uskrs 2020. br. i (61) - sibenska-biskupija.hr...žet sav život isusa krista i događaji spasenja:...

USKRS 2020. bR. I (61)God.XLIII.

GOD. XLIII. USKRS 2020. br. I (61)

Župnikova uvodna riječ

l i s t ž u p e m i l j e vc i

RaspoRed nedjeljnih i blagdanskih misa od UskRsa do božića

2. uskrsna nedjelja, 19. 4.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

3. uskrsna nedjelja, 26. 4.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

4. uskrsna nedjelja, 3. 5.Prva sv. pričest, Drinovci u 11 sati


6. uskrsna nedjelja, 17. 5.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11

UZAŠAŠĆE – SPASOVO, 21. 5. Drinovci u 11 sati

KRIZMA, 23. 5.Drinovci


MISA U KAPELICI U SEPERIMA, 30. 5.u 18. sati

DUHOVI, 31. 5.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

PRESVETO TROJSTVO, 7. 6.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

TIJELOVO, 11. 6.Drinovci u 11 sati

11. nedjelja kroz godinu, 14. 6.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

12. nedjelja kroz godinu, 21. 6. Dan oslobođenja MiljevacaDrinovci u 11 sati

13. nedjelja kroz godinu, 28. 6.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

SV. PETAR I PAVAO, 29. 6.Širitovci u 10 sati14. nedjelja kroz godinu, 5. 7.Širitovci u 9, Drinovci u 10.30 sati

15. nedjelja kroz godinu, 12. 7.Drinovci u 9, Širitovci u 10.30 sati

16. nedjelja kroz godinu, 19. 7.Širitovci u 9, Drinovci u 10.30 sati


DAN KARALIĆA, 1. 8. Kapelica Gospe Lurdske u 18.30 sati

18. nedjelja kroz godinu, 2. 8.GOSPA OD ANĐELASredišnja misa na Visovcu u 10.30 Drinovci u 19 sati


VELIKA GOSPA, 15. 8. Središnja misa na Visovcu u 10.30Drinovci u 19 sati





24. nedjelja kroz godinu, 13. 9.GOSPA OD MILOSTIDrinovci u 10.30 i 17 satiHodočašće u Međugorje, 19. 9.



27. nedjelja kroz godinu, 4. 10. Sv. FranjoDrinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

Dragi Miljevčani, kao župnik često se susrećem s problematikom nepovjerenja u Božju opstojnost i njegovu ljubav kojom nas želi zaštititi od zla. Naprimjer, dođu mi ljudi koji žele krstiti dijete, a nisu vjenčani. Iako nemaju nikakvu zapreku za primanje sakramenta ženidbe, osjećam kod njih jedno nepovjerenje prema ulasku u sakrament ljubavi te spoznaji da će zaštićeni snagom Božjeg sakramenta ljubavi kvalitetnije živjeti.

Nadalje, svjedoci smo kako teško ljudi povjeruju da je sakrament bolesničkog po-mazanja sakrament ozdravljenja, kako onog duhovnog, tako i tjelesnog. Kada, pak, život pritisne s raznih strana, često se odajemo strahu kako će sve završiti, a premalo dajemo prostora i povjerenja Bogu koji može sve okrenuti na dobro. Mogli bismo na-daleko nabrajati razna nepovjerenja koja opterećuju današnjeg čovjeka. Na kraju, depresija jest bolest koja nastaje i razvija se zbog nemogućnosti pronalaženja smisla te nedostatka nade da će biti bolje, da će zlo biti poraženo. Ništa novog pod Suncem.

Slično je mučilo i Isusove učenike – apostole. Dok su oni o tome razgovarali, stane Isus pored njih i reče: “Mir vama!“ Oni zbunjeni i prestrašeni pomisliše da vide duha.

Isus im reče: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? No, Bog ima odgovor i rješenje. Pogledajte ruke moje i noge moje! Ta jesam! Opipajte me i vidite jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam!“ Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, On im reče: “Imate li ovdje što za jelo?“ Oni mu pruže komad pečene ribe. On uze i pred njima pojede.

I danas je moguće primijeniti isti recept. Čovjek želi znak, dokaz. I Bog nam sva-kodnevno, uporno i redovito daje znakove koje možemo opipati, te se uvjeriti da je On živ, među nama prisutan. Kada to prihvatimo, svaki strah i neizvjesnost, tjesko-ba i depresija će nestati. Tada dolazi radost i po nama se širi do svakoga čovjeka.

Neka vam svima budu radosni uskrsni dani i blagdani!Sretan Uskrs želi Vam

Bog nam nudi znakove prisutnosti!

3MILJEVCI USKRS 2020.

Snaga uskrsnuća je u nama!uskrs

Kao što pile kuca iznutra na stijenku jajeta da bi izišlo van, tako i čovjek treba iznutra kucati Duhu Božjem na stijenku svoga života da bi izašao u uskr-snuće, u snagu, zdravlje i mir.

Uskrs je eksplozija svjetla, mira, slobode i lju-bavi. Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u po-vjerenje, u ljudskost koja više nikada ne može

prestati. Uskrs je dan koji unosi stravu i nemir u sve neprijatelje čovječanstva. Uskrs je dan čovjeka, to je dan vječne nade, dan nove povijesti čovječanstva.

Isus je uskrsnuo, prvi u povijesti svijeta. On nije oživio poput Lazara, nego je njegovo tijelo uskrslo, a to znači preobraženo, oslobođeno od raspadanja, smrti i bolesti. Nad njim stari bezbožni svijet nema nikakvu vlast. To je, dakle, spas ljudskog tijela i ljudske naravi od raspadanja.

Isusovo tijelo je produhovljeno. Preobraženo je Du-hom Božjim, a ne bilo kojim duhom. Plodove Isusovog uskrsnuća doživljavamo u krštenju i u sakramentima. To uskrsnuće u svakom od nas raste do punine, sve do Sudnjeg dana, kad ćemo uživati čitavu vječnost, savršeni sklad naravi, prirode i prijateljstva s Bogom i među ljudima.

Isus, dakle, nije oživio da živi negdje na zemlji. Time se ne bi dogodilo ništa novo u ljudskoj povijesti i u prirodi. On je preobrazio ljudsku narav, otvorio vra-ta za preobrazbu čitave prirode, svakog čovjeka, cije-log čovječanstva i ljudske povijesti. To znači da je odu-zeo mogućnost da pakao, Sotona, grijeh i smrt imaju vlast nad čovjekom. Čovjek, dakle, ima izlaz, ima spas, može se osloboditi patnje, masakriranja, smrti, ubijanja i nepravde. Neprijatelj čovjeka i čovječanstva je zauvijek izgubio bitku. Smrt, grijeh, đavao, mrak i patnja su pobijeđeni. Snaga uskrsnuća je u nama. Ona nam je udijeljena po krštenju.

Uskrsna jaja dočaravaju tu istinu. Kao što pile kuca iznutra na stijenku jajeta da bi izišlo van, tako i čovjek treba iznutra kucati Duhu Božjem na stijenku svoga života da bi izašao u uskrsnuće, u snagu, zdravlje i mir. U svakom čovjeku je ta klica života, kao u jajetu. Važ-no je da se ona razvija i da čovjek počne rasti u veliko Božje dijete koje može živjeti u skladu i miru sa svima.

Uskrs ne znači da je Isus nekamo otišao od nas. On je upravo ostao među nama. No, on nije prisutan na naš, tjelesni, način, on ne zauzima neki prostor nego

čeka na nas, gdje će neprijatelj biti pobijeđen, gdje će vidjeti uzaludnost svojih protučovječanskih napora, gdje će vidjeti da je prevaren i da se jedino nije ispla-tilo činiti zlo.

Uskrs govori svakom patniku da izdrži svoj Veliki petak i Veliku subotu, govori ranjeniku da se ne boji, jer će dobiti svoje ruke i noge, svoje oči i usta, govori svakom gubitniku radi pravde i slobode da će dobiti svega u izobilju. Zbog Uskrsa nema besmislenih živo-ta, nema izgubljenog vremena ni izgubljenih radosti, nema želja i čežnji koje neće biti ispunjene. Sve naše čežnje su ispred nas i odlaze u ispunjenje i život bez kraja.

Tu pobjedu treba čestitati. Pružimo si ruke i zaže-limo da svaki od nas sretno uđe u Uskrs. To je jedina nada, jedino što ne smijemo promašiti.

Aleluja je danas poklik koji najviše odzvanja i ori se crkvom i svijetom. On znači: “Slavite Gospodina.“ To je poziv da kličemo, da podignemo svoj glas i svoje srce i reknemo Bogu hvala što smo smjeli biti ljudi, jer živimo vječno. Što Bog sve nije učinio za tebe? Stvorio te, otkupio i vodi te u nezamislivu baštinu života koji nikada ne može prestati. Radost koja nema kraja. Lju-bav u kojoj ćeš plivati i koju ćeš moći dijeliti sa svima.

Neka ti je sretan ovaj Uskrs poštovani čitatelju. Aleluja!

Tomislav Ivančić

istovremeno zauzima sve prostore, čitav je kod svakog čovjeka, istovremeno na nebu i na zemlji. On sjedi zdesna Bogu, a to znači da kao čovjek ima svu vlast nad nebom i nad zemljom. On je i na zemlji, kroz služ-benike Crkve dijeli sakramente, propovijeda, čini nas dionicima svoga uskrsnuća i dijeli nam svoju baštinu, upravlja Crkvom i ljudskom poviješću.

Uskrs je stvarnost koja u nama živi i želi se u nama razviti. Tek Uskrs pokazuje kako veličanstvenu per-spektivu i život u izobilju ima čovjek. Stoga Uskrs tre-ba slaviti. Taj dan treba imati najbolja jela i pića i naj-bolje odijelo, najbolje ukrasiti svoj dom. Sve oko nas bi nas trebalo podsjećati da nismo podložni smrti, ras-padanju, umiranju i zlu, da nijedan neprijatelj čovjeka i čovječanstva nema vlast nad nama, da smo uvijek u Božjoj ruci i da je konačna pobjeda naša.

Posljednju riječ ima Uskrs. Novo nebo i nova zemlja

4 5MILJEVCI USKRS 2020. MILJEVCI USKRS 2020.

VELIkI TJEDAN

U njemu je sažet sav Isusov život!

Otkriti svoje mjesto u drami života Isusa Krista znači spoznati istinsku vrijednost života kojeg u ovom času živimo

Z ašto ovaj tjedan, jedini u godini, mi kr-šćani nazivamo Veliki ili Sveti tjedan? Ni-smo li mogli nazvati tako i tjedan u kojem slavimo Isusov rođendan, ili tjedan po

Uskrsu u kojem slavimo njegovu pobjedu nad smrću i proslavu?

Baš ovaj tjedan nazivamo Velikim jer je u njemu sa-žet sav život Isusa Krista i događaji spasenja: Isusova muka, smrt i uskrsnuće po kojima svaki čovjek ako želi može postati sudionikom života vječnoga.

Kad bi u životu jednog čovjeka netko veličao samo njegovu muku, znoj i suze, a ne i plodove te muke, dje-lovao bi neozbiljno i uvredljivo. Čak besmisleno! No, kad bi se slavio i uzdizao nečiji trijumf a njemu ne bi prethodio trud i znoj bio bi neuvjerljiv. Što više, ta-

Duhu Svetom

Što si Duše, nešto milou svaku se molitvu sakrio gdje da tražim svjetlo tvojeda ublažim boli svoje?! Crpiš od Boga svoju snagu da nam daruješ novu nadu utkan si u svaki redaku početak i svršetak. Duše Sveti ne znam do tebe doprijetiali te drugome mogu prenijetidahom, mirom, suzom golomsamo jednim svojim blagoslovom. Duše Sveti Trojstvom zagrljensvakoj molitvi ti si korijensvakoj misi ti si temeljmojoj duši grijeh zacijeljen.Duše Sveti gdje se skrivaš čistom srcu se otkrivaš hoćeš li otkriti lice svojeili su u tajnosti sve moći tvoje..?!

Blaženka Lovrić

kva proslava bi bila smiješna a slavljenik bi se doimao poput klauna. Tako je i s Isusom iz Nazareta. On ne nudi samo muku, ali niti samo uskrsnuće. On ne kaže: “Lako ćemo!“ niti prešućuje užas tjelesne smrti, niti strahotu smrtne agonije. Isusova sudbina je u ovom tjednu zgusnuta do skrajnje jednostavnosti i svatko tko želi može je vidjeti jednim pogledom i donijeti presudnu odluku za svoj život: prihvatiti i ući u sudbi-nu Sina Božjega ili je odbaciti.

Tko iskreno želi upoznati Isusa Krista, bio to kršća-nin koji je posustao i počeo sumnjati u svoj ideal, ili čovjek koji pokušava svojoj sudbini naći smisao, neka dođe na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu na bogoslužje, u velikom broju ljudi koji su bili na ra-zličite načine dionici Isusove muke i smrti - pronaći i svoje mjesto.

Sjetimo se nekih. Na Posljednjoj večeri Juda otkriva svoje pravo lice. Za novac prodaje život i Isusov i svoj. Dugo je glumio, ali je morao doći čas kad je maska morala pasti. A s njom je pao i on. Život je izgubio, a poslije je kao i obično novac pripao onima koji su ga po njemu dobrim dijelom i uništili. Petar, na riječi-ma silan: “Gospodine, život ću svoj položiti za tebe!“ (Iv 13,37), a u duši slab. Nije prošao niti jedan dan, a već ga je zatajio. Ivan osta do kraja uz svog Učitelja. Nije ga smelo što mu je Spasitelj nevin “ubrojen među zločince“ i po tom je i njegova glava na panju. Slijede: Herod, koji je imao marionetsku vlast, ali je i zbog nje bio spreman ubiti; pa Kajfa, predstavnik religiozne vrhuške koja govori da je Bog njihovo vlasništvo te je stoga svatko drugi koji govori u Božje ime lažnjak i nelojalna konkurencija koju treba svim sredstvima uništiti. Tu je Baraba, lokalni kriminalac i ubojica i svjetina kojoj su barabe uvijek bliže od svetaca. O Pi-latu je sve znano: “vlast je vlast, a čast je čast“. Ali ima tu i Šimuna i Veronika, onih koji su bili solidarni. Tko nam je najbliži?

Otkriti svoje mjesto u drami života Isusa Krista znači spoznati istinsku vrijednost života kojeg u ovom času živimo i perspektivu koja nam se nudi ako pođe-mo za njom.

fra Ante Grbeš


u CrkVI IMENA IsusOVA

Zadovoljstvo nam je što možemo izvijestiti o čak dva koncerta duhovne glazbe u našoj župnoj crkvi Imena Isusova u protekloj 2019. godini.

13. travnja svojim koncertom pučkih korizmenih napjeva počastio nas je vokalni ansambl KUD-a “Klek“ iz Ogulina. Koncert je održan u sklopu XVIII. večeri pasionske baštine čiji organizator je, uz Pučko otvoreno učilište Drniš, Župu Gospe od Ružarija u Drnišu, Župu sv. Petra u Siveriću, bila i naša župa. S obzirom da je ansambl jedan od najcjenjenijih u Domovini u izvođenju izvornih pučkih napjeva, bila nam je čast biti im domaćinom.

Zbor naših mladih nas je i ove godine, po drugi put, razveselio priredivši nam božićni koncert 26. prosinca. Koncert s nazivom “Na slobodu pozvani“ održan je pod vodstvom Franke Kulušić, učenice drniške gimnazije, a imali smo priliku slušati duhovne šansone u izvedbi naših mladih župljana koji su nam i glasom i stasom uljepšali božićno slavlje. Kao i prethodne godine, ugodno su nas iznenadili svojim rukotvorinama – prigodnim nakitom za božićna drvca. Gošća zbora mladih bila je naša župljanka Irena Pulić koja je svjedočila o svojemu hodočašću, Putu sv. Jakova.

Božji pivci zapivašeBožju Majku vapijašeUstaj Divo diko našaDžudije ti sina vodeZa njim vruće čavle nosePod nokte mu udarašeDo moždana dolaziše

Tute niko ne bijašeNego Petar i IvaneOni idu doli graduPa dozivlju Gospu dragu

Faljen Isus Gospe dragaDžudije ti sina vodeZa njim vruće čavle nosePod nokte mu udarašeDo moždana dolaziše

Kada Gospa riječ razumiOd žalosti mal ne umriMandalino slugo mojaDosad si mi sluga bilaSada budi s Bogom sekaBilo ruho s mene svlačiCrno ruho na me oblačiPa podiži crne skutePa mi ajmo dugim putim

Oj džudijo gorka braćoOtvorte mi dvoje vrataTute j moga puno zlataNit džudije razumišeNiti vrata otvoriše

Oj džudijo gorka braćoOtvorte mi dvoje vrataTute j moga puno zlata

Koncerti duhovne glazbe Božji pivci zapivaše

Kad džudije razumišeGospi vrata otvorišeGospa gleda živa BogaI Isusa sina svoga

Daj mi sine križ ponit ćuI na križu krv prolit ćuIsus s križa progovaraPo milosti Božjeg dara

Ajd odatle moja matiNe mogu ti križa datiIz križa će Sunce sjatiSve sirote ogrijati

Ti Isuse budi hvaljenPo sve vijeke vijekaAmen

Zapisala Anka Vlaić, kao djevojčica pjesmu naučila

od tete Mande KulušićKUD Klek iz Ogulina povodom XVIII. večeri pasionske

baštine u crkvi Imena Isusova 13.4.2019.


A onda, odjednom, iznenada,netko mi sve to pokvari i sakri.Pojavi se tamni oblak, sjena prođei osjećaj ne baš lak.

Želio je omesti radosti i snove moje.Šuškanje šaša i lagani udar vala stvarnost to je.U čudu ostajem. Usne nijemesve dok netko ne zazove,Gospe Moja, tvoje ime.

Tamni oblak nestane.Sjena se uplaši imena tvoga.Mir u srce i dušu ponovo uđe.Osjetim spokoj, zahvalnosti zaboravim ono ružno, tuđe…

Zlatne niti ponovo se spustišena moj dlan.Duša i srce radosno treperi.A mi, mi smo se na razasutim medaljonima sreli…

Ljiljana Galić

RAZASUTI MEDALJONI

Krivudava staza što vodiu ovozemaljski raj.Razasuti medaljoni strpljivi i moćničekaju, čekaju naše korake.

Hodam kao u snu plašeći se da nešto ne pokvarim.O Bože zar je to zaista stvarnost?!

Pogled s vrha. Bistar.Oči i um kristalno čisti.A mi, mi smo samo isti.

Krka, ponosna i divna,tiho, neprimjetno vijugai traži svoj smiraj u visovačkom jezeru.

Tamo negdje drvena klupačeka umorne i zaljubljene šetačea Gospa Visovačka zove, ponovo zovesvake nove zore.

Čempresi i borovi pričaju tajanstvene pričedok vjetar tiho pjeva u njihovim granama.

Vidim dugu iako kiše nema.Sunce mi priča i čujem glas Tvoj.Ti, Ti si samo moj!

Znam da imaš svoj plan, veličanstveni plankoji ne razumijem.Strpljivo čekam i molim.Sve što je od tebe silno volim.

Crkva Sv. Petra i Pavla, Širitovci

14. siječnja proslavili smo blagdan zaštitnika naše župe. Proslavili smo Ime Isusovo.

Evo osvrta visovačkog novaka na naš najveći blagdan:

Veliko mnoštvo vjernika sudjelo-valo je na euharistijskom slavlju koje je započelo procesijom oko crkve Imena Isusova. Slavlje je predvodio meštar novaka fra Mijo Šabić, a u koncelebraciji su bili župnik milje-vački fra Ivan Vidović, gvardijan sa-mostana u Omišu fra Nedjeljko Šabić, vikar samostana u Omišu fra Petar Pletikosa, ispovjednici u župi Drniš fra Milan Ujević i fra Frano Samodol.

Fra Mijo u svojoj propovijedi na-glasio je glavnu poruku evanđelja u kojoj Isus predstavlja sebe kao Put, Istinu i Život. Misno slavlje uveličao je je župni zbor Presvetog Imena Isu-sova, te ministranti i visovački novaci kao čitači.

Proslava Imena Isusova


Od srca vam preporučujem da bez straha svoj život i svoje pu-teve predajete Bogu koji nas ljubi i uvijek izvede za nas najbolje

Dragi Miljevčani, došlo vrijeme da se i ja predstavim. Nisam rodom s Miljevaca već iz Slavonije. Ime mi je Vlasta Ivić. Pi-tate se kako sam ovdje dospjela. Pa tako što sam se udala za

Miljevčanina Željka. Kako se to zbilo? Duga je to priča, pokušat ću je skratiti. Dolazim iz obitelji koja je tradicionalno vjernička. Nakon domovinskog rata te rastave mojih roditelja bilo je teško ostati u Cr-kvi. Vrlo teško razdoblje i velike kušnje u vjeri. Ali Bog je poslao u našu župu, župu sv. Josipa, jednu ekipu, njih troje (jednog bogoslova, jednog fratra i buduću časnu sestru), koji su svjedočili kako ih je Isus spasio. Župnik je prihvatio župne kateheze za neokatekumenski put obnove katoličke vjere, pa sam tu otkrila milosrdnog Boga koji me ljubi unatoč mojim grijesima. Tako da sam odlučila ostati u Crkvi.

Već dugo sam Boga molila za poziv koji sam osjetila u svom srcu, a to je brak. Molila sam ga za osobu koju je On namijenio za mene. Prolazile su godine dugog čekanja i molitve krunice pred Presvetim, za kršćanske obitelji i za svog budućeg muža. Činilo se da se ništa ne događa, svi su digli ruke od toga osim mene i Boga.

Prvi poziv koji sam dobila od Boga je - biti vjeroučiteljica. Poticaj je došao od jedne časne sestre od Srca Isusova, u mojoj župi, koja je vjerovala da bih mogla biti dobra vjeroučiteljica. Nije mi bilo u prvi mah jasno, ali mi je srce gorjelo. Tako da sam i tu vidjela Božja čudesa.

Dao mi je da završim fakultet u Zagrebu, kada sam mislila da zbog financija nikako neću moći. Zatim mi je providio posao, sve do stal-nog zaposlenja u svom mjestu u Slatini kod Virovitice. A onda, na-kon pet godina, kada sam intenzivno bila u molitvi, Bog mi je poslao Željka kojeg sam upoznala u Zadru na odmoru i u razgovoru smo se prepoznali. Zajedno smo molili za osobu od Boga deset godina. Oboje smo zahvalni Bogu što nas je doveo do braka.

Kada sam došla na Miljevce nisam očekivala posao, ali u vjeri i mo-litvi Bog je providio posao i ovdje. Stvarno sam prezadovoljna Bogom i zato vam od srca preporučujem da bez straha svoj život i svoje puteve predajete Njemu koji nas ljubi i uvijek izvede za nas najbolje.

Na Miljevcima mi je stvarno predivno: čist zrak, netaknuta priro-da. Drugačije podneblje, ali predivno. Moja baka je rodom iz knin-skog Vrpolja. Uvijek mi je pričala kako je čuvala ovce kod Promine i kako se penjala po njoj. Jako sam radosna što sam ovdje, tu su ljudi plemeniti i otvorena srca. A i zahvalna sam jer imamo i radimo svoj vrt, držimo kokoši, domaća jaja, neprocjenjivo. Oko nas nema puno mladih ljudi, to je šteta za njih jer ovo se ne može vidjeti u gradu, a domaća hrana ne raste u centrima. Možemo biti zahvalni Bogu i po-nosni na to što imamo.

Na kraju veliki pozdrav svima, molimo jedni za druge i koračajmo zahvalno i hrabro s Bogom naprijed!

Vlasta Ivić

Selo milo selo dragoSelo veseloTi najveće naše blagoSelo mileno.

Ti si uvez domovineSelo veseloNek te svaka briga mineSelo mileno.

Ti jedino sačuvaloNaše blago siTi jedino odnjihaloPrve ljude si.

Sačuvalo dragi jezikSelo veseloI narodne običajeSelo mileno.

Tko ne ljubi selo tebeTo ni čovjek neTko prezire selo tebeTo ni Hrvat ne.

Kad je Švaba, kad je TurčinHtio nas satrtTu jedino seloZadade im smrt.

Kad njemština zavladalaPo gradovima svudU hrvatsko naše seloZapriječen joj put.

Zdravo da si selo dragoSelo veseloČuvaj dalje svoje blagoSelo mileno.

Mara Matočec(1886. – 1967.)

Bog mi je poslao ŽeljkasVJEDOČANsTVO VJErE

Selu

Vlasta i Željko Ivić

Sport!Ponosi se Lipa Naša

Kolijevka si sportašica i sportašaStijeg se vije himna svira

Sretna j zemlja što vas imaVatreni!!!

I u srdžbi i u bijesuKockastom sam viran dresu

Našem dresu našoj bojiOj Isuse mi smo tvojiPijem vina vatrenoga

Bodrim momke našeg rodaNe može se uvik pobiditi

Hrabro igrat i dres oznojitiBarakude kauboji i svi ostaliTko to može zamiriti vama

Svim izbornicim podrška je mojaSpomenit ću ja svoga idola

“Mali Hrvat iz Istre“Političari!!!Desni ili livi

Što vam ovi narod skriviLivi ili desni što radite jeste li svjesni

Politika kupus ne začinjaVeć debelo meso ovnovimaDi se vari kupus i slaninaTu kolega nema ogrizina

Barićetan UskrsSvim bi poželija

A abaško braniteljim i sportašimPonosni smo jer ste naši

S našim pozdravomBog i Hrvati!!!

Vaš Ante Kulušić GodinaKulušići 28. veljače 2020.


Postoje ljudi koji su svoju ve-liku životnu energiju koju su dobili od Stvoritelja odlučili

uložiti u društvenu dobrobit. Ako se sjetimo da je naš život u vječnosti samo jedan trenutak; zaista, stolje-će sedmo i nije baš tako davno bilo, a težnja za slobodom, čežnja za isti-nom i borba za dobro – postojala je tada kao što postoji i sada. Zbog ra-zlike u ljudskoj naravi i društvenim prilikama, junaštvo je iskazivano na različite načine, ono je zapisiva-no i, iznad svega, pamćeno.

Mi smo, Miljevčani, na području naših sela, osim spomen-ploča pa-lim junacima u Domovinskom ratu, podigli spomenike šestorici Hrvata koji nam mogu biti uzor u svojemu hrabrom društvenom djelovanju:

Petru svačiću, posljednjem hr-

vatskom kralju - na vrhu visovačke strane

Jurju utišinoviću, kardinalu Katoličke crkve - uz crkvu Imena Isusova

stjepanu radiću, hrvatskom političaru - ispred osnovne škole u Drinovcima

Franji Tuđmanu, prvom pred-sjedniku Republike Hrvatske - na njegovom trgu u Drinovcima

fra Petru Grabiću - na njegovoj rodnoj kući u Širitovcima

fra Šimi samcu - na pročelju “Miljevačkog sabora“ u Drinovcima

Valja nam se podsjetiti zašto se spominjemo tih velikih ljudi. U prošlom broju lista Miljevci pisali smo o Franji Tuđmanu, prvom pred-sjedniku Republike Hrvatske. Sada vam predstavljamo politička zbiva-

nja u 20. stoljeću i velikana kojeg su nam ona izrodila – Stjepana Radića.

Stjepan Radić je 1927. godine, pred 4000 mještana Miljevaca i okolice, održao politički govor na-zvavši nas “republikom“. Više o po-litičkim zbivanjima toga razdoblja u našem okruženju možete pro-čitati u zborniku Miljevci (Župa Miljevci u razdoblju od 1900. do 1950. godine). Starijim mještanima preneseno je sjećanje njihovih ro-ditelja na noćenje Stjepana Radića u Ključu, u, sada oronuloj, nekada dobrostojećoj kuli u Čipčićima, ču-van od miljevačkih radićevaca.

Djelovanje ovoga velikana ostavi-lo je velik trag u mukotrpnom stva-ranju naše države i zato mu spremno poklanjamo sljedeće stranice našega Lista.

Spomenici velikanima Pozivanje na državnost konstanta, nacionalna posebnost neupitna!

u 1927. godini radić je, posje-tivši Miljevce, održao jedan od po-sljednjih političkih nastupa u ko-jem je govorio “o vjeri u ujedinjenu i samostalnu Hrvatsku…“

Stjepan Radić ulazi u red najpo-znatijih, najznačajnijih i najcje-njenijih hrvatskih političara

u cjelokupnoj Hrvatskoj povijesti. Stranka koju je osobno, uz veliku pomoć brata, izgradio i vodio u izni-mno turbulentnom razdoblju hrvat-ske povijesti, u historiografiji i jav-nom govoru vremenom se ispreplela s njegovim likom i djelom. Zaklju-čak da se u djelovanju i pisanju jedne osobe mogu pratiti ključne aktivno-sti stranke, od temeljnih odrednica pa do praktičnih političkih odluka, u Radićevu slučaju ima čvrst temelj. Zbog toga se nerijetko u tisku i govo-ru u ono vrijeme često za pripadnika iste upotrebljavao riječ “radićevac“.

Stranka je oduvijek, bez obzira na političke mjene i primijenjene strategije imala u svome nazivu odrednicu “seljačka“. U svojim po-četcima, Radićeva stranka bila je marginalna opcija u Hrvatskom Saboru. Gledano iz šire perspektive, okupljanje istomišljenika i sljedbe-nika predstavljalo je organiziranje sićušnog broja ljudi u golemom au-stro-ugarskom tijelu. S političkim promjenama i velikim sudbonosnim lomovima nakon Prvog svjetskog rata, seljačka stranka transformira-la se u veliku političku silu da bi se povezivanjem raznorodnih segme-Kamičak

rADIćEVA kONCEPCIJA hrVATskE DržAVE


zalagao za raskidanje hrvatsko-ugarske nagodbe i novo definiranje državnopravnog položaja Hrvatske. Prijedlog imena nove političke za-jednice bio je Podunavski savez dr-žava i naroda.

Izbijanje Prvog svjetskog rata znatno je ubrzalo centripetalne pro-cese u Monarhiji i procese nacional-nog okupljanja (ne samo hrvatskog, već češkog, poljskog itd.). Bitno je naznačiti, za Hrvatsku, dvije naj-značajnije i potpuno oprečne poli-tičke platforme. Tzv. Svibanjskom deklaracijom koja je bila na tragu Radićevih misli, isticala se nužnost ujedinjenja južnoslavenskih djelova Monarhije u jednu cjelinu. Krfska deklaracija nasuprot tome teži ujedi-njenju južnoslavenskog dijela države sa srpskom Kraljevinom van okvira Austro-ugarske. Radić će, oslušku-jući zbivanja u Europi, a posebno u Češkoj, pragmatično odustati od dotadašnjih stajališta i austroslavi-stičku opciju zamijeniti onom jugo-slavenskom. Na isteku 1918. godine sudjeluje u osnivanju Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba te u Saboru 29. listopada glasuje za od-luku o raskidu svih državnopravnih odnosa Kraljevine Hrvatske, Slavo-nije i Dalmacije (s Rijekom) s Austri-jom i Ugarskom te njezinu stupanju u novu državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Radić nastavlja svoju političku ideju, ustrajući na stajalištu da nova država bude savezna umjesto unitar-na te da oblik vladavine naknadno treba utvrditi na demokratski način. Zajedno s ostalim prvacima HPSS-a će se od tada dosljedno zalagati da se Hrvatska konstituira na načeli-ma republike. Temelji novog držav-nopravnog okvira su mu hrvatsko državno pravo, načelo narodne ravnopravnosti te princip narodnog samoodređenja. Ovakve zahtjeve Radić je predstavio međunarodnoj političkoj javnosti u veljači 1919., kada se memorandumom obratio Mirovnoj konferenciji u Parizu.

Isključivo se protivio rastakanju hrvatskih povijesnih zemalja u be-

zličnu zajednicu koja će biti centra-listička (“mi hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom; hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara“). Stav da je ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske potpuno pogre-šan iskazao je često citiranim rječi-ma: “Ne srljajte kao guske u maglu!“ Prvoprosinačkim aktom i ustanov-ljavanjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Hrvatska je izgubila svoju državnost koju je, osim za kratko-trajne vladavine Josipa II Habsburga čuvala još od zajednice s Ugarskom državom 1102. godine.

Dosljedno zastupanje nacional-nih i socijalnih interesa, uz Radićev prirodni šarm i komunikacijske vještine, osigurale su HRSS-u šire-nje izborne baze. Ubrzo su za HRSS glasovali ne samo seljaci već i brojni stanovnici gradova. Stranka po bro-ju mandata postaje druga u državi, iza Narodne radikalne stranke te postaje glavni politički predstavnik Hrvata i nositelj tadašnje hrvatske politike. U novim okolnostima, Radić surađuje s ostalim stranka-ma u Hrvatskoj i ostatku države te brojnim putovanjima na kojima drži govore i susreće razne držav-nike prezentira hrvatsko pitanje, pokušavajući ga uzdignuti na eu-ropsku razinu. Godine 1924. Radić pokušava primijeniti novu strategi-ju pa je tijekom posjete Sovjetskom Savezu učlanio HRSS u Seljačku internacionalu. Navedena orga-nizacija formirana je direktivom Komunističke internacionale te je njena funkcija bila privući seljač-ke političke platforme u zajednički blok kojeg bi kontrolirala Sovjetska partija. Treba napomenuti da je to bio pokušaj Radićevog domišljanja kako da prodrma političku scenu te preokrene stvari u Kraljevini SHS u korist stranke, a ne koketiranje s komunizmom (kojem se Radić izrazito protivio). Međutim, nakon ovog poteza vlada je izdala nalog da se protiv njega primjeni Obznana, tj. zakon o zaštiti države protiv komu-

nističke djelatnosti. Nakon određe-nog vremena provedenog u zatvoru Radić se odlučuje na radikalan zao-kret u političkom nastupanju. Od-lučivši se na pokušaj ostvarivanja narodnog sporazuma između naro-da Kraljevine SHS drugim metoda-ma, priznao je Vidovdanski ustav, centralizam i monarhiju. Slijedom toga, iz naziva je ispušten termin “republikanska“ pa stranka od tada nosi naziv Hrvatska seljačka stran-ka. Radić potom ulazi u vladu kao ministar prosvjete. Međutim zbog principijelnog neslaganja i neostva-rivanja bilo kakvih pomaka u poli-tičkoj borbi, ubrzo izlazi iz vlade te ulazi u pregovore i kasniji sporazum sa Svetozarom Pribičevićem, jed-nim od arhitekata Kraljevine SHS. Nova politička platforma, naslovlje-na kao Seljačko - demokratska koa-licija s velikim blokom zastupničkih mandata zauzimala se za preustroj države, reviziju Vidovdanskog us-tava, a protiv centralističke politike.

U 1927. godini Radić je, posje-tivši Miljevce, održao jedan od po-sljednjih političkih nastupa u kojem je govorio “o vjeri u ujedinjenu i samostalnu Hrvatsku koja napose mora biti nezavisna po pitanju gos-podarstva i financija“. Aktivni istupi protiv centralizma i pojačane srpske hegemonije stvarali su sve zlokob-niju atmosferu u kojoj se u tisku, a i javnom govoru, Radiću otvoreno prijetilo.

Nekoliko mjeseci nakon posjete Miljevcima, na jednom od zasje-danja, radikalski poslanik Puniša Račić je uz povike “Živela velika Srbija“ izvršio 20. VI. 1928. atentat u Narodnoj skupštini u Beogradu u kojem su ubijeni poslanici HSS-a Pavle Radić i Đuro Basariček. Stje-pan Radić bio je teško ranjen te je uskoro umro od posljedica ranja-vanja. Na veličanstvenom sprovodu na zagrebačkom groblju Mirogoju ispratilo ga je oko 300 000 ljudi.

Mate Živković,magistar povijesti

nata hrvatskog društva oblikovala u hrvatski nacionalni pokret u pr-voj četvrtini 20. stoljeća, utirući put Hrvatskoj demokratskoj zajednici koja je Radićevu ideju nadogradila, uz plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda, proglašenjem suverene i ne-zavisne Republike Hrvatske.

Na ovom mjestu potrebno je ra-zjasniti jedno od temeljnih počela seljačke stranke – federalizam koji se tumači kao ustrojstvo države s definiranom podjelom državnih poslova na zajedničke i posebne. Posebni poslovi bi prema načelima stranke svakako pripadali i Hrvat-skoj, kao jednoj od federalnih jedi-nica. U određenim fazama političke borbe postojala je i nadgradnja ovih ideja pa je Radićeva politička misao stremila i prema konfederalizmu. Sažeto govoreći, Radićeva stranka prihvaćala je isprva austro-ugarski, a zatim i južnoslavenski (jugoslaven-ski) državni okvir. Unutar takve dr-žavne zajednice rješavalo bi se pita-nje položaja i budućnosti Hrvatske. Međutim važno je istaknuti da je u Radićevoj ideologiji koncepcija hr-vatske države bila počelo, pozivanje na hrvatsku državnost konstanta, a nacionalna posebnost Hrvata ne-upitna. Bez obzira na širu državnu zajednicu, Hrvatska je morala imati sva obilježja državnosti s vlastitim poslovima. Navedeni postulati lijepo se mogu pratiti u Radićevom poli-tičkom istupanju u vrijeme Austro-ugarske i za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U 19. stoljeću, vremenu posve stranom modernom čitatelju u po-litičkom i gospodarskom pogledu, oko 90% stanovništva Hrvatske čini seljaštvo. Međutim, upravo u ovom društvenom sloju stasalo je dvoje poznate braće koja će, oblikovavši političku misao, utemeljiti prvu hr-vatsku stranku seljačke orjentacije. Poznatiji i mlađi, Stjepan Radić, ro-đen je u dobrostojećoj obitelji 1871. godine u selu Trebarjevo Desno. Od ranih dana Radić je bio sklon beskompromisnom političkom dje-

lovanju, provokaciji i aktivizmu. Zbog počestog iskazivanja protu-režimskih stavova vrlo rano je osu-đivan na kraće zatvorske kazne. U centar pozornosti hrvatske javnosti prvi put je došao 1895. godine, gdje mu je na suđenju kao drugooptuže-nom za spaljivanje mađarske zastave prilikom otvaranja HNK određena najviša zatvorska kazna. Nekoliko godina prije toga, 1891. privatno je maturirao na Rakovačkoj gimnaziji u Karlovcu, a zbog činjenice da mu je sudska odredba branila školovanje na glavnim sveučilištima, školuje se s prekidima u nekoliko velikih europ-skih centara. Boravio je u Pragu, Bu-dimpešti, Moskvi te Parizu gdje je na Slobodnoj školi političkih znanosti (École libre des sciences politiques) stekao diplomu, kasnije postavši pr-vim političarem u Hrvatskoj sa zva-njem politologa. Unutar svojih luta-nja Europom piše i djeluje u nekoliko političkih listova, a pokreće i vlastiti - Hrvatsku misao. Dobro je vladao ruskim i francuskim jezikom, dok je na češkome napisao i velik broj po-litičkih tekstova. Boravak u češkom dijelu države umnogome će utjecati na uobličavanje Radićeve političke misli. Uostalom, tamo je i prijate-ljevao s brojnim slavnim osobama tadašnje scene, primjerice Tomašom Masarykom, a tu je pronašao i brač-nu sreću oženivši Mariju Dvorak s kojom je imao četvero djece.

U trenutku u kojem se Radić izravno uključuje u politički život u Hrvatskoj postoji nekoliko opozi-cijskih stranki nasuprot Narodnoj stranci, koja je u vremenu Radićeve mladosti za bana Khuena Heder-varyja postala instrumentom reži-ma. Stranka prava (domovinaši) i Neodvisna narodna stranka (koja se odvojila od Narodne stranke), uje-dinjuju se u platformu koja će dobiti ime Hrvatska opozicija. Ubrzo će se ta platforma uobličiti u stranku pod nazivom Hrvatska stranka prava. Radić će prve političke korake po-duzeti kao tajnik Hrvatske opozicije. Kratkotrajni mandat ostat će za-pamćen po prijedlogu da se buduća

stranka nakon fuzije nazove Seljač-kom. Međutim zbog sukoba oko pi-tanja uključenosti seljaštva u politič-ki život Hrvatske, prekida suradnju te se s istomišljenicima odlučuje na samostalni put.

Iako ga ovdje spominjemo samo uzgred, stariji Stjepanov brat, Antun Radić (osnivač hrvatske etnologije) ugradio je u politički program “radi-ćevštine“ neke bitne idejne zamisli. Stjepan će, naslanjajući se na bra-tove ideje, u svojim prvim spisima isticati hrvatsku tradiciju, kulturne tekovine, hrvatski državni položaj te važnost hrvatskog jezika i njegove obrane, nasuprot srpskom jeziku.

Braća su zajedno godine 1904. udahnuli život novoj političkoj stranci - Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci. Program HPSS-a počivao je na tri programatske osnove: gos-podarskoj i kulturnoj nezavisnosti Hrvatske, ustavnom i državnoprav-nom položaju te solidarnosti sa sla-venskim narodima.

Prema maksimi da u javnom pra-vu i životu ne smije biti razlike izme-đu seljaka i gospode, stranka u sabor šalje zahtjev da se uobliči zakon pre-ma kojem će ubuduće postojati opći tajni izbori u kojem glasa svaki pu-noljetni muškarac. Na prvim izbo-rima, mlada i neafirmirana stranka doživljava neuspjehe. Može se spo-menuti da u ovo vrijeme na područ-ju Banske Hrvatske pravo glasa ima samo 48 000 stanovnika! Međutim snižavanjem izbornog cenzusa 1910. godine, HPSS postaje parlamen-tarna stranka s 9 zastupnika (pravo glasa sad ima 10,5% stanovništva). U promatranom razdoblju (1904.-1918.) bitno je napomenuti da Radić optira za austroslavizam, tj. federa-tivnu zajednicu država, kojoj je na čelu vladar iz kuće Habsburg. Spo-menuta ideja oživotvorila bi se stva-ranjem nacionalnih jedinica unutar zajedničke države. Radić je zamislio pet jedinica, a to bi bile: njemačka alpinska, češka, galicijska, ugarska te hrvatska jedinica. Potonju je imeno-vao kao hrvatsko-slovensko-srbsku Banovinu. Slijedom toga, Radić se


MILJEVAČkA BAŠTINA

Počivala su postaje odmora i molitve pogrebne povorke na putu od kuće umrloga

do groblja. Po miljevačkim seli-ma obilježene su kamenom i kri-žem a ponegdje samo kamenom. Mnogim obilježjima danas nema traga jer se odavna ne nalaze više na putu do groblja.

Mnoštvo Očenaša i Zdravo-marija za pokojne prosulo se po križanjima puteva i puteljaka, po njivama, ogredama, kamenim zi-dovima i dračama, zavjetrinama i vjetrovitom Gaju. Zemlja je ni-jemi svjedok sprovoda koji su ho-danjem i molitvom blagoslivljali cijeli naš kraj - pokornim hoda-njem s mrtvacem na ramenima. Tako se častio život i tako se ča-stila smrt. Njihovi blagoslovi su na nama.

Pojavom automobila hodanje s lijesom na ramenima je polako prestalo. Umjesto počivala ima-mo mrtvačnice u kojima se po-molimo prije mise za pokojnika. Mnogi puteljci kojima su ranije prolazili sprovodi su zarasli, a mnogi su iznenađujuće uredni, mirni i lijepi. Odišu bezvreme-nom. Što je zaboravljeno – može oživjeti pod našim pogledom. Tako i kamenje s križevima, uklesanim ili željeznim.

Prizvali smo sjećanja starijih Miljevčana na ta mjesta posve-ćena molitvom i na povorke ljudi koji su na počivalima upočivali u sprovođenju svojih najmilijih do groblja. Sjećanja su sada tu pred nama: starijima da se prisjete ovoga važnog dijela naše nedavne prošlosti, a mladima na upozna-vanje i razmišljanje.

Brištani su išli kroz Bać’će. Po-čivala su im na Čevanjkušom. Išli smo di su jare Čične, to j sad propalo, izlazlo kod Lokne kuće, i povr njijove kuće, povr Tulćove kuće i povr kuće Pajka Starčova, kroz une ulčine; škalja, ti nis moga ić kako j to bilo. Unda sađi niz onu ulcu do Martinove kuće i produži unomo dalje. Tuda se mrtac nosija.

(Marija Skelin rođ. Samodol)

u

Moj ćaća umra ’73. i noslo se. Josak je prvi vozija u đendineri Pešincu, iza ćaće mi umrla. I đen-dinera j stajala na počivalim. Ka su auti krenli, vozija Parunć i Kre-men. Al isto su ljudi išli pješke. Aut je iša polagano a ljudi su išli pješ-ke. Na počivalim ga iznesu iz auta, metnu ga pokraj križa, kleknu i zeru pomole se, poškropi se i aj ća. Kapsa se na skalom nosla i skale na zemlju. A prije, ’57., Paju Mar-kuzovog kad su nosli, nisu na ska-

lom ma ispod su bile letve. Užom se sveže. Najgore ako nisu jednaki ljudi unda koji je manji pane na nj.

Kad od počivala kreneš nema stajanja, ulaziš u crkvu.

Bila j i jedna kapsa u crkvi na tavanu, sidli na njoj kad smo bili gori. Posuđivala se.

Onda nije bilo ni kupt nigdi, praviš. Ja znam, kad sam pravija kapsu: parali šuvit ozgar i pravi kapsu. Prije se kapsa napravi ki škip: iđeš, lomi se, ozdal pod, sa strane dvi daske, ozgar poklopac, brokve zatučeš i aj ća.

Mali sprovodi. Nisu ženske sko-ro ni išle. Ono malo iz kuće isprate. Žal’lo se, nabrajalo: pozdrav ovo-ga, pozdrav onoga, pitaj nedlju…

A robe njegove, što j ima, utrpaj u kapsu. Velke robe! Ku da j to ki sada: šta š unda imat - nosija od ovce odijelo. Obučeš ga kako ko ima. Bilo j sukno: gaće, jakete su-knene. Ja znam da su pričali; kad je Japetar umra, to ti je Zvonka Šu-pna did, uni nisu imali unda svoj

Brištanska počivala, između brištanskog

kružnog toka i Bačića

‘Upočivali smo na po čivalima u sri’ Gaja!’


greb, da nije ništa istrunlo: jaketa, gaće, crvena kapa. Terluke i bičve na nogom.

Sapnu se palci, provučeš kroz bi-čve, koncom crvenim. I konac se metne na prikriž na prsi, ispod ruku. I očenaše na rukom, zamota se.

(Šime Samodol Vrbić)

u

Ja znam kad je mate mi umrla, ja nisam mogla više izdržat. Ža ti jest, nemoš ti doć k sebi, moja mate 39 godina imala, al ne moš ti više izdržat! Ledeno, kiša pala, kreni odale žalt do crkve, pa od crkve jope do počivala ka se vraćaš. Znoj te obuzme iako j zima. Zamotaš se, metneš na glavu pletinu ili šta. Unda te ta žalost ubije, ka ti nabra-jaš još si žalosniji. Kad mi je svekar umra ’73. žal’la sam ki za mate-rom. Nis moga onda od sramote da ne žališ. Rugali b se, rekli: “Nije joj ža.“ Kaži: “Da j bila ne znam kakva, al svekra j ožal’la.“

A sad neće niko ni zaplakat na groblju jer ne žali niko. Unda si mora zaplakat. Ajme moja lipa du-šoo… Sad se ne žali.

(Anka Samodol rođ. Malenica) u

Ulcom iza Jakušnova vinograda, tamo di su željezna vrata, tuda smo mi nosli mrce. Kod Bože Mackova kuće prema amo nami bija j križ. Onda kad su počeli s autim prinili

su križ doli, a ovaj su uništili. Pri-nešeno je, pa j i naš i Donji Brištana zajno. Još ka j bija Prlić, un je to. Kašnje su došla kolica, Prlić i je na-bavija. Doša asvalt… Sušći su išli jednom ulčicom, doli priko ogreda i spušćali se blizu križa. Kasnije su išli oda ulcom, a ne više priko ogreda.

Na brištanskim počivalim bija je kamen i križ. Prije j bija sam kamen. Moj pokojni diver Drago donija je križ iz Šibenika i stavija je križ od željeza u kamen na brištan-skom počivalu i ode ‘Kod križa’.

Moj Ante umra 2003. u Šibe-niku, dovezli su ga ode, nije bilo mrtvačnice, vozli ga autom. Bilo j auto otvoreno, auto iđe polako, to ti tako lagano auto iđe, mi za njim. Bilo j ljudi…, jedni su bili na Čevanjkušom, jedni ode. Ovom cestom koja je i sada. Stali smo na počivalim, iznili kapsu iz auta i pomol’li se.

(Manda Pletikosa rođ. Deronja)

u

Išli smo na vrta Radin, unim pu-tom, pa na Mackovu kuću, panda iza Pajkove kuće, do Martinove i niz unu ulcu, tuda smo mi išli. Polako se išlo, teško, zabol’lo rame pa smo se minjali. Kapsu na skale i vezali unim užom šta su prele, od sukna, sa crvenom na dnu kitom. S otim se vezalo. Samo križ je bija, ništa drugo. Un je u kamenu, izbu-

ši se kamen i stavi u nj križ. Isto ki ovaj križ gori. Isto.

Prije nije bilo grebova, ma u ze-mlju. Dođi ljudi iskopaj rupu, po-slim zatrpaj. Ko j prije ima greb?! Sve do osamdesete, sedamdestio-sme, sve j to u zemlju. Unda kasnije grebovi.

(Marko Pletikosa Markić)

u

Tamo nikada nije bilo križa neg una kamenja poslagana; jedan u vr glave, jedan u dnu nogu. Unde bi se zapisalo, čim bilo, križ na unom kamenu i gotovo. Bilo j više unde ploča poslagani. Ja ti ne mogu reć zbog čega j to: ili je tija svak svoje, nije tija na tuđe - šta će tolki?! Kol-ko godina ima da se ne iđe tamo, pa j to poturalo i zareslo, a dok smo mi nosali redovito, to se vaji ob-navljalo. Čistilo se. Bilo j i ditinje ploče i za velke.

Vako j kod nas bilo: iz kuće ka pođe, četri čovka uzmu. Do poči-vala ga nikad ne bi sminjiva, kako t je tako t je, moraš se mučt. Unda od počivala četri druga. A kasnije su ižinjali pa se u ódu minjali. Na skalom il na cumpetim od kara, pa vezali uže, kapsu na to. Il se mrtac zamota u robu - sićam se, dakuće. Nije bilo ni kapse nit je bilo grebo-va iskopani, ma u zemlju j se ko-palo. Iđu dva čovka prije za otvort greb, unda di j najstariji greb – tute. Nije se gledalo čiji j bija greb. Križ sagnjije, znaš da j greb to, a čiji je bija – ko će znat. Ne diraš uni koji je ima noviji križ, ma une stare gre-bove. Ledina i ukopalo se tako. Sad ima svak svoj greb. Nije unda bilo.

Nije unda dolazija vratar. Ka j vratar počeja dolazt?! Kasno, ka su počeli vozat. Donli križ, neko j nosija križ a od stariji ljudi vaji je neko molija Boga: kad se pođe od kuće i na počivalu. Ako j bila kiša čekaj, čekaj, ako ne stane - aj na kiši, ne moš ga ostavt za sutra. Kad se vraćali sedmina se radla vaji, jope se mol’lo i priporučivalo. Ljudi je u sprovodu bilo kako kad

Umjesto kupine na ovom mjestu ispod Mackove kuće u Bačićima stajao je gornjobrištanski kamen i križ.

i kako kome, od žena samo uža rodbina. Muški i uža obitelj. Žene žal’le u kući, zeru na grebu i tako. Pa šta triba bukat ka šta se prije bu-kalo? Ništa mu nis pomoga.

Nije svagdi bilo isto. Razlika j u vas po Drinovcim ić crkvi, neg u nas. Mi imamo uru puta dobro gazt ako ćeš ovako ić. Sa mrcom dvi ure obavezno. Stane se bar de-set-petnajst minuta na počivalom dok se to izmoli, odmori.

Kapsu su stavljali na ploče. Spu-šteš sanduk na une ploče što su poredane. Dok se moli on stoji na pločom tizim: noge prema putu, glava tamo. Kad se digne noge jope prve iđu. Noge prve iđu. Kad se ode, ploče se okreću naopako.

Ka j prije dite umrlo, a nije kr-šćeno nisu ga dali kopat u šama-toriju, moralo se vanka kopat il ga ukopa oko kuće. Nije kršćeno, ne može u šamatorij, to j taki zakon bija.

(Paško Duilo Paić)

u

Išli su kroz Gaj. Počivala su u rapi, izađe se ispod Karalića, zatim prema cesti, uz Vukovac i Budim do sv. Pavla.

Kasnije je Kremen pokojni, Šime Galić, voza s autom kad ko umre. ’76. je to počelo. I više niko na ta počivala nije iša, nego okolo, po cesti.

(Ljiljana Galić rođ. Galić)

u

To ti je karalsko počivalo. Šir-tovci su išli ulcom jednom, tamo prema Tunćim su imali počivale.

A taj križ je napravljen…ko zna, starci pravli. Bija je slomljen, unda je jedan kovač, Stipe Tomić, radi-ja u rudniku za vrime Nezavisne, stalno ode bija, stavija novi križ. Ratno j stanje bilo ali ipak su ljudi nešto radli, dobivali deke i tako. Puno j to valjalo što j ta rudnik

radija. Bija j kamen prija i unda j un u

kamen stavija križ. Stali bi kod tog križa, pomol’li se Bogu i iđemo dalje.

Ljudi bi obol’li noseći mrca. Bo-gatćani bi trčali kad nose; di je to – pet kilometara, priko Gaja. Oni su prolazli kraj naši ogreda. Sad ču-jem da j uni put zarasta, ne znam. Prije bi vaši ozdal vole dogonli onda, i ovce. Znam ja di je njijov križ, počivala; nekad su vinogradi bili tamo, ogreda neka i to. Sad ti ja ne iđem nigdi, to smo prije.

(Mate Stojanović Maćuka)

u

To j moj. To j naš križ. Mi se sad ne zovemo više Tunći nego Donji Vatavuci. Gornji Vatavuci počivala imaju lipo blizo crkve, nema puno, jedno sto metara. Ovo je samo naše, oni su išli gori ulcom. Vlaići su išli isto oda, ali ne iđu više, jer je

U Gaju u ‘rapi’ upočivali su bogatićki sprovodi.


ulca zatvorena. I Bašći su oda isto išli. To je bilo davno i ulca j zara-sla skroz, ne more se proć k njoj. Nosilo se prije na skalom mrtac, nije bilo ni kapsule ni ništa. Ja to pamtim. Zamotali ga u bokun robe, velence, šta j bilo, i tako bi ga zakopali. Onaj križ i kamen ja sam napravija da se i nas kopa tako. I neću da iđem uopće u bolnicu.

Prije željeznog križa bila je oznaka, jedan kamen i križić, tako ima tamo, kad se iđe u Grabiće. To je starinsko, to se više ne upotre-bljava.

(Slavko Vojko Vatavuk)

u

Počivalo j bilo u ‘konomiji, od Tunća bunarne, pa još amo k nami. Nije bilo ni križa ni ništa, to j unda tako bilo, starinsko. I tu metneš jedan kamen naprid, jedan nazad i tu počivalo. Meće se kapsa. Na zemlju. Unda se nosalo na cumpe-tim. Od kara cumpete i konapom zavežeš kapsu da ne pane i dva na-prid, dva nazad i en’ nosi. I ja sam

Karalska počivala

Tunićka počivala

nosa. Odalen iz Vlaića išli smo na ovaj kraj amo, pokraj ogreda, ima oputine doli, prema Čunćim, pa na Pilpovce - bunare, pa Nakuš-na ulca, š njome. Do počivala iđeš tamo još pravo. Poslim kreneš de-sno sa Tun’ća ulcom: uska bila, ku-pina, nemoš proć, jedvo smo pro-lazli, ja se dobro toga sićam. To j za Vlaiće Gornje.

(Ivan Vlaić Lovac)

u

Bilo j gadno nost našega mrca Bože sačuvaj. Unda posli smo prišli karom i unda su upočivali kod Šir-tovaca. Unda poslim kad sam kupi-ja auto, unda sam voza mrce iz na-šega sela. Sili bi kolko more meni u kabinu i u kašun, drugi u auto ko j ima s kim sist. Jedan vrâtar nije dâ da iđu autom ma pješke, ja više od ure vozija do Imena Isusova. Kad je umra Maćo Kulušić ’56. bila j zatr-pana testa od sniga. Jandre Kulušić kaže: “Ja ću očistit cestu, vozt ćemo ga.“ Ivić jedan, zet mu, kaže: “Ne, nego nost će ga. Ko j njegov neka

Počivala Grabića i Vatavuka

Po nekima je ovo znak sjećanja na počivala Gornjih Skelina.. (u blizini Sv. Pavla, na putu prema Imenu Isusovu)

nosi, ko nije ne triba ni ić.“ Mene j dopalo. Nosili smo na Čunće, Sto-jakovu lokvu, pa kad bi došli doli Čovnoj kući kreni teke desno kud se moglo proć. Mene dopane kroz ulcu i doli od Stojakove lokve nosit ga. Kažem ja i danas: čini mi se da mi je na ramenu. Bija j čovk težak, ja mislim sto dvajst kila. I nije dâ da se vozi karom! Kad zapani u snig pomozi ljudi sa strane, upaneš dovle u snig. Pedesetišeste.

(Josip Vlaić Joketna)

u

Prema Stojakim smo nosli. Odma ispod ovi ogreda. Pravo tamo na Stojake, imamo ogreda tamo mi Kulušći i kraj nji na Sto-jakovu lokvu i onu ravninu, ima Čovin vinograd tamo sa strane. Ima četri kamena, križ meko uri-zan. Između njizi mi stavi kapsu, klekni, pomoli se i ajde k Imenu Isusovu. Nosija sam zar jednoga dok nije počela vožnja. Poslim je Joketna, ka j nabavija auto, vozija. Vozija j dok nije zaratlo. Poslim su došla mrtvačka kola, napravljena mrtvačnica i tako.

Uzmi od kara cumpete, svežu se dvi daske, povežu se zajno, kapsa se stavi i četri čovka - dva naprid, dva nazad. Odmakneš jedno sto meta-ra, unda minjaju se drugi. Ne sta-jemo, samo kod počivala stanemo, izmolimo Očenaš, Zdravomariju i tako. Tribalo nam je blizu uru. Misa u crkvi, iz crkve na groblje i aj ća. Al onda nije bilo groblje, u zemlju kopalo se. Unda j bilo ukopište, nije

bilo grobova, bilo j samo sprid unde u vas Skelina, Trumanovo i Mazali-na, uno sve u zemlju kopalo se. Po-slim se proširlo i napravlo.

Znaš kako rame… ako su ne-jednaki ljudi… znaš kako to cima, naročito ako su teži ljudi.

Mi smo zajno nosli: mi Kulušći, Malence i Čunći. I Šarci su amo, a Bašći i Vlaići su kod svetog Pavla nosli.

Sićam se i kad su nosli čovka bez kapse. Kad su nosli iz Bašića čov-ka, zvali ga Kablna, bilo mu ime Jakov: ja i brat, mi orali, kad uni nose njega isto na cumpetim tizim, neke daske doli, i pokrili bilim po-krivačem i aj ća. Poslim toga bila je bratska kapsa, jedna kod svetog Pavla, jedna kod Imena Isusova, gori je stála na koru i unda ka neko umre donesu je, metnu u nju, u zemlju ukopaju i vrate kapsu di j i bila. Negda j i vrâtar dolazija isto. Kad pođi iz kuće un prid nam iđe

i moli, mi za njim, nas po trideset-četrdeset, minjali se.

(Mate Kulušić Mateica)

u

Mi smi u sri Drinovačkog gaja počivali, dok su nosli na noge. Dug put, samo jedno počivalo, di je to: išlo se na Sulj’ne kuće, gori tom vlákom priko Gaja do sv. Pa-vla. Ka se iđe od Stojakova bunara (iznad Stojakove lokve, poviše ima bunar), ima put, ka smo mi išli sv. Pavlu na noge, ima more bit jedno pô kilometra od bunara di su poči-vale. Al nije se onda išlo u sprovod ki danas. Moja pokojna sestra se utopla ’58. u Visovcu. Sedamnaest godina imala. Nji šest cura se uto-plo. Sve su našli na dan prije, nju našli ujtru. Mom Mirku bilo godnu dana. Kad je njoj bija sprovod oni su nju odn’li, mi ostali u avliji, niko nije iša. Onaj dan došla mladost,

Počivala Vranjkovića, Sepera, Vukačića i Brkaša

Gornji Vlaići su upočivali u Gaju između Nakuš’ne ulice i Tunića bunarine. Počivalima više nema traga.

Mjesto počivala za Kaočine, u dnu Drinovačkog gaja. Kamenja s

križima više nema.


ne znam ko nije doša, nije moglo stat u avliju naroda - ošlo pe-šest ljudi, odn’lo je, pokopalo i aj ća! Eto t kako j bilo! Kašnje j to počelo ić u sprovod vaji.

(Kata Kulušić rođ. Vlaić)

u

Mi smo išli priko ceste, poviše ima ulca, od Blažove kuće, unde gori, ima odma nama livo put, iđeš desno gori i pravo poviše ogreda, do počivala u Gaju i ravno kroz Tunće.

Ti si moga vidt s kraj na kraj. Sad zareslo, ne vidiš ništa. Kamen se pomica malo iza svakog mrtvaca. Kako j koji mrc umra zera se ma-kne kamen. Kapsa se stavi na ze-mlju, klekne se, pomoli se, odmori se. Ćaća fra Mate Gverića, kad mi je pokojna baba umrla, un je babu, i njegova bila, nosija. Nije upočini-ja od kuće do crkve, osim na poči-valim, nije dâ da se promini.

(Mile Bašić pok. Šime)u

Kad se iđe iz Ključa kraj Ključke lokve niz onaj put, kod Škrilja, kod Jole Bićna Trnovca, što mi zovemo, s live strane ima kamen i križić di smo mi stajali. Otkad ja pamtim to je bilo uvik dok se nije napravla mrtvačnica. Prije su bila dva-tri kamena, onda se napravlo kako j i danas. Prije su nosli i kroz Podlo-kvine, njive pod Ključkom lokvom. Donesi kapsu i stavi tu, pomol se i ajde dalje. I minjali b se ljudi kad bi bilo teže čeljade. Odmor prije poči-vala nije bija.

Zovne se vrâtar, donese se križ, na mrcu stoji križ u kući, kad pođe uzme se i ljudi nosu. Poškropi mrca prije neg pođemo. Kad pođe iđemo svi za kapsom, križ prvi. Is-pod kapse skale ili drvo: pričvrsti, sveži crvenim pasom. Kad je moj did umra nije bilo kapse. Pokojni Đulija j pravija kapse. Vratar bi počeja Boga molt iz kuće do crkve, na počivalim pogotovu. Kad dođe-mo do počivala unda počne brecat. Na ruke su brecali. Najviše j bija

pok. Ilijaš i Brkonja, kasnije sin mu Ante. Čim un opazi nas s kampa-nela, nastavi brecat.

Sedmina se držala. Ima i da nije, kako j ko moga. Susjedi, selo, ka i sada, neko iđe, neko ne iđe. Men to ne iđe. A tada, ka j to bilo, ljudi su nosli sobom žlicu u džepu, ko misli ić. Puno čeljadi, ko će imat tolko svega. Kuvalo il peklo, kako ko. Bilo j i juhe, šta j ko moga, al se vaji dođe kući, pomoli za mrtvaca, vaji j bija jedan čovk u selu koji je mo-lija prije neg počmu ljudi ist. Zvala se sedmina, nema drugo ime.

Ljudi po noći sidi i čuvaj, ko smi ostavt mrtvaca samoga. Žene su žal’le. Ko nije žalija to j bila sra-mota.

(Marko Kulušić Markić)

u

Ka j njegov pokojni ćaća umra ja isto žal’la. Došla moja nevista, njezna mate i sestra joj iz Danila, to njimom bilo začudno što se ode žali. Uni se čudli kako mi žalimo. Nabrajalo.

(Kata Kulušić rođ. Vlaić)

u

Odma unde kod Braštine kod križa, bila ulčica kud su Baćićani išli u Mazaline, mi Skelini klekni i moli Boga. Nije bilo ništa, samo tako, ljudi su znali, tute teke upoči-ni, moli Boga i eto ti. To ono davno, posli nije.

(Marija Čipčić rođ. Skelin)

Ključka počivala

Mjesto počivala Bašića, Stojaka, Donjih Vlaića i Suljića. Kamenih oznaka više nema.Cesta koja ide kroz Gaj pretvorena je u biciklističku stazu. S desne strane, nasuprot hrpi kamenja koju vidite na slici, je oputina koja vodi prema Vukačićima.

u

Počivali na putu do sv. Petra i Pavla:1. Bogatići - u Gaju, u rapi2. Karalići - kod križa pokraj rudnika u Širitovcima3. Širitovci: Grabići, Vatavuci, Sunko - ispod Grabića4. Širitovci: Tunići – na njihovoj cesti 5. Širitovci: Vranjkovići, Seperi, Vukačići, Brkaši – na Mrtvačkom putu ispod Vranjkovića 6. Širitovci: Bubale – u Vatavucima (u vremenima kad su sprovodi išli preko Vatavuka)7. Kaočine: Gornji Vlaići – u Ekonomiji, između Nakuš’ne ulice i Tunića bunarine 8. Kaočine: Donji Vlaići, Stojaci, Suljići, Bašići - u Drinovačkom gaju, oko 500 m iznad Stojakovog bunara

Počivali na putu do Imena Isusova:1. Brištani Gornji – u blizini Mackove kuće u Bačićima (Drinovci)2. Brištani Donji - blizu ceste kod bačićkih Čevanjkuša (Sada je to jedno, zajedničko počivalo za Brištane uz cestu, između Bačića i brištanskog kružnog toka.)3. Kaočine: Kulušići, Malenice, Ivići, Šarci – pri dnu Drinovačkoga gaja, na Podima4. Ključ: Kulušići, Malenice, Dželalije – na ulici između Ključke lokve i Tepurića (Skelina oko crkve)5. Ključ i Drinovci: Čipčići, Skelini, Višići, Vukorepe, Tetle, Mazalini, Malenice – ispred crkve s desne strane, u blizini današnjih malih vrata za groblje6. Drinovci: Bačići i Škeljići – na putu koji od Bačića izlazi na Braštinu 7. Drinovci: Ivići, Stipandžije, Devići, Kozići – pokraj škole (počivala danas nema)8. Drinovci: Skelini - na izlazu iz Skelina, kod Braštine (u novije vrijeme stajalo se ispred crkve)

Veliko hvala svima koji su spremno sa mnom podijelili svoja sjećanja na naša počivala: Šime Samodol Vrbić (’33. godište), Anka Samodol rođ. Malenica (’43.), Marija Pletikosa rođ. Vatavuk (’30.),

Marko Pletikosa Markić (’31.), Manda Pletikosa rođ. Deronja (’37.), Paško Duilo Paić (’33.), Ljiljana Galić rođ. Galić (’62.), Ivan Galić (’61.), pok. Manda Skelin Pavinova (’23.), Tomislav Skelin Stipe (’36.), Marija Skelin rođ. Samodol (’43.), Mate Stojanović Maćuka (’29.), Slavko Vojko Vatavuk (’33.), Nediljko Vranjković (‘50.), Anka Vranjković rođ. Dugeč (’59.), Rajna Grabić rođ. Barić (’63.), Josip Vlaić Joketna (’29.), Ivan Vlaić Lovac (’29.), Božo Ivić (’51.), Mate Kulušić Mateica (’36.), Ante Kulušić Godina (’54.), Mile Bašić (’38.), Marko Kulušić Markić (’30.), Kata Kulušić rođ. Vlaić (‘39.), Marija Čipčić rođ. Skelin (’36.), Kata Bačić rođ. Skelin (’34.), Milka Kozić rođ. Skelin (’46.), Marija Skelin rođ. Bačić (’47.), Joso Skelin Šoškov (’45.), Milka Skelin rođ. Ivić (’49), Slava Ercegovac rođ. Bačić (’54.)

Naši su stari oko križeva na grobovima svojih bližnjih ovijali bršljan a na sam vrh stavljali jabuku. To su simboli zajedništva, vjernosti i vječnoga života. U vjeri da je to pravi put živimo i danas. Sa svojim mrtvima povezani smo u vječnosti, zajedno čekamo uskrsnuće i slavimo stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga.

Danira Skelin

Počivala Bačića i Škeljića, na putu do Braštine


Proklinjanje, psovanje i zaklinjanje!JOsIP PILIć / DruGA sTrANA JEzIČNE BAŠTINE

Proklinjanje – zazivanje zla na koga ili na što, psova-nje – izgovaranje psovki te

zaklinjanje – molba, traženje od koga što zaklinjući se čime (ne uključujući polaganje prisege, zakletve) najvjerojatnije je staro koliko i ljudski govor, a održalo se sve do danas. Nijedna život-na sredina na to nije otporna, pa ni miljevačka. Dapače, kod nas se proklinje “sve i svašta“, psuje “sve po redu“, “uzduž i popriko“; “od roda i poroda“ do onoga što je nepovredivo i sveto, a zaklinje “svim i svačim“.

Nabrojeno, jedno, drugo i treće, i danas se često čuje. Dakle, poput korova je – neiskorjenjivo. Doduše, pokoji izričaji odlaze u zaborav, ali ih nadomještaju drugi.

Prva zapisana hrvatska kletva, prema dosadašnjim istraživanji-ma, nalazi se na Bašćanskoj ploči, na prijelazu iz 11. na 12. stoljeće, darovnici koju je hrvatski kralj Zvonimir poklonio kao zemljište crkvi svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku. Kle-tva sadrži riječi protiv onih koji bi darovanje zanijekali (“neka ga prokune Bog i 12 apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija“).

U legendi o smrti kralja Zvoni-mira (koji je, prema legendi, ubijen 20. travnja 1089. godine (u Kosovu, danas Biskupiji, kod Knina) zapisa-no je da je, ležeći u krvi, izranjen, u velikim bolovima prokleo Hrvate rekavši da “veće Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jazika“, dakle – da više nikad ne imali kra-lja svoje krvi.

Proklinjanje je, uglavnom, re-

zultat mržnje, zavisti, zlobe, ali, nerijetko, i nemirenja s odre-đenim promjenama, osobnim i društvenim. Doduše, nekoga se proklinje ne iz zloće, nego da bi ga se spriječilo u činjenju grijeha, popravilo ili kaznilo za grijeh. To se najčešće odnosi na supružnike, vlastitu djecu, roditelje, rođake, kolege, susjede, ali i na ljute ne-prijatelje.

U miljevačkom govoru prokli-njanje, sebe ili drugoga, najčešće počinje riječju dabogda (prilo-gom koji izriče dobru ili lošu želju), iza koje slijede želje, kraće ili duže. Čujemo đavlekanje i vražekanje – “pridavanje vragu“ – koje se toliko uobičajilo da se često ne doživljava kao prokli-njanje. Katkada sadržaj i način izgovora takvih kletava izazivaju i smijeh. žene su ranije koga pro-klinjale i belu, bisu, đatru, gvaju/gvajsu, jaru, kernu, njagu, njatru, rumu, vramu i dr. (Ajte rumu! Đatar ga odnija! Eto ti ga, ker-ne!), ali se to rijetko doživljavalo kao kletva. Danas takvo što rijet-ko čujemo i ostaje, uglavnom, u sjećanju starijih.

Psovke se definiraju kao “nepri-stojne riječi koje se komu upućuju u gnjevu, kojima se što izvrgava ruglu“ i kao “poštapalice u neu-glađenu govoru“. Kao poštapalica u miljevačkom se govoru (u 3. licu jednine muškoga roda) najčešće psuje (glagolom neprimjerenim za ovaj list) bilu baju, majku (mate), miša, pašče, soru i vraga, ali i di-ple, roge, zoru ...

Često čujemo zaklinjanje Bo-gom, Blaženom Djevicom Mari-

jom, Isusom i svecima, ali nerijet-ko i dušom, očima ili zdravljem.

Čini se, prema dojmu, da se pro-klinjanja i zaklinjanja na našem prostoru sve manje čuju. Psovke postaju sve “normalnijima“, kao i drugdje, što nije iznenađenje kad se uzme u obzir njihova “nor-malnost“ u masovnim medijima. Psovanje je, svakako, veoma ruž-na navika, doista je uveliko uzelo maha. “Ružne riječi“ mnogima redovito “samo izlete“, bez razmi-šljnja. Omaknu se kad posao ne ide od ruke ili kad se na nekoga ili na nešto naljuti, razbjesni. Kada bi se samo tada čule, bilo bi ih puno manje. Ali, mnogima su psovke “kao dobrojutro“, samo navika, a ne izraz frustriranosti, ljutnje, povrijeđenosti i sl. Jedan američ-ki psiholog smatra da je psovka opravdana i korisna samo kad se iznenadno i trenutačno nađemo ugroženi, primjerice u prometu. Takva je nagla reakcija, kaže, po-zitivna jer se njom oslobađamo straha.

Griješiti je ljudski, ali i psova-ti. No, bez obzira na svjetonazor, na vjersku pripadnost ili nepri-padnost, i kletve i psovke trebalo bi “svesti na najmanju moguću mjeru“. “Pristojnom“ uhu nije ih ugodno čuti. Čuvanje jezika od takve vrste aktivnosti pametno je i pohvalno.

Kako se proklinjanje, psovanje i zaklinjanje izražava u našem zavičajnom govoru, osim spome-nutih, može se dijelom vidjeti i iz popisa u dvama stupcima ovoga teksta (uz izostavljanje svetinja i nepristojnih izraza).

Aj kuragu … nek iđe tamo. … ti i tvoja rađa.

Boca ga ljuta spopala.

Dabogda (kletva za druge)… crka.… dicu ne naša živu.… ga majka u ledena usta ljubila.… ga puška ubila.… ga sinje more potopilo.… ga ubija grom iz vedra neba.… ga vrag odnija.… mu se sime uništilo.… mu se usta zavezala.… nema nigdi mira.… nema roda ni poroda.… obe polomija.… propa u zemlju.… se satra.… se zabavija o sebi. … vraga izija.… vrat ulomija.

Dabogda (za sebe)… kući ne doša (ako nije tako; ako lažem).… me grom ubija (ako …).… me slipa po svitu vodali (ako …). … me vrag odnija (ako …). … mi oči ispale/iscurile/ ištrkle (ako …).… ne izaša odalen (ako …). … oči izgubija/osta bez očiju (ako …).… oslipija (ako …).… reva ki magarac (ako …). … se kući ne vratija (ako …).

Duše mi.

Đava … ga odnija.… mu racu odnija.

Eto ti ga, đavle/vraže.

Grla ga/te udavla.

kuga ga/te umorila.

kunem se (da je tako)… dicom svojom.

… očimom svojim.... zdravljem. ... svim i svačim.… svim svetim.…. svim svojim.

Odnija … ga vrag (i onog čiji je).… mu vrag džigarice (i crnu i bilu) kopite/ kosti/

krcije/pamet/ svaku sriću/svaku unču mesa /uši/ ve-selje.

Majke/matere mi.

Nako … ga vrag odnija.…. i njemu bilo.… kući doša.… svoju dicu poželija /vidija.

Neka … ga vrak nosi. ... iđe ako će i vragu.

Očiju mi.

Ovoga mi križa kojim se križam.

Prokleto mu (sve) bilo!

sriće mi moje (tako je bilo).

Vrana mu pamet popila.

zaklinjem te … Blaženom Divicom Marijom/ Bogom.… svim i svačim. … svim svetim.

zdravlja mi.

života mi.

ustaljeno se psuje: – i ćaću i mate – mate– mliko materino– Sunce– sve: i muško i žensko– sve po spisku- sve u grebu i na grebu– žive i mrtve.


Drniški krnjevalNa drnišku Poljanu sletjeli

su ove godine miljevački astronauti - đaci naše ško-

le u Drinovcima sa svojim učitelji-cama.

Na službenoj internetskoj stra-nici OŠ Antuna Mihanovića Peto-poljskog Drniš učiteljica je napisa-la:

“U subotu 22. veljače 2020. uz-buđenja nije nedostajalo. Nakon mjesec dana pripreme, osmišljava-nja i izrade kostima, uvježbavanja koreografije, došlo je vrijeme da upalimo naše rakete, uskočimo u astronautska odijela i predstavimo se na Drniškom krnjevalu.“

Predstavili su se i osvojili prvo mjesto u jakoj konkurenciji zani-mljivih kostima.

Krnjo je bio Coronavirus i platio je tradicionalnim spaljivanjem na čikolskom mostu!!

Pistaći na BrižinamaMILJEVAČkE AGrO INOVACIJEzNATE LI?

Unešto više od pola stoljeća poljoprivredne kultu-re koje se uzgajaju na Miljevcima poprilično su se promijenile. Vidjet će te u rubrici “Znate li“

koliko je konja, krava, magaradi, ovaca,..“ uzgajano samo prije četrdeset godina. Bilo je tada i preko pola milijuna panja u miljevačkim vinogradima, koje desetljeće prije većina naših oranica bila je pod žitaricama, ječmom i kukuruzom,..

Vremena su se promijenila pa su Miljevci, od žitnice i vinogradarskog kraja, poslali dominantno maslinarsko-voćarsko- vinogradarsko područje. Ovo vinogradarsko uglavnom zahvaljujući prije svega obiteljskom gospo-darstvu Skelin i njihovom dvadesetak hektara velikom vinogradu u nekadašnjoj Ekonomiji. Što se maslina tiče, na Miljevcima je posađeno preko deset tisuća stabala. Uz tradicionalnu i stoljećima prisutnu krvavicu, sade se i nove sorte, najviše oblica ali i ostale hrvatske te tali-janske sorte. Uz masline, posljednjih godina nekoliko je miljevčana posadilo veće nasada bajama (u Karalićima i Ivićima) te oraha (u širitovačkim Lovrićima) te trešanja (u Drinovcima). Ne mali broj miljevčana izvještio se i u navrćanju, tako da sve veći broj rašeljki postaju trešnje ili višnje…

Posljednjih godina miljevčani su u svoje okućnice i vrtovi donijeli i niz do sada nepoznatih, uglavnom eg-zotičnih biljaka. Tako se u nekim dvorištima, vrtovima ili voćnjacima mogu vidjeti palme, banane, eukaliptusi, magnolije, kamelije, ginko, hibiskus, japanske kaki ja-buke, kivi, ribizl, borovnica, malina, jagoda, glicinija, jasmin….

Nova poljoprivredna kultura na Miljevcima od ovoga proljeća su – pistaći. Na Brižinama, uz više od stotinu maslina koje je posadio prošle jeseni, Gojko Ivić je posa-dio prve sadnice tog orašastog voća. Nasade pistaća uz-gajaju na Siciliji i u južnoj Italiji, u nizu drugih krajeva po klimi i tlu sličnom ovoj našoj miljevačkoj crvenici, kaže nam Gojko. Sadnice mu je nabavio agronom Ivica Ivić u rasadniku kraj Zagreba i, koliko mu je poznato, ovo su prvi pistaći posađeni u našem kraju.

Pistacio je grmolika voćna vrsta. Može narasti do 10 m i imati životni vijek od 100 godina. Cvjetovi su sitni, cvjetanje se odvija tijekom ožujka, prije listanja. Korijen je razgranat i može prodrijeti u tlo i do 7 metara. Iako najbolje rezultate uzgoja postiže u uvjetima mediteran-ske klime nije osjetljiv na niske temperature. Može pretr-pjeti velike temperaturne amplitude od -30 ° do + 42 °C. Radi se o kulturi koja traži osunčane prostore te može izdržati dugu sušu i visoke temperature. Korijen prodi-re duboko i omogućuje iskorištavanje vode i na velikim

dubinama u tlu. Pistacio obično donosi plod u petoj godini. Plodovi

sazrijevaju od srpnja do kolovoza. Rod se može očekivati svake godine, a biljka obilno rodi svake treće do pete go-dine. Smatra se da starija stabla mogu dati 50 kg ploda.

Pistaći su izuzetno hranjivi i zdravi. Sadrže vitamine A, B6, C i E, koji su važni za rad srca, jačanje imunog sistema, zaštitu od štetnih zračenja i očuvanje nervnog sistema. Osim spomenutih vitaminima, pistaći obiluju i vlaknima, koja su potrebna za zdravlje probavng trakta. Pistaći su dobar izvor magnezija, željeza, kalcija, fosfora, cinka, natrija, mangana, kalija i bakra. Obično se konzu-mira u svježem stanju, a često se koristi i u industriji pro-izvodnje sladoleda, maslaca i drugih prerađenih i kondi-torskih proizvoda. Budući da ima okruglu krošnju i raste u formi grma, smatra se vrlo dekorativnom kulturom.

→ da je prije četrdeset godina, 1980., na Miljevcima bilo 111 konja, 452 krave, 209 magaradi a 226 obitelji su držali ovce. Iste godine, popisao je tadašnji župnik fra Vinko Prlić, miljevčani su imali 160 traktora i 136 auta.

→ da je prije sedamdeset godina, 1950., na Miljevcima rođeno 131 dijete. Uz tu, rekordnu godinu, preko stotinu rođenih bilo je još 1954. i 1955. godine. Te rekordno rodne, 1950. godine, bilo je 27 umrlih pa je prirodni prirast bio bio iznad sto, odnosno 104 je više rođenih nego umrlih.

→ da je prije 95 godina ( u srpnju 1925.) nabavljena kamenica za blagoslovljenu vodu u crkvi Imena Isusova i postavljen veliki kameni križ na vrh iste crkve koji je isklesan na Braču.

→ da je do sada dvanest miljevčana koji su rođeni i djetinjstvo proveli na Miljevcima steklo doktorat

iz različitih područja znanosti. Prvi miljevački doktor znanosti bio je iz područja teologije, fra Petar Grabić koji je doktorirao na papinskom sveučilištu u Rimu. Uz fra Petra još je jedan doktor znanosti iz područja teologije, dva su iz područja medicine, tri iz područja ekonomije te po jedan iz područja agronomije, filozofije i sociologije. Od dvije miljevčanke sa doktoratima znanosti, jedna je iz područja kemije a druga iz područja matematičkih znanosti.

→ da su miljevčani ili njihova djeca na brojnim istaknutim mjestima u politici (imamo i ministra u Vladi i zastupnika u Saboru), sportu (treneri i igrači) diplomaciji ( u najvažnijim hrvatskim diplomatskim središtima poput Bruxellesa) u gradskim i kulturnim upravama i institucijama, financijskim ustanovama i velikim tvrtkama. Uz druge i sve njih očekujemo i ove godine, 8. kolovoza u 11 sati na sjednici Miljevačkog sabora na Visovcu.


U zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt krajem prošle i početkom ove godine bila je po-stavljena velika baštinska izložba “Visovac - Duhovnost i kultura na Biloj Stini” koja po prvi put javno-sti predstavlja iznimno vrijedan korpus sakralne baštine koja se čuva u samostanskim zbirkama, knjižnici i arhivu Franjevačkog samostana Majke od Milosti na otoku Visovcu. U Kulturogramu Hrvatskoga katoličkog radija o tom velikom projektu govorila je autorica izložbe dr. sc. Anđelka Galić.

Cilj je projekta iznijeti spo-znaje o dijelu iznimno vri-jedne baštine Visovca, čije

značenje nadilazi granice nepo-srednog geografskog i kulturnog okruženja, o njegovom značenju kao svetišta i kulturnog središta, gdje se, tijekom skoro šest stoljeća, unatoč velikoj geografskoj udalje-nosti od intelektualnih i umjetnič-kih središta u kojima se kreirala likovna, pisana i glazbena kultura,

brojnim nitima i poveznicama na pozadinu jedne od najljepših hrvatskih veduta prenosio duh europskog kultur-nog ozračja, zahvaljujući ulozi franjevaca kao na-ručitelja, marnih saku-pljača, stvaralaca, koji su ovaj izniman baštin-ski korpus očuvali do naših dana, napomenula je autorica i voditeljica izložbenog projekta dr. sc. Anđelka Galić.

Jezgra zbirke datira iz sre-dine 15. st., kada su franjevci Pro-vincije Bosne Srebrene, povlačeći se pred osmanskim osvajanjima, mirnije utočište našli u napušte-nom augustinskom samostanu usred Visovačkog jezera. Od skro-mnih početaka, u kraju koji je nedugo zatim došao pod osman-sku upravu, kroz vrijeme ratova (Kandijski i Morejski rat), kroz duga stoljeća obilježena osvajanji-ma i tuđinskom vlašću, franjevci su na Biloj Stini, usidrenoj između krčkih obala, uspjeli sačuvati izni-

mno vrijedno blago koje svjedo-či o značenju Visovca kao

duhovnog i kulturnog središta te odgojnog i

obrazovnog zavoda te kao kuća novicijata od 1568. godine, a onda i drugih ško-la i učilišta koje su bile u samosta-nu. Trajni doprinos i krajnji cilj izlož-

be jest predstaviti značenje ove vrijed-

ne baštine, te obnovu umjetnina i skrb vezanu

za njihovu daljnju sudbinu na Visovcu, zahvaljujući ulozi

franjevaca kao naručitelja, marnih sakupljača, stvaralaca, koji su ovaj izniman baštinski korpus očuvali do naših dana.

“Dar Visovcu je oko 500 obnov-ljenih umjetnina. Znači, ono što se stoljećima nije napravilo, napra-vilo se u tri godine. To se sve do-godilo u restauratorskim radioni-cama Muzeja za umjetnost i obrt i Hrvatskoga restauratskog zavoda, pod vrsnim vodstvom stručnjaka koji su istinski uživali u tome što su radili. Trajan je to dar Visovicu, isto kao što je Visovac pokazatelj, zapravo dar Europskoj uniji u go-dini kod Hrvatska predsjeda Vije-ćem EU. Visovac je jedno od mit-skih mjesta koje svjedoči kako je moguće opstati unatoč i usprkos”, rekla je Galić.

Postav ove velike baštinske izložbe predstavlja oko 500 pred-meta iz zbirke Franjevačkog sa-mostana Majke od Milosti sa oto-ka Visovca koje su pune tri godine istraživali, valorizirali, te stručno i znanstveno obrađivali i restau-rirali brojni istaknuti stručnjaci i timovi kustosa, restauratora i kon-

Visovac - Duhovnost i kultura na Biloj StiniDr. sC. ANĐELkA GALIć, AuTOrICA zAGrEBAČkE IzLOžBE

Procesijski križ, domaći majstor, 14. st. / Foto: V. Benović

zervatora iz Muzeja za umjetnost i obrt i Hrvatskog restauratorskog zavoda s područnim odjelima u Splitu, Zadru i Dubrovniku. U projektu su sudjelovali i brojni znanstvenici sa Sveučilišta u Za-grebu i Splitu, teolozi, muzikolo-zi, arhitekti i filolozi, povjesničari umjetnosti, fotografi, autori vi-deo projekcija, tehnička služba i Odjel marketinga i PR-a Muzeja za umjetnost i obrt, te brojni drugi muzejski djelatnici. Svi oni su, pod vodstvom autorice dr.sc. Anđelke Galić, dali svoj izniman doprinos realizaciji ovog iznimno zahtjev-nog projekta.

Jadan od obnovljenih predme-ta je i gotički ophodni križ iz 14. stoljeća kojim postav u MUO-u počinje. Najstariji je to liturgijski predmet u Muzejskoj zbirci franje-vačkog samostana koji datira i prije dolaska franjevaca na otočić. Kako kaže Anđelka Galić: “Najviše se ra-dilo na restauraciji ove umjetnine, koja je u obnovljena u Beču. Križ je u tehnici pozlaćene bronce.”

Zahvaljujući ovoj izložbi, jav-nost će prvi put moći vidjeti broj-ne predmete o kojima se do danas gotovo ništa nije znalo, od slika, skulptura, liturgijskog posuđa, de-vocionalija do liturgijskoga ruha, zavjetnih darova, nakita, knjiž-ne, arhivske i glazbene građe te brojnih drugih, rekla je autorica i voditeljica ovog velikog multi-disciplinarnog izložbeno-naklad-ničkog projekta dr. sc. Anđelka Galić. Uputila je zahvale brojnim suradnicima koji su svojim radom i trudom dali velik doprinos ovom kompleksnom projektu, posebice bivšem gvardijanu samostana fra Boži Duvnjaku koji je pružio sve-koliku potporu i poseban doprinos


zahtjevnim okolnostima odlaska na Visovac, kao i čuvanja te do-preme građe. Autorica je također, posebne zahvale uputila i koordi-natorici projekta i suradnici Ladi Bikić s kojom je usko surađivala pune tri godine. “Iskustvo rada na Visovcu obogatilo me, kao i mnoge koji su sudjelovali u projektu, a na-dam se da ćemo taj duh prenijeti i na posjetitelje izložbe”, napome-nula je.

Izložbu prati i opsežna mono-grafija koja na vidjelo iznosi rezul-tate trogodišnjih istraživanja na stručnoj i znanstvenoj obradi te velikom pothvatu obnove kulturne i umjetničke baštine. Uz obuhvat-nu povijest u zasebnim tematskim jedinicama monografija obrađuje arhitekturu crkve i samostana, zbirke slikarstva, skulpture i oltar-ne plastike, liturgijskih predmeta od metala, liturgijskog ruha pisane i glazbene baštine. Stručni i znan-stveni prilozi – tekstovi i kataloške jedinice – bit će bogato opremljeni fotografijama.

Na predjelu zvanom Nožići ispod drinovačkih Ivića, niti stotinjak metara zapadno uz pješačku stazu od Lokvice, prije nekoliko dana netko je istovario kamion ili traktorsku prikolicu otpada. Ostavio je vlastiti otpad (na slici) unutar granica Nacionalnog parka, narušio i zagadio iskonsku ljepotu krajolika. Nije to usamljen primjer, ima toga ispod i oko svakog od naših sela, najčešće uz ceste i staze gdje je krupni otpad lakše istovariti.

Iako je takvih ispada sve manje i sve su rjeđi, još uvijek se dio nas ponaša nedostojno vremenu u kojem živimo. Odnijeti otpad iz svoje kuće i iz svojeg dvorišta i istovariti ga u “zajedničko dvorište“, zločin je prema prirodi, prema okolišu, prema ljepoti i zdravom razumu. Znamo da je uzrok tome brzopletost i izostanak promišljanja. Svi se zaklinjemo u ljubav prema Miljevcima, prema našim rijekama ljepoticama, Krki i Čikoli. Negacija te ljubavi je ponašanje slično spomenutom. Nastojati i činiti sve kako bi sačuvali ljepotu Miljevaca, ljepotu naše kamenravnice i naših rijeka i njenih kanjona, dokaz je i najbolji primjer ljubavi prema domu, zavičaju i domovini.

Kada bi se svi ponašali poput onog tko je istovario otpad, Miljevci bi izgubili ljepotu kakvoj se divimo i ponosimo. A dovoljno je samo nazvati gradsku Čistoću u Drniš (tražiti Ivanku Pilić) i dogovoriti da vam oni besplatno dostave veliki kontejner zapremnine desetak kubika u koji možete utovariti sve ono što vam ne treba i smeta u kući ili dvorištu. Čistoća će sutradan takav kontejner odvesti i otpad odložiti na za to pred-viđeno mjesto, na deponij. Ponavljamo da svako domaćinstvo može jednom godišnje pozvati Čistoću da mu dostavi kontejner za krupni otpad.

Bilo bi dobro da se, uz naš Grad, u uklanjanje otpada unutar granica Nacionalnog parka i na njegovim rubnim područjima uključi i Nacionalni park Krka. Ružno je ako ovakve slike Nacionalnog parka i pristupa do njega odu u svijet. Samo jedan pogled na odbačeno smeće nepovratno poništava svu doživljeno ljepotu kraja kojeg volimo i sa kojim se ponosimo.

MOrA LI OVAkO?

Umjesto na deponij, otpad u prirodu!


Dragi naši Miljevčani, ma gdje bili! U ovo korizme-no vrijeme nade, uskrsle

radosti i mira želim vas zamoliti da pred veliki blagdan uskrsnuća Kristova otvorite svoja srca i po-mognete našim potrebnima u Župi pa i šire.

Rad našeg Caritasa se nastav-lja, Bogu hvala i dobročiniteljima našim, ne samo iz naše župe, koji nas podržavaju i pomažu. Sve više osoba naš rad prepoznaje i pruža pomoć. Od srca im zahvaljujemo.

Hvala našim vrijednim članica-ma koje su se za vrijeme adventa posvetile našim potrebnima; bilo da smo bile pozvane na Advente u Drnišu i Kninu ili Drniški krnje-val.

Tako smo prikupile lijepu dona-ciju. Uspjele smo pribaviti i aparat za fritule koji nam je uvelike olak-šao rad. Prve fritule smo ispekle za

pučku kuhinju na Adventu u Kni-nu. Za badnji dan toplim fritulama počastile smo naše samce.

Fritule su unijele i malo topline u sportsku dvoranu osnovne škole u Drinovcima za vrijeme utakmi-ca božićnog turnira, a u suradnji sa ŠRD Miljevci prihod od tombo-le poklonjen je Caritasu. Darove su dobila i školska i predškolska djeca.

Veliko hvala Gradu Drnišu i Ra-dio Drnišu na besplatnoj kućici na Adventu, trgovačkom lancu Djelo, ugostiteljskom obrtu Moderator iz Šibenika koji je za Božić naše žu-pljane darovao dvjema tortama, gospođama iz Šibenika koje su da-rovale kolače, TZ Drniš i pekari J. Vlaić.

Pozivamo sve koji su potrebni obuće, odjeće, ortopedskih poma-gala i ostaloga neka nam se s po-vjerenjem jave.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Dobra Lovrić voditeljica župnoga Caritasa

DOBrOVOLJNI PrILOzI

U SLUŽBI Božje ljubavi! MILJEVAČkI CArITAs

PrIkuPLJENO OD PrOŠLOGA BOžIćA:

5 000 kn

kontakti:Župni ured – 022 882 055Dobra Lovrić – 098 934 0965E-pošta:[email protected]

žiro račun: Župa Imena Isusova MiljevciIBAN HR7824070001100058480 napomena: za Caritas

uMrLI – DArOVI – sTATIsTIkA

Umrli od 25. studenoga 2019. do 10. ožujka 2020.

2019. g.30. 25. studenoga – Šime Kulušić u 62. g.31. 27. studenoga – joso vlaić u 74. g.32. 16. prosinca – paško vranjković u 79. g.

2020. g.1. 1. siječnja 2020. – Šime Kulušić u 87. g.2. 22. siječnja – joso Bačić u 74. g. 3. 24. siječnja – manda skelin u 96. g.4. 29. siječnja – paško vukorepa u 66. g.5. 1. veljače – Ana Bašić u 80. g.6. 2. veljače – paško Bačić u 87. g.7. 16. veljače – manda lovrić u 91. g.8. 15. veljače – Branko perišić u 80. g.9. 4. ožujka – mara Dželalija r. vlaić u 93. g.

Pile Bačić 100 AUD

Gojko Ivić 200 kn

Marija Vlaić 100 kn

Vjeran Sunko 200 kn

Drago Pletikosa 200 kn

Nikola i Ljubica Samodol 100 kn

Nada Madlenica 150 kn

Ivan Vlaić 100 kn

Joso Malenica 100 kn

Ivica Bašić 200 kn

Zdravko Kulušić 200 kn

Ive Dželalija 400 kn

Seka Tomić 100 kn

Ante Skelin (Tone) 50 €

Mate Bubalo 100 kn

S. Hijacinta Bačić 100 kn

Danka i Paško Malenica 500 kn

Pile Skelin 200 kn

Mile Kozić 300 kn

Pok. J. Skelin Bićin 1500 £

Mire Lovrić 500 kn

Alen Sunko 200 kn

Marko Duilo 100 kn

Marija Samodol 100 kn

Šime Samodol Vrbić 100 kn

Nikola i Ljubica Samodol 200 kn

Branko Pletikosa 200 kn

Roko Stojanović 200 kn

Milan Karlo 200 kn

Slavka Vatavuk 100 kn

Ivan Vlaić 300 kn

Joko Vlaić 100 kn

Božo Vlaić 500 kn

N. N. 200 kn

Mićo Lovrić 200 kn

Mirka Jajčanin 400 kn

N. N. 300 kn

Marija Galić 200 kn

Darovi za crkvu

Za list ‘Miljevci’

Danka i Paško Malenica 1000 kn

N. N. 300 kn

Petar Bubalo 500 kn

Statistika župeza 2019. godinu

Krštenih 12Prvopričesnika 6Vjenčanih 6 parovaUmrlih 32Obitelji 342

Zajedničko djelovanje TZ Knin, kninskog i miljevačkog Caritasa


žuPNE OBAVIJEsTI

POBOŽNOSTI U ŽUPI

Nedjeljne i blagdanske mise: Svake nedjelje i blagdana slave se dvije mise: u Drinovcima i Širitovcima u 9.30 i u 11 sati (9 i 10.30 od 1.7. do Gospe od Milosti). Raspored misa pogledajte na koricama ovoga lista.Nedjeljom u korizmi: Put križa u 10.45 u crkvi u kojoj se slavi župna misa u 11 sati.

Ostale dane misa po dogovoru i nakani vjernika.

u župNoj crKvi imeNA isusovA u DriNovcimA:petkom: Krunica i misa u 18/19 sati. Krunica se moli svakog petka osim kroz korizmu, kada se u isto vrijeme moli Put križa.svakog prvog petka u mjesecu: Pobožnost prvih petaka u čast Presvetom Srcu Isusovu u 18/19 sati. Prigoda za sv. ispovijed.svake prve subote u mjesecu: Sat klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u 18/19 sati.Duhovne obnove (trodnevnice) održavaju se za svetkovina Presvetog Imena isusova i Gospe od Milosti.

USKRSNA ISPOVIJED U NAŠOJ ŽUPIKorizmeno vrijeme je vrijeme pokore i molitve. Posebno nas poziva da četrdeset dana s Bogom blisko razgovaramo kako bi ga naše srce upoznalo i obratilo se.Ako smo izgubili duhovni mir potražimo ga u sakramentu svete ispovijedi 2. travnja (četvrtak) u 16 sati i 30 min. u obje crkve.

POHOD BOLESNIH I NEMOĆNIHMole se svi bolesni i nemoćni koji žele primiti svete sakramente pred Uskrs da se na vrijeme jave župniku koji će ih obići te podijeliti sakramente.Župnik će bolesne i nemoćne pohoditi od 6. do 8. travnja od 8 sati i 30 min., prema sljedećem rasporedu:ponedjeljak 6. travnja: Bogatići, Karalići i Širitovciutorak 7. travnja: Kaočine i Ključsrijeda 8. travnja: Brištani i Drinovci

SPROVODI Moli se rodbina pokojnika da odmah prijavi smrtni slučaj zbog dogovora o prikladnom vremenu za sprovod. Tek po dogovoru sa svećenikom mogu se tiskati osmrtnice.

Ne miruje pero Ivana Bačića (Vase), rođenoga 1947. u Drinovcima, koji je najveći dio svoga dosadašnjeg života i radnoga vijeka proveo

u Zagrebu. Nakon prve objavljene knjige, koja sadrži poučne priče za djecu i mlade (Barba Pajo mjesečar, 2016.), potkraj prošle godine isti nakladnik (Znanje, Zagreb) objavio mu je zbirku namijenjenu odraslim čitateljima pod naslovom Hrvatski vuk i druge pripo-vijetke.

Knjiga sadrži devet pripovjedaka, koliko i prva, a u njoj je i Ante ruča, objavljena u prethodnoj knjizi, tematski bliža odraslima. Sve se odlikuju vedrinom, jednostavnošću, zanimljivošću i nanametljivošću au-torova pripovijedanja. Svaka od njih sadrži dovoljnu dozu duhovitosti i humora bez obzira na to je li riječ o tematici iz prošlosti ili suvremenosti, o obiteljskim, prijateljskim ili poslovnim odnosima ili o odnosima između muškaraca i žena, obrađenim u gotovo svim pripovijetkama.

Hrvatski vuk je uvodna, najopsežnija i sadržajem najbogatija. U njoj autor progovara o Domovinskom ratu i suvremenim hrvatsko-slovenskim političkim odnosima vezanim uz neriješene međusobne granič-ne probleme. Na šaljiv i ozbiljan način pratimo sudbi-nu hrvatskoga vučjeg para (Paško i Bepina) i sloven-ske vučice (Mojca, koja se zbližila s hrvatskim vukom nakon Bepinina stradanja na graničnoj žičanoj ogra-di). Vukovi su povod da se upozori na egzistencijalnu ugroženost hrvatskoga branitelja, sudionika na mno-gim ratištima u Domovinskom ratu, koji se, nakon njegova završetka i ostavši bez posla, mora snalaziti, mijenjati poslove (stočarstvo, sadnja smilja) da bi pre-živio s obitelji. Autor kritički ukazuje na sporost i slo-ženost državne administracije u rješavanju problema nastalih nakon što zaštićeni vukovi otimaju ovce iz braniteljeva stada. Poanta je pripovijetke brzo i jed-nostavno zbližavanje s jedne i s druge strane granice i u vučjoj i u ljudskoj populaciji (zajedničko traganje Slovenke Melite i Hrvata Štefa za zaštićenim vukom i vučicom s ogrlicama na kojima su odašiljači za praće-nje ubrzo ih je zbližilo i rezultiralo brakom). Problem je samo na višim razinama.

Druga je priča Kućni ljubimac, a ljubimac je – pra-ščić, toliko mlad da ga treba hraniti na dudu mlijekom iz boce. Njega mladi par vozi u automobilu iz Zagreba u selo Dalmatinske zagore (zapravo u Drinovce), a pri-je stizanja na odredište zajedno provode tri dana na

moru – na odmoru u Sukošanu, kada praščić vođen ogrlicom postaje atrakcija na plaži i u večernjim šet-njama. I u zaseoku je postao popularan, no jednoga dana je pobjegao …

U sljedećoj priči, u Priviđenju, čitatelj ulazi u čud-novatost, neobičnost: glavni protagonist, trgovački putnik, za kojega se tvrdi da je umro, triput se, samo na nekoliko trenutaka, pojavljuje na nekim mjestima u gradu pa ostaje nedoumica je li doista umro ili nije.

I u ostalim pričama ne manjka ljepote kazivanja. Zaključno, bez duljenja: doista je zanimljivo Bači-

ćevo pripovijedanje. Tekst nepotpisana autora na po-leđini korice završava ovom rečenicom: Pripovijetke Ivana Bačića iznimno su životne i živopisne i sigurno nam neće biti teško prepoznati se barem u jednoj situa-ciji o kojoj piše, ako ne i u više njih.

To pogotovo neće biti teško Miljevčanima, kojima preporučujem da u kojoj knjižnici posude knjigu i pročitaju je. Svi naslovi u knjizi puni su života i sigu-ran sam da neće izostati užitak čitanja, bogate aso-cijacije i prepoznavanje kojih od zavičajnih motiva, likova i zgoda.

Josip Pilić

Zrcalo naše svakodneviceDruGA kNJIGA IVANA BAČIćA

ŽUPNE AKTIVNOSTIprobe pjevanja: Odrasli subotom u 19 sati, mladi subotom u 18 sati.vjeronauk: Prvopričesnici utorkom u 11 sati, poslije školske nastave.Krizmanici 8 razred: utorkom u 12.40 sati, poslije škole.Krizmanici 7. razred: petkom u 12. 40 sati, poslije škole.roditeljski sastanci: 3 puta tijekom priprave.ministranti: Po potrebi.caritas: Sastanak članova jednom mjesečno, poslije mise petkom, u 19/20 sati.susret mladih - oratorij: Nedjeljom u 17 sati.Čuvari isusova groba: Pripreme kroz korizmu. Susret čuvara Isusova groba na uskrsni ponedjeljak u Zagrebu.list “miljevci“ redovito izlazi dva puta godišnje: za Božić i za Uskrs. Uzdržava se dobrovoljnim prilozima koji se objavljuju u listu.


MILJEVCI • glasilo župe Imena Isusova • MiljevciList izlazi povremeno, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara.

Narudžbe, priloge i doprinose molimo šaljite na adresu: Župni ured Miljevci, Ulica dr. Franje Tuđmana 20, 22324 Drinovci

Kunski račun: Župa Imena Isusova Miljevci IBAN: HR7824070001100058480 OTP banka

IssN 1331-6710Izdavač:Župni ured MiljevciUlica dr. Franje Tuđmana 20, 22324 Drinovci

urednik: Fra Ivan Vidović, župnik TeI: 022/ 882-055 Mob.: 099/ 8211 429Pomoćnik urednika: Danira Skelin




31. nedjelja kroz godinu, 1. 11. Svi SvetiŠiritovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

Dušni dan 2. 11.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

32. nedjelja kroz godinu, 8. 11.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 satiMiljevačka misa u Zagrebu u 12.30


34. nedjelja kroz godinu, 22. 11. Krist KraljDrinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

1. nedjelja došašća, 29. 11.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 sati

2. nedjelja došašća, 6. 12.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

Bezgrješno začeće BDM, 8. 12.Drinovci u 18 sati

3. nedjelja došašća, 13. 12.Širitovci u 9.30, Drinovci u 11 satiBožićna ispovijed u obje naše crkve u 15.30

RaspoRed slUžbe božje Za UskRs

Devizni račun: Župa Imena Isusova Miljevci IBAN: HR4723400091110891786 SWIFT adresa (BIC): PBZGHR2X Privredna banka Zagreb

List se održava dobrovoljnim prilozima vjernika

2. travnjauskrsna ispovijed u 16 sati i 30 minuta u obje crkve

5. travnja – Cvjetnicamisa u crkvi Imena Isusova u 11 satiu 10. 45 blagoslov maslinovih grančica kod križa ispred crkve

9. travnja – Veliki četvrtakmisa večere Gospodnje u crkvi Imena Isusova u 18 sati; poslije mise Gospin plač

10. travnja – Veliki petak, post i nemrsobredi Velikog petka u crkvi Imena Isusova u 18 sati

11. travnja – Velika subota, Vazmeno bdijenjeu crkvi sv. Petra i Pavla u 18.30u crkvi Imena Isusova u 21 satposlije obreda blagoslov jela

12. travnja – Uskrsmisa u crkvi Imena Isusova u 11 sati

13. travnja – Uskrsni ponedjeljakmisa u crkvi sv. Petra i Pavla u 11 sati

SAKRAMENTIKrŠteNje Mole se roditelji da prijave svoje dijete za krštenje najkasnije 3 tjedna prije samog krštenja, koje se obavlja preko sv. mise ili subotom, po dogovoru s roditeljima. Kum (kuma) može biti samo ona osoba koja je primila sve sakramente i živi svoju vjeru.

prvA svetA priČest održat će se 3. svibnja 2020. godine. Ove godine pripremamo osmero djece za taj sveti sakrament.

KriZmA Sv. krizma bit će u našoj župi u subotu 23. svibnja 2020. g. Za primanje ovog sakramenta priprema se 25-ero djece 7. i 8. razreda osnovne škole. Kum na krizmi može biti samo onaj koji živi svoju vjeru.

ispovijeD Prigoda za sv. ispovijed je svake nedjelje i blagdana pola sata prije sv. mise kao i svakog petka prije mise u Drinovcima u 18/19 sati. Uskrsna ispovijed u obje naše crkve bit će 2. travnja u 16 sati i 30 minuta. Božićna ispovijed bit će u obje crkve 13. prosinca u 15 sati i 30 minuta.

vjeNČANje Mole se zaručnici da se prijave za vjenčanje najkasnije 3 mjeseca prije željenog datuma vjenčanja, kako bi se sve pripreme mogle obaviti u miru i bez napetosti. Tečaj priprave za brak je obvezan. Vjenčanje se obavlja preko sv. mise prema dogovoru s mladencima. Tko nije kršten na Miljevcima treba župniku donijeti krsni list.

BolesNiČKo pomAZANje Moli se rodbina starijih i nemoćnih da se na vrijeme jave župniku kako bi njihovi najmiliji primili sakramente ispovijedi, bolesničkog pomazanja i pričesti.

VAžNA DOGAĐANJA

žuPNE OBAVIJEsTI I zAhVALE

Susret hrvatske katoličke mladeži u Zagrebu: 9.-10. svibnja.

Miljevačke užance (17. po redu) održat će se u subotu 20. lipnja u sportskoj dvorani osnovne škole u Drinovcima.

Festival ojkavice (9. po redu) održat će se u subotu 8. kolovoza u 21 sat ispred osnovne škole u Drinovcima.

Miljevački sabor održat će se u subotu 8. kolovoza u 11 sati na Visovcu

Hodočašće župa Drniškog dekanata u Međugorje: subota 19. rujna.

Miljevačka misa u Zagrebu slavit će se 8. studenoga u 12 sati i 30 min. u crkvi Gospe Lurdske u Vrbanićevoj 35.

Gospodin Ivan Pulić, naš grobar, ne radi

više ukope na našim grobljima. Ključevi mrtvačnice su kod sakristana. Hvala Ivanu na njegovu

višegodišnjem trudu.

u

Zahvaljujemo našim marnim župljankama

koje vode brigu o čistoći i ljepoti naših

crkava.

4. nedjelja došašća, 20. 12.Drinovci u 9.30, Širitovci u 11 sati

Badnji dan, 24. 12.Ponoćka u Širitovcima u 24 sata

RaspoRed nedjeljnih i blagdanskih misa od UskRsa do božića

38 MILJEVCI USKRS 2020. MILJEVCI USKRS 2020.

Boži

ćni k

once

rt

uskrs 2020. br. i (61) - sibenska-biskupija.hr...žet sav život isusa krista i događaji spasenja:...

Documents