od sabe 20casopis.hrsume.hr/pdf/149.pdf · osnovne karakteristike šuma hrasta lužnjaka u...

»asopis za popularizaciju šumarstva»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480ISSN 1330-6480

Štete odŠtete odpotkornjakapotkornjakau opadanjuu opadanju 2

Šumarija Šumarija RujevacRujevac 10

Kraljica Kraljica od Sabeod Sabe 2020

Ceiba, Ceiba, tropsko tropsko drvodrvo 2828

NeretvaNeretva 12

AbonosAbonos 30

broj

149Godina XIII.,

Zagrebsvibanj2009.

broj

149Godina XIII.,

Zagrebsvibanj2009.

Naslovna stranica:

Bit će smokava i iznad Krupe!

Marinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Proljeće u Tomin gaju kod Gračaca

Marinko Bošnjaković

Mjese nik »Hrvatske ume«Izdava : »Hrvatske ume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,Antun Z. Lon ari , MiroslavMrkobrad, Vesna Ple ei Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,Ivan Hodi , Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, edomirKri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101

e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijekslagati s mi ljenjem autorateksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

Pripreme za Dane hrvatskog šu-

marstva što će se 5. i 6. lipnja

održati u Koprivnici teku prema

planu. Tiskan je sav propagan-

dni materijal (plakati, pozivnice, priznanja),

priprema se borilište za natjecanje sjekača

na Sajmištu (nedalekko središta grada!), a

utvrđen je i raspored dgađanja na ovoj 8. po

redu manifestaciji hrvatskih šumara koja će,

u duhu s vremenom i općim okolnostima

recesije, biti organizirana štedljivo.

Evo satnice glavnih događaja:

Petak, 5. lipnja, dvorana „Domo-

ljub“ u Koprivnici, 10.00 sati - Skupština

HŠD-a s tematskom raspravom o rastruktu-

riranju Hrvatskih šuma koja

će početi u 12.00 sati;

Nakon Skupštine će (u

14.00 sati) biti predstav-

ljena knjiga Božice Jelušić

Kranželić Pogled stablu-Pri-

če i pjeme o drveću.

-U 17.00 sati obavit će

se tehničke pojedinosti (sa-

stanak ocjenjivačkog suda

s vođama ekipa, izvlačenje

startnih brojeva i ostalo).

-Za 19.00 sati predviđeno je i svečano

otvorenje Dana u velikom šatoru na Sajmi-

štu na kojem će biti biti postavljeno i borili-

šte za natjecanje sjekača.

U subotu, 6. lipnja, već u 8.00 sati počinje sre-

dišnji događaj, natjecanje šumskih radnika sjekača, koji

bi trebao biti završen do 15.00 sati kako bi se u 16.00 sati

podjelile nagrade. Podjela će biti obavljena u velikom ša-

toru nakon čega će natjecanje biti službeno okončano.

U 8.00 sati počet će i jedino sportsko

natjecanje u okviru Dana, gađanje na gli-

nene golubove koje će se održati na stre-

ljani u Koprivničkim Bregima.

Za rezliku od ranijih godina, na na-

tjecanjima nije predviđeno sudjelovanje

gostiju iz inozemstva.

U okviru popratnih sadržaja u veli-

kom će se šatoru na uređenom izložbe-

nom prostoru moći predstaviti pojedine

uprave šuma kao i poslovni partneri.

Na Sajmištu će biti organiziran i kul-

turno turistički sadržaji za posjetitelje, kao i prehrana. Tu

je osigurano i dovoljno mjesta za parkiranje za one koji će

doći pogledati natjecanje. (m)

DANI HRVATSKOG DANI HRVATSKOG

ŠUMARSTVA, KOPRIVNICA, ŠUMARSTVA, KOPRIVNICA,

5.-6-LIPNJA5.-6-LIPNJA

Koprivnica spremno čeka šumare i njihove goste!

KAKO DOĆI

Dosadašnjih sedam

-Bjelovar (Kinkovo) 1994.

-Senj (Zagori) 1997.

-Ogulin (Bjelolasica) 1999.

-Zagreb (Jarun) 2001.

-Vinkovci (Lenije) 2003.

-Karlovac 2005.

-Delnice (Golubinjak) 2007.

u ovom broju2 – 9 Štete od jelovih, smrekovih i borovih

potkornjaka u postupnom opadanju !

Značajan doprinos riječkog Zavoda razvoju šumskog sjemenarstva

Osnovne karakteristike šuma hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenu

10 –18 Šumarija je u Rujevcu jedan od glavnih pokretača gospodarskog razvoja

Delta Neretve prirodno je čudo, područje s izrazito različitom fl orom i faunom

Promjena nakon 18 godina!

19 – 26 Poslovi sječe, izvlačenja i prijevoza - privatizirani

Kraljevstvo kraljice od Sabe

Jele (Abies) (2)Noćurak žuti, liječi mnoge bolesti

28 – 35 Ceiba, “kišobran” nad šumom!

Unikatni namještaj (od abonosa) star 6000 godina!Kućarenje i pokućarciKako je izginulo 300 branitelja Gvozdanskog

35 – 39 Gnijezda i jaja ptica razlikuju se po obliku, veličini, boji..Osnovci iz OŠ Voltino u Šumariji Velika GoricaŠto treba znati svaki stariji muškarac o raku prostateOsnovana Ekološka sekcija

Tijekom 2008. godine obavljene su opsežne

aktivnosti u okviru izvještajno-prognoznih po-

slova u šumarstvu Republike Hrvatske. Prošla

godina bila je karakteristična po ekstremno

toplom proljeću i ljetu, toploj jeseni i zimi, s normal-

nom prosječnom godišnjom količinom oborina te

ekstremnim vremenskim

prilikama (olujno nevrije-

me i pijavice). Na temelju

izvršene analize oko 450

uzoraka hrastovih grana

predložene su odgovara-

juće zaštitne mjere protiv

defolijatora, među kojima

su najzastupljeniji bili mra-

zovci. S obzirom na poja-

vu biotičkih i abiotičkih

činitelja, protekla godina

bila je relativno povoljna.

Znakovita je po najznačaj-

nijoj bolesti pepelnici te mrazovcima, ranim hrastovim

defolijatorima, borovom četnjaku i činjenici da je gubar

u usporedbi s 2007. godinom u opadanju. Evidentira-

ne su štete od jelovih, smrekovih i borovih potkornjaka

šumski ekosustav ZAŠTITA ŠUMA

Štete od jelovih, Štete od jelovih, smrekovih i borovih smrekovih i borovih potkornjaka u potkornjaka u postupnom opadanju !postupnom opadanju !Prednosti novog

unosa i obrade podataka očituju se u njihovoj dostupnosti u bilo kojem trenutku, automatskoj obradi, povećanoj točnosti, uniformnosti i dr. Portal ”Štetnici-stanje i prognoza” trebao bi poslužiti u poboljšanju rada IPP-a te pravovremenosti i točnosti izvještavanja o štetnim činiteljima u našim šumama

koje su u postupnom opadanju, a među abiotskim čini-

teljima zabilježene su štete od vjetroloma i vjetroizvala,

“sušenja šuma” i mraza. Istaknuto je to na sastanku ru-

kovoditelja Odjela za ekologiju i stručnih suradnika za

zaštitu šuma, održanom početkom travnja u Hrvatskom

šumarskom društvu. Skupu su bili nazočni predstavnici

Ministarstva regionalnoga razvoja, šumarstva i vodno-

ga gospodarstva, Šumarskog fakulteta i Šumarskog in-

stituta Jastrebarsko.

Višestruke koristi novoga portala-Govoreći o

izvještajno-prognoznim poslovima u šumarstvu za

2008./2009. godinu te prognozi pojave biljnih bolesti

i štetnika u ovoj godini, dr. sc. Dinka Matošević iz In-

stituta naglasila je kako je velika novina u radu IPP-a u

šumarstvu ”puštanje u rad” baze podataka, odnosno

portala “Štetnici-stanje i prognoza”(http://stetnici.su-

mins.hr). Riječ je o elektroničkoj bazi za unos i obradu

podataka o pojavi i prognozi štetnih činitelja u šumama

kojima gospodare “Hrvatske šume” d.o.o. Ovo specijali-

zirano softversko rješenje izrađeno je samo za potrebe

IPP-a u šumarstvu Hrvatske prema postojećim obrasci-

ma izvještavanja, namijenjenog prikupljanju podataka

o štetnim činiteljima u šumama i za njihovu elektronič-

ku obradu. Prednosti novog unosa i obrade podataka

očituju se u njihovoj dostupnosti u bilo kojem trenutku,

automatskoj obradi, povećanoj točnosti, uniformnosti i

dr. Portal bi trebao poslužiti u poboljšanju rada IPP-a te

pravovremenosti i točnosti izvještavanja o štetnim čini-

teljima u našim šumama.

Pepelnica najzastupljenija, gubarova popula-

cija u opadanju - Među štetnim biotičkim činiteljima

hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides) javila se

lani na neznatno manjim površinama (9980 ha ponika i

hrastovog pomlatka) u usporedbi s 2007. godinom. Bila

je najzastupljenija biljna bolest u šumama Hrvatske, a

suzbijana je fungicidima na 9664 ha. Ove će godine

njena pojava, kao i pojedinih abiotskih činitelja, ovisiti

Pepelnica je bila najzastupljenija biljna bolest

u šumama Hrvatske(9980 ha), a suzbijana je

fungicidima na 9664 ha. I ove će godine njena

pojava ovisiti o klimatskim uvjetima.

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, Arhiva

2 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME

Sa sastanka ekologa i zaštitara šuma u Hrvatskom šumarskom društvuSa sastanka ekologa i zaštitara šuma u Hrvatskom šumarskom društvu

mr. sc. Petar Jurjevićmr. sc. Petar Jurjević

Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 3

u !

o klimatskim uvjetima. Osim nje evidentirane

su i druge bolesti. Tako je rak kore pitomoga

kestena (Cryphonectria parasitica) registriran

na području koprivničke, zagrebačke, sisačke

i karlovačke podružnice HŠ-a, a na području

UŠP Sisak posječeno je 15.968 m3 kestenovih

stabala. Na području UŠP Bjelovar uočena je

na bukvi Phytophtora cambivora, gljivična

bolest sušenja bukovih stabala i invanzivni

organizam (349 ha bukovih sastojina, 477 m3

stabala). Od ostalih bolesti evidentirane su

upala kore američkoga borovca (Cronartium

ribicola), rak bukove kore (Nectria ditissima)

i bolesti uzrokovane gljivama truležnicama.

Među štetnim kukcima uvijek se ističe gu-

bar (Lymantria dispar), no od 2006. godine

značajno se smanjuju površine kontinental-

nih šuma napadnutih ovim kukcem, a slično

je i na kršu. Tijekom prošle godine gubar se

u kontinentalnom dijelu javio na 1725 ha, a

suzbijanje je provedeno na 465 ha. Na po-

dručju krša evidentiran je na 715 ha te ga nije

bilo potrebno suzbijati. U usporedbi s 2007.

godinom, lanjske napadnute površine znat-

no su se smanjile, a gubarova je populacija

u daljnjem opadanju. Ove se godine ne pro-

gnozira njegov napad pa neće biti potrebno

poduzeti zaštitne mjere jer su gotovo sve po-

vršine (111.960 ha) svrstane u III. kategoriju

zaraze. Unatoč činjenici da je populacija gu-

bara u kontinentalnim šumama naše države

ušla u fazu latence (mirovanja), sljedećih će

godina i dalje biti potrebno redovito praće-

nje, kako bi se na vrijeme uočila nova grada-

cija ovoga štetnika i poduzele ogovarajuće

zaštitne mjere.

Povećana brojnost mrazovaca - U kon-

tinentalnim hrastovim šumama mrazovci su

lani bili prisutni na 5482 ha, na području vin-

kovačke, našičke, zagrebačke i karlovačke po-

družnice Hrvatskih šuma, suzbijani su na 2062

ha, a upotrijebljen je insekticid Match 0,5 EC.

Napadnuta površina gotovo je jednaka onoj u

2007. Praćenjem brojnosti ženki na ljepljivim

prstenovima u jesen/zimu 2008/2009., broj-

nost mrazovaca je povećana pa se mogu oče-

kivati štete na pojedinim lokalitetima vinko-

vačke, osječke, našičke, požeške, bjelovarske,

zagrebačke, sisačke i karlovačke podružnice

HŠ-a. U pojedinim gospodarskim jedinicama

potrebno je pratiti tijek defolijacije postavlja-

njem kontrolnih ploča, praćenjem vremen-

skih uvjeta te donijeti odluku o zaštitnim

mjerama. U usporedbi s 2008. godinom može

se uočiti znatan porast ženki po centimetru

opsega, posebice na vinkovačkom, osječkom,

našičkom, požeškom i zagrebačkom područ-

ju. Ostale vrste ranih hrastovih defolijatora

(hrastova osa listarica, zlatokraj, hrastov savi-

jač) uočene su prošle godine na približno 210

ha, a na zagrebačkom i našičkom području

javili su se na istim površinama kao i mrazov-

ci. Napadnute su površine manje nego 2007.,

hrastova osa listarica oštetila je hrastov list

na oko 124 ha, a zlatokraj na području UŠP

Koprivnica zabilježen je na 82 ha (prethodne

godine nije bio prisutan). Analizom 453 uzor-

ka hrastovih grana iz 13 podružnica Hrvatskih

šuma, dobiveni su podaci za 2009. godinu, no

to je orijentacijska metoda. Stvarno stanje i

gustoća populacije štetnika isključivo se utvr-

đuju nakon detaljnih obilazaka terena za vrije-

me izbijanja lista, praćenjem tijeka defolijacije

i postavljanjem kontrolnih ploča za praćenje

gustoće izmeta (ekskremenata). Tek tada se

mogu planirati zaštitne mjere.

Smirivanje gradacije potkornjaka-

Prošle godine jelovi potkornjaci oštetili su

117.946 m3 jelovih stabala, što u odnosu na

prethodne godine ukazuje na smirivanje gra-

dacije i daljnji pad napadnute drvne mase

te smanjenje sanitarne sječe. Zbog napada

smrekovih potkornjaka oštećeno je 42.715

m3 drvne mase, a to je neznatan pad u uspo-

redbi s 2007. godinom(49.666 m3). Podatak

je to koji ukazuje na stalnu prisutnost ovih

štetnika i opasnost od sušenja smreke. Slično

je i kod borovih potkornjaka koji zadnjih pet

godina djeluju jednako intenzivno. Lani su

oštetili 1626 m3 borovih stabala, pretežito na

Tijekom 2009. godine ne prognozira

se napad gubara pa neće biti potrebno

poduzeti zaštitne mjere, jer su gotovo

sve površine(111.960 ha) svrstane u III.

kategoriju zaraze.

Hrastova pepelnica

(Microsphaera alphitoides)

gubar (Lymantria dispar)

Borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa)


području UŠP Gospić. Treba naglasiti kako su potkornjaci prošle go-

dine djelovali s manjim intenzitetom nego prethodnih godina, no to

nije trajno stanje pa se u budućnosti mogu očekivati nove gradacije.

Pažljivo i dobro provedenim mjerama šumske higijene te primjenom

feromona u ranoj fazi napada mogu se izbjeći znatna sušenja, koja su

evidentirana od 2004. do 2007. godine.

Značajne štete od pijavica i olujnoga vjetra-Najvažniji prošlo-

godišnji abiotski činitelj u šumama su vjetroizvale i vjetrolomi, koji

su uzrokovani pijavicama i olujnim vjetrom. Oštećeno je ukupno

251.758 m3 drvne mase listača i četinjača. Tako je pijavica na delnič-

kom području na 47 ha oštetila približno 14.150 m3 listača i četinja-

ča, a na vinkovačkom je području od

vjetroizvala i vjetroloma zahvaćeno

2694 ha sastojina hrasta lužnjaka.

Pritom je oštećeno 107.240 m3 drv-

ne mase, najviše u starijim sastoji-

nama. Također je na području UŠP

Bjelovar oštećeno oko 88.200 m3,

a na koprivničkom 29.000 m3 lista-

ča i četinjača. Zbog kompleksnog

i zajedničkoga djelovanja štetnih

biotičkih i abiotičkih činitelja (“suše-

nje šuma”), oštećeno je 199.833 m3

listača i četinjača na području deset

podružnica Hrvatskih šuma.

Bez odgovarajućih bioloških

preparata - Tijekom rasprave mr. sc.

Boris Liović iz Šumarskog instituta

Jastrebarsko osvrnuo se na problem

suzbijanja hrastove ose listarice, jer

je na tržištu teško pronaći odgovara-

jući biološki preparat. Po FSC-certifi -

katu dozvoljeno je korištenje insekticida Matcha, uz stalno praćenje

štetnika i utvrđivanje maksimalne doze zaštitnoga sredstva. Potreb-

no je zatražiti produženje korištenja ekološki nepovoljnog pestici-

da, primjerice do pet godina, a za to vrijeme pronaći odgovarajuće

zamjensko zaštitno sredstvo te za njega dobiti uporabnu dozvolu.

Tretiranje protiv hrastovoga savijača na području UŠP Našice bilo je

u kasnom stadiju štetnika (gusjenica), a od početka brštenja do golo-

brsta prošlo je pet dana.

Važno je u kojemu je sta-

diju štetnik, a ne kolika

je lisna površina. Match

djeluje probavno, a ne

kontaktno, u stadiju ra-

nijeg lišća. Isto sredstvo

treba koristiti i protiv zla-

tokraja, a sredstvom oba-

viti tretiranje u kolovozu.

Najveći problem bit će s

rodenticidima, koji se ne

smiju koristiti od ožujka

te bi bilo dobro tu odlu-

ku odgoditi za jednu do

dvije godine. Dipl. ing.

Terezija Bošnjak je ista-

knula problem prisutno-

sti hrastovoga savijača i

mrazovaca, napomenuv-

ši kako treba biti oprezan s korištenjem insekticida Matcha, jer lanj-

sko tretiranje, na području Našica, nije uspjelo. Postoji bojazan zbog

velikog napada zlatokraja na području UŠP Koprivnica. Voditelj Služ-

be za ekologiju HŠ-a mr. sc. Petar Jurjević složio se s prijedlogom

prof. dr. sc. Milana Glavaša (Šumarski fakultet) da treba angažira-

ti našega dugogodišnjeg stručnjaka iz zaštite šuma, umirovljenika

mr. sc. Branka Bradića, koji bi bez ikakve naknade, u suradnji s Insti-

tutom, radio na suzbijanju pojedinih štetnika. Jurjević je obavijestio

nazočne da je raspisan natječaj za nabavu zaštitnih sredstava te da su

izabrani dostavljači, a otvorene su ponude za aviotretiranje. Primarni

Potkornjaci su prošle

godine djelovali s manjim

intenzitetom nego

prethodnih godina, no

to nije trajno stanje pa

se u budućnosti mogu

očekivati nove gradacije.

Dobro provedenim

mjerama šumske higijene

te primjenom feromona

u ranoj fazi napada mogu

se izbjeći znatna sušenja

Mrazovci na grabuMrazovci na grabu

Hrastov savijač (Tortrix viridana)Hrastov savijač (Tortrix viridana)

Zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea)Zlatokraj (Euproctis chrysorrhoea)

Smrekov pisar (Ips typographus) Smrekov pisar (Ips typographus)

Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 5Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 5

50 GODINA OD OSNUTKA

ZAVODA ZA KONTROLU

ŠUMSKOG SJEMENA U RIJECI

Značajan doprinos Značajan doprinos riječkog Zavoda riječkog Zavoda razvoju šumskog razvoju šumskog sjemenarstvasjemenarstva

sjemenarstvo

Jedna od institucija

koja je potakla i una-

prijedila šumsko sje-

menarstvo u našoj

zemlji bio je Zavod za kon-

trolu šumskog sjemena sa

sjedištem u Rijeci, osnovan

1959. odlukom Poljopri-

vredno šumarske komore

NRH. Od toga vremena mo-

žemo govoriti o organizira-

no-znanstveno stručnom

pristupu sjemenarstvu u našoj zemlji.

Šumsko sjemenarstvo vrlo je značajna grana šumar-

ske znanosti, osnova je naprednog podizanja i uzgajanja

šuma. Sjeme je kraj i početak svakog životnog ciklusa, ono

je nosilac budućeg života, prenosi kvalitete dobrih i loših

svojstava svojih predaka, a o njemu ovisi i kvaliteta budućeg

potomstva. Zbog specifi čnosti šumske proizvodnje to daje

još veću važnost genetski kvalitetnom šumskom sjemenu i

njegovoj pravilnoj uporabi.

Bilo bi neprimjereno kada bi prije osnivanja Zavoda za-

boravili i zanemarili sve one aktivnosti šumarske struke veza-

ne za šumsko sjemenarstvo, ističe dr. sc. Karmelo Poštenjak,

umirovljeni dugogodišnji pročelnik Odjela za oplemenjiva-

nje i sjemenarstvo jastrebarskog Šumarskog instituta.

-Unatrag nekoliko stoljeća, pučanstvo krških prostora

naše zemlje uvidjelo je i samo potrebu skrbi za zelenilom.

Devastirajući i ogoljujući stotinama godina svoj okoliš ne-

razumnim i neracionalnim korištenjem šuma, pristupili su

sami podizanju crnogoričnih nasada tzv. gajeva (gdje su do-

minirali crni bor, čempres itd.). Vrlo rijetki i danas egzistiraju

preživjevši stihije kontinuiranih požara, (primjerice, prastara

kultura crnog bora na Hvaru). Tu je i remek djelo „Kraljevskog

nadzorništva za pošumljavanje krša krajiškog područja“ ob-

nove šume na golom kršu austrijskim borom iz druge polovi-

ne 18. stoljeća u Senjskoj Dragi. U isto to vrijeme obnovljene

su i sastojine hrasta lužnjaka u Panonskom području (Spa-

čvanski bazen) sadnjom žira pod motiku i sl. Ne umanjujući

Od završetka II. svjetskog rata do današnjih dana istraživačke šumarske ustanove u Hrvatskoj često su mijenjale ustrojstvo, naziv i sjedište, no temeljni ciljevi bili su im uvijek isti. To je doprinos razvoju šumarstva i produbljivanje znanstvenih spoznaja, povezanost sa šumarskom praksom u primjeni rezultata istraživanja, radi unapređenja gospodarenja, ali i zaštite biološke raznolikosti naših šuma, briga za razvoj i usavršavanje mladih znanstvenika i istraživača, ulaganje u objekte i znanstvenu opremu, unapređenje šumarske znanosti kroz pisanje raznih stručnih publikacija i napisa…

zadatak Instituta je da pronađe odgovaraju-

ća zamjenska sredstva za pojedine pesticide,

a osobit problem su rodenticidi, jer nemamo

sredstava za suzbijanje glodavaca.

Povoljna protupožarna godina-Prošle

godine zabilježeno je 228 šumskih požara na

6697 ha šuma, šumskog i ostalog zemljišta u

vlasništvu Republike Hrvatske, što je ispod

prosjeka u razdoblju od 1992. do 2007. Naj-

više požara bilo je na području krša (183), a

u kontinentalnom dijelu evidentirana su 45

požara. Podnoseći izvještaj, dipl. ing. Terezija

Bošnjak je napomenula kako je od ukupno

opožarenih površina opožareno 1087 ha ili

16,3 % visokih šuma, 2751 ha (41 %) ostalih

šuma (srednja šuma, niska šuma, panjača,

šikara i šibljak, makija, garig, plantaže i kultu-

re) i 2854 ha (42,6 %) neobrasloga šumskog i

ostalog zemljišta. Najviše požara nastalo je u

kolovozu (75 ili 32,9 %), koji su opožarili 2582

ha (38,6 % opožarene površine). Zanimljiv je

podatak i za ovu je godinu karakteristično

da se veći broj požara (i opožarenih površi-

na) dogodio u siječnju i veljači na području

krša, što je inače značajka kontinetalnoga

područja. Na skupu je istaknuto kako je 2008

godina bila povoljna protupožarna godina,

što je rezultat dobre organiziranosti i mjera

koje provode Hrvatske šume.

Prof. dr. sc. Milan Glavaš obavijestio je

nazočne kako su se šumarski stručnjaci iz Sa-

rajeva pohvalno izrazili o načinu obrade po-

dataka dr. sc. Dinke Matošević za izvještajno-

prognozne poslove u šumarstvu “Hrvatskih

šuma”. Stav Hrvatskoga društva biljne zaštite

je da više šumarskih stručnjaka budu njegovi

članovi te da svoje stručne priloge objavlju-

ju u Glasilu biljne zaštite. Društvo će imati

stručnu ekskurziju, a u suradnji sa šumarima

bit će organiziran kvalitetan i sadržajan izlet.

U Zavodu za zaštitu bilja mora biti zaposlen

veći broj šumara. Hrvatska šumarska komo-

ra u početnoj je fazi organiziranja stručnih

ispita koji su poticaj da se gradivo obnovi,

utvrdi i osvježi. Kolege iz Slovenije, zaklju-

čio je Glavaš, planirali su zajednički susret

zaštitara šuma Slovenije, Hrvatske i Bosne i

Hercegovine.

Piše: Vesna Pleše

Foto: V.Pleše

Karmelo Poštenjak


značaj, napore, ali i rezultate prijašnjih gene-

racija šumara tamo sve do kraja II. svjetskog

rata, vezano uz šumsko sjemenarstvo, može-

mo reći da su to ipak bili nekontinuirani kam-

panjski poslovi, naglašava Poštenjak.

Značajni iskorak prema današnjem

kontinuiranom i organiziranom šumskom

sjemenarstvu može se smatrati godina 1947.

kada je u Splitu osnovan Institut za pošu-

mljavanje i melioraciju krša sa stanicama u

Rijeci i Trstenom. Riječka stanica bila je zače-

tak rada budućeg Zavoda za kontrolu šum-

skog sjemena. Godine 1950. osnovan je pri

tadašnjem JAZU „Institut za eksperimental-

no šumarstvo“ koji preuzima djelatnost i za-

poslenike tadašnje Riječke stanice, ne zadu-

go. Ta institucija gasi se poslije devet godina

rada, a samo manji dio zaposlenih radnika

ostaje raditi u novoosnovanom Zavodu za

šumsko sjemenarstvo.

Od osnutka Zavoda 1959. pa sve do nje-

gove integracije u Šumarski institut Jastre-

barsko 1974. svakodnevna briga bila je kako

osigurati potrebna fi nancijska sredstva za

rad i poslovanje. Ovaj čimbenik bit će zna-

čajan i limitirajući faktor kako kod zapošlja-

vanja tako i kod nabave potrebne opreme.

Malobrojna ekipa istraživača s velikim se

žarom uhvatila u koštac s mnogobrojnim

neriješenim problemima šumarske svako-

dnevne prakse.

U počecima djelovanja Zavod je radio

kao ustanova sa samostalnim fi nanciranjem.

Zadaci su mu bili da obvezno učestvuje u

odabiranju sjemenskih sastojina, da vodi evi-

denciju o istima, da vrši instruktaže kod saku-

pljanja i manipulacije sa šumskim sjemenom,

da analizira dostavljene uzroke sjemena te

da izdaje certifi kate za promet sjemenom,

kako na području Republike Hrvatske tako i

na prostorima bivše države, ali i inozemstva.

Obveza mu je bila da kroz istraživački rad

iznalazi metode za analizu šumskog sjeme-

na i osposobljava kadrove za sjemenarsku

službu u šumarstvu. Veliki doprinos dali su

istraživači Zavoda u kreiranju zakonske le-

gislative za područje bivše države. Zajedno

sa slovenskim kolegama donijeli su prvi

standard, savezne i republičke zakone o

šumskom sjemenu, savezne i republičke pra-

vilnike, uredbe i naputke. Istraživači Zavoda

objavljivali su znanstvene i stručne radove u

odgovarajućim časopisima,prezentirali svoje

radove na savjetovanjima u zemlji i inozem-

stvu. Izdano je i prvo izdanje „sjemenarskog

almanaha“ autora Borisa Regenta „Šumsko

sjemenarstvo“ koje je bilo vrlo traženo, a au-

tor je za to djelo dobio nagradu grada Rijeke

1968.

Od 1. srpnja 1964. osnivačko pravo pre-

uzima novoosnovano Poslovno udruženje

šumsko-privrednih orga-

nizacija u Zagrebu koje je

nadležno za poslovanje

Zavoda. No, djelokrug

rada i zadaci ostaju isti.

Godine 1974. Zavod

za kontrolu šumskog

sjemena u Rijeci zajedno sa Institutom za šu-

marska istraživanja u Zagrebu te Jugoslaven-

skim institutom za četinjače u Jastrebarskom

udružuje se u Šumarski institut Jastrebarsko.

Novim organizacijskim ustrojem Zavod za

kontrolu šumskog sjemena u Rijeci postaje

Odjel za sjemenarstvo u Rijeci Šumarskog in-

stituta u Jastrebarskom, ali sa istim djelokru-

gom rada u poslovanju kao i ranijih godina.

Sredinom 1991. Odjel za sjemenarstvo seli iz

Rijeke u Jastrebarsko.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća u

Hrvatskoj je obavljena prva masovna se-

lekcija u našim šumama za izbor budućih

priznatih sjemenskih sastojina. Radilo se o

43 gospodarske vrste drveća (bjelogorice

i crnogorice),čija je ukupna površina izno-

sila 5434 ha raspoređenih na 320 sastojina

diljem svih šuma u Hrvatskoj, obilježavanju

sjemenskih stabala u posebnim šumskim

sastojinama, izradi 320 programa njege i

genetske melioracije za upisane priznate

sjemenske sastojine, nadzor nad šumskim

sjemenom i sl.

Krajem pedesetih godina prošlog

stoljeća kod nas se prvi

put rasvjetljava temeljni,

a još i danas najznačajniji

problem šumskog sjeme-

narstva-provenijencija

sjemena-njegova upora-

ba, objavljivanjem radova

Josipa Šafara „Osnovna razdioba sjeverne

Hrvatske na sjemenarske cjeline 1959.“ i

„Razdioba teritorija Hrvatske na sjemenske

rajone 1961.“

Vezano uz povijest rada Zavoda za ispi-

tivanje kvalitete šumskog sjemena u Rijeci,

Poštenjak naglašava da su u razdoblju od

1960. do 1970. važnu ulogu u fi nanciranju

Zavoda imala tadašnja šumska gospodar-

stva. Posebno delničko, koje je gotovo sa 60

posto sudjelovalo u njegovom fi nanciranju,

kroz projekte koje je Zavod za njih obavljao.

To je u ono vrijeme bilo vrlo značajno, obzi-

rom da se poslovalo tržišno.

Pri Zavodu je radio i laboratorij za ispiti-

Pri Zavodu je radio i laboratorij

za ispitivanje kakvoće šumskog

sjemena, jedini u našoj zemlji.

- 1947. u Splitu osnovan Institut za pošumljavanje i melioraciju krša sa stanicama u Rijeci i Trstenom

- 1959. osnovan Zavod za šumsko sjemenarstvo u Rijeci

- 1974. osnovan Šumarski institut Jastrebarsko

Pogled na trusnicu u Majoriji


vanje kakvoće šumskog sjemena, jedini u na-

šoj zemlji. U vrijeme osnivanja bio je moder-

no tehnološki koncipiran i dobro opremljen.

U laboratoriju su se vršile analize zaprimlje-

nih uzoraka šumskog sjemena što ih je slala

šumarska operativa. Vršena su i znanstvena

istraživanja i verifi kacije novih metoda za

utvrđivanje kakvoće sjemena gospodarski

najznačajnijih vrsta drveća (hrasta lužnjaka,

poljskog jasena, jele itd).

Vremenom, laboratorij je tehnološki za-

stario. Stara oprema, koja se nije obnavljala,

postaje prepreka ispitivanju kakvoće šum-

skog sjemena, kasnilo se s pružanjem infor-

macija šumskoj operativi o kvaliteti poslanih

uzoraka šumskog sjemena, a nedostajalo je i

stručnog osoblja.

Dr. Poštenjak koji je rad u Odjelu za sje-

menarstvo u Rijeci započeo 1979., a 1982.

postao rukovoditeljem Odjela, kaže da se

posljednjih godina stanje u radu vezano uz

šumsko sjemenarstvo znatno popravilo. U

tehnološkom smislu opremanjem laborato-

rija potrebnom opremom, tako i u stručnom,

ekipiranjem potrebnim kadrovima. U radu

se primjenjuju europske norme i standardi,

razmjenjuju se iskustva na tom planu, kako

sa domaćim tako i sa stranim stručnjacima,

a šumsko sjemenarstvo u Hrvatskoj konač-

no je priznato kao znanstvena disciplina u

šumarstvu, kako to po svojoj važnosti zaslu-

žuje.

U pogonu tvrtke Spectra Media

d.o.o. kapaciteta 16 tisuća tona

godišnje iz starih električnih i elek-

troničkih uređaja nastaje plastič-

na i metalna sirovina koja se dalje plasira,

uglavnom na tržišta zemalja Europske unije.

Umjesto da ta vrsta otpada završi na odla-

galištu ona se odvojeno skuplja, prerađuje i

izvozi. Time se u Hrvatskoj štiti okoliš i otva-

raju nova radna mjesta.

Otvaranjem ovog pogona zaokružen

je sustav kojeg je Ministarstvo započelo gra-

diti 2007. donošenjem Pravilnika o gospoda-

renju otpadnim električnim i elektroničkim

uređajima i opremom. Nakon Pravilnika,

Ministarstvo je putem javnog natječaja do-

dijelilo koncesije tvrtkama za sakupljanje

i obradu otpada. Jedna od tih tvrtki bila je

i Spectra Media d.o.o. koja je uz pomoć dr-

žavnih i tijela lokalne samouprave izgradila

pogon i otvorila nova radna mjesta za djelat-

nost koja do sada u Hrvatskoj nije postojala.

Prema Pravilniku Ministarstva ,iz Fonda za

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost tvrt-

kama sakupljačima isplaćuje se 2,60 kuna po

kilogramu skupljenog otpada ,a obrađivaču

1,60 kuna ili 1,40 kuna po kilogramu obrađe-

nog otpada.

Otvarajući pogon, ministrica je nagla-

sila da je proizvodnja elektronskih aparata i

uređaja u velikom porastu. Danas razvijene

RECIKLAŽA OTPADA

Otvoren pogon za Otvoren pogon za reciklažu električnog i reciklažu električnog i elektroničkog otpadaelektroničkog otpada

zaštita okoliša

države Svijeta rješavaju problem otpada, pa

tako i ovoga, recikliranjem i obradom. Repu-

blika Hrvatska razvila je svoj sustav primarne

selekcije i reciklaže sveg korisnog otpada, a

započeli smo s ambalažnim otpadom. Tako

više ne možemo naći odbačenu bocu u oko-

lišu. Isto je i sa starim gumama, automobili-

ma, starim papirom, akumulatorima itd. Od

kada smo donijeli Zakon o otpadu i Pravilni-

ke o pojedinim vrstama otpada sakupljeno

je, na primjer, oko 68 tisuća tona guma, 26

tisuća otpadnih vozila, 18,5 tisuća tona aku-

mulatora i baterija. U nepune dvije godine

postojanja sustava sakupljeno je 7 tisuća

tona elektroničkog i električnog otpada. U

ukupnom sustavu prikupljanja i obrade ko-

risnog otpada kojeg Ministarstvo gradi od

2004. otvoreno je u Hrvatskoj oko 4 tisuće

novih radnih mjesta. Ministrica je na kraju,

čestitajući direktoru i svim djelatnicima tvrt-

ke Spektra Media na izgradnji ovog postro-

jenja, naglasila da sada kada je postrojenje

izgrađeno, sustav besplatnog skupljanja po-

stoji, doista nema više opravdanja da stare

televizore, računala, svjetiljke ili mobitele ba-

camo zajedno s komunalnim otpadom. Zato

dajmo, svaki od nas, svoj doprinos očuvanju

okoliša, čime ćemo na najbolji način doprini-

jeti očuvanju našeg Planeta.

Ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marina Matulović Dropulić otvorila je 22. travnja pogon za reciklažu električnog i elektroničkog otpada u Donjoj Bistri, prenosimo dio priopćenja iz Ureda glasnogovornice Ministarstva. Obzirom na to da dio takvog otpada nerijetko završava i u šumama, otvaranje pogona držimo iznimno značajnim za sveopće očuvanje okoline u kojoj živimo. Nadamo se nekima “prosvijetliti” da je puno korisnije, (a nije ni kažnjivo!), takve stvari odvesti tamo gdje im je mjesto i gdje se dodatno mogu iskoristiti!


hrast lužnjakhrast lužnjak

Šumski kompleks Spačva, predstavlja danas jed-

nu od najvećih suvislo obraslih površina šuma

hrasta lužnjaka u Europi, a rasprostire se između

Save i Dunava, uz rijeku Bosut i njenih pritoka

Spačve, Ljubnja, Brižnice, Studve, Berave i Biđa. Kako

su vodeni tokovi tih rijeka i pritoka vrlo usporeni usli-

jed malog pada, to je uvjetovalo i zasebnu pedološku

strukturu tala i razinu podzemnih

voda koja se kreće od 1,75 do 2,75

m, rekao je uvodno mr. Popić te po-

tom dao povijesni prikaz geoloških

i klimatskih promjena na ovom

prostoru.

Geološka istraživanja pokazala

su taloženje sedimenata krede, a

uslijed djelovanja tektonskih pro-

mjena razvile su se taložine u obli-

ku prapora, močvarnog prapora i aluvijalnih riječnih

nanosa. Debljina prapora varira od samo 0,5 do čak 25

metara. Ispod prapora nalazi se vodonosni sloj pijeska,

rjeđe šljunka s podzemnom vodom. Ispod toga nalazi

se nepropusni sloj gline..

U ovom području prevladavaju dva tipa klime, a

oba pripadaju umjereno toploj kišnoj klimi sa značajni-

jim kolebanjima temperatura zraka.

Blago povećanje srednjih godišnjih temperatura, s

godišnjim količinama oborina od 703 do 709 mm, nije

dovoljno za optimalno funkcioniranje šumskih zajedni-

ca, zbog toga im je neophodna dodatna podzemna, a

vrlo često u proljeće i poplavna voda, što nadoknađuje

nedostatak oborina.

Upravo to je omogućilo, kroz daleku povijest, po-

sebno šumsko bogatstvo, nastanak visoko vrijednih

hrastovih šuma. Ukupna površina danas iznosi preko

39.789 hektara te predstavlja čak

jednu petinu ukupnih šuma hrasta

lužnjaka u Hrvatskoj.

U prošlosti, površine pod

šumama su bile znatno veće. Sta-

re slavonske šume hrasta lužnjaka

prostirale su se do prije nekoliko

stoljeća duž lijeve obale Save od

Siska do Zemuna na površini ve-

ćoj od 130.000 ha. Glavnina hra-

stika prostirala se na području oko Vinkovaca i prema

jugu sve do Save. To je područje poslije izgona Turaka

bilo slabo naseljeno jer je glavnina stanovništa izbje-

gla nakon turske okupacije i zuluma nad njim. Poslije

oslobođenja od turske vlasti i poslije razvojačenja Voj-

ne krajine, kada je osnovana Brodska imovna općina u

ŠUMSKI PREDJELI - SPAČVA

Osnovne karakteristike Osnovne karakteristike šuma hrasta lužnjaka u šuma hrasta lužnjaka u Spačvanskom bazenuSpačvanskom bazenu

O šumskom komplesku Spačva u Slavoniji puno je toga napisano i izrečeno-i nikad dosta! O nekim važim karakteristikama lužnjakovih šuma u Spačvi stručno je izlaganje pripremio i mr. sc. Josip Popić, upravitelj Šumarije Vinkovci i prezentirao ga na jednoj od tematskih rasprava u okviru festivala Dani slavonske šume, tradicionalne manifestacije koja je u rujnu prošle godine održana u Našicama. Donosimo osnovne naglaske s te prezentacije.

Prosječna drvna zaliha u šumama

hrasta lužnjaka za Hrvatsku iznosi

275 metara kubnih, dok je to u

Spačvanskom bazenu čak 408

metara kubnih.

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: Z.Peičević

Europska i svjetska

vrijednost - lužnjakove

šume u Spačvi


Vinkovcima, na popisu je bilo ukupno 42.570

hektara šuma.

Govoreći o sadašnjem stanju, mr. Popić

je istaknuo da se Spačvanski bazen nalazi na

području Uprave šuma Podružnice Vinkovci,

a šumski kompleks u cijelosti obuhvaća Šu-

marije Vrbanja, Lipovac i Strošinci te većim

dijelom u Šumarijama Gunja, Županja i Otok,

a manji dio pripada i Šumariji Cerna.

Stručno gospodarenje u šumama Spa-

čvanskog bazena može se reći da započinje

u vrijeme Vojne krajine, Naputkom iz 1839.g.

Posebno dobro gospodarenje vođeno je u

vrijeme Brodske imovne općine, kada su se

čak i povećale šumske površine.

Prosječna drvna zaliha u šumama hrasta

lužnjaka za Hrvatsku iznosi 275 metara kub-

nih, dok je to u Spačvanskom bazenu čak

408 metara kubnih. ( Dušan Klepac 1996.g.)

Nažalost i u šumama Spačvanskog baze-

na dolazi do smanjenja drvne zalihe uslijed

pojačanog sušenja i

umiranja šuma.

Opsežno fi toce-

nološko istraživanje

Spačvanskog bazena,

obavljeno u razdoblju

od 1969. do 1972.go-

dine, pokazalo je kako

u protekla tri desetlje-

ća dolazi do pomaka

linije razdvajanja po-

jedinih šumskih za-

jednica. Promjenom

sinekoloških faktora

u šumskoj vegetaciji

došlo je do sukcesije

vlažnijih ka sušnim

biljnim zajednicama.

Povećan je udio suš-

nih biljnih zajednica

hrasta lužnjaka i obič-

nog graba i hrasta

lužnjaka sa velikom žutilovkom i žestiljem

za 21 posto. A upravo zbog tih sukcesivnih

procesa došlo je do smanjenja vlažnijih bilj-

nih zajednica, tipične šume poljskog jasena i

šume crne johe s trušljikom.

Mr. Popić je zaključio da današnje sta-

nje šuma hrasta lužnjaka Spačvanskog baze-

na nije samo odraz odličnih ekoloških prilika,

nego i dugogodišnjeg uspješnog gospoda-

renja generacija šumarskih stručnjaka.

Hrast lužnjak, kao najvredniju vrstu, tre-

ba uzgajati u optimalnim ophodnjama, kako

bi drvnu sirovinu iskoristili u najboljem gos-

podarskom trenutku. Hrast lužnjak, kao po-

nos Spačvanskog bazena, zaslužuje još veću

pozornost i zaštitu, kako struke tako i nauke.

Uspješno obnovljene mlade šume pred-

stavljaju životnu vrijednost za Slavoniju i Hr-

vatsku.

Današnje stanje šuma hrasta

lužnjaka Spačvanskog bazena nije

samo odraz odličnih ekoloških

prilika, nego i dugogodišnjeg

uspješnog gospodarenja generacija

šumarskih stručnjaka.

šumske razglednice

Ovo je nekada, ne tako davno, bila središnja

škola s oko 500 osmoškolaca iz Rujevca i

okolnih sela. Sada je djelomično obnovljena,

no pohađa je samo sedam učenika (!), govori

nam upravitelj Šumarije Rujevac Zoran Tesla pokazujući

poveću školsku zgradu s velikim dvorištem, nedaleko

nove šumarijske.

U ovom, gotovo nevjerojatnom podatku ,sažeto je

danas i sutra ne samo Rujevca nego i okolnih mjesta

u općini Dvor i šire Banovine, i zorno oslikan osnovni,

teško rješivi problem- mali broj žitelja, ostarjelost popu-

lacije, odlazak mladih s ovih prostora.

U takovom okruženju Šumarija Rujevac ,sa svojih

2o zaposlenih ,pravi je kontrapunkt i važan gospodarski

subjekt koji pokušava oživjeti ovaj kraj. Tome u prilog

svjedoči nedavno otvorena nova zgrada Šumarije čija

obnova predstavlja i više od osiguranja normalnih uvje-

ta za rad-ona nudi nadu.

ŠUMARIJA RUJEVAC / UPRAVA ŠUMA SISAK

Šumarija je u RujeŠumarija je u Rujjedan od glavnih pjedan od glavnih gospodarskog razgospodarskog ra

Šumarija Rujevac (Uprava šuma Sisak) gospodari s preko 10.500 ha šuma, siječe 29.000 kubika te je sa svojih 20 zaposlenih važan gospodarski subjekt banijskog kraja, posebno općine Dvor. Dio površina još je miniran, što otežava poslovanje, a ulaganje u šumske prometnice jedini je način da se Šumarija još više otvori i iskoristi svoje potencijale.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: Miroslav MrkobradUpravitelj Zoran Tesla na novoj Upravitelj Zoran Tesla na novoj

prometnici Meterize-odsjek 103a prometnici Meterize-odsjek 103a

Kitnjak s bukvomKitnjak s bukvom10 • Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME

nu otežavajuću okolnost kada je u pitanju poslo-

vanje Šumarije-na nedostupnost i nemogućnost

gospodarenja na cijelom području. Oko 1975 ha

još uvijek je pod minama ili bar sumnjivo! U juž-

nom dijelu Šumarije, uz granicu s BiH, bila je glav-

na crta razdvajanja vojske RS i 5.korpusa BiH i kao

posljedica toga ostao je teren koji je minski sum-

njiv. Mi dobro surađujemo s Hrvatskim centrom

za razminiranje i razmjenjujemo podatke, no na

ovom području malo je šuma razminirano.

U Šumariji Rujevac zadovoljni su i sa suradnjom s okolnim vatro-

gasnim postrojbama iz Dvora, Dimuša te nedavno osnovanim DVD-

om Rujevac. A protupožarnoj preventivi se, inače, u Šumariji poklanja

posebna pažnja tako da posljednje godine nije bilo ni jednog požara.

Edukativno se radi sa stanovništvom i ljude se upozorava da ne pale

vatru bez nadzora.

Šumarija Rujevac

živi od bukve. To je glav-

na vrsta, no zbog kerna

se smanjuje postotak F-a

i L-a, a često se događa da

se trupci I. i II. klase zbog

kerna prodaju kao pilanski

trupci, znači postižu nižu

cijenu! Kitnjak je vitalan i

uglavnom dolazi u zajed-

nici s bukvom, posebno

na uzvišenim grebenima.

Posebna priča rujevačke

Šumarije, kao i drugih koje

ga imaju, jest kesten. Nje-

gov udjel nije zanemariv

(15%), no zbog bolesti,

raka kestenove kore, ke-

stenove šume rano propa-

daju, i praktično nema teh-

ničke oblovine, osim što se

mogu koristiti za bandere.

-Iako je kesten u ovim

krajevima oduvijek bio

više od običnog drveta, jer

je u prošlosti bio korišten

kao građa, za ogrjev, za

ispašu pčela, za šumarstvo

nema neku praktičnu vri-

jednost, govori upravitelj.

Sreća je da ga danas mo-

žemo prodati u Sevnicu, u

Sloveniju, za proizvodnju

tanina. Gospodarenjem

nastojimo odstraniti ke-

Rujevcu evcu nih pokretača pokretača g razvojazvoja

Na dijelu Karlice nalazi se pojas zaštit-

nih šuma kitnjaka, izdvojen izvanrednom

revizijom osnove. U njemu se ništa ne radi i

ne sječe zbog opasnosti od moguće erozije

koje bi ovdje, zbog strmine terena, mogle

biti velike.

Jedan od većih „nešumarskih“ proble-

ma su nesređeni gruntovni i katastarski

odnosi pa ispada da je najveći problem do-

kazivanje vlasništva!

U sjevernom dijelu Šumarije pojavili su

se vukovi! Poznat je, i u tisku ostao zabilje-

žen, napad bijesne vučice na jednog stari-

jeg mještana Gornjeg Žirovca (22. ožujka),

kojem je vučica u njegovom dvorištu sko-

čila na leđa, oborila ga i ugrizala. Od većeg

stradanja spasila ga je supruga koja je otje-

rala vučicu.

Doći do Šumarije Rujevac znači doći na granicu s BiH na njenom

južnom dijelu. Prostirući se po obroncima Trgovske gore (Vratnik, oko

500 m), sa sjevera, istoka, i sjeverozapada dodiruje se sa Šumarijama

Petrinja, Dvor i Glina. Gospodareći s 10.550 ha šuma i šumskog ze-

mljišta u jednoj gospodarskoj jedinici, Ćorkovači-Karlici te s etatom

od 29.000 kubika (bruto), spada u srednje velike Šumarije sisačke

Uprave šume.

-Obraslo je 10.381 ha ili 98 %, a tečajni prirast iznosi 6,9 m3/ha.

Glavne vrste su bukva s udjelom od 47%, hrast kitnjak na koji otpada

19% šumskog pokrova te kesten s udjelom od 15%, iznosi osnovne

podatke upravitelj. Osim obnove zgrade te gospodarskom osnovom

propisanih radova na biološkoj obnovi šuma, u posljednje se vrijeme

puno ulaže u izgradnju šumskih prometnica. To ne treba previše čudi-

ti, podsjeća ing. Tesla, budući da je otvorenost Šumarije vrlo mala, tek

5,75 km/1000 ha. Tako su izgrađene četiri nove šumske ceste, Bolnice,

Bucino brdo, Meterize i Meterize-odvojak 103a, čime su rasterećene

lokalne javne ceste, koje su ionako u prilično lošem stanju. Obilazeći

teren uvjerili smo se u kvalitete novih cesta, posebno ove posljednje

za koju je zemljorad radilo Građevinarstvo bjelovarske Uprave šuma.

Minirani teren - Upravitelj Tesla posebno upozorava na još jed-

Nekad 500, sada sedam Nekad 500, sada sedam

učenika-školska zgradaučenika-školska zgrada

Bukova šuma u predjelu KarliceBukova šuma u predjelu Karlice

Štete od prošlogodišnjih izvalaŠtete od prošlogodišnjih izvala

Problemi s kestenovim Problemi s kestenovim

šumama su poznatišumama su poznati


rijeke

Rijeka Neretva izvire u Bosni i Her-

cegovini, na nadmorskoj visini od

846 metara, ispod planine Zelen-

gore. Ukupna dužina toka je 215

km, od čega u dužini od 22 km protječe

kroz Hrvatsku. Srednjim dijelom, do Poči-

telja, teče kroz kanjone i kotline, a poslije

toga uglavnom je ravničarska rijeka, koja

na utoku u more formira specifi čnu del-

tu s više rukavaca. Od morske obale do

Metkovića, u dužini od 20 km, plovna je,

u Jadransko more utječe u blizini mjesta

Ploča. Kod Opuzena, na udaljenosti od 11

km od ušća, račva se u dva rukavca desni-

veliku Neretvu i lijevi, malu Neretvu.

Na području delte, na površini od

ukupno 1620 ha nalaze se lokaliteti koji

su zaštićeni slijedećim kategorijama za-

štite: ornitološki rezervati (Podgrede, Prud

i Orepak), jedini ornitološko-ihtiološki

RIJEKA NERETVA

Delta NeretDelta Nerečudo, podrčudo, podrrazličitom flrazličitom stenove panjače i uzgajati stablo iz sjemena.

Šumarija ne posjeduje nikakvu vlastitu mehanizaciju, nego

sve poslove privlačenja i prijevoza obavljaju privatnici.

Dio Šumarije je prošle godine zahvatilo nevrijeme. Jaki vjetar

izvalio je ogromna stabla bukve, a najveće štete bile su u 99-a odjelu.

Nakon otpreme trupaca najveći problem bio je čišćenje, jer nije bilo

zainteresiranih mještana za tim poslom i ogrjevom.

Gospodarsko središte - U ovom dijelu Banovine gdje su od sve-

ga najrjeđi-mladi ljudi, Rujevac kao da živi neki drugi život. A opet se

uklapa u opće standarde ovoga kraja. Jedno je od većih mjesta u op-

ćini Dvor s oko 500 žitelja postarije dobi, ali i nešto mlađih, a ima dva

gospodarska objekta koji zapošljavaju 100-tinjak ljudi! Uz Šumariju,

tu je KIO Rujevac, pogon Tvornice keramičkih pločica iz Orahovice

s 80-ak zaposlenih. Kao i u Šumariji, i u ovoj tvornici radnici uglav-

nom dolaze iz okolnih mjesta. Obilazeći okolicu, nailazimo na ostatke

zgrada koji podsjećaju da je ovdje nekada bilo više različitih pogo-

na. U selu Bešlincu tako, uz zgradu u kojoj su nekada živjeli radnici iz

okolnih mjesta, ostaci su i kino dvorane!

U selu Gvozdansko, nedaleko Rujevca, ostaci su istoimenog ka-

štela, spomenika kulture najviše kategorije, uz koji je vezana zanimlji-

va priča o hrabrom stradanju 300-tinjak hrvatskih branitelja u borbi

protiv nadmoćnih turskih snaga 1579. godine (o čemu pišemo na

drugom mjestu).

Nova zgradaU rujevačkom kraju tradicija šumarstva je stara i poznata. Prva šu-

marijska zgrada podignuta je prije više od 50 godina, no za vrijeme rata

bila je devastirana. Radnici Šumarije Rujevac, od „Oluje“ 1995. godine

do 2008. Bili su smješteni u zgradi Šumarije Dvor zajedno sa njihovim

šumarima. Prošle godine pristupilo se obnovi zgrade od temelja, s uku-

pnom površinom 309 m2 u tri etaže, podrumu, prizemlju i katu. U ob-

novu je ukupno uloženo nešto manje od 1,3 milijuna kuna, od čega u

samu izgradnju više od 1,1 mil. kuna, a ostatak na opremu i projektnu

dokumentaciju.

Delta Neretve,

s ukupnom

površinom

od 20.000 ha,

prirodno je

čudo nastalo (i)

marljivim radom

i trudom žitelja

ovog područja.

Nastanjeno još

u predpovijesno

doba, ovo

područje danas je

izrazito pogodno

za poljoprivredu

i voćarstvo, dom

u kojem obitava

oko 310 vrsta

ptica, a miješanje

slane morske i

slatke vode daje

mu posebno

obilježje. Evo male

priče o povijesti i

sadašnjosti delte.

Još neprolistali, odlični pomladak Još neprolistali, odlični pomladak

kitnjaka nakon dovršenog sijekakitnjaka nakon dovršenog sijeka

Kazetni izgled krajolika



rezervat u Hrvatskoj (Parila) i značajni krajolik Baćinska jezera i dio

krajolika Modro oko. U budućnosti, na cijelom ovom prostoru predvi-

đena je kategorija zaštite krajobraza kao parka prirode.

Tu se nalazi i nekoliko močvarnih krajolika uvrštenih u popis

Ramsarskih područja te područja od posebnog značenja za obitava-

nje ptica, ali i Barcelonskom konvencijom posebno zaštićena područ-

ja (lagune, jezera, plaže, rijeke, humke- vapnenasti brežuljci ).

Jedina je naša rijeka koja na svom utoku u more stvara deltu.

Delta je površine 20.000 ha, od čega je 12.000 ha u Hrvatskoj, od Met-

kovića do ušća u more koje djeluje na vodostaj rijeke i čiji se utjecaj

osjeća sve do samog grada ili 23 km od ušća!

Zanimljivo je kako je delta nastajala kroz povijest. Od posljed-

njeg ledenog doba podizala se razina mora koje je potopilo sva kraš-

ka područja uz rijeku sve do Hutovog blata (močvarnog područja u

blizini Metkovića). Šljunak i pijesak nošeni rijekom taložili su se u do-

lini. Kako se more povlačilo pred nanosima rijeke nastajale su močva-

re, dok je rijeka popunjavala kraške depresije bogate sedimentom,

dižući na taj način razinu tla. Tamo gdje su ti nanosi bili manji ostajale

su močvare i jezera. Takvih aluvijalnih nanosa, u vidu vapnenačkih

brežuljaka, ima na ovim prostorima i danas.

Tijekom vremena delta je doživjela pravu transformaciju, zahva-

ljujući ljudskim aktivnostima. Kraj, nekada poznat po močvarama i

obrastao hidrofi lnom vegetacijom, danas je potpuno drugačijeg

izgleda. Prevladavaju poljoprivredne površine, na kojem su uglav-

nom zasađene komercijalne kulture poput mandarina, lubenica, šlji-

va, a od povrća salata, rajčica, krastavci.

Zbog njenih prirodnih ljepota neki je nazivaju i zelenim biserom

južnog hrvatskog primorja.

Prve ideje o melioraciji močvarnog područja započele su kra-

jem 17. stoljeća pa je tako 1701. Mletačka Republika istraživala plov-

nost donjeg toka rijeke Neretve. Već 1841. Austrijska vlada poslala

je ing. Dominika Mattheisa iz Verone da temeljito istraži ušće rijeke

(hidrološke i terenske uvjete te izmjeri visinske razlike od Metkovi-

ća do mora). Odlučio se za melioraciju postupkom kolmacije, to jest

kontroliranog taloženja nanosa plodnog mulja rijeke na močvarno

područje, na način kako se to radilo u talijanskoj provinciji Toskani.

Godine 1845. prema projektu ing. Mattheisa izgrađen je nasip od

Vida do Metkovića, kako bi se zemljište s desne strane rijeke sačuvalo

od poplava. Zatim je 1862. Pavao Calzoni predložio poboljšanje ne-

retvanskih blatija (tako se nazivaju neretvanske močvare) kombinira-

nom metodom kolmacije i umjetnog otplavljivanja crpkama unutar

obrambenih nasipa. U svrhu isušivanja donjih neretvanskih močvara

godine 1862. izglasan je i poseban zakon u Dalmatinskom saboru.

Regulacija toka Neretve od mora do Metkovića izvršena je u vremenu

od 1881. do 1887.

I lokalno stanovništvo bilo je i samo prisiljeno privoditi zemlji-

šte u obradivo. Ovaj način isušivanja močvara i privođenja zemljišta

u obradivu površinu nazivalo se jendečenje. Prekopavali su se kanali,

čistili nasipi iz kojih se dobivao materijal kojim se nasipavalo navlaže-

no zemljište. Nasipavanjem zemljišta na parcelu, teren je postajao sve

viši, uzdignutiji i plodniji. Ovaj teški posao obavljali su snažni i zdravi

muškarci, najčešće bosi, a od alata su koristili motike i badilje (speci-

jalno izrađene lopate). Za obavljeni rad nije se isplaćivala dnevnica,

eretve tve prirodno je prirodno je odručje s izrazito ručje s izrazito

om fl orom i faunomfl orom i faunom

Piše:Vesna Pleše

Foto: Miroslava Jauk, Ksenija Grgurić-Kontić i arhiva

Lađa tradicionalno ploviloLađa tradicionalno plovilo

MandarineMandarine

već su ljudi pomagali jedni drugima. Cijeli krajobraz tim postupkom

dobivao je izgled kazeta, koje je zadržao u svom izvornom obliku do

današnjeg dana. Suvremene melioracije u dolini rijeke vršile su se in-

tenzivnije od 50-ih. do 80-ih. godina prošlog stoljeća.

U prošlosti, ali i danas, jedan od najvećih problema ovog po-

dručja je opskrba vodom, iako je kraj bogat brojnim izvorima i povr-

šinskim tokovima. Korito Neretve, na samom ušću u more, dubine je

od 9 do 11 metara pa se tretira kao zaljev. U ljetnim mjesecima, kada

je rijeka svojom razinom nešto niža, a protok riječne vode manji, do-

lazi uzvodno od njenog toka do prodora slane vode pa se na taj način

miješa slatka voda rijeke sa slanom. Time dolazi do zaslanjenja pod-

zemnih voda, ali i okolnog poljoprivrednog zemljišta, čime se nanose

velike štete poljoprivrednim kulturama uz rijeku.

Osim po prirodnim ljepotama kraj je izrazito bogat fl o-

rom i faunom. Područje rijeke dom je za mnoge i rijetke vrste

ptica,vodozemaca, gmazova, a rijeka mrjestilište za ribe i rakove.

U dolini rijeke živi oko 310 vrsta ptica, a 115 ih se tu i gnijezdi.

Šaš uz rijeku, okolne livade i grmlje važni su za preživljavanje mnogih

vrsta ptica, poput crnoglave strnadice, galebova, čigri, rodarica, eu-

ropski ugroženih vrsta (bukavca, patke njorke, morskog kulika,šljuke

kokošice,male štijoke, crnoprugastog trstenjaka i sl.)

Tu obitavaju i barska kornjača, čančara, mrki gušter, gušterica,

bjelouška, crnokrpica, poskok.

Od vodozemaca koji žive u obližnjim močvarama i pećinama tu

se nalaze čovječja ribica, daždevnjaci i razne vrste žaba.

U rijeci živi i oko 34 vrste riječne i 100 vrsta morskih riba. Doline,

njene lagune i bočate vode mrjestilišta su za brojne ribe i rakove koji

zatim ostatak svoga života prežive u slatkoj ili slanoj vodi.

Od ostalih životinja u rubnim područjima uz rijeku nalazimo vi-

dru, kunu bjelicu, malu lasicu, tvora, jazavca, te razne vrste šišmiša

(mali potkovnjak, južni potkovnjak, Meheljev potkovnjak, širokouhi

mračnjak, velikouhi šišmiš i sl).

Dolina je bogata i raznim vrstama biljaka. Ovisno o koncentra-

ciji soli mogu se naći halofi lne biljke poput rogoza, primorskog zvjez-

dana, grmolike caklenjače, sodne solnjače, metlike.. Ovisno o dubini

vode, u njoj rastu hidrofi lne biljke (vodena leća, lopoč, žuti lokvanj,

trska, šaš i uskolisni rogoz). U blizini vode pak rastu hidrofi lne biljke,

poput jablana i vrbe. U području močvara i na brdima, rastu biljke

koje pripadaju porodici kserotermnih biljaka (prilagođenih na suhu i

vrelu klimu) kojoj pripadaju makije, zatim hrast crnika, alepski bor i sl.

Ovaj kraj naseljavan je i u dalekoj prošlosti, u doba paleolita,

prije 13.000 godina, o čemu svjedoče ostatci brojnih kulturno-histo-

rijskih spomenika. U polupećini Badanj, u blizini Stoca u BIH, prona-

đena je slika konja, što je jedan od najstarijih primjeraka umjetnosti

na istočnoj obali Jadrana.

Istočnu obalu Jadrana prije 2500 godina nastanjivali su Iliri. O

tome svjedoče ostatci kamenih grobnica. Gradili su ih tako da su pre-

ko grobova slagali kamenje, čime su nastajali kameni brežuljci pro-

mjera 20 metara i visine 10 metara. Nekoliko stotina takvih kamenitih

grobnica može se vidjeti na vrhovima brežuljaka u okolici doline Ne-

retve. U blizini Stoca u BIH, ostatci su ruševina grada Daorsona (grada

ilirskog plemena Daorsi).

Prije 2400 godina područje naseljavaju Grci. Tu su stigli zbog bav-

ljenja trgovinom pa tako osnivaju trgovačko središte u Naroni kod

sela Vid sjeverno od Metkovića.

Poslije Grka naseljavaju se Rimljani, a u VII. stoljeću dolaze Hrvati i

osnivaju Neretvansku kneževinu. Stanovnici Kneževine bili su vješti u

navigaciji i poznati su pod nazivom Neretvanski gusari. Vođa gusara

bio je hrvatski knez Domagoj. Gusari su kao svoja plovila koristili lađe.

Nakon Hrvata, područje je pod vladavinom Turaka. U 16. sto-

ljeću vode se česte borbe između Hrvata (pod Mletačkom Republi-

kom i Turaka). Mlečani vladaju ovim krajem od sredine 17. do kraja

18. stoljeća. Poslije Mlečana, kao gospodari ovog kraja, izmjenjuju se

Austrijanci i Francuzi. Padom Napoleona (1813.) kraj dolazi pod vlast

Austro-Ugarske Monarhije i pod tom vlašću je do kraja I. svjetskog

rata. Austro-Ugarska donosi napredak pa je tako izgrađena i želje-

znička pruga od Mostara do Metkovića 1885. Time Metković postaje

važno središte i luka za trgovinu sa Bosnom. Osnivaju se brojne škole

i kulturne institucije.

Stanovništvo se na području Neretve oduvijek bavilo poljo-

privredom. U prošlosti, ali i danas, mahom su se uzgajali agrumi

(mandarine), ali i lubenice i šljive. Značajan je i uzgoj maslina koje se

tradicionalno proizvode još od vremena Neretvanske kneževine. Za

Tipični krajobraz uz rijekuTipični krajobraz uz rijeku

Muzej Narona

Sveti Vid

14 •14 • Broj Broj 149 149 •• svibanj 2009. svibanj 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME


prijevoz ljudi,ali i poljoprivrednih proizvoda, u prošlosti, ali i danas,

koristile su se lađe i trupe.

Lađe su plovila dužine sedam do osam metara i širine 2,5 do

3 metra. Koristile su se između ostalog i za prijevoz poljoprivrednih

proizvoda i domaćih životinja (čak konja i krava). Pokretale su se ve-

slanjem ili su ih pak vukli ljudi na dugačkom konopu krećući se pje-

šice uz obalu. Uz lađe, stanovništvo je koristilo i manje čamce zvane

trupa. Trupe su dužine četiri metra i širine 60 cm. Koristile su se za

prijevoz jedne ili dvije osobe niz rijeku ili po vrlo uskim kanalima.

Obje vrste plovila, kao osnovna prijevozna sredstva, koristila su

se u dolini rijeke intenzivnije sve do sedamdesetih godina prošlog

stoljeća. No, i danas se obje vrste plovila mogu vidjeti na rijeci, ali

se više koriste u turističke svrhe. Pojedini poljoprivrednici koriste ih i

danas za prijevoz poljoprivrednih proizvoda do tržnica. Oživjele su i

zahvaljujući manifestaciji poznatoj pod nazivom Maraton lađa koji se

održava svake godine, druge subote u kolovozu.

Maraton se održava ma relaciji od Metkovića do Ploča u dužini od

22,5 km. Na maratonu sudjeluje i do tridesetak veslačkih posada, a

neke lađe starije su i od stotinjak godina.

Uz to, u ovom kraju ima i drugih događanja koje treba posjetiti.

U rijeci živi i oko 34 vrste riječne i 100 vrsta morskih riba

Lopoč

Jendečenje

Tijekom siječnja i veljače održavaju se karnevalske svečanosti. U pr-

voj polovici svibnja održava se jedna od najvećih smotri folklora u na-

šoj zemlji pod nazivom „Na Neretvu misečina pala“, u Metkoviću. Tada

nastupaju folklorne skupine iz zemlje i inozemstva koje pjesmom i

svirkom te plesom nastoje očuvati tradiciju ovoga kraja.

Posebno je atraktivna berba mandarina od mjeseca listopada

do prosinca, kada se, uz berbu, može sudjelovati i u turističkoj vožnji

lađama po Neretvi.

Za posjetitelja je atraktivno naselje Vid koje se nalazi na 4 km od

Metkovića, a u njemu se nalazi poznato arheološko nalazište antička

Narona. U gradu Metkoviću je i Ornitološki muzej Donje Neretve u

kojem je izloženo preko 250 primjeraka ptica koje žive u okolici. Po-

seban izazov za ribolovce su obližnja Baćinska jezera bogata ribom.

Ljepota kraja može se doživjeti i tako da se posjetitelji prošeću

brojnim šetnicama ili koristeći biciklističke staze i tako dožive svu lje-

potu ove nedirnute prirode. A ugođaj je još potpuniji ako pritom, u

nekom od brojnih ugostiteljskih objekata, kušaju specijalitete doma-

će kuhinje gdje su na jelovniku neizostavni jegulja, žabe, i drugi.


5. IZBORNA SKUPŠTINA HRVATSKOG SINDIKATA ŠUMARSTVAsindikat

Željko Kalauz, diplomirani šumarski inženjer iz

vinkovačke Uprave, novi je predsjednik naj-

većeg među šumarskim

sindikatima, Hrvatskog

sindikata šumarstva (oko 7.500

članova). On je na 5. izbornoj skup-

štini u opatijskom Grand hotelu 4

opatijska cvijeta, 25. travnja, dobio

jednoglasno povjerenje članova

Skupštine i naslijedio u 18 godiš-

njoj povijesti ovog sindikata do-

sad jedinu predsjednicu, Gordanu

Colnar. Za dopredsjednicu HSŠ-a

izabrana je Valerija Vukelić, aktivna

šumarska inženjerka iz Delnica, a i

na ostale vodeće pozicije došli su novi ljudi. Tako je u

glasanju za predsjednika Skupštine HSŠ-a potrebnu

većinu dobio Josip Stojanović iz koprivničke Uprave,

Promjena nakon Promjena nakon 18 godina!18 godina! Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: Miroslav Mrkobrad

Sudionici Skupštine

Mario F. Hellmann

(i Jasmin Redžepović)

dok je za dopredsjednika izabran Josip Dragić iz Uprave

šuma Našice. U Nadzorni odbor ušli su Viktor Šporčić,

Zorica Piplica i Zdenko Lešić, a u

Statutarnu komisiju Marina Slatina

i Željka Mihajlović.

U prisustvu brojnih gostiju,

među kojima su bili Krešimir Sever,

predsjednik NHS-a (kojega je HSŠ

član), državni tajnik Herman Suš-

nik, predstojnik Vladina ureda za

socijalno partnerstvo Vitomir Bego-

vić, predsjednik i članovi Uprave HŠ

Darko Vuletić, Darko Beuk, Zdenko

Podolar, generalni tajnik BWI-a (Me-

đunarodne federacije graditelja,

šumara i drvara) Marion F. Hellmann, gosti iz šumarskih

sindikata Slovenije, Makedonije, Slovačke, kao i pred-

stavnici nekih drugih sindikata, 5.izborna Skupština na-

Izborna skupština HSŠ-a u Opatiji potvrdila je (bar) dvije stvari-najavljeni odlazak Gordane Colnar, „čelične lady“ šumarske sindikalne scene kojom je vladala 18 godina te očekivani izbor njezinog bliskog suradnika Željka Kalauza za novog „šefa“, što bi moglo značiti da HSŠ nastavlja, uz promjene koje će diktirati vrijeme, uhodanim i utvrđenim stazama.

-U svakom kriznom vremenu trebamo suglasno djelovanje,

no pitanje je tko se, koliko, i čega u krizi odriče, upitao se u svom

emotivnom obraćanju šumarima Krešimir Sever, predsjednik NSH-

a. Nizom primjera iz svakodnevnog života (skupa sindikalna koša-

rica, smanjenje plaća, itd.) on je „oslikao“ krizu i njenu refl eksiju na

Hrvatsku i upitao se hoće li smanjivanje plaća riješiti krizu te „što s

menadžerima u privatnim tvrtkama i njihovom ogromnim plaćama,

npr. u drvnim industrijama gdje gazde voze skupa automobile, a rad-

nicima smanjuju plaće“. Ustvrdio je da NHS neće potpisati Sporazum

o politici plaća. Iza sva-

kog štrajka se sjeda za

stol i pregovara. Mudar

poslodavac „preskače“

taj dio (štrajk) i odmah

pregovara!

Sindikaliste su po-

zdravili i Živko Mitrev-

ski, predsjednik Sindi-

kata radnika šumarstva

i drvne industrije Ma-

kedonije istaknuvši do-

sad uspješnu suradnju

dvaju sindikata; Marko

Fičur ispred Sindikata

gospodarstva Sloveni-

je; Jadranka Dumbović

iz Hrvatskog sindikata

pošte; Blagica Kramar

iz Hrvatskog sindikata

male privrede, obrtniš-

tva i uslužnih djelatno-

sti; Željko Govedić iz

Samostalnog sindikata

drvne i papirne indu-

strije; Milivoj Diklić u

ime Glavnog radničkog

vijeća. Zdenek Dlugoš

iz Sindikata radnika u

drvnoj industriji i šu-

marstvu Slovačke ta-

kođer se zahvalio na

uspješnoj dugogodiš-

njoj suradnji bliskih sin-

dikata te podsjetio da

zbog krize u Slovačkim

šumama imaju četve-

rodnevni radni tjedan.

Strategijski plan

- Nakon što je usvojen

izvještaj o radu u pro-

teklom petogodišnjem

razdoblju, sudionicima

vijestila je, kako je uvodno rekla sad

već bivša predsjednica G. Colnar, da

će se i sindikati u vremenu krize i

recesije morati drugačije ponašati i

da nam u takvim vremenima treba-

ju lideri koji će “istovremeno i gasiti

požar i graditi budućnost“.

U takvim je vremenima potre-

ban koncenzus socijalnih partnera,

ne samo na riječima, nego i na dje-

lima. No, svaka kriza je i trenutak

istine, rekla je Colnar i sindikatima

ne treba usitnjenost i razjedinjenost

nego zbijanje redova, suradnja, so-

lidarnost. Zbog svega što nosi ak-

tualna svjetska kriza, sindikati bi u

budućnosti trebali biti ona snaga

koja će se boriti s nekim globalnim pitanjima i problemima očuvanja

radničkih pozicija i prava. Ni Hrvatski sindikat šumarstva, kao stabilna

organizacija, te kao član više europskih i svjetskih asocijacija (BWI-a,

EFBWW-a, NHS-a) ne treba bježati od svoje uloge i pozicije u borbi za

prava šumskih radnika, rekla je Colnar.

Obraćajući se sudionicima Skupštine, generalni tajnik BWI-a

Marion F. Hellmann svijet je usporedio s kasinom kojemu je jedini

cilj-stvaranje profi ta! Tu je kapital raspoređen tako da se bogati i da-

lje bogate, a siromašni postaju još siromašniji! Zato nam treba novi

fi nancijski poredak u kojem će banke i fi nancijske institucije raditi

u interesu građana, radnika. Hellmann se dotakao i drugog izazova

današnjice, klime, održivog razvoja i rekao da su „radnici zaposleni

u šumarstvu na prvoj crti obrane klime, oni održavaju „pluća svijeta“.

Poručio je kako vjeruje da Hrvatska ima dovoljno potencijala zaštititi

svoj okoliš. Na ulasku u veliku EU zajednicu, koja je osim ekonomske

i socijalna kategorija, sindikati moraju surađivati jer samo zajedno

mogu uspjeti. On je odao priznanje dosadašnjoj predsjednici Colnar

na uspješnom vođenju HSŠ-a „i u godinama koje su bile jako teške“.

Sačuvati radna mjesta - Kriza je tu i iz nje nas mogu izvesti samo

lideri koji imaju viziju. No, nitko sa sigurnošću ne može odgovoriti

„na pitanje svih pitanja“ što će biti sutra, stoga su i naše strateške od-

luke prilagođene vremenu i situaciji, istaknuo je u svom obraćanju

Skupštini predsjednik Uprave HŠ Darko Vuletić. On je kazao kako je

prvi zadatak sačuvati radna mjesta i ispoštovati odredbe Kolektivnog

ugovora te nagovijestio kako će se s dugo pripremanim restrukturi-

ranjem tvrtke, bez obzira na krizu, početi ove godine. A krize, čini se,

na terenu nisu baš svi svjesni, rekao je.

Državni tajnik Herman Sušnik je podsjetio da se Hrvatska,

nakon što je ušla u NATO, opredijelila za pristup EU gdje se susreće

sa „strukturalnim promjenama koje nisu jednostavne“. Ove godine

očekuje se i otvaranje pregovora za šumarstvo i sjemenarstvo. Pred

Hrvatskim šumama je i restrukturiranje u kojem će svoje mjesto naći

i sindikat. Sušnik je istaknuo da su šumarstvo i drvna industrija, koja

je prošle godine postigla dobre izvozne rezultate, strateški važne dje-

latnosti za RH.

-Kad jedan sindikat okuplja 77% zaposlenih u šumarstvu onda

je to reprezentativan sindikat koji je, uspostavivši uspješan dijalog s

poslodavcem, postigao zavidne rezultate, istaknuo je Vitomir Bego-

vić. Apostrofi rajući posebno dva

segmenta, zavidnu razinu zašti-

te na radu, u čemu su Uprava HŠ

i sindikat našli zajednički interes

te uspješno sudjelovanje Hrvat-

skih šuma u pilot projektu mire-

nja u individualnim sporovima,

Begović je naglasio da su Hrvat-

ske šume u ovom kriznom vre-

menu uz paket antirecesijskih

mjera Vlade RH dale i dodatni

obol olakšavajući položaj drvne

industrije nekim dodatnim mje-

rama.

Pjesma za kraj

Željko Kalauz

Ponosan sam što sam član HSŠ-a koji je u

proteklih 18 godina izrastao u snažan, neovi-

san i pregovarački sposoban sindikat.

Neizbrisiv pečat i doprinos u tom je raz-

doblju sindikatu dala njegova predsjednica

Gordana Colnar

i za mene je čast,

ali i velika obve-

za nastaviti tim

putem, istaknuo

je u svom prvom

obraćanju člano-

vima Skupštine

novi predsjednik

Željko Kalauz.

On je pozvao

na zajedništvo,

„jer samo takvim

radom Hrvatski

sindikat šumarstva

postat će još jači“.

Ž. Kalauz (1965.) je osnovno obrazovanje i

gimnaziju završio u Vinkovcima te diplomirao

na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno

je zaposlen kao pomoćnik upravitelja Šuma-

rije Lipovac (Vinkovci). Oženjen je i otac troje

djece.

Do izbora za predsjednika HSŠ-a obnašao

je dužnost zamjenika predsjednice G.Colnar.

U dosadašnjem sindikalnom radu bio je u više

pregovaračkih timova u razgovorima s poslo-

davcem oko kolektivnih ugovora.

-Jednim od najvažnijih zadataka u nared-

nom razdoblju držim borbu za povećanjem

članstva, a kao predsjednik HSŠ-a zalagat ću

se da se u predstojećem restrukturiranju saču-

vaju radna mjesta, nagovijestio je neposredne

zadatke.

Željko Kalauz


Primopredaja

je prikazan u kratkom fi lmu, članovi Skupštine raz-

motrili su i prihvatili i novi Strategijski plan HSŠ-a za

razdoblje od 2009.-2013. Za najvažnije ciljeve u njemu

su postavljeni povećanje snage (brojnosti) kroz veću

promociju sindikata te uspostava novoga ustroja

HSŠ-a. Takva mogućnost razmatra se već duže vrije-

me, a aktivnije sudjelovanje interesnih grupa ,u okviru

sindikata i povezivanje na regionalnoj razini, nameće

se kao pitanje novoga vremena. U tom se kontekstu

predviđa i više profesionalnih kadrova u sindikatu,

po ugledu na neke inozemne, poboljšanja suradnja s

ostalim sindikatima na rješavanju zajedničkih proble-

ma, isto tako i nastavak dosad uspješne međunarod-

ne suradnje.

Sindikat će se i dalje baviti pitanjima koja su

osnova njegova djelovanja, dakle očuvanjem radnih

mjesta, stvaranjem boljih uvjeta i sigurnosti na radu

kroz kolektivno pregovaranje i ugovore. Značajno će

biti sudjelovanje u pripremi restrukturiranja tvrtke te

izradi novih akata o plaćama i sistematizaciji radnih

mjesta.

MORE JE SLANO

Ponesite nekaj i za nas!U kratkom predstavljanju kandidata za pojedine funkcije, simpatije je po-

brao Josip Stojanović iz koprivničke Uprave. On je, među ostalim, podsjetio da

se ovogodišnji Dani šumarstva održavaju u Koprivnici, u kraju koji slovi kao šted-

ljiv (škrt!) te pozvao prisutne da ne propuste taj događaj.

-To su priče, dođite, bit će dosta hrane za sve (ako si ponesete!). Kako dolazite

autima i autobusima, ponesite nekaj i za nas!

Dvostruka funkcijaMeđu gostima je bio i Jasmin Redžepović, koordinator BWI-a za ovu regiju.

Osim te funkcije on je imao još jednu, uspješno je prevodio ono što je govorio

generalni tajnik BWI-a Marion F. Hellmann.

PjesmaDvodnevno druženje u Opatiji završilo je već tradicionalnim držanjem za

ruke, što simbolizira jedinstvo sindikalista i pjesmom „Neka živi šuma“.

Gordana Colnar

Gordana Colnar

Pod sindikalnim zastavama

Tko bi rekao da će, izabrana tog sumor-

nog jesenskog dana u uzavreloj, nede-

fi niranoj atmosferi tek rađajućeg sin-

dikata, u velikoj sali Radničkog doma,

ostati na njegovom čelu punih 18 godina, su-

vereno ga vodeći i usput brojeći sve smjene i

promjene u šumarstvu.

Gordana Colnar učila je, jačala i uspjela

zajedno sa sindikatom koji je vodila. Od HSŠ-

a je napravila jaku organizaciju koja je (bila)

okupila gotovo sve zaposlene u šumarstvu (do

izdvajanja drugih sindikata), koja se uspjela

izboriti za značajna radnička prava i koja je po-

stala članom svih relevantnih međunarodnih

sindikalnih asocijacija.

Deklarirani je radoholičar, boravila je na

Krešimirovu trgu i po 12 sati dnevno, sama

vodila brigu o svemu, pa i najmanjoj sitnici, i

sve htjela osobno provjeriti. To ostavlja trag,

ponajprije na zdravlju. Možda je mogla već

ranije podijeliti odgovornost i težinu posla s

više profesionalaca, o čemu se sada intenzivno

razmišlja.

Ženski tvrdoglava (nisam ženomrzac!),

G.Colnar je bila uspješan i „težak“ pregovarač s

poslodavcem, inzistirajući i na najmanjim sitni-

cama, mijenjajući raspoloženje pa i prekidajući

sastanke i razgovore. Čini se, ne s namjerom i

svrhom, nego više impulzivno. Ponekad pre-

brza u reakciji i tašta, često povišenih tonova,

znala se sukobiti i s vlastitim, odanim joj ljudi-

ma ili s nekim tko nije dijelio njezino mišljenje,

no znala je i odstupiti kad je trebalo.

Da nitko nije prorok u svom selu pokazuje

i to da je nekima „odlanulo“ kad je otišla! No,

brojna priznanja za svoj rad (i na ovoj opatij-

skoj skupštini), od kolega iz drugih sindikata i

posebno od onih iz inozemstva, najveća su joj,

zapravo i najvažnija potvrda i ocjena uspješno-

sti obavljenog posla.

No, je li G.Colnar u potpunosti otišla iz sin-

dikata i može li netko tko je infi ciran sindika-

tom najednom nestati? Teško!

Brojni upiti i onih koji joj (blago rečeno!)

nisu skloni i štošta joj zamjeraju, vjerojatno će

ubrzo dobiti odgovor. Treba pričekati par mje-

seci i najavljeni preustroj u HSŠ-u.

Još jednu opću istinu treba poštovati-tek

se s odmakom vremena, kad ovo postane bliža

(ili daljnja) povijest, može realnije, „sine ira et

studio“ (bez mržnje i naklonosti), dati objektiv-

na ocjena učinjenog. No jedno je sigurno - je-

dan do tada nepoznati sindikat uzdigla je do

visina koje nitko ne može osporiti. Moraju joj

to priznati i oni koji joj nisu bili skloni.

Kolektvini ugovori

1. Kolektivni ugovor - 19.7.1996.


Aneks I - 30.7.1998.

Aneks II - 28.10.1998.




Dodatak I - 10.listopada 2005.


Dodatak I - 23.11.2007.

Dodatak II - 17.12. 2008.


SKICA ZA PORTRET

POLJSKO ŠUMARSTVOpoljskaPoslovi sječe, Poslovi sječe, izvlačenja i prijevoza izvlačenja i prijevoza - privatizirani- privatiziraniD

o mjesta Skrwilna, oko 120 km uda-

ljenog od Varšave (1200 km od Zagreba),

trebalo nam je 15-ak sati, kroz četiri države

članice Europske unije Sloveniju, Austriju,

Slovačku i Češku. Osim u Poljskoj, svugdje su obve-

zne vinjete za vozilo, iako je stanje cesta

i autocesta, izuzev Austrije, daleko lošije

nego u Hrvatskoj. Iako je Poljska u Europ-

skoj uniji, po standardu pa i uspoređujući

s Hrvatskom, teško je to zaključiti. Ponaj-

bolje se to vidi po nekoj „uspavanosti“ sela

pa i gradića i izgledu zgrada i kuća, gdje se

ponekad čini da je vrijeme stalo. Slična je

situacija i s cestama.

S druge strane, gradilišta na sve strane,

niču nove i moderne zgrade oko kojih je

uređen i okoliš, a na više mjesta smo naišli na ceste i

autoceste u izgradnji. Sve to ukazuje kako se Poljska

modernizira i polako hvata priključak s ostalim ze-

mljama EU. Cijene hrane i pića niže su i do 40% nego

kod nas, dok su ostale cijene približno iste..

Poduzeće koje gospodari šumama i šumskim

zemljištem u Poljskoj su Poljske šume i u državnom su

vlasništvu. Međutim, za razliku od Hrvatskih šuma, to

poduzeće nema svojih sjekača niti strojeva za privla-

čenje i otpremu, već sve poslove obavljaju privatna

poduzeća koja poslove dobivaju na javnim natječa-

jima. Svi zaposlenici Poljskih

šuma imaju uniformu s čino-

vima. Svaki odjevni predmet

vrijedi određeni broj bodova,

a bodovi se dobivaju na staž i

funkciju.

Bruto etat koje sijeku Polj-

ske šume je oko 26.000.000 m³,

a većina trupaca se proda pu-

tem javnih nadmetanja. Prema

izjavama domaćina, i Poljska

je u recesiji, što se u njihovom

šumarstvu očituje smanjenom

potražnjom drvnih sortimenata

i njihovom nižom cijenom.

Najvažnija vrsta drveta u

Poljskoj je obični bor (Pinus

sylvestris L.). Zbog sastava tla,

koje je uglavnom pjeskovito,

te drugih stanišnih prilika, bilj-

ne zajednice u kojima ova vrsta

ima najveći udio zauzimaju 2/3 nizinskih šuma, što je

oko 68 % ukupnoga šumskoga zemljišta u Poljskoj.

Obični bor u Poljskoj se vrlo rijetko obnavlja prirod-

nim putem, svega 5 %, dok se 95 % obnove vrši sad-

njom sadnica u krugovima ne većim od 4 ha. Ostale

vrste koje pridolaze u većem postotku su:

obična breza (Betula pendula Roth.), hrast

lužnjak (Quercus robur L.) i kitnjak (Q. pe-

traea (Mattuschka) Liebl.), obična bukva

(Fagus sylvatica L.), obična jela (Abies alba

Mill.), trepetljika (Populus tremula L.) i dr..

Od ukupno 9 milijuna ha šuma i šum-

skog zemljišta Poljske, 7,5 milijuna otpada

na državne šume, koje su podijeljene u 17

regionalnih direkcija, a ove pak na 439 šu-

marija od kojih su 46% planinske.

Kako je boravak u Poljskoj bio vrlo kratak (svega

2 dana), a raspored događanja vrlo bogat, slobodnog

vremena za obilazak kulturnih znamenitosti i upozna-

vanja Poljske je bilo vrlo malo. Ipak, domaćini su nam

omogućili kratak izlet u okviru kojeg smo obišli i kuću

u kojoj je živio slavni poljski kompozitor Frederic Cho-

pin i gdje je za nas priređena kratka izvedba nekoliko

njegovih kompozicija. U sklopu te kuće je i muzej po-

svećen Fredericu Chopinu.

Piše: Danijel Cestarić

Foto: Danijel Cestarić

Šahisti HSŠ-a prviŠahovska ekipa Hrvatskog sindikata šu-

marstva (Juraj Bonjeković, Zdravko Pavlačić iz

Karlovca, Pero Babić iz Vinkovaca) je sudjelujući

na 17. Šahovskom prvenstvu poljskih šuma u

Skrwilnu (11.-14. ožujka) osvojila prvo mjesto

ekipno, dok je Juraj Bonjeković u konkurenciji

56 šahista iz Poljske, Mađarske i Hrvatske bio

najuspješniji u pojedinačnom natjecanju! Vođa

ekipe bio je Željko Kalauz.

-7,5 mil. ha državnih šuma

-Etat 26 milijuna kubika

-Najvažnija vrsta bor-68%

-95% obnove vrši se sadnicama

-25% teritorija pokriveno šumama

Šuma u Šumariji Niepolomice, Šuma u Šumariji Niepolomice,

Regionalna direkcija KrakowRegionalna direkcija Krakow

Ekipa HSŠ-a

Kuća u kojoj je živio i muzej Frederica ChopinaKuća u kojoj je živio i muzej Frederica Chopina


U Poljskoj je nedavno boravila šahovska ekipa HSŠ-a. Osim sportskih uspjeha (u okviru), imamo mali zapis o dojmovima s puta, o Poljskoj danas te, što će zanimati hrvatske šumare, ponešto o poljskom šumarstvu.

Sječa, izrada,

izvlačenje i prijevoz

su privatizirani,

a većina trupaca

prodaje se javnim

nadmetanjem

po svijetu ETIOPIJA: KOLJEVKA ČOVJEČANSTVA (3)

Kraljevstvo kraljicKraljevstvo kraljiP

olazak u planine Simiena je kasnio jer se vodiči

nisu uopće pojavili (!) pa nas je stazom koja se

nalazi na nadmorskoj visini između 2800 i 3250

metara, zbog čega se znatno osjeti nedostatak

kisika, vodio čovjek iz oružane pratnje. No, svakako se

isplati proći 25 km do prvog mjesta San-

kober, jer je krajolik fenomenalan. Većim

dijelom puta staza prati klisuru visoku

između 500 i 900 metara, vrlo strmih li-

tica, odakle se pruža spektakularan po-

gled, zbog kojeg imate osjećaj da vidite

cijelu Afriku. Osim toga, planine Simiena

obiluju endemskim vrstama, kao što su

Abesinijski vuk, najrjeđi kanin na svijetu,

zatim Walia ibex, vrsta lokalne divokoze te

Gelada babuni. I dok za vuka i divokozu treba iznimna

sreća kako bi ih se primijetilo, babuni šeću u velikim čo-

porima i ima ih na stotine. Noć smo proveli u kampu u

Sankoberu, spavajući u šatorima na temperaturi od -1

stupanj.

Antička Afrika - Na samom sjeveru Etiopije, ne-

daleko od granice sa Eritrejom, nalazi se legendarni

Aksum, mjesto u kojem je u antičko doba bilo sjedište

najmoćnijeg carstva subsaharske Afrike te

prema legendi sjedište Kraljevstva kraljice

od Sabe, opjevanoj u najpoznatijem Eti-

opskom epu Kebra Negast. Prema nekim

znanstvenicima, Aksumovi slavni dani po-

činju 400 godina pr. Kr., a završavaju dola-

skom Islama sa sjevera negdje u 7. st., od

kada je Etiopija bila odsječena od ostatka

svijeta i Europljanima pala u zaborav.

Danas je Aksum maleno mjesto sa ne-

koliko asfaltiranih ulica i velikom arheološkom ostavšti-

nom koja se većinom nalazi ispod zemlje. Najzanimljivi-

ji arheološki nalazi nalaze se u sjevernom dijelu grada

Piše: Goran Vincenc

Foto: G. Vincenc

Zgrada u kojoj se čuva

tajanstveni kovčeg


U trećem nastavku

nastavku više

o planinama

Simiena, kraljici od

Sabe, o tri stelee,

koje označavaju

grobnice i koje

imaju svjetsku

slavu te o gradiću

Aksumu u kojem

se navodno čuva

originalni kovčeg

sa deset božjih

zapovjedi. Tu je

i priča o Lilibeli,

malom mjestašcu

u planinama na

nadmorskoj visini

od 2600 metara, s

nevjerojatnim, do

danas očuvanim

kompleksom

palača i crkava

isklesanih u

kamenu!

Dvanaest objekata,

crkava i palača,

isklesano je u

kamenu i sačuvano

do današnjih dana i

izgledaju fantastično!


aljice od Sabece od Sabe

gdje krajolikom dominiraju visoke stelee, koje označavaju grobnice, a

tri stelee imaju svjetsku slavu. Prva, stelea kralja Ezane, jedina je koja

stoji uspravna od trenutka kada je podignuta i ima veliku religioznu

vrijednost jer je služila kao oltar. Druga je rimska, koju su talijani za

vrijeme okupacije prenijeli u Rim, i tek 2005. godine vratili natrag.

Treća, Velika stelea, vjerojatno je najveći komad stijene koji je čovjek

ikad oblikovao- bila je visoka 33 metra i viša od svih egipatskih obeli-

ska. Kad kažem bila, to je zato jer danas leži na zemlji, prepolovljena u

nekoliko komada, a neki znanstvenici misle da je pala prilikom prvog

podizanja u 4. st. Ispod svake stelee nalaze se katakombe u kojima su

bile smještene grobnice, no nitko još ne može sa preciznošću reći tko

je u njima sahranjivan.

Afrička Petra - Da bi se došlo do Lalibele, postoje dvije opcije.

Jedna je da se dva dana vozite u busu, a druga je 40 minuta leta u sta-

rom Fokkeru 50. Koliko god zvučalo opasnije, etiopska zračna kom-

panija je među sigurnijima u Africi zbog čega sam odabrao tu opciju.

Lalibela je malo mjestašce u planinama na nadmorskoj visini

od 2600 metara, a u njoj se krije jedan od najznačajnijih povijesno-

sakralnih objekata u Africi. Na ovom je mjestu kralj Lalibela u 12 st. Deset božjih zapovjedi

Još jedna velika zanimljivost krije se u Aksumu, a nalazi se u dvori-

štu crkve sv. Marije Cionske. Riječ je o maloj, neuglednoj zgradi u kojoj

se navodno čuva originalni kovčeg sa deset božjih zapovjedi. Legenda

kaže da je lijepa kraljica od Sabe došla na dvor cara Solomona, jer je

čula da se radi o vrlo mudrom vladaru. Solomon, vidjevši njenu ljepotu

poželi kraljicu za sebe, no ona se nije dala. Car joj tada reče da neće

uzeti ništa njeno dok god ona ne dirne ništa njegovo. Zatim naredi ku-

haru da spremi vrlo začinjenu večeru od koje kraljica preko noći osjeti

žeđ te posegne za vrčem vode kako bi je utažila. Car koji je čekao taj

trenutak reče joj tada da je pila njegovu vodu te da je vrijeme da i ona

ispuni svoj dio nagodbe. Iz te veze se rodio Menelik I., koji je godinama

poslije, posjetio svoga oca u Jeruzalemu te mu prilikom posjeta ukrao

spomenuti kovčeg.

Na žalost, autentičnost ove priče se ne može provjeriti jer je ulazak

u zgradu omogućen samo jednom svećeniku, a bilo koji pokušaj diver-

zantske akcije bit će spriječen od osiguranja, nakon čega vam slijedi

izgon iz Etiopije. E, tako se čuvaju legende!

Na ulici Lalibele

Polje sa nadgrobnim steleama

Sv. Juraj je remekdjelo kiparstva


počeo graditi svoju prijestolnicu po uzoru

na Jeruzalem, koji je u mladosti posjetio. Da

bi ostvario svoj projekt, naredio je najboljim

klesarima svoga kraljevstva da iz vulkanskih

stijena isklešu crkve i palače, koje su u pot-

punosti izdubljene iz jednog komada stijene.

Dvanaest objekata je sačuvano do današnjih

dana i izgledaju fantastično! Nevjerojatan je

osjećaj i divljenje koji ti objekti izazivaju kod

posjetitelja i siguran sam da će malo koga

ostaviti ravnodušnim. Najspektakularnija

građevina je crkva Sv. Jurja, jedina izdvoje-

na iz kompleksa, a poznati je motiv mnogih

afričkih monografi ja. Prema legendi, nakon

što je Lalibela završio svoj projekt, ukazao

mu se Sv. Juraj, zaštitnik Etiopije, pobunivši

se što je Lalibela sagradio veličanstveno dje-

lo, no nijednu crkvu nije posvetio njemu. Na

to mu kralj odgovori da će posljednju, naj-

ljepšu posvetiti Sv. Juraju.

U Lalibeli sam imao sreću da sam došao

pred sam Božić, tako da je mjesto bilo puno

hodočasnika iz cijele Etiopije, od kojih su

mnogi došli propješačivši nekoliko stotina

kilometara. Zbog velike povijesne važnosti, a

i zbog arhitektonske sličnosti, Lalibelu danas

nazivaju afričkom Petrom, aludirajući na po-

znato arheološko nalazište u Jordanu.

Hodočasnici pred crkvom u Lalibeli

podzemne katakombe ispod stelea

Od 40 vrsta

roda jela

rasprostranjenih

diljem svijeta

predstavljavamo

značajnije

i poznatije,

pretežito

one koje se

zbog svoje

dekorativnosti

uzgajaju u

europskim

parkovima i

nasadima

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva Novija sistematika roda jela (Abies)

temelji se na morfologiji ženskih

češera i podjeli na deset odjeljaka

(sekcija) i niz pododjeljaka. Me-

đutim, do sada nisu provedena sistematska

genetska istraživanja koja bi potvrdila da se

morfološko razvrstavanje, koje podrazumi-

jeva i zemljopisnu raspoređenost, poklapa

s međusobnom srodnošću pojedinih vrsta.

Tako su vrste iz odjeljka Abies karakteristične

za područje srednje, južne i istočne Europe,

Male Azije (obična, makedonska ili Boriso-

va, grčka, cilicijska, kavkaska jela i dr.). Unu-

tar odjeljka Piceaster nalaze se španjolska i

alžirska jela (područje Španjolske i sjeverne

Afrike), vrste iz odjeljka Momi pripadaju ju-

goistočnoj Aziji, a jele iz odjeljka Amabilis

smještene su na pacifi čkoj obali Sjeverne

Amerike i u Japanu. Ostali odjeljci sadrže vrste raspoređene na

području Sjeverne Amerike, Azije i Sjedinjenih Američkih Država.

U prošlom broju našega časopisa detaljno smo obradili običnu

jelu (Abies alba) koja je u Hrvatskoj samonikla (autohtona). Pred-

stavit ćemo neke od preostalih, za nas značajnije i poznatije vrste

jela, pretežito one koje se uzgajaju u europskim parkovima i na-

sadima.

Makedonska ili Borisova jela (Abies borisii regis) je pri-

jelazni oblik između europske i grčke jele. Rasprostranjena je u

južnim bugarskim planinama i u sjevernoj Grčkoj, odakle se širi u

Makedoniju. Stablo izraste u visinu do 30 m, mladi izbojci su svije-

tložuti, s gustim kratkim dlačicama. Pupovi su neznatno smolasti.

Iglice su duge do 3 cm, ušiljene, katkada zaobljenog ili urezanog

vrha, nagusto poredane, s gornje strane izbojka neraščešljane,

odozgo nemaju puči, a odozdo su s dvije bijele pruge puči. Češeri

su valjkasti do čunjasti, dugi 15 cm, plodne ljuske kratko pustena-

ste, priperci vire i unatrag su zavinuti.

Grčka jela (Abies cephalonica) je raširena u Grčkoj, od Pe-

loponeza do Atike i na nekim otocima (Kefalonija i Eubeja),ima

Kavkaska

jela (Abies

nordmanianna)

mala enciklopedija šumarstv

JeleJele (Abies) (2) (Abies) (2)


je i u Albaniji, no njena sistematika (taksono-

mija) odnosno rasprostranjenost nisu u pot-

punosti razjašnjeni. Dolazi obično između

400 m i 1800 m, a rijetko iznad 2000 m nad-

morske visine. Naraste do 30 m visoko i do

1 m u debljinu. Kora debla je sivosmeđa te

u starijih stabala uzdužno ispucala. Krošnja

joj je čunjasta, u rodu jela je najgušća, gra-

ne otklonjene i gusto poredane u pravilnim

pršljenovima. Jednogodišnji izbojci su goli,

pupovi jajastog oblika, crvenkasti i smolavi.

Na donjim granama i mladim biljkama igli-

ce su radijalno smještene, duge 20-25 mm,

ušiljena vrha poput trna. Na gornjim su gra-

nama kraće, zakrivljene, neznatno ušiljena

ili zaobljena vrha. Odozgo je iglica sjajna,

tamnozelena, s više isprekidanih linija puči

u gornjem dijelu. Odozdo iglica ima dvije

bijele pruge , sa po 6-7 linija puči. Ženski

cvjetovi su u gornjem dijelu krošnje, a muški

više u donjem. Češeri su cilindrični, smeđe

boje, smolavi, dugi 10-12 cm, debeli 2,5-4,5

cm, dozrijevaju u rujnu, slični su onima kod

obične jele. Priperci vire i unatrag su zavinu-

ti. Sjeme je trokutastog oblika, dugo 12-14

mm. Ova jela prirodno uspijeva na izrazito

vapnenačkim, ali i na silikatnim tlima. Sma-

traju je znatno otpornijom na toplinu i ljetne

suše od obične jele. Vrlo je dekorativna i rela-

tivno otporna na zagađenost gradskoga zra-

ka. Kao parkovna vrsta uzgaja se u srednjoj i

južnoj Europi.

Cilicijska jela (Abies cilicica) raste u

prostranim mješovitim planinskim šumama

masiva Taurusa, Antitaurusa i Libanona, u ju-

goistočnom dijelu Male Azije (antička Cilici-

ja), od 1200 do 2000 m. Postigne visinu do 35

m, krošnja je čunjasta, grananje je do zemlje,

a grane gusto poredane. Iglice su u gornjem

dijelu izbojka rijetko poredane te usmjerene

prema gore, na osnovi uvinute, neznatno

ušiljene. Ova je jela slična po morfološkim

osobinama španjolskoj jeli. Od nje se razliku-

je po dužim i užim iglicama, na gornjoj stra-

ni izbojka rjeđe poredanih te po neznatno

smolavijim, jajolikim pupovima, više ušiljena

vrha. Vrh iglice je srcoliko urezan, a iglice na

izbojku zauzimaju troredni položaj. Cilicijska

jela je izrazito otporna na niske temperature

i sušu, no vrlo je osjetljiva na proljetne mra-

zove. Kao vrlo dekorativna vrsta mogla bi se

više uzgajati u hortikulturne svrhe.

Kavkaska jela (Abies nordmanianna)

dolazi u planinama zapadnoga Kavkaza i na

Pontskom gorju u sjeveroistočnom dijelu

Turske (od 600-2200 m). Dosegne visinu do

30 m, no u prirodnom području rasprostra-

njenosti katkada naraste visoko i do 60 m,

s promjerom do 2 m. Zanimljivo je da takva

stabla mogu biti stara i do 500 godina. Grana-

to je šumsko drvo, s piramidalnom krošnjom

u mladih i srednjodobnih sastojina, u stari-

jih nešto zaobljenom, s granama uglavnom

do zemlje, s donjim visećim granama. Kora

debla je tamnosiva, plitko ispucala, izbojci

su žutozeleni i sjajni, s rijetkim ili gustim dla-

čicama. Pupovi su jajoliki, bez smole, obavi-

Kavkaska jela je brzorastuća vrsta,

izrazito dekorativna, a prvi put je

unesena na europski kontinent 1838.

godine.

Makedonska Makedonska

ili Borisova jela ili Borisova jela

(Abies borisii regis)(Abies borisii regis)Španjolska jela Španjolska jela

(Abies pinsapo)(Abies pinsapo)

Grčka jela

(Abies cepha-

lonica)

va

(2)


jeni ljuskicama ušiljena vrha. Iglice su gusto

raspoređene, neraščešljane na gornjoj strani

izbojka, poput četke usmjerene prema gore,

zaobljena i urezana vrha. Odozgo su tamno-

zelene i sjajne, odozdo s dvije srebrnobijele

široke pruge puči. Cvate tijekom svibnja, če-

šeri su tamnosmeđi, valjkasti, dugi 12-22 cm,

debeli 5 cm, dozrijevaju tijekom rujna i listo-

pada. Kavkaska jela je brzorastuća vrsta, prvi

put je unesena na europski kontinent 1838.

godine, voli sjenovite položaje, najbolje us-

pijeva na glinovitim tlima. Oblikuje čiste ili

mješovite sastojine s kavkaskom smrekom

i bukvom te običnim borom. Izrazito je de-

korativna vrsta koja se zbog svog neobičnog

izgleda često sadi po parkovima i nasadima.

Kao usamljeno stablo formira lijepu pirami-

dalnu krošnju, s granama spuštenim do ze-

mlje. Ima velik broj mutanata i kultivara( pre-

ma boji i obliku iglica, patuljasti oblici, viseće

ili uspravne grane i dr.).

Španjolska jela (Abies pinsapo) je

endemična vrsta, raširena na vrlo uskom i

isprekidanom području južne Španjolske

i Maroka, a javlja se između 1000 i 1800 m

nadmorske visine. Stablo naraste u visinu 25-

30 m i postigne promjer do 1 m, krošnja je

široko čunjasta, grane vodoravno otklonje-

ne, a grananje je do zemlje. Kora debla je ta-

mnosiva, uzdužno ispucala u starijih stabala.

Izbojci su crvenosmeđi, pupovi jajoliki, tupo

zaobljeni i izrazito smolavi. Iglice su uvinute,

tamnozelene, neznatno ušiljena vrha, oko

izbojka radijalno raspoređene, s brojnim pu-

čima. Češeri su svijetlosmeđi, valjkasti, dugi

10-16 cm, 3-5 cm debeli, s trokutastim plod-

nim ljuskama, cjelovitoga ruba, širokim 2,5

cm. Sjeme je obrnuto jajolikog oblika. Ova

jela u Španjolskoj dolazi u prirodnim sasto-

jinama, a osim razmnožavanja sjemenom,

vrlo se uspješno razmnožava vegetativnim

putem (cijepljenjem). U usporedbi s obič-

nom jelom, podnosi sušu i toplija staništa, a

vrlo je prilagodljiva različitim tlima. Poznate

su njene hortikulturne forme, prema atipič-

noj boji iglica i oblicima karakterističnoga ra-

sta (Argentea, Glauca, Clarke, Fastigiata i dr.).

Alžirska ili numidijska jela (Abies nu-

midica) raste na obroncima alžirskih planina

Babora i Talabora, na nadmorskoj visini od

1300 do 2000 m, nerijetko sa sjevernoafrič-

kim hrastom zeenom (Quercus mirbecki),

atlaskim cedrom, tisom, božikovinom i dru-

gim vrstama. Stablo postigne visinu do 25

m, ima čunjastu i gustu krošnju, grane su

okomito otklonjene. U mladih stabala kora

je siva i glatka, u starijih smeđesiva i ispuca-

la u nepravilne ljuske. Izbojci su žutozeleni

do smeđi, sjajni i goli, pupovi tamnosmeđi,

jajoliki i veliki, neznatno smolavi. Iglice su

tamnozelene, debele, tvrde, plosnate, u do-

njem dijelu uvinute, na vrhu s linijama puči.

U gornjem dijelu izbojka gusto su poredane

poput četke, a u sredini izbojka ih nema.

Alžirska jela znakovita je po otpornosti na

ljetnu sušu, kasno tjera i manje stradava od

proljetnih mrazova, no osjetljiva je na niske

zimske temperature. Zbog svoje bujnosti i

tamnozelenog izgleda vrlo je dekorativna te

se uzgaja u sredozemnim nasadima. Budući

da podnosi obrezivanje, može se upotreblja-

vati za žive ograde (živice).

Sibirska jela (Abies sibirica) uspijeva

u sjeveroistočnom europskom dijelu bivšeg

SSSR-a , u Sibiru i sve do Kamčatke, a na jugu

se pojavljuje do Manđurije i Turkestana. Do-

pire u Mongoliju i Kinu. Postigne visinu do

30 m i do 50 cm promjera, krošnja je čunja-

sata, kora debla sivozelena i glatka, s mno-

go smolnih vrećica. Izbojci su sivi, neznatno

pustenasti, sa smolnim vrećicama. Pupovi su

sićušni, okrugli i smolavi, zelenkaste boje.

Iglice su zelene nalik na travu, tanke, meka-

ne, usmjerene prema gore, na donjoj strani

izbojka uspravno otklonjene, vrlo aromatič-

ne, zaobljenog ili urezanoga vrha, odozdo s

dvije sive pruge puči. Češeri su valjkasti, dugi

5-9 cm, debeli 2-3 cm, prije sazrijevanja plav-

kaste boje, s plodnim ljuskama nazubljena

ruba i nevidljivim pripercima. Karakteristič-

no je da ova jela ne doživi starost veću od

150 do 200 godina, jer drvo nakon toga tru-

ne. Vrlo je otporna na mraz, no u našoj klimi

strada od kasnih mrazova. Razmnožava se

generativno (iz sjemena) i vegetativno (za-

korjenjivanjem donjih grana).

Koloradska ili dugoigličasta jela (Abi-

es concolor) je sjevernoamerička vrsta pla-

ninskih šumskih predjela, s najvećim area-

lom među jelama koje rastu u zapadnom

dijelu SAD-a. Rasprostranjena je od Kolora-

da na sjeveru do sjevernih područja Mek-

sika na jugu, u pojasu između 1400 i 3000

m nadmorske visine, a ponegdje se javlja i

ispod 1000 m. Mnogo se uzgaja u istočnim

dijelovima SAD-a i u Europi, u koju je une-

sena polovicom 19. stoljeća. Izraste u visinu

do 45 m. Krošnja odraslog stabla je gusta,

s gustim i visećim granama koje ostaju na

deblu te ga gotovo cijelog pokrivaju. Kora

debla u mladosti je glatka i siva, a u starijih

stabala i duboko izbrazdana. Izbojci su žu-

tozeleni do smeđezeleni, pupovi zaobljeni,

smolavi. Iglice su srebrno-plavozelene boje,

spljoštene, nepravilno razmještene, srpasto

usmjerene prema gore, duge 4-6 cm, ušilje-

na ili zaobljena vrha, s prugama puči s jedne

i s druge strane. Češeri su valjkasti, dugi 7-12

cm, u donjem dijelu suženi, maslinastozeleni

do purpurni, kasnije smeđi. Koloradska jela

dosegne starost i do 350 godina. Ima velik

broj hortikulturnih formi, razmnožava se

cijepljenjem, a uspješno i reznicama. U nas

je česta dekorativna vrsta u parkovima zbog

svojih krupnih i iznimno lijepih iglica. Ne

treba veliku zasjenu, u parkovima se uzgaja

Španjolska jela je endemična

vrsta, raširena na vrlo uskom i

isprekidanom području južne

Španjolske (prirodne sastojine) i

Maroka, a javlja se između 1000 i

1800 m nadmorske visine.

Zbog svoje bujnosti i tamnozelenog

izgleda, alžirska jela vrlo je

dekorativna te se uzgaja u

sredozemnim nasadima. Budući

da podnosi obrezivanje, može se

upotrebljavati za žive ograde (živice).

Koloradska ili dugoigličasta jela

(Abies concolor)/češeri/

Gorostasna jela(Abies grandis)Gorostasna jela(Abies grandis)

Plemenita jela(Abies procera)Plemenita jela(Abies procera)


i kao soliterno stablo, no u manjim grupama

njena dekorativnost više dolazi do izražaja.

Podnosi izrazito suho tlo i niske zimske tem-

perature.

Na europskom kontinentu od veće važ-

nosti mogu biti i sjevernoameričke jele: go-

rostasna jela (Abies grandis) i plemenita jela

(Abies procera; A. nobilis). Gorostasna jela

(Abies grandis) naraste u visinu i do 90 m

te je jedna od najviših vrsta u svome rodu.

Krošnja je piramidalna, iglice uglavnom uoč-

ljivo češljasto raspoređene. Njeno prirodno

područje rasprostranjenosti je od otoka Van-

couvera na sjeveru do sjeverne Kalifornije na

jugu, a na istok se širi do Montane. S obzirom

na klimu i tlo, javlja se na vrlo različitim stani-

štima, u širokom rasponu nadmorske visine,

od mora do 1800 m. Relativno je brzorastuća

vrsta koja doživi starost i veću od 200 go-

dina. Na europskom kontinentu pokazala

se kao vrlo značajna vrsta za šumarstvo, no

treba obratiti pozornost na provinijencije

unesenog materijala. Ima nekoliko ukrasnih

kultivara (Aurea, Compacta, Pendula). Ple-

menita jela (Abies procera) dolazi od priro-

de u planinskom području zapadnoga dijela

SAD-a (Kaskadno gorje, sjeverna Kalifornija),

od približno 150 do 2680 m nad morem. U

svome prirodnom staništu naraste do 8o m,

a u Europi do 20 m. Ima čunjastu krošnju, de-

belu, sivu i glatku koru, s uzočljivim smolnim

mjehurićima. U starijih stabala kora je ta-

mnosiva do crvenkasta i duboko izbrazdana,

sa četvrtastim ljuskama. Češeri su valjkasto

produženi, vrlo dugi( 14-25 cm), prema vrhu

se neznatno sužavaju.

Koloradska ili dugoigličasta jela je

sjevernoamerička vrsta planinskih

šumskih predjela. Dosegne starost

i do 350 godina, ima velik broj

hortikulturnih formi.ŠUMA KAO ŽIVOT

Šuma u mudrim izrekama

kroz povijest

- Šume su zeleno more zemlje.

(Gaj Plinije Cecilije Sekund, zvan Mlađi)

- Vrijeme je da svaki onaj, koji svoju kakvu

potrebu iz šume namiruje, pomišlja da

je to pozajmica koju treba odužiti, ako

neće da ga potomstvo, kao nesavjesnog

dužnika, proklinje.

(Josip Pančić)

- Društvena svijest i odgovornost nekog

naroda mjeri se po tome kako on postupa

sa svojom šumom.

(Franz Heske)

- Ako sve ide nizbrdo,

ti ipak zasadi stablo.

(Riječi jednog fi lozofa)

- Drveće je prijatelj ljudima. Ono daje svo-

je plodove ne pitajući tko će ih dobiti.

Pripremio: dr. sc. Vice Ivančević

Alžirska ili numidijska jelaAlžirska ili numidijska jela

(Abies numidica)(Abies numidica) misli

Noćurak u polju


Noćurak žuti (Oenothera biennis L.) ljekovita je biljka poznata i po imenima gospodična, noćna dama, pupoljka, pupljica i večernja ruža.

Noćurak žuti je podrijetlom iz

Južne Amerike, iz Perua, ot-

kuda se širi prema Sjevernoj

Americi. U Europu, odnosno

Italiju došla je kao ukrasna biljka 1525.

Dvogodišnja je biljka, visine do jednog

metra, s uglatom i dlakavom stabljikom. Pri-

zemni listovi su joj produženi i jajasti,prema

osnovi suženi ,više-manje cjelovitog ruba

ili su malo nazubljeni. Listovi na stabljici su

brojni i izmjenični,manji i sjedeći, pri osnovi

imaju izgled uške. U pazušcu listova razvijaju

se preko 2 cm veliki, mirišljavi cvjetovi. Otva-

raju se u večernjim satima te ostaju otvoreni

preko noći. Pred jutro uvenu, a već slijedeće

večeri otvaraju se novi cvjetovi.

Plod je tobolac pun sjemenki, oko 200 iz

kojih se dobiva masno ulje. Cijela biljka pre-

krivena je žljezdastim dlačicama.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Stanište: kao ukrasna biljka sadi se u vr-

tovima. U prirodi raste uz putove, rijeke, po-

toke, voli šljunčana tla.

Branje: bere se list, cvijet, korijen i sjeme.

Listovi i cvjetovi suše se na toplom i prozrač-

nom mjestu. Korijen se vadi u jesen,izreže se

na manje komadiće i osuši. Sjeme se saku-

plja kad dozrije.

Ljekovite tvari: sadrži masno ulje, tanin-

ske kiseline, masne kiseline, vitamine B3, B6,

cink..

Ljekovito djelovanje: koristi se u liječe-

nju niza teških bolesti poput moždanog uda-

ra, visokog tlaka, nadražujućeg kašlja (sirup

od cvjetova).

Ulje noćurka posebno je korisno u lije-

čenju: povišenog kolesterola u krvi,angine

pektoris, posljedice zračenja, slabog rada

štitnjače, fi brocistične bolesti dojke, bolesti

kože-psorijaze, ekcema, bora, alergija kože

(neurodermatitisa noktiju i kose), reumato-

idnog artritisa,glavobolje, alkoholizma i sl.

U kozmetici se ulje koristi za njegu lica i

tijela.

Sjeme se koristi za liječenje sluznice i mi-

šića mokraćnog mjehura, nervnog sistema i

problema u radu metabolizma.

Korijen noćurka stavlja se u hranu te

tako vraća snagu bolesnim osobama, ali se

koristi i kod liječenja bolova u abdomenu i

želucu. Korijen se nareže na ploškice i kuha u

manjoj količini govedske juhe. Može se jesti

kao salata začinjena octom i uljem. Prema ne-

kim navodima, tako pripravljen korijen daje

više snage ljudskom organizmu nego meso.

Svježe naribani korijen stavlja se na kožu

oštećenu od nagnječenja. I sjemenke, kao i

korijen, možemo stavljati kao dodatak hrani,

a dobra su hrana za krvne sudove i mozak.

Čaj: jedna čajna žličica usitnjenih listova

i cvjetova prelije se sa 2 dl vruće vode. To se

poklopi i pusti odstajati 15 minuta te se pro-

cijedi. Pije se dvije do četiri šalice čaja dnev-

no, kod spomenutih oboljenja.

Ulje: uzima se dva do četiri grama dnev-

no ili tri puta po jednu žličicu za kavu kod

djece,a odrasli četiri do šest grama ili tri puta

po jednu čajnu žličicu dnevno,tijekom jela ili

prema naputku proizvođača.

Biljka je dosta dugo bila zanemarivana.

U narodnoj medicini najviše se koristila u

obliku čaja za liječenje raznih proljeva. Tek u

novije vrijeme istraživači D. Horrobin i drugi,

otkrili su veliko značenje gamalinolenske

kiseline u masnom ulju od sjemenki čime je

biljka stekla važnost kao vrlo ljekovita.

Niti jedna biljka kao žuti noćurak ne

sadrži toliko gamalinolenske kiseline, koja

omogućuje stvaranje prostaglandina koji je

značajan za mnoge funkcije u organizmu.

Kontraindikacije: Podataka o štetnim

posljedicama nema pa ih vjerojatno ,uzima-

jući ovu biljku u bilo kojem obliku ,i ne treba

očekivati.

Noćurak žuti

ljekovito bilje

Noćurak žuti, Noćurak žuti, liječi liječi mnoge bolestimnoge bolesti


šumske zeljaste biljke

Obični kozlac (Arum maculatum)

je višegodišnja zeljasta biljka iz

porodice kozlaca (Araceae), koja

je karakteristična po trajnim jed-

nosupnicama s velikim listovima i razvijenim

podancima. Obuhvaća približno 1500 vrsta,

rasprostranjenih uglavnom na vlažnom tlu,

pretežito u tropskim i suptropskim područji-

ma. Ova zeljanica raste u srednjoj i južnoj Eu-

ropi i na Kavkazu, a razvija se iz okruglastog

ili valjkastog podanka, sličnog gomolju, koji

je sastavljen od dva dijela: smeđeg (starijeg)

i svjetlijeg (mlađeg). Biljka naraste u visinu

15-50 cm, u rano proljeće pojave se veliki,

tamnozeleni prizemni listovi dugi 10-15 cm,

koji su kopljasti, sjajni, na dugim peteljkama,

nerijetko sa smeđastim ili crvenkastim pje-

gama.

Neugodan miris privlači kukce - Cvje-

tovi su izrazito sitni, zelenkastobijeli, jednos-

polni i jednodomni, gusto grupirani u cvat

u obliku klipa, koji je obavijen pricvatnim,

često pjegavim ovojnim listom, u obliku tulj-

ca (spata), dugim do 15 cm, koji je bjeličast

te crvenkasto ili zelenkasto nahukan. Ženski

se cvjetovi nalaze na donjem dijelu cvata i

odvojeni su kružno raspoređenim dlačica-

ma od gornjih muških. Cvatnja je tijekom

travnja i svibnja. Gornji dio klipa je tamne

crvenosmeđe boje, s vrlo neugodnim miri-

som koji podsjeća na pokvareno meso, što

privlači neke kukce. Naime, oni lako ulaze u

donji prošireni dio spata, gdje su smješte-

ni muški i ženski cvjetovi i u njemu ostanu

do sazrijevanja peluda. Razlog tome je taj

što ne mogu izaći zbog gusto raspoređenih

dlačica usmjerenih prema dolje, zapravo za-

kržljalih (rudimentarnih) cvjetova na klipu.

Početkom sušenja dlačica kukci nesmetano

izlaze s peludnim zrncima na sebi, a tražeći

hranu uvlače se u drugi spat te tako dolazi

do oprašivanja.

U mezofi lnim listopadnim šumama -

Plodovi su sočne narančastocrvene bobe,

nepravilnog oblika, duge približno 1 cm, s

točkastim udubljenjem na tjemenu. Smje-

šteni su u zbijenim klasastim nakupinama, a

u zrelom stanju lako otpadaju. Obični kozlac

raste u brojnim umjereno vlažnim (mezo-

fi lnim) listopadnim šumama i šikarama, na

hranjivim i humoznim tlima, od poplavnih

nizinskih područja pa do brdskih predjela, a

u nas je vrlo raširen. Karakteristična je vrsta

reda Fagetalia. Ponaj-

više se uočavaju tak-

soni: var. maculatum

(pjegavi listovi) i var.

immaculatum (listovi

bez pjega).

Otrovan za ljude

i životinje - Važno je

napomenuti da je ova

biljka otrovna, vrlo

oštrog okusa, sa cvje-

tovima i klipom koji

neugodno mirišu na

trulo meso. Nadzemni

dijelovi u svježem

stanju mogu izazvati

upalu i jako oticanje u

ustima i na usnicama. Već samo branje može

izazvati alergijske reakcije, jake upale kože

sluznice probavnoga sustava, a otrovna tvar

aroin paralizira središnji živčani sustav. Kao

znakovi trovanja kasnije se javljaju bolovi u

želucu, proljev, nepravilno kucanje srca, gr-

čevi, a katkada završi i sa smrtnim posljedica-

ma. Zabilježeni su slučajevi trovanja i životi-

nja. Osobito treba izbjegavati otrovne listove

koji podsjećaju na listove špinata ili blitve te

otrovne bobice koje svojim izgledom pri-

vlače pozornost djece. Bitno je, međutim,

istaknuti kako se otrovne tvari u kozlacu

(aroin i dr.) razaraju sušenjem i toplinskom

obradom. Tako je jestiv mesnati podanak u

osušenom i prokuhanom stanju. Naime, u

osušenom podanku ima 70 posto škroba, a

zanimljiv je podatak da su u uvjetima nesta-

šice hrane, posebice tijekom Drugoga svjet-

skog rata, kuhani ili pečeni podanci u nekim

krajevima upotrebljavani za ljudsku pre-

hranu. Od aktivnih tvari biljka sadrži, osim

aroina, znatnu količinu kalcijevog oksalata,

cijanogene glikozide i saponine. Prevladava

mišljenje da upravo ove tvari najvjerojatnije

uzrokuju trovanje.

Ljekarnički naziv biljke je Rhizoma Ari, a

obični kozlac je prirodni antihelminitik (pro-

tiv crijevnih nametnika), antireumatik, dija-

foretik (potiče znojenje), diuretik (pospješu-

je mokrenje), ekspetorant (za iskašljavanje),

laksativ (pospješuje pražnjenje crijeva), pur-

gativ (regulira probavu) i dr.

U listopadnoj šumi

Jarkocrveni otrovni plodovi

Ova zeljasta trajnica raste u brojnim umjereno vlažnim(mezofi lnim) listopadnim šumama i šikarama, na hranjivim i humoznim tlima, od poplavnih nizinskih područja pa do brdskih predjela, a u nas je vrlo raširen

Obični kozlac Obični kozlac (Arum maculatum)(Arum maculatum)

Piše: Ivica Tomić

dijelovi biljkedijelovi biljke

tropsko drveće U PRAŠUMAMA JUŽNE AMERIKE

Ceiba, “kišobran” naCeiba, “kišobran” n

Sunce se polako dizalo, ali nije uspjelo probiti

maglenu deku koja je prekrila amazonsku kiš-

nu šumu. Sa mojeg istaknutog položaja gdje je

smještena biološka stanica, na vrhu brda, jasno

se čulo jutarnje glasanje ptica, ali se ni one nisu vidjele.

Zatim su zlatne sunčane zrake “upalile” maglu koja je

zasjala svom snagom, ali se i počela kidati. Uskoro su

nastali prvi grubi oblici, jasno

se nazirao šumski horizont.

Više-manje ravnu crtu su me-

đutim na mjestima prekidale

velike izrasline, kao da je na

magli narasla ogromna glji-

va.... Konačno, uspjela se uo-

bličiti kišobranasta krošnja na

visokom golom deblu – veli-

čanstveno drvo ceibe.

Divovsko korijenje - Hodajući po samoj džungli

ponekad nije lako naći ceibu. Nisu sva stabla ceibe tako

ogromna.. Potom, sva drveća podjednako izgledaju –

sivkasta kora im je jednoliko prekrivena lišajevima ili

epifi tima. Epifi ti i lijane dodatno maskiraju drvo, a veli-

Najveće drveće često privlači najviše pažnje. Tako je i sa poznatom kišobranastom krošnjom tropskog stabla ceibe koja se vidi izdaleka kako probija šumski svod i usamljeno stoji nad šumom.

Ceibe nalazimo

od Meksika preko

Središnje Amerike

pa na jugu do

Perua i Bolivije.

Ceiba nadrasta šumu

Piše: Goran Šafarek

Foto: Goran Šafarek

ke drvenaste paprati i ostalo

grmlje priječe prilaz. Ipak,

jedan od sigurnih znakova

je veliko potporno korijenje

koje se širi često i desetak

metara na svaku stranu i po-

put kakve zmije vijuga lijevo,

desno.

Između potpornog ko-

rijenja i krošnje se ne šire

grane. Kora je u mladih sta-

bala ponekad zelenkasta od

klorofi la kojim stablo foto-

sintetizira. U mladih ceiba

su stablo i grane prekriveni

kratkim, ali debelim trnjem.

Iz daljine je svakako najuoč-

ljiviji dio ceibe njena krošnja.

Tipičnog je oblika kišobrana,

odnosno male debljine, ali

velike površine. Veliki listovi

su razdijeljeni, rasperani u 5

do 8 rasperaka.


n” nad šumom!ad šumom!Kapok - Osim što je nemoguće vidjeti cijelo stablo ceibe odjed-

nom, ne može se lako ni odrediti koja je od nekoliko vrsta u pitanju.

Cvijet je nedostupan visoko u krošnji te je jedini spas čekati da neki

od njih padne na zemlju. Tada se uočava njihova veličina: mogu biti

nezamjetni od svega tri centimetra pa do velikih i raskošnih od 12

centimetara. Najčešće su bijeli, rozi ili crveni. Prilično su i kožasti.

Radijalno su simetrični, sa pet tučaka spojenih u cjevčicu pri osnovi.

Cvjetovi se otvaraju navečer i to ne slučajno, već zato da privuku šiš-

miše koji se hrane nektarom i peludom. Što je zanimljivo, u vlažnim

šumama ceiba može cvjetati jednom u pet godina. Drvo cvjeta tek

nakon što odbaci lišće i tako olakša oprašivanje. To se uglavnom de-

šava u „sušnom“ dijelu godine.

Cvijet je i u ovom slučaju osnova za sistematiku. Kojih desetak

vrsta roda Ceiba je smješteno u porodici Malavceae. Nedavno je tom

rodu dodano još i desetak vrsta iz roda Chorisia.

Cvijet biljci, dakako, ne služi za sistematiku već za razmnožavanje.

Iz oprašenog i oplođenog cvijeta razvija se i do 20 centimetara du-

gačak plod. Elipsoidnog je oblika te podsjeća na veliku i zelenu ragbi

loptu. Taj se plod otvara na pet drvenastih poklopaca da bi sjemen-

ke mogle klijati. Unutrašnjost ploda čine brojna vlakna, dugačka od

1,5 do 3 centimetra. Nazivaju se kapok. U vlakna je umetnuto mnogo

malih tamnih sjemenaka. Ta lagana vlakna služe širenju sjemenki vje-

trom, a mogu i plivati jer su premazane voskom i zbog toga odbijaju

vodu.

Morski putnik - Upravo je ta plovnost i preživljavanje u vodi

omogućila vrsti Ceiba pentandra da se morskim putem proširi iz Juž-

ne Amerike u Afriku. Također, došla je i do jugoistočne Azije gdje vla-

daju slični klimatski uvjeti. Ova se vrsta čak sadi u umjerenom pojasu.

Sve su ostale vrste ograničene na tropsko područje novog svije-

ta – neotropis. To je i mjesto evolucijskog razvoja ovog roda. Ceibe

nalazimo od Meksika, preko Središnje Amerike pa na jugu do Perua

i Bolivije.

Imaju i sposobnost čuvanja vode u stablu na duži pe-

riod pa tada izgledaju pomalo „natečeno“. Ceiba duguje

svoj „uspjeh“ također i brzom rastu na jakom suncu. Ona,

kao pionir, brzo naseljava dijelove šume koji su prije toga

posječeni. Tada donekle gubi svoj karakteristični oblik

kišobranaste krošnje. Na pašnjacima,usamljene ceibe sa

kišobranastom krošnjom su znak da je ona narasla kada

je bilo više sjene te govori da je ostatak negdašnje šume.

Ekološki značaj

-Samom svojom veli-

činom ceiba je dom za

mnoge druge organiz-

me. Ona je pravi mali

ekosustav za sebe. Na

njoj rastu bromelije,

orhideje, papratnjače,

lijane i penjačice (lijane su drvenaste penjačice) te osta-

li epifi ti – biljke koje nisu paraziti, već koriste domaćina

samo kao podlogu. Ponekad je teško shvatiti značaj ceibe

jer se većina tih biljaka nalazi na njenoj krošnji, visoko od

šumskog prizemlja.

Ona također privlači i mnoge životinje. Majmunima

služe kao privremen prolaz i opskrba hranom, drugima

kao mjesto razmnožavanja. Neke životinje na njoj provo-

de cijeli život. Ptice na njima grade gnijezda te se hrane.

Arborealne žabe se tu također razmnožavaju, nerijetko u

pazušcima listova bromelija u kojima se skuplja kišnica.

Tu obitavaju nebrojeni kukci i njihovi grabežljivci, kao što

su pauci. Istraživanja trebaju tek pokazati kakav značaj

ima ceiba u strukturi populacija, zajednica, ekološkog su-

stava, hranidbenih lanaca tropske kišne šume.

Potporno korijenjePotporno korijenje

Stare su Maje vjerovali da

ceiba stoji u središtu svijeta

te da povezuje zemaljski

svijet s onim spiritualnim.

Krošnja ceibe



Abonos je drvo izlože-

no dugom djelovanju

vode, što je njegova

mehanička i kemijska

svojstva učinilo izrazito poseb-

nim. Najvažnija karakteristika

abonosa je njegova starost.

Abonos ili eban podrijetlom

potječe iz nizinskih šuma hra-

sta lužnjaka (Quercus robur L.).

Sazrijeva od nekoliko stotina do

nekoliko tisuća godina. Vađenje

iz prirodnog boravišta (vode),

transport i obrada vrlo su zah-

tjevni, a fi zičke osobine karakte-

rizira iznimna čvrstoća, tvrdoća,

velika specifi čna težina i iznim-

na otpornost na vanjske utjeca-

je. Radi apsolutne opornosti na

prirodne nametnike abonos se

smatra praktično vječnim.

Kako nastaje - Rijeke u svo-

joj snazi tisućama godina obli-

kuju krajolik kroz koji protječu te

u tom prirodnom ciklusu stvara-

ju fenomene i pojave neobične

ABONOS- vječno drvoVeza sa duhovnim svijetom - Svojom je pojavom ceiba bila in-

spiracija i za ljude. Stare su Maje vjerovali da ceiba stoji u središtu

svijeta te da povezuje zemaljski svijet s onim spiritualnim. Smatrali

su da su viseće lijane s njegovih grana put za duše dok se uspinju na

nebo. Indijanci imaju i praktičnu upotrebu ovog drveta. Od nje rade

dugačke uske čamce – izdubljene od jednog jedinog komada debla.

To je dugotrajan posao u kojem mjesecima sudjeluje nekoliko ljudi.

To je nekad bio vrlo važan posao jer su rijeke i čamci bili jedini način

transporta. Također koriste ulje sjemenki za sapun i osvjetljenje.

Moderno društvo je otkrilo mnoge koristi od ceibe. Početkom

stoljeća se vlakno plodova zvano kapok koristilo u industriji, prije

svega za punjenje jastuka, sjedišta, madraca i ostalih stvari. Kako je

lakši od pamuka te otporan na vodu i stoga ploveći, kapok se masov-

no koristio u pojasevima za spašavanje. Stabla su zbog toga kultivira-

na na velikim plantažama u jugoistočnoj Aziji, a nije se koristio samo

kapok, već se ostatak drveta koristio za proizvodnju papira. Razvo-

jem novih materijala potražnja za kapokom je pala pa se ceiba više

komercijalno ne uzgaja.

Sama ceiba nije u opasnosti– jer je drvo lagano i mekano pa ga

ne priželjkuju proizvođači namještaja. Ipak, često je žrtva posjeci-i-

spali strategije stočara ili farmera za dobivanje obradivih površina.

Čak i onda ovo stablo ima posebni status jer i kod potpunog čišćenja

šume često ostaje usamljena ceiba kao spomenik na negdašnju pri-

rodnu vegetaciju.

Abonos je drvo izloženo dugom djelovanju vode. Izrazito vrijedno nalazište otkriveno je u selu Oštra Luka, općina Orašje, u sjevernom dijelu Bosanske Posavine. Starost primjeraka, zavidne dimenzije te količina, na svjetskoj su razini, što potvrđuju analize koje dokazuju starost od 5870 godina, dok je primjerak pronađen na Savi kod Orašja star čak 8290 godina! Zbog iznimnih tehničkih svojstava koristi se u graditeljstvu, kiparstvu, za izradu muzičkih instrumenata, unikatnih dijelova namještaja...

Parenje pšaličnjaka na listu ceibe

Na svijetlu nakon 6000 godina!Na svijetlu nakon 6000 godina!

I nakit može biti elegantanI nakit može biti elegantan

Ostatak ploda


slojem titanij-nitrida (TiN).

Starost abonosa, kao

njegova najvažnija karakte-

ristika, utvrđuje se metodom

datiranja “C-14” pomoću ra-

dioaktivnog izotopa ugljika.

Dakle, utvrđivanje starosti temelji se na elementu uglji-

ku (C), osnovi života na zemlji. Uzorci drveta se šalju na

laboratorijsku analizu ovlaštenim institucijama koje iz-

daju certifi kat starosti. U Hrvatskoj je to Institut “Ruđer

Bošković” čije su analize pokazale starost nalazišta u

Oštroj Luci od 5870 godina, što je potvrdio i ovlašteni

Institut u Kijevu.

Početak priče o abonosu iz okolice Orašja vezan

je za gradnju crkve u Oštroj Luci od 1956. do 1961.godi-

ne. Neposredno pokraj crkve počeo se iskapati građevinski materijal

(šljunak, pijesak). Značajnija iskapanja dubine do 4 metra, poradi iz-

gradnje cesta, se nastavljaju početkom ‘70-ih godina. Godine 1997.

dolazi do proširenja i produbljenja s tehnologijom “refuliranja” do 10

metara dubine, a veličina kopa se proširuje na 600 x 250 m. Iskapan-

je šljunka traje

do 2000. godine

kada se koncesija

dodjeljuje ribar-

skoj udruzi “Ša-

ran” Orašje. Prvi

primjerci drveta

abonos izvučeni

su 1998. godine,

sa 6-8 metara du-

bine. Vrijednost

drveta prepozna-

je gosp. Hrvoje

Benković, čija

upornost, entuzi-

jazam, ali i znat-

na fi nancijska

sredstva dovode

do prvog certifi -

kata 2001. godi-

ne koji potvrđuje

starost drva na

ljepote. U tom praiskonskom procesu oblikovanja, rijeka mijenja svoj

tok te se tako stabla, koja su se nekada izdizala s obale rijeke, nađu

potopljena i tako ostanu izložena dugotrajnom djelovanju vode.

Procesom prirodne humifi kacije ,pod tisućljetnim utjecajem mulja

i gline, dolazi do kemijske reakcije između trijeslovine u drvu i soli

željeza iz vode i tako nastaju koloriti boja od svijetlo-smeđe pa sve

do izrazito crne. Voda sprječava pristup kisika održa-

vajući razmjerno nisku i jednaku temperaturu. Tekuća

voda je pod tlakom izlučivala tvari iz drva koje su bile

podložne truljenju te istaložila kremen i vapneni pije-

sak koji je na taj način prekrio samo drvo nepropusnim

slojem. Budući da se drvo nalazi ispod nekoliko metara

šljunka i pijeska, iznad kojega protječe rijeka, potrebno

je tzv. refulacijskim brodovima ukloniti spomenuti ma-

terijal. Ronioci imaju najbitniju ulogu. Njihova zadaća

je točno određivanje

lokacije svakog poje-

dinog debla, nakon

čega se pomoću zrač-

nog padobrana deblo

izvlači na površinu

vode. Skladištenje

abonosa provodi se

oprezno, kako se nag-

lim isušivanjem ne bi

izazvalo pucanje drva

te time narušila nje-

gova prirodna struk-

tura. Izvađenom drvu

se prskanjem održava

vlažnost, a kasnije se

posebnim postupkom

sprečava isušivanje.

Prerada abonosa zah-

tijeva drukčiji pristup

nego obrada običnog

drva. Radi njegove

iznimne tvrdoće mo-

raju se primjenjivati

posebni alati za re-

zanje čiji se vrhovi

oplemenjuju tankim

Unikatni namještaj Unikatni namještaj (od abonosa) star (od abonosa) star 6000 godina!6000 godina!

Radi apsolutne

otpornosti na prirodne

nametnike, abonos

se smatra praktično

vječnim.

Piše: dr. sc. Tomislav Dubravac

Foto: Tomislav Dubravac, Hrvoje Benković

Unikatni namještaj od abonosa

I to je abonosI to je abonos


5888 godina (Institut Ruđer Bošković). Isto potvrđuje Institut u Kijevu

2005. godine na 5870 godina. Godine 2004. počinju se nazirati osno-

vne konture i ideje o vrlo vrijednom nalazištu. Aktiviraju se stručni

timovi, profesionalni ronioci za

rad u mutnim vodama, meha-

nizacija. Tijekom 2004. godine

počinje se s izvlačenjem prvih

sortimenata u zavidnim količi-

nama. Izrazitu prirodnu vrijed-

nost prepoznaju znanstvenici

iz toga kraja, koji se uključuju

2005. godine. Pridružuju im se

umjetnici, biolozi, povjesniča-

ri, tehnolozi drva, šumari, kli-

matolozi. Započinje kontakt

i suradnja s ljudima iz cijelo-

ga svijeta na relaciji znanost,

umjetnost, gospodarstvo koja

pruža neslućene mogućnosti za razne fi nalne proizvode. Eksploata-

cija drveta abonos se proširuje na nova nalazišta, uz rijeku Savu, uz-

vodno i nizvodno od grada Orašja, što rezultira pronalaskom do sada

najstarijega primjerka starosti 8290 ± 4 godine. Navedeno potvrđuje

neovisni Institut u

Tokiju, u Japanu.

Abonos se reže

u plemenite furni-

re debljine 0,6 mm

koji se koriste za

izradu skupocjenog

i vrlo dugotrajnog

pokućstva, uređenje

interijera, plovila

(posebno podova).

Poradi iznimnih

tehničkih svojstava

koristi se u gradi-

teljstvu za izradu

namještaja. U arhi-

tekturi se stoljećima

koristi za izradu vra-

ta i ostalih vanjskih

i unutrašnjih detalja

u crkvenoj arhitek-

turi. Često je u upo-

rabi u kiparstvu kao

glavni materijal za

likovno izražavanje,

a poradi otpornosti

na habanje izuzetan

je materijal za izradu

glazbenih instrume-

nata (dijelovi i tijela

violina, gitara, klari-

neta i sl.). Valorizaci-

ja navedenih tvrdnji

bit će objavljena u

obliku znanstvenog

članka u Šumar-

skom listu, koji je

pripremljen sa kole-

gama sa Šumarskog

fakulteta. Abonos

priča doživljava i svoju praktičnu primjenu u izradi vrlo vrijednih uni-

katnih dijelova namještaja koji se izrađuju u Orašju te popularizaciju

modnom revijom, održanoj u Zagrebu koncem 2007. godine. Slika

govori puno više od riječi, stoga pogledajte tijek vađenja, transporta,

skladištenja i uporabe drveta abonos, imajući na umu njegovu sta-

rost od 5870 godina!.

baština TRADICIJSKI OBRTI

KućarenjeKućarenjEksploatacija drveta abonos

se proširuje na nova nalazišta,

uz rijeku Savu, uzvodno i

nizvodno od grada Orašja, što

rezultira pronalaskom do sada

najstarijega primjerka starosti

8290 ± 4 godine. Navedeno

potvrđuje neovisni Institut u

Tokiju, u Japanu.

Okoravanje prije skladištenja

Primjerak abonosa starosti 5870 godina!Primjerak abonosa starosti 5870 godina!

Pokućarenje, kao trgovina pu-

tujućih trgovaca, razvila se u

Gorskom kotaru, ali i drugim

krajevima naše zemlje krajem

19. stoljeća. U Gorskom kotaru bilo je

najrazvijenije u brodmoravičkom i lu-

kovdolskom kraju te Skradu s okolnim

selima, Kupskoj dolini i Delnicama.

Osim naziva pokućarci putujuće tr-

govce nazivali su imenima kućarci, hu-

zireri, robari. Robu koju su nabavljali u

današnjoj Mađarskoj, Austriji ili Češ-

koj, ali i drugim zemljama, prodavali

su na način da su obilazili kuće i nudili

je kupcima sistemom „vrata do vrata“.

Osim u svom zavičaju vremenom su je

počeli prodavati i u drugim krajevima

Uz tradicionalni rad u šumi i preradi drva, goranski čovjek osiguravajući obitelji svakodnevno preživljavanje i egzistenciju, bavio se i drugim poslovima u kojima je mogao pronaći izvor zarade. To su bili razni obrti, danas uglavnom zaboravljeni. Jedan od takvih obrta bilo je pokućarenje

Pokućarci iz Brod Moravica na Pokućarci iz Brod Moravica na

jednom od sajmovajednom od sajmova

Sanduk s alatomSanduk s alatom

naše zemlje,ali i inozemstva. Obrt-

ničke su usluge pružali po grado-

vima i selima Slavonije, Podravine,

Međimurja, Zagorja i Zagreba.

Krajem osamdesetih godi-

na prošlog stoljeća, na području

Brod Moravica bilo je oko 150 po-

kućaraca. Odmah poslije Uskrsa

muškarci su odlazili od kuća u svi-

jet. Kućama su se vraćali za Božić ili

čak ranije za dan Svih svetih. Za to

vrijeme žene su ostajale kod kuće

i brinule o obitelji i gospodarstvu.

Za ispomoć u obavljanju težih po-

slova ponekad su uzimale i nadni-

čare.

Bavili su se raznim vrstama po-

slova: prodavali su slatkiše po go-

stionicama (cukraši), nudili konac,

igle, nožiće i ostalu sitnu robu po-

trebnu za šivanje (kramari), proda-

vali su svete slike ili kipiće (slikari

i kipari).

Neki od njih bavili su se i

uslužnim djelatnostima poput: ostakljivanja prozora (staklari), krpa-

njem posuđa (vezari ili drotari), popravljanjem satova (urmaheri) ili

pak brušenjem alata i noževa (brusači). Stroj za pružanje gore spo-

menutih usluga najčešće su nosili na leđima ili su ga vozili kao bru-

saću dvokolicu ili jednokolicu po selima. Sitnu robu

i razne predmete nosili su u posebnom ormariću na

leđima. Oni koji su godinama radili ovaj posao znali

su se i obogatiti pa su vremenom za obavljanje tih

poslova „iznajmili“ i slugu.

Za pokućarce bi se moglo reći da su za ona vre-

mena bili i dosta obrazovani. Putujući po svijetu,

stjecali su nova znanja i kulturu,a neki od njih go-

vorili su i nekoliko jezika. Tu kulturu i ponašanje, od

govora, oblačenja i sl. donosili su s putovanja u svoj

zavičaj.

U Gorskom kotaru, u čabarskom kraju, trgovalo se pak na način

da su žene s koševima na leđima odlazile na tržnicu u Rijeku i tu pro-

davale svoje proizvode.

Osim u Gorskom kotaru,

pokućaraca je bilo i u drugim

dijelovima naše zemlje. Tako su

se u Podravini i okolici Bjelovara

kućarenjem u 18. stoljeću bavili

uglavnom Židovi, koji su obilazili

sela i nudili robu. Potrajalo je sve

do onda dok Habsburgovci 1773.

donose zakon kojim im ukidaju

pravo na trgovinu na području

Vojne krajine uz nemogućnost do-

zvole za boravak i zadržavanje na

tim područjima.

Pokućarenje je bilo razvijeno

i u Imotskoj kraji-

ni. Kako je nastalo

govori nam zapis iz

jednog od župnih

listova „Grad na

gori“:“Pred kakvih

šezdeset godina naj-

više je prosjaka bilo

iz Imotske krajine.

Uto postade narod-

nim zastupnikom

svećenik i profesor

Vergil Perić rodom iz

Imotskog. Sramota mu je bila ,što je njegov kotar na zlu glasu, a žao

mu je bilo i naroda koji mu je bio toliko privržen. Kao zastupnik na

Carevinskom vijeću u Beču, isposlovao je on Imoćanima, da se mogu

baviti pokućarstvom te se tako dati na ovu vrst trgovine“.

Iz navedenog članka saznajemo da su imotski pokućarci bili

imućni ljudi sa vlastitim kućama, da su im se žene oblačile gradski,

neki su čak i gradili mlinove na naftu.

Takav način trgovanja nastavljen je i početkom 20. stoljeća.

Obrtnim zakonom iz 1931. propisano je tko sve može obavljati na-

vedene poslove:“Trgovina robom po ulicama i idući od mjesta do

mjesta i od kuće do kuće dozvoljava se proizvođačima proizvoda

domaće kućne radinosti, invalidima i drugim licima nesposobnima

za drugi rad kao i stanovnicima izvjesnih siromašnih krajeva. Imalac

dozvole može kod izvršenja ovog rada imati samo onoliku količinu

robe koliko je u stanju da nosi“.

Ovim Zakonom regulirano je i pravo obavljanja

zanata idući od mjesta do mjesta, što se isto tako

stavljalo u kontekst pokućarenja:“Obavljanje zanata

po ulicama i idući od mjesta do mjesta,od kuće do

kuće,dozvoljavat će se samo za izvjesne zanate,koji

se po svojoj prirodi ili dosadašnjem običaju obavlja-

ju bez stalne radnje,a spisak istih ,kao i način njihova

rada, utvrdit će se posebnim pravilnikom Ministar-

stva trgovine i industrije“. Dozvola se nije davala

mlađima od 25 godina, onima koji boluju od zara-

znih bolesti,koja su pod zaštitnim nadzorom ili osuđene te koje su

sklone pijančevanju, prosjačenju, bludničenju i skitnji.

Tako je to bilo u prošlosti. Zakoni su išli na ruku ljudima, da lak-

še savladaju životne nedaće i da si osiguraju kakvu takvu egzistenciju

dostojnu života čovjeka. Putovali su, trgovali su, širili na taj način kul-

turu, jezik i običaje, kako u svom zavičaju tako i po svijetu.

U posljednje vrijeme ove stare običaje i zanate nastoji se otrgnuti

zaboravu njegovanjem kulturno povijesne baštine kroz razne etno

udruge.

Jedna od njih je Etno-udruga za očuvanje starina iz Brod Moravi-

ca „Turanj“. Kao dio udruge djeluje podskupina pod nazivom „Goran-

ski kućarci“ osnovana 2007.

Oni kao živuća povijest zavičaja nastoje bogatu prošlost pove-

zati sa sadašnjošću, sudjelujući na raznim turističkim manifestacija-

ma u Hrvatskoj te Sloveniji. Tim načinom djelovanja nastoje zausta-

viti nestajanje tradicijske baštine, sačuvati prošlost od zaborava te je

ponuditi svim ljudima koji vole ne samo Gorski kotar, već cijene našu

bogatu kulturno-historijsku baštinu.

enje i pokućarcie i pokućarci

Robu koju su nabavljali

u današnjoj Mađarskoj,

Austriji ili Češkoj, ali i

drugim zemljama, prodavali

su obilazeći kuće i nudeći je

kupcima .

Piše: Vesna Pleše

Foto: Davor Delač

Pokućarci

Brušenje noževaBrušenje noževaBroj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 33

Uz cestu od Dvora na Uni prema Glini, odmah

nakon sela Rujevca dolazi se u Gvozdansko,

malo selo s nekih 50-ak žitelja. S lijeve strane,

na nevisokom brežuljku iznad sela, lako ćete

uočiti kamene ostatke stare istoimene gradine (utvrde,

kaštela). Domaćini će vam u razgovoru s ponosom reći

da ova gradina na Banovini po svemu što je prošla pred-

stavlja „hrvatski Alamo“. Dakle, mjesto

koje simbolizira hrabrost i pogibiju brani-

telja pred nadmoćnim neprijateljem.

U ovom kasnosrednjovjekovnom

kaštelu, koji je u drugoj polovici 15.st. sa-

gradio Petar II. Zrinski, u to su vrijeme bili

kovani i novci, npr. srebrni široki groš, kao

i srebrni denari.

Kronike bilježe da je u utvrdi ponad

Gvozdanskog 13. siječnja

1579. godine, nakon višemjesečne

opsade i trodnevnog odolijevanja na-

padima brojčano premoćnih

Osmanlija, hrabro izginulo 300

hrvatskih branitelja.

Povijest turskih osva-

janja u 15., 16. i 17. stoljeću

povijest je i hrvatskih krajeva,

napose graničnih, uz Savu i

Unu. Kada je 1463. pala Bosna,

Turci su izbili na granicu Kralje-

vine Hrvatske i Slavonije. Europa tada nije previše ma-

rila za hrvatske brige i turska osvajanja (jer ona su bila

daleko od njih!) pa je kralju Matiji Korvinu preostalo da

sam organizira obranu. To je i učinio organiziravši grani-

cu od Beograda na istoku, do Senja na zapadu te Knina,

Sinja i Klisa na jugu. No, nakon njegove smrti te poraza

hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. Turcima je

put otvoren. Padaju Skradin (1522.), Mohač (1526.), Klis

(1537.), gine Nikola Šubić Zrinski kod Sigeta 1556. kada

pada i Kostajnica, a 1578. i Zrin.

Gvozdansko i okolica našli su se tako u turskom

okruženju jer su okolni gradovi i mjesta bili pod tur-

skom vlašću (Zrin, Sračica, Bužim) i pomoć se niotkuda

nije mogla očekivati. Već od listopada 1578. neke su tur-

ske čete bile pod gradom, a sam Ferhat beg s velikom je

vojskom oko Božića, sa svih strana, opkolio Gvozdansko

koje je branilo 300 momaka predvođenih zapovjedni-

cima Doktorovićem, Nikolom Ožegovićem i Andrijom

Stepšićem. Zbog dugotrajne opsade u gradu je po-

povijesna baština STARI GRAD GVOZDANSKO

Kako je izginulo Kako je izginulo 300 branitelja 300 branitelja GvozdanskogGvozdanskog

Kako je pred naletom moćne turske vojske predvođene Ferhat begom 1579. nakog dugotrajne opsade palo Gvozdansko (kod Dvora na Uni) sa svojih 300 branitelja, opisao je povjesničar i konzervator Drago Miletić, iz čijeg opisa, ujedno i prijedloga da se Gvozdansko proglasi spomenikom hrabrosti hrvatskom vojniku (2005.), donosimo priču o posljednjim danima opsade „hrvatskog Alama“

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: D.Miletić, M. Mrkobrad

Pogled na utvrdu s ceste

Utočišna kula

AlamoLegenda o pobuni američkih došljaka u Teksasu protiv dik-

tatora, meksičkog generala Santa Ane, 1835., koji im je ukinuo

neka prava. Oni su u utvrdi Alamo (izgrađenoj 1718.) u San

Antoniju u Teksasu, 1836. dočekali napad Meksikanaca gdje je

200-tinjak američkih branitelja 13 dana (23.2-6.3) odolijevalo

napadu nekoliko tisuća Meksikanaca te na kraju herojski izgi-

nulo. Otada je Alamo simbol borbe za slobodu i sastavni dio

američke kolektivne svijesti. 34 •34 • Broj Broj 149 149 •• svibanj 2009. svibanj 2009. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME


nestajalo i hrane i vode, pa i

ratnih potrepština pa je zavla-

dala velika bijeda, a posada je

redom jela svoje pse čuvare

dok posljednja dva nisu Turci

otrovali. Nakon što su branite-

lji, na poziv Ferhat bega da se

predaju, odvratili da će radije

izginuti, nego se osramotiti,

počeo je napad na grad.

Prije stotinjak godina Vje-

koslav Klaić je ovako opisao

posljednje, sudbonosne dane:

„..Prvi juriš na grad bi uči-

njen 10. siječnja 1579., ali ga

branitelji junački suzbiše. Jed-

nako biše suzbijeni turski juriši

11. i 12 siječnja. Nakon posljed-

njega, ostalo je u gradu samo

25 do 30 živih branitelja, a i ti

bijahu izmučeni glađu i žeđu, a

jamačno bijahu mnogi i ranje-

ni. Ferhat je odredio posljednji

juriš za noć od 12. na 13.siječ-

nja. No, oko ponoći utrnuše u

gradu svijetla i stražarske vatre;

stoga je Ferhat slutio varku i ju-

riš odredio za jutro. U to je sva-

nulo jutro, ponedjeljak 13. siječ-

nja. Turci se spremiše za juriš te

se polako približavahu gradu.

No u gradu je bilo sve tiho: niti

je puška planula niti se koji bra-

nitelj pokazao na gradskom

zidu. Sad su Turci razbili vrata

i provalili u grad. Po dvorištu,

trijemovima, i odajama ležala

su mrtva tjelesa hrabrih bra-

nitelja, ograzla u krvi od zadobivenih rana.

Neka su opet bila čitava, ali blijeda i suha

bez daha života.Ti su poginuli od gladi, žeđi,

i teškog napora. U gradu Turci nisu našli ni

mrvicu hrane ni kapi vode. Taj strašni prizor

kosnuo je Ferhat bega tako da je mrtve bra-

nioce Gvozdanskog po kršćanskom obredu

dao pokopati.“

lovstvo

lo

GNIJEZDA I JAJA PTICA

Gnijezda i jaja ptica Gnijezda i jaja ptica razlikuju se po razlikuju se po obliku, veličini, boji..obliku, veličini, boji..I

zrada gnijezda karakteristična je osobina ptica, no ne

svih. Od naših ptica jedini izuzetak je kukavica, koja

samo snese jaja u tuđa gnijezda i njena skrb za potom-

stvo je time završena. Za gnijezdo se može reći da je

sklonište koje si ptice rade ili prepravljaju za leglo. Jaja su u nji-

ma manje ili više zaštićena od oštećivanja, prevelikog gubitka

topline, grabežljivaca i drugog. Neke vrste ptica ih rade, neke

koriste tuđa gnijezda, nekima je dovoljna plitka jamica u ze-

mlji. Najsavršenija gnijezda rade ptice iz reda vrapčarki, u koji

spada i obitelj vrana. Nađeno gnijezdo, kao i jaja su činjenice,

koje potvrđuju da određena vrsta ptice živi na nekom područ-

ju. Ujedno je to trag ptice, odnosno pernate divljači.

Ptičja gnijezda su po obliku, veličini, konstrukciji, gra-

đevnom materijalu i mjestu gdje se nalaze, krajnje raznovrsna.

Različita su gnijezda pojedinih vrsta, ali i primjeraka iste vrste,

koji žive u znatno različitim (ali i istim) ekološkim uvjetima.

Po karakteristikama i lokaciji gnijezda, mogu se saznati mno-

gi podaci iz biologije ptica. Poznavanje pojedinih pokazatelja

pomaže i da se jasnije upoznaju oblici uzajamnih veza vrste

i staništa. Osim toga, daju konkretne podatke za provođenje

mjera zaštite ptica, uključujući stvaranje povoljnih i sigurnih

uvjeta za gniježđenje, primjerice, izrada i postavljanje umjet-

nih gnijezda.

Tako se poljske koke mogu zaštititi prilikom kosidbe kr-

mnih kultura i žitarica. Mogu se raditi i pojasevi ozimih smje-

sa širine l5 do 20 m na rubovima velikih polja pod lucernom,

djetelinom ili strnim žitaricama, gdje se koke mogu sigurno

Svojstvo je ptica da

trebaju gnijezda u

koja nose jaja, sjede

na njima, izlegu

mlade i podignu ih.

Ptičja gnijezda su

po obliku, veličini,

konstrukciji,

građevnom

materijalu i mjestu

gdje se nalaze krajnje

raznovrsna, dok

se jaja razlikuju po

veličini, obliku i boji

za pojedine vrste. No,

točno je određen broj

jaja u leglu.

Piše: Zoran Timarac

Ostaci zapadnog zida

Tlocrt grada (1699.)

Jastreb kokošar na gnijezdu s jajimaJastreb kokošar na gnijezdu s jajima


gnijezditi. To mogu biti i male po-

vršine od samo nekoliko četvornih

metara.

Za povećanje mogućno-

sti gniježđenja za divlje patke i

neke druge ptice mogu se radi-

ti umjetni otočići na ribnjacima i

vodenim akumulacijama. Divljim

patkama se mogu raditi i umjetna

gnijezda, kao i golubu dupljašu i

nekim drugim pticama, koje gni-

jezde u dupljama. Jer, stabala s

dupljama je malo u šumama, s ko-

jima se iole intenzivnije gospodari.

Nadzemna gnijezda na drveću i

grmlju, na kamenim i drugim stije-

nama.

Naravno, nas, s lovačke stra-

ne, najviše zanimaju gnijezda vrsta

ptica koje su svrstane u pernatu

divljač i onih vrsta koje imaju neke

vrste s divljači. No, navedene su i

neke druge vrste pa i neke koje se

ne gnijezde ili ne žive u Hrvatskoj.

Lokalizacija nadzemnih gnijezda:

na vodi i uz vodu, mogu biti i pliva-

juća - divlja guska, mnoge vrste div-

ljih pataka, crna liska, plijenori, gnjurci itd.; u trsci, među biljkama ili na

njima - plijenori i gnjurci, čaplje, crvenokljuni labud, mnoge vrste div-

ljih pataka, eja pijuljača, kokošice, uključujući crnu lisku i zelenonogu

gušu, obični galeb itd.; na močvarnim terenima, vlažnim livadama i cre-

tovima - divlje patke, ruževac, vivak pozviždač, šljuka kokošica i njene

bliže i dalje rođake, sova močvarica itd.

Zatim, na livadama i poljima, u šumica-

ma i među grmljem - divlje patke, eja li-

vadarka, eja pijuljača, trčka, fazan, prepe-

lica, velika droplja, vivak pozviždač i neki

njegovi rođaci, sova močvarica itd.; u

šumama, među skupinama drveća - div-

lje patke, lještarka gluiha, tetrijeb gluhan, šljuka bena itd.; na golim

terenima, pijesku, šljunku i slično - šljukarice i neke druge ptice; u šu-

pljinama, pukotinama i pod korijenjem - ronci, pupavac, vodomar itd.

Lokalizacija gnijez-

da na drveću i grmlju:

slobodno na visokom

drveću - neke čaplje,

crna roda, veliki vranac,

mnogi orlovi, lunje, ška-

njac mišar, škanjac osaš,

jastreb, kokošar, vjetru-

ša klikavka, sokol grlaš,

sova utina, golub griv-

njaš, grlice, pripadnice

obitelji vrana, drozdovi

itd. (Negdje stupovi da-

lekovoda zamjenjuju vi-

soko drveće. Na takvim

mjestima gnijezde soko-

lovke i gavrani).

Zatim u dupljama i

pukotinama na drveću -

divlja patka batoglavica,

mnoge sove, golub du-

pljaš, čavke, zlatovrana

modrulja, čvorak, djetlići

itd.; slobodno na poluvi-

sokom drveću i visokim

grmovima - kobac pti-

čar, golub grivnjaš, sova

utina, divlja grlica, šojka kreštalica, svraka maruša, svračci, drozdovi

itd.; slobodno na niskim grmovima u šumicama - svračci i razne sitne

ptice; na trsci - trstenjaci.

Lokalizacija gnijezda na kamenim i drugim stijenama: u kame-

nim stijenama - suri orao, sokol grlaš, sivi sokol, divlji golub i podiv-

ljali domaći golubovi, sovuljaga buljina,

gavran, čavka itd.; u glinovitim i pjesko-

vitim stijenama - vodomar i druge ptice;

na i u ljudskim građevinama - bijela roda,

vjetruša klikavka, sivi sokol, podivljali do-

maći golubovi, obični ćuk, kukuvija drije-

mavica, čavka pupavac itd.

Po ljuskama se može utvrditi jesu li se mladi sretno izlegli

Karakteristična građa slobodno smještenih gnijezda: jednostav-

na jamica bez ičega ili oskudno nasrta - poljske i šumske koke, šljuke,

vivak pozviždač, sova močvarica, eje itd.; jamica s paperjem - divlja

patka, divlja guska; velika građevina od grana - neke čaplje, rode, or-

lovi, škanjac mišar, škanjac osaš, sova utina, vjetruša klikavka, sokol

grlaš, vrane, gavran itd.; jednostavno dno od grančica - golubovi i gr-

lice; čašasto gnijezdo - mnoge vrapčarke, kokošice; gnijezdo od bilja-

ka na tlu - sivi ždral, crna liska, labudovi, bukavac nedogled, plijenori

i gnjurci /na vodi/; gnijezda od blata - lastavice i piljak kosirić.

Gnijezda lokalizirana u dupljama: u zatvorenim dupljama, če-

sto s malim otvorom - divlja patka batoglavica, ronac oraš, golub du-

pljaš, mrtvačka sovica, ćuk obični, ćukuša kukavica, sovina šumska,

djetlići, vodomar, čavka, čvorak itd.; u poludupljama, pukotinama

- ronac, kukuvija drijemavica, ćuk obični, sovina šumska, sovuljaga

buljina, sivi sokol, vjetruša klikavka, djetlići, vodomar itd.

Kao i gnijezda i jaja su raznolika. Razlikuju se po veličini, obli-

ku, boji... Po obliku mogu biti elipsasta, ovalna, zaoštreno ovalna i

kruškasta. U svim tim oblicima mogu biti kratka, srednja i duga. Pri

tome se ne misli na dužinu u relativnom smislu nego u apsolutnom,

u odnosu na oblik. Primjerice, crvena lunja ima kratka elipsasta jaja,

šljuka livadarka - kratka ovalna, fazan - kratka zaoštrena ovalna, vivak

pozviždač - kratka kruškasta.

Po pravilu su jaja, koja su izložena pogledu, “maskirno” obojena.

Nisu takva jaja, koja su u dupljama, odnosno u onih vrsta, koje su ne-

koć gnijezdile u dupljama. Obratno, obojena su jaja onih vrsta, koje

su nekada gnijezdile izvan duplji. Ptice, po pravilu, kada privremeno

napuštaju gnijezdo pokrivaju uočljiva jaja.

Kao što je nekoj ptici svojstveno gnijezdo i jaja, određen je i

broj jaja u leglu. Razlikujemo dva pojma: nepotpuno leglo, dok još

Razlikujemo dva pojma: nepotpuno leglo, dok

još nije završeno nošenje i puno leglo, kada je

završeno nošenje jaja.

Fazanka na gnijezduFazanka na gnijezdu

Mali ćuk na gnijezdu u dupljiMali ćuk na gnijezdu u duplji


U nastavi prirode i društva u prvom razredu,

učenici imaju zadatak otkrivati i upoznati

živu i neživu prirodu, njezinu raznolikost i

povezanost, kroz promjene godišnjih doba:

buđenje prirode u proljeće, kroz plodove jeseni, smi-

raj zimi ili bujnu vegetaciju ljeti.

Najbolji način da se to napravi je izvanučionički

oblik nastave, učenje u kojem se susreću s prirodnom

i kulturnom okolinom, ljudima koji u njoj žive i rade.

Tako su učenici 1. a i 1.c razreda OŠ Voltino, pred-

vođeni učiteljicama Brankicom Bečirević, Anamarijom

Čorko i Ksenijom Gluhak s oduševljenjem prihvatili

poziv Irene Franjić iz Ekološkog odjela zagrebačke

Uprave šuma da posjete rasadnik Laukavec u V.Gorici.

Tamo su saznali što raste u rasadniku, kako izgleda

sjeme jasena i hrasta , kako „nastaju“ i kako se po-

mlađuju šume. Djeca su imala niz pitanja na koja su

im domaćini,zamjenica upravitelja Šumarije Dragana

Draženović i Damir Brebrić dali iscrpne odgovore kako

bi to što su čuli mogli prenijeti prijateljima u školi.

Izlet je nastavljen posjetom seoskom gospodar-

stvu gospođe Vere Rak koja je učenike upoznala sa

životom na selu i stanovnicima svog gospodarstva pa

su tako djeca mogla dodirnuti kravu Cvetu i pokupiti

svježa jaja. Nakon obilaska gospodarstva, teta Vera je

počastila djecu domaćim delicijama, sirom i vrhnjem,

mlijekom, štruklama, kobasicama, a rastali su se s pje-

smom.

Posjet Šumariji V. Gorica prvi je u okviru pilot pro-

jekta „Škola u šumi, šuma u školi“ koji su spomenute

učiteljice osmislile zajedno s Irenom Franjić.

Druženje je zaključeno u lugarnici Krušak uz igru,

grah, i na kraju su se gosti puni dojmova pozdravili sa

šumarima iz V. Gorice koji su se pokazali kao odlični

domaćini.

nije završeno nošenje i puno leglo, kada je

završeno nošenje jaja. Primjerice, golubovi i

grlice uvijek imaju po dva jaja u punom le-

glu. Šljukarice - vivak pozviždač, šljuka bena

i druge šljuke uvijek imaju po četiri jaja. Ve-

ćina ptica vodarica, kao što su vranci, sve ča-

plje i rode imaju po pet jaja. Divlja guska ima

šest jaja u punom leglu.

Ptice mogu imati manji broj jaja od pu-

nog legla, ako je prvo (ili i drugo) leglo pro-

palo iz bilo kojeg razloga. Može biti i više jaja

od punog legla, za što može biti nekoliko ra-

zloga. Rjeđi je slučaj poremećaj mehanizma

nošenja jaja u ptica.

Češći je slučaj da dvije ptice iste vrste

ili srodnih vrsta nose jaja u isto gnijezdo.

Primjerice, trčka ili fazanka može nositi jaja

u gnijezdo druge trčke ili fazanke, odnosno

trčka može nositi jaja u gnijezdo fazanke i

obratno. Obično to čine mlade ptice. Takvo

leglo obično propadne, jer ptica ne može

pravilno grijati previše jaja.

Na kraju, ne treba tražiti gnijezda i uzne-

miravati ptice. To je posao ornitologa, a oni

znaju i kako treba proučavati gnijezda, jaja

i mladunce. No, gnijezda se mogu vidjeti i

kada prođe period razmnožavanja ili kod po-

trkušaca čim napuste gnijezdo.

Ako, primjerice, vidite gnijezdo faza-

na i trčke ili druge ptice koja gnijezdi na tlu

i čiji mladi inače napuštaju gnijezdo ubrzo

poslije izvaljivanja, po ljuskama jaja može-

te utvrditi jesu li se mladi sretno izlegli ili se

netko osladio jajima.U prvom slučaju ljuske

su “uredno” složene na hrpi u gnijezdu, u

drugom razbacane uokolo.Po prijelomima i

oštećivanjima ljuski i drugom, može se utvr-

diti i jesu li se mladi izvalili i ako je - tko je

pojeo jaja.

PROJEKT „ŠKOLA U ŠUMI,

ŠUMA U ŠKOLI“

Osnovci iz OŠ Osnovci iz OŠ Voltino u Šumariji Voltino u Šumariji Velika GoricaVelika Gorica

škola u šumi

Po ljuskama se može utvrditi jesu li

se mladi sretno izlegli

Obilježavajući Svjetski dan zaštite šuma,učenici prvih razreda Osnovne škole Voltino iz Zagreba, koja ima status međunarodne eko škole, posjetili su 16. ožujka Šumariju Velika Gorica.

Lještarka gluha na gnijezduLještarka gluha na gnijezdu

Jaja lještarke gluhe u gnijezduJaja lještarke gluhe u gnijezdu

Piše: Irena Franjić

Kako raste šuma - hrastov pomladakKako raste šuma - hrastov pomladak

U rasadniku LukavecU rasadniku Lukavec

Kako su to klinci doživjeliKako su to klinci doživjeli


zdravi život RAK PROSTATE

Što treba znati svaki Što treba znati svaki stariji muškarac o stariji muškarac o raku prostateraku prostateJ

ednostavni dio pregleda i standardne kontrole

je opipavanje prostate kroz rektum, dok je drugi

dio pretraga krvi (PSA) na prisustvo specifi čnog

antigena. PSA može pomoći otkriti bolest i u

slučajevima normalnog nalaza rektalnog pregleda.

Svaki muškarac stariji od 40 godina mora znati da

je izložen riziku oboljenja od raka prostate. Taj je rizik

povećan ako je netko u obitelji imao ili ima tu vrstu

raka. Studije su pokazale da prehrana s puno masnoća

može pridonijeti pojavi te bolesti.

Rektalni pregled prstom trebao bi se obavljati

svake godine u muškaraca starijih od 50 godina. Isto

se odnosi i na pretragu PSA. Dijagnoza raka prostate

može biti potvrđena samo biopsijom.

Prostata je žlijezda muškog reproduktivnog

sustava. Smještena je neposredno ispod mokraćnog

mjehura, a veličine je kestena. Ona obavija mokraćnu

cijev. Zadaća joj je stvarati tekućinu, koja se pomiješa

sa spermijima (koji dolaze iz testisa), stvarajući spermu.

Svojim rastom rak može probiti kapsulu prostate i

proširiti se u ostale dijelove tijela. Uobičajeni simptomi

raka prostate su: često mokrenje (posebno noću), slabi

mlaz mokraće, nemogućnost početka mokrenja, preki-

danje mlaza (počne pa stane), bol ili pečenje prilikom

mokrenja i krv u mokraći.

Valja napomenuti da pretraga PSA može dati ab-

normalan nalaz i u stanjima kad u prostati nema raka

(dobroćudno uvećanje prostate ili upala). U postavlja-

nju dijagnoze od pomoći je i ultrazvučni pregled.

Svojim širenjem rak zahvati okolno tkivo, limfne

žlijezde i susjedne organe, kao što je mokraćni mjehur.

Pojedine tumorozne stanice mogu krvlju doći do uda-

Jedan od deset muškaraca obolit će od raka prostate u svom životu. Srećom, taj je rak izlječiv, ako ga se na vrijeme otkrije. Mnogi slučajevi se, nažalost, ne dijagnosticiraju sve dok bolest ne uznapreduje. To se dešava zbog toga što rani rak prostate obično ne uzrokuje simptome i može biti otkriven samo pomoću redovnih kontrola prostate.

ljenih organa, posebno kostiju, gdje onda počnu dalje

rasti. To su metastaze.

Mogućnosti za uspješno liječenje raka prostate

ovise primarno i o stupnju razvoja raka kad je prvi

put uočen. Ako je dijagnosticiran dok se još nalazi

unutar prostate i odmah se počne s liječenjem, rak se

općenito može izliječiti. Ako se bolest proširila na kosti,

prosječno preživljavanje je ,nažalost, oko tri godine,

čak i kod promjene najboljeg raspoloživog liječenja. To

ukazuje na vitalnu važnost rane dijagnoze.

Kako se liječi rak prostate? - Kirurški zahvat je

izbor liječenja za mnoge bolesnike. Operacija koja se

zove radikalna prostatektomija primjenjuje se kad je

rak lokaliziran u prostati, a podrazumijeva kompletno

odstranjenje te žlijezde. Često se odstranjuju i limfni

čvorovi u zdjelici.

Terapija zračenjem se također može primijeniti kad

se rak nalazi unutar prostate, međutim, preferira se kad

se tumorozni proces proširio na obližnje okolno tkivo.

I operacija i zračenje pružaju odličnu desetgodišnju

stopu preživljavanja.

Hormonalna terapija se primjenjuje u liječenju

metastaza raka prostate. Povremeno se koristi i kemo-

terapija.

Katkad se preporučuju kombinirane terapije.

Nakon završenog liječenja, pacijent mora posjećivati

svog liječnika u redovnim vremenskim razmacima, radi

kontrole. Pretraga PSA se dokazala kao vrlo korisna u

praćenju stanja nakon liječenja.

Poslije operacije prostate pacijent može imati, kroz

neki period, problema s kontrolom otjecanja mokraće

(inkontinencijom) i seksualnom disfunkcijom. U mno-

gih muškaraca te se komplikacije s vremenom riješe.

Ako ne, mogu se djelotvorno riješiti.

Uobičajeni simptomi raka prostate su: često

mokrenje (posebno noću), slabi mlaz mokraće,

nemogućnost početka mokrenja, prekidanje

mlaza (počne pa stane), bol ili pečenje prilikom

mokrenja i krv u mokraći.

Mogućnosti za uspješno liječenje raka prostate

ovise primarno i o stupnju razvoja raka kad je

prvi put uočen.

Piše: dr. Ivo Belan

Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 39Broj 149 • svibanj 2009. HRVATSKE ŠUME 39

događaji

ljudi i planine

HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVOHRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO

Osnovana Osnovana Ekološka sekcijaEkološka sekcija

PD „ŠUMAR“

U pohode BaranjiU pohode Baranji

Potaknuti promjenama u obrazovnim i stručnim

krugovima u šumarskom sektoru u Hrvatskoj

te po uzoru na druge struke u zemlji, Europi

i svijetu, smatramo opravdanim organizirati

Ekološku sekciju (EKOS) u sklopu Hrvatskog šumarskog

društva, kako bi se ostvarivali ciljevi društva zacrtani

Statutom HŠD-a radi lakšeg, bržeg i stručnijeg pristu-

pa pojedinim problemima struke, istaknuo je prof. Ivi-

ca Tikvić na osnivačkoj Skupštini, početkom travnja u

Zagrebu. Pozdravljajući prisutne profesore i brojne šu-

marske stručnjake koji se bave ekološkim problemima

u Hrvatskim šumama, kao i nekim drugim gospodar-

skim subjektima u Hrvatskoj.

Ekološka sekcija HŠD-a želi okupiti šumarske

znanstvenike i stručnjake koji se bave raznolikom eko-

loškom problematikom s ciljem unaprjeđenja surad-

nje, razmjene iskustava, poboljšanja znanja i sustavnog

rješavanja određenih problema u šumarstvu. Neke od

tema koje će biti na listi prioriteta, koje će se obrađivati

u radu Ekološke sekcije su: općekorisne funkcije šuma,

racionalno iskorištavanje šumske biomase, hidrološka

problematika nizinskih šuma, pitanja zaštite okoliša

u šumarstvu (onečišćenje, otpad, pesticidi, klimatske

promjene), odumiranje stabala, klimatski ekscesi, eko-

loška motrenja u šumarstvu, pitanja zaštite prirode,

ekološki problemi u urbanom šumarstvu i dr. Suklad-

Na Izbornoj skupštini Ekološke sekcije HŠD početkom travnja, za predsjednika je izabran izv. prof. dr. sc. Ivica Tikvić.

no aktivnostima koje su predviđene u radu HŠD-a, u

Ekološkoj sekciji će se navedene teme obrađivati kroz

seminare, radionice, stručne i znanstvene skupove i

druge primjerene oblike suradnje.

Ovo je četvrta sekcija pod okriljem HŠD-a, pored

već do sada osnovanih PRO SILVA CROATIA, Sekcije za

zaštitu šuma i Sekcije za biomasu.

Na Skupštini je donesen i Poslovnik o radu Ekološke

sekcije te usvojen plan i program rada za 2009. godinu,

kao i za razdoblje do 2012 g.

Kako bi rad i aktivnost u Sekciji bili što efi kasni-

ji ,članovi Sekcije prema svojim stručnim znanjima i

sklonostima, mogu djelovati u područjima osobnih

interesa pa su tako predviđene tematske radne skupi-

ne: Hidrologija šuma, Opće korisne funkcije šuma, Propa-

danje i odumiranje stabala, Zaštita okoliša u šumarstvu,

Zaštita prirode u šumarstvu, Prašume i rezervati biosfere,

Praćenje stanja okoliša u šumama, Ekološko modeliranje

u šumarstvu, kao i neke druge radne skupine koje bi se

formirale tijekom buduće aktivnosti Sekcije, za koje se

pokaže interes.

Ciljevi Ekološke sekcije ostvarivat će se, osim kroz

rad radnih skupina, sastanaka, i kroz organiziranje sim-

pozija, znanstveno-stručnih rasprava, stručnih ekskur-

zija, studijskih putovanja, izradom projekata te izdava-

njem stručnih publikacija.

Skupštini je nazočio i

umirovljeni profesor Bra-

nimir Prpić, koji je rekao

kako je još u vrijeme Kri-

ževačkog učilišta ekologi-

ja šuma prepoznata kao

disciplina u šumarstvu.

Podsjetio je i na uspješno

okončanu borbu šumara

protiv plana izgradnje HE

Đurđevac, koja zahvaljujući

upravo stručnim stavovima

i protivljenjem šumara nije

izgrađena, što je tada bilo

gotovo nezamislivo, jer se

protivilo ondašnjim politič-

kim odlukama!

Sudionici osnivačke SkupštineSudionici osnivačke Skupštine

Prema planu za ovu godinu, članovi PD Šu-

mar su u okviru „Pohoda vlažnoj Baranji“ 18. i 19.

travnja obišli i ovaj, po svemu posebni kutak naše

domovine, prohodali hrptom Baranjske planine i popeli se (!)

na najviši vrh (cijelih 259 metara, koji mora biti označen trigo-

nometrijskom točkom, kako bi se usred baranjskih vinograda

znalo da se nalazimo na najvišem brežuljku s kojeg puca divan

pogled na sjeveru u Mađarsku, a na južnoj strani pruža se Ba-

ranjska ravnica u kojoj mjestimice bjelasa tok Dunava pa čak i

dobar dio vojvođanske ravnice).

Pedesetak planinara, među njima i gosti iz okolice Kise-

ljaka, Kreševa i Orašja (BiH), hodajući

četiri sata, kroz nepregledne vino-

grade od mjesta Kneževi Vinogradi

do Zmajevca, uživalo je u proljet-

nom sunčanom danu i nesvakidaš-

njem okolišu.

Okrijepu su pronašli u podrumu,

zvanom gator, kako domaći mađar-

ski živalj naziva spremište za vinsku

burad, ukopanu u dubinu brda, na-

šeg člana Borisa, u Zmajevcu. Degu-

Baranjska planina sa najvišim vrhom od (čak!) 259 metara, dugo je odolijevala našim planinarima te je konačno nedavno osvojena!

stacija baranjskih tekućih delicija bila je nužna za nastavak

puta prema spomeniku Batinske bitke iznad mjesta Batina.

Pogled koji seže na desetke kilometara ostavio je bez daha

naše Sinjane, Zagrepčane pa i na Vinkovčane koji su po prvi

put došli u posjet Baranji.

Kako bi ugođaj Baranje bio potpun, pobrinuli su se ko-

marci u Monjoršu, ispred lovačke kuće.

Zahvaljujući visokom vodostaju Dunava, drugi dan

planinari su imali rijetku priliku uživati u vožnji brodicom

po Kopačkom ritu, do samog Velikog jezera, koja je nekoli-

ko posljednjih godina onemogućena uslijed niskog vodo-

staja Dunava. Premda se još nisu sve ptice selice vratile u

Kopački rit, vidjeli smo više vrsta čaplji, eje, orla štekavca

te bijelu i crnu rodu. Nezaobilazan je bio i posjet Tikvešu

i poznatom (još uvijek devastiranom) lovačkom dvorcu, u

kojem su boravile mnoge poznate povijesne ličnosti. Za

kraj šetnje ostavljen je obilazak vjerojatno najstarijeg (pre-

ko 300 g.) i najvećeg stabla brijesta u Europi, o kojem je pla-

ninarima nešto više kazao županjski šumar Ilija Gregorović.

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: Antun Zlatko Lončarić

Piše: A.Z.Lončarić

Među vinogradima


dječji kutak PRIČE O ŠUMAMA, ŠUME U PJESMAMA

Bratac Jaglenac i sestra RutvicaBratac Jaglenac i sestra Rutvica

Ribar Ribar

Palunko Palunko

i njegova i njegova

ženažena

Časopis Hrvatske

šume u suradnji s

dječjim vrtićima

„I.B.Mažuranić“

iz Slavonskoga

Broda, „Josipdol“ iz

Josipdola i „Sesvete“

iz Sesveta, u svakom

broju objavljuje

kratke odlomke iz

„Priča“ Ivane Brlić

Mažuranić i pjesama

drugih hrvatskih

pjesnika o šumi,

koje su djeca iz tih

vrtića na svoj način

doživjela i ilustrirala.

To je naš doprinos

želji

da djeci već od

predškolske dobi

usadimo ljubav prema

šumi i naučimo ih

da vole prirodu koja

ih okružuje i čuvaju

okoliš u kojem žive.

A dječji likovni izričaji

ljepote i vrijednosti

šume izlet su u

dječji svijet mašte i

iskrenosti kakvu samo

još kod djece možemo

naći.

„..Navrh planine pak

bijaše jezero, nasred jezera

otok, a na otoku stara crkvi-

ca. Oko jezera bijaše livadi-

ca, a oko livadice brazda,

davno izorana. Preko ove

brazde nisu iz planine smjeli

doći ni zmaj ni vile, ni ikakve

strahote. Tu je oko jezerca

cvalo i mirisalo cvijeće, tu su

se zaklonile grlice i slavuji i

sve umilno biće iz planine..“

(„Priče iz davnine“, I.Brlić

Mažuranić)

„..Nosi vjetar čun i nane-

se ga do mora neznanoga,

do ostrva, do Bujana. Pliva

bujno ostrvo kao zeleni vrt.

U njemu bujna trava i trati-

na, u njemu vinova loza, u

njemu mandula rascvjeta-

na..“

(„Priče iz davnine“, I. Brlić

Mažuranić)

Alka Tomičić, 6,6 g. (DV I.B.Mažuranić, S. Brod) –

BRATAC JAGLENAC I SESTRA RUTVICA

Ana Mašala, 5,4 g. (DV Sesvete) – RIBAR PALUNKO I NJEGOVA ŽENA

Antonija K., 5,4 g. (DV Sesvete) – RIBAR PALUNKO I

NJEGOVA ŽENA

Karla Hunjet, 5.g. (DV Sesvete) – RIBAR

PALUNKO I NJEGOVA ŽENA

Projekt nazvan „Priče

o šumama, šume u

pjesmama“ (izbor

citata iz „Priča“

I.B.Mažuranić, odabir

pjesama) osmislile su

mr. sc. prof. Jasna

Ažman (S.Brod) i

odgojiteljica Ljiljana

Ivković (Ogulin).

Pripremila: Ljiljana Ivković

od sabe 20casopis.hrsume.hr/pdf/149.pdf · osnovne karakteristike šuma hrasta lužnjaka u...

Documents