Veli

[email protected]

Lingvazinizlazi tri putagodinje i besplatan je.

Objavljuje se na web stranici:www.izbjik.ba.

Institut za bosanski jezik iknjievnost u Tuzli

ISSN 2303-4831

Miljenja i stavovi kojezastupaju autori nisu nuno istavovi Redakcije.

Sadraj

03Uvodnik04S povodom

04Halid BuliZar sunce ne sija svima? (povodom 1150. godinjice moravsko-panonske misije)08Aldijana Kuli

Glagoljica vie od pisma

11Denita KariDeset godina od smrti Edwarda Saida

13Erna MuriEdward W. Said: Orijentalizam. Zapadnjake predodbe o Orijentu

15Sead HusiIzmeu apsurda i nade

17IntervjuMartin HaspelmathUniverzalije nude mnogo materijala za dalja razmiljanja o funkcioniranjujezikog sistema

20Radovi20Martin Haspelmath

Jezika promjena poboljanje ili kvarenje?

23Mirsad KuniAntoine Meillet Saussureov uenik, a Parryjev uitelj

26Edna KlimentiZato kaemo i ta znaiplakati kao godina

28 Halid BuliHibridni indeklinabilni pridjevi u bosanskom jeziku

30Minela KamenjaKada subjekt nije (jedna) supstantivna rije

33Rahima TerziO mrtvima sve najbolje (sociolingvistika i lingvostilistika analiza smrtovnica iposljednjih pozdrava)

37Osvrti37 Fahrudin Sinanovi

U Kalesiji odrana 18. kulturna manifestacija Ikre 2013

38Naida OsmanbegoviNauni skupZadnja bosanska zimau Tenju39 Amina Selimovi

Odrana knjievna kolonija Grah za Iliju Ladina

40Lingvazin predstavlja40Naida Osmanbegovi

Muris Bajramovi:Bosanskohercegovaka metaproza

41Vijesti o jeziku i knjievnosti41U Norvekoj objavljena zbirkanatpisa sa steaka42 Novibroj asopisaKnjievni jezik

43 Najava dogaaja43 Sarajevski filoloki susreti 3
mailto:[email protected]:[email protected]://www.izbjik.ba/http://www.izbjik.ba/http://www.izbjik.ba/mailto:[email protected]

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

3/44

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

4/44

___________S povodom


Halid BULI

Zar sunce ne sija svima?(povodom 1150. godinjice moravsko-panonske misije)

jerska, jezika i politi-ka pitanja esto su veo-

ma tijesno povezana

(moda je tako uvijek!), a okol-

nosti koje su dovele do nastan-

ka slavenske pismenosti zorno

ilustriraju tu povezanost.

Inicijator dogaaja koji je

danas poznat kao moravsko-pa-

nonska misija, prvi koji je poka-

zao otvorenu politiku volju da

na teritoriji na kojoj vlada uvedebogosluje na narodnom, sla-

venskom jeziku, bio je moravski

knez Rastislav. On je 862. godi-

ne bizantijskom caru Mihailu

poslao izaslanike koji su zamo-

lili da im car u Moravsku poa-

lje episkopa i uitelja koji e

ih uiti njihovoj vjeri na slaven-

skom jeziku. Rastislav je bio

sposoban i dalekovid politiar

koji je dobro shvatao drutveneodnose tog doba. Iako je uspije-

vao da proiruje granice svojekneevine i na njemaku terito-

riju, znao je da su samostalnost

i sloboda njegove kneevine bili

(...) ugroeni ne samo vojnom i

politikom silom (stalni ratovi s

nemakim carem Ludvikom)

nego isto tako i kulturnim i cr-

kvenim pritiskom nemakog

svetenstva. Jer u to vreme

politika se samostalnost nije

mogla zamisliti bez crkvene sa-mostalnosti, bez vlastitog sve-

tenstva, vieg i nieg (Nikoli

1984: 89). Uvidio je da bi mu

uvoenje vjerske slube na sla-

venskom jeziku omoguilo da

ima domae sveenike i da se

oslobodi crkvene zavisnosti od

Nijemaca.

Bizantijske vlasti dobro su

razumjele molbu Rastislavlje-

vih izaslanika, a Bizant je sla-vensko bogosluje izvan svojih

granica mogao smatrati, a ini se

da je i smatrao, uspjenim sred-

stvom za politiko saveznitvo

(Damjanovi 2004: 13). Odlue-

no je da se u Moravsku poalje

jedna versko-kulturna misija

naroitog tipa i metoda rada, na

ije su elo postavljena braa

Konstantin Filozof i iguman

Metodije, ueni i ugledni ljudi,

ve iskusni u poslovima ove

vrste (Nikoli 1984: 9).

Konstantin i Metodije bili

su Grci, odnosno Bizantijci.

Roeni su u Solunu. Solun je uBizantiji bio drugi grad po va-

nosti. Njihov otac Leon bio je

drungar, odnosno pomonik

zapovjednika grada i imao je

nesumnjivo dobre veze u tada-

njim centrima moi (Damja-

novi 2004: 12). U gradu i oko-

lini ivjelo je mnogo slaven-

skog stanovnitva pa je i slaven-

ski jezik bio poznat i rairen.

Metodije je jedno vrijemebio upravnik bizantijske oblasti

koju su naseljavali Slaveni. Na-

kon toga je napustio vlast i oti-

ao u manastir na Olimp (u Ma-

loj Aziji). Tu je postao iguman.

Konstantin je roen 826.

ili 827. godine i jo je u djetinj-

stvu pokazao talent za nauku.

Teoktist, kancelar na carskom

dvoru i prijatelj Leonove obite-

lji, pozvao ga je na kolovanjeuCarigrad (Damjanovi2004:

V

Dvije hiljade i trinaestu godinu veina slavenskog svijeta obiljeila je kaoveoma znaajan jubilej. Naime, ove je godine navreno 1150 godina odpoetka moravsko-panonske misije, dogaaja koji je nastao kao rezultat

jednog spoja nauke i politike i iji e rezultat biti nastanak i razvojslavenske pismenosti. Na elu misije bio je Konstantin, koji je kasnijeuzeo monako ime irilo, po kome je danas mnogo poznatiji. Glavnipomonik i podrka bio mu je njegov ueni stariji brat Metodije.Povodom ovog znaajnog jubileja u slavenskim su zemljama prireenimnogi kulturni dogaaji, izlobe, naune konferencije te izdati mnogizbornici radova. Neke su zemlje ak i kovale novac s likom irila iMetodija. Za to vrijeme u Bosni i Hercegovini ovom jubileju skoro da nije

posveena nikakva panja. Stoga u Lingvazinupodsjeamo na najvanijeinjenice koje se tiu moravsko-panonske misije.

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

5/44

S povodom_____________

LingvazinMagazin za jezik i knjievnost |Broj I/3 |Decembar 2013.05

1213). Tu je pohaao visokudvorsku kolu i uio zajedno sbuduim carem Mihailom. Ka-snije mu je nueno da postanearhivar i bibliotekar u patrijarij-skoj biblioteci sv. Sofije u Cari-

gradu. On je to odbio, povukao

se jedno vrijeme u manastir, aonda jepostao predava filozo-fije u Carigradu. Tu je i dobio

nadimak Filozof. Veoma je ra-

no pokazao retorike vjetine.Bio je vjet u usmenim raspra-vama pa mu je povjereno da

predvodi vie diplomatskih mi-sija. Jedna od tih misija bila je

upuena Hazarima, narodu kojije u Maloj Aziji imao monu

dravu u kojoj su ivjeli i musli-mani i jevreji i krani pa je do-lazilo do vjerskih sukoba razli-

ite vrste. Tom je prilikom pro-naao moti1sv. Klementa, rim-skog pape iz I st. Ponio ih je sa

sobom i kasnije ih je predao pa-

pi u Rimu. Prilikom misije u

Maloj Aziji otiao je na Olimp ipoveo sa sobom brata Metodija.

Nakon toga se nisu razdvajali.

Braa su iz Male Azije oti-li zajedno u Carigrad, a odatlesu ubrzo morali poi u VelikuMoravsku. U Carigradu su pri-

premili osnovno to im je treba-lo za misiju: Konstantin je os-

mislio slavensko pismo i preve-

li su na slavenski jezik neop-

hodne knjige. Ve 863. bili su uMoravskoj.

Historiari pretpostavljajuda Konstantin i Metodije nisumogli tako brzo obaviti sve ne-

ophodne pripreme. Tako A. S.

Seljiev navodi dau tako kratkom periodu vre-

mena koje je stajalo na ras-

polaganju do polaska u Mo-

ravskuteko da se mogla

sastaviti jedna tako monolit-

na i tako adekvatna sloven-

skom glasovnom sistemuazbuka kakva je Konstan-

tinova. Znaajan pripremni

rad iziskivalo je i prevoe-

nje, tj. prilagoavanje slo-

venskog jezika i njegovih ele-

menata novoj funkciji: knji-

evnog jezika liturgijskih

tekstova. Zato se moe pret-

postaviti da se Konstantinve ranije interesovao pita-

njem stvaranja slovenske pi-

smenosti za Slovene u Vi-

zantiji i za susednu Bugar-

sku, kao i da je u tom pogle-

du ve postojao izvestan pri-

premni rad. Iz ko zna kakvih je

razloga usporeno uvoenje

pismenosti za te Slovene. (usp.

Nikoli 1984: 1011)

Takoer i S. Damjanovi(2004: 13) navodi jedan od mo-

guih scenarija:Vrlo je vjerojatno da je jo

prije znao kakvi ga zadaci

oekuju i da se za njih spre-

mao. Zna se npr. da mu je

vlada poslije misije k Sara-

cenima dala dopust i on je

otiao u samostan na Olimp

da se odmori. Tamo se ve

jedno desetljee nalazio nje-

gov brat Metod. Vrlo je vje-

rojatno da su upravo tamo

razmiljali kako da okupe

oko sebe slavenske uenike i

da zaponu prevoenje naj-

nunijih liturgijskih knjiga.

Autoritet Metodov, kao o-

vjeka koji je postao redovnik

nakon to je bio knez pokra-jine sa slavenskim stanov-

nitvom, tu je mogao odi-

grati vanu ulogu. I jo ne-

to: na Olimpu su se sku-

pljali redovnici iz mnogih

zemalja, a u nekima od njih

liturgija na vlastitom jeziku

nije bila nikakva novost.

Doraenost slavenskih pri-

jevoda i majstorstvo kojim je

oblikovano prvo slavenskopismoglagoljica (...) tako-

er su dokaz da se o svemu

mislilo prije.

No, kakvu god pripremu

da su imali, Konstantin i Meto-

dije otili su u Moravsku i tu supreko tri godine (40 mjeseci)

uspjeno obavljali zadatak kojiim je povjeren. Sa sobom su

poveli i nekoliko uenika. irilase vjerska sluba na slaven-skom jeziku, a uz nju i slaven-

ska pismenost. Meutim, slu-ba na slavenskom jeziku irilase na raun slube na latinskom,koja je na tom prostoru bila

zastupljena ranije. Time nikako

nisu mogli biti zadovoljni ni

njemaki car ni njemako sve-enstvo, pa je car Ludvik 863.godine poslao vojsku na Rasti-

slava. Kao rezultat kompromi-

sa, u Moravsku dolazi mnogo

njemakih sveenika. Ubrzo iz-meu njemakih i slavenskihsveenika dolazi do rasprava.

Konstantin i Metodije us-

koro su osjetili potrebu za ve-

im brojem sveenika. Zato su867. godine poli u Bizantiju,kako bi i svoje odabrane ueni-ke unaprijedili u sveenike.Usput su prolazili kroz Panoni-

ju, drugu slavensku kneevinu,u kojoj je tada vladao knez

Kocelj. On je elio da meu sla-venskim kneevinama vladajudobri odnosi i znao je da djelo-

vanje Konstantina i Metodija

moe doprinijeti takvim odnosi-ma. Kocelj je bio veoma pobo-an. Ranije je imao dobre odno-se s njemakim sveenstvom,ali je shvatio da se na slaven-

skom jeziku vjera i prosvjeta

mogu iriti bre i lake. Zato jeKonstantinu i Metodiju dao 50

uenika.Njima je dvojici postalo ja-

sno da su postigli veliki uspjeh

na teritoriju koji je pod jurisdik-cijom salcburkog nadbiskupa,

1 Rijeju moti ili moioznaavaju se u pravo-slavaca, ostaci tijela iliodjee sveca kojima vjer-nicipristupaju s potova-njem i kojima se pripi-suje udotvorna mo

(Halilovi Pali e-hovi 2010: 665).

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

6/44



dakle njemakih sveenika, i das njima imaju problem koji se

moe rijeiti samo na najviemnivou kod pape. Zato su seuputili u Rim.

Usput su se kratko zadraliu Mlecima. Tom je prilikom

Konstantin imao otru raspravusa sveenstvom o upotrebi sla-venskog jezika u crkvenoj slu-

bi. Njegovi su protivnici imali

stav da su samo tri jezika dos-

tojna oltara i knjiga, a to su la-

tinski, grki i hebrejski. To jeKonstantin nazvao trojezikom

herezomi upitao ih:

Ne daje li Bog kiu svima je-

dnako? Ili zar sunce ne sija

svima? Ne diemo li zrak svijednako? Kako vas nije sram

odrediti samo tri jezika i

svim drugim narodima i ple-

menima eljeti da ostanu

slijepi i gluhi?(Damjanovi2004: 16; usp. i ori 1975:910).

U Rimu su braa postiglavelik uspjeh. Papa Hadrijan II

doekao ih je veoma lijepo.Konstantin mu je tada predao

moti sv. Klementa koje je po-nio iz Male Azije. U njihovimsu rukama one sada bile dokaz

njihova potovanja prema pa-pinstvu (Damjanovi 2004: 16).Takoer su imali i u najuem

papinom drutvu vane prijate-lje: to su bili prije svih papinski

knjiniar Anastazije i biskupArsenij za koje mnogi povjesni-ari pretpostavljaju da su odi-grali vanu ulogu u podrci dje-lu Konstantina i Metoda meuSlavenima (Damjanovi 2004:16). Papa je blagoslovio njihove

knjige i dopustio slubu na sla-venskom jeziku.

Tih se dana Konstantin

razbolio pa se povukao u jedan

grki manastir u Rimu. Tu se

zamonaio i tek tad uzeo mo-nako ime irilo, po kome je uhistoriji poznatiji. Ubrzo je i

umro (14. februara 869. godi-

ne).

Nakon toga se Metodije

vratio u Panoniju, gdje su ue-

nici brae bili nastavili ono tosu braa zapoela. Ovaj je putdoao kao papin legat, predstav-nik sa irokim ovlatenjima.Kocelj je teio da postigne us-

postavljanje slavenske nadbis-

kupije u kojoj bi Metodije bio

nadbiskup. Papin je prijedlog

bio da se obnovi jedna znaajnanadbiskupija koja je postojala

ranije a ije je sjedite bilo uSirmiju (Sremska Mitrovica).Ta je nadbiskupija propala us-

ljed napada Avara jo 582. go-dine, tako da je njena teritorija

ve decenijama pripadala salc-burkoj nadbiskupiji. Rim jehtio smanjiti i njemaku i bi-zantsku vlast, a Slavene uvjeriti

da misija nije u slubi stvaranjama ije prevlasti nad njima(Damjanovi 2004: 17). Tako

je u Panoniji ustanovljena nad-

biskupija, a Metodije je postao

nadbiskup. Kratko je vrijeme

imao dobre uvjete za rad. Tada

se mnogo radilo na prevoenjui radu s narodom.

To, meutim, nije potra-jalo. U Moravskoj je dolo doprevrata. Rastislav je oslijep-

ljen i utamnien, a Nijemci suosvojili vei dio teritorija Me-todijeve nadbiskupije. Metodi-

je je poao u Moravsku i tu je

zarobljen. Bavarski su ga bi-skupi drali u tamnici tri godi-ne. Papa Hadrijan II nije odo-

bravao takvo postupanje, ali se

njegov glas nije dovoljno uo.Kocelj se uporno zalagao za

Metodijevu slobodu. Hadrija-

nov nasljednik Ivan VIII nare-

dio je bavarskim biskupima da

oslobode Metodija i poslao je

izaslanika da nadgleda spro-

vodi li se njegova naredba udjelo. Metodije je osloboen.

Time njegov poloaj nijebio sasvim osiguran. Deavajuse brojne politike promjene, anjemaki sveenici ne odustajuod borbe za svoju prevlast. U

historijskim spisima knezu Ko-

celju gubi se trag 874. godine.

Nasljednik kneza Rastislava

Svetopluk nije pouzdan savez-

nik i blizak je njemakim sve-enicima. Oni prave mnogespletke kako bi Metodija uklo-

nili s poloaja nadbiskupa, aliga papa Ivan VIII zadrava na

poloaju.

Prigodna slovaka kovanica od 2 s likovima irila i Metodija

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

7/44

S povodom_____________


Metodije je mogao na mi-

ru provesti posljednje godine i-vota. Tada je intenzivirao rad na

prevoenju knjiga na slavenskijezik i ulagao napore da to jemogue vie olaka poloajsvojim nasljednicima. Umro je

6. aprila 885. godine. Uenicisu ga sahranili i odrali muslubu i na latinskom i na gr-kom i na slavenskom jeziku

(usp. Hamm 1974: 33).

Papa Stjepan V nije pri-

znao Metodijeve nasljednike i

zabranio je vjersku slubu naslavenskom jeziku. Stao je sa-

svim na stranu njemakih sve-enika. Na njihovu stranu stao

je i Svetopluk. Poeli su teki

dani za Metodijeve uenike.Zatvarali su ih u tamnice, pro-

gonili ih, ak i prodavali u rob-lje. Mnogi od njih iselili su se iz

Moravske i rairili su slavensku

ideju i pismenost po drugim sla-

venskim zemljama, a najprije

na Balkanu. Plemenita ideja i-rila i Metodija nije se mogla

unititi silom. Historija nije kre-nula unazad. Zahvaljujui nji-hovom djelovanju Slaveni su

uli u krug prosvijeenih evrop-skih naroda i svi Slaveni njihovi

su dunici i danas.U ovom kratkom osvrtu pred-

stavljeni su odreeni drutveni od-nosi u kojima se odvijao jedan

veliki dogaaj u srednjem vijeku.Ali, pogledamo li oko sebe, sli-ne drutvene odnose lahko moe-mo uoiti i u svome vremenu. Vjer-ska,jezika i politika pitanja tije-

sno su povezana i danas. Jezi-kih progona jo uvijek ima. S

jednog dijela slavenskog teritorija

progoni se irilica. Na nekim dru-gim dijelovima slavenskog terito-

rija uenicima se zabranjuje na-stava na njihovu maternjem jezi-

ku. (Ne spominjemo nijedno mje-

sto,jer ne moemo nabrojati sva!)I danas se zaboravlja da sunce

sija svima. A ve odavno nijesrednji vijek.

Literatura

Damjanovi, Stjepan (2004). Slovo iskona: Staroslaven-ska/starohrvatska itanka. (2, dopunjeno izd.).

Zagreb: Matica hrvatska

ori, Petar (1975). Staroslovenski jezik. Novi Sad:Matica srpska

Halilovi, Senahid, Ismail Pali, Amela ehovi (2010).Rjenik bosanskoga jezika. Sarajevo: Filozofski

fakultet

Hamm, Josip (1974). Staroslavenska gramatika. (4.

izd.). Zagreb: kolska knjigaNikoli, Svetozar (1984). Staroslovenski jezik: Pravopis

glasovioblici. (3. izd.). Beograd: Nauna knjiga

Halid Buli roen je1985. godine u Tuzli.

Diplomirao je na Fi-

lozofskom fakultetu

u Sarajevu 2008. go-dine. Na istom je fa-

kultetu zavrio post-diplomski studij iz

lingvistike, magistri-

rao 2010. i doktori-

rao 2013. godine. Pred-

sjednik je Instituta za

bosanski jezik i knji-

evnost u Tuzli ido-cent na Filozofskom

fakultetu u Sarajevu.Autor je knjige Iz

morfologije i sintakse

savremenog bosan-

skog jezika i pjesnikezbirke Televizionar.

Objavio je dvadese-

tak naunih i strunihradova.

Lingvazin preporuujeknjigu

Djetinjstvo u ratuSarajevo 19921995.

Osim autora projekta Jasminka Halilovia, u stvaranjuove knjige uestvovalo je 1.100 ljudi.Naruite na adresu putem www.djetinjstvouratu.com.

U djetinjstvu se sve stvari doivljavaju u nekojpomaknutoj dimenziji, pa tako i najekstremnija

egzistencijalna iskustva kao to su rat, smrt, ljubav.Mnoga svjedoanstva na koja sam naiao itajui ovuknjigu govore o toj, na sreu, pomjerenoj percepciji.Tu djecu znam danas kao mlade i kreativne ljude,

mnogi su mi prijatelji, i u njihovom karakteru i odnosu

prema ivotu prepoznajem te crte apsurdnog humora ikreativnog prkosa koje su im pomogle da preive rat.

KnjigaDjetinjstvo u ratutrebala bi imati

univerzalni znaaj.

Braco Dimitrijevi

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

8/44



Aldijana KULI

1 Crnorizac Hrabar u svomtraktatu O pismeneh navodi

da je glagoljica stvorena

6363. godine od stvaranja

svijeta. Meutim, ne zna sepouzdano je li taj podatak na-

veden prema bizantijskomraunanju vremena (toje on-da 855. godina) ili prema alek-

sandrijskom raunanju (ondaje to 863. godina) (usp. Piper

2008: 155).

2Ovi se podaci ne mogu uze-ti sa sigurnou jer broj slovanije jednak u svakom abece-

dariju. Naprimjer, poznatiPa-

riski abecedarij (iz 12. sto-

ljea) sadri samo 31 slovo,dok jedan stariji abecedarij

(Mnchenski) sadri 38 slo-va (kao i kod Hrabra) (usp.

Hamm 1974: 12).

lagoljica je najstarije

slavensko pismo. U os-

novi njenog imena jeste

glagolglagolati, to znai go-voriti, rei,a oznaava i obav-ljanje liturgije na staroslaven-

skom jeziku. Smatra se da je

autor glagoljice Konstantin Fi-

lozof, sv. iril, koji je 863. Go-dine,1 prema elji bizantskogcara Mihaila III (a na poziv

moravskog kneza Rastislava)

krenuo u tzv. moravsko-panon-

sku misiju zajedno s bratom

Metodijem, da iri kranskuvjeru. Meutim, Moravljani ni-su imali potrebne religijske

knjige na svom jeziku jer nisu

imali pismo. Konstantin Filozof

najprije je stvorio pismo da bi

preveo crkvene knjige s grkogna slavenski jezik.Glagoljica ima 38 slova,

kako tvrdi Crnorizac Hrabar, od

kojih su 24 slova uzeta prema

grkom pismu, a 14 ih je sas-tavljeno prema slavenskom iz-

govoru.2Svako slovo glagoljice

ima svoj naziv, a slovima se ta-

koer iskazuju i brojane vri-jednosti.

U nastavku teksta pred-stavit emo istraivanja kojanude zanimljive injenice o gla-goljici. Najprije emo spome-nuti istraivanja temeljena nageometrijskom odreenju gra-fike strukture glagoljice o koji-ma govori Marica uni u tek-stu Granice geometrije i simbo-

like u glagoljskoj paleografiji.

U istraivanju geneze gla-

goljice, od svih endogenih pola-

zita,u literaturi su najviepri-sutna ona polazita koja u gla-goljskoj grafiji trae neki geo-metrijski model, grafiki kljuiz koga e biti ispisana svaslova glagoljice. Mnogi su na-

stojali pronai taj model, ali ni-su uspjeli u potpunosti razrijeitizagonetku (Georg ernohvo-stov, Vladimir Moin, Thorvi

Eckhardt, Petar Ilev i dr.). Dozadovoljavajueg rjeenja do-ao je Vasil Jonev, bugarski is-traiva, neposrednim putem.On je, naime, traio grafikiklju pomou koga bi proitaonepoznato pismo na podrujuPliske, kraj Crnoga mora. De-

ifrirao je pronaeno pismo po-mou rozete, i ustanovioda seradi o slogovnom pismu. Tek je

kasnije uvidio da je rozeta gra-

fiki klju, jedinstveni geome-trijski model, za sva glagoljska

slova. Rozeta sadri kri, krug,trokut, odnosno 8 krunih isje-aka.

Ovaj svoj model Jonevnaziva figurata modul. Rozeta

predstavlja najmanji zajednikinazivnik, odnosno matricu za

kompletnu azbuku.U pokuaju da otkriju svetajne glagoljske grafije, istra-

ivai su razliitim pristupima imetodama doli do zanimljivihrezultata. Spomenut emo tekstSemiotiki marketing Konstan-tina irila Filozofa: glagoljiko

prezentiranje kranstva kaopretea suvremenog semioti-kog marketinga Jasne Horvat,

Nives Tomaevi i Slavena Len-

dia iz 2009. godine. U nastav-ku emo iznijeti neke zanim-ljive zakljuke njihove analize.

Cilj autor bio je istraiti jeli mogue da je Konstantin Fi-lozof u 9. stoljeu mogao primi-

jeniti semiotiki marketing prikreiranju glagoljice. Oni navo-

de vanije teorije o semioti-kom marketingu i primjenjuju

ih na pojedine glagoljske grafe-me i na cjelokupni znakovni

sistem.

Izraz semiotiki marketingoznaava postupak primjene se-miotike u procesu marketinkekomunikacije. Semiotika je na-

uka o znakovima, odnosno pro-

uavanju naina na koji funkcio-niraju znakovni sistemi (usp.

kiljan 1987: 188). Pojam mar-

Rozete iz ijih se dijelovamogu izvesti slova glagoljice

Glagoljica vie od pisma

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

9/44

S povodom_____________


ketinke komunikacije podrazu-mijeva procese oglaavanja,sponzoriranja te niza drugih ele-

menata kojima se moe utjecatina ponaanje potroaa (formi-ranje miljenja o proizvodu,mijenjanje stajalita i izazivanje

vanih promjena u miljenju iponaanju potroaa) (usp. Hor-vatTomaevi Lendi 2009:162).

Autori spomenutog teksta

postavljaju hipotezu da je Kon-

stantin Filozof pri izgradnji gla-

goljskog pisma potovao svapravila marketinke komunika-cije, a u vizuelni identitet (logo-

tip, pripadajui znak) svakog

pojedinanog znaka ugradioideju kranstva i prezentirao jeciljnim skupinama, to jest Sla-

venima, da bi tako kodiran zna-

kovni sistem upotrijebio u

smjeru ostvarenja ciljeva svoje

misije (dalje irenje kranstvameu Slavenima). Iz toga pro-izlazi da je svaki glagoljski znak

svojevrsni logotip koji u sebi

sadri tri osnovna komunika-cijska kdaslovni, brojani isimboliki. Ve smo rekli dasvako slovo ima i brojanu vri-jednost, pa emo objasniti i treikomunikacijski kd sim-boliki.

Prema finskom slavistiGe-orgu ernohvostovu, Konstan-tin Filozof izgradio je novo pi-

smo koje e u potpunosti profi-

lirati kranske ideje i stoga muse nee osporavati crkvena upo-treba. Naime, glagoljica poinjekriem ( ), a i sva ostala slo-va zasnovana su na kranskimsimbolima: kri( ) kao sim-

bol otkupljenja, na njemu je

Krist bio mueni umro te takospasio ovjeanstvo,zatim krug( ) kao simbol vjenosti, pred-stavlja Boiju savrenost i vjenost

i trokut ( ) kao simbol Trojstva(usp. Damjanovi 1995: 21).

Autori, nadalje, navode

odreene postupke za koje sepretpostavlja da se njima kori-

stio Konstantin Filozof pri iz-

gradnji grafijskog sistema, pot-

vrujui mogunost povezano-sti semiotikog marketinga i

glagoljice.Svako slovo glagoljice ima

svoj naziv: prvo slovo je az,

drugo bukyitd. Meutim, Dam-janovi (2007: 9) navodi manjepoznatu injenicu da ta slova,poredana u niz, grade smislenu

poruku koja je posve kranska,npr.: az buky vd glagolj

dobr estivtilo zemli (a,

b, v,g, d, e, , , z) glasi:Ja kojiznam slova govorim da je do-broivjeti na zemlji. Drugih de-

vet slova takoer prenosi kr-ansku poruku: kako ljudjemyslite na on pokoi rci slo-

vo tvrdo(k, l, m, n, o, p, r, s, t):

Kako, ljudi, mislite da je on

namir. Budite tvrdi u vjeri.

Ove su poruke sluile i kaomnemotehnika sredstva kojasu stvarana radi lakeg uenjaazbuke u njezinu redoslijedu.

Damjanovi (2007: 9) na-vodi da su u istu svrhu sluile itzv. azbune molitve koje su

proizile iz knjievne koleKonstantina Filozofa. To su

pjesme strukturirane tako da

imaju akrostih, a taj akrostih

predstavlja azbuku. Naprimjer:

Az slovom sim molju se Bogu

Boe vseja tvari i ziditelju

Vidmyim i nevidimyim

Gospoda Duha posli...itd.

Moe se ustanoviti da iri-lovi postupci pri izgradnji pi-

sma zasigurno nisu sluajni, toautore navodi na zakljuak da jeglagoljica nastajala u skladu s

dananjim poimanjima vizuelnekulturne komunikacije. Oni ta-

koer smatraju da se o glago-ljici moe razmiljati kao opro-

izvodu, jer se zbog njene irokeprimjene njome slui veliki brojpotroaa, i kao okomunika-cijskom sredstvu vizuelnog mar-

ketinga, jer joj komunikacijska

snaga osigurava dimenziju

sredstva (komunikacijskog),

kako u vizuelnom tako i u sim-bolikom, odnosno ideolokomsmislu.

Na temelju teorijskog pri-

stupa Davida G. Micka, Jamesa

E. Burroughsa, Patricka Hetzela

i Mary Y. Brannen (Pursuingthe meaning of meaning in the

commercial world: An inter-

national review of marketing

and consumer research founded

on semiotics /2004/), autoripredstavljaju shemu okvira se-

miotikog marketinga i poka-zuju kako se semiotiki marke-ting moe primijeniti na primjerglagoljice Konstantina Filozofa

(usp. HorvatTomaevi Len-di 2009: 173).

Prvi okvir predstavlja po-

tencijaliziranje3i aktualiziranje4

znaenja u objekt (to jest dizajnproizvoda): ideja vodilja je kr-anska misao pretoena u grafe-me, a grafemi su kodovi iita-vanja Biblije. Raspored grafe-

ma donosi posebno znaenjekoje sadri saete i slojevite

poruke.

Drugi okvir podrazumije-

va potencijaliziranje i aktualizi-

ranje znaenja vezanih uz ob-

jekt (ambalaa, nazivi, brend,logo, oglaavanje): novoizgra-eno glagoljsko pismo se iri

putem prijevoda kranskihknjiga, liturgija, drugih crkvenih

dokumenata.

Trei okvir predstavljapo-tencijaliziranje i aktualiziranje

uvjeta za kupovinu /potronju,u ovom sluaju glagoljskogproizvoda (aktivnostima ma-

loprodaje, osiguranja novca...):Konstantin Filozof uz carsko

1 Pojam potencijaliziranje

podrazumijeva marketinkenapore u postavljanju nepo-

srednih znaenja koja bi bilavodi ciljnim ili idealnim po-

troaima (HorvatToma-eviLendi 2009: 164).

2Pojam aktualiziranjeozna-

ava konkretne napore sva-kog potroaa za ukljuivanjeu poslanu marketinku poru-ku odnosno generiranje zna-enja marketinke poruke,neovisno o tome jesu li ta

znaenja ostvarila cilj onogato su marketinki napori po-tencijalizirali (HorvatTo-

maevi Lendi 2009:164).

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

10/44


10 LingvazinMagazin za jezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar2013.

doputenje (osiguranje novca)kree u misionarsku aktivnost ukojoj e iriti glagoljicu (novi

proizvod koji slui kao komu-nikacijsko sredstvo). Nakon to

prikuplja uenike, pouava ih(maloprodajna aktivnost) i pri-

prema za kasnije pouavanjenaroda (veleprodajna aktiv-

nost).

etvrti okvir predstavljaaktualiziranje znaenja kroz is-kustva, posjedovanje, upotrebu

(zabava, slobodno vrijeme, iz-

gradnja opih procesa elja,memorija, identitet): ova je eta-

pa esto izvan domaaja idej-nog zaetnika, to je sluaj i sKonstantinom Filozofom. Gla-goljica ovu etapa zapoinje u 9.stoljeu (za vrijeme irilovaivota), a onda slijedi iroka ak-tivnost opismenjavanja Slave-

na, i ta se aktivnost (kroz brojne

transformacije) iri na velikomregionalnom prostoru (usp. Hor-

vatTomaevi Lendi 2009:173).

Rezultati te analize poka-

zuju da je Konstantin Filozof u

potpunosti slijedio okvire semi-

otikog marketinga. Prema to-me, glagoljica se moe razu-mijevati kao (duhovni) proiz-

vod osmiljen za komuniciranjes dotad nepismenim narodom

od koga se oekuje primanje

kranskevjere. S druge strane,glagoljica, uzimajui u obzirsve navedene odlike, ima spo-

sobnost da udovolji osnovnim

zahtjevima buduih potroa-a, to jest kranskihvjernika.

I ovako kratak pregled do-

sadanjih istraivanja dovoljanje da pokae da glagoljica zaistapredstavlja svojevrsni fenomen

koji emo teko u potpunosti ob-jasniti. Pokazuje se da ustroj-stvo njenog sistema znakova

poiva na razliitim naunimdisciplinama i da je povezana s

filozofijom, teologijom, geome-

trijom, numerologijom i dr. S

obzirom na to, moemo samonasluivati koliko je toga o gla-goljicijo nepoznato i koja su sveznaenjau njoj sadrana. I na kra-

ju, koji je njen pravi smisao, jer,

oito, glagoljica je vie od pisma.

Aldijana Kuliroena je 1987. godine u Sokocu. Za-vrila je master studij iz bosanskog, hrvatskog, srpskog

jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Sara-

jevu.

Literatura

uni, Marica, Granice geometrije i simbolike u gla-goljskoj paleografiji, https://bib.irb.hr/prikazi-

rad?&rad=335643. Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleografiji.pdf.

(tekst priloen 2. maja 2008. godine)

Damjanovi, Stjepan (1995). Staroslavenski glasovi ioblici. (2. izd.). Zagreb: Sveuilina tiskara.

Damjanovi, Stjepan (2007). Tri najstarije tiskane hrvat-ske poetnice. asopis za teoriju i praksu nasta-ve hrvatskoga jezika, knjievnosti, govornogai pis-menoga izraavanja te medijske kultureV/2: 921.

Hamm, Josip (1974), Staroslavenska gramatika. (4. izd.).

Zagreb: kolska knjiga.Horvat, Jasna,Nives Tomaevi, Slaven Lendi(2009).

Semiotiki marketing Konstantina irila Filo-zofa: glagoljiko prezentiranje kranstva kao

pretea suvremenog semiotikog marketinga.LibellariumII/2: 161180.

Piper, Predrag (2008). Uvod u slavistiku. (2. izd.).

Beograd: Zavod za udbenikekiljan, Dubravko (1987).Pogled u lingvistiku. (3. izd.).

Zagreb: kolska knjiga.

Lingvazin

preporuuje

knjigu

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

11/44

S povodom_____________


Denita KARI

roteklo je deset godina

od smrti Edwarda Saida,

u kojima je svijet postao

jo irim popritem za buktaju-

e ratove, kako za teritorij,

resurse, saveznike i trite, tako

i za ideje, ideologije, sekte imezhebe, tumaenja i predstav-

ljanja. U sveopoj borbi za mo

(borbi koja jeuvijekbespo-

tedna i nepravina, predodre-

ena surovim kapitalizmom i

ideologijama iskljuivosti) o-

vjeanstvu oajno nedostaje kri-

tiki otpor koji je u svim sfera-

ma svoga ivota pruao Ed-

ward Said. Dananji svijet kao

da je vie preputen zlokobnoj

Huntingtonovoj predstavi suko-

ba civilizacija nego humanisti-

koj Saidovoj viziji.

Ovih deset godina, osim

toga to vremenski neumoljivo

ukazuju na intelektualnu prazni-

nu koja je svake godine sve ve-

a i vie prijetea, pomogle su

da se iskristalizira sav humani-

stiki doprinos ovog ameriko--palestinskog knjievnoga kriti-

ara i aktivista. Iz irokog dija-

pazona politikih komentara

palestinskoga pitanja, muzikih

i knjievnih studija, razmatranja

i eseja te vlastitih memoarskih

djela, moe se utvrditi odreeni

broj specifinih pojmova koji

proimaju njegovo cjelokupno

djelo, bez kojih bi dananja

knjievna kritika bila osiroma-ena. No, ta je to u djelu i dru-

tvenoj angairanosti Edwarda

Saida privuklo toliko razliitih

mislilaca, pisaca, studenata koji

se, i desetljee nakon njegove

smrti, intenzivno (ali ne i

idolopokloniki, kao u sluaju

simbola / branda Che Guevare)prisjeaju njegovih rijei, i u

njima pronalaze svoje misaono

utoite i osjeaj da nisu sami?

Jedna od odlika djela Ed-

warda Saida svakako je njegov

dijalektiki odnos prema vlasti-

toj prolosti i sudbini intelektu-

alca na razmeu, u prostoru

izmeu (in-between), iz koga on

crpi i svoj osnovni pojmovni

spektar. Kao jedan od kljunih

pojmova koji se tom prilikom

pojavljuju jeste egzil, odnosno

boravak u egzilu (ghurba ili

manfa), posljedica oduzimanja /

otimanja (dispossession) i rase-

ljavanja (displacement), kako iz

domovine, tako i iz kulture, tra-

dicije, historije. Meutim, pri-

marno izgnanstvo koje Said

objanjava jeste ono iz jezika,duboko isprepleteno s bolnom

povijeu:

Poto je naa povijest zabranje-

na, narativi su rijetki; pria o

porijeklu, o domu, o naciji, ile-

galna je. Kada se narativ i po-

javi, on je prekinut, esto udan

i zavojit do krajnosti, uvijek ko-

diran, i obino u pretjeranim

oblicima (). (Said, After theLast Sky,citirano u: Husein 2004: 3)

Iskustvo ghurbe ili manfe

dijele brojni raseljeni autori

postkolonijalnoga svijeta, te se,

itajui Saidova djela kao vrst

kritiki okvir, meu njima us-

postavlja odnos shvatanja, sao-

sjeanja, ali i osjeanja dubokedrutvene, ekonomske i kultur-

ne nepravde proizvedene kolo-

nijalizmom i imperijalizmom.

Tiina kojom je kolonizirani

autor onemoguen da govori

(prisjetimo se pitanja Spivakove

Da li subalterni moe da govo-

ri?) prekinuta je, ali ne bez

dubokih oiljaka:

Postimperijalni pisci Treeg

sveta nose, dakle, svoju pro-

lost na svojim leima kao

oiljke rana ponienja, kao

podsticaj za neka druga de-

la, kao jednu drugaiju za-

misao prolosti to stremi

postkolonijalnoj budunosti,

kao iskustvo to neodlono

iska ponovno tumaenje i

razvrstavanje, iskustvo danekada nemuti domorodac

zbori i dela na prostoru koji

je oteo od kolonizatora u na-

letu opteg pokreta otpora.

(Said 2002: 381)

Da bi postimperijalni ili

postkolonijalni autor uope za-

poeo ispisivanje vlastite dru-

gaije zamisli prolosti, potreb-

na mu je dozvola da pripovi-jeda (permission to narrate)

P

Deset godina od smrti Edwarda SaidaMoja sloboda: postojati onako kako oni ne ele da postojim.

Mahmud Darwish

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

12/44



(Said 1984: 1317), eda bi se,

naposljetku, historija odreene

zajednice mogla posmatrati cje-

lovito i suvislo (v. vie u: Said

2002: 386). U tom kontekstu,

borba za jeziki prostor te za

pravo da se povijesna prostran-

stva iskau i opiu drugaije odslubenog narativa kolonizatora

postaje okosnicom solidarnosti

za sve (autore, zajednice, indivi-

due) koji su na odreeni nain

proivjeli ili jo uvijek ive

iskustvo raseljavanja i lienosti.

U preispisivanju povijesti ni

kolonizatorov narativ ne moe

ostati nedirnut: samo Saidovo

djelo Orijentalizam jeste vr-

hunski primjer uznemirava-nja autoritativnih i autoritarnih

kanonskih tekstova i njihova

konstruiranja Orijenta, projekt

koji e prerasti u velianstvenu

analizu otpora u djelu Kultura i

imperijalizam, kojim se, po ko

zna koji put, dokazuje da se sis-

tematsko iskoritavanje drugih

teritorija, resursa i ljudi, uskrai-

vanje prava na povijest i vlastitu

priu, uz namjerno oportuni-

stiko prikazivanje potinjenih

u generalizirajuim nepovolj-

nim terminima, mora suoiti sa

estokom reakcijom, te da praz-

ni prostori povijesti ili Zemlje

ne postoje (kako bi to eljeli

neokolonijalistiki narativi po-

put, prema Saidu, cionistikog).

Upravo u ovoj duboko hu-

manistikoj ideji otpora svojeutoite i praiskonsku nadu u

pravdu pronalaze svi oni koji su

se osjetili uskraenima, lieni-

ma ili utianima, onima koji jo

uvijek ne mogu ili ne smiju da

govore. Ona je njihova dozvola

da pripovijedaju i da ne budu

svedeni na poopavajui opis. I

dok se veliki broj postkolonijal-

nih kritiara zatvara u teoretske

bastione, iz Saidova se djela i-itavaju smjernice za raskrinka-

vanje kompleksa bijeloga spa-

sitelja koji nastoji reproducirati

odnose moi i nejednakosti

putem monolitnoga narativa.

(Ovakav je kompleks najoitiji

u plonom i iskrivljenom odno-

su prema eni muslimanki. Bi-

jeli spasitelj ne pree od okupi-ranja druge zemlje pod izlikom

njezina spaavanja.) I na kraju,

Saidovo djelo pokazuje da sva-

ko zasluuje da vlastitim gla-

som ispria svoju priu, kroz

koju e kontrapunktalno

uestvovati u reintegraciji svih

tih naroda i kultura, neko og-ranienih i srozanih na perifer-ni status, sa ostatkom ljudske

rase (Said 1991: 3).Krug zapoet Orijenta-

lizmom i raskrinkavanjem eu-

rocentrizma nipoto ne bi trebao

da se zatvori nacionalistikim

ekskluzivitetom i obrnutim esen-

cijaliziranjem. Onoliko koliko

je bitno dobiti dozvolu za pri-

povijedanje, toliko je vano ne

utihnuti i ne zagluiti vlastitim

narativom sve druge, budui da

se ne treba uivati u marginal-nosti i beskunitvu (); s nji-ma treba zavriti, tako da vie,

Plakat za okrugli sto u New

Yorku povodom desetogodi-

njice smrti E. Saida.

a ne manje ljudi moe uivatiblagodati onoga to je stoljei-ma osporavano rtvama rase,klase ili roda(Said 1991: 5). Na

taj se nain ukazuje i sama

kreativna nedovrenost Sai-

dova djelaon ne daje konane

odgovore i ne upuuje na

iste i upotpunjene prie.

Nakon borbe za vlastiti glas i

narativ, predstoji teak rad i u

njemu Saidovo djelo nastavlja

da ivi.

Literatura

Husein, Abdirahman A. (2004).Edward Said: Criticism

and Society. London/New York: Verso.

Said, Edvard (2002). Kultura i imperijalizam (prev.

Vesna Bogojevi).Beograd: CirculusGlobus.

Said, Edward, Permission to Narrate,London Review of

Books, Vol. 6 No. 3, 16 February 1984

Edward W. Said, The Politics of Knowledge, Raritan

11.1, pp. 1731, (1991), http://home.comcast.net/~krmcnamara/syllabi/5132/Said,Politics.pdf, pristu-

pljeno 6.12.2013.

Denita Karimagistrica je knjievnohistorijskih nauka i vii

struni saradnik na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Autorica

je knjigePalestinski postkolonijalni roman i novela u djelima

abre Ibrhma abre i assna Kanafnja (2011) te

nekoliko naunih i strunih radova iz oblasti arapske klasine imoderne knjievnosti. Bavi se prevoenjem s arapskog i

engleskog jezika. Prevela je tri knjige.

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

13/44

S povodom_____________


Erna MURI

irokom korpusu tek-stova koje danas sve-

obuhvatno imenujemo

postkolonijalnom kritikom,odnosno kritikim angama-nom koji preispituje razliite

tipove diskursa u njihovoj tvor-bi kolonijalne drugosti Orijen-

talizamEdwarda Saida pred-

Edward Said

stavlja nezaobilazno tivo. Ob-javljeno 1978. godine, to je dje-

lo do danas doivjelo prijevodna gotovo sve svjetske jezike,1

provocirajui esto vrlo razliiterecepcije i svjedoei da je ovaj

ameriko-palestinski intelektu-alac otvorio jedno polje interesakoje je svoju aktuelnost zadra-

lo i u savremenom kontekstu.

tavie, svako imagoloko, kom-paratistiko, humanistiki uoz-biljeno istraivanje egzotinihpredstava o drugima danasmora poi od onih definicija

orijentalizma kakve je ponu-dio Edward Said u istoimenomdjelu.

Orijentalizamje djelo koje

je teko svrstati u vrste disci-plinarne okvire. Ono je istovre-

meno i knjievna i historiograf-ska i socio-psiholoka studijakoja se u metodolokom smislu

bazira na poststrukturalistikimteorijama i generalnom stavu da

drutvo i knjievna kultura je-dino mogu biti istraeni zaje-dno. Polazei u teorijskom as-

pektu od Foucaultovog arheo-lokog itanja diskursa, odno-sno od ideje o meuuvjetova-nosti moi i znanja, Said e na

primjeru brojnih i raznorodnih

tekstova pokazati kako se

re/produciralo ono to on nazi-va orijentalistikim diskursom.Meutim, da bi pokazao djelo-tvornost ideologije, najprije je

morao opisati njezin predmet

istraivanja Orijent.

Orijent nije samo susje-

dan Evropi; on je, tako-

er, mjesto najveih, naj-

bogatijih i najstarijih ev-

ropskih kolonija, izvori-

te njenih civilizacija i

U

Edward W. Said: Orijentalizam.Zapadnjake predodbe o Orijentu

Autor ilustracije

Suad VeliE-mail

[email protected]

Radionica s pisatju

mainu i crtatji pribor

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

14/44



Jedan od mnogih pri-

jevodaOrijentalizma

1Ovaj prikaz referira naizdanje sarajevske Svjet-losti iz 1999. godine, uprijevodu Reida Hafi-zovia. U istom izdanju

objavljen je i SaidovPo-govor izdanju iz 1995.

jezika, njene suparnike

kulture i jedne od njenih

najdubljih i najprihvae-

nijih predodbi o onom

Drugom.(Said 1999: 15)1

Orijent je, dakle, imagina-

tivna projekcija / konstrukcijaorijentalistikog diskursa, ali

daleko od toga da bi ona ostala

samo bezazlen fiktivni prostor

na kome zapadnoevropske kul-

ture potrauju svog identitarno i

kulturno drugog. Prema Sai-

du, orijentalizam je nain mi-

ljenja koji proizvodei pre-

dodbe o Orijentu kao drugom

istovremeno vri zaposjedanje,

kontroliranje, dominaciju i re-produkciju preko razliitih dru-

tvenih, politikih i kulturnih

mehanizama: institucija, korpo-

racija, birokracija, doktrina,

knjievnosti i umjetnosti. Ori-

jentalistiki diskurs reprezentira

Orijent kao neku vrstu vlastitog

mranog ega.

Said je jasno razluio tri

znaenja orijentalizma koji-

ma operira u ovom djelu: jedan

je tzv. akademski orijentalizam,

koji podrazumijeva stuno bav-

ljenje orijentalskim studijama,

potom, to je i openiti nain mi-

ljenja koji pretpostavlja razli-

kuizmeu Istoka i Zapada, dok

je tree znaenje orijentalizma

(ono kojim se Said ponajvie

bavi) hegemonistiki diskurs

koji za krajni cilj ima posjedo-vanje vlasti nad Orijentom. Za-

pravo e Said u svojoj tezi otii

i dalje, ustvrdivi da je rije o

razgranatom geopolitikom pro-

jektu koji se razlae u nizovima

razliitih diskursa. Radikalnost

ovakve teze, premda argumen-

tirane i Saidovim primjerima

koliko i scenarijem dananjeg

svjetskog poretka, izazvat e,

meutim, mnogobrojne kritikena raun autorovog antizapad-

nog stava, povodom ega e

on svoje razloge i opravdanja

iznijeti u poznatomPredgovoru

za izdanje iz 1995, nekom vrs-

tom metapoetikog pogovora

uzOrijentalizam.

Hronoloki pregled studije

obuhvata ogroman period povi-jesnog vremena bavljenja Ori-

jentom, a taj sadrinski prostor

Said radije imenuje pojmom

imaginativna geografija. Ima-

ginativno ili fiktivno trebalo bi

ovdje da posvjedoi o nael-

nom konstruktivizmu kad je ri-

je o koritenju imena Ori-

jent, odnosno Okcident, o i-

njenici da su geografske granice

vie fiktivni ili proizvoljni pro-stori stvoreni raznim praksama

oznaavanja. Prvu razliku izme-

u Okcidenta i Orijenta u knji-

evnom tekstu Said pronalazi u

Homerovoj Ilijadi ili, neto ka-

snije, u Eshilovim Perzijanci-

ma, odnosno prvotne opsesi-

je Orijentom on locira u vrije-

me antike Grke i Rima. Ori-

jentalizam je stvoren i obliko-

van naroito u doba osmansko-

turskih osvajanja, koja su za

Evropljane kao kransku civi-

lizaciju predstavljale neposred-

nu opasnost i propast. Daljnje

kontinuiranje orijentalistikih

projekata nastavlja se iz sred-

njeg vijeka u renesansu, a po-

tom i najizrazitije u vijeku kolo-

nijalnih osvajanja. Otuda se Sai-

dova interpretacija orijentalisti-kih predodbi prvenstveno ba-

zira na britanskom i francuskom

korpusu tekstova, dok posljed-

nja poglavlja knjige istrauju

tzv. moderni orijentalizam (od

1870. godine) i vrijeme domi-

nacije Sjedinjenih Amerikih

Drava.

U svemu tome, Said kao

uzorni poststukturalist ne zabo-

ravlja ogoliti i vlastito sjediteinterpretacije, podsjeajui nas

na faktor osobnog ulaganja:

Ja, nikada, meutim, nisam

izgubio iz vida kulturnu zbilju

osobne ukljuenosti u to da

budem konstruiran kao Is-

tonjak. (Said 1999: 39)

Orijentalizamje, kao to jeve reeno, izazvao brojne kon-

troverze i kritike na Saidov ra-

un. One su se, kao u sluaju

optubi za antizapadnjatvo ili

zagovaranje islamskog funda-

mentalizma, pokazale kao neu-

temeljene, dok su u sluaju pri-

govora na ostatke liberalnog

humanizma iteorijskog eklek-

ticizma rezultirale odreenim

promjenama u Saidovom mi-

ljenju. Kako e pokazati njego-

va naredna knjiga Kultura i

imperijalizam, naglasak vie ni-

je na sukobu i razliitostima

izmeu civilizacija i kultura, ne-

go unutar njih. U skladu s re-

centnim postkolonijalnim teori-

jama i Said je smatrao da su

kulture heterogene i meusob-

no isprepletene te da se ni oZapadu, odnosno zapadnoj

civilizaciji ne moe govoriti kao

o fiksnom geopolitikom pro-

storu, nego radije kao o palimp-

sestnom prostoru ukrtanja ra-

zliitih civilizacija i kultura koje

dijele problematinu historiju

osvajanja i istrebljenja. UPo-

govoru za izdanje iz 1995.Said

izraava optimistiku viziju u

post/moderno reduciranje impe-rijalistikih strategija, a vlastiti

interes prebacuje na ulogu

(biveg) kolonijalnog subjekta u

prostorima hibridnih kultura.

Ukoliko ova knjiga ima

kakvu korisnost i zadatak, na-

pominje na kraju Edward Said,

to e biti njezino probijanje ka

alternativi orijentalizmu i po-

stavljanje pitanja: kako predsta-

viti drugu kulturu i kako govori-ti u neije drugo ime?

Erna Muri ma-

gistrica je knjiev-

nohistorijskih nauka.

Via je asistentica

na Filozofskom fa-

kultetu Univerzite-

ta u Tuzli. Autori-

ca je vie radova iz

oblasti knjievne kri-tike i romanaJeda-

naest poglavlja eka-

nja, za koji je 2008.

godine dobila Godi-

nju nagradu Drutva

pisaca TK.

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

15/44

S povodom_____________


Sead HUSI

svojoj knjizi esejaMit

o Sizifu, koja je prvi put

objavljena 1942. godi-

ne, Alber Kami (Albert Camus)

pie o apsurdu, o njegovu nas-

tanku, o tome da je smisao i-vota najvanije pitanje koje sebi

moemo postaviti. Apsurd na-

staje onda, pie Kami, kada se

svijet eli razumjeti, dakle

obuhvatiti miljenjem, kada se

nakon nesvjesnoga ivota,

koji je automatiziran u toj mjeri

da svako jutro, dan, godinu

veina ljudi oscilira odreenim

putanjama koje su determini-

zirane graanskim obiajima:

izlazak u etnju, vonja u tram-

vaju, obrok u fabrici itd., javi

zato. Nakon ovoga pojavlju-

je se umor u znaku uenja, ka-

da se javlja ili samoubistvo ili

oporavak. U periodu umora po-

stoji i gadan osjeaj, ali i on je

sam po sebi dobar, jer pokree

svijest. Apsurdno je, prije sve-ga, da mi gramatiki ivimo u

budunosti i, samim time, sva-

kim smo danom blii smrti.

Kamijevo bavljenje stanjem

apsurda dovodi ga u vezu s

egzistencijalnim filozofima, ko-

ji su, dajui prednost apsolutnoj

istini, uinili filozofsko samou-

bistvo. Naime, i sam grijeh bez

Boga je, veli Kami, apsurdan.

Dakle, ukoliko ne postoji apso-

lutna istina, i sam govor u ime

nje besmislen je i apsurdan.

Husserl i fenomenolozi,

biljei Kami, pridruuju se ap-

surdnoj misli koja u poetnoj

tvrdnji iskljuuje potpunu isti-

nu. Fenomenolozi ne objanja-

vaju svijet, nego ga, posmatra-

jui svaku istinu pojedinano,

ine povlaenim mjestom.Pojedinane bi istine bile ve-

ernji vjetar i sama ruka na ra-

menu, jer svaka stvar ima

svoju istinu (Kami 2008: 53),

to jest i sam moral jednoga

ovjeka ima smisla samo na os-

novu kvantiteta i iskustva koje

ovjek moe sabrati, dok je kod

veine ljudi za vrijeme Kamije-

va ivota opi moral, koji je

uvjetovan mehanizacijom, bioosmoasovni rad u fabrikama.

Kamijev Don Huan uspje-

an je u osvajanju ena i njegov

je moral odreen njegovim is-

kustvom. Na pitanje ko je ap-

surdan ovjek, odgovor je slje-

dei: Ubeen u svoju ograni-enu slobodu, u svoju pobunu

bez budunosti i u svoju prolaz-

nu svest, on nastavlja svoju

pustolovinu u vremenu svoga

ivota. Tu je njegov prostor, tu

je njegovo delanje koje on titi

od svakoga suda, osim svog

sopstevnog (Kami 2008: 79).

S druge strane, ukoliko se don-

huanstvo ne budi u svijesti, od-

nosno sama pustolovina nada-

leko poznata viteza, idealiste,

Don Kihota skonava jednim

graanskim manirom. Nakon

svega, Don Kihot ipak umire s

onim imenom koje mu je dato.

Granice njegove slobode jesu

granice njegova imena. Svijest

apsurdnosti i ovjeka koji je

njome zahvaen kao posljedicu

imaju pobunu, slobodu i strast.Raspravljajui o Dostojev-

skom i njegovoj umjetnosti, Ka-

mi na prvo mjesto stavlja smi-

sao, jer su svi junaci Dostojev-

skoga likovi koji propituju smi-

sao, ne plaei se smijenoga.

Nakon analize njegovih junaka,

Kami zakljuuje da je svijet

umjetnosti i zebnja koja je u

bilu junaka romana prisutna ite-

kako blizak stvarnosti. Onojstvarnosti za koju Kami pie da

U

Izmeu apsurda i nadeShvatiti svijet za jednog ovjeka znai svesti ga

na ljudsku mjeru, potvrditi ga vlastitim peatom.

Alber Kami

Ilustracija: Suad Veli

Albert Camus roen

je u alirskom graduMondovi 1913. godine.

Dobio je Nobelovu na-gradu za knjievnost1957. godine. Autor je

poznatih djela Stranac,Kuga, Mit o Sizifu

Ove se godine obilje-

ava stogodinjica nje-

gova roenja.

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

16/44



ovjek moe biti i hrianin i ap-

surdan. Apsurdno je, na odgo-

vor Aljoe o buduem svijetu,

ne njegov hrianski moral,

nego predskazanje o buduem

svijetu. S druge strane, istinski

hrianin, to jest onaj koji vjeru-

je u budui svijet zasigurno sesvojim vjerovanjem suprotstav-

lja ovome. Ukoliko postoje oba

morala: prvi koji vjeruje i drugi

koji ne vjeruje, a koji pritom i-

ne jednog ovjeka, onda se tu

radi o hipokriziji i nedosljed-

nosti.

Kao centralnu linost ove

knjige Kami je uzeo Sizifa. Si-

zif je, nadmudrivi boga smrti,

okovao Smrt. Takoer, odavaoje tajne bogova i, pripovijeda se,

inio mnoge dogodovtine zbog

kojih je dopao pakla i muka.

Zbog svog ina on je kanjen

da gura kamen do vrha planine,

a kamen se uvijek ponovo otko-

trlja nazad. Sizifov posao jeste

jedna dijalektika nunosti i sa-

me borbe u kojoj on ipak spoz-

naje sreu. Sizif u sebi ima

donkihotsko smirenje, dok se

Don Huan, poznajui svoje gra-

nice, otjelovljuje u pustolovini

samoga ivota, skonavajui,

kako ga Kami vidi, u eliji

panskih manastira, gdje se ne

sjeaiezlih ljubavi, nego sa-

moga sebe, prezirui kraj. Upra-

vo na tome tragu, citirajui

Edipa, koji nakon svega ipak

kae da je sve dobro i Sizif pro-

nalazi sreu. Njegovo breme i

borba da se stigne do cilja do-

voljna je da se ispuni ovjekovo

srce. Sizif je, ipak, savladaviapsurd naao utjehu u nadi i

dobru. Kamijev apsurd nije od-

raz njegove uobrazilje, koliko je

to stanje opega duha. Stanje

apsurda pisac nije izmislio,

nego zatekao u svijetu gdje

vremenske meae ine ne na-

una otkria i umjetnika ostva-

renja, ve ratni poar i pustoe-

nja (Begi 2004: 496497).

Na kraju ove knjige, govo-

rei o Kafki i njegovoj umjet-

nosti, onima koji su pisali o

Kafki i definirali njegovo djelo

kao oajniki krik, bez mogu-

nosti bjekstva, Kami suprot-

stavlja nadu. Nada je upravo

pobjeda apsurda koji je mogu

u onoj mjeri u kojoj ga ne pri-

hvatamo. Naa nada je sloboda

i pobuna, bez obzira to naa

snovienja i nae iskustvo nisu

dati kao beskonani niti u jeziku

niti u proivljenome.

Sizif je ipak sretan!

Ilustracija: Suad Veli

Izvori i literatura

Begi, Midhat (2004). Eseji i kritike. Sarajevo: BZK

PreporodKami, Alber (2008). Mit o Sizifu (Ogled o apsurdu).

Beograd: Paideia

Sead Husi (1986)

profesor je bosanskoga

jezika i knjievnosti.

Diplomirao na Filozof-

skom fakultetu u Tuzli

2010. godine. Do sadaje poeziju i knjievnu

kritiku objavljivao ui-

votu, Motritima i Be-haru. Autor je nekoliko

neobjavljenih pjesni-

kih zbirki.

Nova knjiga

Izdava: Centar za kulturu i obrazovanje

Teanj, 2013, 192str.

Promociji Lingvazinadoprinijeli su

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

17/44

Intervju_____________


ZaLingvazingovori

Martin HASPELMATH

Pitanja i prijevod s engleskog

Halid BULI

Univerzalije nude mnogo materijalaza dalja razmiljanja o funkcioniranjujezikog sistema

Martin Haspelmath

Lingvazin: Gospodine Haspelmath, usvojim radovima najee se bavite pojava-

ma koje se ne tiu samo jednog jezika vemnogih jezika svijeta. Bavite se historij-skom i komparativnom morfologijom i sin-

taksom, jezikim kontaktima, jezikomtipologijom, jezikim univerzalijama... taVas je motiviralo da postanete lingvist, a ta

je utjecalo na to da izaberete komparativni

pristup prouavanju jezika?

M. H.:Ja sam ba volio uitijezike od ma-

lih nogu i bio sam fasciniran njihovim razlii-

tim gramatikim strukturama. Prvobitno samelio postati historijski lingvist pa sam studirao

grki, gotski i sanskrt. Ali ova vrsta temeljnih

historijskolingvistikih studija mogua je samo

za mali skup jezika, to su naime oni koji su

potvreni u pisanom obliku za neko due

vrijeme. Historijska je lingvistika daleko tea

za jezike izvan Evrope. Tako sam postepeno

preao na tipoloko-komparativnu lingvistiku,

gdje se jezici mogu komparirati jedni s drugim

bez obzira na njihovu historijsku povezanost,

samo na osnovu njihovih zajednikih struktur-

nih obrazaca.

Lingvazin: ta su danas ciljevi kompa-rativne lingvistike? Radi li se na rekon-

strukciji prajezik?

M. H.:U historijsko-komparativnoj lingvistici

ljudi nastavljaju pokuavati rekonstruirati pra-

jezike, ali finansijska situacija nije naroito

dobra pa je napredak spor. Mada je meuljudima openito interes za historijska pitanja i

dalje velik, akademski lingvisti preferiraju

baviti se modernim jezicima i nehistorijskim

pitanjima.Moda jeto tako jer veina akadem-skih lingvista radi na odsjecima gdje im je

glavni posao da pouavaju lingvistici budue

uitelje lingvistike. A uitelji jezika vie ne po-

uavaju jezike poput latinskog i grkog, ve

moderne jezike kakvi su engleski i kineski.

Lingvazin: Koje su po Vaem miljenjunajzanimljivije jezike univerzalije?

M. H.:Najzanimljivije univerzalije su impli-

kacijske univerzalije tipa ako jezik ima oso-binu A, onda takoer ima i osobinu B.

Naprimjer, moemo rei da ako jezik ima za-

mjenike relativne klauze, ondaposjednik stoji

ispred posjedovane imenice. Ili u domenu

fonologije: ako jezik imaf, onda takoer imas.

Ove univerzalije, strogo govorei, ne predstav-

ljaju konstataciju o svim ljudskim jezicima, ali

predstavljaju zanimljive tvrdnje o prirodi ljud-

skog jezika. Oigledno ima neto u prirodi

ljudskog jezika to povezuje redoslijed posjed-

nika i posjedovane imenice s redoslijedomrelativne klauze i imenice, na intrigantno

asimetrian nain. Takve univerzalije nude

mnogo materijala za dalja razmiljanja o funk-

cioniranju jezikog sistema i njegovoj mo-guoj komunikacijskoj i kognitivnoj (ili ak

psiholokoj) motivaciji.

Lingvazin: Autor ste Gramatike lezgijskog

jezika, koja je iroko poznata i citirana kao

izvor podataka o tom jeziku. ta Vas jemotiviralo da istraujete taj jezik? Koje su

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

18/44

___________Intervju

18 LingvazinMagazin zajezik i knjievnost| Broj I/3|Decembar 2013.

njegove najznaajnije karakteristike?

M. H.:Kada sam se poeo baviti gramatikomlezgijskog, ve sam znao da elim postatikomparativni lingvist, ali sam takoer elio

pokazati da mogu opisati i pojedinani jezik.Pisanje ove gramatike natjeralo me da ozbiljno

prouim veliki broj tema u jeziku koji imaprilino drukiju strukturu nego poznati evrop-ski jezici. Imao sam pristup govornicima jer

sam dobio stipendiju za postdiplomski studij u

Moskvi. Doi do Dagestana na Kaspijskomjezeru, gdje se lezgijski govori, za stranca je u

to vrijeme bilo veoma teko. Ali je lezgijskiustvari lahak jezik za uenje. Ima mnogo pisa-nih tekstova. U dananje vrijeme postoji ak ifin elektronski korpus (http://www.dag-

languages.org/LezgianCorpus/search/) . Kao i

svi dagestanski jezici, lezgijski ima mnogorazliitih suglasnika i mnogo razliitih padea.To je jezik sa lijevim grananjem s relativno

preciznom morfologijom i morfofonologijom.

Za razliku od svojih srodnika, izgubio je rod

pa je jedan od najjednostavnijih dagestanskih

jezika.

Lingvazin: Radili ste na projektima koji

se tiu prouavanja pidina i kreolskih jezi-ka. ta nam moete rei o tim iskustvima irezultatima istraivanja? Koliko pidina ikreolskih jezika ima danas? Jesu li ugroe-ni? Koliko se govornika slui tim jezicima?Gdje su rasprostranjeni? Koje okolnosti

dovode do nastanka takvih jezika? Nastaju

li danas novi pidini i kreolski jezici?

M. H.:To je mnogo razliitih pitanja. Glavniprojekt na kome sam radio, zajedno sa

Susanne Marijom Michaelis, jeste Atlas and

Survey of Pidgin and Creole Languages(pogledajte http://apics-online.info). U tom

smo projektu prouavali 76 pidina i kreolskihjezika iz cijelog svijeta, a takoer i nekolikomijeanih jezika. Pidini su jezici koji nemajuizvornih govornika i koji se koriste u situaci-

jama kada postoje veoma ograniene potrebeza komunikacijom izmeu razliitih zajednica,kao to su trgovina ili vojska. Pidini nastaju

pojednostavljivanjem od obinih jezika i veo-ma je teko prebrojati ih, jer mogu brzo nastati

i nestati (unutar nekoliko godina ili decenija) uzavisnosti od situacije. Na jeziki katalog

(Glottolog) trenutno navodi 53 (http://glott

olog.org/resource/languoid/id/pidg1250), ali je

taj broj u svakom sluaju premali. Kada sepidin jezik rairi i stjee sve vie ivie funk-cija, jednog dana moe postati glavni jezikzajednice, kao to se desilo u mnogim oblasti-ma Papue Nove Gvineje, gdje se tok pisin

(jedan pidin zasnovan na engleskom) koristikao osnovni maternji jezik mnogih ljudi. Kre-

olski se esto prouavaju zajedno spidinima ineki kau da oni uvijek nastaju od pidina, alimi u mnogim sluajevima zaista ne znamo nji-hovo porijeklo. Kreolski se primarno identifi-

ciraju kao strukturno pojednostavljeni jezici

koji izgledaju izvedeni iz sloenijih jezika kojise govore drugdje i kojima se koriste prilinodrukije populacijske skupine.

Lingvazin:Izjavili ste da gramatike struk-ture mogu posluiti kao prozor u ljudskuprolost. Na koji nain one to ine?

M. H.:U prolosti su prvenstveno leksike ifonoloke strukture bile ono to nam je davalouvid u prethistorijsku situaciju. injenica da surijei u baskijskom toliko razliite od rijei uromanskim jezicima pokazuju nam da su

Baski ostatak jedne ranije, predindoevropske

populacije. Ovo je osnova tradicionalne pored-

beno-historijske lingvistike. Ali u skorije vrije-

me lingvisti su takoer poeli prouavati gra-matike strukture, usporeivati ih i koristiti senjima da donesu zakljuke o ljudskim zajedni-cama. Naprimjer, mnogi kreolski jezici u

Amerikama i u Aziji pokazuju gramatike ut-jecaje od jezika koje su govorile izvorne zajed-

nice. Trebate sofisticirane gramatiare kompa-rativiste da uoe ove utjecaje.

Lingvazin:Vi ste jedan od urednika Svjet-skog atlasa jezikih struktura, koji se smatra

velikim i revolucionarnim dostignuem zajeziku tipologiju. ta su njegove najzna-ajnije odlike? Kojim ste metodama skup-ljali podatke za tako veliki projekt?

M. H.:Metoda je sasvim jednostavna: uzmete

gramatiku pojavu (recimo, prisustvo ili od-sustvo obiljeja budueg vremena) i proua-vate je u velikom broju jezika irom svijeta na

osnovu deskriptivnih gramatika. Naravno, imai nekih potekoa: potrebno je da imate pristup

Preporuene stranice

http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/sear

ch/

http://apics-online.info http://glottolog.org/resource/languoid/id/pidg1250
http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/http://apics-online.info/http://apics-online.info/http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://glottolog.org/reso%20urce/languoid/id/pidg1250http://apics-online.info/http://apics-online.info/http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/http://www.dag-languages.org/LezgianCorpus/search/

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

19/44

Intervju_____________


tim gramatikama i da uzmete u obzir da su sve

one pisane iz razliitih perspektiva. Nemastandardnog naina za pisanje gramatika. Takoje ovo dugotrajan i esto teak zadatak. Alineki ljudi uivaju u tome i mi smo jednostavnookupili ove ljude i stavili sve njihove podatke

u veliku bazu podataka. Lijepa stvar je i to to

sad moemo pokazati slike gramatikih poja-va, odnosno mape. U mnogim sluajevimavidimo zanimljive obrasce koje nismo oe-kivali.

Lingvazin:Jedna od tema koje ste istrai-vali jeste i Standard Average European.

Kakvi su Vai zakljuci u vezi s tim?

M. H.:To je etiketa posuena od BenjaminaLee Whorfa koja opisuje slinosti izmeu ev-

ropskih gramatikih struktura kad se usporedes jezicima koji se govore drugdje u svijetu.

Ako samo prouavate slavenske, romanske igermanske jezike, mogu vam se uiniti prili-no razliitim, ali iz perspektive koja uzima uobzir cijeli svijet, oni su upadljivo slini jednidrugima, takoer i kad ih usporedite s njiho-vim indoevropskim srodnicima u Aziji. Tako

se ini da ne formiraju samo balkanski jezicilingvistiku zonu (ili jeziki savez, Sprach-bund, kako se ponekad kae), to jest oblast savie slinosti meu jezicima nego to bi seoekivalo na osnovu njihove genetske srodno-sti, nego cijela Evropa ini jednu lingvistikuoblast. Meutim, metode za identificiranjelingvistikih zona trenutno uope nisu rigoroz-ne. Devedesetih smo posebno prouavali ev-ropske jezike (uz finansiranje od Evropske na-

une fondacije) pa smo se fokusirali na njiho-ve slinosti. S razliitom perspektivom (ili aki s razliitim finansijerom) mogli bismo doi

do drukijih zakljuaka. Ja vie nisam uvjerenu te zakljuke.

Lingvazin:Uestvovali ste u istraivanjimakoja se tiu posuenica i njihove tipologije.Bilo bi zanimljivo uti od Vas koliko savre-meni jezici posuuju rijei jedni od drugih.Koji jezici najvie posuuju rijei? Iz kojihse jezika najvie posuuje? Koja je leksikanajei predmet transfera?

M. H.:Ve dugo je jasno da mali jezici s ma-lim prestiom imaju tendenciju posuivanja od

velikih jezika s velikim prestiom, a veoma se ri-jetko deava obrnuto. Tako gdje postoji znaajnarazlika u prestiu ili moi, rezultat je prilino

predvidljiv. Ono to nas je zanimalo jeste koji seuzorci posuuju u jezicima irom svijeta i koje sevrste rijei posuuju. Otkrili smo da su najsta-

bilnije rijei, one koje se najmanje posuuju,

rijei za prostorne odnose i dijelove tijela.

Lingvazin:Kakav je Va stav prema puriz-mu i ta mislite koliko puristika nastojanjamogu biti uspjena?

M. H.:Purizam je sociolingvistiki koncept ko-ji ja stvarno ne prouavam. ini se da je bitansamo za nekolicinu velikih jezika s prestiom ukome govornici nalaze poseban ponos. Ali mi

ne znamo uistinu. Neki manji jezici (naprimjer,

mnogi sjevernoameriki indijanski jezici) neposuuju mnogo rijei. Moda i govornici tihjezika takoer imaju nekakve puristike stavove.

Lingvazin: Vi kao lingvist uestvujete umnogimonlineprojektima, kakvi suGlotto-

pediaiGlottolog. ta nam moete rei o timi drugim internetskim projektima u kojima

uestvujete?

M. H.:Sve vie i vie komunikacija meu lju-dima odvija se putem interneta, a to je naroitotano u nauci, jer naunici esto imaju neke odsvojih najbliskijih kolega na drugim kontinen-

tima. Tako izdavanje naih lanaka i knjiga napapiru, to se obino jo uvijek radi, u dana-nje vrijeme ima malo smisla. A ima jo manjesmisla za prirune radove kao to jeGlottolog (katalog svjetskih jezika

kome sam jedan od urednika). Ono

to jo uvijek esto nedostaje jeste

ono to se moe nazvati drutveniznaaj novih online publikacija.Kako moemo motivirati naunike daim doprinesu, kako moemo uiniti dase ti doprinosi uraunaju u graenjekarijere. ini mi se da je ovo ustvarinajizazovniji problem s kojim se da-

nas lingvistika suoava. Da bih pomo-gao da naa disciplina ostvari napre-dak, takoer sam radio kao glavniurednikLanguage Science Pressa, no-

vog izdavaa lingvistikih knjiga kojese mogu besplatno preuzimati.

Lingvazin: Postoji li neki lin-

gvist koga biste istakli kao ne-

koga iji su Vas lik i djelo po-sebno inspirisali tokom Vaekarijere?

M. H.:Lingvist ijem se radunajvie divim jeste JosephGreenberg. On ima neutaivuradoznalost u vezi s jezicima

svijeta, a bio je zainteresiran i

za detalje gramatike i histori-

je, kao i veoma openita pita-nja lingvistike teorije. I on

nikad nije mnogo brinuo otrenutnim glavnim tokovima.

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

20/44

___________Radovi


1Ne trebaju se pitati slova u

latinskom jeziku kako bi setrebao govoriti njemaki je-zik, kao to ovi magarci torade, nego se treba pitati maj-

ka u kui, djeca na ulicama,zlobni ovjek na pijaci, i nji-ma u usta gledati kako go-

vore i prema tome prevoditi,

tako e se razumjeti i primije-titi da se govori njemaki.Usporedbe radi navest emo ikako bi taj odlomak mogao

glasiti u savremenom nje-

makom jeziku: Man mussnicht die Buchstaben in der

lateinischen Sprache fragen,

wie man deutsch reden soll,wie diese Esel tun, sondern

man muss die Mutter im

Hause, die Kinder auf den

Gassen, den gemeinen Man

auf dem Markt drum fragen,

und dem selben auf das Maulsehen, wie sie reden und

danach dolmetschen, so ver-

stehen sie es und merken,

dass man deutsch mit ihnen

redet. (prim. prev.)

vi se jezici konstantno

mijenjaju, iako se to de-

ava tako sporo da pro-mjene nije jednostavno opaziti.Ali, ako usporedimo dananjinjemaki s Lutherovim jezi-kom, ili dananji engleski saekspirovim, razlike su i na pr-vi pogled uoljive. Sljedeislavni navod Martina Luthera

moe posluiti kao ilustracija:

Man mus nicht die buch-

staben inn der lateinischen

sprachen fragen, wie man

sol Deutsch reden, wie diese

esel thun, sondern man

muss die mutter jm hause,

die kinder auff der gassen,

den gemeinen man auff dem

marckt drumb fragen vnd

den selbigen auff das maul

sehen, wie sie reden, und

darnach dolmetzschen, so

verstehen sie es den vndmercken, das man Deutsch

mit jn redet.1

Nauka o jeziku dijeli histo-

riju jezika na periode kao to sustarovisokonjemaki, sred-njovisokonjemaki, novovi-sokonjemaki ili latinski,starofrancuski, novofrancu-ski, ali se u stvarnosti, naravno,

radi o postupnim prijelazima.Svaka generacija govori malo

drukije od prethodne, ali razu-mijevanje izmeu pradjedova iunuka nikad nije ugroeno. Mi-

jenjanje jezika odvija se takopostupno da je govornicima naj-

veim dijelom neuoljivo.Obrazovani govornici, za

koje ispravno vladanje stan-

dardnim jezikom predstavlja

veliku sentimentalnu vrijednost,

uvijek nanovo izraavaju svojenezadovoljstvo odreenim ino-vacijama, a naroito u vezi sleksikim blagom. U njema-kom govornom podruju to se

prvenstveno odnosi na rijei en-gleskog porijekla i izraze obli-

kovane prema obrascima koji

su preuzeti iz stranih jezika, kao

to je izraz Sinn machen (imatismisla). Ali, nezadovoljstvoinovacijama mnogo je starije.

Jedan popularni prirunik iz1906. godine, naprimjer, kriti-

zira izraze poput Ergebnisseerzielen (postii rezultate),eine Entscheidung begren

(pozdraviti odluku), ein Ge-dicht vertonen (uglazbiti pjes-mu), nazivajui ih besmis-lenim i neukusnim, apsur-dnim inovacijama i odvrat-nim germaniziranjem. Ovinam se izrazi danas, nakon sto-

godinjeg navikavanja, ine kao

sasvim obini i pokazuju dakritika nije utemeljena na nekim

konkretnim osobinama ili ino-

vacijama, nego iskljuivo nanenaviknutosti.

No, prigovaranja starije ge-neracije o moralnom propada-

nju mlaih potvrena su u mno-gim kulturama i u svim vreme-

nima i ideja da i jezik propada,

ako se dobro ne pazi na njego-vanje jezika i kulturu jezika,dobro se uklapa u ovu shemu.

Inzistiranje na odreenim jezi-kim normama u mnogim je

sluajevima odbrana drutve-nog poloaja. Jer, u svakom je-ziku postoje mnoge klasno spe-

cifine posebnosti, i upravo ob-razovana klasa tei tome davlastite jezike specifinosti

predstavlja kao nadreene imjerodavne za cjelokupno dru-

tvo. Tako se, naprimjer, plural-ni oblikAtlasse (odAtlas)sma-

tra pogrenim trebalo bi da

glasiAtlanten, jer je ta rije gr-kog porijekla i u izvornom jezi-ku pokazuje takvu promjenu

korijenskog morfema.

Ponekad se, takoer, odbaci-vanje neke jezike osobenosti

pokuava obrazloiti na osnovusadraja. Tako se esto uje da

je oblik der einzigste (umjesto

standardiziranoga der einzige

/jedini/) nelogian, jer se po

smislu einzig (jedini)ne moeuveati (komparirati). Greka

S

Jezike promjene poboljanje ili pogoranje?

Martin HASPELMATH

Prevela s njemakogAida SIJAMHODI

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

21/44

Radovi_____________


je, meutim, vjerovati da se kod

oblikader einzigste radi o uve-

anom obliku; oblikder einzig-

ste ima upravo isto znaenje

kaoder einzige i nije dio neke

paradigme uveavanja: einzig,

einziger, am einzigsten.Sasvim

je smisleno da taj oblik ima ko-rijenski produetak-ste, kaoder

er-ste, der zwanzig-ste, der

schn-ste, jer sve te rijei na -ste

imaju zajedniku znaenjsku

komponentu.

Ideja o propadanju jezika

kao opoj historijskoj tendenciji

bila je rairena u 19. stoljeu

kao rezultat romantizma. Jer,

lingvisti su prije svega zapazili

da se u nizu evropskih jezika(germanski, romanski i slaven-

ski) bogatstvo morfolokih obli-

ka (konjugacije i deklinacije) u

toku stoljea kontinuirano sma-

njivalo. U usporedbi s latinskim

ili s klasinim grkim jezikom,

moderni jezici izgledaju grama-

tiki osiromaeni. Pritom se nije

zapazilo da su se istovremeno

izgradile nove gramatike kon-

strukcije (naprimjer, odreeni i

neodreeni lan, futur sa wer-

den, perfekt sa haben, razliko-

vanje pasiva sa werden od pasi-

va sasein itd.).

Krajem 19. stoljea, u skla-

du s opim optimizmom o na-

pretku, dolo se i na ideju da

opa historijska tendencija ide u

pravcu jezikog poboljanja:

gubitak starih morfolokih obli-ka osloboenje je od balasta, a

zamjena opisnim konstrukcija-

ma uinkovitija je i modernija.

Ali je i tu ostalo neprimijeeno

da se u toku jezike promjene

nepravilnosti ne samo razgrau-

ju nego i iznova grade.

Potom je u 20. stoljeu u

lingvistici nadvladao jednoobra-

zni pogled, kao i u prirodnim

naukama prije toga: u jeziku da-nas ne vrijede drukiji principi

nego ranije; to znai da jezici

ranije nisu bili ni bolji ni loiji,

ni primitivniji ni kompleksniji,

ni nezgrapniji ni elegantniji ne-

go danas. Ovaj je stav potvren

i zahvaljujui sve boljem po-

znavanju jezika iz svih dijelova

svijeta te jezika sakupljakih ilovakih naroda s neizraenom

materijalnom kulturom. Nije-

dan od ovih jezika nije ni u

kojem smislu primitivniji ili je-

dnostavniji od jezika naroda s

visoko razvijenom tehnologi-

jom. Prirodno je da u tim jezi-

cima nedostaje struni vokabu-

lar za stvari koje nisu poznate

govornicima tih jezika, ali i go-

vornicima nae kulture nedosta-je (osim profesionalnim stru-

njacima) vokabular za veinu

ivotinjskih i biljnih vrsta koje

nas okruuju, to bi se iz per-

spektive lovakih i sakupljakih

naroda moglo krivo tumaiti

kao znak osiromaenja jezika.

Dakle, ne postoji s lingvi-

stikog stajalita razlog za pret-

postavku da se jezici u toku

vremena mogu poboljavati

ili pogoravati. Sve dok go-

vornici koristejedan jezik, taj e

jezik ispunjavati svoje zadatke.

Kada se tome dodaju novi za-

daci (kroz drutvene ili tehno-

loke promjene), svaki je jezik

dovoljno fleksibilan da se prila-

godi, naprimjer, putem formira-

nja novih rijei (kao to su tvrdi

disk, operativni sistem) ili posu-ivanja (kao kompjuter, ip).

Jezik se u doslovnom smislu

moe pogorati ako ga govor-

nici zamijene drugim jezikom.

Bretonskim jezikom, naprimjer,

u sjevernozapadnoj Francuskoj

govori sve manje ljudi i zbog

toga mnogi Bretonci mlae ge-

neracije vladaju samo nekim ru-

dimantarnim (unitenim) ob-

likom ili, pak, znaju samo fran-cuski. Zbog velikih e drutve-

nih promjena diljem svijeta u

sljedeim decenijama vjerovat-

no izumrijeti najmanje polovina

od 6000 jezika kojima se danas

jo govori. Ovo je dramatino

propadanje jezika, ali ono nije

zasnovano na jezikim promje-

nama, nego na zamjeni jezika,to znai na odluci govornika da

govore drugim jezikom.

Jo jedna veoma realna vr-

sta propadanja jezika jeste ne-

stajanje (nekog) standardnog je-

zika. U srednjem je vijeku u

junoj Francuskojpostojao veo-

ma vaan knjievni jezik pro-

vansalski, koji je bio poznat i

izvan granica Francuske zahva-

ljujui trubadurskim pjesnici-ma. Kasnije se onda i na jugu

zemlje upotrebljavao sjeverno-

francuski (pariski) standardni

jezik; to znai da se provansal-

ski vie nije pouavao u kola-

ma i uope se vie nije koristio

u pisanoj formi. Provansalski se

knjievni jezik, dakle, unitio,

ali i danas ivi kao govorni ko-

lokvijalni jezik (danas se naziva

okcitanski). Zbog toga to vie

ne postoji pismeni standardni

oblik, koji bi mogao sluiti kao

model svim govornicima, okci-

tanski se raspao na mnoge

lokalne dijalekte. Slina je i

sudbina donjonjemakog, koji

se danas vie ne koristi u pisa-

noj formi i nema standardni

oblik.

Osim na promjene dru-tvene uloge nekog jezika, pa-

nja nauke o jeziku prvenstveno

je usmjerena na strukturne uin-

ke jezike promjene na polju

gramatike. Sva polja jezikog

sistema izloena su stalnim spo-

rim promjenama: vokabular,

glasovni sistem, morfologija i

sintaksa. Iako je jeziko mije-

njanje suvie kompleksno da bi

bila mogua predvianja, ipakpostoje odreene zakonitosti u

S lingvistikog stajali-

ta ne postoji razlog za

pretpostavku da se jezi-

ci u toku vremena mo-

gu poboljavati ili

pogoravati. Sve dok

govornici koriste jedan

jezik, taj e jezik ispu-

njavati svoje zadatke.

Jezici ranije nisu bili ni

bolji ni loiji, ni primi-

tivniji ni kompleksniji,

ni nezgrapniji ni elegant-

niji nego danas.

Jezik se u doslovnom

smislu moe pogora-

ti ako ga govornici za-mijene drugim jezikom.

Jedna veoma realna

vrsta propadanja je-zika jeste nestajanje

nekog standardnog

jezika.

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

22/44

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

23/44

Radovi_____________


Mirsad KUNI

itam u tekstu Halida Bu-lia Ferdinand de Saus-suresto godina od Ui-

teljeve smrti (prvi broj web

magazina Lingvazin, http://www.izbjik.ba/Lingvazin/Lingvazin_I-1_08_2013.pdf) o Sa-ussureovu utjecaju na francu-skog lingvistu Antoinea Me-illeta s kraja XIX i poetka XXstoljea. Potvruje se po ko znakoji put da su stvari, bez obzirana nau sposobnost da to uoa-vamo ili ne, povezane i ispre-

pletene manje ili vie vidljivimnitima. Na misleem je subjek-tu da traga za tim vezama, naonim drugima da vjeruju usluajnost.

Naime, Meillet je, poredsvih zasluga postignutih na po-lju uporednog izuavanja indo-evropskih jezika i pored inje-nice da je bio Saussureov ue-nik, a potom i nasljednik na ka-

tedri za indoevropske jezike, zanas u Bosni i Hercegovini va-an i kao Uitelj amerikog ho-merologa i folkloriste MilmanaParryja. A Milman Parry je, da

podsjetim, bio inicijator i prota-gonista velikog projekta saku-

pljanja i istraivanja junosla-venske, posebno bonjake, us-mene poezije, ali i osniva zanas u Bosni i Hercegovini naj-

vanije zbirke usmene knjiev-nostiThe Milman Parry Col-

lection of South Slavic Oral Li-

teraturekoja se uva na Har-vard University.

Antoine Meillet (1866

1936) bio je jedan od najva-nijih francuskih lingvista s po-etka XX stoljea, strunjak zauporedna prouavanja indoev-ropskih jezika, za perzijski, ar-menski, staroslavenski i latinski

jezik, posebno za esperanto.ak ga Umberto Eco, u vezi sidejom jezika epsperanto, citirau svojoj knjizi Potraga za sa-vrenim jezikom: Bilo koja vr-sta teorijske rasprave beskorisna

je, esperanto funkcionira.Svoje je obrazovanje zapo-

eo na Sorbonne, gdje se upo-znao s idejama Michela Brala,Ferdinanda de Saussurea i po-stao saradnik znamenitog aso-

pisaAnne Sociologique(Soci-oloki godinjak), iji je osniva

bio filozof, sociolog i psiholog

mile Durkheim. Iako pod ja-kim Saussureovim utjecajem,on se, kao veina evropskihstrukturalista, nije bavio proua-vanjem sinhrone strukture jezi-ka, ve uporednim istraivanji-ma (prije svega indoevropskih)i istorijskim aspektima pojedi-nih jezika, ne bjeei ni odSaussureovih teza o sistemati-nosti i socijalnom karakteru je-

zika. Na odreen nain on se,insistirajui na socijalnim di-

Antoine Meillet

menzijama jezika, suprotstaviopsihologizmu tada vrlo popular-nih mladogramatiara, ime jeutirao put danas samostalnoj iutjecajnoj lingvistikoj discipli-nisociolingvistici.

Godine 1890. putuje naKavkaz, kako bi nauio armen-ski jezik i upotpunio svoja zna-

nja iz uporedne gramatike. Popovratku u Pariz nastavlja dratipredavanja iz uporedne grama-tike, koja je prije njega zapoeoSaussure. Za bosanskohercego-vaku nauku o jeziku posebno

je vaan podatak da se Meillet-ova doktorska disertacija bavistaroslavenskim jezikomUpo-treba genitiva i akuzativa u sta-

roslavenskom jeziku (Recher-

ches sur lemploi du gnitif-accu-satif en vieux-slave).

Antoine Meillet Saussureovuenik, a Parryjev uitelj

8/12/2019 Lingvazin br. 3 (2013)

24/44

___________Radovi


Milman Parry

1Meillet, Antoine (1923),Lesorigins indo-europennes des

mtres grecs, Paris: PressesUniversitaires de France, p.61. Adam Parrys translation,revised (moj prijevod s engle-skog)

Katedru za armenski jezikpreuzeo je 1902. na Visokojkoli za orijentalne jezike (co-le des langues orientales), a ka-da je izabran na Collge deFrance, nastavio je s predava-njima iz indoevropskih jezika.

Saraivao je s Paulom Pellio-tom iRobertom Gauthiotom, a

poduavao je i uticao na lingvi-ste kao to su mile Benve-niste,Georges Dumzil iAndrMartinet.

Za nas je posebno vaan

homeroloki rad i poznanstvo s

Milmanom Parryjem. Do upo-znavanja s njim dolo je 1923.

godine, kada mladi dvadeset-jednogodinji Parry dolazi na

svoje studije u Pariz. Meilletovistavovi o homerskom pitanju, oformulainosti epskoga usme-noga izraza u Ilijadi i Odisejimorali su utjecati na amerikog

homerologa, okupiranog istimpitanjima:

Homerova se epika u cije-

losti sastoji od formula koje

se prenose od pjesnika dopjesnika. Istraivanje bilokojeg dijela brzo e otkritida se taj dio sastoji od stiho-

va i dijelova stihova, koji se

izvode rije po rije u jed-nom ili vie drugih dijelova.ak i oni stihovi sa kojima

se dogaa da se ne ponav-ljaju ni u jednom drugom di-

jelu, imaju istu formulaiku

osobinu, a to je, bez sumnje,isti dokaz da nisu testiraninegdje drugo.1

Meillet je smatrao da biformulainost usmenog izrazamogla biti distinktivnim obilje-

jem usmene epske predaje i daje to strukturalni obrazac kojimsu ispjevani Homerovi epovi

Ilijada i Odiseja. Ovi Meilletovi

stavovi mogli su u tim godina-ma imati samo teinu hipoteze,

koju je tek trebalo dokazivati,ali i poetnu formu jedne ideje

koja e umnogome odrediti

folkloristika istraivanja XX i

XXI stoljea. Zbog toga je su-gerirao Parryju da se ostavi ka-

binetskoga rada i da se suoi sa

ivom usmenom tradicijom naterenu, kako bi propitao teinu iozbiljnost ove smjele hipoteze.Iz istog je razloga pourio da ga

upozna sa slovenakim folklori-stom Matijom Murkom, koji jeve uveliko radio na terenskom

istraivanju junoslavenske, po-sebno bonjake junake epike.

Milman Parry e sam najednome mjestu priznati kolikusu vanost za njega imala Ui-teljeva uputstva:

Moja prva istraivanja bila suo stilu homerskih pjesama i

dovela su me do spoznaje da

tako visoko formulaian stilmoe biti jedino tradiciona-lan. Uspio sam, meutim, navrijeme i u potpunosti shvatiti

da stil kao to je Homerov ne

mora biti samo tradicionalan,ve takoe i oralan / usmen.To je uglavnom bilo zbog

primjedbi moga uitelja M.Antoinea Meilleta, kako sam

doao vidjeti, u poetku neja-sno, da je istinsko razumijeva-

nje homerske poezije moguejedino uz puno razumijevanje

usmene poezije.(Neobjavljenispis Milmana Parryja uMil-

man Parry Collection of OralLiterature, koji se uva u Har-vardovoj Wiedener Library,citiran od A. B. Lorda uPje-va pria / The Singer of Tales)

Meillet e tako mladoga

homerologa sa ispraznih istrai-vanja homerskoga stila usmje-riti na usmeni (oralni) potencijalHomerovih epova, to e, kako

se pokazalo kasnije, biti kljunizaokret u Parryjevu radu.

Kao to se vidi, Parry nijebio izumiteljideje o formula-inosti usmenoga epskog izra-za; on ju je, na odreen nain,

naslijedio od svoga UiteljaMeilleta, da bi potom, noen

njenom snagom i Uiteljevom

preporukom, krenuo u avanturu(Aida Vidan kae odiseju) te-renskoga suoavanja sa ivomtradicijom na prostoru tadanje

Kraljevine Jugoslavije, Sanda-ka, Crne Gore i Bosne i Herce-govine. Vanu ulogu u pravil-nome usmjeravanju ima spo-menuti folklorista Matija Mur-ko, koji e iz prve ruke mlado-me i radoznalome homerologu

Parryju posvjedoiti postojanjedugih epskih pjesama tu u Ev-ropi, na njenome jugoistoku.

Matija Murko

Parry je o Murku zapisao:Dogodilo se jednu sedmicuranije, dok sam branio moju

doktorsku tezu na Sorbonne,

da je profesor Matija Murko

s Univerziteta u Pragu, dr-

ao niz predavanja u Parizu,koja je kasnije objavio u

knjizi La posie populairepique en Y

lingvazin br. 3 (2013)

Documents