vrutak br.1

Bili smo… vidjeli… naučili

Vrutak broj 1 str 1

LLiisstt uuččeenniikkaa OOssnnoovvnnee šškkoollee ddrr.. FFrraannjjee TTuuđđmmaannaa LLiiččkkii OOssiikk bbrr.. 11,, vveelljjaaččaa 22000077..

NNIIKKOOLLAA TTEESSLLAA–– VVEELLIIKKII IIZZUUMMIITTEELLJJ,, IISSTTRRAAŽŽIIVVAAČČ II GGEENNIIJJ

RRAAZZGGOOVVOORR SSAA SSJJEENNAAMMAA::

SSTTJJEEPPAANN RRAADDIIĆĆ

LLiitteerraarrnnaa ((mm))uuččiioonniiccaa

SSttrriipp:: FFllyy iinn tthhee ssoouupp NNaa rruubbuu zznnaannoossttii

SSmmiijjaanncciijjee ii zzeezzaanncciijjee

PPrroovvjjeerriimmoo ssvvoojjee zznnaannjjee

2 str broj 1 Vrutak

Drage čitateljice i čitatelji! Da je netko bilježio najčešće izgovorene riječi u listopadu i prosincu, bile bi to Ni-kola Tesla. Povodom prvog broja Vrutka, i naše terenske nastave u Memorijalni cen -tar N. Tesle, donosimo vam maštov iti iz-mišljeni razgovor s N. Teslom naše uredni-ce Martine Jerkov ić, kao i reportažu s terenske nastave te kratke informacije o Nikoli Tesli. Bit ćemo uz vas tijekom cijele školske godine, zabav ljajući, učeći ili izv ješ-tavajući v as o mjestu gdje smo bili i što smo naučili. U donosimo vam, osim priče o N. Tesli, mnoge znanstvene i pov ijesne zanimljivosti, bisere naših učenika i rubri-ku nazvanu Provjerimo svoje znanje. Tu je i Literarna (m)učionica te Informatički kutak. Želim vam ugodno čitanje ča sopisa uz nadu da se čitamo u sljedećem broju! Vaša urednica Sara Sekelj

List učenika

Osnovne škole

dr. Franje Tuđmana Lički Osik

Glavna urednica:

Sara Sekelj, 8.b r. Pomoćnica glavne urednice:

Ivana Čović, 8.a r. lektor:

Renata Milković-Domazet, prof. Uredništvo:

Martina Jerković, 8.a r., Dajana Krpan, 7. r., Monika Meljankić, 8.b r., Ivana Čović, 8.a r. Marina Špoljarić, 8.b r. Vesna Starčević, 8.b r.

Grafičko oblikovanje: Ivan Nekić, prof. & Uredništv o

Naslovnica: likovni rad Luke Lisac, 7. r.

UU sslljjeeddeeććeemm bbrroojjuu::

HHNNOOSS uu nnaaššoojj šškkoollii!!

Vrutak broj 1 str 3

Sadržaj

Malo o nama ................................ 3

Nikola Tesla – veliki izumitelj,

istraživač i genij ............................ 4

Put u Smiljan ................................ 6

Razgovor sa sjenama ..................... 7

Tradicijski običaji: Badnjak ........... 10

Literarna (m)učionica ...................11

Na rubu znanosti ......................... 16

Saznajmo više ............................... 18

Smijancije i zezancije ..................... 19

Šuška se, šuška… ........................... 20

Provjerimo svoje znanje ................ 21

Strip: Fly in the soup .................... 24

Malo o nama…

Lički Osik – gradić (naselje) nalazi se 8 km od Gospića. Naselje je poznato po najmlađoj populaciji u ovom dijelu Like. Premda još nosi rane od ratnog stradanja, u njemu se svakodnevno živ i punim plu -ćima. Glavno središte zbivanja je Osnovna škola dr. Franje Tuđmana. Škola je postojala i prije Domo-v inskog rata, a sjedište je imala u Novom Ličkom Osiku. Pripadale su joj Područne škole u Širokoj Kuli, Ostrv ici i Mušaluku. Pohađalo ju jeoko 350 učenika u 17 odjela, a bilo je zaposleno 35 djelatni-ka. Škola je bila, za to v rijeme, dobro opremljena. Imala je školsku knjižnicu s v iše od 10 000 knjiga, u kojoj je bio zaposlen knjižničar Marko Kovačev ić. Potkraj 1991 . godine na području Ličkog Osika počinje Domov inski rat. Početkom siječnja 1992. došlo je do prv ih pregovora i primirja. Polov inom veljače skupilo se pedesetak učenika i 7 učitelja koji su započeli nastavu u nemogućim uv jetima. „U po-četku smo raspolagali samo s jednom učionicom... Klupe i stolice posudili smo od škole u Gospiću, a od zatečenih stolova za stolni tenis napravili smo školske ploče.“ Naravno, od bogate knjižnice nije ostalo n išta. Moralo se početi iz početka. Ali kako? Djeca i učitelji donijeli su nešto knjiga od kuće, pedesetak knjiga im je darovala Gradska knjižnica iz Gospića. Poziv i u pomoć su poslani na sv e strane. U jesen 1997. godine škola se seli u, prije dv ije godine, oslobođeni Nov i Lički Osik, u svoju djelomično obnov ljenu zgradu. 1998. godine škola ima 163 učenika u devet odjela. Školska knjižnica ima oko 2300 knjiga – beletristike i 450 knjiga stručne literature i udž-benika. Danas, uzdignuta iz pepela kao Feniks,

Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Lički Osik broji 277 učenika u matičnoj školi (159 u nižim, a 118 u v išim razredima), raspoređenih u 15 odjela, i 6 učenika u Područnoj školi Mušaluk. Zaposleno je 28 učitelja, psiholog, pedagoginja, knjižničarka, ravnatelj, tajnik i računovođa u jednoj osobi, domar i 7 spremačica.

Ivana Čović i Martina Jerković, 8.a


4 str broj 1 Vrutak

NNIIKKOOLLAA TTEESSLLAA– VELIKI IZUMITELJ, ISTRAŽIVAČ I GENIJ

Hrvatski pronalazač, elektrotehničar i fiz ičar Nikola Tes la rođen je 9/10. srpnja 1856. godine u mjestu Smiljan kod Gospi-ća. Porijeklom je iz srpske obitelji. Tes lin otac Milutin bio je pravoslavni svećenik, a majka Georgina Mandić (zvana Đuka) neobra-zovana, ali veoma inteligentna žena. Nikola Tes la je bio sanjar s poetskom crtom. Kako je sazrijevao, svojim

ranijim kvalitetama dodavao je samodisciplinu i želju za preciznošću. Tes la je pohađao njemačku osnovnu školu u Smiljanu, a is tu je završ io u Gospiću. Nakon toga upisao se u Nižu realnu gimnaziju u Rakovcu kod Karlovca. Baš kao i svako dijete, s lobodno vrijeme najviše je volio provoditi s prijateljima. No, uživao je u hvatanju ptica (ljubav prema pticama pratit će ga čitav život) i čitanju. U vrijeme puberteta volio se kartati, ali tako zarađeni novac nikada nije nos io kući već ga je poklanjao drugima. Nakon završetka gimnazije Nikola se dvije godine nije školovao. Roditelji su na njega vrš ili pritisak. Trebao je postati svećenik, ali on se tome protivio i upisao s tudij tehničkih znanosti u Grazu (Tehničko sveučiliš te). Kasnije će u Pragu studirati tehniku. Nakon završetka studija zaposlio se u te-

lefonskom društvu i priključivao telefone po kućama. Jedno vrijeme radio je kao inženjer Telefonskog društva u Budimpeš-ti. Nakon Budimpešte zaposlenik je Ediso-nove tvrtke (Continental Edison Com-pany) u Parizu. Godinu dana kasnije odlazi u Sjedinjene Države i postaje ame-rički državljanin. U New York je s tigao s četiri centa u džepu, nekoliko vlastitih pje-sama i proračunima za leteći s troj. Prvo zaposlenje u Sjedinjenim Državama našao je ponovo u tvrtki Thomasa Edisona, ali se dva izumitelja nikako nisu mogla složiti u načinu rada, š to je vodilo ka neizbježnom sukobu.

U svibnju 1885., George Westinghouse, glava Westinghouse Electric Company iz Pittsburga kupuje prava na Tes lin patent višefaznog s istema naizmjenično pokret-

nog dinama, transformatora i motora. Ta transakcija dovela je do velikog sukoba između Edisonovog direktnog s is tema i Tes la-Westinghouseovog izmjeničnog pristupa u kojem je ovaj drugi odnio pobjedu. Tes la uskoro osniva vlastiti laboratorij u

New Yorku 1887. Poznato je da su otkrića Nikole Tes le često pripis ivana drugim autorima. Postoji mnoštvo patenata pod tuđim imenom iako je njihovo ishodište u Tes linoj ideji. To se posebno odnosi na područje suvremenih tele-komunikacija. Talijanski

znanstvenik G. Marconi sebi je pripisao otkriće radiotelegrafske

veze, a smatra se da je i otkriće X zraka nepravedno pripisano W.C. Roen-tgenu. Tes la je imao veoma mali broj bliskih

prijatelja. Među njima bili su pisci Robert Underwood Johnson, Mark Twain Francis Marion Crawford. U financijskim pita-njima bio je prilično nespretan i ekscentri-čan, vodio se kompulzivnošću. I među znanstvenicima i u javnosti pratila ga je reputacija samotnjaka i ekscentrika. Nje-gov ekscentrizam sprječavao ga je da ga ljudi s lušaju i da ostvaruje zaradu od svo-jih izuma. Iako mu je bio potreban novac 1912. godine odbio je primiti Nobelovu nagradu iz fiz ike jer je tvrdio da njegov suprimatelj Thomas Edison nije pravi znanstvenik. Pos ljednje godine svog života proveo je hraneći golubove i ž ivio je ug-lavnom od godišnjeg honorara iz svoje domovine. Imao je progres ivni zametak fobije. Ali istovremeno je bio briljantan znanstvenik koji je imao dara praktično dokazati svoje hipoteze. Njegove špekula-cije o ostvarenju komunikacije s drugim


Vrutak broj 1 str 5

planetima, iz jave da može razdijeliti Zem-lju poput jabuke, kao i njegova tvrdnja da je izmis lio smrtonosnu zraku koja može uništiti 10.000 aviona na udaljenosti od

400 km nailazile su na podsmijehe i kriti-ke. No unatoč tomu, Tes la se danas smat-ra jednim od najplodnijih genija u elektro-tehnici.

O izumima Nikole Tesle

� 1889. godine ostvaruje okretna dinama i transformatore izmjenične struje visokih fre-kvencija. Iste godine objavljuje i rezultate proučavanja fiziološkog djelovanja struja na čovjekovo tijelo i predlaže njihovu primjenu u liječenju.

� od 1891. godine radi na ostvarenju bežičnog prijenosa poruka i razvoñenju energije bežičnim metodama.

� u razdoblju 1896.–1914. patentira seriju pronalazaka koji čine osnovu suvremene ra-dio tehnike . Od njegovih 700 pronalazaka nekoliko desetaka je našlo praktičnu upot-rebu.

� u proljeće 1898. godine, na elektrotehničkoj iz ložbi u New Yorku prikazuje mogućnost daljinskog upravljanja brodom elektromagnetskim valovima.

� u 1934. izučava mogućnost razbijanja atomske jezgre pomoću elektrostatičkih genera-tora visokog napona..Bio je nominiran za Nobelovu nagradu, koju nikad nije dobio.

� povodom obljetnice stogodišnjice Teslina roñenja 1956. godine, jedinica za gustoću magnetskog toka je nazvana Tesla (T).

� u Češkoj jedna tvornica žarulja nosi njegovo ime, dok u Hrvatskoj postoji tvrtka Niko-la Tesla - Ericsson koja se prvenstveno bavi telefonijom.

� u javnim glasilima povremeno se javljaju priče kako je Nikola Tesla osmislio neke izume koje nikada nije obznanio. Za te izume navodno se interesiraju poznate obavje-štajne službe. Navodno je riječ o bežičnom prijenosu električne energije i mogućnosti da se materijaliz irani objekti učine nevidlj ivima

Nikola Tesla je preminuo u New Yorku 7. siječnja 1943. godine u 87-oj godini života. Nakon Tesline smrti kovčezi u kojima se nalaze Teslini papir i, diplome i druge počasti, kao i njegove laboratorijske bilješke zapečaćeni su. Neko vrijeme nalazili su se u vlasništvu Teslinog roñaka i jedinog nasljednika Save Kosanovića. On je kasnije svoje tako stečeno nasljedstvo poklonio gradu Beogradu, a u svrhu osnivanja muzeja Nikola Tesla. Za vrijeme 2. svjetskog rata Nikola Tesla je javno podržao partizanski pokret u bivšoj Jugoslaviji.

Dajana Krpan, 7. i Martina Jerković, 8.a


6 str broj 1 Vrutak

PPuutt uu SSmmiilljjaann

Krenuli smo ujutro u 8:00 sati. Najprije smo išli u obilazak kuće Ante Starčevića, a potom smo se uputili prema rodnom domu Nikole Tesle koji se nalazi u Smiljanu. Smiljanski kraj dio je srednje Like. Od Gospića je uda-ljen 5-7 km. Unatoč rubnim položaju u odnosu na Gospić, u razmjerno je po-voljnom položaju. Naselje Smiljan po-vezano je s dionicom županijske ceste Klanac-Gospić. U prošlosti je značenje smiljanskog kraja bilo znatno određeno njegovim tranzitnim položajem između velebitskog prijevoja Oštarijska vrata koje pov ezuje ličku unutrašnjost i luku Karlobag i sjeverozapadnog dijela Lič-kog polja s produžetkom na velebitski prijevoj Veliki Alan, odnosno luku Jab-lanac. U Smiljan se krajem 17. st. nase-ljavaju Hrvati (Bunjevci, Primorci) i Srbi. 1728. i 1732. Smiljančani, Hrvati i

Srbi pod v odstvom v ojvode Jurline Tomljenovića i Vuka Gajića podigoše u Smiljanu dvije bune. Smiljanski kraj veoma je lijep. Dok

smo putovali od Tesline kuće vidjela

sam mnogo kuća na lijevoj i desnoj strani, a bijahu tako lijepe i velike. Prostrane i idilične livade zarobiše

me sv ojom ljepotom pa sam ih htjela ostati vječno promatrati i opisivati, a tu je još bio jedan mali most preko kojeg smo prešli i došli ispred rodnog doma Nikole Tesle. Bilo mi je žao što smo tako brzo stigli jer je bilo veoma ugod-no putovati i promatrati taj lijepi krajo-lik. Izišli smo iz autobusa te pošli raz-gledavati. Vidjela sam potok Vaganac koji je jako bio v ezan uz Teslino djetinj-stv o. Pokraj Tesline kuće uzdiže se pra-voslavna crkvu sv. Petra i Pavla, sagra-đena 1764. g. Ušavši u kuću, svaki zid pričao je

Teslinu priču. Naučili smo puno toga o transformatoru, izmjeničnoj struji, ma-gnetskom polju, a pogledavši doku-mentarni film „Ispred sv og vremena“ saznali smo puno o Teslinoj osobnosti. Bila nam je čast posjetiti Teslin skrom-ni dom jer smo se vratili u Lički Osik ispunjeni mišlju o veličini i snazi ov oga genija, ali i ispunjeni ponosom što je takav čovjek rođen u Lici.

Željka Prša, 8.a


Vrutak broj 1 str 7

Razgovor sa sjenama: Nikola Tesla

Razgovor s našim najpoznatijim istraživačem NIKOLOM TESLOM. Izumitelj današnje sadašnjosti. Odabrati Nikolu Teslu bilo je jednostavno. Roñen je u mom kraju i meni vrlo zanimljiva osoba. NOVINARKA: Ime i prezime? TESLA: Nikola Tesla! NOVINARKA: Kada ste roñeni? TESLA: 9./10. srpnja 1856.

godine u Smiljanu. NOVINARKA: Kao dijete, jeste

li htjeli biti veliki izumitelj i istraživač?

TESLA: Da, s 5 godina sam izradio svoje prvo malo vodeno kolo.

NOVINARKA: A, zbog čega vam je otac htio nametnuti svećeničko zanimanje?

TESLA: Zbog toga jer je htio da idem njegovim stopama.

NOVINARKA: Imali ste 3 sestre i jednog brata? TESLA: Da, brat mi je umro u 12. godini života. NOVINARKA: Gdje ste završili svoju školu? TESLA: Išao sam gospićku gimnaziju, a nakon toga sam išao na studij u Grazu. NOVINARKA: Zašto vam je broj 3 bio najsretniji? TESLA: Brojka 3 donosila mi je sreću. Sve što sam dijelio i množio bio je s brojkom

tri. A imao sam i neku fobiju od breskve. Nije mi se sviñala. NOVINARKA: Kakva vam je promjena doći iz Like u New York? TESLA: Pa, u životu sam htio mnogo postići (što sam i uspio), a to nisam baš mogao

ni ostvariti u Gospiću. U New Yorku i većim gradovima imao sam mnogo vi-še mogućnosti.

NOVINARKA: Zbog čega ste se odrekli žena i romantike? To vam ne bi smetalo pri vašim izumima.

TESLA: Odrekao sam se jer sam se htio posvetiti samo znanosti. NOVINARKA: Da niste dobili koleru, mislite li da bi vas otac pustio na studij i da

budete veliki izumitelj a ne svećenik? TESLA: Da. Usprkos svemu bih postao ovo što jesam. A bolest mi je malo pomogla da

to lakše ostvarim. NOVINARKA: Slapovi Niagare?


8 str broj 1 Vrutak

TESLA: Tu sam ideju imao još u mladosti. U mašti mi je bio vodeni kotač koji se okre-tao pomoću slapova Niagare!!!

NOVINARKA: Neki izumi bili su vam i ukradeni? TESLA: Da. Sve se to brzo odvijalo. Patenti, koji su mi jedan od najvećih izuma, bili su

ukradeni. NOVINARKA: Kako su vas nagrañivali za to? TESLA: Trebao sam primiti Nobelovu nagradu. Od gospodina Edisona sam tražio

povišicu, ali on se s tim zezao. Čak sam za njega morao raditi i teške fizičke poslove.

NOVINARKA: Što ste voljeli, naušnice? TESLA: Privlačilo me drago kamenje. NOVINARKA: Na kraju ste ostali siromašni?! TESLA: Da, unatoč mojim uspjesima i izumima, sve je završilo tragično!!! Tesla je umro 1943. u New Yorku, sam, u hotelskoj sobi.

Martina Jerković, 8.a

MMaarriijjaa MMaarriićć,, 66..aa


Vrutak broj 1 str 9

EKSKLUZIVNO!!!

RAZGOVOR SA SJENAMA: STJEPAN RADIĆ

Razgovor s našim hrvatskim političarom koji se jako istaknuo u borbi za prava hrvatskoga naroda i razvoj demokracije u Kraljev ini Jugoslav iji.

MJESTO RADNJE: Selo kraj Siska, Trebarjevo Desno VRIJEME RADNJE: 28.11.1924. – zima NOVINE: „Lički tabloid“ NOVINARKA: Ivana Čov ić

NOVINARKA: Dobar dan! RADIĆ: Također! NOVINARKA: Evo, imamo zadatak napisati razgovor s nekom osobom koja je bila jako istak-

nuta u hrvatskoj pov ijesti, a preminula je. Pa, sam ja, eto, izabrala v as!

RADIĆ: Drago mi je to čuti! NOVINARKA: Prije sv ega reći ću v am da mi je jako žao što ste ubijeni u atentatu... RADIĆ: Ah, i meni, ali – nitko ne živ i v ječno!!! NOVINARKA: Jeste spremni za početak?!? RADIĆ: Jesam, samo izvoli. NOVINARKA: Evo, obzirom da je tek početak razgovora, počet ću s nekim osnovnim pitanji-

ma o vama, tek toliko da se zagrijemo. Vaše puno ime i prezime, mjesto i godina rođe-nja?

RADIĆ: Stjepan Radić, Trebarjevo Desno kraj Siska. Rodio sam se davne 1871., a ubijen, naža -lost, 1928. u atentatu.

NOVINARKA: Možete nam malo ispričati pojedinosti o svome životu, npr. djetinjstvu? RADIĆ: Zašto ne...? Eto, nas je bilo 11-ero djece, što braće, što sestara. Ja sam se rodio 9., i

može se reći da sam bio najuspješniji od nas 11-ero. NOVINARKA: Kako ste živ jeli kao dijete? RADIĆ: Imao sam lijepo djetinjstvo, siromaštvo mi nije stajalo na putu, iako je moja obitelj

samo preživ ljavala od zemlje koju smo sami obrađivali. NOVINARKA: Jeste li išli u školu, ako da, gdje? RADIĆ: Išao sam u osnovnu školu u istoimenom mjestu gdje sam se rodio. Uspješno sam je

završio, bio sam najbolji učenik u razredu. Roditelji su odvajali dio novca od poljopriv -rede da bi me mogli dalje školovati.

NOVINARKA: Kad ste bili jako istaknuti u politici? Za što ste se htjeli najv iše boriti? RADIĆ: U politici sam se najv iše istaknuo još dok sam bio student. Bio sam jako dobar govor -

nik. Poslije sam utemeljio svoju v lastitu stranku pod nazivom HPSS, 1904. g. NOVINARKA: Na koje ste načine htjeli spriječiti Mađare od daljne mađarizacije hrvatskoga

naroda? RADIĆ: Pa jednom sam zbog toga završio u zatvoru. Sudjelovao sam u paljenju mađarske zas-

tave na Trgu bana Jelačića. Baš smo ih naljutili! NOVINARKA: Evo, da polako završimo. Kad je na v ama izv ršen atentat? RADIĆ: Uh, sad se moram prisjećati tog kobnog dana. Ubijen sam u atentatu 1928., koji je

uspješno izv ršen u beogradskoj Skupštini. NOVINARKA: Nadam se da vam nisam bila naporna. U našem v remenu jako se priča o vama!

Počivajte u miru!!! ☺ Hvala! RADIĆ: Hvala i tebi, nisi bila naporna. Nadam se da ćeš dobiti zasluženu ocjenu!

Ivana Čović

Tradicijski običaji

10 str broj 1 Vrutak

Badnje jutro… Badnje jutro započinjalo je molitvom i

postom. Tijekom dana pripremala su se bogatija jela nego inače. Mnogo kolača, pečenke, vina i djedove rakije. Tada smo s bakom kuću ukrašavali vezanim stolnja-cima, a bor je krasilo suho voće, orasi, bomboni, i poneki stari stakleni ukras. Is-pod bora ležalo je bijelo krušno pečeno janje i krsnica.

Baka je ispekla slatki kruh u kojem su se nalazili novčići, a koji se za večerom lomio. Za onoga tko otkine komad s novči-ćem, govorilo se da će mu godina biti us-pješna. Navečer se išlo u crkvu, na ponoć-ku. Za večeru se gasila sva svijetla u kući, a najmlañi član ili majka unijeli bi svjetlo iz crkve za stol. Ulazeći u prostoriju govoreći: ˝Hvaljen Isus, sretan vam Božić i poroñe-nje Isusovo.˝ Zatim bi svi zajedno izmolili nekoliko molitvi i objedovali u miru.

Krsnica: kruh koji se stavlja ispod bora, na njemu su simboli: ptica, križ i stablo.

Ana Mrnjavac, 5.a

Badnjak u tatinom rodnom kraju

U Krnezi nedaleko od Zadra, rodnom mjestu moga tate, na Badnjak se spremao

bakalar, a pokraj crkve u Ražancu ložila se velika, velika vatra. Tu se zapalilo jedno

veliko debelo drvo koje se zvalo badnjak. Oko vatre skupljali bi se ljudi, donosili fritule, pjevali i plesali sve do ponoći. U ponoć bi išli u crkvu na ponoćku, dočekali Božić, a s ponoćke opet bi se vraćali kućama. Na sam Božić okupljala bi se obitelj i obavezno se pekla purica. Po cijeli dan pjevale bi se božićne pjesme.

Nadalina Matak, 5.a

MMaarriinnaa RRaaddooššeevviićć,, 44..aa

Literarna (m)učionica

Vrutak broj 1 str 11

PetardePetardePetardePetarde – veselje ili nešto drugo?!!

U ovo doba godine petarde, prskalice,

bengalke, žabice postale su dio blagdanskog

„veselja“. Smatram da se tako u kršćanskom

svijetu blagdani ne slave.

Dok nas na vjeronauku uče da su božićni

blagdani vrijeme mira, prijateljstva, ljubavi i

obiteljske sreće, trgovci nam nude eksplo-

zivne „igračke“. Posvuda čitamo i slušamo o

lošoj navici bacanja petarda. Nas djecu to

veseli. Zanimljivo nam je kad petarda opali i

čuje se njezin prasak. Manje nam je poznato

da svake godine u bolnicama završe mnoga

djeca. Samo lani u Hrvatskoj je od petardi i

žabica stradalo pedesetak djece iz osnovne

škole. Neka su ostala bez oka, prstiju, spa-

ljena im je koža, a jedan je dječak ostao bez

sluha. Ozljede djece su puno veće, ali rodite-

lji ne prijave svaki put pa manje ozljede pro-

ñu samo s flasterima i zavojima. Trebamo li

malo razmisliti o tomu? Nitko od nas ne želi

da se takve stvari dogañaju.

Od starijih sam čuo da je prije nekoliko

godina u Zadru skupina dječaka bacila pe-

tardu u kapuljaču jakne. Petarda je eksplodi-

rala i teško ozlijedila dječaka pa je on u bol-

nici proveo mjesec dana. Dok bude živ, nosit

će posljedice takve igre. Zar je to igra?!

Puno sam puta vidio kako moji vršnjaci

petarde stavljaju u staklene boce ne razmiš-

ljajući da im komad stakla može oduzeti vid

ili zabiti se u kožu.

Svi se blagdani po tradiciji provode u mi-

ru. Nova godina je jedini dan kada bi se

smjelo bacati petarde i žabice, paliti vatro-

met. Sve što kupujemo u trgovinama ima na

sebi oznaku „Držati izvan dosega djece i

plamena!“ Pa kako se onda petarde nañu u

našim rukama?! Na svakom kiosku, u svakoj

trgovini piše: „Zabranjeno prodavati duhan-

ske proizvode osobama mlañim od 18 godi-

na.“ Otkuda onda starijim dječacima cigarete

u ustima? Ako im cigarete ne daju roditelji,

MMaatteejj UUrreemmoovviićć,, 44..aa



onda su za to krivi prodavači. Premali smo za

igranje petardama, a još manji za „dokaziva-

nje“ s cigaretama. Imamo milijun boljih nači-

na za igru i za zadovoljstvo. Blagdan je riječ

koja se sastoji od dva dijela: blag(ovanje) i

dan. Dakle, na sve dane koji nam dolaze

koncem godine u prosincu treba blagovati i

veseliti im se na dostojan način. Petarde nisu

taj način jer ćemo potpuno zaboraviti što u

srcima trebaju biti Božić i svi ti lijepi dani.

Sigurne i blagoslovljene blagdane želi

vam vaš Adrian!

Adrian Pavičić, 5.b

Moje drage, „izblajhane“ prijateljice

Ova je priča posvećena onim curama kojima su uzori barbike i Paris Hilton.

Ja ih uopće ne shvaćam. Naša ih je ško-la puna. Vidim ih kako stoje u pakiranj u od dvije ili tri, gledaju me i pokušavaju biti cool sa svojom uskom odjećom, mršave i s jeftinom šminkom na licu.

Nekada ih doista žalim. Znam u kak-vom se društvu nalaze. Znam to društvo bolje nego što oni znaju sebe. Tamo nema pravih prijatelja, jedni druge ogovaraju jer su zapravo ljubomorni. Pokušavaju ispasti cool jedni pred drugima i ne mogu se opus-titi u vlastitu druš tvu. Puni su predrasuda i osuđivanja. Nekad ne mogu vjerovati koliko su glupe. Ne pretjerujem. Kad im nešto objašnjavam, gledaju me tupim pog-ledima i samo što ne kažu: „Govori pola-ko!“. Misle da su velike u očima štrebera. Doduše, neki pokušavaju biti k'o oni, ali druga pametna braća se sprdaj u s njima, iako moje drage prijateljice misle da nije tako. Uvijek govore svoje mišljenje, iako nikoga nije previše briga. Primijetih da se i

neki profesori sprdaju s njima. Najvažnije im je da izgledaju dobro, a ne da se tako i osjećaju. Pokušavaju, ali se vidi da doista nemaju pravih prijatelja. Tko će učiniti da se one dobro osjećaju? One same? Pametna braća? Itko? Ja? Dosta mi ih je, ali puštam neka misle da su sretni jer takve osobe vr-hunac dožive u srednjoj, a i tamo su ismi-javane zbog svojih malograđanskih života.

Zaključak?! Zapravo ga i nema. Ja sa-mo kažem da će takvih cura uvijek biti. Postojat će dok ne shvate na čemu se zap-ravo temelje njihovi životi. No, to se ne će nikada dogoditi jer je njihov IQ, kao što maloprije spomenuh, jednak zaleđenom jogurtu.

U našoj školi su uvijek postojale i uvi-jek će postojati skupine kao što su moje drage, „izblajhane“ prijateljice, dečki luzeri koji ih prate u stopu i napij u se od jednog piva, glupačice koje trčkaraju za njima, pametna braća i č isto izgubljeni slučajevi. Ne pripadam nijednoj od navedenih sku-pina. Kojoj biste vi htjeli pripadati?!

Marija Međugorac, 7.

Obiteljska zbrka

Vraćam se iz škole s novostima da sam do-bio dvije petice i jednu četvorku. U kući mir, ni muha se ne ču je.

Priopćim roditel jima radosnu vijest i pred-ložim im da odemo na pizzu . Tata Ivica se složi i razvuče osmijeh od uha do uha, a mama Suzi ga bi jesno pogleda i glasno razmišl ja: „Meni ne možeš kupiti cipele, a imaš za Tonijeve prohtje-ve!“ Tata promumlja da sam ja to ipak zaslužio. Mama se malo smiri i umil jato prozbori : „Dob-

ro, sl jedećih mjesec dana ne ću glačati , kuhati , prati , ni čistiti ...!“

Uto uleti brat Nino i , sav sretan, priopći da ga je učitel jica pohvalila za aktivnost i da oče-ku je nagradu . Mamina l jutnja se nastavlja. Na pameti su joj bile samo cipele, cipele, nove ci-pele... „V jerojatno ih nikada ne ću dočekati“, promumlja sebi u bradu. Napetost raste.

Ulazi baka i glasno hvali tatu koji joj je ku-pio bombonijeru ; već je otvorena i baka zado-vol jno gricka čokoladne bombone. „Kakav sin!“



govori baka. U kući totalna zbrka. Lju tita ma-ma, nezadovol jni Nino i ja, zbunjeni tata... Je-dino baka ne razumije što nam je. „Cipele, oh , cipele!“ prozbori tata. „A tko mari za moju žel ju da otputu jem u Torino i gledam Janicu?!“ Prid-ružu jem se glasnom nagovaranju zahtijevajući : „Hoću pizzu !“

Zvr! Oglasilo se zvonce. Otvaram vrata, a na njima stoji nasmiješeni susjed Petar, tatin dobar pri jatelj. „Idemo! Što čekate? Tebe, Toni ,

vodim na pizzu, Nini kupujem transporter, gospođi Suzi kupujem najbol je cipele, a tebe, Ivice, vodim u Torino!“ Uzme zadnji bombon iz bakine bombonijere i pojede ga.

Izjurimo iz kuće i obavimo što je susjed obećao. Svatko je dobio što je želio. Iz tatina džepa virila je karta za Torino.

Robert Jamičić, 7.

ZIMAZIMAZIMAZIMA

Ide zima, bijeli vlakić ima. Cestu, putić – sve je skrila i malog zeku pokrila.

Zima je najslaña, jer se Isus raña. Gruda mala s neba pala svima nam veselje dala.

Matea ðapić, II.b

Smijeh

Smijeh je dobar za san, zato se smijte svaki dan.

Smijeh je za sve nas, on nam je jedini spas.

Smijeh je za šale i viceve, da Vam se ne smiju zakopčajte š liceve.

Smijte se u kući i školi, jer to svatko voli.

Smijte se svaki dan, jer ćete imati dobar san.

II.b razred i učiteljica Vlatka Galac

Tvoje posljednje riječi Kiša lije. Sjedimo na klupi i razgovaramo. Rekao si da me više ne voliš. Zabio si mi nož u leña.Nemam riječi.

OOssttaavvlljjaamm ttee..TToo nnee zzaabboorraavvlljjaamm.. RRaannaa jjee jjoošš ssvvjjeežžaa.. VVoolliimm ddrruugguu ..SSuuzzaa mmii jjee kkrreennuullaa nniizz lliiccee.. RReekkllaa ssaamm::˝̋NNeemmoojj vviiššee..DDoossttaa!!˝̋

OOttiiššaaoo ssii nnee rreekkaavvššii nnii zzbbooggoomm.. OOdd ttaaddaa ttee nniissaamm vviiddjjeellaa AAllii,,ppaammttiimm ttvvoojjee rriijjeeččii..

Laž i li i stina? Sjedi la sam na klupi .Tebe čekala.

Sama….

Tvoji koraci usreće me. Sjeo si na klupu. Pogledao si me

slatkim,nježnim pogledom.

Par minuta kasni je…. Zagrlio si me i rekao:˝Volim te!˝

Srce mi je cvjetalo.

Ali sada sjedim sama.Tebe čekam i čekam.Ne čujem tvoje korake.

Je li sve to bi la laž?Jesi li me uopće volio?

Pitam se svaki dan.



Voljeti Upitah baku: „Kako je to,kad se voli? Kažu da pomalo boli.“

Da li to vječno traje? Ili mrvicu ljubavi daje? Odgovora još nema,ali u mom srcu oluja ljubavi se sprema.

Naći ću odgovor svoj,ali onog kog volim bit će samo moj.

Ti…

Ti mi suzu brišeš Ti mi vene zaustavljaš,

ti mi ljubavno pismo pišeš ti moje srce rastavljaš.

Ti me izluñuješ,

ti u mojim snovima putuješ. Voljeti tvoj smijeh,

pravi je grijeh.

Monika Meljankić, 8.b

Lutalica

Kao lutalica, kao sjena bez oblika, Bez lica, tražim spokoj, tražim mir

U čežnji svoje mladosti. Hodam noću tmurnim ulicama

A u ruci samo treptaj izgorjele svijeće Moja duša ta je svijeća

Moja mladost samo još jedna pusta ulica.

Na ruke tvoje Sazidane od divnog mramora Utkala se ljepota stvaranja Ja nisam slutnja Ni ptica već tišina Što pada po njima.

Vesna Starčević, 8.b

KKrriissttiiaann PPeerrkkoovviićć,, 55..bb



Volim te Jedva čekam da te čujem Jer bez tebe ja bolujem Kad telefon ti zazvoni, Ti ćeš reći: „Molim?“, a od mene Ćeš čuti: „Ljubavi, ja te volim! Volim te-kao skitnica daljine Volim te-kao sanjar snove Volim te-kao zora sunce Volim te-kao pjesnik kiše Reci, je li te netko volio više?“

Ana Mrnjavac, 5.a

Čarobni napitak za zaljubljivanje

Pravim napitak za zaljubljivanje i potrebno mi je puno, puno dobrote razmišljam kako ću to uspjeti, ali za ljubav se valja trudi ti

Potrebno mi je malo sreće, to mi problem biti neće i malo dobrih riječi tu treba dosta hrabrosti

Ako taj napitak uspije ja ću biti genije za zaljubljivanje, dečki ću imati puno više, a moje će srce biti sve veće i veće, ali ipak mislim da to je za druge nepravedno jer se voli samo prirodno.

Znam da nisam jedina, jer ima i druge djece kao ja, svi mi sanjamo o princu na bijelom konju, ali prepustimo prednost onima koji vole samo jednoga

Ana Jurić, 5.b

Ana Jurić, 5.b

Na rubu znanosti


UTRKA NA KRAJ SVIJETA

U spomenik u podnožju Erebusa urezane

su Tennysonove riječi: „Težiti, tražiti, pro-

naći i ne predati se“ – to je pohvala odvaž-

nosti koja je pokrenula utrku do Južnog

pola tijekom antarktičkog ljeta 1911.-

1912. Glavni natjecatelji bili su britanski

mornarički kapetan Robert Falcon Scott i

norveški istraživač Roald Amundsen. Kam-

povi ovih dviju skupina bili su meñusobno

udaljeni 800 km. Norvežani su se smjestili

u zaljevu Wahles, a Britanci na Rossovom

otoku. Amundsen je htio da mu saonice

vuku psi, a Scott je vjerovao da ekipa koja

će napasti sam pol treba sama cijelim pu-

tem vući saonice. Razlog tomu djelomično

je ležao u činjenici da nije imao osobna

iskustva u radu s psima. No, bilo je tu i

malo mističnih uvjerenja da pol treba os-

vojiti isključivo vlastitim snagama, savla-

davajući sve poteškoće. Dana 19. listopada

Norvežani su krenuli iz kampa sa četirima

saonicama. Mjesec dana poslije uslijedio je

najteži dio putovanja: uspinjanje po lede-

nom kaosu ledenjaka Axel Heiber. Na nje-

govu vrhu nalazi se polarni ravnjak. Dana

14. prosinca u 15:00 sati, upravljači saoni-

ca koji su napeto promatrali mjerne ureña-

je istovremeno su uzviknuli „Stani!“. Ure-

ñaji su se smirili i to je bio znak da su

stigli na Južni pol. U Scottovoj ekipi bilo je

petero ljudi, koji su vukući svoje natovare-

ne saonice stigli na Južni pol 17. siječnja

1912. U snježnoj pustoši vidjeli su tamnu

mrlju šatora s norveškom zastavom koja je

ukazivala da su stigli prekasno. „Dragi Bo-

že, ovo je strašno mjesto, strašno“ povjerio

se Scott svome dnevniku. Odlučili su se

vratiti kući. Mornarički dočasnik Evans i

kapetan Oates već su imali jake ozebline, a

17. veljače Evans je preminuo. Ostala čet-

vorica nastavila su hodati ali zapeli su u

mećavu. Shvativši da usporava svoje kole-

ge, Oates se odvojio od njih i više ga nika-

da nisu vidjeli. Krajem ožujka preostala

trojica nisu se mogla nikamo pomaknuti

zbog snažne snježne mećave, te su umrli u

šatoru. Kad ih je spasilačka ekipa pronašla

u studenom, izgledali su kao da su samo

zaspali.

Sara Sekelj, 8.b

Bermudski trokut. Kaž u da je tajanstveni vrtlog koji uzima živote, brodove i zrakoplove kako mu se prohtje. Neki nikada nisu pronađeni. Drugi su završili kao nadgrobni spomenici na morskom dnu. Među natprirodnim fenomenima poput NLO-a

i njihovih otmica, Bermudski trokut im je vrijedan protivnik. Zauzima 450000 četvornih milja Atlantskog oceana. Ovdje vrijeme uzrokuje katastrofe zrakoplovima i brodovima. Jedan uragan Bermudskog trokuta ima više snage nego 10000 nukle-arnih bombi. Ocean može narasti i do 50 stopa. Vjetrovi

Na rubu znanosti…


pušu do 200 milja/h . Četiri su puta jači od orkana. Čak i po mirnom vremenu, ovaj trokut vode, koji se proteže od Miamia, sjeverno do Bermuda i južno do Puerto Rica, poznat je po gutanju žrtava.

Neki nestaju bez traga. Bez poziva u pomoć i bez preživjelih da ispričaju priču. Ostali počivaju na groblju brodova i zra-koplova ispod valova. Teško je doći do statistika, no neki zrakoplovi, brodovi i ljudi nestali su bez objašnjenja. Ostali zbog kasnije doznatih razloga. Znanstvenici tvrde da nema ništa neobično u vodama ˝trokuta˝. S tatis tički, skeptici su vjerojatno u pravu.

Priče i legende su s vremenom porasle. Ali zašto postoji taj mit o djeliću vode? Nakon 2. svjetskog rata došao je Hladni rat. I stravičan napredak nuklearnih suko-ba. Nesigurnost i strah pomogli su razvitku neob-jašnjivih mitova koji su procvali u filmovima i popularnoj kulturi. NLO-i su viđeni iznad američkog tla. Otmice izvanzemalja-ca bile su krivci za brojne nestanke. Svaka maštovita priča činila se mogućom. Broj zračnih kao i broj žrtava se povećavao. Sredinom 1960.-ih pisac časo-pisa ˝Argosy˝ uveo je termin ˝Bermudski trokut̋ i time još više uzdigao mit. Teoreti-čari trokuta povezuju sile magnetizacije s legendom Bermudskog trokuta. Zemlja je poput divovskog magneta, okružena mag-netosferom. Polja magnetskih sila protežu se od pola do pola. Jedan od efekata tih magnetskih polja ponekad je vidljiv u obli-ku polarnog svjetla, poznat u sjevernoj hemisferi kao ˝Aurora Borealis˝. Treptajuće

svjetlo stvoreno je sunčevom energijom. Čestice nošene prema polovima zemljinim magnetskim poljem sudaraj u se s našom atmosferom. To magnetsko polje navodi kompas. Najmoćniji navigacijski alat do pojave satelita. Kompasi ukazuju na mag-netski sjever. Područje koje se rijetko po-dudara sa S jevernim polom. Bermudski trokut je jedno od rijetkih područja na zemlji, gdje se magnetski i pravi sjever ujedinjuju. Još jedno takvo mjesto je na obali Japana, također poznato po misterio-znim nestancima brodova. Teško je zamis-liti da bi to dobro poznato ujedinjenje ma-gnetskog i pravog sjevera moglo uzrokovati probleme iskusnim navigato-rima. Magnetosfera se iznad Bermudskog trokuta mijenja brže nego bilo gdje drug-dje, što bi značilo da Bermudski trokut nije poput drugih mjesta na zemlji. Dokazi stižu 400 milja iz svemira. 1999. NASA-ina raketa lansirala je maleni, 60 kg težak sate-lit. Od tada je satelit prešao preko voda Bermudskog trokuta više od 25000 puta, mjereći jačinu zemljinog magnetskog polja. U proteklih 20 godina područje Bermuds-kog trokuta smanjilo se za 6%. Na područ-ju ˝trokuta˝ zemljino magnetsko polje sve brže slabi nego bilo gdje drugdje na zemlji. ŠTO JE TO UZROKOVALO? Odgovor leži duboko u zemljinoj vatrenoj tekućoj srži. MOGU LI PODACI O SMANJENJU MA-GNETSKOG POLJA PONUDITI ODGO-VOR ZAŠTO JE BERMUDSKI TROKUT ZASLUŽIO TAKO OPAK UGLED?

Bermudski trokut sačuvao je svoje tajne. Možda tako i priliči jednoj od najvećih misterija svijeta…

Sara Sekelj, 8. b

Saznajmo više


POVIJESNE ZANIMLJIVOSTI

Palme su bile izuzetno važne u životu mezopotamskih naroda i ta se biljka mnogostruko iskorištavala. Jedna pje-sma tako hvali 360 načina upotrebe palme. Drvo palme koje nije bilo čvrsto korišteno je za gradnju krov ova, lišće za pokrivanje koliba, vlakna za izradu ko-nopaca, nerazvijeni pupovi kao hrana (povrće), a plod datulja je bio ne samo poslastica kao danas već je i izuzetno hranjivo jelo. Datulja je bilo puno vrsta, a osušene čuvane su u amforama s uljem. Čak su se i koštice datulje upotrebljavale kao gorivo ili samljevene kao hrana deva-ma.

Mezopotamski su liječnici znali izv oditi kirurške zahvate na oku, te liječiti prije-lom kostiju i razne druge ozlijede. Tekstovi iz Asurbanipalova arhiva, sa-drže i obilje recepata za lijekov e i ljeko-vite masti. Velik broj Babilonaca liječ-ništvom se bavio „amaterski“ : običaj je bio bolesnika iznijeti na ulicu kako bi netko od prolaznika savjetovao kako ga izliječiti. Egipćani su već sredinom 2. st. pr. Kr. znali popravljati zube. Pokvareni zubi bušili su se i čistili, a zatim bi u šupljini stavljali plombu od plemenite kovine i bjelokosti.

Informatički kutak

Što je blog?

Izraz blog je skraćenica je od engleske riječi weblog koja u doslovnom prijevo-du znači mrežni dnevnik. Blog je, dak-le, internetski dnevnik na kojem možeš anonimno ili ako želiš pod pravim imenom zapisati sve što ti pada na pa-met. Možeš svakodnevno voditi dnev-nik o školovanju, ljubavi, stanju u kući i svemu ostalom. Tvorcem bloga smat-ra se japanski računalni stručnjak Joi Ito. 5 stvari koje moraš znati: 1. Blogiranje je pojam kojim se opi-

suje voñenje bloga. To je zapravo niz postova, odnosno natuknica u kronološki obrnutom redoslijedu.

2. Razlika od običnih web stranica: alat kojim on nastaje. Blog omo-gućava lako pisanje.

3. Praktičnost: blogovi su objavljiva-nje na internetu učinili vrlo jefti-nim. Blog nam daje mogućnost da

zauzmemo vlastiti prostor na in-ternetu.

4. Pretraživači: moguće je tematski pratiti dopisivanje znati kad netko piše o tome čemu ste vi pisali. Sve se to povezuje s jednom cjelinom.

5. Čitatelji: procjenjuje se da ima oko 20 milijuna ubilježenih blogova. Većina blogova su dnevnici.

Kakvih blogova ima?

dnevnici osobnog karaktera dnevnici pojedinih manifes-tacija

tematski blogovi pjesnički blogovi priče putopisni blogovi blogovi koje vode popularne osobe

Monika Meljankić, 8.b

Smijancije i zezancije


BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA PORFESORICA: Čime se razmnožavaju

ptice? UČENIK: S drugim pticama!

VJEROUČITELJICA: Imaš četiri za kraj godine!

UČENIK: Majke ti Svete!

PROFESOR: Otkud potječe Mozart? UČENICA: Iz Hrvatske!

PROFESORICA: Što je poezija? UČENIK: To je kad se počinje velikim po-

četnim slovom!

RODITELJI: Odakle su tvoje prijateljice roditelji ?

UČENIK: Iz Travnjaka!

UČENIK: Ima kandže na prstima!

VJEROUČITELJ: Š to je „eros“? UČENIK: Tjelesna žudnja! VJEROUČITELJ: Prema komu? UČENIK: Prema Bogu!

UČENICA: Danas smo pisali test iz biogra-fije!

PROFESORICA: Koja je umanjenica od psa?

UČENIK: Pasić!

UČENIK: Sada ste upravo čuli tursko zvo-no Japana!

UČENICA NA INFORMATICI: Na inter-

netu se možeš četkati!

UČENICA: Hrba i Srvata!

PROFESORICA: Koliko je bilo svjetskih ratova?

UČENIK: Četiri!

PROFESORICA: Gdje se u Hrvatskoj nala-zi jezero Bajer?

UČENIK:Kod Velike Britanije!

PROFESORICA: Hrvatska u kojoj prevla-davaju nizine zove se?

Ivana Čović, 8.a: Karikatura na temu teksta P. Miloša „Živina u zraku“

Smijancije i zezancije


UČENIK: Podravina!

UČENICA: Njegovi mama i tata su polub-raća!

PROFESORICA: Koliko ima kontinenata? UČENIK: 8 ili 9, nisam siguran!

UČENIK: Naglasnicama prizvodimo glas!

UČENIK: Glasovi f, c , h nemaju zvučnika!

UČENIK: Nosio je njen grob!

UČENICA: Ona je 100% zavisna na tebe!

UČENIK: Ovo vam je akcionarni film!

UČENIK: Sutra, za dva – tri dana!

UČENIK: Vapnena voda s vodom!

OPĆENITO O PRIJATELJSTVU Prijate ljstvo je nešto najdivnije na svije tu. Ono je tvoja nada, snaga, vje ra. Zasniva se na povje -renju. U prijate ljstvu budite ono što jeste, a ne ono što ne že lite biti. Bez njega se osjećate kao usamljena breza na laganom povjetarcu. Čuvajte prijate ljstvo kao najdivniju stvar na svije tu! Mnogi imaju problema u prijate ljstvu, društvu, ljubavi… Evo nekoliko savje ta o tome: ŠTO UČINITI KAD FRENDICA POS-TANE BEZOBRAZNA PREMA TEBI? Ako se baš ništa u vašem prijate ljstvu nije promijenilo, a ona se odjedanput počela pona-šati zločesto, očito je veoma ljubomorna. Vjero-jatno je zbog nečeg nesigurna u sebe ili pak smatra da si ti u nečem uspješnija od nje. Raz-govaraj s njom i reci joj otvoreno da te njezino ponašanje zbunjuje i zamoli je neka ti kaže smeta li joj što. Nastavi li se i dalje tako ponaša-ti, razmisli je li ti takva prijate ljica uopće potre -bna. ŠTO UČINITI KAD SE TI I FRENDI-CA ZALJUBITE U ISTOG DEČKA, A ON MISLI DA GA ISMIJAVATE? Pratite ga posvuda, zovete ga, a kad se javi, spustite slušalicu? Za poče tak je dobro promi-jeniti svoje ponašanje prema tom dečku, a kad bude prilika, ispričati mu se, iako je vas dvije ta situacija zabavljala. Može misliti da ga zafrka-vate i ismijavate, je r vas ste dvije , a on je jedan.

KAKO POSTATI DRUŠTVENIJA? Znam da nije lako odjednom postati društvena osoba. Najvažnije je da si ti promijenila stav i otvorila se prema ljudima. U društvu uvijek ima onih koji vode glavnu riječ i oni koji su bolji slušači. Ti ćeš se sigurno bolje osjećati kao slušač, pri čemu ćeš mimikom i povremenim komentarima davati do znanja da si prisutna i zainteresirana za razgovor. Od tebe nitko ne očekuje da budeš iznimno zanimljiva, da imaš uvijek nešto posebno za reći. U društvu je naj-lakše ući uz pomoć neke osobe , pa ćeš se tako približiti i njezinom krugu prijatelja. Uz smije -šak i diskre tno sudje lovanje postat će dio druš-tva. Tada ćeš se osjećati sigurnije i slobodnije ćeš unositi svoje stavove . Malo – pomalo, jačat će ti samopouzdanje i nesigurnosti će nestati.

A SAD MALO O JAČOJ ŽENSKOJ STRANI, O DEČKIMA! 6 grubih fora o dečkima:

dečki su poput kave , najbolji su kad su bogati i topli i mogu te držati budnom

dečki su poput fotokopirki, trebaš ih za reprodukciju i to je više – manje jedino zbog čega ih trebaš

dečki su poput horoskopa, stalno ti govore što trebaš napraviti i uglavnom nisu u pra-vu

dečki su poput potpetica, lako je s njima hodati kad se jednom na njih navikneš

dečki su poput maskare, obično nestanu na prvi znak emocije

dečki su poput mjesta za parkiranje , ona dobra već su zauzeta, a ona koja su ostala rezervirana su za invalide ili su jako mala

Provjerimo svoje znanje


Koliko znamo?

1. KOJE VRSTE PISAMA U STAROM VIJEKU POZNAJEŠ ? ______________ ___________ ,

____________ ___________ .

2. KOJI JE NAJSTARIJI NAROD U

POVIJESTI ČOVJEČANSTVA ? a) Sumerani b) Babilonci c) Asirci

3. EGIPATSKO SLIKOVNO PISMO ZVALO SE: a) Hijeroglifi b) Klinasto pismo 4. KOJE JE ZA ČOVJEČANSTVO NAJVAŽNIJE FENIČKO OTKRIĆE: a) Glasovno pismo b) Slikovno pismo

5. POVEŽI POJMOVE STRELICAMA: Dolina Nila Kinezi Jednoboštvo Egipat Papir Indijci Arapske brojke Židov i Purpurna tkanina Feničani

Andrija Šimić, 5.b



VODORAVNO ->

1. Postupak preoblikovanja književnog dje la u scenarij.

2. Ponavljanje istih suglasnika na po-če tku stiha/stihova.

3. Lirsko-epska pjesma tužnog raspolo-ženja i tragičnog završe tka.

4. Kraći prozni tekst s naznakom doga-đaja i lika.

5. Veći zaokruženi dio dramske cjeline (drama se dijeli na njega)

6. Dopuni! Poezija, drama i… 7. Prerada književnoga dje la za prikazi-

vanje na sceni. 8. Stih od 12 slogova. 9. Pjesma od jedne kitice čiji je raspored

slogova u stihovima 5-7-5 (podrije t-lom iz Japana).

10. Figura preuve ličavanja.

11. Prikriveno ismijavanje i izrugivanje . 12. Postupak „oživljavanja“ lika (nije

personifikacija). 13. Nosite lj teme i poruke u djelu. 14. Izraz svojstven zavičajnom govoru. 15. Kraći prozni tekst bogat osjećajima i

stilskim figurama. 16. Književno dje lo u kojem pisac opisuje

svoj put. 17. Autor proznog teksta „Skitnje“. 18. Književni postupak izrugivanja i

ismjehivanja teškog osuđivanja poje -dinaca ili društva.

19. Ime i prezime hrvatskog satiričara („Breza“)

20. Ime i prezime autora pjesme „More“ (stradao u zrakoplovnoj nesreći.

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20


FLY IN THE SOUP

A man asked for a meal in a restaurant

Can I have a chicken soup please?

THE ENDTHE ENDTHE ENDTHE END ELFC English language fan club -5th graders

The waiter broug ht the food… …and put it on the table.

Here you are sir!

After a moment, the man called the waiter and said

"Waiter! Waiter!

Please don't speak

so loudly, sir…

…or everyone will

want one.

There's a fly in my

soup!

vrutak br.1

Documents