8/7/2019 Br. 19. - Pujanke

1/2

Stari panj

Jiaj, sudei po krtim zapisima u SvetomPismu, oito pripada ovoj drugoj skupini. Noipak, Bog je i u njegovom primjeru pokazaoda i po krivim crtama moe ispravno pisati.Zato nam je i ostao zabiljeen u Kristovu ro-doslovlju. Zato prorok Izaija i navijeta mla-dicu koja e izniknuti iz tog starog panja.

Jiaj dovede sedam svojih sinova

Sigurno je bio ponosan dok je prorokupokazivao sedmoricu sinova. No, premda

je bio pozvan da doe sa svim sinovima,Davida, najmlaega, nije doveo, nego ga jeostavio kod ovaca.

Ljudi preesto stavljaju sebe na mje-sto onoga koji odreuje to i kako trebainiti. No, valja nam se pokoravati Bojojvolji. Bog ne mjeri naim mjerilima. Bogne gleda stasitost i miie, nego proniesrce. Zato i niti jedan od Jiajevih sinova,koji su smatrani snanima, ne biva iza-

bran, nego najmlai, osmi sin. On timeujedno postaje praslika Mladice koja eizniknuti iz panja Jiajeva, onoga koji euskrsnuti u osmi dan, odnosno u prvi danu tjednu. Onoga koji e, nakon stvaranjasvijeta u sedam dana, simbolikim osmimdanom stvoriti novo nebo i novu zemlju.

Deset sireva odnesi njihovu suniku

Jiaj po svom sinu alje mito za zapo-vjednika pod kojim su ratovali njegovi sinovi.Vjeruje da e svojini dodvoravanjem pote-djeti sinove i omoguiti ini bolji poloaj.

Usput iskazuje silno nepovjerenje pre-ma Davidu jer trai od njega da mu doneseznak da je izvrio to mu je naloio.

S druge strane Bog sudbinu svog naro-da povjerava djeaku, a ne ljudima na po-loajima i s vlau. I Bog itekako pokazuje

da ima povjerenja u Davida kad ga upuujeu dvoboj s Golijatom. Jo jednom se jasnooituje razlika u Bojoj i ljudskoj perspek-tivi i razliitom poimanju stvari.

Sin Jiajev

Kralj aul, osjeajui kako se milostBoja odmie od njega koji je nije htio i is-punja Davida, sve vie i sve jae pokazujeneprijateljstvo prema njemu. S podsmije-hom i porugom ga naziva sinom Jiajevim.

Kao da eli slomiti njegov ponos spomi-njui njegovo podrijetlo i oca koji se uzdaou ovjeka i svoje kombinatorike.

I opet se pokazuje kako Bog drugaijegleda na ljude i ne obazire se na podrijetlo,nego poziva svakog ovjeka da ispuni svojeposlanje i uini svijet boljim mjestom.

J I AJ

Postoje ljudi koji se ponosno zalau za svoju obitelj i nastoje svo- jim potomcima ostvariti sretniju budunost. A postoje i oni kojimisle da e dodvoravanjem i pokornou uiariti neto za sebe i svoje.

Prvo itanje: 1 Sam 16, 6-7. 10-13 | Drugo itanje: Ef 5,8-14

Evanelje: Iv 9, 1-41

Isus nakon razgovora sa svojini uenici-ma pristupa slijepcu od roenja i mae ga ka-

lom koji je zamutio, premda je bila subota i topo Zakonu nije smio uiniti. Time jasno po-kazuje da se ono to se ima dogoditine ostva-ruje po Zakonu, nego po duhu. Zakon takve

osobe smatra neistima i prokletima. A Duhih pretvara u proroke i znak Boje ljubavi.

Premda se radi o slijepcu od roenja, Isusga alje da se opere u kupalitu Siloamu. Ne

ozdravlja ga odmah, niti ga vodi do kupali-ta, nego ga tamo - alje. Mnogi od nas, ele-i pomoi osobama s posebnim potrebama,zapravo dovodimo u pitanje

njihovo dostojanstvo i njihovponos. Potrebno ini je pomoisamo u onome u emu ini jepomo potrebna. Ne smijemo

ih smatrati nesposobnima zaivot. Jer jesu sposobni za ivot.Moda ne za ivot koji nam senamee u reklamama i flm-

skim iluzijama, ali jesu za stvar-ni ivot u stvarnome svijetu.

Moemo uiti i iz negativ-nog primjera odnosa premaslijepcu od roenja koji pokazuju njegovi

sumjetani i arizeji. Ponajprije o ovjeku raz-govaraju mimo njega. Ne doivljavaju ga kaoosobu, nego kao predmet rasprave. Ne po-

stavljaju mu pitanja, nego o njemu zakljuuju.Ne smatraju ga samostalnom osobom, nego,premda je punoljetan, zovu njegove roditelje.

U odnosu prema slijepcu pokazane su isve predrasude koje i danas postoje o oso-

bama s posebnim potrebama. Dvije najva-nije su da se mi koji se smatramo zdravima,

volimo doivljavati vrjednijima i boljima.

Skloni smo podcjenjivati osobe s posebnim

potrebama pa ak i onda kada ini naizgled

elimo pomoi ih biti od koristi. Bivamo

poput arizeja koji si daju za pravo vrijeati

i ismijavati onoga na kome se pokazalo Bo-

je milosre i ljubav. Etiketiraju ga i njegovosvjedoanstvo ne smatraju vrijednim jer se,

kako misle, sav u grijesima rodio.

Zato ga arizeji, kada shvate istinu koju

ne mogu prihvatiti, izopuju iz zajednice. Jer

se drznuo biti netko drugi. I u tom trenut-

ku Isus ponovno dolazi k njemu. Ovaj put

mu otvara oi srca. Pomae mu

da, nakon to je u moguno-

sti prepoznati svijet oko sebe,

postane sposoban shvatiti onoto ga okruuje i to svakoga

ovjeka, koji nije oslijepio svo-

je srce, neminovno vodi Bogu.

Slijepac od roenja nas,

zajedno sa svim osobama s

posebnim potrebama svakog

vremena i prostora, ui postu-

pnosti i potrebi polakog hoda.

Kada govori o Isusu, onaj na

kome se iskazala veliina ljubavi Boje, naj-

prije ga naziva - ovjekom. U drugoj azi,Isusa poinje shvaati kao proroka i neu-

straivo svjedoi da je - prorok. Nasuprot

njegovoj rjeitoj neustraivosti stoji kuka-

viluk njegovih roditelja. I jo jedan dokaz

da onaj koji istinski doivi Boga nema ra-

zloga za strah, niti pred i kim strahuje. Na

kraju, u treoj azi, ozdravljeni ovjek Isu-

sa priznaje - Gospodinom. Prihvaa ga za

svog Boga i pada niice pred njim.

PITAJTE NJEGA. . .

8/7/2019 Br. 19. - Pujanke

2/2