semerkand (br. 10, oktobar 2009. god.)

8/9/2019 Semerkand (br. 10, oktobar 2009. god.)

1/68

P O R O D I N I M A G A Z I N GODINA I BROJ 10 OKTOBAR 2009 ISSN 1840-0930 C IJENA : 3 KM

ISTIKAMETispravnostiistrajnost

LJUBAV PREMAALLAHU(MEHABBET)

SURAEL-KUREJSELAM JEDENNETSKI

POZDRAVS KIM SI -TAKAV SI


2/68

KAKO VOLJETI ALLAHA

Autor: dr. Ahmed ail

Format: A5, mehki povez, 106 str.

Treba voljeti - to svi piu i govore, ali KAKO nauiti da se Gospodar zavoli istinski?!

Na to pitanje gotovo svi alimi i vjernici obino slegnu ramenima ...

Na stranicama ove knjige saznajemo kako voljeti Allaha d..,

Njegovog Poslanika s.a.v.s., ashabe i sva stvorenja.

DENNETSKE NAGRADE

Autori: Imam El-Kuejri i ejh Ismail Hakki


Pred vama je komentar nekih ajeta koji govore o dennetskim nagradama.

I to iz pera velikih strunjaka, kako za vanjska znaenja ajeta tako i za

aluzivna tumaenja. Prijevod govori o dennetskim nagradama, ali isto tako

i ukazuje na svojstva i vrline dennetlija kojima bi se trebali, u to veem

broju, okititi.

EHLU-L-KIBLA - PRIPADNICI KIBLE

Autor: Muhammed Zekki Ibrahim

Format: A5, tvrdi povez, 283 str.

Tevessul i vesile - ta je to? Jesu li dozvoljeni? Smiju li se muslimani meusobno

optuivati za kufr? Poloaj iija u islamu. ta su o tesavufu rekli Ibn Tejmijje,Ibn Kajjim el-Devzijje, Ibn Haldun, Imam Zehebi i drugi.

O posjeivanju kaburova i odabranih mjesta. Kada je dova ibadet?


3/68

KO MOE BITI EJH?

Autor: dr. Dilaver Selvi


Poto ivimo u vremenu kada ne mali broj ljudi zaziva sposobnost duhovnog

voenja i odgajanja drugih ljudi, ova knjiga moe posluiti kao svojevrsni kriterij

za odabir ispravnog duhovnog voe (ejha) na putu postizanja Allahovog d..

zadovoljstva.

SRETNA PORODICA

Autor: S. Muhammed Saki Erol


U ovom djelu saeto su objanjena rjeenja porodinih problema, kao i na-

ini postizanja harmonije i sree u porodici. Prvo je defnisan osnovni cilj

porodice, a onda su obraeni Allahovi propisi i norme lijepoga vladanja (ede-

bi) koji e nas dovesti do toga cilja. Spomenuli smo mjesto mua i ene u

porodici, njihove meusobne obaveze i prava, kao i dunosti prema djeci

i roditeljima, a potom smo objasnili zikrove, dove, strpljivost, zadovoljstvo

Allahovom odredbom, skromnost, umjerenost, udjeljivanje (sadaku), razne

oblike hizmeta (sluenja) naoj vjeri i mnoge druge stvari koje su sastavni

dio lijepog ahlaka, a koje omoguavaju postizanje sree u porodici.

KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA

Autor: Imam el-Gazali

Format: A5, mehki povez

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Zaista Uzvieni Allah ima devedeset devet

imena - stotinu manje jedno. On je nepar i voli nepar. Ko ih izbroji i naui napametui e u Dennet. U ovoj knjizi Imam el-Gazali komentarie znaenja Allahovih

lijepih imena i nain njihovog usvajanja u svakodnevnom ivotu vjernika.


4/68

P O R O D I N I M A G A Z I N G O DI N A I B R OJ 1 0 O K TO B AR 2 00 9 I S SN 1 84 0 -0 9 3 0 C IJ E NA : 3 K M

ISTIKAMETISPRAVNOSTIISTRAJNOST

LJUBAV PREMA

(MEHABBET)

SELAM JEDENNETSKIPOZDRAV

S KIM SI -

Udruenje SEMERKAND

14. MAJA 92 br. 14

Ilida / Sarajevo

Tel/Fax: +387 33 624 883

.

ISSN 1840-0930

Za izdavaa

MIRZA PAI

Glavni i odgovorni urednik

NEDAD EMAN

RedakcijaDr. hfz. DEMAIL IBRANOVI

Dr. ALMIR FATI

Mr. MERIMA AMO

MEHMED EMAN

EDIN TOPI

Design & DTPMUHAMED MULAOSMANOVI

Foto - naslovnicaHAZIM ABANOVI

Lektor

ALDINA VEISPAHI

MarketingDENAN ZUBEROVI

062 105 430

DistribucijaENIZ SKEJI

062 410 492

Cijena:

BiH: 3 KM Turska: 4 YTL

Hrvatska: 15 Kn Crna Gora: 2 EUR Srbija: 2 EUR

Europa: 3 EURUSA: 4 USD

tampa: Bemust

Redakcija zadrava pravodorade objavljenih materijala.

Poslani materijali se ne vraaju nazad.Magazin ne preuzima odgovornost

za sadraj i tanost objavljenih reklama.

SEMERKANDP O R O D I N I M A G A Z I N

UREDNIK

Istikamet ispravnost i ustrajnostSirati mustekim je ispravan, pravi put. Put koji poinje tevbom (po-

kajanjem) i vodi do Allahovog zadovoljstva i Njegovog denneta. Siratimustekim je ivot - sunnet Muhammedov, a.s., koji je stvari postavio nanjena ispravna mjesta.

Ispravnost se ogleda u srednjem putu izmeu nemarnosti i pretjeri-vanja. Ispovjedanje Allahove jednoe tevhid (monoteizam) je srednjiput izmeu kufra (ateizma) i irka (politeizma). Dareljivost je srednji putizmeu krtosti i rasipnitva. Brak je srednji put izmeu celibata i bludaitd. I tako smo vas uinili ummetom (zajednicom) sredine. (el-Bekare,143) Ovo je ajet na sredini sure el-Bekare koja ima 286 ajeta. Uzvien je

Allah, Gospodar svih svjetova!

Jedne prilike je Vjerovjesnik, a.s., govorio o vatri i strahotama kija-metskog dana usljed ega su se ashabi zabrinuli i rasplakali. Nakontoga grupa ashaba na elu sa Osmanom ibn Mazunom, r.a., se dogo-vorila da zaponu monaki ivot - da obuku odjeu od kostrijeti, da sekastriraju, da stalno poste, da svaku no na namazu probdiju, da nespavaju na postelji, da ne jedu meso niti mast, da ne prilaze enama,da ne upotrebljavaju miris i da nemaju konita nego da stalno putujupo zemlji. Kada je za to uo Vjerovjesnik, a.s., rekao im je da im on tonije naredio, nego da njihova tijela imaju svoja prava, pa trebaju da po-ste i da mrse, da klanjaju none namaze i da spavaju, jer i on, AllahovPoslanik, nou klanja ali i spava, posti ali i mrsi, jede meso i mast i pri-lazi enama. Na kraju je zakljuio da onaj ko ne slijedi njegov sunnet nepripada njemu. Ispravnost je dakle u slijeenju sunneta i nema puta kojidovodi do Allahovog zadovoljstva osim slijeenja poslanikih tragova.

Ustrajnost je pak, znak iskrenosti i ljubavi. Allah mnogo voli i maladobra djela, ali u kojima ustrajavamo. Neki, od onih, koji su izali sastaze Pravog puta su pomislili da su zbog mnogobrojnih ibadeta oslo-boeni namaza, posta, zekata i ostalih farzova. alosno je kako ih jeejtan prevario. Pa zato ne uzmu najboljeg uzora, Poslanika, a.s., predsvoje oi i ne slijede njegov put i put njegovih ashaba. Oni su bili ispu-njeni ljubavlju prema Allahu i iskrenou u svojim djelima sve do njihove

smrti, kako se u ajetu i nareuje: I sve dok si iv, Gospodaru svome seklanjaj! (el-Hidr, 99) Prema tome, samo oni koji su ustrajni u slijee-nju sunneta su na Sirati mustekimu.

Lijepo je reeno: Najvei keramet je istikamet, to jest najvea po-ast za roba koju mu Allah moe pruiti jeste da rob bude ispravan iustrajan u svojim djelima.

Gospodaru na uvrsti nam noge na Sirati mustekimu!

[email protected]


5/68

SADRAJ SEMERKANDOKTOBAR2009

UVODNA RIJE ISLAM JE VJERA LIJEPOG AHLAKASejjid Saki Erol

TEMA USTRAJNOST - PUT DO DENNETA

Dr. Almir FatiISTIKAMET - USTRAJNOST

Dr. hfz. Demail Ibranovi

LJUBAV PREMA ALLAHU (MEHABBET)

Imam el-Gazali

POZIV U SEZONI HODOAAEl-Kandehlevi

VRIJEDNOST EZANA I AST MUJEZINASejjid Muhamed Alevi el-Haseni

SURA EL-KUREJIbn Adibe el-Haseni

ETVERICA LJUDI, TRI RECEPTA, NEMA OPRAVDANJAAllame el-Munavi

MUSLIMANI I MUSLIMANKE

Emina eman

HILJADU I JEDNA KAP

SREA (II)Ali Tantavi

PISMO PRIJATELJU

Imam Rabbani, k.s.

GOVOR STANJA

SELAM JE DENNETSKI POZDRAVAlmedina Tuli

SVI U BITKU NAD BITKAMA

Mehmed eman

TRI VELIKE DAMIJEErol Zubevi

S KIM SI - TAKAV SI!

Aida Begi-Zubevi

NEBROJENE MILOSTI SVJETOVIMA (II)

Dr. Delal Ibrakovi

BELKISA (II)

DIJABETES - EERNA BOLESTSuad endelj

NAUKA I TEHNIKA

Ismail Nezirovi

ALLAHOV DAREdin Topi

ROTILJ I KADIFICESevret Mehmedehaji

MAGLAJ

Mr. Merima amo

4

6

12

14

16

19

20

22

24

26

28

30

32

34

36

41

45

48

51

54

56

58

60

USTRAJNOST -

PUT DO DENNETA6

ALLAHOV

DAR56

SELAM JE

DENNETSKI POZDRAV34

46


6/68

Sejjid Saki Erol | UVODNA RIJE

04

Islam je vjera

lijepog ahlaka

Pravilo koje je postavio islam, a koje glasi: Svako

se raa u istoj prirodi islama!, kao i svi ostalipropisi islama, u potpunoj su harmoniji s ovjeko-

vom prirodom. Islam je za ovjeka, koji je primoran da od

roenja do smrti i u svim ivotnim etapama ivi u zajedni-ci, definisao najispravniji i najsigurniji pravac drutvenogoblika ivota. S druge strane, veoma lahko se moe doido zakljuka da drutveni oblici koji su tokom historijebili zasnovani na principima odvojenim od istinske vjerenisu nikada uspjeli postati prava ljudska zajednica. To semoe dokazati i malim istraivanjem meuljudskih i me-uklasnih odnosa u tim drutvima.

Stanje u kojem su ljudi ovisni jedni o drugima i u kojemsu upueni jedni na druge primoralo ih je da ive zajed-no, u drutvu. Poevi od osnovne elije drutva po-rodice, ljudi su formirali mahale, sela, kasabe i gradove,tako da su na kraju postali narodi. Uzvieni Hakk kae:Mi smo vas od jednog ovjeka i jedne ene (Adema iHavve) stvorili i na narode i plemena vas podijelili dabiste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji

je najbogobojazniji! (el-Hudurat, 13)

Budui da ljudi moraju ivjeti zajedno, bilo u malim ilivelikim zajednicama, njihova zajednica mora imati neka-kvo ureenje i sistem. Osnovni temelj na kojem poivaureenje i sistem ljudske zajednice jeste meusobna

ovisnost i potpomaganje. Meusobno potpomaganje jenajlaki nain kojim ljudi ostvaruju svoje osnovne potrebena ovom svijetu. Meutim, ono je put kojim se postie ivjena, ahiretska srea.

Uzvieni Allah je svaku stvar savreno uredio i posta-vio je u savreni sklad. Ljudima je, takoer, odredio po-trebne principe posredstvom kojih e, ukoliko ih se budupridravali, postii ovosvjetsko blagostanje i vjenu sre-u. Prema tome, islam je vjera iji je cilj postizanje zrele

linosti jedinke, ali i savrenog drutvenog ureenja. Sjedne strane on oplemenjuje jedinke, a s druge straneuspostavlja red i blagostanje u drutvu. Ahlak postavljatemelj miljenja, svjetonazora, meuljudskih odnosa,

funkcionisanja drave, pa ak i odnosa s drugim narodi-ma i dravama.

Jedan dio meuljudskih odnosa definisan je pravnimpropisima (fikh), dok je mnogo vei dio odreen norma-ma lijepog ponaanja (ahlak). Pravni propisi su obavezu-jui za sve lanove zajednice, te, ukoliko se kre ili zane-maruju, za prestupnike su propisane odreene sankcije.Za krenje normi lijepog ponaanja ahlaka nisu predvi-ene sankcije, jer ahlak nije mogue postii sankcijama.Meutim, krenje i svjesno zanemarivanje normi lijepog

ahlaka ovjeka uini omraenim, grubim i bez potova-nja. U tom sluaju on bude odbaen od zajednice.

Da bi ovjek mogao stei ljubav, potovanje i sigur-nost u svojoj porodici, zajednici, pa ak i u internacio-nalnom smislu, on se mora pridravati odreenog okvirapravnih propisa. Takoer, mora nauiti i norme lijepogaahlaka i primjeniti ih u svome ivotu.

injenica je da se ovjekovo ponaanje direktno ili in-direktno reflektuje i na ostale lanove zajednice u kojojivi. Zbog toga je u svakom vremenskom razdoblju po-

stojala nasuna potreba za kulturnim ljudima, u koje semoe pouzdati i od kojih se ne treba strahovati. Svi smosvjedoci da je potreba za takvim ljudima u naem vreme-nu mnogo vea nego to je to bilo ranije.

S druge strane, samo ljudi stabilnog i prihvatljivog ka-raktera mogu skladno i na najljepi nain ivjeti u svojojporodici, na poslu, u ulici, mjestu i zemlji u kojoj ivi. Zatopoznavanje i usvajanje normi lijepog ahlaka ovjeku do-nosi veliku vrijednost i sigurnost.


7/68

05

Naa ista vjera, islam, zahtijeva od ovjeka da budeu harmoniji sa samim sobom, ali i sa svim ljudima koji suu njegovom okruenju. Jer samo na taj nain on moepostii odreene vrijednosti. Te vrijednosti nazivamo vr-linama lijepog ahlaka. ovjeka koji se ukrasio vrlinama

nazivamo posjednikom lijepog ahlaka. Ljudi koji ne po-sjeduju harmoniju sa samim sobom i s ljudima u svomokruenju, ustvari imaju slabost u pogledu svog ahlaka.

Vrline lijepog ahlaka usko su povezane s imanom iibadetom. Cilj lijepog ahlaka jeste ukraavanje ovjekalijepim, odnosno ienje od runih osobina. Naa vjeraje s tog stanovita izvor lijepog ahlaka. asni Kuran jeizvor tog ahlaka, kao i ivot naeg plemenitog Poslanika,s.a.v.s., njegovih ashaba i velikana islama koji su namuzor u ivotu, lijepom ahlaku i pohvalnim osobinama.

U Allahovoj Knjizi i hadisima naeg Poslanika, s.a.v.s.,na mnogo mjesta nam je nareeno i preporueno dase trebamo lijepo odnositi prema drugim ljudima i ispu-njavati prava svih Allahovih stvorenja. Osnovno svojstvojednog muslimana na prvom mjestu treba biti dobrona-mjernost i tolerantnost. U Kuranu Uzvieni Allah ovakoopisuje prave mumine: Oni srdbu savlauju i ljudimaprataju a Allah voli one koji dobra djela ine. (Ali

Imran, 134)

Vezano za ovu temu na Pejgamber, s.a.v.s., rekao je:

Mumin je onaj ovjek koji se dobro odnosi premadrugima i prema kome se drugi dobro odnose. Nema

dobra u onom ko loe saobraa s drugima i s kim dru-

gi ne mogu saobraati.

Naravno, mumin ukazuje potovanje i tolerantan jeprema drugima, meutim potovanje i tolerancija morajubiti u umjerenim granicama i uravnoteeni. U tome se nesmije pretjerivati. Mora se znati kako i gdje se treba po-naati prema nekome.

Jedan od osnovnih faktora koji reguliu odnose meu

muminima jeste ljubav. To je zbog injenice da je Uzvie-ni Allah mumine uinio braom. Na Pejgamber, s.a.v.s.,rekao je: Tako mi Onoga u ijoj ruci moi je moja

dua, neete ui u dennet dok ne budete vjerovali,

a neete istinski vjerovati dok se ne budete voljeli!

Izvor ove ljubavi, koja pristoji muminima, smjetenaje u njihovim srcima i ona je plod njihove ljubavi prema

Allahu Uzvienom. Dakle, mumini, kao to kae JunusEmre, vole stvorenja radi Stvoritelja.

Jo jednom podsjeamo da se ova ljubav, koja obu-hvata sva stvorenja, u naem ivotu mora manifestovatiu skladu odreenih principa. Djela islamskog fikha i ahla-ka definiu okvir u kojem se ova ljubav ima demonstriratikako ne bi bila tetna po nas ili druge. Naime, to znai da

blagonaklonost i tolerancija ne znae zatvarati oi ili ni-jemo posmatrati svako zlo, nepravdu i grubost. Na djelokoje se radi s loom namjerom mora se odgovoriti onakokako prilii jednom muminu, u skladu svog znanja, alibez mijeanja svoga ega (kako to ne bilo iz linih, nefsa-nijetskih pobuda). Na kraju, to je jedna od manifestacijalijepog ahlaka.

Ljudi koji su lieni vjerovanja u svijet koji e doi poslijeovoga, i koji ne vjeruju u vjeni ahiretski ivot u kojemnema smrti, i koji su uskraeni vjere koja proiruje hori-

zonte ovozemaljskog prema beskrajnom misle da sesva srea ili nesrea dogaaju samo na ovom svijetu.Budui da je njihovo stanje takvo, sasvim je sigurno dae oni sve vrijednosti definisati i podreivati svojim linimeljama. Jer samo je tako mogue postii korist i sreu usvijetu iji su oni zarobljenici.

Potivanje ljudskih prava, koje obezbjeuje ivot jed-nom drutvu, pretpostavljanje drutvene koristi linoj ko-risti, socijalno potpomaganje, bratski odnos, kao i mno-ge druge vrline nalaze svoje uporite i izvorite samo u

islamu. Iz tog razloga jedinke koje su liene vjerskih osje-

anja nemaju sposobnosti da formiraju zdravo drutvo.Kako god se kameni zid koji je ozidan bez vezivnog sred-stva urui prilikom malog udara, tako se i drutvo kojeje sastavljeno od jedinki ija je jedina briga lina koristrastoi prilikom malog vanjskog ili unutranjeg potresa.

Meutim, to nije sluaj kada je rije o drutvu koje setemelji na imanu i ije su jedinke kuranskim uzvienimgovorom nazvane braom. Na elu s plemenitim Posla-nikom, s.a.v.s., njegovi ashabi i mumini koji ih slijede

Allahovom naredbom: Svi se vrsto Allahova uetadrite! (Ali Imran, 103) okupili su se oko najuzvienijegcilja Allahovog zadovoljstva. Kada god su se oslobodiliropstva svojih linih i egoistinih elja, poluili su najbri-ljantnije i najasnije uspjehe u historiji, bilo u duhovnomili u materijalnom domenu.

ovjeanstvo, koje se nalazi u kandama krize, pono-vo oekuje takve uspjehe. Od nas oekuju.

Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na vama!


8/68

Dr. Almir Fati | TEMA

06

Ustrajnost- put do

denneta

Reci: Vjerujem u Allaha,pa ostani ustrajan u tome!

(Muslim, 159)


9/68

07


10/68

08

Prenosi se daje Sufjan ibn

Abdillah es-

Sekafi, r.a., rekao: Jed-

nom sam kazao: Allahov

Poslanie, reci mi neto oislamu o emu nikoga neu

pitati poslije tebe (badeke) (au hadisu koga prenosi Ebu Usa-

me kae se: gajreke osim tebe).Muhammed, s.a.v.s., odgovorio mu

je: Reci: Vjerujem u Allaha, pa ostaniustrajan u tome!(Muslim, 159)

Iz ovog kratkog ali sadrajnog hadi-sa mnogo se spoznaje. Allahov Poslanik,

s.a.v.s., ovim hadisom kao da otkriva suti-nu vjere islama: vjeruj u Allaha, d.., i ostani

ustrajan u tome, tj. uvijek, a ne samo pone-kad, sluaj ono to ti On, Uzvieni, i Njegov

Poslanik, s.a.v.s., zapovijedaju.

Ustrajnost uvjerovanju i djelovanjuPojam ustrajnosti odnosi se na vjerovanje, iji je

vrhunac spoznaja Uzvienog Allaha, i na djelovanje,odnosno injenje dobrih djela, gdje se kao ideal

postavlja pravda i izbjegavanje bilo kakve krajnosti.Na ovakvo shvatanje pojma ustrajnosti ukazuju brojniajeti asnog Kurana. Na vrlo upeatljiv nain o tomegovori se u 30. ajetu sure Fussilet (Objanjenje): Onimakoji govore: Gospodar na je Allah pa poslije ustraju

u tome (summestekam) (...)

Ovdje se ne misli da se ostane ustrajan samo uizgovaranju rijei Gospodar na je Allah, jer pojamustrajnosti nema samo to znaenje. Takoer, ustrajnostdolazi zajedno s vrstim uvjerenjem i istinskom spozna-jom. Prema tome, moemo kazati da se pod pojmomustrajnosti (istikamet) u ovome ajetu podrazumijeva: (1)ustrajnost u vjeri (din), tevhidu i spoznaji (marifet) te (2)ustrajnost u dobrim djelima.

Komentari Kurana pruaju obilje podataka o tomekako su rani duhovni autoriteti iz reda uglednih ashabai tabiina istikamet u ovom ajetu razumijevali upravo utim znaenjskim aspektima.

Tako se prenosi da je Ebu Bekr, r.a., kazao da se

pod istikametom ovdje misli na ustrajnost u oboavanjusamo Allaha, d.. Prema jednoj predaji od Ibn Abbasa,koju navodi mufessir Fahruddin Razi, veli se da je gornjiajet objavljen upravo o Ebu Bekru, r.a. Naime, kaese da su Ebu Bekra pogaali razliiti belaji i kunje,ali on nimalo ne bi mijenjao svoj odnos prema svome

Gospodaru. On je taj koji je kazao: Gospodar na jeAllah i ostao krajnje ustrajan u tome. Isto tako, Kurtubiu svome tefsiru biljei, preko Ataa, drugu predaju od Ibn

Abbasa da je ovaj ajet objavljen kada su murici kazali:Na Gospodar je Allah, meleki su Njegove keri, a ovi

(idoli) su nai zagovornici kod Allaha, ali na tome nisuustrajali, dok je Ebu Bekr rekao: Na Gospodar je samo

Allah, Koji nema sudruga, a Muhammed, sallallahu alejhive sellem, je Njegov rob i poslanik pa je ustrajao utome. Takoer, Kurtubi u svome tefsiru navodi da jeEnes rekao da, kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik,s.a.v.s., je kazao:Oni (koji to kau) su moj ummet, aGospodar je Gospodar Kabe!

Ibn Kesir navodi da je Ibn Abbas bio upitan: Koji jeajet u Allahovoj Knjizi najlaki? pa je on prouio ajet:

Onima koji govore: Gospodar na je Allah, pa poslijeustraju u tome, tj. na ehadetu la ilahe illallah.

Od Omera, r.a., prenosi se da je jedanput na minberiprouio ovaj ajet i rekao da su to oni koji su ustrajni naputu pokornosti Uzvienom Allahu.

Osman, r.a., je kazao da su to oni koji rade i djelujuiskreno u ime Allaha, d..

Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao da su to oni kojiizvravaju propisane farzove.

Tabiini Ibn Zijad i Katade smatraju da su to oni koji

su ustrajni u pokornosti (itaat) Uzvienom Allahu.

Hasan el-Basri je izjavio da su to oni koji su ustrajniu izvravanju Allahovih propisa, koji su pokorni Njemui koji se klone grijeha.

Mudahid i Ikrime kau da su to oni koji ustrajavajuna rijeima ehadeta la ilehe illellah sve do smrti.

Sufjan es-Sevri miljenja je da su to oni koji radeshodno onome to govore.


11/68

Fudajl ibn Ijad smatra da su to oni koji se susteuod dunjaluka i dunjalukih blagodati (zahid), a ude zaonim to je vjeno i neprolazno.

Neko je rekao da su to oni koji su ustrajni u tajnostii u javnosti.

Takoer, veli se da su to oni koji su ustrajni u djelukao to su ustrajni i na rijei.

Imam Ibn Furek kae da su to oni koji mole Allaha,d.., da ih uini ustrajnim i vrstim u vjeri.

Sva ova miljenja, iako naglaavaju razliite stvari,u sutini se odnose na jedno te isto na neprestanuustrajnost u pokornosti Uzvienom Allahu rijeima, dje-lima i svim biem.

Imam Fahruddin Razi u svome Velikom tefsiru za-kljuuje da rijei: Onima koji govore: Gospodar naje Allah obuhvataju rijei i vjerovanje, dok rijei: paposlije ustraju u tome obuhvataju dobra djela.

Ustraj naPravom putuIz 112. ajeta sure Hud saznajemo da se ustrajnost

kao takva nareuje Muhammedu, s.a.v.s., i vjernicimakoji ga slijede: Ti ustraj na Pravom putu, kao to ti jenareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe,

i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono to radite.

Uzvieni Allah u ovom ajetu nareuje Muhammedu,s.a.v.s, da ustraje na Pravom putu (festekim), tj. na vjeris kojom ga je Uzvieni poslao ili na Kuranu kojeg muOn, Uzvieni, objavljuje. A tako neka postupe i vjernicikoji su uz tebe, tj. ashabi koji su se pokajali zbog irka,kao i svi oni koji ga budu slijedili na Pravom putu. Iobjesni ne budite, tj. ne prekoraujte Allahove granice;ili: ne pregonite u pogledu Kurana, tj. ono to Kuranproglaava haramom nemojte dozvoljavati, a ono todozvoljava nemojte zabranjivati; ili: nemojte se oholiti

ni pred kim; ili: nemojte prelaziti granice onoga tovam je nareeno; ili: ne odustajte od puta zahvalei poniznosti svome Gospodaru jer On dobrovidi ono to radite.

Ibn Abbas, r.a., je rekao da Allahovom

Poslaniku, s.a.v.s., u cijelome Kuranu nijeobjavljen tei ajet od ovoga ajeta iz sureHud. Stoga je Resulullah, s.a.v.s., re-

kao:Osijedila me je sura Hud i njoj sline sure.Ovoje Resulullah, s.a.v.s., kazao kada su njegovi ashabiprimijetili da je naglo osijedio.

Prenosi se da je Ebu Abdur-Rahman es-Sulemi re-kao: uo sam kako je Ebu Ali es-Sirri kazao: Sanjao

sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa sam mu u snurekao: Preneeno je da si rekao da te je osijedila suraHud! Tako je odgovori Poslanik, s.a.v.s. Upitao samjo: ta te je iz nje osijedilo: kazivanja o vjerovjesnicimaili propasti prijanjih naroda? Ne, nego rijei: Ti ustrajna pravom putu, kao to ti je nareeno odgovori Alla-hov Poslanik, s.a.v.s.

Naime, rijei: Ti ustraj na pravom putu, kao to tije nareeno obuhvataju sve ono to se odnosi na vje-rovanje i djelovanje, bilo da je u pitanju lino Poslanik,s.a.v.s., ili ono to se odnosi na dostavljanje Objave iobjanjavanje erijatskih propisa. Dakle, radi se o ustraj-nosti u izvravanju Allahovih propisa i odredbi u naji-rem smislu te rijei. Ovaj ajet je upuen Vjerovjesniku,s.a.v.s., ali i svakom onom ko ga slijedi, odnosno njemui njegovom ummetu. Darimi Ebu Muhammed u svomeMusnedu prenosi da je Osman ibn Hadir el-Ezdi rekao:Otiao sam Ibn Abbasu i rekao mu da me posavjetuje,pa je on rekao: Savjetujem te slijedee: Boj se

Allaha i u tome ustraj! Slijedi i ne izmiljajnovotarije!

09


12/68

10

Ko hoe

ustrajat eKao to Uzvieni Allah olakavadobro onome ko eli da ini dobro,

tako isto Uzvieni Allah olakava ustraj-nost onome ko eli da bude ustrajan.

Uzvieni je rekao: Kuran je samo poukasvjetovima, onome od vas koji hoe da

je na pravom putu. (et-Tekvir, 2728), tj.onome ko hoe da bude ustrajan (limen

ae minkum en jestekim) na putu istine i konepokolebljivo vjeruje u taj put.

Dakle, Kuran je opomena, podsjeanje ilipouka svim ljudima. Ali Kuranom e se okori-

stiti samo oni koji ele da su na Pravom putu,odnosno oni koji ele da budu ustrajni. Drugim

rijeima kazano: Oni koji ele uputu bit e upu-eni. Meutim, to ne zavisi samo od ljudi, odno-

sno istikamet je, u krajnjem znaenju i smislu, uAllahovom, d.., htijenju: A vi ne moete nitahtjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee! (et-

Tekvir, 29) Ovo znai da ljudi ne mogu htjeti ustrajnost

na putu istine, a samim time i biti ustrajni na tom putu,ako to njima ne eli njihov Gospodar.

U tefsirima se navodi da je, kada je objavljen ajet:(...) onome od vas koji hoe da je na pravom putu.,

Ebu Dehel rekao: Stvar je do nas. Ako hoemo, bitemo na pravom putu, a ako neemo, i neemo biti! pa je objavljeno: Vi ne moete nita htjeti ako to Allah,

Gospodar svjetova, nee! Prema tome, ovjek ini hajrs Allahovom pomoi, kao to i zlo ini s Njegovim htije-

njem. Zato nam je sada jasnije zasto je uveni i poboniHasan el-Basri uio dovu: Allahumme, ente Rabbuna.Ferzuknel-istikameh! Allahu, Ti si na Gospodar, paopskrbi nas ustrajnou (istikametom)!

Nagrada zaustrajnost je dennetNema nikakve sumnje u to da nije lahko postii istin-

sku ustrajanost u rijeima i djelima. U jednom kudsihadisu na to se aludira rijeima: ovjee! Nee biti

ispravna tvoja vjera sve dok ne ispravi svoj jezik, anee ispraviti svoj jezik sve dok se ne bude stidiosvog Gospodara! ovjee! Sve dok uvia mahanedrugih ljudi, a svoje zaboravlja, zadovoljava ejtana,a izaziva Rahmanovu srdbu! ovjee! Tvoj jezik je lav,

ako ga pusti, ubit e te! Tvoja propast je u njegovomputanju! (el-Gazali, Mevaizul-ehadisil-kudsijje)

Istovremeno, valja podsjetiti da je na Vjerovjesnik,s.a.v.s., u brojnim svojim hadisima obeao dennet kaonagradu onima koji ustraju. Evo nekoliko hadisa kojivjernicima donose radosne vijesti:

Od Osmana, r.a., prenosi se da je rekao: Rekao jeAllahov Poslanik, s.a.v.s.: Ko god umre a bude znaoda nema drugog Boga osim Allaha, ui e u dennet!(Muslim, 136)

Od Osmana ibn Affana, r.a., prenosi se da je rekao:Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: Ko god umre abude znao da je Allah hakk (istina), ui e u dennet!(Ebu Jala, 159/1)

Prenosi se od Ebu Katadea, a on prenosi od svogaoca, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:Nema niko -

ga ko e umrijeti svjedoei, s najvrim uvjerenjemu svome srcu, da nema drugog Boga osim Allaha i da

sam ja Allahov poslanik, a da mu Allah nee oprostiti(grijehe)!(Musned Ahmedov, 229/5)

Ulema je veinom saglasna s tim da ovakvi hadisi go-vore o oprostu koji je osiguran samo za one koji iskrenovjeruju u ehadet, tj. da e svako ko vjeruje u ehadetiskreno, punim srcem, biti nagraen dennetom, za tanude dvojako tumaenje:

1. Allah e takvu osobu spasiti od dehenemskevatre i takav, iskreni ehadet e biti uzrok njegovaulaska u dennet i pored grijeha koje je poinio.Ova vrsta oprosta pripada rahmetu (milostivnosti)


13/68

i fadlu (ljubaznosti i velikodunosti) Allaha, d..Takva osoba e, u krajnjem, biti spaena oddehenemske vatre kao kazne za svoje grijehe;takvi e biti izuzeti od beskonanog kanjavanjadehenemskom vatrom koja je pripremljena za

one koji su poricali istinu ehadeta.2. Svako ko sa srca prihvati ehadet sigurno e se

pridravati propisa erijata i bit e pokoran zapo-vijestima Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog egae biti nagraen dennetom (Kandehlevi).

Mufessir Ibn Kesir tumaei ajet: Muslimani-ma i muslimankama, i vjernicima i vjernicama,

i poslunim mukarcima i poslunim enama,

i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i

strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i

poniznim mukarcima i poniznim enama,

i mukarcima koji dijele zekjat i enama

koje dijele zekjat i mukarcima koji po-

ste i enama koje poste, i mukarcima

koji o svojim stidnim mjestima vode

brigu i enama koje o svojim stidnim

mjestima vode brigu, i mukarcima

koji esto spominju Allaha i ena-

ma koje esto spominju Allaha

Allah je, doista, za sve njih oprost

i veliku nagradu pripremio. (el-

Ahzab, 35) kae da oni kojibudu u kontinuitetu izvravaliove aktivnosti Uzvieni e imoprostiti i dati dennet kaoveliku nagradu.

11


14/68

Dr. hfz. Demail Ibranovi

12

Usvijetu svakodnevnih iskuenja, to jeste prava

slika nae stvarnosti (dunjaluka), za jednog

vjernika nuan je istikamet. Jeziki, istikamet

znai: pravilnost, ispravnost, korektnost, estitost, po-

tenje, iskrenost i slino. Istikamet je dio lijepog udo-rea svakog muslimana i on je nareen u Kuranu apotvren praksom poslanika Muhammeda, a.s.

Istikamet krozKuran i hadisUzvieni Allah, d., kae: Ti idi pravim putem, kao

to ti je nareeno, i neka tako postupe i vjernici koji su

uz tebe, i objesni ne budite, jer On dobro vidi ono to

radite. I ne drite stranu onih koji nepravedno postu-

paju, pa da vas vatra pri. Vi nemate drugih zatitnika

osim Allaha, inae, nema vam pomoi. (Hud, 112113)

U poznatoj predaji koju prenosi Muslim, Sufjan ibn

Abdullah, r.a., je upitao Allahovog Poslanika: Allahov

Poslanie, reci mi neto o islamu o emu neu vie ni-

koga poslije tebe pitati! Allahov Poslanik, a.s., je rekao:

Reci: Vjerujem u Allaha i ustraj na tome.

Za one koji su ustrajni na pravom putu Allah uzvienikae: Onima koji govore: Gospodar na je Allah, paposlije ostanu pri tome, dolaze meleki: Ne bojte se i ne

alostite se i radujete se dennetu koji vam je obean.

Mi smo zatitnici vai na ovom svijetu, a i na onom; unjemu ete imati sve ono to due vae zaele, i to

god zatraite imat ete, bit ete poaeni od Onoga

Koji prata i Koji je milostiv. (Fussilet, 3032)

Allah uzvieni kae i ovo: Oni koji govore: NaGospodar je Allah! i istraju na pravom putu, neka se

nieg ne boje i ni za im ne tuguju! Oni e stanovnici

denneta biti, u njemu e vjeno boraviti i to e im biti

nagrada za ono to su uradili. (el-Ahkaf, 1314)

Istikamet kodprvih generacijaUpitan za istikamet Ebu Bekr, r.a., je rekao: Istikamet

je da Allahu ne pripisuje nita. Na ovaj nain Ebu Bekr,r.a., istikamet vee za jedinstvo Allaha uzvienog, dokOmer istikamet vee za naredbe i zabrane rijeima:Istikamet je da se pridrava naredbi i zabrana i da nepostupa lukavo (prevrtljivo) poput lisice. Osman je

Istikamet -

ustrajnost


15/68

istikamet definisao kao iskreno, radi Allaha izvravanjedijela, a Alija izvravanje farzova.

Istikamet je stepen kojim se upotpunjuju i usavravajusve ostale stvari, jer bez istikameta sav trud propada.

U tom smislu Allah uzvieni kae: I ne budite kao onakoja bi svoju preu rasprela kad bi je ve bila vrsto

oprela... (en-Nahl, 92)

Imam Kuejri u svojo Risali kae da je jedan od zna-kova postojanosti poetnika taj da ga ne obuzima do-sada, dok je znak onih koji su na sredini puta da se ne

zadravaju na ostvarenom stepenu, a znak onih koji sudoli do kraja, jeste da ih ne moe nita pomutiti.

Ali ibevi je rekao: Usnio sam Allahovog Poslanika,a.s., pa sam ga upitao: Boiji Poslanie, ti si rekao za

suru Hud da te je osijedila. ta je to to te je od nje osi-jedilo? Jesu li to kazivanja o poslanicima ili kanjavanjenjihovih naroda? On, a.s., je rekao: Ne, nego rijeiUzvienog: Ti ustraj kao to ti je nareeno!

Istikamet uzrokuje trajnu poast. To saznajemo izrijei Allaha uzvienog: A da su oni postojani na svomeputu, Mi bismo ih obilnom vodom pojili. (el-Din, 16)Nije reeno: Napojili smo ih, nego je reeno da bi bilipojeni. Ovo ukazuje na trajnost.

Istikamet kroziskren nijjetNuno je ukazati na injenicu da su ljudska djela

ispravna samo ako su u saglasnoti s praksom Boijeg

Poslanika. Uz to ide i iskrena namjera koja je mjeri-lo valjanosti ljudskih djela. Zato je sasvim jasno da jepogrena ustrajnost u onome s ime Allah nije zado-voljan. Kad ovdje govorimo o pokornostima, onda mi-slimo i na one javne i tajne. Od Ebu Hurejre se prenosida je Muhammed, a.s., rekao:Nastojte uvijek biti na

istini i umjereni.Takoer, Muhammed, a.s., je rekao:Nee vjerovanje ovjeka biti ispravno dok mu srce neustraje u vjeri, a nee mu srce ustrajati dok mu jezik

ne ustraje.Zato, od Poslanika, a.s., se prenosi da jerekao:Kada ovjek osvane, svi organi njegova tijela

opominju jezik: Boj se Allaha, jer mi od tebe zavisimo.Ako ti ustraje, i mi emo ustrajati. A, ako ti skrene, imi emo skrenuti.

Istikamet se vee za ravnomjerni i ustrajni hod, tj.pravi put za kojeg molimo Allaha uzvienog svakodnev-no u Fatihi: Uputi nas na pravi put (sirat mustekim).Ovo je put onih kojima je Allah uzvieni podario svojeblagodati, kao to su Boiji poslanici, iskreni (siddikin),ehidi i dobri Allahovi robovi (salihin).

Primjeri istikameta kroz hadis Muhammeda, a.s.

Imam Ahmed prenosi od Ebu Zerra da je rekao: Nare-dio mi je moj prijatelj (halil) Muhammed, a.s., sedmero:Naredio mi je da volim siromane i njihovu blizinu; nare-dio mi je da gledam u nieg od mene, a da ne gledam uonog iznad mene; naredio mi je da odravam rodbinskeveze, makar to rodbina odbijala; naredio mi je da ni odkoga nita ne traim; naredio mi je da govorim istinu,makar bila i gorka; naredio mi je da se zbog Allahaniijeg prijekora ne bojim i naredio mi je da esto izgo-varam: Nema nikakve moi, snage i djelovanja osim s

Allahom (La havle ve la kuvvete illa billah) i te rijei su

iz riznice ispod Ara.Imam Ahmed prenosi od Ebu Seida el-Hudrija koji

kae da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:Neka niko odvas ne omalovaava samog sebe da vidi neto vezano

za Allaha o emu bi imao ta kazati pa ne progovorio tome... pa e mu se na Danu proivljenja rei: tate je sprijeilo da kae to? Odgovorit e: Strah odljudi!, pa e mu Allah uzvieni rei: Pree je da seMene boji.

13


16/68

Imam el-Gazali | MUKAEFETUL-KULUB

14

Uzvieni Allah kae: Reci: Ako Allaha volite(...) (Ali Imran, 31) Povod za objavljivanje ovog

ajeta je sluaj vezan za jevreje, kada je Posla-

nik, a.s., pozvao Kaba ibn Erefa i njegove drugoveda prihvate islam. Oni su tada odgovorili: Mi smo nastupnju Allahovih sinova, i mi vie volimo Allaha od vas.

Pa je Allah objavio Svome Poslaniku: Reci: Ako Alla-ha volite, mene slijedite (...), u mojoj vjeri, pa ja sam

Allahov Poslanik koji vam dostavlja Njegovu poslanicu

i Njegov dokaz, (...) i vas e Allah voljeti i grijehe vam

oprostiti! a Allah prata i samilostan je. (Ali Imran, 31)

Ljubav vjernika prema Allahu se oituje kroz:

slijeenje Njegovih zapovjedi,

davanje prednosti, nad svim, u pokoravanju pre-

ma Njemu i

traenje Njegovog zadovoljstva.

A Allahova ljubav prema vjernicima je:

pohvala prema njima,

nagraivanje za njihova dobra djela,

oprost njihovih grijeha,

dobroinstvo prema njima,

zatita od zla i

podrka u dobrim djelima.

Ko iskazuje etiri stvari bez druge etiri, on je laac.Ko iskazuje ljubav prema dennetu, a ne radi djela po-kornosti, on je laac. Ko iskazuje ljubav prema Poslani-ku, a.s., a ne voli uenjake i siromahe, on je laac. Koiskazuje strah od vatre, a ne ostavlja grijehe, on je laac.Ko iskazuje ljubav prema Uzvienom Allahu, a ali sena iskuenja, on je laac.

Rabija El-Adevija je rekla:

Grijei prema Allahu, a ljubav iskazuje

to je besmisleno, u logici udnovato

da ti je ljubav iskrena, pokoran bi Mu bio

jer, zaljubljeni Voljenom pokoran je.

Znakovi mehabbeta (ljubavi) su: suglaavanje s Vo-ljenim i neopiranje prema Njemu.

iblijev mehabbetPria se da je jedna grupa ljudi ula kod iblija, Allah

mu se smilovao, pa ih je upitao: Ko ste vi? Mi te

Ljubav prema

Allahu (mehabbet)


17/68

15

volimo!, odgovorili su. Onda je poeo da ih gaa ka-menjem, zbog ega se oni dadoe u bijeg. Potom ih jepoeo dozivati: Zato bjeite od mene?! Da me iskreno

volite, ne biste bjeali od mojih iskuenja!Potom je ibli, Allah mu se smilovao, rekao: Ljudi

koji posjeduju ljubav okusili su pie iz ae ljubavnenaklonosti, pa su im gradovi i cijela zemlja postali tijesni.

Upoznali su Allaha pravom spoznajom pa lutaju opije-

ni u Njegovoj velianstvenosti. Pili su iz ae Njegoveljubavi i utopili se u moru prisnosti. Slast su jedino u

mundatu (tajnom, sranom razgovoru) s Njim nali.

Potom je spjevao stih:

Spomen na ljubav me, Gospodaru moj, opija!

Da li trijezan zaljubljenik uope biva?!

Ljubav devcaKae se da mujak deve, kada se napije, ne jede

etrdeset dana. Da se tada na njeg natovari i dvostrukitovar, on ga ponese. Jer, kad se u srcu zatlasa sjeanjena voljenu, onda on nema elje prema travi, niti malaksaod tekog tereta. enja za voljenom ga nadvlada.

Pa ako mujak deve ostavlja prohtjeve i nosi teke

terete zbog svoje voljene, pa jeste li vi ostavili prohtjeve

prema haramima, radi Allaha?! Jeste li ostavili hranu i

pie radi Allaha Uzvienog?! Jeste li, radi Allaha, ponijeli

teke terete ibadeta?!

Pa ako niste nita od nabrojanih dobrih djela poinili,

pa vai iskazi o ljubavi su samo puste rijei bez stvar-

nog znaenja. One nee koristiti ni na dunjaluku niti na

ahiretu. Ni kod stvorenja niti kod Stvoritelja.

li, kerremallahu vedhehu, je rekao: Ko ezne za

dennetom, on hita ka injenju hajrata (dobrih djela).Ko se boji vatre, on svome nefsu zabranjuje prohtjeve.

A ko je siguran u smrt, njemu su sva naslaivanja be-

znaajna.

Ibrahim el-Havvas je bio upitan o ljubavi, pa je odgo-

vorio: Ljubav je potiranje elja, spaljivanje svih svojstava

i potreba te utapanje nefsa u moru Allahovih znakova!


18/68

El-Kandehlevi | HAJATUS-SAHABE

16

Ebu Nuajm u Delailu (str.

101) biljei od Abdullaha ibnKaba ibn Malika da je rekao:

Poslanik, s.a.v.s., prikriveno je pro-veo prve tri godine svoje poslanikemisije, a onda je, u etvrtoj godini,

obznanio svoju misiju i deset godinapozivao javno. U sezoni hodoaaKabe on bi slijedio hodoasnike donjihovih konaita na Ukazu, Med-enni i Zil-Medazu. Tu ih je pozivaoda ga zatite i stanu uz njega kako bidostavio poslanicu svoga Gospoda-ra, a zauzvrat e imati dennet. Nijenaao ni kod koga podrku. ak jei pitao za razliita plemena i njihovaobitavalita, pleme po pleme, sve

dok nije doao do Benu Amira. Ni odkoga nije naiao na vei otpor i veeuvrede nego ih je imao od njih. Oti-ao je od njih, a oni su se bacali ka-menjem na njega. Od njih je otiaodo Benu Muhariba i kod njih naiaona njihovog poglavicu koji je imaostotinu dvadeset godina. Poslanik,s.a.v.s., mu se obratio i pozvao gau islam, te ga pozvao da mu pruipodrku u dostavljanju poslanice

njegova Gospodara. Starac mu jerekao: ovjee, tvoji saplemenicinajbolje znaju ta radi. Allaha mi,nee te niko prihvatiti u svoju poro-dicu a da nee navui najveu ne-volju koju moe navui hodoasnik.Potedi nas svog prisustva. Ebu Le-heb je bio prisutan kada je Muharibiovo govorio Poslaniku, s.a.v.s., pa je

stao pred Muharibija i rekao: Kadabi svi hodoasnici bili kao ti, ovajbi ostavio vjeru kojoj poziva. On jelaljivi otpadnik. Muharibi je rekao:Ti, Allaha mi, bolje ga poznaje odmene. On je tvoj brati i tvoje meso.

Onda je nastavio: Moda je opsjed-nut, Ebu Utbe? Meu nama imajedan ovjek koji lijei takve. EbuLeheb nije nita odgovorio, osim tobi, kada bi vidio Poslanika, s.a.v.s.,da odlazi nekom plemenu, uspeo sena uzvisinu i povikao: On je laljiviotpadnik!

Ebu Nuajm biljei preko Vakidija,a on od Abdullaha ibn Vabisa Absi-

ja, a on od svoga oca, a ovaj od svo-ga, da je rekao: Poslanik, s.a.v.s.,doao nam je u nae konaite naMini, a bili smo se okupili radi pr-vog bacanja kamenia, odmah doMesdidul-Hajfa. Bio je na jahalici aiza njega, na sedlu, je bio Zejd ibnHaris. Pozvao nas je u islam. Alla-ha mi, nismo mu se odazvali, akni najbolji meu nama. Bili smo uliza njegov poziv i za njega samoga

na tom hodoau. On je stao meunas i pozivao nas, a mi mu se nismoodazvali. Meu nama je bio Mejsereibn Mesruk Absi i rekao je: Kunemvam se Allahom, bilo bi dobro da seodazovemo ovom ovjeku i podri-mo ga. Zakleo se Allahom da e seono emu poziva proiriti i zavladati.Ostali ljudi su mu rekli: Ostavi nas

na miru. Potedi nas neega tone moemo sprovesti. Poslanik,s.a.v.s., ponadao se da bi ga Mejse-re mogao slijediti, pa mu se obratio.Mejsere mu je rekao: Kako je samodivan taj govor i kako je privlaan!

Meutim, moji saplemenici se neslau sa mnom. ovjek u svomnarodu, ako ne naie na podrku,naii e na neprijateljstvo. Poslanik,s.a.v.s., otiao je od nas, a ljudi suse vratili svojim porodicama. Mej-sere im je rekao: Hajdemo skrenutiu Fedek, tamo ima idova, pa da ihpitamo o ovom ovjeku. Svratili sudo idovskog plemena i pitali ih. Onisu iznijeli svoje knjige i tamo traili

opis Poslanika, s.a.v.s. Nali su daje on Vjerovjesnik, koji ne zna itati,

Arap, jae devu i zadovoljan je i skomadom hljeba. Nije visok, ali ninizak, ni duge ni kovrdave kose,u oima mu je rumenilo. Ako je tajo kojem govorite s ovakvim osobi-nama, onda mu se odazovite i slije-dite ga. Prihvatite njegovu vjeru. Mimu zavidimo i neemo ga slijediti.Mi emo s njim imati velikih nevo-

lja, a nee ostati nijedan Arap kojiga nee ili slijediti ili se boriti protivnjega. Budite od onih koji ga slije-de. Mejsere je rekao: Ljudi, stvar jejasna. Ljudi su mu rekli: Sljedeegodine emo se vratiti i sresti se snjim. Otili su svojim kuama. Njiho-vi uglednici su ih odvraali od onogato su bili odluili, pa se niko nije

Poziv u sezoni

hodoaa


19/68

17

prikljuio Poslaniku, s.a.v.s. Kada jePoslanik, s.a.v.s., doao u Medinui kada je izaao da obavi Oprosnihadd, sreo ga je Mejsere i prepo-znao ga je. Rekao mu je: Allahov

poslanie, Allaha mi, nisam izgubioelju da ti budem sljedbenik od danakada si nam doao, ali se desilo tose desilo i Allah je htio da okasnim sislamom. Veina ljudi koji su bili samnom, onaj dan, pomrli su. ta ese s njima desiti, Allahov poslanie?Posalnik, s.a.v.s., rekao je: Svi oni

koji su umrli kao nemuslimani, bit

e u dehennemu. Mejsere je re-kao: Hvala Allahu koji me spasio.

Mejsere je primio islam i bio dobarmusliman. Ebu Bekr ga je izuzetnocijenio.

Govor slijepcaEbu Nuajm biljei u Delailu (str.

103) preko Vakidija: Priao mi jeMuhammed ibn Abdillah ibn Kesiribn Salt od Ibn Rumana i Abdullahaibn Ebi Bekra i drugih, da je Allah

njima zadovoljan, da su rekli: Po-slanik, s.a.v.s., doao je pripadni-cima plemena Kende u njihovomkonaitu na Ukazu, a nije bilo ni-jednog arapskog plemena koje jebilo blae naravi od njih. Kada jevidio njihovu blagost i elju da gasasluaju, obratio im se: Pozivamvas Jedinom Allahu, koji nema or-

taka, da me zatitite od svega onog

od ega titite same sebe. Ako se

proiri moja vjera, onda ete vi ima-

ti prvenstvo. Veina njih je rekla:Kako je samo dobro ovo to go-vori! Meutim, mi robujemo onometo su oboavali nai preci. Mlaimeu njima su govorili: Ljudi, pri-kljuite se ovom ovjeku prije negovas neko pretekne u tome. Allaha mi,kitabije govore da se pojavio Vjero-

vjesnik iz Mekke i da je dolo nje-govo vrijeme. Meu ljudima je bioneki slijepac koji je rekao: Pridriteme! Njegovi saplemenici su ga pro-tjerali, a vi da mu pruite utoite i

zatitu protiv svih ostalih Arapa?! Ne,i opet ne! Poslanik, s.a.v.s., otiaoje od njih tuan, a ljudi su se vratilisvojim grupama i kazali ta se de-silo. Neki idov je rekao: Allaha mi,grijeite takvim postupkom. Da stese pridruili i odazvali tom ovjeku,nadmaili biste sve Arape. Mi smoproitali njegove osobine u svojimknjigama. Onda im je opisao o-vjeka kojeg su vidjeli i oni su potvr-

ivali opise koje je on iznosio. Ondaje idov rekao: Mi znamo da e sepojaviti u Mekki a da e preseliti uJesrib. Ljudi su donijeli jedinstvenstav da e se sresti s njim sljedeegodine. Njihov voa ih je sprijeio odtoga da hodoaste Kabu te godine iniko nije otiao. idov je umro i ulisu ga na samrti da je povjerovao uMuhammeda, s.a.v.s.

Bedire izBeni AmiraEbu Nuajm biljei u Delailun-Nu-

buvve (str. 100) od AbdurrahmanaAmiri, a on od staraca svog pleme-na, da su rekli: Doao nam je Posla-nik, s.a.v.s., dok smo bili na Ukazui rekao nam: Odakle ste? Mi smorekli: Iz Benu Amira ibn Sasaata.On je pitao: Koji Benu Amir? Mi

smo rekli: Benu Kab ibn Rebia.On je rekao: Kakve ste opreme?Mi smo rekli: Ono na ta navalimo,ne moe se obraniti, a naom va-trom se niko ne moe okoristiti. Onje rekao: Ja sam Allahov Poslanik,s.a.v.s. Ako bih vam doao da me

zatitite dok ne dostavim poslanicu

svog Gospodara? Neu vas ni na


20/68

ta prisiljavati. Oni su pitali: A odkojih si ti Kurejija? On je rekao: Od

Abdulmuttalibovia. Pitali su ga: Akakav si s Abdumenafoviima? Onje rekao: Oni su prvi koji su me utje-

rali u la i protjerali. Oni su rekli:Mi te neemo otjerati, ali neemoti ni vjerovati. titit emo te dok nedostavi poslanicu svoga Gospoda-ra. Poslanik, s.a.v.s., ostao je meunjima, a oni su se bavili trgovinom.Onda se pojavio Bedire ibn KajsKuejri i rekao: Ko je ovaj kojeg vi-dim kod vas? To je pitao negodu-jui. Oni su rekli: Muhammed ibn

Abdillah Kurei. On je pitao: A ta

vi imate s njim? Rekli su: On tvrdida je Allahov Poslanik i trai od nasda ga titimo dok ne dostavi posla-nicu svog Gospodara. On je pitao:I kako ste mu odgovorili? Rekli su:Rekli smo mu da je dobrodoao.Primit emo te u nae pleme i ti-titi od onog od ega titimo i samisebe. Bedire im je rekao: Ne znamda ima iko ko je na ovom okupljalituda e se vratiti s neim gorim negoete se vi vratiti. Vi ste se usprotivililjudima i Arapi e na vas navaliti kaojedan. Njegovi saplemenici ga boljepoznaju od vas i, da su od njegavidjeli ikakva dobra, oni bi ga najpri-je prihvatili. Hoete da upropastitesvoju eljad radi nekoga koga su injegovi saplemenici protjerali i u lautjerali. Hoete da ga pomognetei titite? To je jako glupo od vas!

Onda se okrenuo Poslaniku, s.a.v.s.,

i rekao: Ustani i idi svom narodu.Allaha mi, da nisi u mom plemenu,sada bih te ubio. Prenosilac pria:Poslanik, s.a.v.s., ustao je i zajahaosvoju devu. Poganik Bedire je ubo

devu u trbuh i ona se ritnula i zbacilaPoslanika, s.a.v.s., sa sebe. Meupripadnicima Benu Amira je taj danbila i Dibaa, kerka Amira ibn Kar-ta, a ona je bila jedna od ena kojesu primile islam pred Poslanikom,s.a.v.s., u Mekki. Dola je kako biposjetila svoju tetku po ocu i rekla:Potomci Amirovi, a ja nemam nikaveveze s Amirom, zar da se takvo ne-to ini s Poslanikom, s.a.v.s., meu

vama, a da niko ne stane u njego-vu zatitu?! Ustala su tri ovjeka odporodice njenog amide i krenuliprema Bediretu. Uz njega su biladruga dvojica. Svaki je pograbio pojednog i povalio ga na zemlju, sjeomu na prsa i poeo amarati onogna zemlji. Poslanik, s.a.v.s., rekaoje: Allahu moj, blagoslovi ove (koji

me pomau) a prokuni ove (koji su

me napali). Ta trojica koji su krenuli

da mu, s.a.v.s., pomognu, primili suislam i poginuli su kao ehidi. Onadruga trojica su propali. Trojica kojisu bili uz Bedireta su: Firas i Huznibn Abdillah i Muavijaibn Ubade.Trojica koji su pomogli Poslanika,s.a.v.s., su: Gatarif i Gatafan, sinoviSehla i Urve ibn Abdillah.

Ibn Ishak biljei od Zuhrija da jePoslanik, s.a.v.s., otiao Benu Ami-

ru ibn Sasaatu i pozvao ih Allahu i

ponudio im sebe. Neki ovjek, kojise zvao Buhajre ibn Firas, mu je re-kao: Allaha mi, kada bih uzeo ovogmomka iz Kureja, porazio bih njimesve Arape. Onda mu je rekao: ta

misli, kada bismo te slijedili i Allah tidadne pobjedu nad tvojim protivnici-ma, da li e nama ostati ikakva utje-caja poslije tebe? Poslanik, s.a.v.s.,rekao je: Vlast pripada Allahu i On

je daje kome hoe.Onda mu je tajovjek rekao: Zar da izloimo svojeivote protiv svih Arapa da bismo tezatitili a, kada ti Allah da pobjedu,vlast da pripadne drugima?!? Ne-mamo nikakve potrebe za tim emu

poziva. Odbili su ga. Kada su lju-di zavrili s hodoaem, vratili suse svojim kuama. Otili su svomugledniku, starcu, koji nije mogaos njima da hodoasti zbog dubokestarosti. Kazivali su mu o svemu tose deavalo na njihovom putu. Kadasu mu doli te godine, on ih je pitaota im se deavalo, pa su mu rekli:Doao nam je neki mladi iz Kurej-a, Abdulmuttalibovi, koji je tvrdioda je Vjerovjesnik i pozivao nas jeda ga uzmemo u zatititu i da gadovedemo s nama u nae pleme.Prenosilac pria: Starac je stavioruku na glavu i rekao: Benu Ami-re! Zar se ne bojite propasti? Zar sene bojite za svoje grijehe? Tako miOnog Ko upravlja njegovim ivotom,to Ismailovii ne bi nikada rekli. Toto on govori je prava istina i gdje

vam je bila pamet?

18


21/68

FOTO: OSMAN ERDI

19

Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | EREFUL-UMMETIL-MUHAMMEDIJJE

Od poasti ummeta Muha-mmedovog, a.s., je i to toga je Allah odlikovao eza-

nom. Mnogobrojni hadisi govore ovrijednosti ezana i mujezina i obja-njavaju njihovu ast i ono ime ih jeUzvieni Allah odlikovao.

Sve to uje mujezinov glas, prinjegovom uenju ezana, bit e musvjedokom. Ebu Seid el-Hudri pre-nosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:

Ko god uje mujezinov glas od di-

na i ljudi i ostalih stvorenja svjedoit

e mu na Kijametskom danu.(el-

Buhari) A u drugoj predaji:Svjedo-it e mu sve to je vlano i suho.

Ezan ima skrivenu vrijednost kojune poznaje niko osim Allaha. EbuHurejre prenosi da je Vjerovjesnik,

a.s., rekao:Kada bi ljudi znali taje u ezanu i u prvom saffu, pa za to

ne bi bilo drugog naina osim iz-

vlaenja strelice, izvlaili bi strelice

zbog toga.(el-Buhari)

Ruka MilostivogNa mujezinu je Allahova milost,

pomo, potpora, dobroinstvo.Enes prenosi da je Resulullah, a.s.,

rekao: Ruka Rahmanova Milo- stivog je iznad glave mujezina, i

oprota mu se dokle god se uje

odjek njegovog glasa.(et-Taberanifil-Evsat)

Mujezin svojim ezanom tjera ej-tana. Dabir prenosi da je uo Re-sulullaha, a.s., kada je rekao:Kada

ejtan uje poziv na namaz (ezan),

udalji se sve do Revhe.A prenosi-lac je prokomentarisao: Revha jeudaljena od Medine trideset i estmilja. (Muslim)

Ko mujezinisedam godinaOnom mujezinu koji ui ezan se-

dam godina, pored Allahove nagra-de, ispie se dekret o osloboenjuod vatre. Abdullah ibn Abbas pre-nosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao:

Ko ezani sedam godina, raunajui

(na Allahovu nagradu), ispie mu se

dekret osloboenja od vatre. (et-

Tirmizi)

Ko mujezini dvanaest godina, za-

garantovan mu je dennet. Abdullahibn Omer prenosi da je Resulullah,a.s., rekao: Ko mujezini dvanaest

godina zagarantovan mu je dennet,

i upisuje mu se za uenje ezana u

svakom danu ezdeset hasenata

(dobrih djela), a za svaki ikamet tri-

deset hasenata.(Ibn Made)

Mujezini e biti proivljeni na Kija-metskom danu u stanju u kakvom su

umirali. Ljudi e biti u strahu, uzne-mireni i zabrinuti, a mujezini e bitizauzeti ezanom. Dabir prenosi daje Resulullah, a.s., rekao:Mujezinii uai telbijje (lebbejkellahumme

lebbejk...) e izai iz svojih kabura,

pa e mujezini uiti ezan a mule-

bbije e uiti telbijju. (et-Taberanifil-Evsat)

Mujezini e biti na posebnommjestu, sauvani od kijametskihstrahota. Resulullah, a.s., je rekao:

Mujezini e imati najdue vratove

na Kijametskom danu.(Muslim)Ezan je sigurnost za stanovnike.

Resulullah, a.s., je rekao:U kojemse narodu proui ezan ujutro, taj na-

rod e biti u Allahovoj sigurnosti sve

dok ne zamrkne. A u kojem se na-

rodu proui ezan uveer, taj narod

e biti u Allahovoj sigurnosti sve dok

ne osvane.(et-Taberani fil-Kebir)

Vrijednost ezana

i ast mujezina


22/68

Ibn Adbe el-Haseni | EL-BAHRUL-MEDID

20

Uzvieni Hakk kae:

1. Zbog navike Kurejija,

2. navike njihove da zimi i ljeti putuju

Neka Kurejije oboavaju Gospodara ovog Hrama

jer im je podario naviku dvaju putovanja. A Kurejije su

uobiavali da dva puta godinje putuju, zimi u Jemen

a ljeti u am (Siriju). Tako su dobro trgujui zaraivali,

a bili su sigurni na svojim putovanjima s obzirom na to

da su bili uvari Allahovog harema, Njegove dragocjene

kue (Kabe), tako da im se niko nije suprotstavljao, dok

su drugi ljudi bili napadani i pljakani.Kurej je pleme od Nadra ibn Kinane, a neko veli od

Fihra ibn Malika. Dobili su ovaj naziv, to je deminutiv od

rijei kir, a to je velika riba u moru (ajkula) koja se igra

s laama i koja se ne moe savladati osim buktinjama

vatre. A deminutiv je u ovom sluaju u znaenju uvelia-

vanja. Tako su nazvani zbog njihove snage, uporeujui

je s ajkulom.

Neki pak vele da su dobili naziv od rijei kar a toznai skupljanje (imetka) i zarada, poto su mnogo za-

raivali trgujui i putujui po svijetu.A Njegove rijei:

3. neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,

4. koji ih gladne hrani i od straha brani.

Koji ih posredstvom tih sigurnih putovanja hrani, zatoto su komije Hrama, od gladi estoke u kojoj su ranijebili.

Pokuena i

pohvaljena gladEl-Kilbi je rekao: Prvi koji je donio penicu (brano)iz ama je Haim bin Abdi-Menaf. Pa kada je Allah po-slao Svoga vjerovjesnika, vjerovjesnika milosti, i potoje pleme Kurej prihvatilo islam, Allah ih je sauvao odtekoe dvaju putovanja. U Mekku se sljevala nafaka sasvih strana berietom pojave Poslanika, a.s.

Malik ibn Dinar veli: Nijedan ummet nije izgubio Alla-hovu podrku a da nisu bili iskuani glau.

Sura

EL-KUREJU ime Allaha, Milostivog, SamilosnogZbog navike Kurejija,navike njihove da zimi i ljeti putuju,neka se oni Gospodaru hrama ovoga klanjaju,koji ih gladne hrani i od straha brani.


23/68

21

Poslanik, a.s., bi govorio:Moj Allahu, utjeem Ti seod gladi, jer je ona lo drug.

Ono to je pokueno jeste prevelika glad, zbog kojeponestaje nutarnje snage i jaine, a inae je umjerenaglad, kod sufija, pohvaljena.

SedamsvojstavaUm Hani, kerka Ebu Talibova, prenosi da je Resulu-

llah, a.s., spomenuo sedam odlika Kurjea, koja nikomnisu data prije njih niti e ikome biti darovana poslijenjih, a to su: vjerovjesnitvo, hilafet, hidabet slue-nje Kabi, sikajet napajanje hadija, potpomognuti suprotiv Vlasnika slona, oboavali su Allaha sedam godinaa da to druga plemena nisu inila i sputena je (ovasura) u Kuranu koja govori samo o njima, ne spominjuidruge. (Ruhul-Bejan)

Potom Uzvieni kae: i od straha brani, tj. od veli-kog straha, a to je strah od Vlasnika slona, ili od strahana putovanjima, ili od straha od sue.

Prenosi se da je Kurejije jednom zadesila tolika gladda su jeli leine i spaljene kosti, pa ih je Allah spasiotoga zbog Poslanikove, a.s., dove. Pa je to znaenjerijei: koji ih gladne hrani i od straha brani.

Neko smatra da se pod strahom misli na lepru, pa

ih ona u Mekki ne pogaa. A to je ispunjenjem doveIbrahima, a.s.: Uini ovaj grad sigurnim (...) (el-Be-kare, 126)

Iaret:Kao to je Allah uinio sigurnim stanovnike, komije

i pripadnike Njegovog Bejta (Bejtullaha, Kabe), tako jeuinio i sigurnim pripadnike Njegovog duhovnog puta(nisbeta).

Duhovnim putnicima se kae: Klanjajte se Gospo-dara ovog Hrama, tj. Hrama duhovnog prijema (ha-dret) kojeg ste traili, ili Hrama duhovne veze uz kojuste sigurnost nali.

Onoga Koji vas gladne hrani, pa su vae duhovnesofre postavljene. I Koji vas od straha brani, kada seduhovnim putem kreete.

Ismail Hakki veli: Kurej je aluzija iaret na nefs(ego) koji irk ini i na njegove snage koje ispoljava-ju nasilje i grijehe, nefs koji je nastanjen u insanskomgradu, tj. u Mekki postojanja. Zima je potinjavanje ivelianstvenost (delal), a ljeto je naklonost i ljepota(demal). Zima je nemo i slabost a ljeto je mo i snaga.Pa kad je nefs nemoan i slab, onda putuje ka srei(Jemen, jumn) moralnih, duhovnih i umnih vrijednosti.Dok se nefs pri moi i snazi zapuuje ka nesrei (am,um) materijalnih stvari. Tako se nefs pokree izmeuumnih (sranih) i opipljivih (materijalnih) blagodati, a nezahvaljuje na tim blagodatima tako to e priznati tevhid(jedinstvo) i poslanstvo, puput filozof koji su uronjeni

u morima uma i logike i faraon koji su zaokupljeni ma-terijalnim uivanjima. Zbog toga Uzvieni nareuje dase robuje Gospodaru ovog bejta (kue), tj. kue srcakoja je istinska Kaba (a ne razumu niti osjetilima), potojedino oko nje tavafe srani darovi (varidat) i boanskanadahnua (ilham). (Ruhul-Bejan)

A Allah Uzvieni najbolje zna.

Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin ve alihi.

FOTO: HAZIM ABANOVI


24/68

Allame el-Munavi | FEJDUL-KADIR

22

etverica ljudiPoslanik, a.s., je rekao: Za troje se kunem: Nee se ovjeku umanjiti imetak zbog (davanja) sadake. Nee se o-

vjeku nanijeti nepravda i on je otrpi a da ga Allah nee uiniti dostojanstvenijim i ugledni - jim. I nee ovjek otvoriti vrata proenja i traenja, a da mu Allah nee otvoriti vrata siromatva.Rei u vam hadis govor, pa ga upamtite: Dunjaluk je uinjen etverici ljudi ovjeku kojem je Allah dao imetka

i znanja, pa se on u svom bogatstvu boji svoga Gospodara i njime odrava rodbinu i zna ta je obavezan radiAllaha u tom imetku. Ovo je neto najpoeljnije i najbolje. ovjeku kojem je Allah dao znanje ali nije imetak. Onje iskrenog nijeta i namjere pa govori: Da mi je Allah dao imetka, radio bih kao i onaj. Njemu se vrednuje spramnjegove namjere i on ima istu nagradu kao i onaj prvi. ovjeku kojem je Allah dao imetak ali nije dao znanje. Onsvoj imetak nerazumno troi i ne boji se Allaha za njega, niti odrava rodbinu njime, niti zna ta je obavezan spramAllaha u tom imetku. Ovo je najgori poloaj. I ovjeku kojem Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on govori: Kadabih imao imetak, radio bih kao i onaj to radi. I njemu e se dati spram njegove namjere i njihov teret i grijeh je isti.

(el-Damius-Sagir, 3450)

Komentar:

Sve to ovjek podijeli kao sadaku dobrovoljni prilog i pomo, Allah e blagosloviti na ovom svijetu i na -doknaditi i vie nego se potroilo, a na ahiretu e ga posebno nagraditi. ovjeku nee biti nanesena neprav -da koju otrpi, a da mu nee biti povean ugled i na dunjaluku i na ahiretu. Nee ovjek poeti prositi i ku-kati drugim ljudima elei da mu udijele, a da mu Allah nee otvoriti vrata siromatva odakle se ne nada.Ispriat u vam neto, pa to zapamtite kako bi vam Allah dao da se time i okoristite. Dunjaluk je uinjen za etirikategorije ljudi: ovjeka kojem je Allah dao halal imetak i dao mu znanje erijatskih znanosti od kojih se ima vjer-

ske koristi. On se Allaha boji i u jednom i u drugom, pa dijeli od svoga imetka na nain kojim se stjee Allahovozadovoljstvo i blizina, a znanjem tako to radi shodno svojoj teoriji i rijeima i on to znanje iri samo radi Allaha ane radi neega drugog. On imetkom odrava rodbinske odnose tako to ga troi na njih, a znanjem tako to ihpodstie na naukovanje i sline stvari. On zna ta je obavezan spram Allaha u tome, tako to dijeli u vakuf, ili uizgradnju, ili poduavanje, ili davanje fetve. Ovaj ovjek, koji ivi na ovakav nain, na najboljem je poloaju kod

Allaha, jer je objedinio i imetak i znanje i to e ostvariti zbog vrjednote i odlike i jednog i drugog i na dunjaluku ina ahiretu. Drugi je onaj kome je Allah dao znanje, poznavanje erijatskih znanosti, ali mu nije dao imetka koji bidijelio i troio na nain kojim se ostvaruje Allahova blizina. On je iskrenog nijeta i namjere izmeu njega i Allahai, kada bi imao imetka, radio bi kao i onaj ko ima imetak i znanje i troio bi ga u ono ime je Allah zadovoljan ielei Njegovo zadovoljstvo. On e biti nagraen shodno svojoj namjeri i kao da je i uradio. Nagrada ovog zanjegovo znanje i onog za njegov imetak je jednaka. To zbog toga to bi i onaj koji zna, a nema, udjeljivao. Na

osnovi ovoga je nagrada onog koji zna poveana. Trei je onaj kojem je Allah dao imetak ali mu nije dao znanje,poznavanje erijatskih znanosti, makar poznavao neke druge naune oblasti, pa on grijei po pitanju svog imetkai rastrono se odnosi spram njega i ne boji se svog Gospodara za taj imetak, i ne daje ono to je obavezan odzekata, niti odrava rodbinske veze, niti zna ta je obavezan spram Allaha u tom imetku, pa ne hrani gladnog, nitiodijeva golog, niti oslobaa roba, niti pomae onog ko je u nevolji i ne ini ostale vidove dobroinstva. Taj je nanajgorem poloaju kod Allaha. etvrti je onaj ovjek kojem Allah nije dao ni imetka ni znanja kojim bi se mogaookoristiti i koji je odluan da, kada bi imao imetka, radio bi kao onaj koji ivi rastrono. I on e biti vrjednovanshodno svojoj namjeri i odluci. Ni on ne bi udjeljivao u dobro, pa e biti na istom poloaju kao i onaj ko rastronoivi i nijedan nee biti bolji od svog prijatelja.


25/68

23

Tri receptaPoslanik, a.s., je rekao:

Od tri stvari ovaj ummet nije poteen: zavisti, (hravog) miljenja i pesimizma zbog loeg znaka. Hoete

li da vam kaem ta je izlaz iz toga? Kada pomisli neto (hravo), nemoj to sprovesti u praksu. Kada zavidi,

nemoj prieljkivati (zlo) i kada vidi neki predznak, nastavi kao da ga nema.


Komentar:

Zavist spram ljudi, hravo miljenje o ljudima i povoenje za loim predznacima. Hoete li da vam kaem taje izlaz iz toga?, pa su rekli: Kai nam, Allahov poslanie. On je rekao: Kada pomisli hravo prema nekome,nemoj postupiti shodno tom svom miljenju. Kada nekome zavidi, nemoj se povesti za zaviu. Ako u srcu neto

osjeti i isplanira, nemoj to sprovesti u praksu. Kada vidi lo predznak, nastavi kao da ga i nema. Zavist je unefsu, kao da je uroena. Zbog toga je teko njome upravljati. Ako se prepusti onom to ona nalae, onda ovjekizgubi kontrolu. Zavidnik bi trebao da shvati da je ono to mu je uskraeno, uskraeno zbog njegovih propustai treba se potruditi da ima i on kao onaj kojem zavidi. Onaj kome se zavidi je sauvan i nee mu nestati ono uemu je zbog zavisti zavidnika. Ali e zavist koditi zavidniku, a nee mu pomoi. Ovako navodi Kadi.

Gazali kae: Kada ovjek izgubi nadu da e ostvariti takvu blagodat, a nije mu drago zbog njegovog zaostajanjai falinosti, zasigurno e poeljeti da se rijei svojih nedostataka. Oni e nestati tako to e ostvariti slino onomkome zavidi, ili da i onaj kome zavidi doe u istu poziciju kao i on. Kada bi i zaprijeio i jedan od ova dva puta,srce ne bi bilo osloboeno nekog drugog prohtjeva. Kada bi propale blagodati onog kome zavidi, to bi mu bilodrae nego da on zadobije iste. Nestankom tih blagodati, nestaje i njegovog zaostajanja i on e biti u prednosti

nad drugim. Ovakvog neega se srce ne oslobaa. Ako on prieljkuje da nekome nestanu blagodati i nastoji dase to i dogodi, to je pokuena zavist, a ako on eli da se oslobodi takvih primisli i uitka u tome da neko izgubiblagodati u kojima je, bez obzira koliko mu bilo teko nefsu, ali potiui se razumom i vjerom na to, onda e muto biti oproteno. To je znaenje ovog hadisa.

Nema opravdanjaPoslanik, a.s., je rekao:

Tri su stvari u kojima nijedan ovjek nema olakice i opravdanja: dobroinstvo roditeljima, bili muslimaniili nemuslimani; ispunjavanje zadane rijei i obaveze dane muslimanu ili nevjerniku i opravdavanje povjerenja

muslimanu ili nemuslimanu.


Komentar:

Niko nema pravo da ovo zanemari i ostavi. Dobroinstvo roditeljima, ili jednom od njih, makar bio i nevjernik,djelom ili u srcu. Tako je i za ostalo dvoje.


26/68

Emina eman | OSOBINE VJERNIKA I VJERNICA

24

Ostavili smo jo jedan asni mjesec ramazaniza nas. Sada opet iekujemo naredni, u nadida smo u toku ovoga zadobili Allahov, d..,

oprost. Trudili smo se zadobiti ga tako to smo uestalinae injenje ibadeta i to smo pokuavali uljepatiosobine koje nas krase kao ummet Muhammedov, a.s.Ipak, svjesni smo da ivot jednog muslimana ne prestajesa zadnjim ispotenim danom, nego da je svaki dan ugodini nova prilika za postizanje Allahovog zadovoljstva.Tragom tog stremljenja, u ovom i narednim brojevimaSemerkanda, Vam donosimo tefsir jednog kuranskogajeta koji pohvaljuje vjernike osobine i obeava onimakoji ga se budu pridravali oprost i nagradu.

Zar u namanema nieg dobrog?Kao to ete i sami primjetiti, ovo je specifian ajet jer

je jedan od nekolicine ajeta u kojima Allah, d., navodiosobine muslimana u oba roda, i mukom i enskom.U veini ajeta opisi dobrih muslimana dolaze samo umukom rodu. Evo tih kuranskih rijei:

Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjer-

nicama, i poslunim mukarcima i poslunim enama,

i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i strpljivim

mukarcima i strpljivim enama, i poniznim mukarci-

ma i poniznim enama, i mukarcima koji dijele zekat

i enama koje dijele zekat i mukarcima koji poste i

enama koje poste, i mukarcima koji o svojim stidnim

mjestima vode brigu i enama koje o svojim stidnim

mjestima vode brigu, i mukarcima koji esto spominju

Allaha i enama koje esto spominju Allaha Allah je,

doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.

U tefsirima se navode predaje o povodu objaveovog ajeta, pa se veina mufessira slae da se radi o

Poslanikovoj, a.s., supruzi hazreti Ummi Selemi, kojaje jednom prilikom upitala Poslanika, a.s.: ta je to snama enama pa se ne spominjemo u Kuranu kao tose spominju mukarci? Zar u nama nema nieg dobrogapo emu bismo bile spomenute? Ja se bojim da Allahod nas nee primiti pokornost. Hazreti Ummi Selemanastavlja govoriti o ovom dogaaju: Tog dana nisambila svjesna da je podne sve dok nisam ula Poslanikovglas na minberu u damiji dok sam se eljala, pa sam

Muslimani

i muslimanke


27/68

25

brzo pokrila kosu i izala iz sobe naslonivi glavu na zidkako bih ula o emu govori. Tada sam ga ula kakokae: Ljudi, Allah u Svojoj knjizi kae: Muslimanima i

muslimankama, i vjernicima i vjernicama (...)

Objavljivanje ovog ajeta je dokaz svima onima koji

kau da su u islamu ene iznevjerene i omalovaene.Svi, i mukarci i ene, imaju priliku biti od Allahu, d..,bliskih robova, a do njih je koliko e svojih prilika isko-ristiti. U islamu mukarci i ene ne stoje jedni nasuprotdrugih u rivalskom odnosu, nego stoje jedni poreddrugih, skupa idu ka istom cilju Allahu, d.. Na tomputovanju samo mogu biti podrka jedni drugima.

Onaj ko svoje licepreda Allahu, d..Rije muslim je izvedenica iz glagola esleme, koji

oznaava predaju i oslanjanje (u ovom kontekstu u od-nosu prema Bogu). Tako je musliman onaj ovjek koji sepotpuno predaje i sva svoja stanja, potrebe i elje po-vjerava Allahu, d.. Musliman oznaava i onog ovjekakoji iz rata ue u mir, poto je muslim rije izvedena odharfova sin-lam-mim, koji pak oznaavaju mir (selam).Uistinu, sve osim islama je rat, agresija i nasilje premavlastitoj dui. Onaj ko svoju duu preda njenom Stvori-telju, osigurao joj je istinski i trajan mir.

Kada se govori o terminima muslim i mumin (vjernik),razlika je slijedea: musliman je ovjek koji se poko-rava i izvrava dunosti propisane islamom (namaz,post, zekat, had i tako dalje), dok je mumin onaj koiskreno srcem vjeruje u sve ono u to je duan vjerovati(u Allaha, poslanike, meleke, knjige i tako dalje). Islamse oituje jezikom i djelima, te je njegovo ispoljavanjevidljivo svima, dok je iman stvar srca i unutranjih o-vjekovih stanja.

Spominjanjemuslimana u KuranuKada se u Kuranu spominje pojedinano rije mu-

sliman, tj. kada se ne spominje u smislu zajednicevjernika, onda se ta rije najee odnosi na nekog odBoijih poslanika. Ti ajeti su esto u kontekstu poslani-kih svjedoenja da su oni muslimani. U tome je ukaz daislam nije vjera nastala s objavom Muhammedu, a.s.,nego je ona kontinuitet od prvog stvorenog ovjeka

Adema, a.s. Svi Boiji poslanici su bili muslimani, a evo

i nekoliko ajeta u vezi s tim:

Ibrahim, a.s.:

I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Ja-

kub: Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru,i nipoto ne umirite drugaije nego kao muslimani!

(el-Bekare, 132)

Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt

moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova,

koji nema sauesnika; to mi je naraeno i ja sam prvi

musliman. (el-Enam, 162163)

Jusuf, a.s.:

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me

tumaenju nekih snova! Stvoritelju nebesa i Zemlje,

Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da

umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!

(Jusuf, 101)

Sulejman, a.s.:

I kad ona doe, bi joj reeno: Je li ovakav prijesto

tvoj? Kao da je on!, uzviknu ona. A nama je

prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani. (en-

Neml, 42)

Musa, a.s.:

I Musa ree: Narode moj, ako u Allaha vjerujete,

u Njega se pouzdajte ako ste muslimani! (Junus, 84)

Opisi muslimana urijeima Muhammeda, a.s.Muhammed, a.s., u svojim hadisima daje svojevrsne

definicije, tj. opise muslimana. U predaji koju prenosi

Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Poslanik, a.s., rekao:Musliman je muslimanu brat, ne iznevjerava ga, ne

lae ga, niti ga ostavlja na cjedilu. Svaki musliman je

muslimanu haram, haram mu je njegova ast, imetak

i krv. Bogobojaznost je ovdje!U Muslimovoj predaji

stoji i nastavak: (...) pokazavi tom prilikom na prsa tri

puta. Dosta je ovjeku zla da poniava brata muslima-

na. (Tirmizi)


28/68

26

San naputovanju

Poznati putopisac Ibn Betuta (preselio 770/1368) u jed-

nom svom putopisu spominje ejha iz Aleksandrije po imenuEbu Abdullah el-Muridi. Ova potovana osoba se potpuno

predala ibadetu. Ebu Abdullah je prekinuo sve veze s dunja-

lukom. Bio je vlasnik mnogih boanskih riznica. Ibn Betuta jeza vrijeme svog boravka u Aleksandriji uspio upoznati ovog

Bogu predanog insana. Ovako govori:

Naao sam se sa ejhom. On je odmah ustao na noge i

zagrlio me. Dao je da se pripremi hrana i zajedno smo jeli.

Na sebi je imao dube od crne vune. Kada je bila ikindija,mene je postavio za imama. Sve vrijeme dok sam bio kod

njega, mene je postavljao za imama. Kada sam htio spavati,rekao mi je da idem lei u jedan oak na krovu (potkrovlju).Kada sam se popeo na potkrovlje, tamo sam naao jednuhasuru i krzno, lavor za abdest, vr s vodom i au za pie.

Te noi sam sanjao san: nalazio sam se na krilu jednevelike ptice. Ptica je sa mnom letjela prema kibli. Prvo je ila

desno, onda prema istoku. Onda bi naginjala jugu. Ondabi se udaljavala prema istoku. Na kraju me sputa na neko

mrano zeleno mjesto i tu ostavlja.

Zaudivi se ovakvom snu, pomislih: Ako mi ejh rastu-mai ovaj san, onda e se tako i desiti. Kada sam ujutru oti-ao kod njega radi sabah namaza, opet je mene postavio zaimama. Poslije namaza je kod njega doao Emir Jelmelek,poselamio se s njim i otiao. I ostali posjetioci su doli kod

njega i poselamili se s njim.

Nakon to je otklanjao duha prijepodnevni namaz, po-zvao me kod sebe. Pitao me za san i ja sam mu ga lijepo

ispriao. Ovako je rekao: Ii e na hadd, tavafit e okoKabe i posjetit e kabur Resulullaha, s.a.v.s. Onda e po-sjetiti zemlje Jemena, Iraka i zemlje Turske, i tamo e dugoostati. U Indiji e se nai s Diladi Hindom. Spasit e te od

opasnosti u koju e tamo upasti!

Onda mi je kao poputninu dao malo komadia suhoghljeba i malo novaca. Oprostio sam se od njega i otiao.

Od tog dana na svojim putovanjima sam doivljavao samolijepe stvari.

Oito je bilo da se na mene spustio njegov bereket.

Rihletu Ibn Betuta (Bejrut 1996), 1/4648; prev. A. SaitAykut Ibn Batuta Seyahatnamesi (Istanbul 2004), 1/3436.

HILJADU I JEDNA KAP


29/68

27

Polovinajabuke

Ibn Betuta se jednog dana zaputio u grad Debel u blizini

Lazkije. Ovaj grad je bio grad nepresunih rijeka, gustog dr-vea koje se prua visoko u nebesa, na samo milju od mora.Bio je samo grad tvrava revolucionara. Ibn Betuta pria:

Tamo postoji kabur poznatog i estitog evlije Ibrahima ibnEdhema. I ovaj insan je potpuno napustio dunjaluki imetak.Duu je vezao za Uzvienog Allaha i postao je po tome po-

znat. Ibrahim nije bio, kako narod misli, iz neke vladalakeporodice. Bio je nasljednik djedovog majkinog oca imetka.

Njegov otac Edhem je bio jedan od iskrenih i putujuih abida pobonjka.

Prema priama, Edhem (otac Ibrahima ibn Edhema) jejednom navratio u neku batu u Buhari. Tu je uzeo abdest na

jednoj tekuici. Tada je ugledao jabuku koju je nanijela voda.Pomislivi da nema prepreke, pojeo je tu jabuku. Meutim,malo poslije mu se uvukla sumnja zbog toga to je uradio.

Namjerio je traiti halala od vlasnika bate. Kada je ugledaoenu koja je vlasnica bate, rekao joj je za dogaaj i traiohalala za jabuku. ena mu ree: Pola ove bate je moje,pola sultanovo! S tim da je ona suvlasnik, pola jabuke muhalali. Ali sultan se nalazi u Belhu, koji je deset dana hodaod Buhare.

Edhem se zaputi pravo u Belh. Sa sultanom se sreo nadan sveanosti i, ispriavi za dogaaj, traio je halal za dru-gu polovinu jabuke. Sultan naredi Edhemu da doe sutra-dan. Sultan je imao lijepu ker koja je voljela ibadet i estiterobove. Imala je elju udati se za nekoga ko se kloni sumnji-vih stvari i ko ne daje znaaj dunjaluku. Kada se sultan vratiou svoj konak, uz pohvale je ispriao keri Edhemovu priu.Rekao joj je da je Edhem doao iz Buhare u Belh zbog pravana polovinu jabuke. Sultanova ker, koja je to ula, poeljelase udati za Edhema.

Na to sultan, kada je narednog dana doao u konak,Edhemu ree: Halalit u ti samo ako oeni moju ker!Edhem se nakon kratke pauze prihvati oeniti.

Sultanova ker je ostala trudna s Edhemom i rodila Ibra-hima. S tim da sultan nije imao muke djece, sav imetak jeostavio unuku Ibrahimu ibn Edhemu. Ali, kao to je poznato,on je napustio sav imetak.

Rihletu Ibn Betuta, 1/9596; Ibn Batuta Seyahatnamesi,1/119120.

Ummu Demilino

neprijateljstvoBez obzira to je bio amida Resulullaha, s.a.v.s., Ebu

Leheb i njegova drska ena Ummu Demila su bili veliki ne-prijatelji Pejgambera i na tom putu neprijateljstva i zlobe suustrajavali u prevelikoj mjeri. Ti murici su radili sve kako bi

na bilo koji nain nakodili Allahovom Poslaniku, a.s.

Ummu Demila bi svake noi nabrala naramak trnovitihgrana i redala putem kuda e Pejgamber proi, kako bi gauboli u noge. Na osnovi ovakvih dogaaja sputena je suraTebbet, koja estoko opisuje Ebu Leheba i njegovu enu kaodehenemlije. Kada je Ummu Demila ula da su sputeniovakvi ajeti o njoj i njenom muu, otila je kod Kabe gdjesu sjedili Resulullah, a.s., i Ebu Bekr. Uzela je veliki kamenu ruku i krenula ka njima. Hazreti Ebu Bekr je ugledao i reePejgamberu, s.a.v.s.:

- Resulallah! Ova Ummu Demila je zla ena. Bojim se date ona ne ugleda. Kad bi ustao i sklonio se negdje kako teona ne bi povrijedila!

- Resulullah, s.a.v.s., je na to rekao da ga ona nee moividjeti, i nije se ni pomakao s mjesta. I zaista je tako i bilo.Uzvieni Allah nije pokazao Resulullaha, a.s., Ummu Demilikoja se pribliavala s kamenom. Ugledala je samo hazretiEbu Bekra i stala iznad njega. Upitala ga je:

- Ebu Bekre, gdje ti je prijatelj?

- Zar ti ne vidi nikoga oko mene?

- Ne zezaj se sa mnom! Ne vidim nikoga oko tebe. Kakoujem tvoj prijatelj me ismijava svojom poezijom. Ako je onpjesnik, i ja itam poeziju. A i moj mu je pjesnik. Tako miboga, da sam ga ugledala, gaala bih ga ovim kamenomu usta!

- Ne, ne! Tako mi Allaha, moj prijatelj nije pjesnik, on nepravi stihove. Niti je tebe ismijavao u stihovima.

Kada nije nala to je traila, Ummu Demila se vratila.Hazreti Ebu Bekr je upitao:

- Resulallah! Zar te ona ena zaista nije mogla vidjeti?

- Da, nije me vidjela. Allah je njene oi zatvorio da me nevidi.

Kadi Ijad, e-ifa bi tarifi hukukil-Mustafa (Damask,2000), str. 436; Ibn Hiam, es-Sire, 1/393; Ujunul-Eser,1/193.


30/68

Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIR

28

itaoci! Mi smatramo bogatstvo je samo u novcu,

a ta je novac sam?! Zar ne znate priu o bole-

snom vladaru kojem su posluivana najukusnija

jela pa nije mogao nita da jede. Gledao je kroz prozor u

vrtlara koji je jeo crni hljeb s crnim maslinama, stavljajui

jednom rukom zalogaj u usta, drugom uzimao drugi, a

trei preuzimao okom. Gledajui to, i on je poelio da

ima takav apetit i postane vrtlar?Zar niste uli priu o ovjeku koji je traio i molio Boga

da sve to dotakne postane zlato. Dotakao je kamen pa

je postao zlato. Skoro da je poludio od radosti i sree

jer mu je dova usliana, pa je doao kui sav uzbuen

te pristupio hrani da jede. Dotakao je hranu a ona se

pretvori u zlato te on ostane gladan. Kerka mu prie

kako bi ga utjeila te je on zagrli i ona postane zlato...

Sjeo je, plakao i molio Gospodara da mu kerku povratii da otkloni i udalji od njega zlato.

Ili Rutsheld koji je uao u svoju veliku riznicu blaga tesu ga vrata poklopila i umro je u moru od zlata.

Zato traite zlato a vi ve posjedujete mnogo zlata?Zar vid nije zlato, zdravlje ili vrijeme zar nisu zlato?Zato se ne okoristimo od naeg vremena? Zato ne

znamo vrijednost ivota?Obavezao me asopis ovom temom jo prije mjesec

dana, a ja i dalje odgaam, a vrijeme prolazi. Dani kaosahati a sahati minute, ne osjeam ga i ne iskoritavamga kao da je veliki prazni sanduk. Kada se priblii termini ostane samo jedan dan, onda se prihvatim i traimvrijeme da ga iskoristim, pa minuta postane sahat, asahat dan kao da je mala kutija puna dragulja i tinte.Tada iskoristim svaki trenutak.

Srea(II)


31/68

29

Tako sam veinu ove teme napisao na stanici Babul-Luk (Egipat, bio sam nastanjen u njemu 1947), ekajuitramvaj u guvama ljudi. Trenutak mi je tada bio vrijednijiod svih tih dana. alio sam za takvim trenutcima i izgu-bljenim vremenom. Da sam uvijek razmiljao o neemu

da napiem dok sam ekao tramvaj, a ekao sam svakidan vie od sahata, postigao bih mnogo.

Veliki uenjak Ibn Abidin konstantno je prouavao,ak kada bi abdest uzimao ili sjeo da jede naredio binekome da mu ita neto od nauke, pa je tako napisaoveliko djelo Haiju.

Serahsi je diktirao svoje djelo Mebsut, najcjenjenijedjelo iz fikha na dunjaluku, a bio je zatvoren u bunaru.

udim se onome ko se ali da nema vremena, a zar

vrijeme ne oduzimaju nemar i nered?! Pogledajte kolikostudent ui no uoi ispita. Uvidjet ete da kada bi tolikouio, ne kaem svake noi ve svake sedmice jedanput,postao bi uenjak svijeta.

Pogledajte one koji su napisali stotinama knjiga kaoto je Ibnul-Dzevzi, Taberi, Sujuti, Dahiz ili uzmite jednuknjigu kao to je Lisanul-Areb i pogledajte da li moeiko od vas da se strpi i proita takvu knjigu a onda jejedanput prepie svojim rukopisom, a kamoli da napieslinu knjigu od sebe?

Srea je u namaLjudska pamet zar nije bogatstvo? Zar nema ci-

jenu? Zato smo nesretni ludilom a ne radujemo serazumom? Zato ne damo razumu da radi, jer, da radi,donio bi nam uda? Ne spominjem filozofe i izumitelje,ali u vas podsjetiti na neto to je blizu vama i lahko,a to je pamenje. uli ste za priu Buharija kada su gaprovjerili i ispitali sa stotinu hadisa iji su tekst i lanacprenosilaca pomijeali pa je sve hadise vratio na njiho-

vo mjesto. Takoer ste uli i za Mearrija koji je sluaodva Armenca kako se svaaju i prepiru na svom jezikupa, kada su ga uzeli za svjedoka, on im je sve to supriali ponovio, a nije razumio. Ili za Asmeija i HammadRavijeta koji su napamet znali mnoge predaje i poeziju,ili za Ahmeda i Ibn Meina koji su prenosili mnoge hadisei predaje. I stotine slinih ovima... Pa udite se, a da usebi razmislite, vidjeli biste da ste i vi u stanju isto touiniti, ali vi to ne inite.

Pogledajte koliko svako od vas zapamti imena ljudi,imena gradova, asopisa i novina, ala i pjesama, imenahrane i pia, koliko pria prenosi iz tradicije i istorije,koliko nas svaki dan zauzimaju glasine i ono to se vidii proita. Da na mjesto toga stavimo istu nauku, bili

bismo poput onih koje sam spominjao.Poznavao sam konobara iz ama koji je imao dva-

deset godina. Zvao se Hilmi, a radio je u kafani Faruk.Obilazio je muterije, a bilo ih je stotinama, pitajui ih taele: kahvu, aj, sok ili limunadu; kahvu gorku ili slatku,aj crveni ili zeleni, sok koje vrste. Nakon toga bi staona sred kafane, ponavljajui naglas narudbe u jednomglasu, a nakon toga bi svakome donio ono to je traio,ne oduzimajui nikome nita!

Zaista zdravlje, vrijeme i razum, sve je to bogatstvo

i sve je to razlog za sreu za onoga ko eli sretan biti.Temelj i osnova svih stvari jeste iman. Iman hrani

gladnog, grije ozeblog, bogati siromanog, tjei tu-nog, jaa slabog, krtog ini dareljivim, od ovjekovogzvjerstva pravi drueljubivost a od njegovog neuspjehai razoarenja pravi uspjeh i sreu...

Kada pogleda u one koji su nieg poloaja od tebe,koliko god tvoj poloaj bio mali i situacija slaba, ti si boljiod hiljade onih koji su iznad tebe razumom i naukom,porijeklom i familijom i bolji si ivotom od Abdul-Melikibn Mervana i Harun er-Reida, a bili su vladari na Zemlji.

Abdul-Melik je imao istruhnut i izbuen kutnjak koji ga jetoliko bolio da nije mogao od njega nou spavati i nijenaao doktora koji bi mu zub obradio, zatitio i popraviozlatom. A ti, tebe i ne zaboli zub a da ti ve doktor nije uslubi. Er-Reid je bdio pod svijeama i jahao je ivotinje,a ti bdije pod svjetlom i vozi automobil. Njih dvojicaod Damaska do Mekke putovali su do mjesec dana, ati putuje za nekoliko dana ili nekoliko sati.

itaoci! Vi ste sretni, samo vi to ne znate. Sretniako spoznate veliinu blagodati koju uivate, sretni

ako duu svoju spoznate i iskoristite od njene snage,sretni ako zaepite ui svoje od glasa pijetla i ne tra-ite nemogue pa pokuate zaepiti usta pijetla, sret-ni ako traite sreu u sebi a ne oko sebe. Sretni steako su vae misli stalno s Allahom, d.., i zahvalju-jete na svakoj blagodati a saburite na svakoj nedai,pa uspijete u obje situacije i spasite se na oba svijeta.Neka je Boiji mir i rahmet na vas.

S arapskog preveo: Elvedin Muminovi


32/68

Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJU

30

Neka i nas i vas Uzvieni Allah sauva od iskrivljenog pogleda, hurmetom prvaka ovjeanstva, alejhi

ve ala alihis-salavatu vet-teslimat.

Znaj da je cil j duhovnog putovanja (sejri suluka) oienje nefsa (ega) koji nareuje zlo od robovanja

lanim boanstvima koja izviru iz nefsanskih prohtjeva i prestanak okretanja na bilo koju stranu osimprema uzvienom Bogu, istinskom i jedinom.

Nad Allahom se nee pretpostavljati apsolutno nikakvi ciljevi, bili oni vjerski ili svjetski. Vjerski ciljevi,

iako su od dobrih djela (hasenat), oni su ono ime se zanimaju dobri ljudi (ebrar), dok Bogu bliski (mu-

karrebun) i njih vide loim, s obzirom na to da oni pored Allaha jedinog ne vide drugog cilja.

Postizanje ovakvog carstva vezano je za fenaluk i postizanje ljubavi Allahovog Bia (el-Mehabbe ez-

Zatijje), istinske ljubavi prema Allahu. Na tom stupnju robu je podjednako da li dobivao blagodati ili

podnosio tekoe. Slast od stavljanja na kunju jednaka je slasti darivanja.

Ako ele dennet, oni ga ele stoga to je on mjesto zadovoljstva Uzvienog i to je On zadovoljan time

da se dennet od Njega trai. Ako trae utoite od vatre, oni to ine jer je vatra mjesto srdbe Uzvienog.

Njihov cilj, dennet, nije radi naslaivanja nefsanskim potrebama, niti je radi bjeanja od vatre zbog

straha bola i ezijeta. Sve to dolazi od Voljenog, pa sve je to kod ovih velikana voljeno, ono emu se

udi i to se trai.

Ovdje je olakana sutina iskrenosti (ihlas). Potpuni spas od robovanja lanim boanstvima i uspo-

stavljanje rijei jednoe (tevhid) je u ovom vaktu, na ovom stupnju.

Ako se ne postigne ljubav Bia (Mehabbe-i Zatijje), iskrena ljubav prema Allahovom Biu, onda nuno

postoje propusti.

Potpuni fenaluk se ne moe postii bez ove ljubavi koja spaljuje sve lane ortakluke.

(Imam Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 35. pismo)

Stupanj ljubavi(Ovo pismo je napisano hadi Muhammedu Lahoriju, a govori o stupnju ljubavi

prema Allahu na kojem su robu jednaki dobivanje blagodati i podnoenje tekoa)


33/68

31

erijat je izvor sree(Ovo pismo je napisano hadi Muhammedu Lahoriju, a govori o tome da je

erijat garant svake sree, vjerske i dunjaluke, a da su tarikat i hakikat u slubi erijata)

Neka i nas i vas Uzvieni Allah uini od onih koji su ukraeni sutinom erijata Muhammed-Mustafinog, nekaje na njega salat, selam i tehijjet. I neka se Allah smiluje robu koji na ovu dovu kae: Amin.

Znaj da erijat ima tri dijela: znanje (ilm), praksu (amel) i iskrenost (ihlas). Sve dok se ne ispune sva tri ovadijela, nee se ispuniti erijat. A, kada se ispuni erijat, time se ispunjava zadovoljstvo Uzvienog Hakka, to jeiznad svih dunjalukih i ahiretskih srea. A zadovoljstvo Allahovo vee je od svega (...) (et-Tevbe, 72)

erijat je jamac za svaku sreu, dunjaluku i ahiretsku. I nije ostalo nita od potreba, a da je izvan erijata.Tarikat i hakikat, kojima se odlikuju sufije, su samo hizmeari. U slubi su erijata radi potpunog zadobijanjanjegovog treeg dijela, tj. ihlasa.

Cilj tarikata i hakikata je postizanje potpunosti erijata, a ne neto van erijata. Stanja (hal), veddovi, znanjai spoznaje koje se pojavljuju sufijama na njihovom putovanju nisu ciljevi, nego su to mate i iluzije na kojima seodgajaju tarikatska djeca, pa se to treba prevazii, kako bi se postigao stupanj Allahovog zadovoljstva (rida),zadnji stupanj duhovnog putovanja.

Cilj prelaska tarikatskih i hakikatskih postaja nije nita drugo osim postizanje ihlasa koji je uvjet za postizanjestupnja Alahovog zadovoljstva. Carstvo ihlasa i stupanj ridaa postie jedan od hiljda putnika, nakon prelaskapreko sve tri vrste tedellijata (manifestacija Allahovih djelovanja, Allahovih Imena i Svojstava i Allahovog Bia) i

prelaska preko osvjedoenja (muaheda) arifa.Oni koji su nepotpuni, oni ubrajaju halove i veddove u ciljeve. Misle da su muahede (duhovna osvjedoenja)

i tedelijjati (manifestacije) ono to treba traiti i postii. Takvi, bez sumnje, moraju ostati u zatvoru mate i iluzije.Ovim zatvorom oni bivaju lieni potpunosti (kemalat) erijata. Teko je onima koji Allahu druge ravnim smatrajuda se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoe i upuuje u nju onoga ko

Mu se iskreno obrati. (e-ura, 13)

Da, postizanje ihlasa i dolazak na stupanj zadovoljstva vezan je za prelazak preko ovih stanja i veddova ivezan je za realizaciju ovih znanja i spoznaja. Tako da su ove spomenute stvari pripreme za postizanje onoga tose trai (matlub) i uvodi za ostvarenje cilja (maksud).

Sutina naprijed reenog objelodanila se ovom duhovnom ovisniku (fekir) nakon predanog zanimanja tarikatom

punih deset godina, bereketom Allahovog Miljenika, alejhi ve alihis-salatu ves-selam. Pokazao se svjedok erijatajo i ranije, mada nikad nisam bio vezan za halove i veddove, i u mom pogledu nije bilo nita osim postizanjasutine erijat

semerkand (br. 10, oktobar 2009. god.)

Documents