motrista br. 49

7/29/2019 Motrista br. 49

http://slidepdf.com/reader/full/motrista-br-49 1/230

glasilo Matice hrvatske Mostar • rujan-l istopad 2009 . • i ssn 1 5 12 - 5475

49 Alikadić, Andrić, Aničić,Brkić Milinković, Čajević,

Duraković, Jašarević,Kajević, Kolbe, Kordić,Kujundžić, Letić, Lovrić,

Lučić, Marijanović, Marinčić,Meić, Nedić, Omerika, Pehar,

Prgomet, Šetka, Smoljan,Stojić, Sturm-Shnabl,Tadić, Trumić, Vukoja,Zirdum,Žagar, Žetia



Za utemeljitelja i nakladnika: Josip MUSELIMOVIĆ

Glavni i odgovorni urednik: Miro PETROVIĆUredništvo: ra Ante MARIĆ, Dragan MARIJANOVIĆ (zamjenik glavnog

i odgovornog urednika), Mira PEHAR, Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆLektor i korektor: Jago MUSA Grafičko oblikovanje: SHIfT kreativna agenija, Mostar

Telefon/faks: +387 36 323 501E-mail: [email protected]: Ulia kralja Zvonimira b.b., 88000 MostarŽiroračuni: 30 60 21 00000 38 226 kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar,

161 02 000 115 000 30 kod RAIffEISEN BANK BiH

Cijena: BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5 €

Mišljenjem federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa br. 08-91-4/97. od 3. 3. 1997. glasilo Motrištaupisano je u evideniju javnih glasila pod br. 661 i oslobođeno plaćanja poreza na promet proizvoda.

Ovaj broj je tiskan uz potporu fondaije za nakladništvo / fondaije za izdavaštvo, Sarajevo.



br. 49, glasilo Matice hrvatske Mostar



rukopis Anka ŽAGAR: Abeeda, ničim izazvana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

književna radionicaUwe KOLBE: Ne stvarno platonski . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9Marina TRUMIĆ: Pusti me u svoju pjesmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14Bisera ALIKADIĆ: U strašnom snu kazivah . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30fabijan LOVRIĆ: Stihovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34fehim KAJEVIĆ: Majstor arskog vodovoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Jovia LETIĆ: U sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Adnan ŽETIcA: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Viktorija ANIČIĆ: Dvije pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Tomislav PRGOMET: Ona i Singa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50Ivo Mijo ANDRIĆ: Grobno mjesto . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58Neda ČAJEVIĆ: Ujak Jozo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61

drama Anto ZIRDUM: Bellum Batonianum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

Krunoslav ŠETKA: Naš čovjek. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

učilištePerina MEIĆ: Antologija plus - čitanje povijesti hrvatskoga pjesništva Ante Stamaća . . 95

Antun LUČIĆ: Duboki pjesnik rubova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Zdravko KORDIĆ: Rama u djelu ra Jeronima Vladića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Nenad SMOLJAN: Logička struktura Predavanja u Washingtonu . . . . . . . . . . . . . . 131Nusret OMERIKA: Tragom lirske pjesme “Griješni Mujezin“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144fabijan LOVRIĆ: Govor pjesme ili paradigma poetike u pjesničkom umijeću . . . . 151



galerijaMile STOJIĆ: Ruža u nevremenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165Ivan VUKOJA: Porijeklo Svijeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169

Adnadin JAŠAREVIĆ: Kroz minula stoljeća s Julesom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 Ati KUJUNDŽIĆ:Djelo o likovnoj umjetnosti za kontinuitet kulturne i likovne komunikaije . . . . . . . 176

čitaonica Ati KUJUNDŽIĆ: Tamni bas Ivie Šarića, sjajna operna karijera . . . . . . . . . . . . . . . 181

fabijan LOVRIĆ: Nepokolebljiva oštria . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187Ljiljana TADIĆ: Na zidinama razrušene troje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189Miljenko STOJIĆ: Između vjeđa i stvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192ferida DURAKOVIĆ: Mahala ne mahala – Marina je u mojoj pjesmi . . . . . . . . . . . . 194Dragan MARIJANOVIĆ: Red rod svoj čuva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196

Ati KUJUNDŽIĆ: Traganje za osobnim smislom kao smislom općenito . . . . . . . . . 201fabijan LOVRIĆ: Traženje ravnoteže misli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205Ljiljana TADIĆ: Sonetna magma ožalošćene kose . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207Miljenko STOJIĆ: Bistrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209Krunoslav ŠETKA: „Kameni utvarač“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

Anto MARINČIĆ: O književniku „odsječene“ desnie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213Katja STURM ScHNABL: PoeSIEja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215Mato NEDIĆ: Dodir s dušom Vukovara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

ljetopisMira PEHAR: In memoriam: Dalibor Brozović (1927. – 2009.) . . . . . . . . . . . . . . . . . 219Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ: In vino - poezija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ:Visoko i vrijedno priznanje uglednom odvjetniku,predsjedniku Matie hrvatske Mostar, Josipu Muselimoviću . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227



Motrišta br. 49, glasilo Matie hrvatske Mostar | 9

SACCO & VANZETTI za J. Halle

Mi malobrojni milioni tražimoTražimo kao prije stotinu godina

prije hiljadu godinaMi malobrojni tražimo:Da se nebo stropošta.Mi tražimo:Da se nebo stropošta.Da se nebo stropošta.

Više mi ne tražimo.Premalo nas je.Mi malobrojni milioniNe možemo tražiti više.

Uwe KOLBE

Ne stvarno platonski

književna radionica

ISTOK 2

Ovu razumijem, ulazimu bezmjerne duboke oči.Ovdje se krši riječ,padaju ograde,ne oklijevaju ni usta ni ruka,govori se i daje, bez kraja.

Iz Ne grglja Da,htjedoh li ikad biti drugo?Teško, meko, bez daha.Sve bješe okolišenje, dajemđavole Zapadaza ovog anđela od bola.



10 | Motrišta br. 49, glasilo Matie hrvatske Mostar

CINIK

Šta me sad goni da todosjetkom il ludilom nazovem, Bože,ako si tu bio rijetko ozbiljan,

onda sam te senilno psovao –al lukav je Tvora:stvorio si Edenski vrtza mučenje naše svijestisa varljivom željom za povratkomu neku takozvanu svijetlu budućnost,i bilo ti je od početka jasnoda će valjati kao motorza par hiljada godina rata,za par hiljada godina nemira,

u kojima, posmatrajuć, sad uživašu savršenosti inizma.

NE STVARNO PLATONSKI

Tišina od graktanja vrana i dubokog snijega,od zlatnih stabala vrlo providne šume.Čama moj spljeskan, juče još kao vječnimledom, danas više neprohodnim.Promočene teške ipele,

ruke zgrčene oko noža i čaše.Da ne bi pjesme gotovo zaboravljenog ljetai da ne zazvuča s ležaja u krošnji jedne vrbei da ne rimova ljupki lov sa igrom,ijelu drugu zemlju, živio bih samo zimi.

BEZUMNOST ONOG KOJI OTVORI OČI

1

Znaš li tiuopšte da sve se prevrne

kad otvorim oči?Natrčiš li na me, probušiću te,al kako je to banalno i uzgredno.Dođi drži me ipak de učini todok riječi ove hoće svakulobanju da raznesu svaku daljinui prazninu.Tà ne vrijedu tu ništačaj piti i okolo trčati,govoriti o razvojnim mogućnostima.

Ništa me čvrsto ne drži za nekoga, nigdjeme nešto ne može zadržati,sve dok su mi oči otvorene.Tu sam kao neki čovjekšto je mikro- i makrokosmosu blizak,a dok se upravo tamo krećemne podnosim nikakve zadrške.Ja to dišem, dodirujem,mirišem, kašljem, znojim se.Ti to daješ meni, jato dajem tebi, mi nemamo ništa

a sve ima nas, raspetljanniko ne može da živi.

2

Pritom ja tačno znamu kom čeličnom ormaru konačimi koja me škrinja obgrli.

Ali štao odbrani znam? Imenujem se –i upropašten sam!




ĆOŠKASTA SJENKA MOJE GLAVE

na bijeloj haljini jedne ženesuknji jedne djevojkeuličnoj kaldrmiSivorveno je nebo

Žut zatvorPlavo opasno prelivajući u zeleno

Ćoškasta sjenka moje glave

Jedna pjesma o bojama jedan asoijativni lanau pomanjkanju motivaSlomljeno ogledaloOgledanje na teleonu

Ćoškasta sjenka moje glave

jedan poziv upomoć prema jučeusred ljetau ono što je dopuštenou otvorenu ijevopravdanja moga oblaka

Ćoškasta sjenka moga Ja

dječja je sjenkaBestjelesna jer isparilau državnoj gunguliprošle i ovei druge zemlje

Jedna ćoškasta sjenka

pritišće listove ramenâbiva mir od misliprotiv – dvije-tri – praznine

Jedna ćoškasta riječ

ali

ORFEJ ZBUNJENO

Dolazim ovamo od žena.Prvo osjećaj na jeziku,kasnije sortiram riječi.

Dolazim dolazim od žena običnozbrkan, žena bez broja.Ne razmjenjivasmo imenau tami, u pećinama, u šumi.Dolazim dolazim dolazim.Ja pitah još, tražih još, patih,al bješe samo rktanje paodsiječe šegrtu muanje.Dolazim od žena sa sjekirama,od žena sa giljotinskim butinama.

Od straha dolazim dolazim dolazim,od žena, straha do danas.Malen bijah, odrastoh,nijem, ali muam,morao bih da budem, dođi nježni.Kad bi to priznanje bilo,ljekovito, od jetre,ali toga nema, ja idemidem idem s riječima k ženama,ulazim sa prozračnom odjećomu šumu što prisluškuje.




NE

Zamisli da bi mogla reći ne.Tvoja majka stoji na vratima,i ti kažeš ne, i siđeš niz strmomlinsko brdo i kažeš ne

na mlakoj kiši.Ideš duž jedne ulie,glasno se smijete, i ti kažeš ne.Vozite se autobusom i začuđenosvijet gledate dok ti ne kžeš.Krećeš se između gradovasa tim Ne, i pogađaš gdje treba.Nagovoriš se na jedan komadravedskog kolača i kažeš nedrugome pivu, kažeš ne

noći, ne bolesno orošenom bilju,ne klipu mašine koji zariba, nesreći koja tako izgleda, neočima koje gledajućočekuju, ne ruišto u tvojoj rui leži, nekažeš i klimneš glavom, a sutra,ruka je tu, još uvijek su turuka i miška i miris,zamisli, rekla si neživotinji, zamisli svoju snagu,

još veću, Ne zamisli, ne,zamisli veličinu toga Ne,zamisli jedan Ne-život,i kažeš ne u lie,kažeš to sutra, kažeš sad nei dobiješ na drugoj stranitoga Ne, nakon igre, ne,dobijaš ljepotu izlazećiz igre u punom zamahu, aliljepota nije ta riječ,ako li je jednom pogledaš:

Ne gori, ovo Ne očiju,i to je početak.




POZDRAV

U vozovima dolazi, uliama galopira, preko vinograda leti, kroz blatnjave rijeke hita,preko rkava i tornjeva katedrala korača pagansko božanstvo,

sestra jednog boga, brat jednog boga.Trebalo bi da potpalimo vatru.

Trebalo bi da pjevamo na bregovima.Trebalo bi da sebi dozvolimo ovu paklenu zabavu, šture maske pružimo nadleštvi-

ma, baimo pred nadleštva u svim gradovima i mjestima.Trebalo bi da opet izučimo onaj jezik što je pred novinama i lažima kamere ležao,

držao se za stomak i smijao.Ja sam samo jedan od vjesnika.Dođite da hulimo na propovjednike vode.Ismijaćemo ih namrtvo.

NOVEMBAR, KAŽEŠ TI, NAJMRAČNIJI MJESECNapolju, u prostoru koji je inače ništa, stojiš i pereš se. Veoma se nadam da te neprija-

teljstvo golih zidova ne prisiljava na otpor kojem moja toplina još nije dorasla, za čije samse uvježbavanje udjenuo ovdje između tuđih i sopstvenih rečenia. Onda iz tvojih udovapokulja nesporazum i mene je strah. Ali Platon pušta Aristoana da govori o prepolovlje-nim četvoronošima, okruglim, brzim, o njihovoj želji za ponovnim sjedinjavanjem.

Molim, tako me uzmiu svoj bliži krug.

ZBIRKA

Ja sakupljam očeve. Imaš li još jednoga za mene? O daj mi od ukusnoga, dobićešštogod od ubavijega. Lijepi, pogureni očevi, pri igrii u šumi, blistavo umjetno zubalo.Ono im najednom izbije kroz smijeh, njin vječni život u nama.Ja volim očeve. Ne mogu uopšte da ih imam dovoljno. Žene volim zbog njihovih oče-

va. Zbirka ipak ostaje nepotpuna, priznam li svoje granie.

Bilješka o pjesniku:

Uwe Kolbe rođen je 1957. u (tada Istočnom) Berlinu, gradu u kojem i danas živi. Važni- je pjesničke zbirke: Hineingeboren (1980), Bornholm II (1986), Vineta (1991), Nicht wirkli-ch platonisch (1994), Die Farben des Wassers (2001), Heimliche Feste (2008). Objavio jei po dvije knjige narativne i esejističke proze. Jedan je od najznačajnijih pjesnika srednjegeneraije, dobitnik uglednih nagrada, član Slobodne akademije umjetnosti u Leipzigu.

Učesnik Sarajevskih dana poezije 2007. godine. Knjigu njegovih izabranih stihovaobjaviće izdavačka kuća Zalihia iz Sarajeva.

Prijevod s njemačkog i bilješka: Stevan Tontić




Marina TRUMIĆ

Pusti me u svoju pjesmuDrugi su oni koji nas postupno dovode do nas samih.

Nepoznat netko

PUSTI ME U SVOJU PJESMU Feridi D.

Dok noću čitam tvoje stihove, želja mi raste,buja na javi, a i u ponekom snu,želja mi je, i to se ne može zanemariti,da slušam samo tišinu i riječi Tvoje pjesme,da pustim malo zraka među slova,malo svjetla među riječi, mrvu tišinemeđu stihove i po jedan Mjese na svakom odmorištu,želja mi je, želja mi je jaka, velim,želja mi je, vrijeme je, mislim, da već jednomuđem u Tvoju pjesmu,želja mi je jaka, kažem, ne baš najskromnija,da jednom nađem svoje zauvijekno mjestaneu tvojoj PjesmiI stoga, ženo, čuješ li što ti kažem:Pusti me u svoju Pjesmu!

Pokušala sam, nije da nisam,Neopaženo se uvući(poslije duljeg obigravanja)Nekako se udjenuti

Ali pjesma me je pogledalaSvojim užasnutim očima:Kako možeš?Koga si pitala?




Zastala sam osupnutaPoput nevješte plivačiePred unamijem njezina bijesaSpremnog zatrijetiI pokušaj,I trag

I namjeru.

Ferida DurakovićNE MORAŠ BAŠ U MOJU PJESMU, MARINA...

Marini T.

Pitaš me, Marina: hoću li te pustiti

u svoju pjesmu? Pravoda ti kažem: Ne znam.Nisam još zvala nikog, nit sam pitala

Partiju Stranku Udrugu DruštvoNadbiskupiju Eparhiju Rijaset, pa nemam

jošdovoljno inormaija, a bogme ni jasan stav

iz Svojih Pouzdanih Izvorao tome smijem li jednu takvu

kakva si ti pustiti u svoju pjesmu.

Onakvu kakvu te u dom svoj, nesvjesna,pustih davno −

eh, u dom da, aliu svoju pjesmu, u svoj etnički zabran, u svoj mali

naionalni parkić, u ogradiu, u jaslie, u baščiu,gdje treba da prebivaju moje jednovrsneiz baščie drûge, moje etničke uzdanie,

heroine moga ega?Pa, pošteno rei, šta bih ja tu s tobom?

Draga moja, šta s tobom inače da radim?Pjesma ne podnosi da joj svako po stihovima vršlja!Šta bih ja s tobom u svojoj pjesmi

a da na općenarodnu korist ne budeš, prvo nama i njima,a meni šta ostane?

Ne: da li da te pospem lišćem, kao u velikim pjesmamanego: da li da te etnički očistim?

Da te humano preselim?




Da te zatvorim u Ostale?Da te Ostalima poklonim, ja,

vladaria svojega ega,pa da se napokon riješim

i tebe i Ostalih?

Ali šta ću u tom slučaju ja, ovako velika,Ovako većinska, čak! Jer

Sama sam na ovoj obali koju ste svi napustili i

predali bezvoljno...

Nego, hajde, Marina moja, ne naša i ne njihova,da se dogovorimo:

ta trećina, ta trećinia sra moga, neka tebespada po mome zakonu, a moj zakon je:

trećinia imana hiljade, možda i na tisuće,to gnijezdo malo

u sru mome, sasvim nekonstitutivnom,što tako svojevoljno

bez ičije dozvole preuzima ovlasti države,entiteta, čak Dejtonskoga sporazuma − i k tomu još

Distrikta, da prostiš,

to jedno Ovdje, u kojem god entitetu,gdje živi i tvoj sin, i moja kćer,

i tvoja mama koju tako dobro igram,i ti − a bogme i sve više njih

gura se da stanuje tu:neka nam tu bude mjesto susreta umjesto u

mojoj kratkoj pjesmi!

Jer, ti naravno znaš: teška su vremena...Zna se ko u mojoj pjesmi treba da se nađe.

Stana nemam, ni posla stalnog, ni za mora para...

A ti si našla baš sad da seilegalno uvlačiš u me i kupuješ me za groš!

Ako mi pjesma moja, po državnojkonstitutivnoj odlui, ne dopušta

da te u nju stavim − jer nisam pitala ni Partiju ni Stranku ni Udrugu ni Esna,




šta mi drugo preostaje nego da teu svoje sre, prenaseljeno, smjestim?

A kako će ti tamo biti −niti znam nit me se tiče.

Ja prostora drugoga nemam.

Meni je svega dosta.Ja sama, a vas toliko u moje

navaljuje sre!

Dogovorite se već jednom, ti i svi moji Ostali:

Ili dignite bunu pa živite u ovoj zemljipo ljudskoj mjeri, ili

pristanite na moje prenaseljeno sre!

Pa da svi, u tom slučaju,Odemo živjetiTamo Gdje Treba:

Ispod široka beskrajna Neba.Sarajevo, april 2009.

SLAŽEM SE

A jedna me mis’o

uporno salijeće:da budem na visini zadaće.Ne, ne moram baš u Tvoju pjesmu, ferida!

Ali, ako mi već ne daš u svojuPjesmu,pusti me barem prebivatiu Tvome (ne)snu!I što mi onda više treba:ispod široka beskrajna Neba.Pristajem na Tvoje prenaseljeno sre

i u ova teška vremena odohživjeti tamo gdje mira nema pod maslinama,u svome osobnomeentitetu.

A kako ti za more para nemaš,možeš, koliko dugo hoćeš, stanovatiu mome Moru dubokome.




DUBOKO MORE

Smješkaju se, pljukaju naokolo, lebdeSavršeno simetrične riblje kosti

Alge ponosne s etiketom zdrave hraneNa čelu

Duboko je modro morePlanktoni mehko ulijećuU ždrijela velikih morskih stvorenjaImaju oni svoje zlotvoreI svoje pljačkašeSvoja nevidljiva suna i mjeseeSvoje bračne i ine trzavie i državie

Al’ i svoje milosrdnie s ramenom za plakanjeU moru duboko je, duboko je,Visoka je, visoka je

Čežnja do nebaSav taj mokri svijet što nikad ne mirujeNeko praćakavo društvo što rasteOdozdolŠtićenie neba i društva ljubitelja netaknuteprirode proždiru se naizustNema sirena na hridi, varkaJe život sa svojim prividom mirnoćeMentalna blokadaMorski konjići uzjahuju valove iUslikaše se na haljini nečije drage

Starinska mustra iz bakine škrinjeGalopiraju oni tako u vječitoj noćiDušeć svoj nečujni škrgut ljutnjeOslobađaju se nage riječiIz zagrljaja morskih travaKlokoću vodeni mjehurići stremećPovršini ovogaDubokog mora na slii

Nema mora tišine

Niti tišine moraSamo vječiti ratValja nama u dubine klok-klok-klok, plok.Klokoću riblje ljubavne patnje.

Nema tu baš nimalo spokoja nit omorine, A ni mjesečineMlate repovima buljui riba




Stotine pari njihovih neprozirnih očijucijeli taj skliski svijet stvoren za pokretKroz modre prostoreSablažnjava se što im čereče dušu djetinju

Ribe riječi otvaraju usta

Pregolema je glad njinaGnjevne sabljarke sijeku uokoloBez milosti i redaBježe jata uplašenih sardiniaZarumenješe se jošte više grmovi ružičasta koraljaK’o stidljive djevie na prizor nepoćudanNamrštiše se ježevi skupivši se okoSvoga mehkoga bićaOko svoje krhke dušePoneke morske zvijezde gube krake

U panii što netom nastadeU dubinama migoljava vodenog svijetaDok su ih na žalu sakatiliNestašni dječaiDuboko je duboko je morjeNesmiljeni su ti nestašni dječai

***

U tom kobaltnom kraljevstvuMožda baš ovog trena

Neki kraljević prosi svojuPrinezuTurniri među ribamaDežurne nemani iz potaje vrebajuNeku riblju krasotiu.Morske bogomolje od pijeska pršteGipki vodeni valJogunasto se provlačiIzmeđu perajaBlistaju odličja na ribljim grudima

Ne podnosim kad me riba motri poprijekoIz moga vlastitog tanjura.




VELIKI ODMOR ZA PJESNIKINJUZa Jozeinu Dautbegović

Gdje mi je ono lice koje sam preda te iznosila ‘’Ovo drukčije lie’’***

Jednom će svi posloviBiti posvršavani zaistaI ja ću se zaista odmarati ‘’Veliki odmor’’

Onomad u fojnii pjesnikMiro Petrović reče: Umrla Jozeina.Kako, zašto? glupo pitam isama sebi odgovaram: Sre!Njezino sre više nije moglo

izdržati, rekoše.Bosna bijaše neizlječiva boljkanjezina, znali smo.Pa ipak, pa ipak, ne mirim se. Jernjezin čas kunuo je, mislim barem,neočekivano sasvim; otišla jes liem punim obiljatek malo drukčijim, ponešto izmučenijimod onih zadnjih Sarajevskih dana poezijena kojima je bila,mogla je, vidjelo se, još toliko toga dati,

a ovog mjesea studenog u Zagrebuna Interliberu, hrli mi u susretmožda malčie umorna aliobasjana onim istim širokim osmijehomna koji smo navikli, tek jedva zamjetna sjedinakoju nije prikrila boja,inače bijaše jednako bujna, topla,poput seljakinje zahvalna za izobilje,otišla je, slutim, s neizgovorenim pitanjem na usnama,kao da se čudi što tako hitno mora

Bogu, ljudima, vratiti darovano, ona koja je tolikodrugima sebe davala, otprhnula jeiznenađena i blijedaostavivši nezavršene zemaljskeposlove svoje.I sada je napokon iza nekog oblakavlasniasvoga neizmijenjenog lia. Sarajevo, 24. prosinca 2008.




IZ TUĐE PJESME

Postigla sam sve što sam željela,pa ne baš sve, ali mnogo.Pazi, pitam te sada, k’o čovjeka:može li se ikad malo počinuti i uživati

u ostatku životas tobom, jasnoMožemo li zajedno pogledati, reimo,Pariz; mogu te primiti za rukučujem, ali ne mogu izgovoriti te riječi,kaže zamišljeno.Zašto, molim?Pa, eto, mislim...Mislim da život gubi smisaoako se zastane.

Čudno, odgovaram.To sam već negdje pročitala.

NE MORAŠ ME ISTRGNUTIZa V. K.

Ne moraš me istrgnutiTi znaš gdje samdaleko ili blizu

volim radost jednog vijetana svome prozorugledajući dok se otvara pred zoru,patim što suna nema koliko mu trebai što je tako malo neba

jer sam mu možda uskratila raskošočitovanja se u svoj svojoj krasoti,pa ipak ga neću istrgnutiiz svoje skromne baščekao što ti nećeš istrgnuti mene

iz vrta svoga milostivoga obilja samozato što sam takva bez smilja,neugledno mi vjetanjena prozoru bez suna,ipak sam djelo Tvoje.U Tvojoj su bašči svi vjetovi jednaki,vjetovi su vjetovi, znaš,tako si nas učio,svejedno ima li ih tisućuili samo jedanili nijedan

vrijedan.O, koliko mnogo riječi...ti trebaKazao je pjesnik.




TERRA NUOVA

Otkrivam novo kopno u sebiRobinzonim predaleko, predano,Mukotrpno,Danima, godinama, mjeseima,

StoljećimaSekundamaPobjednički zabijam zastaviu na vrhSvoje državieNepoznate puste zemljeOblai, a iza brda, oblaka, pustinja,ZrakaMožda se rasprskava novo suneNeko drugo neboNeko drugo more

Neka druga zemljaNeki drugi život

ODLUKA

Odluka o ratu poput inih važnihodluka već je bila donesenaa istina se od naroda jošskrivalašto onda valja činiti meni običnom kuku

do li nastaviti... od vijeta do vijetakao da veselo sve jena ovoj ljupkoj planeti

OČI

Velike oči gladne djeeokrugle oči tužne djeesklopljene oči netom rođenih djevojčiašto slute svoju žensku smrt

od ruku onih koje su ih rodilemutne oči rodilja koje izvršavaju zakonopake im sudbepreneražene oči čudom spasene djeeplačne oči izgubljene djeetisuće pari molećivih očijutisuće i tisuće malih nagih tijelau grču u strahu u zaboravuplaču Tvojim suzamaniz moje lie ure mutni biseri

Tvoje tuge.




DUŠEVNA HRANA

Stvoreni smo da surađujemo onako kao što surađuju naša stopala, dlanovi, oči ilivilica, gornja i donja.

Marko Aurelije

Izvjestan čovjek kojemu je nestala sjekira posumnjao je na sina svoga komšije. Dje-čak je hodao kao lopov, izgledao kao lopov i govorio kao lopov. Onda je spomenutičovjek jednoga dana, dok je kopao u polju, ipak pronašao svoju sjekiru. Kada je pono-vo ugledao sina svoga komšije, dječak je hodao, izgledao i govorio kao svako drugodijete.

To je jedna od onih neobičnih priča što krijepe sre i dušu, a baština je neisrpnetradiije Istoka i Zapada. Čovječanstva.

STARE KONZERVEO čemu govore stare konzerve?O starim ljubavimao starim gradovima u kišiu kojima smo voljeli bez obavezeda budemo voljeniO posteljama sa i bezplahtio tuđim sobamao mirisima

manje ili više o zvuimaS kišama stižu nezvaneprve stare ljubavii poneka novaživot opet dobiva sjajO čemu govore stare nove ljubavio gladi poslije seksaProkletstvo, opet smo zaboravili otvarač

* * *

lim jezaoštriaotrovopasnostKljuč pod otiračemraj za lopove




ČUĐENJE

Sve prolazisamo su mržnja i ljubavubitačno neprolazni.Toliko je toga prastarog

I poznatogI svemu se čudim.Čudim se Sunu što mune dodija izlaziti,danu što mu se hoćerađati,Zemlji što joj se hoće šetati,mraku što pada,a ponajviše čovjeku koji seusprkos svemu

nada.* * *

Udaramo krilima o hridinebeskonačnosti

izubijaniizbodeni tišinomlažnim mirom,bešćutnim svemirom.

ROZMARINA BEBA

Rozmarina beba na TVu WarszawiRosemary’s baby prije, danas mi se čini, sto godinau kinu ‘’Romanija’’u Sarajevu,što nam se od tada dogodilo svima,

ni Polanski, ni ja, niti itko u Sarajevu,niti igdje, od onih koje znam,i koje ne znam al’ ćutim,ni sanjati nismo mogli da ćevrag doći po svojeali slutiti jesmo, možda,mogli...

SVE ŠTO SAM NAUČILAIZ AMERIČKIH FILMOVA

A naučila sam mnogo!Na primjer?Pa eto, reimo ovo!

A to sam iskusila na svojoj koži: još od onda kada bih omamii, lukavii, priznalakoju dječju nepodopštinu,obično se sve, prije ili kasnije, završavalokloerom, umjesto priznanja i zahvalnosti na iskrenosti,na mojoj rumenoj guzičii požilie ostajale,kako je govorila stara majka,za mene tada stara vještia.Toliko o djetinjstvu, odgoju iiskustvu.

A što se ilmova tiče, znaš ono čuveno:Imaš pravo šutjeti ili,ako govoriš, istinu ili neistinu, svejedno,tvoja stvar,ionako sve što kažeš može biti,a obično i jest, pred zakonom i utakozvanom običnom životu,to jest može biti, a bit će, vjeruj,kadli-tadli, upotrijebljenoprotiv tebe.Inače, možeš slobodno reći sve što ti padne na pamet,

ta živiš u slobodnoj zemlji; ah, da,imaš pravo na jedan teleonsku poziv kući,ako je imaš, i nekoga u njoj tko te čeka,ako ga imaš, jasno,imaš pravo na odvjetnika,ako ga imaš,ako ga ne možeš platiti sam,dodijelit će ti ga sud,kako je pravedno i zakonom ljudskim,i božanskim, predviđeno.

Eh, baš si ti mnogo naučila iz američkih ilmova,veli mi moja prijateljia zadivljeno.




RUKE

Vrijeme se moralo dobronaraditikako bi njezine ruke,nekad tako nježne, zagrljajne,

punačke,glatke, tako blijede, voljenepoprimile sadašnjiizgledMožda se njezine ruke ipakpomalo srame samih sebe,sebe u očima drugih,u takozvanim tuđim pogledima,u prolaznosti vremena,pa svaki čas povlače rukav

jedna drugoj, jedna preko druge,izbrazdane, nabrekle, rumene,žilama išarane, artritisom obilježene,njezine ruke,njezine negda prebijele ruke, mekeruke koje su tako voljelebiti u pokretu i koje je on tako volionekadai koristile su se svakom prilikomda grle, da nešto rade, u ratu da vodu nose,

A sada te njezine rukekao dvije skršene ptiemiruju u krilu ičude se.

POBUNA

Mora postojati dan, mora postojati noć,mislim na ono neko avetinjsko doba,kad stvari progovore jezikom ljudskijem,progovori rublje za pranje i sve njegove

žudnje,gaćie, mudante, grudnjai,bakina rubenina s pokojom mrljom,izlučevinom,s pokojom kapljom menstrualne krvi,ili krvi iz nosa,iz raščešane kraste,s pokojom skrivenom suzom,kada sve te stvari ponekad ljudimaotkažu poslušnost,

domunđavaju se valjda međusobno,na svome jeziku, još dok su bile ništa,prije no što su izašle iz glavaonih što su ih zamislili, izmislili,napravili, pustili u svijetda traju i pomažuu najčudnijim obliima,neobujmljivim, neprebrojenim,pa i onima na koje smo naviklina te oblike, mislim,

a kad dođe trenutni treni odazovu nam se jezikomstvoritelja svojih,bit će to znak za uzbunurevoluija, pobunapoput orkana,na dnu čaše




PREPOZNAVANJEMaku Dizdaru

Krilata granazloguka ptiasrebrom me vida

jedna mračna vrana,očinjeg mi vida.Kao tamna brazdauska se jazdasvilaod suna do bola.

Idemo drugo lomnii zatravljenis očima na prstima

i na sve četiri strane.Hodasmo takoneizmjernotri puta smo noć ubilitri puta smo

jutru sudili,dani nam se čudnom razdanišei nestadoše.

Idosmo preko dola,idosmo preko gora,

tri smo mora preplovilii tri rijekedo nigdine do modrine i još preko.

Kad stigosmo do trećegado jezera,stadosmo na ludi kameni sve poče ispočetka.Preko rijeka, preko mora, preko gora,preko bola.

Tako redom.Idosmoa ne stigosmo.Gledasmo sea ne poznasmo se.

Sarajevo, 1980.

LOTOS

U blagome snu lakokriloglotosaužasna se tajnaodmara i samuje.

Taknut ću vijet lotosai obljubitistrašnu tajnu,grozomoru punu jeze.U bistroj vodimojih zjenianježno lotos brodi.




TEBI O MENI

San je drugojačijost. San je pismo sebi iz njegove/njezine drugojačijosti, drugomeo sebi drugojačijem. Otvoriti se na logiku druge ljepote. Ljepote Drugoga. Život je san

jave. Slijepe oči ne vide na javi a vide u snu, zajednička je priroda viđenog, samo je svat-ko na svoj način čita. I u toj javi ja sanjam. Da se budim svakog jutra, što bi već samo

po sebi svakome sumnjalu trebalo biti dovoljan dokaz postojanja čuda. Ali, čim otvorimoči, čudesnost se gubi budući java nije nimalo obećavajuća. Treba smoći snage pa za-koračiti. No, nije stvar u tome, radi se zapravo o nerazmišljanju, o svijesti u nesvjesnom.Ustajanje osigurava ritam. Putovanje. Ponavljanje. Budućnost snivača. Ponavljanje na

javi dana i noći. Svaki novi dan za mene je Japan i Kina i Indokina zajedno. Nepoznati.Tajanstvena žena nabijeljenog lia, porulanska lutka u kimonu. Sarajevo, 2000.

JEDNOSTAVNOSTI na kraju:poklanjam sebi i svima onimakoji za jednostavnošću žudepjesmu ovu čudesnui ne samo o Vermeru.

Vermer Dok god ta žena iz Rijksmuzejau naslikanoj tišini i usredotočenosti

iz krčaga mlijeko u zdjeludan za danom prelijeva ne zaslužuje Svijet na kraj svijeta.

Wislawa Szymborska, ‘’Ovdje’’




ORDINARY PEOPLE

Osvane tako jednom neko sunčanokolovoško jutroduša malčie sluđena – pjeva

a da pravo ne zna zašto,i komu, čemu, i dokle,al’ osmijesi pršću naokolo izvodoskoka kasnoga ljetašto, jasno, ne znači kako je svakome slasnaradost suđena, niti je svakomepodjednako nuđena,skupi mirisi, rveni tepisi,svjetski gosti, lokalna gospoda od jučer,pa možda čak i od prekjučer, svakojaki likovi,trapave dame, đinđuve, svila

u boji kadiia iz prigradskih avlija,istina, nema starletia mnogo, ali zatonižu se razne jezive pojave,ah, sav taj eremonijalni pakung, ineki obični ljudi iza ograde,neki obični ljudi usred ljetažive svojih pet minuta na rvenom tepihui praštajui praštaju jedni drugima redompraštaju do besvijesti, i na sve strane,šakom i kapom dijele seindulgenije, zablude, zaboravi,neki obični ljudi tupavo se smješkajući razumijuneke druge obične ljude,a mnogo ih je bilo, i bit će, hoće,s jedne i s druge strane,

jer tako uvijek dogodi se na krajuprosto da na ranu ih priviješkako silno praštaju, premdau jednu pjesmu to čudo ne može da stanekoliko će opet, jednom, biti jedni drugima

krivi dok po uliama ginuneka bezbrižna djea,a stariji nevoljko i bezuspješnoutvrđujučija je strana rata bila boljai čija će rana brže bitizaboravljena.




P.S.Ja sam nebo, reče postarijaglavna junakinja u jednom ilmu,ništa se ne lijepi za me,prolijeću zrakoplovi, oblai, ptie,poentilističke bradavie,

meteori, blistavo smiješe sedavno upokojene zvjezdie,sijevaju gromovi, padaju kišea nebo nakon svega, i jošte višediše u plaveti.Ne važiraj se, na to će posprdno

juakinja mlađa,ne uživaj toliko u svome žalu,nije ti ovo cannes ni Sff,ovo ti je život, draga,

u kojem tvoja succes story ,o, gle vraga,gra i guši seu rođenome jalu.

Sarajevo, kolovoz 2009. (Iz knjige Cipele za Mona Lizu)




VIVA BEBA ‘99

Te noći BiH naija, ja, ja, ja,Svijet i jaŠestmilijarditog stanovnikaSmo čekali. Simbolično.I eto, stiže novi građanin lično.Muškarčić, ukrasi stablo porodično.Od oa i majke izbjeglie. Simbolično.Televizija ga snimi...Kao što snima ratove,Preklane vratoveI gradske polomljene satove.On nešto kao kenjkavo izusti.Zglave ne zaplaka. Simbolično.Pošto su nas realno smlatili

Skoro temeljito,Nama ili nekome godi ZNAKOVITO.

Zajebi! Nazdravimo bebi!

Viva!Viva!

Tako to u svijetuI medijima biva.Brzo i zaboravno.

KUPANJE

Odgađam pjesmu danju.Tjeram je od sebe.Čemu riječi i njihove mrežeKada nijedna više ne vrijedi?Kada nijedna raskinuto da poveže.

A, onda, u mraku nesna progone me pjesmeNedomišljene, nenapisane.Kao lovi na zečeve.Kao lovi na zvjerove.Kao lovi na skalpove.Kao lovi-krivolovi.Krijem se.Tonem do grlaPa druge tako zamišljajući,

Utonute gledam,One što riječ im bješeIzvorište i spotaknutost,Plodnost i rasulo,

A sad sve se svelo na toKako zauvijek oprati seOd svega.U vodi koja je iskonski zaborav.U vodi koja je bljesakNa velikom dlanu.

Bisera ALIKADIĆ

U strašnom snu kazivah




ISPLOV

Držati tvoju glavuIzmeđu dlanova.Čitati ti lie kao knjiguKao posljednju bajku.

Očima u oči,Oprana od grijeha,U zaborav isploviti.

VOKALNA

O O O OKojim jezikom govorim

Ja to?Polunijema da samOni koji želeRazumjeli biDa govorim jezikomLjubavi.

A A A A ASve bih da zagrlimŽeljna zagrljaja.E E E EZajebali su mi sve.

Bazam što daljeOd nahajane gomileI grlim zovuI grlim bazguI sviralu bih da napravimDa svirim, svirim...Riječ da ne progovorim.

UNUČE

(Cici i Ariel )Ne treba mi papa reći:Mir i Ljubav.Meni treba tvoje: papa...Dok mi mašeš odlazeći.

NASLOV RAZNESENKORACIMA

Jesen bez Rilkea ne bi bila jesen. B. A.

Sune u mutnomJesenjem vidiku.Povui mu kose.Iščupaj mu kiku.Kao magnet i gvožđePriljubi trepavie.Odsanjaj RilkeovuPjesmu o paduI pokušaj...

Pokušaj situirati seU gradu Razgradu,RazderanaKao predizborni plakat,Kao plaćena iluzija.Kao mrtve djevePrćija.Pokušaj!

U STRAŠNOM SNU KAZIVAH

Ne mogu višeNi da ispjevamOno čega nemam.More, maslinjak,Mjesečinu između grudiI lova te mjesečine.Otelo se,Sve se otelo...Samo neće

Pjesma da se otmeI poleti nekomNalik na me.




UZ MORE RASTE NOĆ

Na izdisaju sutonaRujanska puna mjesečinaI večernja zvona.Lepršanje zvuka

Kao da se ogledaU ogledalu stare petrolejke.Pozlata drhti na mjesečevoj stazi,Ne spavaj sre, još jedno ljeto odlazi...

Azrail basa, traži... upire prstom,Markira. Predbilježava.

TUŠ

U pregršti vodeKrijem lie.Umivam se.U snopu kišeSkrivam se pod tušem.Um ubia – igraliaSanja dubineI mjesečineJedine prave kuće:Utrobe materine.Pod tušem

Topli mlaz urinaPada s polnih visina.Pod tušem samo smoGola dječiaMaterina.

BLAGOVIJESTI

Poštovati trenutak vječnosti

Koji nas same ili usamljeneTek tako obujmi.Možda on sliči svetosti,

Ako svetost još zaista postoji....I neka teleon ko pčela zazujiI donese blagovijestiU trenutak raznježenosti.

NEHAJ

Gore dani, gore noći.Gore knjige i kalendari.Drhte plamiči svijeća.Drhti ljudska misao.

Tijelo je zapostavljeno.Stomak se steže, sre se steže,Na zaboravljene organe, tijelo,Bolesti hinjski reže.Smrt ih opipava, stišće,Broji im dane.Ljudi ne haju.Organi ginuKao ruže u eloanuPunom rose, zarobljenih suza.Ljudi umiru...Umiru...

I u miru.

SVA LJETA SU MLADA

Kao da se s dušom rastajuBiljke plaze jezik.Ljetna žega zatvara vidik.Ne znam ništa.

Samo pamtim tišinuI popeNad seoskim grobljem.U sebi dubim kabur,Tišinu i ništa.Sva ljeta su mlada.

BAŠTINA, NJEŽNOST

Roditelji, djedovi, bake,

Stare tetke, uneke,Postaju mačke umiljate.Nježnosti željni nježnost dijele.Kako je čežnjiv,Kako je širok dlan,Koji se otima prolaskuI zaboravu, koji bi još uvijekMekan dodir da baštini.




ŽELJA (za Ariel, Asku i Danijela)

Mladi MjeseU ljetnoj noći sarajevskoj.Također, mladi Mjese,

U zimi australskoj.Zvijezde su žižie neba,

Ali, kad prvi put ugledašMladi MjeseI svoju želju kažeš?Ispunjava ti se svakaVeli stara gatka.Mlađahni Mjeseče,Nad SarajevomI u isto vrijeme

Nad Australijom,Daj da djea dođu.Da nahrupe Ariel, Daniel i Aska.Mladi Mjeseče,S tankom bradiomSvjetlosti,Što noćas vežeš daljine,Ispuni želje,Nek radost susreta sine.

VELIČANSTVENO JE...

Veličanstveno je bitiŽiv i okupan.Iznad mnogih stvariNadvišen biti.Baršun ruka.Baršun koža.Svaka pora zdravaNozdrva.

Veličanstveno je bitiGol i okupan A ne vidjeti se u ogledaluDok muzika plavi tiha.

VITEŠKA PJESMA

U ljetni danKad vjetar piri,Kad samo ponegdjeNa nebu plavetnilo

SineI mjese danjiIzvije svoj rog,S rulom u ruiKonja uzjahati.Jahati...ti...Put mora brzati.S vjetrom u leđa.S kajdama u ruli.Da ti pozavide noćni

I ini somnabuli.U kas, u kas...Za mene, za radostI za vas.U kas!

ZALJEVI

(uz izložbu „SUZE“ Saeta Zea.)

More izgubljenih ljudiProlazi Bosnom i svijetom.U zaljevima njihovih očijuTreperi neko prošlo suneI brodie okrenute natrag brode.U zaljevima njihovih očiju žeravie,I dvije-tri suze bisernie.




Nadahnuće

Dođi. Gospodari. Nije nemogućePronaći svoj svemir, dar što izvor budiKada sune ružu raspuklu poljubi,

A noću latie u pupoljak stisne.

Vrisne li zvijezda pred rogom mjeseaNe rei mi ništa, i u meni drhtiLjubičasta rijeka što želi otrtiOne male grudi bijelih vinograda.

Bljesku svjetlo smeta. Tama raskoš plodiSmrtnog tijela munje. Neka se dogodiMoj san, robom biti i služiti vjerno.

Što nosiš u sebi tako neizmjernoŽensko nadahnuće? Tvoj miris u tragu,Neka me opije; ili preda vragu.

Knin, 28. siječnja 2008.Ponedjeljak, 10: 38 sati.

fabijan LOVRIĆ

StihoviSjećanje na dodir

Ova rijekaU kojoj perem tvoje noge

Odnosi ružin mirisKoji će gospodariti prostoromI,cijeli svijet će mirisatiTvojim nogama.Voda sve može opratiSamo neSjećanje na dodirKoji je moćniji od životaI neustrašiv pred smrti.Oči ljubavi vide ljubav,

A ona nema mana nit poroka.Ona je komad nebaIsklesanog iz bračkog kamena,Kristal soli Stona i Paga.Ona je domovinaI,Domovina je sve.

Knin, 28. siječnja 2008.Ponedjeljak, 23: 37 sati.




Oktava

Uz more,Proljeće ima oktavu više.Zajužaju vjetoviDok kontinent spava.

Obrezati naranče,Lozu,Limun...Kako je čvrst:Gledala je vijet naranče,Još nerazvijen,

A onda je trebaloNaložiti vatru...Ožujak je...Zamirisalo je vjetovima,

Ta vatra,Plamen ugode...Grančia je imala trn...Vrisak.Pa opet.Zločeste grančie s vijetom naranče.Sisao sam krv iz nevidljive ranieDok ona nije mogla odoljeti vijetu.Očarano je ponavljala:Kako je čvrst,Dodirivala ga vrhovima prstiju

Dok je nestajao plamen,Pukala smola u listu,Grančii, vijetu...Posebie u njemu:cvijetu...Zaproljećalo je...Još je gorjela vatraS mirisomOguljenih naranči:I još,

I jošIOpet.Nezaboravna oktava.

Orebić, 15. ožujka 2008.Subota, 22: 07 sati.

Sve ovo

Ovo pramenje suna,vjetar iz slanih polja,kristal sra već slan je,na dlanu sol, ijela una

sipi kroz prste dok voljavoljnu radnju odvagne, plan je,biti jedar i zdrav, i htjeti,snijeg je kruna vrhuna,

studen ga skrutne u led,u njem se prolama sune,pogled klizi niz oblinei vazdazeleni prorne,

obliže žirain jezikumorne riblje očiu promjenama svijeta,i svega što nas nosi.

Odnekud vrisak pukne,svežu se poljupi u kosi,u oeanu kit posljednji uzduh sukne,i kažeš,kako je glasno,

noću,pupoljak prvi kad pukne.

Rijeka, 30. ožujka 2008.Nedjelja, 14: 34 sati.




Berba prstiju

Tvoji drhtajina plantažama pamukaubraše jagodie prstijubijele od opnie praskozorja.

Došlo je vrijeme:Mjesečina je šaputala,vrijeme je došlo:riba u očima,ptia u grudima,vatre u trbuhu,želja za darivanjem:

ja dajem,sve dajem,dajem kako bih uzelaživot u sebe,

život od tebe,život za njega....

Šuštalo je krupno lišćena plantažama kokosadok sam te mazio mlijekom.

Dala si oeana ja sam ljubio grašak,i naranče si dala,najtoplije vale,

najbrže valove,umor na čelu,nijansirane kružne kretnje,pravortnost....

Imala si magiju:pretvarala si me u mit....Kentaur ti se dopadao,bio je najprimjereniji trenutku,ali,preobrazio sam se u miša

kako bi metvoja mačka,zaskočilaiprogutala.

Knin, 8. svibnja 2008.Četvrtak, 16: 38 sati.

I sve je

Ribar je spreman bio još prije izlaska suna,sjeo u barku, otplovio:galeb nad njime jura,

riba u moru tražizaštitu gustih travadok ti si topla, mazna...

Tebi se jutrom spava.

Bili smo aktivni noćuu onom što nas zbliži,bilo je jeziku, usni,noktu koji proklizi

zaboravljajući se u strasti....Svega je bilo dosta,nama je bilo malo:ribar se vratio doma,galebu krilo palo...

Još smo skupljali planine,najdublje oeane,na dlanu ljeto,zvijezde,

glazba...

I sve je;u krevet stalo.

Knin, 16. lipnja 2008.Ponedjeljak, 9: 27 sati.




LjubavStanku Vrazu

1.Ljubav, nemoć suna pod rebrima ledaUlazi u život, obećava nebo,Budi oeane iz dubine snova

I ponese perjem težinu olova.Cestom nepregleda poljuba je vječanAko nadahnuće dotakne u noćiISvjetlost je oka žarulja u sreći,Takma svjetlu dana, uspomena vječna,Arkadija smisla nad ljepotom riječiNebrojeno puta izrečena vijetom,K ako golub može biti grabljiviaOtežalom listu u predvorju sra.

Knin, 17. lipnja 2008.Utorak, 15: 56 sati.

Vrazova Ljubica

2. Venuće pjesmi nije kao ruži,

Rasute lati na stazi stihova.Amor kad grli vjeru nadahnućaZanos je vječan. Sve jače, iznova,Osvaja sre zapretana ljubav Vukući žilje nevidljivom snagomAgoniji smisla, izazovno dragom.

Ljuveni trenui ponovo su svježi,Umiveni rosom na pupoljku ruja.Bljesak u sred tmine, tmina u sred dana

Izgaraju isto. Dva demona kruže,Carstvo stihovano i kraljia vijeta;A plamen i voda – nikad da se združe.

Knin, 18. lipnja 2008.Srijeda, 10: 02 sati.

Dao bih

Dao bihčetiri rebraza građu njene ljepote,i jedno plućno krilo,

samo da nam se stopevatre poljubaa.Oči neka porastuzanosnom lovu vijeta,neka onako lijepamojom sljepoćom hodaljuljkajuć prostore bočno,saće noćno od zvijezdanek med na jezik kapne,neka se snaga razapne

gusarskom jedrenjaku,neka se sablje brusena goloj plohi sra,neka se hladi krvana ostajaloj rosi;meni se do nje nosinaramak mjesečine,ležaj mi se pravi,prostirke paučineočekuju tijela,i zida mi se noću

a ruši mi se danju,najboljem neimaruuzimam pod rebra prsteneka provjeri dokazvjernosti ljepotiako granie ima,ako je sumnja sumnjiizvezla kukiu smrti,onda,neka me nema,nek moja sreća traje

u ona četiri rebrakoja joj čuvaju sre,osmijeh,i onaj hodkoji me u očaj baa.

Knin, 25. rujna 2008.Četvrtak, 14: 48 sati.




Ne sumnjati

Desila si mi sepo svojoj volji,ljepoti koje senisam mogao odreći,

nikako,niti da sam Božji.

Običnost jeoduvijek moja vrlina,samotnost privlačna,imao sam svoj svijet,svoje uvjerenje,dobre namjerekojima sam te zaprosio

i rekla si:- Nikako,da si Božji.

Nisam sedao smesti,kao da sirekla drvetu,kući,okućniikoja je

proizvodila zvuk riječi:- Moja ćeš biti,da si Božja.

Sluh jevjerovao riječima,sre nakani,

ja odlučnosti.

Iz tebe je

progovorila sumnja:- Dobro,kada si Božji.

Knin, 26. studenoga 2008.Srijeda, 9: 50 sati.

Izvest ću te na pučinu

- Odvedi me negdje dragivječno ću pamtiti pejzaž.

-Izvest ću te na pučinu

da ti pokažem otok,egzotičan jei ima raskošne plaže,samo se ne vidi danju,danju po njemu plazeneke opasne zvijeri,ali noću,kad mjesečina prospepelud vjetljivih zvijezda,a oseka jest,

onda mu pjene kosevijore nestvarnim sjajem,i usidrit se možemo za potopljeni vez,nema oseke takvekoja nas odvući može,nema niti plime,samo smo svjesni čuvarisvoje gibljive kože,i dok se zmije svlačerasterećene robe,nama se dešava stidnost

i jetkost pokore,nama se dešava ushitod čeličnih rebara.

Kome pripada raskoš,zašto nas Gospod stvaraod takvih osjetila,zašto si željela otok,zašto je izobiljapružena ova ruka

nježna od pamtivijeka,samo da budeš krepkaružina latia vijeta?




Ako je sve to tako,zašto ti otok treba,oslobođen tjeskobe,ali mi vjeruj:izvest ću te na pučinuda ti pokažem otok,

nestvaran ako je plima,stvaran ako oseka jest.

Treba li nešto više,treba li ova svijestučiniti naporu sveukupnom grijehu,zato te izvodim na pučinuda ti pokažem otok.

Knin, 26. studenoga 2008.Srijeda, 1: 20 sati.

Pjesma kiše

Još jače, kišo, padaj.

Dušu natopi ovuda bude podatna pjesmi,

i poljupima morau dugoj pješčanoj valigdje Tijat rodni čekasidrištem u modrini.Odglumi pritajenu vatru,gasiteljie strasti,i napuni mi rijekeneka glazbu ponesu,nek slome granie krive,neka nadođu suze

kroz želju spojenog poljupa...Samo se ispadaj kišo,nebu će lakše biti.

Knin, 17. prosina 2008.Srijeda, 03: 43 sati.

Nije važno

Riješi me sedok sam dobre voljei dok želim pomoći u tome,riješila si

da će biti bolje,nije važno kome zvona zvone.

Riješi me semetodama plana,postupnošću, etapno, po tvome...Ispalo jekoljeno iz stana,nije važno kome zvona zvone.

Riješi me semolitvom pred Kristom,nek svjedoči dobrota u tome...Zar je krajubitan dodir kistom?Nije važno kome zvona zvone.

Gdje su rukeostavile zvijezde,pokidane naše teleone?Riješi me se

uz poljupe nježne,nije važno kome zvona zvone.

Još jedan putnek se saspu strastipa nek vječnost u svemir potone,poslije ćemorazmišljati dugo,nije važno, kome zvona zvone.

Riješi me se

metodama plana,postupnošću, etapno, po tvome,ispalo jekoljeno iz stana,nije važno kome zvona zvone.

Knin, 17. studenoga 2008.Ponedjeljak, 9: 23 sati.




Traženje snova

Dosadna je ova kiša.Zarobljeni smo u sobi.Sapinje mi oblak krila,u daljinu da odletim

ko žar ptia iz krletke,zarobljena zbog ljepote.

Nad oblakom sad je sunei duboka plavet neba,i sigurno, iznad gorja

još poneki oblak vrebasvoje snove paperjaste.

Leti mi se. Gdje su krila?

Kako znati gdje i kudakada tama snove stišće?O čemu li kiša sanjadok putuje niotkuda,i dok vjetar mrsi lišće?

Sami smo u toploj sobii tvoj šapat u tjeskobi:„ Zašto tražiš u daljinikada ne znaš kako kuaovo sre, u nutrini?

Uzmi njega ko žar ptiu,pjevat će ti u tišini.

Knin, 21. prosina 2008.Nedjelja, 11: 41 sati.

Nemam

Nemam vlažne očiIzvorom ti biti,Ruke lisnateLežaj da budu,

Niti kuću s okućniom,Bogatog oa...Meni je skitnja stvarnost,Nomad sam davniZagubljen u nesporazumu.

Ono što želimNema smisla.Da ima smisla –Imao bih tebe.

Knin, 23. listopada 2008.Četvrtak, 11: 23 sati.




Concubine Jang Gujfej

Dar strastveni, za ljubovat, odabrani samo nose:U pogledu i u kretnji, u načinu zavođenja.Mnogi arstvo na stol stave u trenutku uzbuđenja,

A raspe se, poput zviježđa, koje jutro uz svjetlosne

Ode zbriše sa trava i toplog bilja. Iz obiljaNejasnoga ženi taj dar daje snagu vladarie.

Abraham je jedan od tih koji jelov ljubavnieStavi uz bok zakonite, pa dar neba blagosilja

Što užitak strastven kuša, ko eliksir ohrabrenja.car Tang Sjuzong, rob je bio u gipkoj ljepoti žena.Što je život oubine u utihloj vatri tijela?

Što su riječi? Put stopljen u kriku želja. OpustjelaUspomena, ako nije dodir dvoje osjetilo.Vrh na igli, kad se tijelo od čelika: rastopilo.

Knin, 22. veljače 2008.Petak, 8: 21 sati.




Majstor arskog vodovoda Atilijeobećao je Plinijuda će popraviti akvaduktprije nego rezervoaripotpuno presuše

i počne opšta Kuga

Posebno Pompeja je bilau stadijumu kvarnosti i oholostis nemoralnom zmijskom kožomi žaokom boje leopardanesagledive korupije i nasilja

Atilije u zornom osluškivanjupodzemnih sera na kvaru akvaduktaotkriva uralne tačkenove bolesti koja nije tolikosa izvora majke prirodekoliko je iz grotlaljudske zlobea i otrova

Mladi graditeljMarko Atilije Primtek je preduzeo dužnost upravnika

Akve Avguste džinovskog akvaduktakoji je svježom vodom kupao i pojio

četvrt miliona ljudiu devet gradova napuljske Školjke

Njegov prethodnik misteriozno nestajekroz lijevak formekoji pokriva temeljei krov Suštine od sedeastog sjaja

fehim KAJEVIĆ

Majstor arskog vodovodaNestankom čuvara akvaduktaizvori počinju da presušujuu ključnim damarima ŽivotaU početku neosjetnoa kasnije vidljivo

koje se osjetilo u grlusopstvene žeđia potom i po koži bojebudućeg vulkanskog pepelakoji će donijeti plebsutragičnu opštu nesreću

II.

Kud je nestao Egzomivijekoji je krio novaiz svoje javne kućeSkoro niko nije znaodo tog kobnog trenutkaosim ludog Arikanada mu je neko moždastavio svileni gajtan o vratu

Strasni Vedije Polionodustao je napokonda javno baa robove

krvožednim murinamakao predjelnu poslastiuu svom čednom akvarijumuisklujčivo za gosteglavne pompejske Maijekomentarišući inično“Izgleda da su morinekao i čežnjive ženenajbolje kad su mlade”




III.

Koraks je valjda posljednjiuzjahao svog konjai pošao u neizvjesnu Pompejukako bi izvijestio akvarijusa

u sjeni zadnje vatrepored otvorenog šahtakoji je mirisao na zlou pristvu bijelih leptirovasvjetluajući onako stidnou gustom dimu varniakroz koji je listaorveno bjeličasti pepeou zraku i nigdiniizgubljene bitkekojoj je o grlu visilalanena omča skinutas prve stare maslineskrivajući debelim hladomglavni akvarijuss krvoličnim morinamanamijenjene s dresuromisključivo za mlade robove

Atilije je još jednomosjetio težak i smrtonosan

zadah sumpora iz šahteOsjetio je katastroukoja se sve više bližilaposebno kroz pompejskuproročiu Biriju Onomastiju

Onomastija je čitala sudbinukušajući se s drevnimbogom Sabazijem žrtvujućizmije na oltarskom pragu

IV.

Amlijat nije toliko voliovulkanije da bi bio zakletinjihov rob bez dvojbePraznik je s mjerom dozrijevao

s pola proljećnog godišnjeg dobaU zralu se ranije spuštala noća dan dolazio s krajemljetne radosti iščekujućiu trenu kada je bio najpotrebnijiza porodičnu trpezu

Amplijat je volio da posmatra žrtvuprilikom njenog klanjaupijajući strasno vreli miris krviUživala u tuđoj nesrećidodirivao je vrhovima prstijubespomoćnu lijepu životinjupamteći mlade poglede i pokreteu gazelskim udovima krajnje hitrine

V.

Amplijat oslobođeni robvolio je da posmatra trenutakkada bik potpuno mirno prilazi ortaru

ne znajući da mu je tu negdjekraj njegovih proživljenih korakai nesalomljive snage

Bik nije očekivao iznenadni udaramaljem u njegovo božanstveno čelopotom tromi pad nevine žrtvei drhtavi struj krvnih damara i mišića

Posmrtni talasi su se stišaliu pomirljivom tijelu iz kojeg je vrisnuo

mlaz tople krvi boje skorog mraka




VI.

Umjesto Bika bila je razbokorenavelika Ruža koja je mirisalana novu Smrt i krvotočinurazlivajući se u vrtu gozbe

Ružu je upijala zemljai po neki marljivi mravdozivajući svoju žustru dužinuna prigodnu gozbu koja će potrajatisve dok ne budu siti i žedni

Nešto kasnije nije biloni velike Ruže ni tragovaod bivšeg teškog i mišićavog Bikapunog snage s očima mjedi

VII.

Amplijat je sujetno ranjivsa svojom ličnom svitomnešto kasnije Punog Mjeseaprošao je Trijumalnu Kapiju

Na mjesečini koja se smanjivalau pomalo prividnom i nježnom sjajuvidio je Tediju Sekundu nagu

kako leži na svom krevetus ispruženim dugim rukamanudeći Amplijatu svoja hladna bedraplavičasta od duge mjesečine

Graija na zalasku svoje moćiravnodušno je čekalagotovo kruti vreli Penisda uplovi u njenu slobodnu Stidniudavno zaboravljeni uviljeni robovovremeni ponosni Gospodar

VIII.

Treba češće da se vraćam iz mrtvihpomisli Atilije nakon glavnog buđenjas naumom kristalnim da popravi kvari vrati se u Mizenum čiste pameti

Mladi graditelj Marko Atilijepreuzeo je životnu obavezuupravnika akvadukta Akve Avgusteda nešto krajnje u zadnjem Trenutkuuradi i spasi bar dio napuljske ŠkoljkeNije mu bilo nikada jasnokako je njegov prethodnikpun volje i života misteriozno nestaoobavijen koprenom tamomkoja se ne može razaznatidok izvori hladne i čiste vodenaglo presušuju tako da seprekida glavni tok

Akvadukta ispod samog Vezuvanedaleko od kurvinske Pompeje

Jedino je Atilije bio pošteni krajnje smrtno nepotkupljivokat da sve sagleda i izmjeri

bliže prirodnom mjerom negovlastitim instinktom i samovoljom

Korupirana Vlast i Maijabila je protiv Atilijine voljebila je protiv zaštitnika Vode i Neba




IX.

Plinije je pratio podrhtavanja vinau srebrnom vrču na sopstenom stoluJulija poput prozračne sjenkeslužila je svog brata Plinija

puna zabrinute tajne skrivene u tami jedvavidljivog horizonta

Julija je čekala svoj trenutaku Plinijevoj sporednoj ženii njegovoj plahovitoj sujeti

Plinije je vješto varao Julijusa ljubavniom od koje nije mogaoda odvoji usne i misaobar za jednu neprospavanu noćPunog mjesea i da sa svojim sjajemmalo više ogrije Nebo i Goru

Ćežnja za pogledom prema Vezuvui bistrom vodom bila je prisutnana Kaligulinom trgu koliko i u zrakuod sunčevih žarnih sedeaod kojih se ijedio znoj i mukana preplašenim i bolnim liima

više od nesigurnosti i nekogprirodnog Straha i nevolje nego odvrelog avgustovskog sunakoji je sužavao Misao i Oči u Kruga potom Krug prelazio u Tačku

X.

Groblje je sve brže raslo vertikalnopored Vezuvske Kapije u Pompejikao pred buduću nesreću flore i faunegdje su od ranog jutra do ponoći

klećale i štratale istrošene kurvetražeći žedne i gladne junošeglumeći sladostrasnu i brzu ljubav

Pored iste glavne pompejske Kapijeklečali su hendikepirani prosjais čežnjivim ispruženim Rukamaod kojih se nije moglo mimoićia da im se nešto ne udijeliu gladne ispružene šakeurtane duboke i osjenčene LinijeŽivota Ljubavi i Smrti




Zaludna je vučja glad našeg ega, zaludna koliko i žeđ svih naših sujeta. Mi, nikada,do kraja, nećemo znati izreći sebe. Upravo to, Neizreivo, smo istinski mi. I sebi, i dru-gima potpuno neznani. To, Neizreivo, teži nas izdići iznad svih naših slabosti i sačuvatiod nebitnosti kojima se danonoćno podčinjavamo. To, Neizreivo, vodi nas u susretkonačnoj istini i konačnom sučeljenju sa stvarnim Ja.

DILEMA U VREMENU

Čovjek duboko u sebi,u svom vučjem podstanarskom bitkuu zamrzloj sigurnosti vlastite kožena osami jednog postojanjana vjetrometini neshvaćenostimožda više i nije čovjek

već odlomljen komad stidastropoštana željasa obronaka podsvijestida se potone u rastvor konačnog sramapobjegneod zla i nemoćnog sebe u njemuod vremenau kome tebamo jedni drugimasamo da bi brže zajedno nestali.

Jovia LETIĆ

U sebi




Majstor

Tresla se zemlja.Radnici poskakaše na ledinu.Stadoh u okvir štoka vrata kao slika

u ram, zna se da su oni najtvrđi i najčvr- šći.Tresla se i tresla, nije bilo moje da se pravim pametan te i ja sletjeh za njima. Znam da pričaju meni izaleđa da sam sačuvao živu glavuu zadnji tren jer u svoj štok nisam vjerovao, iako se nije srušio,veliko sam govno pojeo.

Postmodernistička(Edimu Š., ličnom kritičaru)

Da li su se zvijezdeodšetale sa neba i skrile se u neznana prostranstva?, ako jesu napokon ćemo se posvetiti sebi i prestati tražiti

odgovore u njima!Previše krivce im je pripisanoda bi se vratile na mjesto zločina.Da li su se zvijezde odšetale sa neba?

Ili da provjerim, možda, su noćas samo roletne spuštene...

Adnan ŽETIcA

PjesmeVrijeme

Dežurni učenik trećeg razreda gleda u zidni čas

i neće da zvoni za kraj časačeka da velikadođe na pet učiteljica i direktor ga ubjeđuju da im preda zvono ili da zvoni jer vrijeme nije stalo samo se velika umorila jer se baterija istrošila.




Košarkaš

One godine kad Pop 84 osvoji tituluEvropskih šampiona.

Asim K.prvi put pođe put bijelog svijeta.

U splitskoj luikad djea vidješe gorostasa od 2.13u mornarskoj uniormipočeše se sašaptavati: Dino Rađa?Kad sašaptavanje postadeglasno skandiranje prepunedvorane, na utakmiiNation Basket Amerian Legue,reče gledajući u sniježni ekran:Jedina razlika između mene i njega jest

što je njemu najbliži koš bio udaljen dvadeset metaraa meni, meni dvadeset godina.

Patriota

Gazdarica, supruga vojnog lica,u žurbi ga je zaboravila,

ali je svoje dijete naučila jesti samo hljeb iz pekare, salamu i meso.Ubrzo nas je zavolio

jer ko će u ratu crnog mačka usvojiti.Prilagodio se meniju ponedeljkom hljeb od pivskog ječmautorkom podimljena, ali dobro isprana riža, srijedom svježe zelje,četvrtkom svježe zelje, petkom ništa nismo jeli i Petko smo ga nazvali, subotom hljeb od pivskog ječma nedjeljom ništa masno, to jest uvijek svježe zelje.

Zdravo se hranio tih danadok u susjedstvo nije doselila vojna kantina po dužnosti nas je napustio, svojoj zemlji na raspologanje je stavio jedan od brojnih mačijih života.




U SJEĆANJU

Sjećaš li se vremenasvojih nježnih godinakada je čuperak

prkosio svijetu…Sjećaš li se livadei prvih korakaka očevu naručju…Sjećaš li se rumenog lia,suziei krvavog traga na koljenu…Tvoje nježne godinei ručie poput snijega i snau sjećanju negdje trepere

i iz čemera vukuka daljinama bezbolnim…

TRENUTAK

Vršima prstiju milujem životšto sniva kraj mog uzglavljai slušam lagane mu udisaje.

Pokret ručie otkriva čudne snove.Zaustavljam vrijemedok kroz prste provlačimpramen bratove kose.Čekam da me obasjaplavetnilo njegova oka.

Viktorija ANIČIĆ

Dvije pjesme




Tomislav PRGOMET

Ona i Singa(Sibila pjesnikinja koja je kao propisala)

Ona i singa kao da su bile jednake, iako to nitko ne bi rekao, pa niti ustvrdio.Singe su zapravo bile dvije, a ona jedna. Činilo se kao da je njoj “pripadala” samoona lijeva, na koju se naslonila. Sad, čini li se to samo zato što je ona bila napravljenaza vrijeme soijalizma i druga Tita, pa je i to kao naše odnosno njezino, ili zato što je

nosila plavu pionirsku kapiu s petokrakom zvijezdom i pjevala “pioniri maleni vi stevojska prava!” Ili je to bila slučajnost zato što se jednostavno naslonila na tu stranu?Tko zna? Ali i singa je slučajno bila tu, kažu kao poklon nekog eksentrika gradu, čakpostoji i priča da su singe došle iz Indije, tako kaže kustos iz galerije da je tako napi-sao povjesničar iz Povijesnog Arhiva. Nažalost, to nije istina, kao ni u našem slučajus njom, Ona je bila tu tek slučajno kao što se i naslonila na lijepu singu i namjestilasvoj osmijeh broj 22. Tako i singa je tu bila slučajno, život je često takav, ali vrlo dobrouklopljena u okolinu, kao i život uostalom. I to tako da je lankirala ulaz u park i ozna-čavala ulaz prema kinu “Urania” u paru sa svojom sestrom smještenom sjevernije odnje. Ona je došla iz Zagreba a singa zapravo iz charlottrenburga bei Berlin, kako je topisalo u eliptičnom žigu utisnutom u ement na stražnjoj strani postamenta uz doda-

tak “Marh und Soehne”. Možda je i ona imala nešto utisnuto s iste strane, no tko bito znao? To tada još nije bilo otkriveno. Dakle, singa je došla u ovaj grad iz Njemačke.

Singa je imala egipatsku kapu, lijepi vrat, ispod njega dvije punašne dojke, dviješape, bolje reći jednu, jedna je bila razbijena, i vižljasto lavlje tijelo s repom. Bez obzirašto joj je nos bio oštećen, grudi obojane, ova lijeva je bila daleko zgodnija od desne. Aizgleda samo zato što je bila “lijeva”. To je tu palilo skoro pola stoljeća pa se vezalo uzsve stvari, pokretne i nepokretne. Striček Majakovski je to lijepo ispjevao, možda se čaki rimuje. Kako kome i kako s kime.

Ona je bila mala, metar i žilet, reklo bi se 162 entimetra, a možda i svih 165 enti-metara, ovisno o petama koje je upotrijebila. crna kosa je bila uredno skraćena, rege-

nerirana, i dopirala je naprijed točno do iščupanih obrva koje su bile stanjene u rtu,što bi se reklo, po posljednjoj modi. Stanjene tek toliko da se oči izbae i povećaju, ahta prizemna kozmetička logika koja od lia pravi rtež i to ne neke velike umjetničkekakvoće. Nos je bio ok, pravilan, možda ga je ipak dala malo oblikovati plastičnomkirurgu, jer djelovao je malo prepravilno. Tko zna? Usne su bile ine, lijepo sočno rasje-čene na lijevu i desnu stranu. Vrat i grudi isto kao u singe, možda čak i malčie bolje.Strukić kao u bebe i hodalie malene i pravilne kao čačkalie. Ali pravilne. Ah, da, i bila

je zauzeta. Njen teleon se javljao s tuuuut tuuuuut. Imala je nekog tipa u Njemačkoj.




Putovala je k njemu često u Muenhen. A koji je to bio lačina, pomisli se odmah, malamu nosi pikiu na jepanje osobno vlakom, i dolazi nakon 12 sati putovanja nasmiješe-na da je jepne. Ostaje nekoliko dana da se dobro istrese i da se on istrese, i da se onaprotrese. Uglavnom ilj je isti a i rastojanje. Čemu na to gubiti riječi, to je za “Tv”, onakoza prikazivanje u serijalu. Nakon toga vrati se nazad svojim studentima i akultetu, u ta-kozvani normalni prljavi život, a tamo je divno. fantazija. Prava slika njene psihe. Miriše

na Njemačku dosljednost i preiznost. No, nije tako.Tip je iz Azerbejdžana, nije Nijema, kao što bi pomislili. Eto, tako kao i svaka sin-

ga, i ona ima neku svoju Indiju ili Azerbejdžan, tek toliko da odaje miris neke tajne,odnosno da nije došla ravno baš iz Njemačke što nema veze sa singom. To bi biloprejednostavno za životnu priču. Osim toga, Nijemi su preukalupljeni i onda ništa odzanimljivog štiva. Singa nije imala jednu šapu, ali ni ona nije imala, činilo se, jednumalu ruku dovoljno da uhvati stvarnost i ne pusti je iz šaka. S jednom malom rukom tose nije moglo uspješno obaviti, stvarnost je urila kao voda između prstiju. Tad, kad bipričala o sebi, trzala je usniom od lijepo raspolovljene sredine u lijevo i opet lijevo (kaoda reitira Majakovskov “Lijevi marš”) i pokazivala lijepe bijele zečji plosnate jedinie, i

Bože moj da u tom malenom savršenstvu s titulom doktorie, tko zna iz čega, ima jednamala greška. Pa ona rlja, samo to vješto prikriva. Sigurno je pohađala neke vježbe pada se to gotovo i ne primijeti, tek kada se zaboravi i izbije ono njeno maleno ja iz nje,onda se primijeti greškia. A to se pojavljuje sporadično tek kada izađe iz nje ono malo,ranjivo a i otrovno izgleda.

“Pa ti misliš da ja to ne znam?” pita pomalo posprdno doktorski nekog dosjedajućeglaika. Koji se smjestio kako je najbolje mogao na željeznoj neudobnoj stolii kojoj maleni

jastučić od spužve nije dodao ništa ugodi sjedenja, bio je više kao umni dodatak da je nastolii, ili tek vizualni doprinos ijelom izgledu stola. Kao književnost - životu, dodatak.

“A jel!”, sve lijepe stvari su male, ali male zmijie su i najotrovnije. To je prvo što sičovjek u sebi pomisli, a drugo kad stigne pri ovakvom razgovoru.

“Pa kad su mene primili u društvo književnika, zapravo hoću reči uredništvo časopisa“Republika”, ja sam ti bila jedina žena među njima”, govori iz sebe a usna se trgne ulijevo prema gore.

“Očito jedna mala ali lijepa sa šeširićem između starih i olinjalih soijalista” mora jojse malo povlađivati, to je ono kad i kako da se stigne.

Tek poslije si premetne u mislima da objema je ime počinjalo istim slovom, jednakozakrivljenim s obje strane kao i nedokučiva privlačnost povezana s odbojnošću. Singa

je imala svoju zagonetnost lavljeg tijela i ženske glave a Sibila zagonetnost ljepuška-stog tijela ali tako malenog kao u djevojčie u odjeći i ponašanju doktorie.

“Taj kako ti kažeš “s nekakvim metalnim naočarima” isprovoirao me uzduž i popri-

jeko”, kaže to s pomalo čudnim naglaskom i osmijehom na liu.“Mislio sam da on izigrava fina, kao još malo, pa će biti akademik to jest vječnoživući. To si je vjerojatno upisao u horoskopu i to mora onda ostvariti. Bez obzira kakoto smiješno bilo.” kažem rezignirano sliježući ramenima.

“Da, mnogi si to tako misle. Samo to treba preživjeti. Ja sam ti ušla..”“Sa šeširićem..” upadam u riječ sav nasmiješen i u iščekivanju.“Da, sa šeširićem, i željela sam normalo sjesti na prvu slobodnu stoliu.” kaže poma-

lo zarvenjena, ili je to tek odraz ruža s usana.




“Jel to u onoj sobi do restorana sa Šenom?”, pitam brzo, da se nešto još dozna.“Da” - odgovara snuždeno - znaš kako je stol velik i postavljen uz desni zid do ula-

znih vrata, a stolie su poslagane uokolo.” Odgovara još uvijek pomalo zarumenjena.“Znam.”, odvraćam lakonski, to je ponekad najbolje za održavanje konverzaije.“I taman kad ću se spustiti na stoliu, kaže ti on ne tu tu je sjedio taj i taj.” sad joj se

trga usna poprilično.

“Ma hajde?” odvraćam radoznalo, ali s nevjeriom da to ona priča.“Da, i ja ti se lijepo kao pomaknem za dvije stolie a on opet, molim vas ne tu, tu je sjedio

taj i taj. A ja se okrenem i na drugu stranu stola. A on me prati kroz te tvoje tzv. metalne na-očale i pitam ga pa mogu li ovdje sjesti. I jedva je rekao pa može.” Teško je izdahnula.

“Jedva? Ma to ti je samo laka komunistička provokaija, kao za neki praznik, za vrije-me kršćanskog praznika, tek toliko da se larma i da onima drugima nije ugodno. To ti jepo meni bilo samo malo isprobavanje i predstavljanje tko je tu glavni i koga se tu trebaslušati, a i sebi za zabavu.”

“Ma, je vraga, nisu oni mene baš prihvatili u uredništvo “Republike” tek tako. Nedo-stajao im je jedan doktor i morali su jer sam bila doktor, i to iako sam bila žensko.” ispali

eministički obojano i još podrtano malo jačim glasom.“Nije ti to uopće bilo tako teško kako si ti to sebi predstavljaš, to je sitni ljudski primiti-vizam ispod krinke intelektuala. Klasično pomanjkanje odgoja kod kuće.” povlađujempomalo karikirano, ali me zanima što će još reći.

“Sve ti se to svodi na isto”, rezignirano odvraća, “To su ti zatvoreni krugovi u koje jeteško uči. Uđe se tko zna na koji način ili nikako. Ali oni su ti koji trenutno sjede i vrteono što se zove hrvatska književnost.”

“Htjeli to književnii ili ne, pa čak i javnost.” ubaujem da slučajno ne prekine temu,suviše je dobra i to se ne čuje svaki dan. I još iz prve ruke.

“Nema se tu ništa htjeti ili ne htjeti, biti kvalitetan ili ne; tu se prije svega radi u kojemsi krugu kao kod Dantea.”, nastavlja realno pomalo pijukajući čaj s limunom. Limun

je odmah čim je stigao na stol osjetio snagu njenih malih, lijepih i pomno njegovanihprstića, začudo bili su dugi, iako je ona bila sva malena i kratka.

“A možda si i imala sreću.” primijetim naivno kao saborski zastupnik.“Možda? To sigurno! Za razliku od mojih kolega meni su objavljivali, štampali i to

dosta. A neke koje sam s interesom čitala, znaš ono osobna prepiska, nisam moglapročitati za razliku od nekih gluposti kojih su bili puni književni časopisi.” ispalila je udahu između dva gutljaja, gledajući u šumu koja se nazirala s druge strane obale.”

“Pa što ih sad ne biraš kada si odgovorna za svoj dio. Za što poeziju ili prozu?”,nastavljam zainteresirano.

“Mogu ja ponekog izabrati, ali točno se zna tko ide a tko ne ide. A mogla bih opet

možda i trčati počasni krug oko stola. Tu su slučajnosti stravično male! Iako, kad uzmešpresjek, puno je tu autora. Ali neki nisu nikad ušli i neće. Osim toga, nije se zgodno snjim sukobiti.” primijeti koketno s osmijehom i šaliom čaja na usni.

“S kim!” ispalim naivno, to treba čuti od jedne iz unutrašnjeg kruga.“Pa tvojim ljubimem!” vraća mi napinjući remenje za koje je pričvršćen smisao kao

naramenie hlača.“Mojim ljubimem?!”, još s nevjeriom odgovaram, jer ne želim znati tko je to, pa još

k tome moj ljubima. Ah, jel otrovna kao i onaj o kome govori.




“Pa onaj s metalnim naočalama kako si blago izvolio primijetiti.” s osmijehom koji po-kazuje svu ljepotu zubi odvraća puna samopouzdanja, ali i osjećaja da ona drži konerazgovora u rui koji se odmotava u kaiću na obali “Zimske luke”, a simpozij radi koga

je tu došla i nije tako važan.To je ipak nešto tvrdo što se može imati u rui. Niti Krležanije važan, a on se barem naplivao u balkanskom blatu. I to onako lijepo do nosa ublatu da su samo okie virile van iz njega.

“A, taj!” rekao sam, “Metalizirane naočale, tako mi se barem čini. Iako metalne bi muodgovarale. On i onako ne vidi ono što se oko njega zbiva, ali piše na kilometre papira,kao da si želi popločati put do HAZU.”

“Je, ali to što piše ima ormu, zaplet, rasplet ...”, odgovara oponašajući moj načinmišljena. Oštra mala.

“I što ćeš dati ti meni za čitanje sad?” pita očekujići valjda rukopis ili knjigu.“Ništa.” tako što mi ne pada na pamet. “ Osim toga “ nastavljam nit razgovora koji

mi je daleko važniji, “Pa tako se može sve napisati. Iskonstruiraš i nabauješ rečeniekao da žbukaš kuću, a što neće biti ravno, to nikome ništa. Osim toga, sekretarie naakultetu, ova u DHK-u samo pišu iz tvojih žvrljotina neinteresantne priče.”

“A gdje si ti to primijetio?” pita zainteresirano i uzdignutih tankih obrva.“A u DHK-u, ona teta što zaprima tekst znojila se nad rukopisom, znaš odmah samse sjetio sebe, e kad bi meni netko prepisivao pa isprintao. To bi bio život. Čuj, nije ničudo što on toliko stigne da ispiše papira, dok ja napišem, zamolim da mi isprintaju, padok pošaljem, pa dok mi oni bae u koš, prođe vremena i vremena. A metalizirani je zato vrijeme već objavio dvije knjige i pišu mu treću.”

“To je točno, ali što sve to vrijedi. To je samo jedan od segmenata biti u moći imoći! On je u takvoj poziiji da toliko piše ali i odmah štampa kao nitko na svijetu.Možda ni nobelovi ne mogu tako glatko raditi književne uratke, tako glatko poutabanim i pometenim stazama. A da i ne govorimo o izvoru zarade uz rad na dvatri mjesta, predstavljanja na književnim simpozijima u svijetu i tako dalje. Sve je to

nova, a moć ti donosi kao dobra vila uvijek neku sekretariu koja ti mora pisati.Bez da joj plaćaš.”

“Stoga je i logičan razdor između književnika i onih koji vode hrvatsku književnost.”rekao sam pitajući se je li ovo pitanje ili odgovor ili zaključak.

“Čini se da je takav odnos između članstva ali i samog ulaska u nj, i onih koji još ktome i mešetare s tim. No, na to se čovjek mora naviknuti. Vjerojatno je tako svugdje.Singe isto tako postavljaju svoje tiho i neizrečeno pitanje na ulazima u hramove a od-govor se ne čuje!”, govori sebi u bradiu igrajući se žliom i miješajući čaj.

“Ili ga nema!”, brzo dodajem da ne skrene s teme.“Ima kao u ovom slučaju, ali se ne čuje, pa sve ostaje po starom. Rei mi ako bi se

zbilja štampali talentirani pisi, bi li onda netalentirani mogli voditi kolo?. Samo tko sad,danas, može reći tko je netalentiran a tko jest, osim gospodina s metalnim naočalama.Prošlosti je uvijek lako, ona činjenie dobije na dlanu dobro prokuhane i obrađene.”,vrlo se snuždila rekavši to “prokuhano”.

“Čuj, ja to ne mogu čitati. Svaka shema se dade lako unaprijed pretpostaviti, ukolikosi prije pročitao jednu sličnu. A ako počneš čitati nešto i naslutiš što će se zbiti na krajučitanje ti je uzaludan posao. Pogotovo ukoliko poslije prve stranie pročitaš zadnju ividiš da si imao pravo, da je upravo onako kako si pretpostavio. U čitanju moraš otkriti




neke nove svjetove, jedan drugi život, naučiti nešto novo, a ne vrtiti stare stvari kaoreprize na televiziji. Novo je ono što nas intrigira, a ne staro i dosadno, jer to je upravonazadno. I kako, dakle, ja i ti stojimo?”, pitam zaneseno s priglupim pogledom.

“Sjedimo!”, odgovara pomalo nezainteresirana.“Vidim, i osjećam.”, vraćam uredno servis, ne volim nerviranja tipa Goran Ivanišević,

treba uredno i stalno igrati.

“I to bez kremšnita na koje si me pozvao. Doduše, to je bila vrlo lijepa gesta i lijeposročeno. No!?”, razočaranje joj titra u glasu, ne može ga skriti.

“To sam ti i rekao, da ovdje nema kremšnita, ali si pristala jer je blizu pedagoškogakulteta tako da se brzo možeš vratiti na završno predavanje simpozija.”, pravdam serelnošću zbilje i situaije.

“Jesam, ali ti i opet ponavljam da imam stalnog partnera!”“Pa, što onda. Da sam ja ti, imao bi ih najmanje tri. I to stalnih.”, a zbilja i tako mislim

no možda ne ipak tri, pa premalena je. A tko zna takve su možda najoštrije.“Ah,“ zakoluta očima.“Što nije isključeno. Malo ovdje jednog, a malo tamo drugog.”, analiziram je dubin-

skim pogledom.“To bi bilo lijepo.” odgovara zaneseno.“Zajedno s kremšnitama?”, ne dam joj mira ni trenutak.“Zajedno”, spremno odvraća stresajući nevidljive mrvie po sebi.“Eto, vidiš...” brzo nastavljam misao, željezo se kuje dok je vruće.“Što?” nije dovoljno brzo pokapirala, odgovara još uvijek zaokupljena sobom i ne-

vidljivim mrviama.“Pa zajedno!”, s osmijehom joj odvraćam, ženske se kuju još brže.“Tebe je teško odvratiti kada se zapuaš u jednom smjeru.”, gotovo negodujući zaključuje.“Sasvim sigurno a pogotovo kada se usmjerim u jednu točku.”, ne volim se pravdati,

ali neka joj je. Možda je to tek laka inekija samokritike, to zna biti opasno kao ospie,

pogotovo kad su žene u pitanju.“I to samo na jednu točkiu.” aektirajući dodaje i boka žličiom isijeđen limun.“A na koliko bi trebao?” pitam uozbiljen.“Pa barem na tri”, odvraća zažareno,” Nisi li ti to meni maloprije rekao? I to onako na

prave velike komade od najmanje 190 entimetara!”“A čuj, to ti je samo veći trošak i razbaivanje snage. Sve je to zapravo manuelni

posao. A ti najbolje znaš da su sve lijepe stvari male.!”“Ma hajde?” izgovara i baa upitan blesast pogled. Bolje da nitko ne sluša ovaj raz-

govor, moglo bi nam biti neugodno. Srećom, bili smo sami u jedanaest sati u separeukaea “capuino”. Sjedili smo za drugim stolom od izloga koji je bio pun Drave i šuma

topola koje su se smeđile (ima li takva riječ u rječniku?) u daljini.“Je, je. Osim toga su manje djevojke portabilnije. Znaš ono lako je premjestiti ih slije-va nadesno, ili gore pa spustiti dolje.” objašnjavam vrlo detaljno.

“Da?”, odgovara ravnodušno.“Manje troše, kupuju ipele u “Zeki”!”, da vidimo kako reagira na bokanje.“Je l'?”, gotovo nečujno je istisnula.“Manje jedu.”, vrlo upečatljivo nastavljam.“Da?”, opet je zanima samo žličia i čaj.




“Manje piju. I to ti je čista ekonomija.”, konačno sam zaokružio misao i sliku.“Kao i kod gospodina s metalnim naočalama. Sve je unaprijed određeno i iskalkuli-

rano, ne moš promašiti osrednjost.”, konačno reagira ženski, naslonila se na naslon odstolie i pogledala me vodenasto.

“A tako nekako, samo malo punije i životnije. Svede se zapravo na onaj tradiionalninačin održavanja veze:”” Zar ti vjeruješ više svojim očima nego meni!?”” Odgovaram

gledajući u obod njenog rnog šeširića s kojim nadograđuje svoju nizinu.“Ha, ha,” smije se: “Ova ti je dobra. I to pogotovo kad ga uhvatiš s drugom.”“Da važno je samo uvjeriti drugu stranu da je onako kako bi trebalo biti.” zaplela

se treba samo da proguta udiu do kraja. Nastavljam odmah: “Pametna mala glavia.Ne treba tu ponavljati niti podrtavati riječi, ona sve shvaća od prve, pa zar nije doktor.Oprostite, doktorie, nešto me ovih dana škaklja u grlu, a i štrea u predjelu sre odoz-go prema dolje...”

Skinula je šeširić, rni, zatresla kosom s nevjeriom, pogledala u mene, izvadila ogle-dale. Provjerila stanje stvari na liu i popravila ruž na usnama. Tek toliko da nešto radii provalila: “A čuj, ja bi ti preporučila jednu od 180 entimetara dva puta na dan ujutro i

naveče, za obje tegobe.”“A hvala, ali to ti je pusta teorija, nego vidiš da si moja, to ti ne bi trebalo!”, zvučim sipomalo naivno. Kažu da to pali.

“Što?”, opet je iznenađena, gleda me i sređuje si kosu koja viri ispod šešira kojegpažljivo ponovno stavlja na glavu.

“Pa, šminka. Ja bih bio zadovoljan bez nje, i zapravo bih tražio da se ne šminkaš, jerće ti lie brzo ostariti. Razumiješ, tu se ide na duge staze.”, valjda joj je sad jasno.

“O, pa ti si zahtjevan. Imaš i uvjete.”, tek sad se probudila i izašla iz svog svijeta ma-lene čahure obavijene objavljenim pjesmama.

“Je, kao i gospon s metalnim naočalama. Jedne da, a druge ne. Ukoliko se može!”“A ovu bi pod da! Zar ne?”, zjenie su joj se raširile, mogu se ogledati u njima.

“S nogu, čemu gubiti vrijeme na isprazne priče. Život i onako brzo prođe.”, moždada je pitam za to?

“To je točno i upravo zbog toga ne bi ga trebalo tračiti uzalud.”, sad je odlučna kaomačka koja ima miša u šapama.

“Da, na čitanje loših priča. A ovo bi mogla ispasti dobra. Čuj, molim te, hoćeš li bitina trenutak mirna i samo raširi opet zjenie da si popravim rizuru!”

“Molim?”“Maloprije si ih tako raširila da sam se mogao ogledati u njima, a sad bi mi to dobro

došlo da si popravim kosu.” kažem dirljivo blago s osmijehom.“Ne. Znaš ja sam ti dosljedna. Zato sam i dospjela tu gdje jesam.”, izgovorila je to sikćući.

“Da, tu u kaiću sa mnom.”, i dalje sam nasmiješen.“Ne. Mislim na uredništvo u časopisu.”, pomalo joj se vraća osmijeh na lie. Ha, ha.“Ma da, i ni ne vidiš što ti se zbiva pred očima zbog nekakvih metalnih naočala.”“A što se zbiva?”“Pa ovo.”“Zbiva se samo ono što je najvažnije u životu, ovo se ne zbiva, ovo sjedi.”“I upravo što se ovo zbiva i stoga što se zbiva kao i u romanu, najvažnije je to što se

dešava. Uvijek netko nekome nešto uradi, ali to samo po sebi nije dovoljno da bi bilo




privlačno i značajno za čitanje.” Zvučim si kao srednjoškolski proesor hrvatskog kojinapola shvaća ono što predaje, a zapravo ništa ne predaje, čak niti ne prenosi, osimšto svaki mjese uzima plaću.

“Naravno, mora biti interesantno.”, nasmiješena je od uha do uha. Svima godi ugodno.“Pa zar nije, ti si se i zarvenjela, radiš manualno, stalno se braniš. Stoga propustiti

priču s ovako lijepim početkom bilo bi tragično.”

“Kao drugih prilika nema!”, tužno je rekla i izgubila se u toj rečenii.“Ne znam, ali ti si se kao slamka uhvatila za neku koja nije niti pri rui. To mu dođe

kao dopisna škola. A znaš kakve su te škole.”“Znam. Samo najlošiji upisuju te škole, tako da su one tek odrazi najlošijih od loših škola.”“Tako je. Tu se mora biti škrt u ojenjivanju. Treba sačuvati sve, ništa ne odbaiti, a

naročito uspomene. Pa eto, i ovo nije za odbaiti. Nigdje se ne može pročitati. Ako setreba nešto odbaiti, to su uspomene na loše školovanje i djetinjstvo. Jesi li primijetilada svi mladi možda netalentirani u “Plimi” navode“ ”Pohađao radioniu kreativnog pi-sanja kod Mire Gavrana.” A on je urednik.”

“To znači da je svugdje isto. Iako ne baš tako”, sad je pomalo rezignirana. “Ja sam

tamo objavila u prvom broju isto priču.”“I onda, dakle, što sada da ja i ti radimo drugačije, kad je to mama priroda takonaredila. Ne? Što se tu može?”, kažem vrlo poučno kao učiteljie na satu prirode uosnovnoj školi.

“Čemu žurba, čitav život je preda mnom.” Opet gleda u šumu s druge strane obale.“Ali priliku kao što je ova treba iskoristiti da ne propadne. To bi bila šteta. Ja bih to

znao iskoristiti i izbjeći zamku prosječnosti. Lijepo bih rasporedio i svaki dan po malo.”“Hoćeš li me otpratiti na vlak?”, oči joj se pri tome zaakle i gleda me prodorno.“Pa ne znam ti ni tel. broj, ni uliu.”, čak je i mene iznenadila brzina promjene.“Evo ti vizitka pa se javi kad dođeš u Zagreb.”, sva je poslovna i užurbana.“Ooo, pa to je napredak.”, pomalo me razveseljava jer ipak grika, ne može a da se

ne primijeti.“I to ti je bila izdavačka kuća zato je i propala.”, ah kako realno gleda na svijet.“Hm”, ipak sam malo skeptičan.“A ti zbilja nećeš meni pokazati ništa za pročitati ili dati knjigu?”, kaže ustajući.“Ne, zašto?” rukom zovem konobara da platim.“Pa obično tako rade!”, kaže oblačeći dugi rni kaput.“Je l', nije mi to palo na pamet. Ovo je bio poziv zbog tebe. A ne radi književnog uratka.”“Da? Sigurno ne želiš dati nekakav rukopis, pjesmu?”, još uvijek s nevjeriom me gleda.“Ma ne!” nikako da shvatim ozbiljnost toga što mi govori.“Stvarno?”, opet će s nevjeriom.

“Kad ti kažem”, e pa ako se tako dolazi u časopise, onda je i bolje da me ne štampaju.Zvao sam je, bila je bolesna, pa onda je išla u Njemačku dragome. Izgovarala se,nije htjela. Bojala se instinktivno da se ne primijeti da ne može protiv svog mozga. Ah,a pušila je ovu priliku i te kako.

”Moja malena glava na tvojoj usni budi u meni osjećaje ranog jutra i kasne večeri kadSune rudi a u ušima i očima more se ziba. Tvoje rumen usne uokolo mekane poput livadei rose Ovijaju me velom blaženstva i nagog u uspomene nose. “ Ma nemoj me, čovječe,zajebavati s poezijom, to treba štemati, nije sibila od jučer, ima ona utakmia u nogama.




Prije bih rekao između nogu, nije niti čudno što su je bezeirali stari igrači.Ti si još pre mlad.Eto, to mi je rekla kao prijatelj.

(6.10.98)




Ivo Mijo ANDRIĆ

Grobno mjestoUoči Dana mrtvih Milka i ja redovno posjećujemo grobniu naše kćeri Marije. Tu, na

prenaseljenom miroševačkom groblju, pomiješamo se s tisućama drugih ljudi koji obi-laze svoje najdraže moleći za njihove mrtve duše i svoja živa sjećanja.

Kad god idemo na groblje ili kad o njemu razmišljam, pokušavam potisnuti iz glaveuzrok Marijine smrti. Pokušavam ne misliti o tome kako je naša jedina kćer žrtva uličnogautodivljanja pijanih bojovnika, koji su većinu svojih ratnih zasluga ostvarili tamanećiljuta pića po zagrebačkim kaićima i kavanama. Mnogi od njih tako su, na nesrećunaroda kome pripadaju, izborili visoke vojne mirovine i invalidnine, a da pravu bojišniunisu vidjeli niti osjetili. Na sreću, daleko je veći broj onih koji su s puškom u rui bra-nili i oslobađali ovu lijepu ali, po mnogo čemu, tužnu i siromašnu zemlju. Kad na njihpomislim, olakšam si dušu i vratim sjećanje u normalne ljudske okvire. U tim okvirimasvijet vidim onakvim kakav jest, bez sivih ili tamnih nijansi koje me godinama proganjajui melju kao teški mlinski kamen.

I ove jeseni Milka i ja poranili smo da izbjegnemo popodnevnu gužvu. Dan je mu-tan jednako kao i naše misli. Oblai se valjaju iznad grada, premještajući svoju kišnusadržinu s istoka na zapad i sa sjevera na jug. Poneka kap odlijepi se s njihovih nat-

murenih trepavia, baš kao što suze klize s rubova naših rastuženih očiju. Moja Milkapusti suze čim prođemo kućni prag i kad zakoračimo na ulaznu kapiju groblja. Tako totraje godinama i nikad se ne mijenja, ma kakvo vrijeme bilo i ma kakvo nas raspoloženjepratilo. Njezine suze povuku i moje i obadvoje tako, s papirnim maramiama u ruka-ma prolazimo pokraj zimzeleni kao dvije pokretne tužne vrbe, koje nemaju nikoga naovome svijetu osim vlastitih pogurenih sjenki.

Grobnii prilazimo oprezno i tiho nastojeći ni jednim pokretom ne narušiti ustajalu grob-nu tišinu. Milkine oči su rvene od suza, a izraz njezina lia odaje nepreglednu i dubokubol. Koračam sporije za korak dva iza nje, kako bismo lakše prošli između načičkanihgrobnia. Do Marijina groba, s desne strane je raskošan spomenik sedamnaestogodišnjegmladića koji je poginuo u prometnoj nesreći. Neoprezni roditelji, za odličan uspjeh u sred-njoj školi, kupili su mu novi automobil koji ga je odveo u smrt.

Svakakve zle sudbine isprepletene su na grobljima. U njihovoj zemnoj utrobi mnogo je onih koji su prerano završili svoja životna putovanja. Žurba i nepažnja, mržnja i ljubo-mora, zlo i beznađe odnijeli su mnoge, prije vremena, u hladni zemni svijet. Ugasili suse kao što će se ugasiti svijeće koje, odmah po dolasku do grobnie, palim u prostorunamijenjenom za tu svrhu. Potom mijenjam istrošenu bateriju u staklenoj svjetilji koja,kao programirana krijesnia, svjetlua po nekoliko mjesei. Milka za to vrijeme iz plat-




nene vrećie vadi krpe i plastičnu bou. Iz njenih ruku uzimam praznu bou te odlazimdo slavine gdje je punim vodom. Usput iskoristim priliku da isperem oči na kojima seuhvatila slana suzna staza koja mi sužava već smanjeni vidik. Hladna voda za nekolikotrenutaka izoštri mi pogled, tako da jasno vidim slova na susjednim spomeniima.

S natopljenim krpama Milka i ja, kao dvoje siročadi, pažljivo brišemo svaki entime-tar spomenika. Blago, s toplinom roditeljske ljubavi skidamo prašinu i otpale jesenje

listove. Na izbrisanu površinu povremeno padne pokoja Milkina suza, koju ona posušinježnim pokretima, trudeći se da to ja ne primijetim. Ona na svaki način nastoji prikritisvoju bol kako bi se pokazala čvršćom nego što stvarno jest. Dok čistim mramornuploču, kroz glavu mi struje misli o prošlosti. Prisjećam se kako je nekada sve bilo boljenego što je sada. Kada je naša Marija bila živa, za Dan mrtvih išli na grobove našihroditelja, prijatelja i znanaa. Sve je tada bilo podnošljivije i bezbolnije. Život se činioljepšim, čak i na ovom mjestu gdje nema života.

Prisjećam se svoga oa i majke čiji su grobovi daleko u Lii. I njih ćemo sutra posjetiti. Tako sam dogovorio sa susjedom Petrom koji će autom ići do grobova svojihroditelja. S njim ćemo ujutro poraniti Milka i ja. Usput ćemo svratiti na groblje u Jaski

gdje su pokopani njezini roditelji. I tu ćemo zapaliti svijeće, pomoliti se za njihove dobreduše i produžiti dalje prema Lii.Naši jadni životi sveli su se, uglavnom, na ove tužne prigode koje nas spajaju s dra-

gim osobama koje su nas stvarale i koje smo mi stvarali. Nalazimo se od jednog dodrugog Dana mrtvih. Od jednog do drugog groblja na kojima su zasijane kosti dragihnam osoba. Na Miroševačkom groblju jednoga će dana završiti i naša tijela, koja sedanas, evo, bore sa sjećanjem i bolom za najdražim bićem. Za neku godinu, ili neštoviše, naći ćemo se na istom mjestu. U svijetu bez nade, emoija i surove zbilje. Danas

još jesmo, a sutra već bit ćemo dio nečijih sjećanja. Svojih nemamo da nas žale, ali usjećanju nekih dragih nam ljudi bit će mjesta i za nas, barem za kraće vrijeme.

Nakon što smo očistili grobniu i postavili buket svježeg vijeća, sjedamo na mra-

mornu klupu i dugo se šutke gledamo. Milkin pogled potom skreće prema zemlji. Jagledam tmurno nebo, pokušavajući proijeniti hoće li ili neće prokinuti pljusak. Kišase, na sreću, suzdržava pokazujući tako razumijevanje za sve nas koji smo okupiraniuređenjem grobnia. Pokušavam pronaći riječi kojima bih prekinuo šutnju što se kaoneželjeni uljez uvukla u naše misli. Ne pronalazim ništa što bi odgovarala trenutku ukojem se nalazimo, pa zato izgovaram rečeniu otrgnuti s ruba oblaka.- Izgleda da će nas kiša zaobići. Sve od jutra miriše na pljusak, a nebo se suspreže da

nam ne pokvari dan.- Ovaj dan je pokvaren sam od sebe, ijedi Milka kroz stisnute zube. - Kakva prigoda,

takvo i vrijeme. Bog se jedino smilovao pa nas čuva od svojih suza.

- Kakvo li će sutra biti vrijeme? Upućujem joj neodređeno pitanje pridodajući kakonisam dovoljno pažljivo pratio prognozu na vijestima.- Noćas su najavili kišu, a sutra razvedrenje. Možda nas posluži sreća pa sve obavimo

bez problema u putu.- Ne brinem se za put. Petar je dobar vozač i dovest će nas sigurno i tamo i ovamo. On

često putuje u Liku i poznaje taj put kao što poznaje Iliu u kojoj stanuje.- Hoćemo li ovdje kupiti svijeće i vijeće za tvoje i moje, ili ćemo to obaviti usput? pita

me Milka, nastojeći razriješiti i tu dvojbu.




- Možemo i ovdje – odgovaram. - cijene su iste, pa nema potrebe da se usput zaustavljamo.- Eto što ti je život, ote se Milki duboki uzdah. – Danas jesi, a sutra te već nema.- Takva je ljudska sudbina, odgovaram, pokušavajući ublažiti težinu njezinih riječi.- Bog o svemu odlučuje. On određuje kad će nas odvesti na onaj svijet.- Nije baš sve u Božjim rukama. Dosta ovisi i o nama. Tko se čuva i sreća ga prati. Tako

produži život do prirodnog kraja.

- Jest, ali Božja je ipak posljednja. Protiv njegove volje se ne može.- Bog poštuje ljudsku volju, ako nije protivna njegovoj, kažem nakon kraćeg

razmišljanja. Pažljivo biram svaku riječ, jer na mjestu na kojem se nalazimo svaka iz-govorena riječ ima dvostruku težinu. Milka me gleda sažaljivim očima. Plač joj visi naliu, kao što tamni oblai vise na nisko razapetom nebu. Nekoliko kapi kiše pada okonas. Dižemo se gotovo istovremeno. Milka dugo gleda kćerkinu sliku izgovarajućiposljednju molitvu prije oproštaja. Sakupljam rasute stvari oko grobnie i uskorokrećemo prema izlazu iz Miroševačkog groblja. Prate nas krupne kišne kapi koje pa-daju na mramorne ploče tvoreći nerazgovjetne plješteće zvukove. Otvaram kišobrani njegovim većim dijelom zaklanjam Milkinu iguru.

- Nećemo ovdje kupovati ni vijeće ni svijeće, veli Milka hvatajući me ispod ruke kakobi ostavila dio kišobrana i za moje lijevo rame. - Bolje je da požurimo do autobusnestanie. Da izbjegnemo pljusak.

- Možemo to obaviti sutra. Ispred svakoga groblja mogu kupiti sve što je potrebno zaroditeljske grobnie, kažem, ubrzavajući korak.Jesenji pljusak spušta se na sjeveroistočni dio grada. Kroz uzanu kapiju groblja

Miroševa žurno promiču rani posjetitelji. Jedni odlaze prema parkiranim autima, a dru-gi prema najbližem autobusnom stajalištu. Za ovim drugim žurimo i nas dvoje, zadubl-

jeni svatko u svoje misli. Moje misli su u ovom kišnom trenutku okrenute životu. Milkine,vjerujem, bave se besmislom smrti koja je rasuta svuda oko nas. Takva je smrt zadesila inašu kćer čija nas sjena prati i kad kiša pada i kad sune sija. Kad sviće i kad se spušta

duga besana noć. I Milka i ja taoi smo neizbrisivih misli o ljudskom stradanju kojeće nas pratiti do trenutka kad ćemo se obadvoje pridružiti našoj kćeri na ovoj vječnojmiroševačkoj adresi bez broja i kodne životne oznake.

Gusti jesenji pljusak širi se svuda oko nas. Hladna pepelna magla natapa naše, od-već hladne i do plača rastužene duše.




Neda ČAJEVIĆ

Ujak JozoUjka Pepija, kako smo ga zvali, ili Jozu, kako su ga zvali prijatelji lovi, ribiči i drugovi

na poslu, upoznala sam tek kao djevojčurak, jer nismo živjeli u istom mjestu, ali sam onjemu slušala mnoge priče.

Svoje djee nije imao. Podigao je troje djee koju je ujna Ivanka dovela u brak.Ujak Pepi bio je preizni mehaničar, vrlo načitan i radio je u sarajevskom „Zraku“.

Hobi mu je bio lov i ribolov, te prepariranje lovačkih troeja.Preparirao je životinje, zečeve, lisie, divlje svinje i raznovrsne ptie, od onih najsitni-

jih palčića do velikih tetrijebova i droplji. Njegovi preparati bili su vrlo životni kao da suotograskim aparatom urađeni.

Bio je pravi stručnjak da napravi „mušie“ „varalie“ i druge mame i neumorno je u du-bokim ribarskim čizmama gazio Miljaku, Željezniu, Bosnu, Neretvu, zabaujući blinker.

Imao je uspjeha, ribe su grizle, ali ujko se pridržavao propisa, pa je sve ribe ispoddozvoljene dužine vračao u rijeku.

U lovu na divljač poštovao je lovostaj i puao je samo na srndaće, jer srna se možda još brine za svoje lane, pa ju treba poštedjeti.

Ujko je volio društvo i čašiu. Svakog prvog svraćao je u kavanu gdje ga je čekalopoveće društvo. Znalo se: „Jozo danas plaća„.Redala se runda pića, runda priča, a i aktualni političari često su bili na tapetu.Od svih priča meni se posebno dopala ova.Kasna jesen, hladan vjetar nabauje kišne kapi na prozore kavane u kojoj već sjedi

veselo Jozino društvo.Jozo je dobro raspoložen. Primio je platu. Ovaj put kuverta je podeblja jer je Jozo prema-

šio normu, a i nešto prekovremenih sati je naplatio. Ima dobre razloge da počasti društvo.Već je zvao treću rundu, a pristala, vesela, konobaria tu je da posluži i četvrtu. Jozo

će platiti.No, hladna kiša i vjetar u kavanu je natjerao ljepuškastu ciganku.Za prokislu suknju drži joj se prozebao dječara a iz marame spretno vezane preko

prsa i ramena izviruje kuštrava glavia osmomjesečne bebe.Veselo društvo se ne obazire na ispruženu ruku i jedva čujne riječi: „Udijeli, sadaka

te sačuvala“.Obilazi ciganka stolove, nitko joj ništa ne daje.Konobaria joj se obraća - : „Izlazi, ne uznemiravaj goste, zvat ću poliiju“.ciganka uporno nastavlja obilaziti stolove pa dođe i do stola ujka Pepija.Dobro raspoložen, ujko joj se obrati:




- Što te je natjeralo, ženo, da po ovom kijametu izlaziš i još vodiš djeu?Nemam para, nema hljeba, nema mlijeka, a djea gladna - veli ciganka i pruža ruku.Na to će ujko:

- Evo, ovo je moja plaća, uzmi i pobrini se za djeu“ rekavši to, tutne joj u ruku ku-vertu s novem.

- Što to radiš, Jozo?! - povikaše drugovi. - Dade joj sve nove, tko će ovo platiti?!

Ujak hladno odgovori:- Tko je pio, neka i plati, a ova će sirota bar malo lakšepodići svoje mališane.Rekavši to, Jozo stavi stodinarku na stol, natakne lovački šešir i polako krene u kišnu noć.




drama

Anto ZIRDUM

Bellum Batonianum(povijesna drama o ratu batona od 6. do 9. godine nove ere)

Osobe:SVETONIJE pisa knjige Dvanaest rimskih ezara u mladostiLIKAJ sin Skanusa mlađeg, sina batona Desidijata, prilično starTIBERIJE (42. pr.K. do 37. p.K) Augustov posinak, usvojenik i nasljednik od 14.

godine poslije K.DOLABELLA PUBLIUS cORNELIUS bio je arski legat provinije Dalmaije od 14.

do 20. godine po Kristu. cieronov zet. VALENS Varron(is) . prineps Daesitiati(um)BATON DESITATSKI zvani VIDRA (desetak godina mlađi od Tiberija) Smeđo-

kosi mišićavi ratnik koji, kao i njegovi prei Gali, češlja kosu natragTEUTA njegova žena, Valensova kćerkaSCENO stariji sin Batonov i Teutin - plavokosSCANUS mlađi sin Batonov i Teutin - rnokosSKENOKAL brat Teutin, jedan od batonaCALLON brat Teutin, jedan od batona (umirovljeni rimski enturion koji je služio

u Siriji pod Kvirinijem)DESA supruga batona ProradaSILVA supruga batona SavaeORAN Savin sinSTANKUS Baton tajnoga ratničkog društva Deura-vardaBOSA Stankusova mlađa sestraPRVA ILIRKA drugaria BosinaDRUGA ILIRKA drugaria BosinaRIMSKI GLASNIK RIMSKI VOJNIcIILIRSKI GLASNIK ILIRSKI RATNcI




SLIKA 1.(PRIPOVJEDAČI: SVETONIJE i LIKAJ 93. godine na proslavi proglašenjea BistueNove municipijem)

SVETONIJE: Prijatelji mi danas na proslavi proglašenja Bistue Nove muniipijemrekoše da ste vi unuk glasovitog batona Desidijatskog koji je digao

ustanak protiv Oktavijana...LIKAJ: Čijeg?SVETONIJE: Unuk velikog batona....LIKAJ: Jesam, ja sam sin njegova mlađega sina Sanusa, što ga Dollabela

nije poveo u Rim. A od kojih si ti???SVETONIJE: Ja sam rimski pisa Svetonije...LIKAJ: Od kojih? (hvata se za zho čime daje na znanje da slabo čuje)SVETONIJE: S v e t o n i j e. Ja pišem o životu znamenitih ljudi a posebno o rimskim

ezarima. Zanima me ustanak koji je tvoj djed vodio ovdje u Iliriku pro-tiv Oktavijana. Augusta ...

LIKAJ: Je Oktavijana... Bilo je to davno, prije mog rođenja....SVETONIJE: Rimske arhive oskudijevaju podaima o tom ustanku, a to je meni bi-tan dio Tiberijave biograije....

LIKAJ: ČegaSVETONIJE: Životopisa Tioberijeva!LKAJ: Eee, je Tiberije.... On je doveo 15 legija na moga djeda.... Ne bi mu

mogao ništa da baton Breuka nije izdao....SVETONIJE: Vaš dom je u Haedumu... Zašto ste preselili u Bistuu Novu?LIKAJ: Kad je ustanak završen, Dollabella je uzeo moga stria Sena u svoju

službu i naučio ga praviti este. Seno je bio glavni inženjer za estuprema Haedumu. Kad je esta došla dovde, evo baš na ovom mjestu

počeo je graditi most. Stri je pozvao moga oa da dođe ovdje i na-mjestio ga kao arskog arinika za zlato. On je tu gore, uz put, napra-vio poreznu ispostavu i svoj dvor. Tako sam ja čitav život proveo ovdjena Dollabelinoj esti ispraćajući legije koje su ovuda prolazile premaSirmijumu, i otpraćajući kola koja su odvozila zlato prema Saloni. Uposljednje vrijeme legije ne prolaze... Ovaj Domiijan je dobar ar, nevoli ratovati....

SVETONIJE: Zato ga u Rimu i ne vole... Nego, jesu li ti ota i stri pričali o ustanku...Bila je to zla godina za Rim. Prvo suša, a onda poplave....

LIKAJ: Je, i ovdje se pričalo da je to bila zla godina. Tiberiju su bili potrebni

vojnii za njegov pohod na Germaniju. Poslao je pismo prokuratoru uSaloni Marku Valeriju Messalli da izvrši novačenje među Dalmatima,koji su bili u obvezi dati sedam stotina novaka.U rano proljeće novai su bili već pod oružjem i prolazili obuku. Ne-kako u to vrijeme Messala je počeo skupljati porez po ijeloj pokrajini.Poreznii su ubirali više nego što su Dalmati mogli platiti, jer je i njihprethodne godine pogodila suša. Kukali su kako je svijet siromašan ina rubu gladi. Poreznii su tada pokupili zdravu djeu da bi ih prodali




kao robove i namirili porez. Očevi neke od te djee bili su među mobi-liziranim novaima.cijela kohorta novaka se pobunila i pobila svoje rimske zapovjednike.Messala je imao dvije legije na raspolaganju. Jedna je imala sjedište uSaloni, a druga u Naroni. Digao je vojsku i pošao na njih, ali Dalmati suse podijelili u manje skupine i povukli ovamo prema zemlji Desidijata.

SVETONIJE: Dollabela je tada bio u Haedumu, koliko moji izvori potvrđuju.LIKAJ: Koga utvrđuju?S VETONIJE: Nije to. Izvori koji svjedoče o događajima.LIKAJ: Dobri su vaši izvori. Zapravo Dollabela je tu bio ijelo vrijeme rata....

On je za Tiberija obavio više posla nego tri legije. Uglavnom Desidi- jati su se našli na mui jer se njih smatralo prekršiteljima mirovnogsporazuma, iako su to učinili Dalmati.... Tada je moj djed uzeo stvaru svoje ruke.... Sazvao je sve glavare rodova..... Tu na planini Kubersu počeli.....

SLIKA 2 .(BATON, SKENOKAL, STANCUS, BOSA i njezine drugarice, te ilirski ratnici na planiniKuber gdje planiraju napad).

BATON: Braćo, složili smo se da nećemo prihvatiti Oktavianovu zapovijed onovačenju naših momaka u njegove postrojbe. Poslali smo glasnikesvim našim mogućim savezniima, a posebno batonu Breuka, s ko-

jim mene i Stanusa veže ratno prijateljstvo dok smo ratovali u Meziji.Zamolio sam Dolabellu da osobno odnese naš odgovor Oktavijanu, ataj je da ja sam ne mogu odlučiti bez sabora svih glavara bratstava i

rodova koji će se okupiti početkom ljeta. Ako Dolabella ode u Rim, toznači da Tiberije neće doći s legijama da provede novačenje, a akonapusti naš teritorij prema Meziji, znači da će nas napasti.

SKENOKAL: Naši promatrači javili su da je Dollabela otišao prema istoku. Stanu-se, zato smo odlučili da ustanak počne na području Deura. Tu su rim-ski ispirači zlata i rimske postrojbe najdublje uklinjene u naš teritorij.Poslije će se rat prenijeti dalje. Uključit će se cerauni, Daorsi, Dokleati,Derentini, Deremiziti, Dindari, Glindiioni, Sikuloti i Vardeji.

STANCUS: Sve je to slabo. Svi oni zajedno nemaju snage koliko imaju Desitijati iDeuri. Što je s Dalmatima?

BATON: Baton Prorad obilazi njihove rodove. Oni su još uvijek razbijeni i nisuse u stanju neprimjetno organizirati, ali već imaju bataljun ratnika podoružjem a čim se ustanak razvije, ostali će se spontano dići i uključiti.No, zato smo postigli sporazum s Pinnesom kraljem Bruka. Moj i tvojprijatelj baton Breuka dao nam je besu da će nam čuvati leđa. On ćeodmah podići ustanak tako da će vezati legije na sjeveru.

SKENOKAL: Najvažnije je da negdje iznenadimo Rimljane i dobro ih potučemo. To je presudno za početak ustanka.




BATON: Odlučio sam se na taktiku vidre. Brzi pokreti, česta iznenađenja i snaž-ni udari. Sve promišljeno i unaprijed isplanirano. A planirali smo potućirimsku posadu u kaštelu na Zahoru i razbiti logor na Sebešiću, glavni-nu rimskih snaga na tvom području.

STANCUS: Ne možemo im ništa dok su u kaštelu, ni s četiri puta većom vojskomkoju u ovom trenutku imamo.

BATON: Treba ih izmamiti napolje i dočekati tamo gdje se ne nadaju. Prorad je još uvijek s druge strane rijeke i organizira male skupine koje će sepod okriljem noći prebaiti ovamo na Kuber.

SKENOKAL: Što ti misliš kako najlakše izmamiti postrojbe sa Zahora? ( pita Stancusa)STANCUS: Zapovjednik kaštela na Zahoru u putnoj postaji na Kaoniku redovito

drži dvadesetak pješaka, pored jednog dekuriona konjanika. Odatlese s visoke kule danonoćno stražari i osmatra. U slučaju napada oni setrebaju povući prema kaštelu. No, ako zapalimo spekulu, oni iz kaštelamoraju izaći u pomoć.

BATON: Ako izađu, onda ćemo ih uhvatiti u našim grbavim tjesnaima gdje

se oklopljeni pješai ne mogu organizirano gibati. Tada više neće bitisnažni kako se nama čine.SKENOKAL: To je dobar prijedlog...STANCUS: Prekosutra u zoru umjesto suna Rimljani će vidjeti vatru. To je moj

zadatak i to će biti učinjeno. Još večeras ću prinijeti žrtve Armallusu, asutra uvečer ću ubaiti nekoliko djevojaka u putnu postaju da zabaverimske vojnike.Ovo je moja sestra Bosa (pokazuje na djevojku koja prilazi)

BOSA: Pozdravljam Batona Desitijata Vidru. Ja i moje dvije drugarie motrile smospekulu na Kaoniku i nismo primijetili da se išta neobično događa.

STANCUS: Bravo, seko. Dobro si obavila zadatak. No, sutra navečer ti i tvoje dru-

garie trebate ostati u spekuli da odvratite pažnju stražarima i rimskomdekurionu koji je poznat po svojoj nezajažljivosti za mladim Ilirkama.

BOSA: To neće biti veliki problem jer dekurion je već baio oko na mene. Dosada sam se stalno skrivala od njegova pogleda.

SKENOKAL: Za svaki slučaj, uzmi ovaj moj mali nož. Oštar je a može se sakriti. A vi,djevojke, pazite što radite. Ako zagusti, bježite…

PRVA ILIRKA: Ne brinite se vi za nas, mi se znamo brinuti za sebe.DRUGA ILIRKA: Navikli smo mi na rimske vojnike. Samo im malo zavrti pred nosom i

oni zaborave stražariti.BATON: Ako je tako, hajdemo prinijeti žrtve bogu rata Armallusu, i odmoriti se.

Tko zna kada ćemo imati prilike za odmor.Ratnii ostavljaju oružje i štitove na drvo i hvataju se u koloKada se završi ples s mačevima, muškari idu po mačeve i štitove i izlaze, a djevojkeostaju još malo igrati u mjestu i izlaze...




SLIKA 3Pripovjedači: SVETONIJE I LIKAJ, RIMSKI VOJNICI, ILISKI RATNICI I ILIRSKE DJE-VOJKE pantonimom izvode priču

SVETONIJE: Ustanak se veoma brzo raširio na sve strane.

LIKAJ: Je. Je. Naši su zapalili rimsku stražarniu na Kaoniku.

Baton je iznenadio rimske vojnike koji su pošli u pomoć.

Bosa i dvije Ilirke šetaju pored trojice rimskih vojnika. Dvojica stražare (drže platno), a jedan sjedi kraj vatre gdje dvije Ilirke sjedaju a Bosa ostaje stajati.Dekurion dolazi po Bosu i odvodi je u lijevu stranu i tu se vide obrisi pokušaja silo-vanja i Bosina obrana nožem. Kad se to završi, svjetla prikazuju prvog Ilira kako se šunja iza leđa vojniku koji stražari desno, hvata ga za vrat i udavi te se vrati i mahneStankusu i ostalima da priđu) drugi Ilir se privuče iza leđa onome vojniku kod vatre.

Glazba puna zveketa oružja, iza platna se vide slike padanja rimskih vojnika…. Dim ivatra..... se puštaju a platno lagano smotava.

SVETONIJE: Negdje sam pročitao da je tu napravljen pokolj.

Drugi Ilir vuče mrtvog rimskog vojnika izvan scenePrvi Ilir uzima mrtvu Bosu i iznosi sa scene

LIKAJ: Rimski dekurion je ubio Stankusovu sestru Bosu. Stankus je divlji ratniki dao je sve pobiti.... Zapalio je stražarniu, a to je bio signal da rimske

kohorte izađu iz kaštela na Znahoru.... Baton ih je iznenadio i potpunopotukao.... Tada se ustanak rasplamsao.... Na sve strane je gorilo....

SLIKA 4.(U Valensovu dvoru je slavlje. VALENS, TEUTA, SCENO – stariji sin Batonov SCANUS – mlađi sin Batonov, SCENOCAL I CALLON koji se vratio iz Sirije i DESA suprugaProradova. )

DESA: Oče, danas ste dobroga raspoloženja. Mora da su vijesti s bojišta do-

bre. VALENS. Jesu, snaho…. Baton je potisnuo Rimljane do Salone, a Skenokal ihpotiskuje prema Naroni, Savo od Ardube napreduje prema sjeveru, atvoj muž Prorad od Plumbuma prema Argentariji, kako bi vezao rimskesnage kod Sirmijuma i pomogao Batonu breučkome. No, nije to jedinirazlog mome veselju.

TEUTA: Što može biti veće od toga da su mi tri brata živa a moj muž vodi slav-no našu vojsku protiv najveće sile na svijetu?




VALENS: Može. Tvoj četvrti brat callon se vraća poslije više od dvadeset godina.TEUTA: Imala sam devet godine i čini mi se da je callonov odlazak ono čega

se sjećam kao prvoga događaja iz ranog djetinjstva. VALENS: Prvi događaj kojega se čovjek sjeća je uvijek nešto bolno i duboko se

upiše u sjećanje. Bio je to težak trenutak za našu obitelj kada sam mo-rao dati svoga sina Oktavijanu kao jama da će naše pleme izvršavati

obveze po mirovnom sporazumu potpisanom poslije poraza Dalmata.Oktavijan ga je dao Kviriniju koji ga je odgojio kao rimskog građanina– vrsnog legionara. Moju radost muti pomisao na to hoće li on sadastati uz svoj narod.

TEUTA: Neka je on živ i zdrav, a krv nije voda. Nemojte se brinuti. VALENS: Gdje su Skeno i Skanus. Treba im reći da dolazi ujak callon.TEUTA: Izgleda da su oni nešto načuli pa su odjahali da ga dočekaju. Priča se

da i Skenokal dolazi s njim. VALENS: Glasnik mi nije to prenio… No, čujem topot konjskih kopita.DESA: (Ustaje i gleda kroz prozor ) Evo ih dolaze.

VALENS: Pomozi mi da ustanem. Hoću da na nogama dočekam četvrtog sina.SCENOKAL: Oče. Evo dovodim ti četvrtog sina za kojim si tolike godine uzdisao.Još je u odori rimskog enturiona, ali nije izgubio duh svoga naroda.

VALENS: (Raširi ruke) Sretan sam što poživjeh toliko dugo da mogu zagrliti ono-ga kojega sam žrtvovao za dobrobit svoga naroda.

CALLON: Oče. Ni jedna žrtva za svoj narod meni nije bila teška. Drago mi je štote zatičem živa i zdrava.

VALENS: Živ jesam, ali snaga me napušta ( sjeda). Teute se sjećaš. ..CALLON: (Prilazi i grli je) Sjećam se njezinih dječjih suza koje su lile kao potok…TEUTA: Dijana je uslišala moje molitve. Mnoge žrtve sam prinijela moleći da se

vratiš domu svome i sada sam sretna.

VALENS: Sena i Sanusa si, vidim, već upoznao.CALLON: Nećai su čvrsti i pametni. Govore i grčki i latinski i to me je zadivilo. VALENS: Nego pričaj mi kako si napokon došao kući?CALLON: U Palestini, Galileji, Judeji i Siriji razbuktao se ustanak kada je Oktavijan,

poslije popisa pučanstva uveo porez po glavi. Kvirinije je uspio provestipopis, ali s porezom nije išlo lako. JUDA GALILEJAc poveo je protu-rimski ustanak u Palestini koji se razbuktao tako da ga je gušilo 5 legijai jedva su ga slomili. Zapravo, da Agripa nije iz Egipta prebaio i šestulegiju, pitanje je kako bi se stvar završila. No, Kvirinije je pao u Oktavija-novu nemilost jer nije bio dovoljno odlučan i nemilosrdan, tako da sam

i ja, budući bijah na kraju legionarske karijere, odlučio u mirovinu. VALENS: A što bi s Judom Galilejem?CALLON: On je poginuo kada mu je Agripa stigao iza leđa a svi koji su ga slijedili

razbježaše se. VALENS: A kako prođoše sinovi Heroda Velikoga?CALLON: Herod Antipa i Agripa su ostali neutralni i tako su sačuvali svoje prije-

stolje, ali je Arhelaj, sina Heroda Velikog tajno pomagao Judu Galilejate je svrgnut i poslan u progonstvo u Galiju.




VALENS: A sada da čujemo Senoala koji je vodio naše snage na jug.SCENOCAL: Ja sam svoje snage razdijelio na dva dijela. Jedan dio je napredovao

prema Ad Turresu, a drugi je išao na Bigeste. Tako su i rimske snagebile razdijeljene na dvije strane rijeke, ali oni su imali most i mogućnostprebaivanja snaga preko rijeke Narente, a mi smo bili razdvojeni. U

jednom trenutku prodrli smo do Ad Tuuresa i dobro se ponijeli s dvije

kohorte legionara. Sva sreća da sam jedan bataljun ostavio u rezervimalo dublje, inače bi nam kohorta iz Diluntiuma pomrsila sve račune.Povukli smo se na Gatačko polje, a tu nas je našao i callon.

VALENS: Što je sa snagama s druge strane rijeke?SCENOCAL: Baton je poručio da se povučemo prema planinama i pripremimo za

prezimljavanje jednog broja ratnika kako nas u proljeće ne bi Rimljanimogli zaskočiti dok se ne okupimo.

CALLON: Dobro ste uradili jer je rimska vojska uvijek na okupu i može krenutičim grane proljeće, a na jugu uvijek ranije otopli.

VALENS: callone, sine. Ja neću dugo. Već sam poručio da se vrate i Prorad i

Savo, a i Batonu Vidri sam poručio da požuri ako me želi zateći živa.Pomozi braći, pomozi svome narodu. Ti znaš tko su Rimljani.SCENOCAL: Zna, ali se bojim da je on u sru više Rimljanin nego Desitijat.TEUTA: Nemoj tako govoriti. On je naš brat i bez obzira na to što je odgojen u

Rimu i što je bio njihov sluga, što je nosio mač za njih, nije on to samodabrao. Ima i on pravo na izbor.

VALENS: Djeo! callon je u teškoj mui. Što god da izabere, nitko mu neće pot-puno vjerovati. No, vi nemate pravo sumnjati u brata…

CALLON: Hvala ti, oče, što me tako mudro braniš pred bratom. Ja imam zlata damogu živjeti gdje god hoću. Rimljani veteranima s istoka daju imanjapo Galiji. Nisam izabrao ništa od toga već da se vratim u ove naše

šume i planine da slušam kovače kako kuju dobra oružja i oruđa nakojima nam mnogi zavide.

SCENOCAL: Svejedno, ovdje će uvijek biti onih koji misle da si ti rimska uhoda.CALLON: Ti već sada imaš među svojim zapovjedniima ljude koji rade za Ri-

mljane, a da to i ne znaš. Jesi li se zapitao kako je zapovjednik kohorteu Diluntumu znao da treba napustiti utvrdu i ijelu kohortu izvesti davas napadne s leđa kad ste bili kod Ad Turresa?

SCENOCAL: Moram priznati. To se baš nisam zapitao? (nalazi se blizu izlaza)CALLON: E onda se zapitaj tko je sve znao tvoje osnovne zamisli i kretanje glav-

nih snaga.




SLIKA 5.(SVETONIJE I LIKAJ govore a dvije vojske se sukobljavaju pod strobo svjetlima)

SVETONIJE: Sljedeće godine u proljeće. Tiberije je u Sisiji prikupio nekih pet legijai rano uputio dvije legije prema cibaliji.

Ulazi odred rimske vojske pod oružjem sjeda da se odmore. Ostavljaju oružje i vadelegionarski alat.....

U trenutku, kada su se pokušali ulogoriti kod močvara rijeke Vuke,baton Desidijata i baton Breuka su sasvim neočekivano i iznenadnoizvršli veliki napad na zatečene legionare i nanijeli rimskoj vojsi jedanod najtežih poraza poslije Punskih ratova. Zanima me kako su ustaniiimali toliko vojske na okupu da poraze dvije rimske legije?

LIKAJ: E moj rimski ugledniče. Baton Desidijatski nije raspustio svu vojsku. Se-ljake je vratio kućama, ali sve ratničke družine zadržao je na fruškoj gorikod Breuka, gdje su prezimili. Budući da su već bili gladni, oni su jedvadočekali rimske legije jer su one sa sobom vukle golemu komoru.

Ilirski osmatrač se pojavljuje na sceni i sakriven iza žbuna motri

Batoni su vojnike poveli i rekli im da ne nose hranu, već da će ručati urimskom logoru.

Osmatrač maše svojima da uđu i opkole Rimljane.

U jednom trenutku rimski stražar primijeti Ilire i daje uzbunu.fanare i doboši sviraju uzbunu u rimskom logoru.... počinju koračnie... postrojava-nje i zautimanje borbenog poretka.... rogovi i bubnjebi, gajde, rule.... njavljuju dola-zak Ilira.... Rimljani zauzimaju borbeni poredak... i nekoliko koraka krenu napred uporetku... Iliri napadaju i razbuktava se bitka... u jednom trenutku Rimljani se počinjupovlačiti... na kraju bježe...Iliri veselo slave pobjedu. Kupe oružje traže hranu i jedu.

SVETONIJE: Iliri su nanijeli rimskoj vojsi jedan od najtežih poraza poslije Punskih rato-va. No, kako je Tiberije sljedeće godine uspio poraziti Batona Breuka?

LIKAJ: E moj prijatelju, vlast je najveća slast. Batonu Breuka nije bilo dovoljnoto što je ratni vođa, htio je biti kralj. A to ti je naš Dollabela podgrijao...po provjerenom reeptu Divide et impera (ZAVADI PA VLADAJ). BatonBreuka izdao je i predao svoga kralja Pinesa. Jesu oni batona Breukapostavili za kralja, ali moj djed ga je osudio na smrt i sam nastavioborbu protiv Rima... A znaš li kako ga je umorio.

SVETONIJE: Baš me zanima




LIKAJ: Oni su u mladosti dali besu da neće izdati. Onaj na koga se posumnjada je izdao mora staviti ruku u vreću punu zmija. Baton Breuka je bezdvoumljenja stavio ruku u vreću jer su oni na Ištaru mogli naatati samobjelouški. No, prevario se. Stankus, njihov ratni drug je ranije uhvatioposkoka i stavio među bjelouške... E tada se držalo do bese...

SVETONIJE: Tada je Oktavijan poslao Tiberiju Germanika s nekoliko legija u pomoć.

LIKAJ: Je. Germanik je udario na Prorada i potisnuo ga s Majevie. On je odlučioprihvatiti bitku kod slanih izvora, ali zamalo nije pretrpio potpun poraz.Tristo ratnika mu je ostalo u zarobljeništvu, a on se povukao u planine.Germanik je onda stao. Nije se htio zavlačiti u klane naših planina.

SVETONIJE: Tiberije je tada imao probleme s Germanima te je kupovao vrijeme.LIKAJ: Znao je da će Iliri biti isrpljeniji što rat duže traje, a on je prikupljao

vojsku u Sisiji s kojom može i na sjever i na jug. No, tada je ponudiopregovore o primirju.

SVETONIJE: Baton je prihvatio pregovore jer mu je to dalo vremena da riješi stvar sizdajnikom pobratimom batonom Breuka. To sam shvatio.

SLIKA 6.

(TIBERIJE, DOLABELLA, BATON, CALLON,STANCUS, RIMSKI VOJNICI I ILIRSKI RATNICI u Argentariji na pregovorima)

DOLABELLA: Drago mi je što si me pozvao sa sobom u Argentariju kako bih se još jednom susreo s callonom i dao mu tvoja osobna jamstva da će on bitikralj ako pomogne…

TIBERIJE: Nećemo mu obećavati kraljevstvo, kao batonu Breuka. Mislim da po

svršetku rata tu neće imati ni tko ni kome kraljevati. To će biti potpunopod našom upravom. Obećaj mu visok položaj u Rimu.

DOLABELLA: Koliko sam ja shvatio, primirje će se brzo prekinuti.TIBERIJE: Upravo tako. Najbolje bi bilo da se prekine odmah po razmjeni zaro-

bljenika. No, vrlo je bitno da oni primirje prekinu, a ne mi.DOLABELLA: Moja doušnička mreža će to uglaviti. Moji ljudi kontroliraju njihove po-

strojbe posebne namjene a imaju veliki utjeaj u tajnim ratničkim brat-stvima.

TIBERIJE: Slušaj, Dolabella! Ti si čovjek od moga najvišeg povjerenja. Kad seovo završi tebe ću posebno nagraditi. Imaš li neku želju koju bih ja

trebao znati sad.DOLABELLA: Dok je August živ, ne možeš mi dati namjesništvo. To znamo obojiavrlo dobro. No, imam jednu želju. Teutu i njezina dva sina želim zasebe. Ona me nevjerojatno podsjeća na pokojnu Tuliju. A znaš da sam

je volio…TIBERIJE: Dobro, cieronov zete. To je najmanje što mogu učiniti za tebe. Evo

dolaze pregovarači.(Dolazi Baton, Callon, Stancus i dva ratnika)




DOLABELLA: Veoma sam radostan da vidim žive i zdrave svoje stare znane, a žalostansam zbog načina na koji se sastajemo. Augustovu sinu Tiberiju, velikomvojskovođi, veoma je drago što ste pristali na pregovore o primirju.

BATON: I nama je drago da uglednog Rimljanina zatječemo u dobru zdravlju iprenosimo mu pozdrave starog Valensa No, nismo se mi ovdje došliraspitivati za zdravlje.

TIBERIJE: Upravo tako. ( pokazuje mu da sjedne) Zato me na početku zanimazašto je došlo do ove pobune koja je prouzročila velike nevolje, jadi bijedu, smrt i sakaćenje mnogih mojih vojnika i vas, arevih vjernihpodanika, koji su godinama živjeli u miru i slobodno napasali svojastada, obrađivali svoja polja i kovali svoja oruđa?

BATON: Vi Rimljani trebate sami sebe kriviti, jer nam vi ne šaljete za čuvaresvojih stada ni ovčare ni ovčarske pse, nego vukove.

TIBERIJE: Ako se pokoji vuk i nađe, trebali ste javiti Augustu koji bi očinskom lju-bavlju riješio taj problem, jer on i inače drži do ispravnosti upravnikapograničnih pokrajina. Daje im dobru plaću, pazeći da oni u svoj džep

ne trpaju državne prihode. To su državni službenii i vrlo dobro znaju daodgovaraju izravno Augustu. On je ukinuo posrednička trgovačka druš-tva koja su, za vrijeme republikanaa, uzimala u zakup naplatu poreza.

BATON: Ako je on ukinuo posrednike u naplati, ako su ovo sada pravi držav-ni službenii, zašto uzimaju i onda kada godina izda, kada dođe dokuge, do pomora stoke, do zemljotresa, kada je narod gladan i nemože se prehraniti a kamo li plaćati poreze? Niti njih niti Augusta nezanima narod, njegovi podanii.

TIBERIJE: Nije problem u Augustu. Njegovi službenii su toliko revnosni da ćenaplaćivati porez pod svaku ijenu, a neće se žaliti Augustu na lošeuvjete na njihovu terenu. August je strog ali pravedan.

BATON: Možda je August pravedan, ali neprekidno nam šalje neke izaslanike iizaslanike izaslanika koji svako malo nešto novo traže, često se služećiujenama koje vrijeđaju naše dostojanstvo, jer nama nije u krvi nekogaujenjivati i ponižavati, a niti podnositi takve postupke.

TIBERIJE: Ja ću odmah smijeniti Messalu1 a vi meni dajte imena tih izaslanika kojisu vršili ujene i August će ih sve kazniti. Oduzet će im svu imovinu idati u roblje… No, morate imati dokaze i pouzdane svjedoke.

BATON: Rat je poništio mnoge dokaze, a i svjedoi su izginuli… Ali, za nekolikodana ćemo vam dati imena… No, kako ćemo namiriti silne štete koje

je rat izazvao.

TIBERIJE: Dok su žive glave na ramenima, štete se daju popraviti. Najprije bismomogli razmijeniti ratne zarobljenike. Germanik ima zarobljenih vašihtristo ratnika.

CALLON: Mi nemamo evideniju o broju ratnih zarobljenika, koji su razbaanina sve strane. Za nekoliko dana možemo popisati zarobljenike, a još

1 Tako prema podaima Veleja Paterkula iz Augustovog doba 6. godine MARKO VALERIJE MESALA (Mes-salla) bio je praepositus Illyrio dok je 9. godine GAJ VIBIJE POSTUM bio samo praepositusDalmatiae.




toliko će nam trebati da ih sve skupimo. Zato predlažem da izvršimorazmjenu svi za sve.

DOLABELLA: Ratniima koji se samo zbog svog dostojanstva tako grčevito boremože se i mora vjerovati

BATON: Onda smo se dogovorili: svi za sve. Za petnaest dana ovdje naovom mjestu

TIBERIJE: Pod jednim uvjetom! Da se vaše snage vrate iz Makedonije. Makedon-i su odani Augustu i nisu se priključili ustanku. Mislim da je korektnoda se vaša vojska povuče do granie.

BATON: Prihvaćamo i taj uvjet, ali rimske snage ne mogu praviti nikakve pokre-te u narednih petnaest dana.

TIBERIJE: I mi smo s tim suglasni Još nam ostaje da odredimo tko će rukovoditirazmjenom. S naše strane to će biti Dolabella.

BATON: S naše strane će biti baton callon. Neka se njih dvojia dogovoreo pojedinostima.

SLIKA 7.

(TEUTA, DESA, SILVA, SCANUS, ORAN I ILIRSKI GLASNIK primaju izvješća od glasnika o situaciji na ratištima)

TUTA: Dragi moj sine, puno mi pomažeš. Bez tebe ne bih mogla podnijetiteret ove treće godine rata.

SCANUS: Drago mi je, majko, što sam ti od pomoći, premda bih volio da se i jaborim kao naš Seno.

DESA: Sve bi bilo lakše da Stankus nije prekršio primirje.

TEUTA: Rimljani su to insenirali preko svojih doušnika, ratnika plaćenika kojirade za onoga tko im više plati. Ako se rat brzo ne završi, i naša djeaće biti izložena pogibelji. Moje sre ne bi moglo podnijeti da se Senui tebi nešto dogodi.(okreće se sinu) Zato se nemoj radovati ni borbi nioružju.

DESA: Znanje i diplomaija češće mogu donijeti više koristi narodu kao što jenaš nego sjajni i oštri mačevi. Naročito ako se bori protiv neprijateljakoji ima proesionalnu i uvježbanu vojsku…

SCANUS: Dolazi glasnik od ujaka Prorada.ILIRSKI GLASNIK: Kraljie naša, baton Prorad Vam šalje vijest da je situaija na sjeveru

povoljnija. MAROBUDUS, kralj Markomana, sa svojim je savezniima,podigao vojsku od 70 tisuća pješaka i 4 tisuće konjanika i proglasioneovisnost od Rima, tj. javio je Oktavijanu da neće plaćati danak. Tibe-rije je podigao tri legije i pošao na njega. To je nama olakšalo situaijui Prorad poručuje da će poloviu svojih ratnika vratiti da spase ljetinu.

DESA: Napokon jedna dobra vijest. A hoće li baton Prodad dolaziti da semalo odmori.

ILIRSKI GLASNIK: To ne znam, ali nije baš izvjesno....




(Čuje se pjesma SAMO DA SE VRATI....).... a to dolazi Škavinica nosi keške u čanku, a s njom dolazi i njezin sin Oran koji nosi nekoliko drvenih tanjura i drvenih žlica )

DESA: Jetrvie Škavinie, nešto si se raspjevala... a nešto nam i nosiš...SILVA: Draga moja jetrvie, baš si mi izmršala, a i šogoria mi je nešto ublije-

dila, a mislim da je i nećak željan dobre hrane. Evo ujna tebi spremilakeške s puno mesa. ( stavlja čanak pred Skanusa i tri drvena tanjura) Ai ovaj se ratnik sigurno poželio dobre domaće hrane.

DESA: Draga moja jetrvie, što si stavila u keške? Znaš da smo odlučili da sekokoši ne kolju jer nećemo imati jaja...

SILVA: Lovila sam azane. Napravila sam zamku, žrtvovala koje zrno pšeniei tako imamo mesa...Eto zato sam vesela. Dobro sam se najela. Nego,

je li to glasnik od tvoga muža Prorada...DESA: Jest, donosi prilično dobre vijesti.SILVA: A ima li kakvih vijesti, hoće li moj Škavo ikad kući...

TEUTA: Od njega nemamo glasnika, ali odmah ću poslati glasnike batonu Vi-dri, Senokalu i callonu, a ovaj glasnik će u povratku ići dolinom Bo-sne pa prenijeti vijest batonu Savi.

ILIRSKI GLASNIK: Batona Prorada zanima kakva je situaija na jugu, a to mogu javiti ibatonu Škavi.

TEUTA: Još uvijek se dobro nose s legijama iz Narone i Salone. Povukli su se uplanine odakle se mogu dobro braniti i gdje još uvijek ima ovaa i sira da semogu prehraniti. No, Postum im ne da mira. Svaki dan negdje navaljuje.

SILVA: Kada budete kod batona Skave, puno ga pozdravite i reite da sve ženeod tuge mršaju, a ja se udebljala ko bure. Pozdravi mi puno nećaka Se-na i reite da se ne brine za majku, jer joj Sanus u svemu pomaže.

ILIRSKI GLASNIK: Razumio sam poruku, a pozdrav ću prenijeti ( naklanja se i izlazi)DESA: Sve je ovo postalo mučan san. Narod je gladan i mrzovoljan. Naši bor-

i su isrpljeni. Ako izgube jednu bitku, Rimljani će dovesti nove legijei dobiti rat. Oni ubiru porez po ogromnim pokrajinama i tako inanirajuvojsku, a Germani i Iliri preko ljeta ratuju, a zimi gladuju zato što nisuni orali ni sijali ni žnjeli. Toga je mene strah.

TEUTA: I najoštrije mačeve, moja Deso, otupi beznadnost koja se u ljude uvu-če kada se dugo ratuje. Izađite vi, djeo, u grad i razglasite da su seMarkomani digli protiv Rimljana… To će vratiti nadu u izvjesnost našeborbe… Saveznik je u svakom ratu bitan…

SCANUS: Hoćemo, majko, jer je taj saveznik moćan… Podigli su se u pravommomentu… (djeca izlaze)SILVA: Ajde da vas naučim ovu pjesmu što sam spjevalaDESA: Tebi je samo do pjesme i jela...SILVA: A što mi je drugo ostalo..... ajde..

(pjevaju u mraku)




SLIKA 8.(TEUTA, SCENO I SCANUS u kraljevskim odajama u Hedumu)(Ulazi Sceno, sav mokar i odrpan, krvav i blatnjav)

TEUTA: Seno sine, tako sam radosna što si živ došao.SCENO: Majko, nemaš razloga za radost. Naši su skoro svi izginuli kod Ardube.

Ujak Savo se borio odlučno do zadnjega, a mene je gurnuo u nabu- jalu rijeku da ne poginem. Naše su žene s djeom skakale u vodu dane padnu u zarobljeništvo.

TEUTA: Kako se bitka tako nepovoljno odigrala? Zar Tiberije nije pošao naMarkomane i njihove saveznike?

SCENO: Pošao jest, ali je okrenuo vojsku na Ilirik. Pustio je Marobuda da se svadis Arminijem glavarem Kvada, svojim takmaima na mjesto vođe saveza.Tako su Rimljani bez borbe, taktikom zavadi pa vladaj, riješili problemvelikog neprijatelja i okrenuli se nama. Germanik je sa sjevera uz rijekukrenuo s dvije legije. Prvu legiju mi smo dočekali čim je počela ulaziti

u planine. Navlačili smo ih sve dublje, ali Germanik se nije dao uvući ušume. Zaustavio je legiju, ukopao se i čekao da stigne druga legija koja je tri dana zaostajala. Ujak je shvatio da mora napasti prvu legiju dokimamo snage, jer bi se poslije trebao nositi s dvije legije. No, tu smopretrpjeli velike gubitke, a nismo upali u rimski logor. Morali smo se po-vući do Ardube, ali tako isrpljeni imali smo na vratu dvije legije i nikakvepomoći ni od kuda. Borba je bila grčevita i do posljednjega. Tko je uspiopreplivati, taj je i sačuvao glavu. Strašno je bilo kod Ardube… To nikadaneću zaboraviti. Ima li vijesti o ou i ujaima???

TEUTA: Sve vijesti su nepouzdane, ali nepovoljne. Jedni pričaju da se otapredao kod Salone, drugi da je ranjen pao u zarobljeništvo, a treći da

je poginuo. Ima ih koji pričaju da se izvukao, a ima ih koji vjeruju da ćenegdje uskrsnuti i ponovno poraziti rimsku vojsku. Za ujaka Proradaznamo da je poginuo, a za Skenokala i callona još nemamo pouzda-nih podataka.

SCENO: Rimska vojska je najveće čudo svijeta. Nju nije lako poraziti, jer iza njestoji moć koju su stvarali stoljećima. Oni ne ratuju jednu sezonu, nitigladuju kada godina izda. Oni su tako organizirani da traju. Katkadgube bitke, ali dobivaju ratove.

SCANUS: Majko, evo maloprije je došao glasnik i javio da su ujak Skenokal icallon junački poginuli.

TEUTA: Zna li se gdje su poginuli?SCANUS: Glasnik to nije vidio svojim očima, već mu je rečeno da tako javi.TEUTA: Nadajmo se da su negdje pokopani, da im gavranovi ne raznose

rijeva. Mi ćemo, sinovi moji, podići ksenotaph našim poginulima.Neka se zna da su poginuli negdje daleko i da nisu tu pokopani.Naši mladi, budući naraštaji, moraju znati da su bili ljudi koji su sesuprotstavili najvećemu arstvu na svijetu…bez obzira što je uspjehustanka bio neizvjestan…




SCENO: Ja nisam da se ou diže ksenota dok ne budem siguran da je neg-dje poginuo.

SCANUS: Majko, i ja se slažem s bratom.TEUTA: Onda ćemo podići ksenotaph mojoj četvorii braće, Skenokalu, Savi,

callonu i Proradu, vašim ujaima koji se odvažno boriše do posljed-njeg daha za slobodu ove naše grude i časno poginuše.

SCENO: Majko, ja volim da je ota časno poginuo nego da je pristao biti rob…TEUTA: Ja bi voljela da je on nama živ, pa makar i živjeli ropski. No, hvala svim

pradjedovskim bogovima da ste mi vas dvojia ostali. Da se vama ne-što dogodilo, ne bi imala razloga živjeti. Dok ste vi živi, ima nade zanaše pleme, jer vladari i vojske prolaze, a narod teče kao rijeka; otječe,ali ne nestaje. No, bojim se da smo mi samo mala pritoka u rijei naro-da, a potoi za velikih suša znaju i presušiti.

(Napolju se čuje buka i vika) De pogledajder što se događa.

SCANUS: Narod bježi. Dolaze Rimljani. Majko, što će biti s nama?TEUTA: Zavisi od volje pobjednika. Ako su odlučili da Desitijati ne postoje na liuzemlje, nas će u roblje. Sudjelovat ćemo u Tiberijevu trijumu u Rimu.

SCENO: Ja ću radije pobjeći u planine i živjeti kao vuk samotnjak nego se pre-dati Rimljanima na milost i nemilost.

TEUTA: Postoji i druga mogućnost. Rimljani će mene ostaviti za baziliusa, a jednog od vas ili obojiu će uzeti kao jame. No, takve mogućnosti sumale jer Desitijati više ne predstavljaju nikakvu silu, a s takvima nitkone pregovara. Uništeni smo i prisiljeni na bezuvjetnu predaju. Ja samsada glava plemena,. Vi ste moja djea i moramo prihvatiti sudbinu,odnosno ono što je najbolje za naš jadni preostali narod.

SCENO: U Haedumu nema više ni stotinjak staraa. Sve se razbježalo.TEUTA: Otvorit ćemo gradske kapije i dostojanstveno čekati pobjednike. Oni

ovdje nemaju što više opljačkati, nemaju ni robova, ni zlata, samo nas,a ni mi ne vrijedimo više nego tri obična roba.

SLIKA 9.(DOLABELLA, TEUTA, SCENO, SCANUS I GLASNIK RIMSKIpred ksenotaphom Haedumu)

DOLABELLA: Dječai su izrasli u prave momke od kada smo se posljednji put vidje-li…Žao mi je što starog baziliusa Valensa nema među živima. S njimese moglo razgovarati. Bio je to mudar čovjek. Zadužio me je jer jepustio mene i rimske trgove da odemo, znajući da će nas sve pobitiako nas početak ustanka zatekne ovdje.

TEUTA: Ja sam njegova nasljednia i sa mnom se može razgovarati…DOLABELLA: Meni je s vama bilo uvijek ugodno razgovarati, ali sada više na zidu

nema glasovitog mača desitijatskih batona, a razgovor je primjerenijimuškim ušima.




TEUTA: Zar mislite da žene i muškari ne doživljavaju poraz isto. Zašto bi Vamabilo neugodno jednoj ženi reći da ste vi apsolutni pobjednii i da smomi poraženi i bezuvjetno u vašoj milosti?

DOLABELLA: Nije mi neugodno, ali pobjednik voli vidjeti svoje protivnike…TEUTA: Vi volite vidjeti svoje protivnike kako nemoćno kleče… Pa i ja sam bila

vaš protivnik, iako nisam nosila mač… ja sam kraljia poraženog naro-

da. I ja bih voljela vidjeti pobjednika, vašeg zapovjednika Tiberija. No,on me nije udostojao te časti…

DOLABELLA: Tiberije se nimalo ne raduje pobjedi ostvarenoj po ovako visokoj ijeni. Vašnarod je gotovo uništen a rimske arske kase su potpuno prazne. Mnogorimskih vojnika je poginulo. Senat još raspravlja hoće li mu odobriti trijum.

A ni situaija na sjeveru nije baš stabilna… No, ja imam sve ovlasti…TEUTA: Gospodine, nisam Vas željela uvrijediti, jer Vi ste nekada bili drag

gost u našemu domu… Ako dopustite, priredila bi Vam ručak i po-častila kao slobodna osoba. Poslije toga mi možete pročitati Tibe-rijeve uvjete… No, prije toga mi reite znate li išta o Batonu Vidri i

mojoj braći?DOLABELLA: Za Senoala, Prorada i Savu znamo pouzdano da su poginuli.. Pričase da je Baton Vidra poginuo, a priča se i da se predao. Budući da jePostum novi namjesnik, on se nije imao prigodu sresti s Vidrom, takoda nam on nije pouzdan svjedok, iako je njegova legija bila u posljed-njoj bii s batonom Vidrom. Hoću reći, ako je živ, on skriva identitet.Jedini sam ja i mojih nekoliko ljudi koji ga mogu prepoznati…

TEUTA: A…. hoćete li ga prepoznati???DOLABELLA: Gospođo, ja sam lojalan i odan svome zapovjedniku Tiberiju i aru

Augustu. Ako se to od mene bude tražilo, ja neću lagati. No, ako se nebude - ja ću šutjeti.

(Čuje se žamor iz vana. Ulazi glasnik )

DOLABELLA : Što je?GLASNIK RIMSKI: Strašno, strašno Germani na Rajni ubili su Vara i sasjekli naše tri

legije. Tiberije Vam je poslao ovo pismo.DOLABELLA: To nije dobra vijest. Moram napolje da umirim vojnike. (izlazi za glasnikom)

SCANUS: Majko, nešto se čudno događa?!TEUTA: Germani su na Rajni do nogu potukli tri rimske legije. Sada moraš biti

oprezan jer se slast pobjede nad nama miješa s gorčinom stravičnogporaza na Rajni. Njihovi zapovjednii više neće biti nadmeni, ali mogubiti oholi kao ranjeni lavovi. Dobili su pismo od Augusta, a za ručkomću saznati što se događa. Izgleda, neće biti Tiberijava trijuma u Rimu.

Ako je ota živ, neće ga voditi u lanima po rimskim uliama i trgovi-ma… To bi njemu palo teže od svega…

SCENO: Misliš da bi ota mogao biti živ?!




TEUTA: Dolabella daje naslutiti da je ujak callon živ, a za oa nije baš siguran.Navodno, to nije vidio svojim očima jer je bio na sjeveru.. On mi jepotvrdio da su Prorad, Senoal i Savo poginuli.

SCANUS: Čim ne govori da je mrtav, onda je živ. Dobro je to majko da se i mi po-raženi u svoj mui imamo čemu radovati. Ako su živi, uvijek ima nade.Šteta što Germani nisu ranije napali.

TEUTA: Kod njih proljeće dolazi kasnije. A misliš da bi se usudili napasti danisu znali da Tiberije ratuje na jugu. To ti je, sinko, sudbina malih naro-da. Zatvore se u sebe i promatraju kako će susjed proći. A u njihovimračuniama uvijek se jave neki stari neizmireni sitni međusobni računi.To veliki i snažni znaju i uvijek čeprkaju po starim ranama kako bi spri-

ječili slogu slabijih.SCENO: Što će biti s nama, majko?TEUTA: Ne znam, ali me tješi Dolabellina nazočnost u Haedumu. Nekako nam

je sklon. Osjetim to. Čovjek je to burna života. Prošao je i pobjede iporaze. I ljubav i mržnju i radost i patnju. A i djed Valens ga je zadužio.

To mi je danas priznao i to mi ulijeva malo nade da sve neće biti naj-gore. Nek smo mi podigli spomenik našim palim ratniima da budućinaraštaji znaju koji su junai časno izginuli za slobodu... ( gledaju ksenotaph, a iza šetaju žene i počinju requiem za pale batone u po glasa)

Dolabella se vraća.

DOLABELLA: Poštovana gospo, vi znate da sam ja u Augustovoj nemilosti, ali jesreća da mi je Tiberije sklon. Kod njega sam isposlovao da vaši sinovii vi ne idete u roblje. S njime sam dogovorio da vi i mlađi sin ostaneteovdje u Haedumu a starijega sina ću ja uzeti u svoju injženjerijsku

službu. On dobro poznaje teren a kod mene će naučiti kako se gradeputovi. Hajdemo, mladiću….

(oni odlaze, Tuta i mlađi sin ostaju tupa pogleda za njima, prilaze im žene i pojaavaju

Requiem za pale batone

Oni su besu dali da će čuvati leđaPrijateljima svojima u boju

Dično su se borili do naših međa Ali subore svoje ne nađoše na broju

Zadnji se borio bez straha i bolaRadi grude rodne i časti oreolaNa braniku slobodeTuđinski mač im sre probode




A žene s djeom u vodi mutnojKraćim putem u smrti stražiše spasBolje grob nebo robUzvikivale su na sav glas.

Razbiše se kao vihor o naše planine

Suzama ih udovie tužne digoše u visine

SLIKA 10(SVETONIJE I LIKAJ)

LIKAJ: Eto tako je to bilo, moj Svetonije. Nego, rei ti meni, kakav je bio Tibe-rijev trijum....

SVETONIJE: August i Senat se pobojaše da ne uvrijede bogove, a zapravo su rim-skim besposličarima želi vratiti samopuzdanje i umiriti rulju naviklu daživi od darova koji uvijek prate trijum. Zato je poslije godinu dana,

kada je smirio Germane na sjeveru, Tiberije imao svoj trijum. Bato-na je vezao za kola s namjerom da ga smakne, ali ga je Dollabelapodsjetio na običaj od vremena konzula Paula Emilija da se uglednimzarobljeniima pokloni život. Tu do izražaja dolazi rimska philanthro- pia – ideal čovječnosti, što su ga propovijedali mnogi uglednii RimaTiberije to nije odmah prihvatio jer je Baton ustanak počeo pokoljem.Dolabella ga je uvjerio da Baton nije izvršio taj pokolj, već vođa tajneratničke družine Stankus. A podsjetio ga je da mu je Batan poštedio ži-vot kada je s jednom legijom krenuo iz Siije dolinom Une prema jugu iupao u stupiu u kojoj je trebalo izginuti puno vojnika na obje strane…Tu Batonovu odluku da ne ide na pobjedu pod svaku ijenu je Tiberije

priznao kao vitešku i poštedio ga. No zato su Stankusa razapeli.LIKAJ: Nije to pitanje ilantropije. Pravi Rimljanin ništa neće učiniti bez razloga.SVETONIJE: Tako je. Naše arstvo se ne širi da bi porobilo i uništilo narode i ple-

mena samo radi širenja naše trgovine, već i poradi toga da se mogućineprijatelji drže na što većem odstojanju od Rima i Italije. I nama jeu interesu smirenje i prosperitet provinija. Što one bolje žive, to će iporezi biti bolji. Zato Tiberije nije htio od Bataona desitijatskog pravitiheroja-mučenika koji će nam se kroz legende ponovno vratiti i svalitina vrat. Legende znaju biti opasne…

- K R A J -




Krunoslav ŠETKA

Naš čovjek(Razgraničenja bliske vrste)

Osobe:MILANSTRIC VLATKO (MILANov otac)

VICKO (MILANov susjed)MAJKAFRATARAMERIČKI BRAČNI PARKONOBAR

SCENA 1Negdje na perieriji New Yorka. Stara oronula zgrada. Po ulii razbaano smeće.Ulični američki jezik razliježe se zrakom ispred zgrade. MILAN, nakon devet sati tra-ženja, konačno zvoni na stričeva vrata. Vidio ga je zadnji put prije trinaest godina.

STRIC: Who is that?MILAN: (dere se) Striče Mate, ja sam!STRIC: pažljivo otvara vrata; kad ugleda MILANa, ustuknu nazad. MILAN uko-

čen stoji. U rukama drži kovčeg. Na sebi ima dugi kaput. Zbunjen ulaziunutra.

STRIC: fuk. Prokleta kamera. Koristim je jednom u pet godina, i doesn’twork. Aha, evo ga, sad radi. Ne miči se!

(slika ga, vidno smušenog)

Okreni se malo s lijeve strane; tako. Sad malo s desne, bravo. Malotamo do prozora, malo, e, sjedi tu na otelju, tako, bravo. Odlično. Sad

još malo, ovdje do vrata, molim te, gledaj prema meni, gledaj –

(zadovoljno završava)Eto ga!

MILAN: spušta kovčeg, veselo širi ruke, pođe da poljubi STRIcA.




STRIC: (opire se) No, no, no. (kao da ga netko prisluškuje) Ovdje se samopederi ljube.

MILAN: (krsti se) Pobogu, striče Mate!STRIC: Matthew, to je moje pravo ime ovdje. Metju – tako me zovi. Skuhat ću koi.

(Milan zbunjen, skida kaput, razgleda stan)

STRIC: (govori glasnije iz kuhinje) Kako mi je brat Vlatko?MILAN: Dobro, dobro je ota. Ove godine treba u mirovinu.STRIC: A je li i sad živa ona moja pisaća mašina?MILAN: Jest, striče. Baš je ota, prije nego me je poslao k tebi, pisao na njoj

neku tužbu protiv Vika.STRIC: Viko, to je onaj susjed?MILAN: Da; što mu je kuća bila naslonjena na našu.STRIC: Kako, bila?MILAN: Pa, sad ju je ota malo pomaknuo.

STRIC: Ta nije na kotače, kako će je pomaknuti?MILAN: Mislim, malo ju je odlijepio.STRIC: (ostavlja vodu za kavu dok ne prokuha) Nije valjda Vlatko srušio zajed-

nički zid!?MILAN: Skupa su i Viko i ota rušili zid, smetao je i jednom i drugom.

(Stri smije se isprekidano i prigušeno)

MILAN: Ali, eto, sad obje kuće imaju svoj zasebni zid. I ota i Viko su sagradilisvaki svoj zid.

STRIC: A koliko su sad udaljeni zidovi jedan od drugog?

MILAN: Po dogovoru su odmakli zid po metar svatko u svoj teritorij.

(počela je pištati voda za kavu što je ključala u čajniku)

STRIC: Vidiš - čuješ ovo!?MILAN: Što to, striče?STRIC: Ha, čuješ! To kod nas nema. Ja ovdje sjedim, razumiješ ti mene, i ču-

jem - (slavodobitno) - tamo je voda već prokuhala.MILAN: Ma znam, striče. Ima toga i kod nas.STRIC: (uvrijeđeno) Lažeš! Poslije ću ti pokazati i komputer, pa ćemo onda

vidjeti ‘ima li toga i kod nas’.(Ustaje se napraviti i donijeti kavu. Milan umoran počinje kunjati)

STRIC: (stiže s kavom) Hajde, wake up; što ćeš spavati, a nisi stria vidio go-dinama. (stavlja kavu na stol) Aj rei, koliko ima da ti mene nisi vidio,koliko, deset godina sigurno?

MILAN: (pospan zijeva) Trinaest, punih trinaest godina, striče.




(Odlazi do kovčega, vadi bocu rakije, donosi je i pruža stricu)

Evo, ovo ti je od oa, domaća.

STRIC: Zna Vlatko kako će mene obradovati. (Uzima bocu, razgleda je) Daj,prvo popij kavu.

Milan proba, poprima namršten izraz lia, ništa ne govori, neugodno mu.

STRIC: (smiješi se) Ah, to ti je nes koi, znaš, ne moraš je piti ako nisi navikao. (veselo) Imamo mi što piti. Je li tako?

(Pokazuje na rakiju i glasno se smije. Ulijeva rakiju. Piju.)

I tako ti veliš – po metar odmakli zid i jedan i drugi. Znači, sad je dvametra prostora između kuća?

MILAN: Da. Oni to tretiraju kao neutralnu zonu. Ništa tu ne stavljaju svoje; ni alat-ke, ni drva za zimu. Rekli su: Hoćemo čiste račune. Između nas ne smijeništa stajati da nam kvari međususjedske odnose; pa ni stvari. Mogle bipostati zajedničke, pa opet problemi. (stanka) Samo, sad imaju jedandrugi problem. Tu mnogi koji se vraćaju iz kavane «Prepečena» stanuvršiti nuždu. Zaklonjeno im je. (stanka) Ne može ih se vidjeti. A drugdjeWc nemaju do kuće. Tako da ta strana kuće užasno zaudara.

STRIC: Ajajaj! (odmahuje glavom kao da ne vjeruje što čuje, toči piće, piju) I sobe su sad uže kad je pomaknut zid?MILAN: Je, sad više nema mjesta za stol pa ga je ota stol iznio u hodnik. Tako

da, odmah s hodnika, tko dođe, može sjesti za stol i odatle nikuda nemrda. Ako hoće na Wc, opet se stol mora pomaknuti. Wc je samo zanas, a stol pomičemo samo ako hoćemo izaći vani.

STRIC: (smije se) Pa mogu gosti iza kuće vršiti nuždu.

(smiruje se sa smijehom, u poskocima)

Da, rekao sam ti pokazati komputer. Dođi da vidiš što je napredak. Nijeto Vlatkova pisaća mašina, pardon, moja, samo eto, Vlatko je prisvojio

sebi, pa što ćeš.(Milan polazi za njim)

STRIC: Evo ga. Vidiš li?(Lupa po kompjutoru odostraga ‘kao čovjeka po leđima’)

MILAN: Ma znam, striče, ima toga i kod nas.




STRIC: Vidi ti njega. Opet on meni proturječi. Zar te Vlatko nije učio da je starijiuvijek u pravu? Ne možeš ti znati bolje od mene - jer ja sve znam prekointreneta, jesi razumio!?

(Milan izgladnio, klonuo od umora, samo kima glavom, potvrđuje, zijeva)

STRIC: Ako već hoćeš, ja znam da ti nećeš povjerovati, niti bilo tko u Povrhju, ali jasam svoju bivšu ženu našao u komputeru. To ti je intrenet, znaš. cijeli svijetvidiš odjednom. To se zove intrenet. Upamti, intrenet. Hajde kaži: intrenet.

(Iščekuje da Milan nešto kaže. Ovaj ga samo blijedo gleda.)

Kaži, neće ti jezik otpasti. Da vidi Vlatko da sam ja nešto tebe ovdje inaučio, a ne samo da ti dam novaa.

MILAN: Kakvih novaa, striče, što govoriš? Nisam ja došao zbog novaa.STRIC: Nego zbog čega?

MILAN: Da te vidim, striče.STRIC: Ta mogli ste me i na slikama gledati. Imali ste ih koliko hoćete. A kakoto da se tebi mene više gleda nego bratu Vlatku, a?

MILAN: Pa on me je i poslao. Kaže: Ti si mlađi pa ćeš se bolje u svijetu snaćiod mene. Pozdravi mi brata. Pričat ćeš mi o njemu kad dođeš. Ja tidajem nova da možeš kupiti avionsku kartu i ostati tamo deset dana,najmanje. Ta ne ideš u tuđina, Milane, to je moj brat Mate, tvoj stri.

STRIC: Što ti znači to – najmanje deset dana. Koliko je to najviše?MILAN: Ota kaže da ne moram ja biti tebi na teretu, možeš mi naći neki posao

pa da je i tebi lakše.STRIC: (šokirano, zamuckujući) Posao, no, no, no, Job, that’s very, very diiult,

you know. Znaš li ti, moj Milane, kakvo je meni stanje? Nikakvo. Bijedno.Ja još plaćam alimentaiju bivšoj ženi iz kompjutora. Zatim, plaćam za ži-votno osiguranje. Loto igram jednom tjedno. Pa darivanje za rkvu, i takodalje, da sad ne nabrajam. Kredit sam digao da mogu zube staviti.

MILAN: Pa zar ti je toliko zuba alilo, striče, da si morao dizati kredit?STRIC: Zbog zlatnih zuba, MILANE. Zlatnih; ali sve to vuče jedno za drugim.

Moja je žena iz kompjutora htjela da se kreće u dobrom društvu pame je natjerala na to. Onda, kako je jel’te to, kako ću reći, skrivenoblago u ustima, tako su u Amerii takva usta jako ijenjena. (ponosno) To, isto, možeš pričati bratu Vlatku jel’te, kad budeš govorio o meni.

Rei, brate, da sam ijenjen; je li tako? Vidiš, ja, veoma sam privlačani suprotnom spolu. Ja, dovoljno je da se malo nasmiješim, i one samedolaze. Ali, problem je, što sam privlačan i muškima.

(Milan začuđeno bulji u njega)

STRIC: O, o, no, no, no, no, nije, nije to, o, o, zaboga, ma ne, ne, ha ha ha!(Poče smijati do u krešendo - sve glasnije. Milan je zbunjen. Ništa mu nije jasno)




Nećeš reći bratu Vlatku, nećeš reći – stri Metju privlači muške! (nastavlja se smijati)

Milan toči sam sebi i pije.

STRIC: (s ostacima smijeha) Natoči i meni, molim te. Samo natoči.

(Pije. Zatim navala smijeha)

- privlači muške - nije to što si mislio, već pod ‘muške’ mislim – pokrast ćemi zube. Ali ne dam se ja, ne, ne. Prvi korak što sam napravio – odmah samse osigurao. Tako, ako mi netko i ukrade zube, ja ću njihovu protuvrijednostdobiti natrag. Drugo, uvijek u džepu nosim suzava protiv bandita.

MILAN: (iscrpljeno) Znači, to je rizik u tebe, striče. Osmijeh te može stajatiživota. Mogu li ti nešto reći, ali nemoj se ljutiti?

STRIC: Ljutiti? Ne. Ovo je ovdje demokraija. Svatko ima pravo govoriti što

god hoće, ali svatko se ima pravo i ljutiti. Svi su jednaki.MILAN: Mislio sam ti reći, striče, umoran sam, a i davno sam jeo, pa ne bibilo loše…

STRIC: Aaa, Lako ćemo mi to. Nego, rei ti meni točno, koliko ti dana ostaješ,da ja znam regulirati svoje vrijeme. Na posao nemoj ni pomišljati jer jestanje teško. Nije to lako kako se misli.

MILAN: Da, između ostalog, ota mi je rekao da te pitam da mi točno opišeš točime se ti baviš da može u Povrhju objasniti ljudima kad ga pitaju.

STRIC: (nerazgovijetno u sebi, imitira ga) čime se baviš, čime se baviš. Ja sam po-srednik, posrednik, razumiješ, između nekog kupa i nekog prodavača.

MILAN: (nije mu jasno, odustaje) Aha, što se tiče ostanka, neću dugo, zasigur-

no neću dugo. Vraćam se čim se malo odmorim od puta.STRIC: (oduševljeno ga ljubi) Ma ti si moja krv, Milane. Slobodno ti ostani, kad

si već zartao, do sutra, prekosutra. Vidim ja da si ti gladan. Odmahidem do ast ood donijeti nešto za jesti.

(Milan obara glavu na otelju. Počinje hrkati.

Zamračenje.

SCENA 2Jutro je. Milan spava u otelji. Čuje se buka. To stri, nespretno, u pripitom stanjuulazi u stan i pjevuši neku bezveznu melodiju:

STRIC: (pjeva, tiho) I’m a lover, yes, yes. I’m a lover, baby. To ponavlja stalno. Pri-tom se Milan budi. Milaneeee, ne spava se u New York. Kaže se New Yorkdoesn’t sleep. Yes, yes, osjeti život, život kakav nikad nećeš u Povrhju.




MILAN: Striče, gdje si bio, koliko je sati?STRIC: Gdje sam ja bio, to je moja tajna, a sati je

(pogledava na ručni sat, prinio ga je tik uz oči)

točno šest. Vrijeme je za kaviu. A da, ti ne piješ ovu ‘nes’. E, umalo

da zaboravim (pruža mu već odavno ohlađeni hamburger). Dobar tek,rode!

(Gladan, Milan ga pojede u nekoliko zalogaja. Stri još malo pjevuši svoju pjesmiuuz neki komični ples zabaivanjem glave, baa se na kauč, i počinje spavati i hrkati.Milan ga gleda, pa zakunja i on. S vremena na vrijeme hrču.

Zamračenje.

SCENA 3Kasno poslijepodne. Milan i stri spavaju u istom položaju. S vremena na vrijeme hrču.Zvoni teleon. Stri ne čuje. Milan se usplahirio, ne zna što će – poče buditi stria.

MILAN: (drma ga) Striče, teleon!STRIC: (preplašeno) What, a, što, who, a, who, tko, gdje, kad?

(Dok je krenuo da se javi, teleon je već prestao zvoniti.)

STRIC: U, što me sad probudi, tko sad zove, Bože moj?

(budi se, proteže, zijeva)

MILAN: Daj striče, molim te, lijepo bi bilo da ou kažem riječ-dvije o tebi. A ti negovoriš baš puno o sebi.

STRIC: Da, da, u pravu si, rode. Eto, pitaj me što god te zanima. I pozdravitćeš mi brata Vlatka puno. Rei da sam dobro i da ću čim budem mo-gao doći ga posjetiti. Ne mora on dolaziti ovamo.

MILAN: Njemu je najveća zagonetka, ili ako hoćeš, problem, što on u Povrhju

ne može nikome objasniti točno to što ti radiš. Daj, molim te objasni,to bi mu puno značilo.STRIC: Okay, razumijem, evo ovako – ti ćeš poći večeras sa mnom. Baš imam

jedan poslovni sastanak gdje bi najbolje mogao shvatiti što ja radim, jer toga nema kod nas. Ja tebi mogu pričati i pričati, ali bojim se da tito opet ne bi shvatio. Lijepo ćeš se večeras obući. Uzet ćeš jedno odmojih odijela, i vidjet ćeš uživo kako stri ugovara poslove. Iako nećešrazumjeti, osjetit ćeš koliko vrijedim u tom poslu.




(Milan skroz zadovoljan odobrava. Stri pogleda na sat, govori poslovno ozbiljno:)Već je vrijeme da se počnemo spremati.

Zamračenje

Scena 4Čuje se brujanje brijaćeg električnog aparata, zatim stri kako viče: slobodno priti-sni, nećeš se porezati; to je tehnologija! Rasvjetljuje se pozornia

STRIC: (poput rutiniranog biznismena zvižduće, namješta kravatu i frizuru,ogleda se u ogledalo)

MILAN: (završava s brijanjem. Na sebi ima karirano odijelo i špicaste cipele.Vidno je nervozan i uzbuđen. Uzima češalj koji mu ispada iz ruke.)

STRIC: (Ostavlja Milana da se sređuje u miru u kupaonici. Odlazi u dnevni boravak.Toči piće. Lagano pijucka pjevušeći svoju staru bezveznu melodiju, ‘I am

lover Baby’, bez osjećaja za glazbu. Ostavlja piće, odlazi do radija. Pali ra-dio. Traži stanice, brzo prelazi preko njih. Nije našao odgovarajuću stanicu.Vraća se natrag po piće. Uskoro trebaju na sastanak. Dok ispija piće, čuje neku buku u kupaonici. Doziva Milana. Pita ga što radi. Nema odgovora. Zatim prilazi kupaonici. Čuje snažan mlaz vode kako šiklja s tuša te Milanovo stenjanje. Osjeća se neugodno, ali ipak pokuca na vrata kupaonice. Išče- kuje odgovor, uzaludno. Otvara vrata kupaonice. Vidi Milana gdje sjedi na pločicama sav mokar i vrti glavom. Ruke drži na glavi. Stenje i trza nogama.Voda s tuša lagano plavi kupaonicu. Stricu ništa nije jasno. Misli da je Milan poludio. Hvata ga pod ruke i izvlači iz kupaonice. Zaustavlja vodu s tuša.Sklanja mu ruke s glave. Vidi mu oči krvave ko u vampira. Dvoumi se da li da

zove hitnu pomoć (psihijatriju). Tad se oglasi Milan.)MILAN: Lak, tvoj lak za kosu, striče (mučno govori)!STRIC: (okreće se zbunjeno i začuđeno publici kao da njih želi pitati što se

događa s Milanom jer on sam to ne zna, tad upitno:) Luk or what?MILAN: (otečenih očiju, kroz suze) za kosu, lak za kosu.STRIC: (gestikulira rukom kao da je Milan poludio, pa onda zabrinuto:) Moj

Milane, s tobom nešto nije uredu, tko još kome s tolikim žarom želisreću za kosu (tad rukama pipka kosu kao da želi provjeriti) i meni netreba sreća za kosu, imam dobar korijen, samo ne znam kako si takobrzo naučio engleski jezik pa već znaš da se sreća na engleski kaže

{lak} - Luk. (ponavlja zamišljeno) lak, lak…MILAN: (Samo stenje, trza nogama, rukama pokrio lice, ne može govoriti)STRIC: (za tren zasta kao ukopan, iznenađen, zatim pruži korak do kupaonice

gdje nađe spray kojeg je Milan koristio, hvata se za glavu) O no, poboguMilane, pa ti si koristio suzava. Idem ti ook kamilia za ispirati oči.

Zamračenje.




Scena 5Milan i stri u restoranu. Stri je u kariranom odijelu. Milan sjedi pored njega, u bi-

jelom odijelu i sa zalizanom kosom, sličan više nekom članu njujorške maije nego‘našem’ Milanu. Restoran je veoma luksuzan. Milan se uživio u ulogu.

STRIC: Vidiš, Milane, ovdje ti dolaze većinom biznismeni, super zvijezde, poli-

tičari, a najobičnija večera nije ispod 100 DOL. No to se vrati višestru-ko, znaš. Neka si ti meni ovdje večeras svjedok da možeš mome bratusve lijepo ispričati o tome što ja radim i kako poslujem, pa će mene uPovrhju više ijeniti.

MILAN: Znaš, striče, to što si ti rekao ‘posrednik između kupa i prodavača’…kod nas se za trgova kaže da je posrednik između kupa i proizvo-đača. To – prodavača, meni nije jasno. Ta ne može se posredovatiizmeđu trgova i kupa. Tu nitko ne posreduje.

STRIC: Nitko kod nas. Ali ovdje da. I to na veliko.MILAN: Kako bi ti onda, striče, ovdje posredovao između konobara i gosta, npr?

STRIC: (namršten pogled, gunđa nešto za sebe) Ne možeš to tako gledati. Nijeto za sve isto.

(stanka, konobar donosi pie)

Dobro, ako već hoćeš, npr. mogu naručiti neko obilato, skupo jelo.Pazi, ovo je pedantan restoran. Ovdje se o svemu pazi. Nakon štose dobro najedem, mogu, npr., ubaiti dlačiu u ostatak jela i posli-

je tvrditi kako sam tu dlačiu našao u jelu. Normalno da će se oniispričati jer ne žele da to čuju ostali gosti, i neću za tu svoju porijumorati ništa platiti. Možda još dobijem bou besplatnog vina kao

obeštećenje. Sreća, pa u New Yorku ima toliko luksuznih i lijepih re-storana kao što je ovaj, pa ne moram biti uvijek na jednom mjestu.

Ali ja to ne radim. Ne takav tip posla.

(Ulazi par – muškara i žena, prilaze stolu. Stri ustaje )

STRIC: Please, take a seat, my dear people.

Zamračenje.

Scena 6Stri i Milan sami za stolom. Poslovni partneri su otišli.

MILAN: A da ti ne radiš, striče, nešto za starački dom?STRIC: (smije se) No, no, no, ova gospoda imaju toliko novaa da mogu sami

sebi sagraditi starački dom. Oni su ti u ovom slučaju prodavači.MILAN: Što prodaju?




STRIC: Ništa. Oni su u ovom slučaju imali samo ulogu prodavača, ali mi nisuništa prodali. Pošto smo mi poslovni partneri, oni su meni to sve poklo-nili. A ja dalje s tim činim što me je volja.

MILAN: Što su ti, striče, poklonili, ako se smije znati?STRIC: To je poslovna tajna. To se ne govori. No, što god da mi poklone, ja to

pretvorim u nova; razumiješ? Nešto poput humanitarnog posrednika;

razumiješ? – samo još uspješnije. Koliko su samo u ovom domovin-skom ratu meni pomogli moji poslovni partneri, da samo znaš.

MILAN: Znam, striče, u Povrhju su ti zahvalni što si im poslao pakete uniormi.Malo je nedostajalo da naša brigada počne nositi tvoje ime.

STRIC: (Isprsi se, ponosno, vojnički) Da, da! Treba biti stručan pa pravim stva-rima poslovati. Što se tiče tepiha, ormara, odijela itd., oni to ionako po-klanjaju, ako im više ne treba. Eto, rode, čini mi se da ti je sada mnogo

jasnije.MILAN: Ali, zašto si ih, striče, morao dovoditi u ovako luksuzni restoran, ako je

samo bila vrsta posla tipa ormara i tepiha?

STRIC: (nezadovoljan pitanjem) S njima se radilo o nakitu. To su mi dugovali jer sam ja njima učinio jednu uslugu prije. Sad dosta više zapitkivanja.(vadi iz džepa novac) Ovih pedeset dolara ćeš dati bratu Vlatku nekame se sjeti.

(Stavlja nešto na tanjur. Zove konobara. Konobar dolazi. Stri izvlači dugačku dlakuiz tanjura. Milanu je neprijatno)

Zamračenje

Scena 7Povrhje. Milan se vratio iz New Yorka. Dočekuju ga roditelji. Sjedaju za stol u hodniku.

MAJKA: (ljubi Milana) Što se tako brzo vrati, moj // sine?

(Ota podiže ruku – znak ženi da prestane govoriti)

OTAC: Ispričaj der sve sad meni od početka do kraja. Kako si našao Matu? I jesi li ga uopće pronašao? Kako je, i što radi itd.? Hajde. I na kraju –zašto dođe za tri dana, a ja sam ti rekao najmanje deset?

MAJKA: Ma pobogu, pusti ga najprije da se malo odmori, // pojede…(Vlatko podiže ruku, ona ušuti)

MILAN: Prvo, kad sam stigao u New York, uzeo sam taxi da me odvede nastričevu adresu.

OTAC: Tako je, tako je, to prvo.MILAN: No on se ne zove tamo Mate; nego Metju.OTAC: Jesi li ti bio kod pravog čovjeka, Milane?




MILAN: (zavlači ruku u džep, vadi novčanik, pruža ocu novac) Ovih 50 DOL ti jeon poslao. Naglasio mi je da ti kažem kako je to vrijednosti 100 DM.

OTAC: (uzima novac) Kao da ja to ne znam. Pričaj dalje!MILAN: On je humanitarni biznismen, koliko sam ja razumio.OTAC: Humanitarni biznismen.

(ponavlja zamišljeno pogledujući ka svakom članu obitelji)

Znači, u «Karitasu» radi. Pa mogao bi nam češće nešto poslati.

MILAN: Nije to, oče, Karitas.OTAC: Znam ja. Možda se ne zove tamo tako, ali to je to. Znači, to smo riješili.

Sad mi rei, kako reče da se on zove tamo?MILAN: Metju! Ali piše se nekako drukčije. Uopće nisam prepoznao stričevo ime.

(Ota hladno potvrđuje)

OTAC: A sad mi rei zašto se vrati odmah, Milane?MILAN: (zamuckujući) A, a, ovaj... stri je upravo morao ići na neke ... bitne

konerenije na Zapadnu obalu, pa nije mogao sa mnom duže ostati.Rekao je on uskoro doći ovamo i, i ispričava se.

OTAC: Dobro je, zadovoljan sam, sad smo i to riješili.

(ustaje se, oblači za van)

Idem u kavanu, konačno, ispričati onoj mojoj bagri tko je moj brat Mate.

(odlazi. Milan odahnu, sad može slobodno pričati s majkom)

Zamračenje

Scena 8Milan i majka, razgovaraju.

MILAN: Rei mi - onaj zavezani pas između naše i Vikove kuće - čiji je?MAJKA: Naš.

MILAN: Naš?MAJKA: I Vikov.MILAN: Jesu li se pomirili?MAJKA: Nisu. Tko ga je prvi pronašao, ne znam, no Vlatko mu nosi jesti -

(sliježe ramenima) i voli ga. (tiho) I susjed Viko to isto čini – što jenajgore. Probaju se ne sresti dok to rade. Vlatko mu nosi jesti i piti kadVika nema, ili ne gleda, a tako isto ovaj.

MILAN: Pa, dobro, tko ga je svezao tu?




MAJKA: To ćeš morati njih pitati. Ja stvarno ne znam.

Milan uzima nešto za jesti sa stola i odnosi baiti psu kroz prozor

MILAN: Kako se zove?MAJKA: Žućo.

Milan tepa psu, daje mu jesti. Pri tom izlazi Viko iz svoje kuće.

VICKO: (Off) Čujem te, čujem, Milane. Kad se prije vrati? Nije valjda Amerikatako nezanimljiva?

(Pozdravljaju se)

MILAN: Dobro je bilo. VICKO: Je li dobar Reks?

MILAN: Tko? VICKO: Reks?

Milan ne razumije.

VICKO: Pas moj, Reks, sviđa ti se?MILAN: On se zove Reks? VICKO: Da, što se čudiš, pa to je pravo pasje ime.MILAN: (zbunjeno) Da, jest. (stanka) VIcKO, jeste li vi zavezali ovdje psa? VICKO: Nisam ja, poštar Niko ga je tu svezao.MILAN: Poštar?

VICKO: Da.

(Stanka. Milan povremeno tepa psu, miluje ga i oponaša)

VICKO: To je bio pas lutalia. Stalno je hodao za poštarom. Kad bi kod naspoštar svratio na čašu rakije, on bi legao baš ovdje (pokazuje rukom)i čekao poštara da izađe.

MILAN: (nevjerica) Da, da, sad se i ja sjećam da je uvijek neki pas bio s pošta-rom.

VICKO: I eto, tako, više mu je dosadio i odlučio ga ostaviti ovdje. Ja sam se složio.MILAN: Je li pitao oa? VICKO: To ne znam. Znam da je mene pitao i ja sam se složio.

(ugleda Vlatka kako dolazi)

Sad moram ići. Bog!




(Ulazi ota u pripitom stanju)

OTAC: Što veliš, dobar Žućo, a?MAJKA: Hajde, sjedajte, gotova je večera.. (Vlatku) Kako je bilo u kavani? VLATKO: Kao i uvijek, dobro.

(sjedaju za stol, poslužuje se večera)

MAJKA: Vidim, akle ti se oči, mora da je bilo dobro.

VLATKO: (zapliće jezikom) Sve ti moraš primijetiti. Morao sam počastiti društvood nova što mi je brat poslao. Bogme su me sada pažljivo slušali kadznaju da je Mate u «Karitasu» u Amerii. Sutra idem to reći ratru. I onće me sada drukčije gledati.(Milanu)A ti se sutra spremi pa ćemo skupa do ratra. Bolje da čuje iz prve ruke.

(Milan hladno odobrava. Zvoni teleon. Majka se ide javiti. Oduševljeno razgovara snekim, zatim daje ou slušaliu.)

MAJKA: Stri Mate! (Milanu) Pita jesi li dobro doputovao.OTAC: (sa stankama) Dobro, da, (glasnije) što, (tiše) aha, … dobro, aj nemoj

trošit, bog!

(vraća se sjeda za stol)

Kaže da mu pošaljem jedan pršut, uželio se. Poslat ću mu, neka pro-

ba, nije lako u tuđini. Sve ćemo to sutra obaviti. Prvo ćemo na poštu,pa ćemo onda kod ratra.

ZamračenjeScena 9

U predsoblju ratrove kuće. Ota psuje – u rukama drži paket u kojem je pršut. Milanga stišava. Ota više nema isto mišljenje kao što ga je imao prije odlaska u poštu.

OTAC: 50 DOL moram platiti paket za Ameriku! Isto toliko koliko mi je i po-slao. Znao je on zašto ih šalje. Nismo trebali ni dolaziti kod ratra.

MILAN: Odluči se! Neugodno mi je ovdje stajati u Očevoj kući.OTAC: Neugodno. Veća mu je kuća tri put od kuće tvoga (lupa se u prsa)

pravog oa.

(Milan se okreće da ode. U tom trenutku ratar ulazi)

FRATAR: E, pa, dobro mi došli dobri ljudi. Milane, ti nisi bio prije kod mene.OTAC: Htio je on doći, znate, samo uvijek kaže: Neću ja dosađivati Ou, si-

gurno ionako ima dosta briga.




FRATAR: A, dobar je to momak, dobar! Nego, koja vas nevolja natjera do mene? VLATKO: Nije nevolja, oče. Ne bi mi došli samo zbog nevolje.FRATAR: Neko dobro!? Hvala ti Bože! Odavno nisam čuo neko dobro! Govorite! VLATKO: (Predomišlja se. Ne zna da li brata Matu treba hvaliti ili kuditi.)

Evo, moj će vam Milan reći sve iz prve ruke.FRATAR: Pa dobro, Milane, počni!

MILAN: Pa, eto Oče, (zbunjeno) što se tiče stria Mate u // Amerii…FRATAR: (prekida ga) Da!MILAN: On je ... humanitarni biznismen.

(stanka, ne zna što bi dalje govorio)

FRATAR: Aaa, pa bi nešto donirao za rkvu. Jesam li u pravu?OTAC: Može on možda i to, samo…FRATAR: Znam, znam Vlatko, znam da vi ne biste nikakve zahvalnie.

(pogleduje prema paketu što ga Vlatko drži u krilu)

Ma niste vi ništa trebali donositi. VLATKO: Ja, to, sam, mislim, da, tako je, ne trebam nikakve zahvalnie; (pruža

mu energično paket) - izvolite!FRATAR: (uzima paket) Što je to unutra? VLATKO: ... Pršut. Mislio sam, sada idu blagdani, znam, Vi niste ništa klali, pa

nek imate malo mesa.FRATAR: Hvala, Vlatko. Neka Bog čuva tebe i tvoju obitelj. Nego, rekli ste nešto da

bi Vaš brat iz Amerike donirao za rkvu. Koliko je on spreman donirati? VLATKO: (zbunjen) To, to ne znam. Trebam ga pitati.FRATAR: Javite kad god on bude spreman. Ja sam tu da vam pomognem.

(ustaje se ispratiti goste. (Milan sjedi ko ukočen) Slobodno dođite kad god zaželite, i neka vas Bog čuva.

Zamračenje

Scena 10Kod kuće. Ota opet psuje. Milan ga smiruje.

MAJKA: Što je bilo? Jeste li poslali paket?

(Ota diže ruku – znak maji da prestane zapitkivati. U to se čuje Viko kako senapolju igra s psom)

VICKO: (dolazi na prozor) Vlatko, možemo li razgovarati? VLATKO: Hajde, i ti mi rei što imaš, pa nek mi je dosta za danas. VICKO: Nisam se mislio prepirati. Mislio sam, ide Božić, red bi bio da se pomirimo.




(Stanka. Vlatko je kao ošamućen)

VLATKO: Imaš pravo! Imaš li one travarie? VICKO: Imam! VLATKO: Hajde, ponesi je i dođi. Sve ćemo riješiti.

(Majka se krsti, Milanu je drago. Viko, u ou,odlazi po travariu. Ota tepa psu.Nakon izvjesnog vremena ulazi Viko – svi ga srdačno pozdravljaju)

VLATKO: Hajde, Viko, da mi nazdravimo. Sve je u Božjim rukama. Nepotrebno je da su ljudi u zavadi. Je li tako?

VICKO: Tako je!

(nazdravljaju, piju)

OTAC: Mi smo prvi susjedi, moramo se paziti!

VICKO: Tako je, tako je.(Ota ustaje. Odlazi u drugu sobu. Nema ga kratko vrijeme. Svi začuđeni gledaju išute. Stiže, u rui nosi neki papir)

OTAC: Evo, Viko, samo da vidiš, evo, ovdje piše – tužba. (pokazuje mu)Ostalo ne moraš čitati jer ću to ja sada poderati za sva vremena (dere papir), a mi ćemo biti dobri susjedi. Onu ću pisaću mašinu poslatiMati u Ameriku. Meni više ne treba. A njemu će morati koristiti umjestomesa.

VICKO: (ne zna što da kaže, nejasno mu, glupo se smijulji) Živjeli!

(diže čašu travarie i pije skupa s Vlatkom)

VICKO: Danas sam Reksa vodio u šetnju.

(tišina)OTAC: Koga? VICKO: Reksa.

(stanka)

OTAC: (uznemireno) E, i ja ću kasnije Žuću odvesti u šetnju! VICKO: Živjeli!

(piju obojia, ostali nijemo promatraju)

Idem doma da mi se ne ugasi vatra. Naložio sam drva.




(odlazi. stanka)

MILAN: Pa, zašto držite tog psa tu kad se ne možete dogovoriti čiji je?OTAC: Lakše mi je čistiti pseća nego ljudska govna, a uz to mi i Viko u tome

pomaže.

KRAJ




učilište

Perina MEIĆ

Antologija plus - čitanje

povijesti hrvatskoga pjesništva Ante Stamaća(Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do našihdana, Školska knjiga, Zagreb, 2007., sastavio Ante Stamać)

„ Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana“ što ju je sastavioakademik Ante Stamać, po mnogočemu je izniman projekt u hrvatskoj znanosti o knji-ževnosti. Objavljena 2007., ova je antologija, nakon Pavletićeve „ Zlatne knjige hrvatskoga pjesništva“ za koju će i sam Stamać reći da je stvorila podlogu za svaki daljnjisličan posao, drugi integralni prikaz hrvatskoga pjesništva od početaka do naših dana.Gledana u kontekstu ranije objavljenih antologija, ova Stamaćeva „ Antologija“ njezinučitatelju donosi mnogo više1.

1 Ranije objavljene antologije hrvatsko su pjesništvo prikazivale iz određenih aspekata.Najbrojnije su antologije različitih razdoblja hrvatske književnosti (npr. „ Antologija novije hrvatske lirike“,Mihovil Kombol, Zagreb, 1934., ili „ Antologija hrvatske poezije 20. st. od Kranjčevića do danas“, Mihalić-Pupačić-Šoljan, Zagreb, 1966.), a potom i antologije po različitim tematskim kriterijima kakve su primje-rie: antologije ratne ili poezije domoljubne tematike („ Antologija hrvatskog domoljubnog pjesništva“,priredio Slavko Mihalić, 1992. ili „U ovom strašnom času: antologija suvremene hrvatske ratne lirike“, Ivo

Sanader, Ante Stamać, Zagreb, 1997.), antologije ljubavne tematike („Ljubav pjesnika: mala antologija hrvatske ljubavne poezije“, odabrao Krsto Špoljar, Zagreb, 1956.), antologije pjesama religiozne tema-tike (npr. „Hrvatska božićna lirika: od Kranjčevića do danas“, priredio Božidar Petrač, Zagreb, 2000.,„Hrvatska uskrsna lirika: od Kranjčevića do danas“, priredio Božidar Petrač, Zagreb, 2001.), antologijausmene ljubavne poezije („Biserno uresje: hrvatska usmena ljubavna poezija“, priredio Stipe Botia,Zagreb,1998., 2001.), čak i antologije pjesama o moru (npr. „Moreplovi: hrvatska poezija o moru, pomor-cima i brodovima“, sastavio Luko Paljetak Dubrovnik, 1990.), antologije satirične poezije („Smijeh i rane:

hrvatska satirična poezija“, izabrao Krsto Špoljar, Zagreb, 1957.).Ne treba zaboraviti ni antologije regionalne poezije („ Antologija dubrovačke lirike“, prir. Milan Rešetar,Biograd, 1893. ili „ Autobiografski Zagreb: antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva o Zagrebu“, pri-




Riječ je o projektu s nesumnjivo važnim književnopovijesnim, književnoteorijskim, pačak i kulturološkim implikaijama. Temeljna je svrha, kako i sam ističe njezin sastavljač, izložiti neprekinuti tijek, stvaralački kontinuitet hrvatskoga pjesništva tijekom punih osamstoljeća, odnosno napraviti knjigu koja reprezentira repre zentirana djela i pise.

Prateći povijesni slijed hrvatskog pjesništva, Stamać je „ Antologiju hrvatskoga pje- sništva“ podijelio u devet većih jelina: Jesen srednjega vijeka (XIII. – XV. stoljeće), Hu-

manizam i renesansa (XVI. stoljeće), Manirizam i barok (XVII. stoljeće), Klasicizam, pre-dromantizam i utonulo kulturno dobro (XVIII. –XIX. stoljeće), Romantizam, (XIX. stoljeće),Moderna (1895. – 1914.), Sumrak čovječanstva (1915. – 1950.), Druga moderna (1950. – 1990.), Suvremeno mnogoglasje (1991.→ ). Na početku svake jeline nalazimo uvodnitekst s literaturom u kojem Stamać donosi književnopovijesni prikaz danog razdoblja.

Na kraju „ Antologije“ nalazi se popis pisaa i njihovih objavljenih djela.

*

Prvu jelinu u „ Antologiji“, Jesen srednjega vijeka (XIII. – XV. stoljeće) Stamać je na-

zvao prema knjizi znamenitoga nizozemskog povjesničara umjetnosti i kulturologa Jo-hanna Huizinge koji je, razmatrajući svakodneviu srednjovjekovnoga čovjeka i njezinemaniestaije (poput npr. hijerarhičkog shvaćanja društva, sna o viteštvu i viteškoj lju-bavi, tipovima pobožnosti i obliima mišljenja u praktičnom životu i sl.), opisao načinenjezina prikazivanja u likovnoj umjetnosti i književnosti.

Potaknut potrebom širega sagledavanja i razumijevanja razvoja hrvatskoga srednjo-vjekovnoga, ali i hrvatskoga pjesništva uopće, Stamać će, pozivajući se na luidneHuizingine uvide, s pravom upozoriti na razlike između hrvatske i (zapadno)europskeinačie srednjovjekovnog pjesništva.

Hrvatska književnost srednjega vijeka, ističe Stamać, utemeljena je nakon dovr-šene kristijanizaije i često se vezivala uz kršćanske vrijednosti. Svjetovni sadržaji

pojavljuju se tek rijetko. No to ne umanjuje njezino bogatstvo i vrijednost. Bogatstvose, po Stamaću, ponajprije očituje u činjenii da je književnost srednjega vijekabila trojezična. Pisalo se trima različitim graemskim sustavima (glagoljia, latinia,zapadna ćirilia, tzv. bosania) i na trima jeziima: rkvenoslavenskim hrvatske re-dakije (u bogoslužnim tekstovima), staročakavskim i latinskim (u administrativnimi znanstvenim spisima).

redio Vinko Brešić, Zagreb, 1991.), antologije dijalektalne poezije (npr. „ Antologija nove hrvatske kajkav- ske lirike“, ur. Nikola N. Bačić, Sisak, 1937.) i antologije iseljeničke poezije („Hrvatski Odisej: antologija hrvatske iseljeničke poezije“, Ivo Smoljan, Zagreb, 2002.), Antologijski izbori obuhvaćali su različite orme pjesničkoga iskaza: pjesme u prozi (npr. „ Antologija

hrvatskih pjesama u prozi“, ur. Dragutin Tadijanović i Zlatko Tomičić, Zagreb, 1958. ili „Naša ljubavnicatlapnja: antologija hrvatskih pjesama u prozi“, Mrkonjić-Pejaković-Škuna, Zagreb.,1992.), hrvatsko hai-ku pjesništvo („ Antologija hrvatskoga haiku pjesništva“, priredio Vladimir Devide, Zagreb, 1996.).Nizu antologija hrvatskoga pjesništva valja pridodati i antologije hrvatskog pjesništvo na stranim je-ziima („Ubili so ga z opekami: antologija hrvaške avantgardne poezije“, frani Zagoričnik, BranimirBošnjak, Maribor, 1981.).U kronološkom nizu antologija hrvatskoga pjesništva i njezinih sastavljača kao najznačajniji se izdvajaju:

A. Šenoa, H. Badalić, Lj. Wiesner, D. Tadijanović, O. Delorka, M. Kombol, A. Šoljan, J. Pupačić, N. Mili-ćević, S. Mihalića, Kokša, N. Juria-B. Petrač, S. Mijović Kočan, H. Pejaković, T. Maroević, Z. Mrkonjić,Ivo Sanader-Ante Stamać.




Hrvatska srednjovjekovna književnost, izrasla na plodnu tlu različitih semiotičkih su-stava, ponudila je, kaže Stamać, niz oblika: a) epigraiku, diplomatiku, statute i regule;b) historijske tekstove, moralnodidaktičku prozu i legendarnu prozu; ) svjetovne roma-ne, pjesme, dijaloške pjesme i rkvena prikazanja.

Pjesništvo je, među svim tim obliima, tek jedan mali, ali ne manje značajan dio, koji je u ovoj „ Antologiji“ zastupljen s 15 pjesama: Slavić, Nad grobom pojut, Va se vrime

godišća, Bog se rodi v Vitlomi, Narodil se je kralj nebaski, Šibenska molitva, Isusova mučila, Govoren’je Judino skalam na obišen’je hodeći, Pisam svatago Jurja, Blagoslovi,Bože Zadar, Marko Kraljević i brat mu Andrijaš, Šekvencija za mrtve, Zač mi tužiš, duše,Spasi, Marije, tvojih vernih.

U drugom poglavlju „ Antologije“, poglavlju posvećenom pjesništvu XVI. stoljeća,pjesništvu humanizma i renesanse, Stamać opetovano naglašava uronjenost hrvatskekulture, a samim tim i književnosti, u duhovnu povijest Europe. Pjesničku produkijutoga doba karakterizira okrenutost antičkim duhovnim vrijednostima, s jedne strane,te „individualističko samopoimanje jastva, pretapanje idealne i tjele sne ljubavi, otkrićeperspektive“2, s druge strane.

Pjesništvo humanizma i renesanse u ovoj „ Antologiji“ zastupaju pjesme: Ivana Če-smičkog, Jurja Šižgorića, Marka Marulića, Šiška Menčetića, Karla Puića, Đore Držića,Ilije crijevića, Mavra Vetranovića, Hanibala Luića, Petra Hektorovića, Nikole Nalješko-vića, Petra Zoranića, Antuna Bratosaljića Sasina, Saba Mišetića Bobaljevića „Gluša“,Dinka Ranjine, Juraja Barakovića i Dominka Zlatarića. Pjesmama pobrojenih pjesnikapridodano je i sedam pjesama iz čuvenog zbornika Nikše Ranjine.

U pjesništvu hrvatskoga baroka opisanog u okviru trećeg poglavlja „ Antologije“,nazvanog Manirizam i barok , Stamać će prepoznati dvije glavne estetičke odrednie:„unutarnju (manirističku) dinamiku, i izvanjsku (dvojstvenu) statiku“ . U razdoblju u ko-

jemu je lirsko, a navlastito epsko pjesništvo dostiglo svoje najviše vrhune posebnomjesto, istaknut će Stamać, zauzimaju dvanaestera dvostrukoga sroka i simetrični

osmera kao najkarakterističniji i najzastupljeniji stihovi pjesama.Pjesništvo ove dionie hrvatske književne prošlosti u „ Antologiji“ predstavljeno je

pjesmama devet autora: Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića, Muhameda Hevaji Usk- juija, Vladislava Menčetića, Petra Zrinskoga, Ane Katarine Zrinski, Petra Kanavelića,Mehmeda i franje Krste frankopana.

Složeni koloplet književnih zbivanja XVIII. i XIX. stoljeća Stamać prezentira u poglavljunaslovljenom kao Klasicizam, predromantizam i utonulo kulturno dobro. Svjestan činje-nie da je pjesništvu u XVIII. stoljeću teško pronaći jedinstvenu, sustavom opravdanuperiodizaijsku označniu on napominje da ono ni ne nosi baš puno jasno uočljivih azajedničkih sadržajnih obilježja. Ipak, apostroiravši neka svojstva intelektualnog života

europskoga Zapada, Ante Stamać prepoznaje koordinate kojima ga je moguće pobližeodrediti. Među njima izdvaja prosvjetiteljstvo, pojavu samosvjesnog građanstva, znan-stveni eniklopedizam, te klasiizam u svim vrstama umjetnosti.

Označniom predromantizam Stamać će nazvati pjesništvo koje izražava novu osje-ćajnost i građansku nestrpljivost „europske mladosti od sredine XVIII. stoljeća, a u klasi-

2 Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana, Školska knjiga, Zagreb, 2007.,sastavio Ante Stamać, str. 43.




ističkom ruhu“, dok će utonulim kulturnim dobrom, analogno nazivu njemačkoga etno-loga i kulturologa Hansa Naumanna, označiti „duhovne tvorevine narodne umjetnosti“,odnosno hrvatsko „pučko“, „narodno“, „usmeno“ ili „anonimno“ pjesništvo.

Uz 19. pjesama usmenog narodnog pjesništva pjesništvo klasiima, predromantiz-ma i utonulog kulturnog dobra u ovoj „ Antologiji“ predstavljaju pjesnii: Ignjat Đurđević,

Antun Kanižlić, Andrija Kačić Miošić, Rajmund Kunić, Matija Petar Katančić, Đuro Hidža,

Marko Bruerović, i Pavao Štoos.XIX. stoljeće, čiju će pjesničku produkiju Ante Stamać opisati u poglavlju nazvanom

Romantizam, bogato je korjenitim društvenim prevratima te obilježeno mnogim, čestosučeljenim duhovnim i ilozoskim strujama.

Poezija pjesnika koji su stvarali hrvatsko pjesništvo od 30-tih do 60-tih godinaXIX. stoljeća, a koji su obrazovani na višim učilištima u Hrvatskoj ali i u Austriji,Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj i gornjoj Italiji, nosi brojne signale tada aktualnih du-hovnih pitanja. Poezija toga naraštaja obuhvaća teme u širokom rasponu: od ilozo-ije prirode, ljubavi, povijesti, beskraja, do pitanja naionalnog opstanka. Stoga ga,upozorava Stamać, nije dobro svoditi na skučenu i jednoliku matiu ljubavi prema

„domovini i dragoj“.Pjesništvo toga razdoblja, koje je u versiikaijskom smislu nastajalo na izosilabič-koj, odnosno kasnije akenatsko-silabičkoj podlozi, reprezentirano je s dvadeset, poStamaću, najistaknutijih pjesnika: Antunom Mihanovićem, Ljudevitom Gajem, StankomVrazom, Dimitrijom Demetrom, Dragutinom Rakovem, Jurajem Tordinaem, AntunomNemčićem, Ivanom Mažuranićem, Mirkom Bogovićem, Petrom Preradovićem, IvanomVitezom Trnskim, Lukom Botićem, Augustom Šenoom, Lavoslavom Vukelićem, fra-njom Markovićem, Ivanom Despotom, Rikardom Jorgovanićem, Đurom Arnoldom, Au-gustom Harambašićem te Silvijem Strahimirom Kranjčevićem.

Kad je riječ o hrvatskoj moderni i njezinu književnopovijesnom opisu kojega na-lazimo u šestom poglavlju „ Antologije“, Stamaću se potiajnom nadala usporedba s

realizmom, kao i usporedba, odnosno uočavanje sličnosti između književnosti i drugihvrsta umjetnosti, napose glazbe, likovnih umjetnosti i arhitekture.

U opisivanju pjesništva hrvatske moderne Stamać, kao osobito važan segment, ističestihološke aspekte. U tom kontekstu on upozorava na prijelaz i ustaljivanje akenatsko-silabičkoga stiha, osobito jambskoga jedanaestera te učestalu praksu sonetopisanja.

Prikaz razdoblja hrvatske moderne Stamać završava upozoravajući na antologiju„Hrvatska mlada lirika“, jednu od „naših najslavnijih antologija“.3

3 Višestruko značajna za hrvatsku književnost, „Hrvatska mlada lirika“ pojavljuje se u prijelomnomknjiževnopovijesnom trenutku - 1914. godine koja u povijesti hrvatske književnosti obilježava kraj jedne(matoševske) i nagovještaj druge pjesničke konepije.

U Matoševom se krugu, kad je riječ o pisima zastupljenim u „Hrvatskoj mladoj lirii“ nalazimo, Vladi-mira Čerinu, Vilka Gabarića, frana Galovića, Karla Häusler, Milka Vrbanić, Milković, Stjepana Parmače-vića, Nikolu Polić, Tina Ujevića i Ljubu Weisnera. Među njima se dakako izdvaja matošev disipulus TinUjević koji će kasnije oštro polemizirati sa svojim učiteljem.S druge strane, svojim pjesmama u slobodnom stihu izdvaja se Ivo Andrić, te napose, tada već pokojniJanko Polić Kamov. Njegova poetička konepija koju je „rabbi“ Matoš svojedobno označio sinta-gmom „lirikom lizanja i poezijom pljukanja“ znatno odudara od one „matoševske“ koju slijedi većinapjesnika iz „Hrvatske mlade lirike“.Svoju ojenu Matoš je u nekrologu J. Poliću Kamova „korigirao“ istaknuvši da je Kamov bio „najbriljan-tniji kroničar mlade generaije“ kojega je teško nadomjestiti u „našoj omladinskoj misli“.




Književno razdoblje u kojemu se kao središnja igura pojavljuje Antun Gustav Matošpredstavljeno je pjesmama 12 pjesnika: Ive Vojnovića, Ante Tresića Pavičića, AntunaGustava Matoša, Vladimira Vidrića, Dragutina Domjanića, Milana Begovića, VladimiraNazora, Muse Ćazima Ćatića, Julija Benešića, Ljube Wiesnera, Janka Polića Kamova ifrana Galovića.

Poglavlje posvećeno književnosti od Prvoga svjetskog rata do pedesetih godina XX.

stoljeća Stamać, kako i sam ističe, označuje metaoričnom označniom sumrak čovječan- stva. To je razdoblje turbulentnih povijesna zbivanja u kojima se na osobit način izdvajajugodine poput 1914., 1928, 1941. ili 1945. Opisujući ovo razdoblje Stamać upozorava i nakontekst tzv. izama (ekspresionizam i uturizam, simultanizam, dadaizam, kubizam, na-drealizam, unanimizam) koji su obilježili umjetnost toga vremena u europskim okvirima.

Pjesništvo ovoga razdoblja u kome su, po Stamaću, svoje najvažnije prinose ostvarilipjesnii poput Tina Ujevića, Miroslava Krleže, Antuna Branka Šimića, a kasnije NikoleŠopa i Dragutina Tadijanovića, prezentirano je sa osamnaest pjesničkih imena pore-danih ovim slijedom: Tin Ujević, Miroslav Krleža, Dora Panova, Antun Branko Šimić,Gustav Krkle, Dobriša cesarić, Đuro Sudeta, Nikola Šop, Dragutin Tadijanović, Drago

Ivanišević, Vladimir Kovačić, Šime Vučetić, Ivo Kozarčanin, Janko (Nikola) Bubalo, IvanGoran Kovačić, Viktor Vida, Luijan Kordić i Rajmund Kupareo.Druga moderna povijesna je naslonjenia na “prvu modernu“ - hrvatsku modernu s

prijeloma stoljeća, ali i na pluralizam stilova što su se u tadanjoj hrvatskoj književnostioblikovali u razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata sve do 1928.. Opisana je u osmompoglavlju „ Antologije“.

Druga moderna je, preizira Stamać, razdoblje hrvatskoga pjesništva od pedesetihdo šezdesetih godina, negdje do 1971., kojega je moguće protegnuti sve do „konapovijesnog razdoblja u kojemu se zbivao, tj. do 1990.“4. Pjesništvo ovoga perioda, na-vodi Stamać, „otkriva zapretane potenije ugroženoga hrvatskog jezika i duha, pridru-žujući međutim književnost istodobnim općim europskim misaonim strujama, nastalima

nakon Drugoga svjetskog rata.“5

Korijenite promjene stila, širok raspon najraznovrsnijih, nerijetko uzajamno oprečnihstilskih orijentaija, sve prisutniji sintagmatski („slobodni“) stih samo su neka od pre-poznatljivih obilježja poezije napisane u ovome razdoblju. Zbog činjenie da je većinapjesnika druge moderne bilo okupljeno oko časopisa „Krugovi“ i „Razlog“, stvaralaštvoovih pisaa obično se označavalo kao „književnost krugovaša i razlogaša“.

Upozoravajući na neadekvatnost takve publiistički razvodnjene označnie, Stamaćkao terminološku alternativu nudi vlastito (u hrvatskim povijestima književnosti već pri-hvaćeno) rješenje – naziv druga moderna. Njegova metajezična prihvatljivost očitujese u činjenii da ona upućuje na kontinuitet modernističkog stilskog konepta koji se,

bar kad je riječ o hrvatskoj književnosti, artikulira u tijesnoj vezi s europskim, odnosnoameričkim literarnim zbivanjima.U kreativnu matiu druge moderne Stamać svrstava trideset i devet pjesnika: Krunu

Quiena, Maka Dizdara, Juru Kaštelana, Radovana Ivšića, Vesnu Parun, Boru Pavlovi-

4 Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana, Školska knjiga, Zagreb, 2007.,sastavio Ante Stamać, str. 575.5 Isto, str. 576.




ća, Nikolu Miličevića, Branislava Zeljkovića, Zvonimira Goloba, Slavko Mihalić, JosipaPupačića, Miroslava Slavka Magjera, Milivoja Slavičeka, Zlatka Tomčića, Ivana Golu-ba, Ivana Slamniga, Vladu Gotova, Zvonimira Baloga, Vesnu Krmpotić, Antua Šoljana,

Anđelka Vuletića, Petra Gudelja, Danijela Dragojevića, Veselka Koromana, Tončija Pe-trasova Marovića, Dalibora cvitana, Matu Ganzu, Mariju Čudinu, Zvonimira Mrkonjića,Josipa Severa, Alojza Majetića, Igora Zidića, Nikiu Petraka, Dubravka Horvatića, Tita

Bilopavlovića, Borisa Marunu, Stojana Vučićevića, Gojka Sušaa i Željka Sabola.6

Posljednje poglavlje „ Antologije hrvatskoga pjesništva“ , naslovljeno kao Suvremeno mnogoglasje, naznačuje mnoštvenost poetičkih konepija stvaranih od 90-tih godinaXX. stoljeća naovamo. Riječ je o pjesništvu koje se, s jedne strane, oslanja na poetikudruge moderne, ali, s druge strane, pokušava pronaći neke nove pjesničke kodove us-postavljajući svojevrsnu korespondeniju s teorijskim koneptima teorije komunikaije,semiotike i dekonstrukije.

Suvremenu pjesničku produkiju u Stamaćevoj „ Antologiji“ reprezentiraju dvadeseti četiri pjesnika: Tonko Maroević, Vinko Grubišić, Ivan Rogić Nehajev, Luko Paljetak,Stjepan Gulin, Borben Vladović, Branimir Bošnjak, Željko Knežević, Andriana Škun-

a, Jakša fiamengo, Zvonko Maković, Branko Maleš, Drago Štambuk, Božia Jelušić,Danijel Načinović, Ivan Tolj, Sead Begović, Anka Žagar, Boris Domagoj Biletić, BrankoČege, Goran Rem, Hrvoje Pejaković, Delimir Rešiki i Krešimir Bagić.

***

Sagledano u jelini, svih devet ovdje ukratko opisanih poglavlja o razdobljima hrvat-ske književnosti, od srednjega vijeka do danas, predstavljaju dijelove jedne kompaktnejeline - komprimirane povijesti hrvatskoga pjesništva. Zahvaljujući toj jelini, Stamaće-va „ Antologija“, kao složeni znak koji generira semiotičke proese na nekoliko razina.7

Stamaćeva „Antologija“, zajedno s pridodanom joj književnopovijesnom komponen-

tom, otvara prostor različitim interpretaijama. Jedna od njih je ona književnopovije-sna, ona koja nas potiče da „Antologiju hrvatskog pjesništva“ Ante Stamaća „čitamo“u kontekstu glavnih pitanja književnopovijesne metodologije u koja spadaju: problemiperiodizaije, vrednovanja, izbora pisaa i djela, te pitanja književnopovijesne interpre-taije i reepije.

6 Treba napomenuti da ovoj generaiji pjesnika pripada i sastavljač ove „Antologije“ Ante Stamać. Autor niza pjesničkih zbirki: „Rasap“ (1962.), „Sa svijetom jedno“ (1965.), „Doba prisjećanja“ (1968.),„Smjer “ (1968.), „Dešifriranje vage“ (1972.), „Odronske poredbe“ (1982.), „ Žalostinke“ (1991.), „Crne

rupe, mračni soneti“ (1995.), „Izabrane pjesme“, 1997.), „ Zvonki moteti“ (2004.), „Molat “ (s T. M. Bi-losnićem (2006.)) i „Vrijeme, vrijeme“ (2007.), Stamać se proilirao kao pjesnik čije bi pjesme, da se

kojim slučajem njihov autor ne nalazi u ulozi sastavljača „ Antologije“, zasigurno i u njoj našle istaknutomjesto.7 Zanimljivu tezu o Stamaćevoj Antologiji u svome tekstu Stamaćev vrtal iznio je Vinko Brešić:„Gledajući ove eseje kao jelinu, a tako smo ih mogli čitati u zadnjem broju Stamaćeve „Republike“,može se reći kako se zapravo radi o svojevrsnoj raspravi u kojoj se zgušnjavaju opća mjesta naional-ne lirske prakse od jeseni srednjega vijeka do suvremenih mnogoglasja. Zbog toga Stamaćeva anto-logija – uz pridodane bibliograije a s već spomenutom periodizaijskom shemom – poprima značajkepjesničke čitanke ili hrestomatije, što u konačnii ijelome projektu daje dodatnu ozbiljnost i autorskutežinu čineći je pretenioznijom nego li bi to jedna antologija zapravo htjela biti.“Brešić, Vinko: Stamaćev vrtal , u knjizi „Kritike“, DHK, Zagreb, 2008., str. 280.




Analiziranjem načina na koji je riješio ključne probleme književnopovijesne metodolo-gije, a s obzirom na neke teorijski deinirane metodološke pretpostavke, može se doći donekih temeljnih karakteristika Stamaćeva metodološkog pristupa i metodološkog modelaprimijenjenog u književnopovijesnoj komponenti „Antologije hrvatskog pjesništva“.

*

Svaka antologija po svojoj temeljnoj namjeri jest svojevrsni izbor. Najčešće izbor jednoga priređivača koji, slijedeći različite vrijednosne kriterije, pravi selekiju međupisima, a potom i njihovim djelima.

Deiniranje kriterija izbora koja su u uskoj svezi s pitanjima vrednovanja veliki je iza-zov čak i onda kad se, kao što je to u uvodnom tekstu Antologije učinio Ante Stamać,preizno postave i obrazlože vlastiti kriteriji izbora.

U izboru i vrednovanju pisaa u različitim obliima književnopovijesnih istraživanjaobično prepoznajemo dva temeljna načela: načelo sveobuhvatnosti i načelo vrijedno-sne redukije. Načelo sveobuhvatnosti pretpostavlja uvrštavanjem što više djela i pi-

saa, bez obzira na njihovu vrijednost. Kriterij vrednovanja u tom slučaju izravno sevezuje na neka neknjiževna mjerila. Za konačnu ojenu djela od velike važnosti možebiti politički, društveni ili koji drugi statusa pisa.

Načelo vrijednosne redukije podrazumijeva izbor i vrednovanje djela s obzirom naestetske, a ne izvanknjiževne kriterije. To, dakako, ima izravne posljedie i na izborpisaa i djela za koji se načelno može reći da je restriktivan, tj. sveden na umjetničkinajvrjednija ostvarenja.

Kao i u slučaju periodizaije, ali i drugih pitanja književnopovijesne metodologije, ikod izbora pisaa i djela u praksi češće susrećemo mješoviti model koji nastoji uspo-staviti optimalnu mjeru između težnje za sveobuhvatnošću, ali i potreba za restriktivno-šću, model koji nastoji uspostaviti ravnotežu između različitih mjerila prosudbe.

U „ Antologiji hrvatskoga pjesništva“ , u njezinu Uvodu Stamać je preizno deiniraokriterije vrijednosne prosudbe, a slijedom toga obrazložio i vlastiti izbor pisaa i djela.

Istaknuvši u prvi plan činjeniu da će pokušati ponuditi razmjerno vjeran povijesnipregled koji će pružiti vjerodostojnu sliku i neprekinuti tijek hrvatskoga pjesništva, od-nosno njegov stvaralački kontinuitet tijekom punih osam stoljeća, Stamać se na odre-đen način ekspliitno opredjeljuje za model u kome će u izboru i vrednovanju pisaa idjela pokušati usuglasiti potrebu za sveobuhvatnošću i vrijednosnom restriktivnošću.

On kao ilj, s jedne strane, ističe vjernost povijesnog pregleda, opredjeljujući se zadjela koja su za pojedina razdoblja bila najznakovitija, ona koja su, kako kaže, „svojimindividualnim obilježjima suoblikovala „izgled epohe“.

S druge strane, ističe želju da njegov izbor bude reprezentativan, dakako u vrijedno-snom smislu.Ravnoteža između ovih dvaju načela nastaje kao rezultat jasno istaknute spoznaje

da je hrvatsko pjesništvo ovjeravalo različita estetska iskustva koja su uvijek bila u ko-munikaijskom dosluhu s duhovnopovijesnim razvojem europske kulture.

U izboru pjesnika Stamać se, kako napominje, držao provjerenih vrijednosti čimeu proesu izbora i vrednovanja aktivno uključuje reepijski aspekt problema. Re-epijska perspektiva može biti kolektivne ili individualne provenijenije, tj. može se




odnositi na ono što se u teorijama književnosti naziva „reepijskom zajedniom“,ali može se odnositi i na pojedine, najčešće „stručne“ čitatelje, književne kritičare ilipovjesničare književnosti.

Da mu je „reepijska zajednia“ bila važan korektiv pri izboru, Stamać potvrđuje kadakaže da je znatan broj pjesama izabrao baš s obzirom na popularnost u pučanstvu.

Imajući u vidu složenost i povijesnu promjenljivost ukusa za koju su teoretičari poput

Milivoja Solara skloni reći da je u ozbiljnoj krizi zbog gubitka moći kritičkoga rasuđiva-nja, Stamać pokušava ukazati i na povijesne promjene u shvaćanju estetske unkijeknjiževnosti.

On nas tako podsjeća na činjeniu da je pjesništvo hrvatskog latiniteta slijedilo i na-stojalo oživjeti oživiti „klasike“. Sve to, naravno, kao posljedia shvaćanja da se „izvor-nost“ djela očitovala „vjernošću“ kanonu.

S druge strane, već od renesansnih pisaa naovamo pjesnii u potrazi za originalnimsve ekspliitnije izražavaju vlastito „jastvo“, stvarajući prepoznatljive pjesničke konepte.

U antologijama se obično ne iznose ekspliitni već impliitni sudovi. Upravo stoga, mno-gi posežu za analizom učestalosti ili brojnosti pojavljivanja pojedinih autora i njihovih djela.

Zastupljenost i broj uvrštenih djela može biti pokazatelj statusa kojega neki pisa imakod priređivača antologije.Podai glede brojčane zastupljenosti djela vrlo često imaju relativnu važnost. Činjenia

da je Stamać uvrstio 149 pjesnika i 731 pjesmu u osnovi nema neko veće značenje jer semože tumačiti i kao odraz bogatstva hrvatskoga pjesništva, ali s druge strane i kao izrazpotrebe, da se u razumnoj mjeri, od mnoštva ostvarenja izdvoje ona najvažnija.

Listu najvažnijih pjesničkih imena u „ Antologiji“ moguće je uspostaviti prema brojupjesama kojima su pojedini pjesnii predstavljeni. Gledano s obzirom na broj pjesamau pojedinim razdobljima, izdvaja se nekoliko imena.

Za razdoblje humanizma i renesanse to su Šiško Menčetić i Mavro Vetranović s pošest pjesama, za Manirizam i barok (XVII. stoljeće) među devet pjesnika izdvaja se Ivan

Bunić Vučić s šesnaest pjesama. U razdoblju označenom kao Klasicizam, predroman-tizam i utonulo kulturno dobro (XVIII. –XIX. stoljeće) s osam pjesama izdvaja se IgnjatĐurđević. U razdoblju romantizma, Stamaćevi avoriti su Petar Preradović s četrnaest,

August Šenoa s deset i Silvije Starhimir Kranjčević s devet pjesama. U moderni je to An-tun Gustav Matoš s četrnaest, te Vladimir Vidrić s deset pjesama. U razdoblju od 1915.– 1950. izdvaja se Dragutin Tadijanović s trideset i četiri i Tin Ujević s dvadeset devetpjesama. U drugoj moderni su to Slavko Mihalić s devetnaest i Vesna Parun s šesnaestpjesama. Među dvadeset i četiri pisa poglavlja Suvremeno mnogoglasje najzastuplje-niji su Luko Paljetak i Delimir Rešiki s po šest pjesama.

Iako su ovi numerički podai znakoviti, ne treba smetnuti s uma da ih uvijek treba tu-

mačiti s određenom dozom opreza. Činjenia da su u odnosu na ostale pjesnike humanizma i renesanse, gdje je prosjek zastupljenosti 4-5 pjesama, Šiško Menčetić, MavroVetranović zastupljeni sa po 6, a Dinko Ranjina s 5 pjesama govori o njihovoj poziiji naskali vrijednosti. Na isti način može se tumačiti i podatak o tomu da među pjesniima izpoglavlja Suvremeno mnogoglasje, gdje prosjek zastupljenosti 3-4 pjesme, a po brojuzastupljenih pjesama izdvajaju Luko Paljetak i Delimir Rešiki – s po šest pjesama.

Svojevrsna „ujednačenost“ po zastupljenosti manje je izražena u razdoblju Maniriz- ma i baroka. Tu je prosjek zastupljenosti 1-2 pjesme, a Ivan Bunić Vučić predstavljen je s




njih 16, ulazeći tako u 10 najzastupljenijih na razini ijele „ Antologije“ . Slična je situaijai u romantizmu, gdje se u okviru prosječnih 2-3 pjesme po autoru, izdvajaju Petar Pre-radović (14), August Šenoa (10) i Silvije Strahimir Kranjčević (9).

Činjenia da je Stamaćeva lista avorita koju po brojnosti zastupljenih pjesama pred-vodi Dragutin Tadijanović (34 pjesme) i Tin Ujević (29 pjesama), a potom Antun BrankoŠimić (20 pjesama), Slavko Mihalić (19), Ivan Bunić Vučić (16), Vesna Parun (16), Dobri-

ša cesarić (15), Petar Preradović (14), Antun Gustav Matoš (14) i tako redom, zasigurnose može iščitati kao Stamaćev „osobni izbor“. Ali ako se statistika uvrštenosti pjesamau „ Antologiji“ želi provesti dosljedno, neophodno je deidiranije odgovoriti na pitanjakoja, među ostalim, uključuju razmatranja odnosa između ostvarenoga pjesničkogaopusa (broj pjesama i pjesničkih zbirki pojedinog pjesnika) i zastupljenosti u „ Antologi- ji“ , potom i pitanje književnih preerenija pojedinih pisaa (neki pjesnii poznatiji su posvojim proznim ili dramskim djelima) i sl..

U Stamaćevoj „ Antologiji“ najbrojniji su pjesnii druge moderne (39 pjesnika) i pisiSuvremenog mnogoglasja (24 pjesnika). Usporedbom tog, s podatkom o zastupljenostipjesnika u razdoblju manirizma i baroka (gdje je navedeno devet pjesnika) moguće je

različito interpretirati. Što ne znači da je ta dionia hrvatske književnosti, odnosno nje-zini pjesnii, manje važna. Radi se ponekad o vrlo pragmatičnim razlozima: suvremeninačin života sigurno je potiajniji za književnu produkiju negoli je to bilo u starijimrazdobljima. Upravo stoga treba biti oprezan u donošenju zaključaka utemeljenih naistianju brojeva.

Imajući u vidu relativnost, ali i znakovitost brojčanih odnosa u „ Antologiji“, u analizipitanja zastupljenosti pisaa i djela, najbolje je slijediti kvalitetne, a ne numeričke vrijed-nosti. To je, nesumnjivo, bio i Stamaćev metodološki izbor.

*

Prvo pitanje koje se nameće kada je riječ o periodizaiji koja se obično deinira kao„postupak u dijakronijskoj klasiikaiji književnosti, koji se sastoji od raspoređivanjaodređene književne građe u određene, načelno vremenski razgraničene dijelove“ jestna kojim se načelima ona vrši.

Da bi se dobio pouzdan odgovor na to pitanje, potrebno je usmjeriti pozornost nanekoliko važnih problema: kako se ormiraju i opisuju književni periodi, kakvo se perio-dizaijsko nazivlje rabi, na koji način se određuju periodizaijske granie i, naposljetku,na koji se način stvara periodizaijski kontekst?

U teorijskom smislu na svako od ovih pitanja načelno postoje dva različita odgovora,odnosno dva različita pristupa problemima. Prvi podrazumijeva ormiranje, opisivanje i

imenovanje književnih razdoblja po načelu analogije s općom povijesti. Periodizaijskonazivlje tada je uglavnom kronološko (kao periodizaijske označnie pojavljuju se ozna-ke stoljeća). Književni periodi se opisuju tako da se istakne društvena uvjetovanost knji-ževnosti. Za njihove granie obično se uzimaju datumi ili događaji iz opće povijesti.

Drugi pristup jest periodizaija u kojoj se književna razdoblja ormiraju i opisujus obzirom na književnosti imanentna svojstva. Granie među književnim periodimanisu datumi iz opće povijesti, već datumi ili pojave iz književnosti (npr. pojava ča-sopisa, objavljivanje pojedinih djela i sl.). Karakteristična je i uporaba stilskoorma-




ijske terminologije, što znači da se kao oznake perioda pojavljuju pojmovi poputromantizma, realizma i sl.

U praksi je najčešći mješoviti model, koji možemo opisati na sljedeći način: U deskrip-iji i artikulaiji književnoga perioda prisutna je usmjerenost na analizu književnosti ima-nentnih svojstava, ali i drugih, društvenih, političkih ili pak kulturoloških činjenia. Granieperioda stvaraju se na temelju datuma iz književne sere, ali i sere opće povijesti. Periodi-

zaijsko nazivlje je kombinaija stilskoormaijskoga i kronološkoga nazivlja.Kakav je Stamaćev periodizaijski model?Kao što je na početku rečeno, Stamać je povijest hrvatskoga pjesništva podijelio na

devet većih jelina koje je dvostruko označio. Prvi dio je ono što bismo mogli nazvatistilskoormaijsko nazivlje, dok u drugom dijelu najčešće imamo oznaku stoljeća (kodrazdoblja tzv. starije književnosti) ili pojedine godine (kod nekih razdoblja tzv. novijehrvatske književnosti).

Kad je riječ o periodizaijskom nazivlju, Stamaćeva rješenja pokazuju dvostrukutendeniju. S jedne strane periodizaijsko nazivlje određuje metajezična osviještenostznanstvenika-erudite (humanizam, renesansa, romantizam, moderna, druga moderna),

a s druge strane osobita, esejistički intonirana „jezična kreaija“.Tako je prvu periodizaijsku jelinu Stamać je nazvao jesen srednjega vijeka, pre-ma nazivu znamenitoga nizozemskog povjesničara umjetnosti i kulturologa JohannaHuizinge. Za razdoblje od Prvoga svjetskog rata do pedesetih godina XX. stoljeća rabisintagmu sumrak čovječanstva.

Birajući ove, kako ih i sam naziva, „metaoričke periodizaijske označnie“, Stamaću „ Antologiji“ ne pretendira rješavati složena pitanja periodizaijske terminologije (iakoga je, ranije, vrlo uspješno riješio, i to u slučaju druge moderne!), već nastoji što jasnijeuputiti čitatelja, čak i onog manje upućenog, na ključne osobine opisanih razdoblja.

Iako periodizaijske podjele s pripadajućim im periodizaijskim označniama redo-vito otvaraju brojna pitanja metodološke naravi, treba imati na umu da je Stamać svojim

periodizaijskim nartom uspostavio preglednu i jasnu liniju povijesnoga razvoja. A toznači da je u glavnim rtama uspio opisati složenost nekoga perioda s obzirom na nje-gova prepoznatljiva stilska i druga obilježja.

Prva razina Stamaćeve razdiobe umnogome korespondira s flakerovovim konep-tom stilskih ormaija koje odgovaraju „velikim, povijesno nastalim i povijesno ograni-čenim u svome trajanju, stilskih jedinstava“8.

Na drugoj razini periodizaijske podjele, razini podrazdoblja, Stamać donosi višeinormaija, i samim tim stvara preizniju sliku naoko homogenih, a u biti kompleksnihperiodizaijskih jelina. Navedimo samo neke primjere.

U svom izlaganju o klasiizmu, preiznije o pjesništvu nastalom tijekom XVIII. stolje-

ća, Stamać će istaknuti odsutnost jasno uočljivih a zajedničkih sadržajnih obilježja zbogčega ju je teško svesti na jedinstvenu, „bitnu“, sustavom opravdanu označniu.I kod opisivanje književnosti na prijelomu XIX. u XX. stoljeće, književnosti hrvatske

moderne, Stamać ukazuje na teškoće u stvaranju preiznog, metajezički prihvatljivogperiodizaijskoga nazivlja. Pojam moderna, iako ozakonjen u znanosti o književnosti,kao oznaka književnosti toga doba, ističe Stamać, pristaje vrlo uvjetno.

8 Aleksandar flaker: „Stilske formacije“, SNL, Zagreb, 1986., str. 11.




Ne želeći otvarati pitanje širokog značenjskoga polja pojma moderna, Stamać, a usvrhu preiznijeg opisivanja pjesništva toga perioda, poseže i za terminima iz likovnihumjetnosti ( impresio nizam, art nouveau (nova umjetnost), Jugendstil (stil minhenskogčasopisa »jugend«, (mladost), modern style, stile floreale (biljni stil), posebie sece sija i simbolizam) koje su, kako pokazuje dosadašnja književnopovijesna praksa, primjenjivei u znanosti o književnosti.

U poglavlju Sumrak čovječanstva Stamać prepoznaje četiri povijesna podrazdobljakoja uokviruju godine: 1928., 1941., 1945.. Bez obzira na pojavu različitih stilskih kon-epata Stamać ostaje pri stajalištu da korpus tadanjega hrvatskog pjesništva potrebnogledati kao na „“sumrakom obgrljenu“ jelinu“9.

I u drugoj moderni autor također prepoznaje snop stilova tj. „bogatu lepezu i širokraspon najraznovrsnijih, nerijetko uzajamno oprečnih stilskih orijentaija“.10

Kad je riječ o godinama, tj datumima koji se navode kao granične za pojedina raz-doblja, Stamać izdvaja one najvažnije: godinu spaljivanja mađarske zastave (1895.),godinu početka prvoga svjetskoga rata, Matoševe smrti i pojave „Hrvatske mlade lirike“(1914.) ili godinu osamostaljenja RH (1991.).

Pored godina koje su ekspliitno istaknute kao graničnii većih periodizaijskih jeli-na, tu se pojavljuje i čitav niz drugih koje književna razdoblja dijele na podrazdoblja. Tusu, primjerie, ključne godine europske i svjetske povijesti: 1453. pad carigrada, 1456.izum tiska ili 1492. Kolumbovo otkriće Amerike. Spominje se i godina objavljivanja Raz- govora ugodnog naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića, 1756.. Kad je riječ o ro-mantizmu neizostavna je godina franuske revoluije (1789.) i napoleonskih ratova.

Ne zaboravlja Stamać upozoriti i na godine koje su odredili prvu poloviu 20. sto-ljeća: 1928./29. (ubojstvo Stjepana radića/Kraljevina Jugoslavija), 1941 (NDH)., potomi 1945.. U povijesnom nizu neizostavni su i datumi koji su obilježili drugu poloviu 20.stoljeća: krugovašku 1952., proljećarsku 1971., a napose državotvornu 1991. godinu.

Nastojeći preizno odrediti granie razdoblja i podrazdoblja, Stamać se drži uvrije-

ženih podjela i datuma.Uz to, naglašavajući europski kontekst hrvatske književnosti, svom periodizaijskom

rasporedu pridodao još jednu važnu - komparatističku dimenziju. Razmatrajući nepreki-nuti kontinuitet svih europskih umjetničkih podrazdoblja, od srednjega vijeka, humaniz-ma, renesanse, preko manirizma, baroka, klasiizma i prosvjetiteljstva do predroman-tizma, romantizma, moderne itd., on uvijek ima na umu složenost interakija hrvatskeknjiževnosti sa širom, europskom i svjetskom literarnom tradiijom.

Amplitude tih interakija kroz bile su različite kroz povijest, a kreću se od snažne pove-zanosti i međuovisnosti europske i hrvatske književnosti, do speiičnog, hrvatskog razvojakoji je hrvatsku literaturu gdjekad odvajao od matie glavnih europskih literarnih strujanja.

Ozbiljnija povezanost hrvatskog i europskog pjesništva, koja počinje već u vrijemehumanizma i renesanse, na osobit se način pokazala i u XVIII. stoljeću u kojemu sekao svojevrsne dodirne točke ili „zajednička mjesta“, i na hrvatskoj i na europskoj ra-zini pojavljuju: raionalizam, prosvjetiteljstvo, znanstveni eniklopedizam, klasiizamte samosvjesno građanstvo. Imajući na umu ta „zajednička mjesta“, Stamać zaklju-

9 Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana, Školska knjiga, Zagreb, 2007.,sastavio Ante Stamać, str. 405.10 Isto, str. 575.




čuje da je klasiizam, kao opći europski nadindividualni stil ranuskih korijena, u hr-vatskoj književnosti ostavio dosta svojih lokalnih tragova. Te tragove Stamać prepo-znaje u visokoodnjegovanim tipovima stiha, kao i „u ostvarenu načelu proporije umakrostrukturama“11.

Kad je pak riječ o predromantizmu, situaija u hr vatskom pjesništvu je malo slože-nija. Konem XVIII. stoljeća došlo je do različitih intertekstnih proesa koji su hrvatsku

književnost istodobno približavali i udaljavali od njezine europske matie.U moderni, tijek književnih proesa u Hrvatskoj i u Europi sve je usuglašeniji. Potvr-

đuje to pjesništvo „mladih“ hrvatske moderne koji su se, kako veli Stamać, programski„odijepili“ od „starih“ te slijedili modu Zapadne Europe.

Zaokret prema Europi koji u većoj mjeri počinje s modernom još je intenziviraniji udrugoj moderni. Slijedeći istodobne opće europske misaone struje nastale nakon Dru-goga svjetskog rata, druga moderna predstavlja i nov zaokret ne samo prema Europiveć i prema Amerii.

Pored ovakvog, komparatističkog obzora motrenja, za opisivanje književnopovije-snog konteksta može biti zanimljivo i Stamaćevo razmatranje suodnosâ među opisa-

nim književnim razdobljima.U deskripiju književnopovijesnoga konteksta tada se uključuje i poznato načelo ruskihormalista o smjeni književnih razdoblja zasnovano na načelima kontrasta i zasićenosti. Utom smislu znakovit je način na koji Stamać opisuje modernu, književno razdoblje izraslona „rasuću“, odnosno „„sumrku realizma“ i njegova čvrsta realističkog sloga.

Modernistička obilježja poput povratka klasiističkim nazorima o ravnoteži dijelovai jeline, o razmjerju, o harmoniji, te airmiranje stiha kao temeljne jedinie pjesničkoggovora, moderni daju, zaključuje Stamać, prepoznatljiva svojstva ne samo prema rea-lizmu, nego i prema poetii književnih razdoblja koja dolaze nakon nje.

Način organizaije književnopovijesnih podataka i njihova praktičnog organiziranjaStamać rješava slijedeći vrlo preglednu shemu opisivanja periodizaijskog kontek-

sta. Opis razdoblja redovito počinje tumačenjem periodizaijskoga nazivlja, a potomi njegova poziioniranja na dijakronijsku os hrvatske književnosti. U nastavku se ističupoetičke speiičnosti djelâ dotičnoga perioda, uz neizostavno upozoravanje na širi,komparatistički obzor.

U opisu perioda Stamać izbjegava opće ormulaije kojima se u povijestima književ-nosti obično sažimaju njihova osnovna poetička obilježja. Djelomično jer se u takvimpojednostavljivanjima redovito izgubi iz vida jedan od dva važna aspekta pojedinačnihpjesničkih znakova: onaj koji se tiče sadržaja, ili onaj koji se tiče izraza i ormalne orga-nizaije teksta. Konkretiziranje poetičkog modela dominantnog u određenom razdobljuStamać postiže navođenjem djela kao primjera kojima potkrepljuje svoje teze.

*

Književnopovijesna interpretaija bavi se pitanjem kako i na koji način književnipovjesničar interpretira pojedina književna djela, književne opuse ili književna raz-doblja kao ustrojbene jedinie povijesti književnosti. Ključno pitanje književnopovije-

11 Isto, str. 155. - 156.




sne interpretaije jest: polazi li povjesničar književnosti u interpretaiji od istraživanjastrukture samoga teksta njegovih unutarnjih zakonitosti, ili se primarno oslanja naizvanknjiževne činjenie i podatke kojima interpretaiju nastoji učiniti pouzdanijom ičinjenično utemeljenijom.

Stamaćeva interpretaija, u književnopovijesnom dijelu Antologije, polazi od ključnihpretpostavki semiotičke metodologije u čijem središtu zanimanja jest književno djelo

kao znak. Međutim, Stamać se ne zaustavlja na razini pojedinačnih pjesničkih znakova,nego i jelokupno hrvatsko pjesništvo razmatra kao najsloženiji mogući jezični znak, tj.ikon, indeks ili simbol „svekolike individualno pojmljene i društveno objašnjive zbilje nahrvatskim prostorima“12. Njegov označiteljski pol nastaje kroz „mnogovrsnost individu-alno oblikovanih jezičnih postava, u povijesti i sadašnjosti“, dok se kao označenički polpojavljuje pol svekolike povijesne zbilje.

Slijedeći Piereov trijadni model znaka13, Stamać, analogno trima korelatima zna-ka koje ovaj američki semiotičar naziva reprezentamenom, interpretantom i objektom,

12 Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana, Školska knjiga, Zagreb, 2007.,

sastavio Ante Stamać, str. 513 U Priručniku semiotike Winried Nöth konstatira postojanje triju osnovnih modela znaka: monadni,dijadni i trijadni.

Dijadne znakovne modele što znak svode na njegovu označujuću unkiju Winried Nöth pre-poznaje kod autora poput Augustina, Alberta Velikog, Rudola carnapa, Alreda Tarskog, Ludwiga Wi-ttgensteina i Nelsona Goodmana. Kod njih se korelati znaka aliquid (nositelj znaka) i aliquo (objektreerenije) javljaju u različitim terminološkim parovima, primjerie: neka stvar – druga neka stvar; vox (glas) – res (stvar); izraz – designati; objekt, ime – objekt; riječi, slike, itd. - denotat, objekt .

Škola Port-Royal, te autori poput M.- J. Degérandoa, ferdinanda de Saussurea, Louisa Hjelm-sleva, Ernesta A. cassirera, Bühlera, Eria Buyssensa, Romana Jakobsona, upozorava Winried Nöth,zastupaju dijadne modele koji znak svode na njegovu značenjsku službu. Njihova terminološka rje-šenja za korelate znaka aliquid (nositelja znaka) i aliqo (značenje) Nöth prezentira u parovima: ideja

predstavljajuće stvari – ideja predstavljene stvari; osjet – ideja; označitelj – označenik; izraz – sadržaj;

konkretno zamjetljiv znak – sadržaj, značenje; ono što reprezentira – značenje; semički čin – značenje, signifikacija i signans – signatum.Priručnik semiotike Winrieda Nötha ukazuje i na činjeniu da se trijadni modeli znaka u povije-

snom kontinuitetu javljaju kod Platona, Aristotela, Stoika, Boetija, franisa Baona, Leibniza, charlesaSandersa Peirea, Edmunda Husserla, Ogden & Rihardsa, i charlesa Morrisa. I ovi su autori ponudilirazličite pojmove za tri korelata znaka: glas – ideja – stvar; glas – osjeti – nešto, stvar; glas - pojam (con-ceptus) – stvar; riječ – pojam (notio) – stvar; Charakter – Konzept – stvar; reprezentamen – interpretant

– objekt; izraz – značenje – stvar; simbol - misao ili referencija – referent; nositelj znaka – significatum – denotatum.

Unatoč brojnim razlikama među vodećim semiotičara 20. stoljeća, mnogobrojne sličnosti, vezei utjeaje među navedenim semiotičarima. Primjerie, odjeke i reepiju Peireove teorije znakova mo-guće je prepoznati kod R. Jakobsona, J. Derridae, čak i J. Laana i U. Eoa. Saussureove ideje, poputone o semiologiji kao znanosti o obliku, a ne supstanciji, ili one o semiotičkoj teoriji vrijednosti pronala-zimo u razrađenijoj ormi u glosematii L. Hjelmsleva. L. Hjelmslev je pak utjeao na A. J. Greimasa, R.

Barthesa, U. Eoa. ch. Morris također se poziva na Peirea, a Moskovska i Tartuska škola imaju svojekorijene u jezikoslovnom strukturalizmu. Winried Nöth pokazuje i to kako se praški strukturalizam ra-zvio u poseban oblik tzv. unkionalnog strukturalizma, ali i upućuje na prave utjeaja R. Jakobsonana strukturalnu antropologiju Lévi Straussa i Laanovu semiotičku psihoanalizu. Također, Nöth ilustrirakako R. Barthes od strukturalizma Saussureova kova u kasnijim azama prelazi na primijenjenu se-miotiku, jednako kao što pokazuje da A. J. Greimas u svojim radovima reerira na L. Hjelmsleva, LéviStraussa, V. J. Proppa, E. Souriaua. Bez mnogo teškoća u Priručniku semiotike čitatelj može saznati ito da semiotika Julije Kristeve ima korijene u ranuskom strukturalizmu, ili da U. Eo u svojoj semiotiibira srednji put između lingvoentrizma i univerzalne semiotike.Winried Nöth: Priručnik semiotike, ceres, Zagreb, 2004. s njemačkog preveo Ante Stamać




hrvatsku pjesničku produkiju, odnosno svaki pjesnički znak, razmatra s obzirom nanjegovu semantičku, sintaktičku i pragmatičnu dimenziju. To znači da Stamać, prouča-vajući speiična žanrovska obilježja hrvatskoga pjesništva analizira sadržajnu i izraznustranu znaka a potom i njihove učinke na čitatelja.

Temeljne tematske preokupaije poetike srednjega vijeka Ante Stamać opisat će rije-čima: „Prigodnost je uostalom temeljna označnia svakog pjesništva usmenog narod-

nog postanja. No za razliku od prigoda koje se tiču svakodnevnog življenja (razne vrstiskupnih radova, kozmičke mijene, ljubav, rođenje, vjenčanje, natjeanje, rat i s.), hrvat-ske su srednjovjekovne pjesme vezane mahom uz prigode kršćanskog života: rođenjei uskrsnuće Kristovo, njegova Muka, smrt bližnjega kao brata u Kristu i sl.“14

Paralelno s tim Stamać opisuje njegovu izraznu, odnosno ormalnu strukturu.Ističući nerazdvojnu povezanost i međudjelovanje izraza i sadržaja, on zaključuje

kako je srednjovjekovno pjesništvo u simetričnom osmeru imalo svoj najprikladnijiizrazni ekvivalent napominjući pri tomu da dominaija simetričnog osmera ne isklju-čuje postojanje nekih drugih vrsta stihova, primjerie, bizantskih oblika dvanaestera ilipak tzv. sintagmatskog, slobodnoga stiha.

Sadržajnu i izraznu dimenziju znak(ov)a Stamać opisuje i nastavku, u pjesništvu ka-snijih razdoblja. Tako će za pjesnike druge moderne reći da se glede sadržajne razineklone kompaktna ikoničnog oslikavanja bilo izvanjske bilo unutarnje zbiljnosti. Stvara-

jući odvažne metaoričke sklopove koje u razmjerno čvrstim rečeniama „kušaju rai-onalizirati pitanjima, alegorijama, stanovitom ilozoičnošću“, ovi pjesnii u užem, poe-tičkom smislu sve češće posežu za sintagmatskim, slobodnim stihom, koji se sve seviše stapa s prirodnim ritmom hrvatskih rečenia te postaje „enotipom suvremenogahrvatskog pjesništva“15.

Interpretirajući hrvatsko pjesništvo, Stamać dosta pozornosti posvećuje stihološ-koj problematii. Opisujući povijesni slijed i razvoj versiikaijskih sustava, on pratirazvojnu liniju od srednjovjekovnih osmeraa, preko klasičnog stihovlja hrvatskih

latinista (heksametri, elegijski distisi, alkejske, arhiloške i saičke stroe i sl.), zatimpučkog osmera i dvanaestera dvostrukog sroka kojega u hrvatskoj književnostinalazimo do 19. stoljeća. Ne zaboravlja Stamać ni pučki desetera, kao i onaj povi-

jesni prijelaz sa silabičkog na akenatsko-silabički stih u vrijeme hrvatske moderne.To je vrijeme kad se u metričku obilju javljaju i jambski intonirani jedanaesteri,dvanaesteri, ali i druge vrste stihova. Povijesni razvoj stiha Stamać prati i u 20. sto-ljeću, u kojem se pjesnički jezik izjednačuje proznim nastavljajući se na prethodnapostignuća pjesnika sintagmatskog stiha.

Kao povjesničar književnosti Stamać se u svojoj interpretaiji ne zadržava samo narazini tumačenja pjesničkih znakova, već i onoga važnog proesa semioze kao „trijadič-

ne radnje znaka“16

. A to posredno uključuje i upozoravanje na speiične vrste odnosakoje književnost uspostavlja s drugim vrstama umjetnosti, ponajprije glazbom, a potomi likovnom umjetnošću, kazalištem, arhitekturom i dr. Sinkretizam različitih vidova umjet-ničkoga izražavanja Stamać ističe na više mjesta.

14 Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana, Školska knjiga, Zagreb, 2007.,sastavio Ante Stamać, str. 14.15 Isto, str. 577.16 Winried Nöth: Priručnik semiotike, ceres, Zagreb, 2004. s njemačkog preveo Ante Stamać, str. 62.




Primjerie, osmera hrvatskog pjesništva srednjega vijeka prispodobljuje sa suvre-menim mu slikarskim i arhitektonskim ostvarajima: „(…) škure boje, dostojanstveni ismireni portreti Isusa i Majke Božje, smirene slike umirućih, tek pokoji biljni ukras, koji

je vezan mahom uz izgubljeni raj; dorski i jonski stupovi romaničkih i gotičkih rkvia srubnih područja karolinške renesanse, grubo tesan i kameni unutarnjeg i vanjskog ar-hitektonskog rasporeda, upute na transendentalne izvore svjetlosti, sve to današnjem

primateljskom uhu i umu omoguću je prihvat srednjovjekovnih stihova kao davno ali jošuvijek živo estetsko iskustvo. Kadšto se kao glazbena „nadgradnja“ slute i vodeći glaz-beni oblii, o čemu nas danas obavješćuju i nedavna etnomuzikološka istraživanja.“17

Imajući na umu promjenljivost pjesništva kao modela umjetničkog izražavanja, Sta-mać, kao povjesničar književnosti, upozorava na promjene organizaije književnogaoblika, ali i njegova sadržaja.

U književnopovijesnoj interpretaiji Stamać uzima u obzir širi kontekst povijesnih, kul-turoloških i drugih okolnosti, ali najviše pozornosti poklanja analizi književnosti s obziromna njezina imanentna svojstva. Njegova metodološka poziija u književnopovijesnoj inter-pretaiji u najvećoj mjeri određuju postavke semiotičke metodološke orijentaije.

*

U proučavanju reepije u književnopovijesnim istraživanjima, kao i u ostalim dosada obrađenim pitanjima književnopovijesne metodologije, artikuliraju se dva temeljnametodološka pristupa. Jedan bismo mogli nazvati dijakronijskim, drugi sinkronijskim.

Dijakronijski pristup reepiji podrazumijeva istraživanje tragova reepije kroz povijest - od piščevih suvremenika, preko reepije „kasnijih“ čitatelja, odnosno do povje-sničara književnosti i njihovih suvremenika.

Sinkronijski pristup u prvi plan stavlja sinkronijski aspekt reepije, što znači da sepovjesničar književnosti usmjerava na aktualno („sadašnje“) reepijsko iskustvo.

U Stamaćevu književnopovijesnom istraživanju povremeno nalazimo analize reep-ije iz dijakronijske perspektive. Njih prepoznajemo u njegovu povremenom „registrira-nju“ promjena interpretaijskoga obzora kod čitatelja različitoga čitateljskoga iskustva,ali i različitoga vremena. Takva zapažanja redovito se odnose na reepiju usmeneknjiževnosti. Njima se Stamać na osobit način bavi u poglavlju Klasicizam, predroman-tizam i utonulo kulturno.

Komentirajući važnost usmene književnosti u „praskozorje romantizma“, a podsjeća- jući nas na Andriju Kačića Miošića i njegov Razgovor ugodni naroda slovinskoga kao ina mnoge zbirke „usmenih narodnih“ pjesama i pripovijedaka, on konstatira da mnogeod tih pjesama žive u komunikaijskim kanalima do dana današnjega. Promijenjeni

uvjeti komunikaije nisu utjeali na njihovu reepijsku učinkovitost, bez obzira što jevrijeme njihova nastanka bitno drugačije od današnjeg vremena.U svom prikazu povijesti hrvatskoga pjesništva Stamać zauzima poziiju aktualnog

reepijskog iskustva, svojevrsne reepijske sadašnjosti. Pri tomu uvažava dvije vrstečitateljskog iskustva. Jedno je reepijsko iskustvo običnog čitatelja, čitatelja prosječ-

17 Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana, Školska knjiga, Zagreb, 2007.,sastavio Ante Stamać, str. 15.




nih reepijskih kompetenija. Drugo je, Iserovski rečeno, iskustvo „impliiranog“ čita-telja s optimalnim reepijskim preduvjetima i kompetenijama.

Stamaćeva „otvorenost“ u pristupu problemu reepije rezultat je shvaćanja knji-ževnosti, odnosno pjesništva kao složenog značenjskoga sustava u stalnom proe-su semioze.

„Nama današnjima“, kaže Stamać, „pojedinačni se tekstovi čine još uvijek donekle

razgovjetnima; nekom budućem uhu možda će se činiti da su uronjeni u nesklapanžamor, u orljavu tišine, možda i u jasan bijeli šum. U svojim se projenama dakakorivamo u položaj u kojemu se zatječemo „mi današnji“. Zato i mogući budućnosni „bi-

jeli šum“ - složeni zvuk odmaknut u daljinu, u kojemu se sve sastavnie stapaju donerazlikovnosti - dobrohotno i rado preimenujemo u tek površno smisleno „suvremenomnogoglasje“.“18

Osim reepijskih iskustava „običnih“ čitatelja i „čitateljske zajednie“, Stamać ne propu-šta prokomentirati i druga, navlastito stručna i znanstvena čitanja hrvatskoga pjesništva.

Na prvi pogled čini se da je samo riječ o komentaru aktualnih književnoteorijskihtrendova, tj. komentarima o prijeporima koji prate znanost o književnosti od njezinih

najranijih početaka a koji se stvaraju oko važnih metodoloških pitanja o naravi književ-nosti i načinima njezina proučavanja. O njima Stamać progovara s dosta kritičnosti, aline i bez argumentiranih stavova.

Pozornija analiza takve vrste njegovih opservaija može biti zanimljiva, ponajprije jerposredno deinira Stamaćevu metodološku poziiju.

Komentirajući pojavu raspada jezičnog znaka na razinu označitelja (izraza) i razinuoznačenika (sadržaja) koja se, po njegovu sudu, počela događati 80-godina 20. sto-ljeća, on ukazuje na „nevolje“ koje su se neminovno i pojavile kao popratna pojavazbivanja na društvenoj seni toga doba.

Stamać, naravno, aludira na akademsku kritiku koja je „visokoučenim apologijama“bila sklona pjesništvu bez značenja, stavljajući pritomu u drugi plan pjesništvo opsjed-

nuto značenjem kao takvim.“Išlo se time“, kaže Stamać, „na ruku i raspadajućem ko-munističkom sustavu: posve je prirodno da mu jasna značenja silazne povijesti, odno-sno zarobljena individualnog uma, nisu bila baš mila.“19

Svjestan turbuletnosti semiotičkih proesa, ali i složenosti odnosa između književno-sti kao umjetnosti, i znanosti koja se njome bavi, Stamać na samom kraju zaključuje da

je u razdoblju nakon 1990. teorijska podloga pjesništvu teorija komunikaije, semiotikai dekonstrukija kao postupak „odgađanja značenja na primateljskoj strani.“

A baš zbog toga, ili unatoč tomu, završne riječi o suvremenoj pjesničkoj praksi ističusvojevrsnu eoovski intoniranu tezu o otvorenu djelu koje otvara različite mogućnostičitanja i u-čitavanja značenja.

„Uživajući međutim slobodu od svih stega, ponajbolji hrvatski pjesnii danas svojim pjesmama oznakovljuju zbilju jezičnim reprezentamenima koji su im prirodno naraspolaganju, označenim objektima što ih vide u svakodnevii, i signalima osluhnutihduhovnih interpretatora koji se, možda ponovno, zatječu na nekom metaizičkom ob-zoru. Ali tu će semiozu moći prepoznati i protumačiti tek budući tumači. Nama je s

18 Isto, str. 799.19 Isto, str. 800.




doličnom pozornošću i s punim povjerenjem prihvatiti današnje njezine tragače. Paako često iz njihovih tekstova i ne možemo otprve gonetati prava značenja, „u-čitaj-mo“ im ona moguća!“20

*

Stamać je svoju „ Antologiju hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana“ ustro- jio kao piramidalnu strukturu u kojoj temeljna jedinia jest pojedina pjesma kao znak.Sljedeća razina je razina književnoga opusa, potom književnoga perioda, a naposljetku inaionalne književnosti kao baze na kojoj ijela ova piramidalna arhitektonika počiva.

Složene korelaije naionalnog identiteta i književnosti, te raspon poetika, stilskihkonepija pokazuje bogatstvo hrvatske književnosti i hrvatskoga pjesništva kao nje-zine važne komponente. Iščitavajući hrvatsko pjesništvo kao složeni znak svekolikognaionalnog opstanka, Stamać ukazuje na njegovu pragmatičnu dimenziju.

Stamaćev metodološki konept u važnim pitanjima književnopovijesne metodologijepokazao i ključna obilježja njegova metodološkog pristupa. Moguće ih je sažeto opisati

ovako:U književnopovijesnoj interpretaiji Stamać usmjeren na opisivanja strukturalnih za-konitosti na kojima unkionira hrvatsko pjesništvo kao književnopovijesna kategorija.Središnji interes njegova istraživanja jesu tekstu imanentna svojstva – sadržajna i izra-zna struktura, te stihološki aspekti.

Povijesna dimenzija koja u interpretaijski proes uključuje i neknjiževne pojave,iako nije posve zanemarena (npr. periodizaijske granie i dvostruko periodizaijskonazivlje) nije istaknuta u prvi plan.

Vrijednosni sudovi su uglavnom impliirani, a izbor pisaa podliježe kombinaiji na-čela reprezentativnosti, ali i načela vrijednosne restrikije.

U pitanjima reepije Stamaćeva analiza primarno se bavi sinkronijskim aspektom,

dok isrpniji uvidi o povijesti čitanja uglavnom izostaju.

***

Stamaćeva Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana nastala jeu trenutku kad je ovaj književni teoretik, pjesnik, prevoditelj i esejist zakoračio u sedmodesetljeće života i peto desetljeće aktivnog znanstvenog, prevoditeljskog, esejističkogi pjesničkog rada. Za to vrijeme objavio je i priredio niz znanstvenih studija u kojimase proilirao najprije kao vrstan teoretičar književnosti, potom povjesničar književnosti iesejist, a onda i kao književni kritičar.

Širok raspon znanstvenih interesa, te plodotvorna sinergija Stamaćevih znanstvenihkompetenija, pjesničke i prevodilačke prakse rezultira svojevrsnom kreativnom aku-mulaijom znanja i iskustva. Da je tomu tako, najbolje potvrđuje ova „ Antologija hr-vatskoga pjesništva“ koja nudi više od uobičajenog antologijskoga izbora – prezentirapovijest hrvatskoga pjesništva od početaka do naših dana. Uzimajući u obzir pridoda-nu joj književnopovijesnu komponentu kao njezinu „dodanu vrijednost“, čini nam se

20 Isto, str. 801.




opravdanim nazvati je antologijom plus – komprimiranim prikazom povijesti hrvatskogapjesništva s pripadajućim joj izborom pisaa i djela.

Unutar semiotički postavljenog motrišta ovu Antologiju razmatramo i kao svojevrsni interpretant hrvatske književnosti koji otvara nove interpretativne vizure. Ali ne samo to,„ Antologija hrvatskoga pjesništva: od davnina pa do naših dana“ Ante Stamaća ujedno

je znak - reprezent bogatog znanstvenog, pjesničkog i prevodilačkog opusa koji ne-

sumnjivo zaslužuje pozornost.




Antun LUČIĆ

Duboki pjesnik rubovaPoetološke uvjerice u stihove Krešimira Šege

Ukazati na osobitosti lirskoga svijeta kao što je ona viđena, ali i neviđena, Krešimira

Šege nemali je zahvat u široku organiku suvremenoga pjesničkog kazivanja. Navlasti-tost dakako podrazumijeva evoluiju obraćanja zbilji proširenu matriom manjih i većih

književnih jelina, jasno određenih okružjem i povijesnom slikom stvarnosti. Tragalakoji pristupa jugu, i baš s juga, od zahvalnih blagih strana, pjesnik koji gleda s “verandeokrenute jugu”, kako nekoć zamijeti Ivan Kordić za sve južnjačke temperamente – imapokriće u egzistenijalnim dvojbama, ne manje i u unkiji materinskoga jezika. Uvestiprimatelja Šegina stiha u čistoću poetike može biti poželjno onoliko koliko je dopustivosnimanje karaktera njegova pjesničkog subjekta i svekolikih mijena koje su mu pripad-ne. Određen doživljajem i spoznajnom stranom svijeta, ganut nemilosrdnim zbivanjima,pjesničko glasanje ne potiskuje opomene koje šimićevski jedre iz osnovna značenja ikroz stupnjeve viševrsna izraza.

Ako je svaki pjesnički uradak artistički model koji u sebe prima ili aspirira ne-malo izvantekstnih uvida, znači i životnih mijena, ako ih zapravo pjesničko tvorivo

održava i smjenjuje, onda višekratno čitánje Šegina stihovlja upućuje na sustav alii putanju posebnoga odnosa prema izvanjskome zbivanju i položaju pojedina unjemu. Nisu stoga mali razlozi podsjetiti aktualnije pratioe književnoga stvaranjana rečenu jedinstvenost.

Pjesnik, esejist i književni kritičar, antologičar, priređivač i urednik, novinar, proesori ravnatelj, humanitarni djelatnik i kulturni obnovitelj Krešimir Šego ugledao je svijetna polovii dvadesetoga stoljeća, prvo i nigdje drugo do u Međugorju. Reklo bi se napočetku episredišnje određenje – i vremenom i mjestom. Uslijedit će Krešine nove “na-stambe” pri školovanju, radu i posjetima, počevši od Čitluka, Mostara i Čapljine, potomZagreba, Sarajeva i Toronta, a u prevođenju njegovih djela na njemački, talijanski, polj-

ski oglašavaju se Wien, Pesara, Krakow i drugi netom osvjedočeni gradovi.Pisao je, što isključivo dolikuje pjesniku, uglavnom sam, predstavljajući se izvor-nim, polaznim uradima, no svoje auktorstvo udružuje u priređivačke pothvate s Vin-kom Grubišićem (Pod nebom Bleiburga), Miljenkom Stojićem ( Anđeli moji) i Zdrav-kom Kordićem (Mnogoglasje), te šire sa Šimunom Musom (Izabrane pjesme VladimiraPavlovića) pa Vladom Pandžićem i Žarkom Ilićem (Izabrane pjesme Nikole Kordića).Značajan kritički i esejistički diskurs podastro je u naslovima Rubovi I, Rubovi II i Gos- pina šaputanja.




Treba primijetiti da su se Šegini naslovi otvarali, darovali stišanom tonu kojeg čuvajuimenie: žeđ, pojilište, kuća, vrijeme, letjelie, tišina, svijeća, križ, Gospa, šaputanje,kovčeg; treba li i dalje pobrojiti – rubovi, latie, anđeli, milost, šaputanje… Od brojnijihnaslova nekako se nameće pozornost na Šegine stihozbirke Žeđ pojilišta (1973.), Stoj- na kuća (1983.), Vrijeme letjelica (1987.), Hrvatska Tišina (1992.), Svijeća pod križem (1994.) i Zavjetni kovčeg (1999.)… Pristoje ovim naslovima i njihove pokrate pa otuda

Žeđ pojilišta (ŽP), Stojna kuća (SK), Vrijeme letjelica (VL), Hrvatska tišina (HT), Svijeća pod križem (SPK), Zavjetni kovčeg (ZK); ovaj posljednji naslov dopušta usporedbu po-krate s Lukićevom knjigom Zaustavljeni kalendar .

Naglašeni upitni početciPodosta Šeginih stihova počinje u duhu upita. Oni su nalik onima koje u svojim ver-

sima donosi, rekli bismo nestor metaizičkih upita, ra Janko Bubalo, uzmimo u kraćojpjesmi Raspršena djeca čiji stihovi glase Hoće li se ikada, Bože moj, ova djeca / Raspr- šena iznova naći za stolom. Sa Šeginim izravnim nagnućem upit pak prelazi u dvojbu,a ona u kontrastivnu odvagu ili nikada ispunjeno rješenje: ili će dalje u očima nositi

progonstvo. Logično bi bilo da bude upitnik na kraju, ali ga Šego sravnjuje u točku,zasvođuje ga s puno uvjerenja jer odista tako stvari stoje.I na rti slavenske antiteze, ili bolje njezinoj krivulji, Šego postavlja svoje i naše dvoj-

be, kako ih donosi pjesma Čuvar polja.

Čuvar ovoga polja ne bdije nad usjevima niti čuva zrnevlje žitarica, ne štiti mlada stabla niti išta što se u polju vidi, nadgleda.On u šutnji razgovara s onima koji su ne znajući kamo idu, došli tu.

Kolektivni govor iz slavenskih i kroatističkih proturječnosti pretače se u osobni, indi-vidualni i eliptični pjesnički stav, svijest da suvremeno doba postavlja nebrojene zamke.Čuvaru je polja i poljana stavljeno u zakon da na Šegin način prebire svaku travku, u njoj iznikao krik.

Stavljeno na likovne valerePjesnik nosi perspektivu s dva nedogleda, ali i svladava takvu perspektivu, a ne i

pod svaku ijenu ona njega. Što svijet nudi i ima dvodimenzionalno, pjesnik će vidjetitrodimenzionalno. Tiho ali zanosno čini, oblikuje, kao da ugljenom radi po podlozi za

uljnu sliku: ugljena podloga je prošlost naroda kojemu pripada, a ulje na platnu je me-diteranski kraj koji ga živi.Ovoga pjesnika usto ne privlači tek ime boje – bliže boje su u njegovu spektru pa su

harmonične i imaju nešto od susjednih boja. On je pjesnik valera, odnosno svijetlogai tamnoga u kompozitnosti boje. U njezinu intenzitetu ne vidi poetološku okrenutost –oznaku za snagu svijetloga, manje čistoću boje.

Šego ispire boje nebom pa je akvarelski pjesnik svježih pigmenata rastvorenih her-egovačkom kišniom, jednostavno i lako nanesenih boja koje daju živa, uzbudljiva




svojstva gradbenu svijetu, premda ima nešto i od masne krede. Pritom odbauje suviš-no i ponavljajuće u pjesnički kadriranoj slii i ritmu, ili ukoliko zahtijeva potreba sklanja

je ne želeći da stih ostane krut, jednolinijski i zgrčen.

Čestotni naslovni motivi1. Jezik: U tami jezika, Jezik iz baštine, Zima u jeziku, Iz uporabe jezika

2. Pjesme: Pjesma, Rujanska pjesma, Hrvatska pjesma, Ožujska pjesma, Posao oko riječi 3. Kuće: Stojna kuća, Kuća I, Kuća II, Zidam kuću, Kuća od svjetlosti, Kuće u brdu,

Male kamene kuće4. Muka: Krvari tvoje srce, Mučenici, Bleiburški mučenici, U časovima golgote, Zid

boli, Svaku ranu5. Mrtvi: Alati mrtvih, alati živih, Dan mrtvih, Čovjek, umirući.6. Steći: Stećak iz Donje Zgošće, Stećak na Crnici (u kamenu počiva tvoja duša, nebo

i zemlja), Stećak u vinogradu, Groblje Kovačica u Međugorju, Ponegdje groblje7. Križevi: Drvo križa, Put križa, Svijeća pod križem8. flora: Ruže, Smokva, Bajam, Magnolija, Znam sve o lozi, Cvijet , Gori drijen

9. Gospa: Gospa prebijenih ruku, Gospa od utočišta, I ja sam vidio Kraljicu mira10. Snovitost: San, Što snivaš, San o odlasku, san o povratku11. Obiteljske: Moja sestra, Dječakova pjesma12. Domovinske: Ratnik , Vukovar , Minska polja, Živi štit , Ulica Hrvatskog proljeća13. Mjesta: Terra incognita, Zavičaj, iznutra, Mostarsko blato, Pucanj prostora, Smokva

u Torontu, Križevac, Mostar , Misa u Gradišću, Hrvatska Tišina.

Iz kritičkih glasovaO Šeginu je pjevu Stojan Vučićević napisao da je “svaka riječ povučena u sebe i

asketski prigušena”, a Stojna kuća je posve “jednostavna u iskazu, meditativna i sjet-na”. Neven Juria tvrdi da Šego shvaća pjesništvo kao “bitan čimbenik oplemenjivanja

svijeta”.Gojko Suša uviđa da nas kuća kao Šegin središnji idiom uvijek “vraća onamo otku-

da smo pošli i utemeljuje u vlastitost i upitanost o samom sebi”. Jakov Bubalo u njego-vu pjesništvu vidi pjesničko, hrvatsko i kršćansko sidrište i iskrište.

Željko Ivanković primjećuje da Šegini pjesmotvori djeluju “smireno i stabilno do mo-numentalnosti, stišano do biblijskog iskustva, do psalamske suzdržanosti”… i dodajeda je zbirka “knjiga-projekt kojim pjesnik ispunja vlastiti duhovni zavjet” … ako joj seekstrahiraju njezini duhovni ili naionalni nanosi, što hoće reći da je Krešimir Šego ispi-sao pjesničku knjigu s autentičnom pjesničkom snagom”.

Te male posvetePjesme ne plutaju svijetom bez ikakva ishodišta, oslona, pozivanja na ljude i krajeve. Po-svete Šeginih pjesama su svojevrsni držači, sveze za stvarne prilike, ljude i lokaije. Javljaju senizanke takvih međutekstova, primjerie za imena braći, Radovanu, ra Ivanu Ševi, LuijanuKordiću, Janku Bubalu, Petru Milošu, Grgi Kozini, Nikoli Šopu, A. B. Šimiću. Miroslavu, Anti iIkii Čuvalo, Krunoslavu Kordiću; skupinama imena kao ratrima, ubijenim 14. veljače 1945.u Mostaru, spaljenim širokobriškim ratrima; domeću se i asoijaije na događaje i mjesta –Ruševine rkve svetih Petra i Pavla, Aljmaš, crkva u Miljkovićima, Klobuk… Ako se ne navodi




posveta, ona je razvidna iz naslova pjesama, primjerie Baba Penavuša, Vladimir Pavlović,Majka Terezija ili Tko je ubio Brunu Bušića. Ono što je Oton Iveković u hrvatskom slikarstvu spovijesnim prizorima, to bi odgovaralo kasnije za pjesništvo Krešimira Šege, ali s pjesničkogastajališta. Ostvarit će također sinegdohe pojedinačnoga koje se odnose na mnoštvo: selo uprogonstvu tako imenuje zavežljajem, vrećiom, narod koji se brojčano smanjuje ulazi u Hr-vatsku knjigu mrtvih, urbane sredine u zatečenim nevoljama su grad skupljen u strahu.

Biti sa zavjetnim kovčegomŠego je počeo pjevati od svojstava žeđi i svoj pjev dovodi do “svarhe” opisane i kov-

čegom. Tako smirena slika ra Blage Karačića ukazuje na pristranak sa žutim vjetovimana naslovnii, a čini se da ona odgovara tonalitetu Šegina pjesničkog oglašavanja.

Poput Baudelaireovih Cvjetovi zla i Šegin Zavjetni kovčeg okuplja vlastito djelo pase u kovčegu prelamaju nosive teme. Kao na Braillevu pismu, upućuje se za slabe,nemoćne i malene u kojima živi požrtvovna vjera i ljubav. Njegovo pjesništvo izlazi sonom uvjeriom kojom relektira odnos čovjeka prema čovjeku – to je nazivnik sadržaja

jednoga pjesničkog humaniteta. Odjek je to, primjerie, iz psalama, Markova evanđelja,

Pavlove poslanie Eežanima …Pjesma Moja sestra donosi zapis o drukčijoj Bosni. To i nije zemlja već dio zemlje,sinegdohična zamjena za tu zemaljsku pokrajinu. Nije više ponijeti takav isječak zemlje– skloniji smo reći po(d)nijeti ga. Ton pjesme podsjeća na molitveni, kao govor o Gos-pi. U takvoj zemlji i zvijezde su izgubile opseg, masu, daljinu – tek su iskre. No i takvosmanjenje tvarnoga odlazi prema zemljopisnim astralijama: bosansko je, na žalost, dioaustralijskog, blizina vrijedi kao područje daljine. Nekako vladaju izgubljenosti, odlasi,nepovrati, smrti. Jedna sestra postaje poput neke druge – preinačuje se u pjesmu.Dvije sestre su otuda dvije pjesme: prva bliža koja piše i za koju zna, druga je posthu-mna, daleka i nepredvidiva.

Jezik kontemplativna pjesnikaIako podsjeća na Mihalićevu pjesmu Majstore, ugasi svijeću, posebie na njezin stih

“ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta”, čini se da Šegina pjesma Zima u jeziku ukazuje na strah, zebnju i nepredvidivost koja se nanosi jeziku. Takva gradiranjaiskustva i izloženosti jezika Šego smješta u društveni i izikalni prostor:

Atomi nadlijeću jezik njihova energija žari zima je u riječima.

Pjesnik stvarno upućuje na svojstva straha koji se provlače između živih i mrtvih:Strah se ziblje u planovima živih nacrti mrtvih se dovršavaju. Ako se jezikom ne može, čime bi se drugim pamtilo. No jezik je pod ugrozbom. Ta-

kođer i lipovo stablo, sve u miru, doživljava zebnju. Tako je i s materniom koja se grčis ubijenim plodom. Sa srodnim je dvojbama nastalim iz jeze i oprema pjesme Gluhodoba koja se okuplja oko motiva završetka poslova. I ona donosi mihalićevsku strepnju




u časovima kad provjeravamo jesmo li zatvorili prozore i vrata, jesmo li posložili papire,knjige i adrese – sve se, pa i zidovi, u gluho doba naginje prema noći.

Gotovo usklađeno s Eliotovim naputima iz eseja Tradicija i individualni talent i Šegina pje-sma Jezik iz baštine razrješuje odnos suvremenih prema prošlim pjesničkim kazivanjima:

Jezik iz baštine

urezan je u tvoj jezik.

Svugdje se zatječe izraz, uz spomen, kamen, travku, grad, obalu, planinu, more – taj jezik u prirodno lijepom. Međutim, i u stvorenom, ne umjetno lijepom, nalazi se i živi je-zik do vlastitih usana, počevši od čina kad je “uklesan na ploču/ urezan u kožu/ u drvo/u pjesmu/ u usta što ljube”. U pjesmu se intertekstno domeće stavak A se leži RadovanRakoević, uklesan na stećku kojega preskače janje, prizor razvidan s kristološkom sli-kom. Usta istinu ljube, ali su pritom ispunjena baštinom, jezikom drugoga, drukčijegakoji se upleće u osnovni jezični znak. Oslonjen na baštinu, dajući vlastitost lirskogaglasanja, iznosi moguće krugove budućnosna lirskoga glasanja na hrvatskom izrijeku.

Ubiranje nenadnih riječiU proesu pisanja, dok se nenadno ospu riječi i okreću se jedna prema drugoj, kako

njedri Šego stihove u uratku Iz uporabe jezika, pjesnik školski oštri olovku, tinta se razlijeva, grlo se bistri, a potom dok tvrdi da dok

Skupljaš riječi jezik je ponovno zemlja koja te prima i obuhvaća svojim životinjama i biljkama.

Jezik baš nastaje iz njegove uporabe, sam sebe pokreće, kristalizira – sebe sebi daje.Pjesnik je, čini se, posrednik, onaj koji kuša usmjeriti ili odrediti tijek njegova zbivanja.Vezivanje s riječju u Šeginu poetološkome očištu odgovara povezivanju sa zemljom,kako posve uputno izlaže u pjesmi Dosluh iz zbirke Stojna kuća:

Onaj što piše – piše:

svoj dosluh sa riječima,

sa zemljomNije li to dostatno?Unutar pjesničkoga zapisa Posao oko riječi, u ironičnu, donekle bizarnu pa i satiričnu

prizvuku, ujedno autobiograskom i ispovjednom u kojemu govori “ozbiljan čovjek”, jasna je poetološka vrednota pisanja pjesme. Ovakav čin Šego metonimijski zove, a,uostalom, to i naslov pokazuje, posao oko riječi. U svoj dvojbenosti vraća se na isku-stva još od zapisa na glinenim pločama, na Homera, Ovidija, Dantea koji se našao u




krugovima pakla; mjesta nalazi i za Marulića koji čuje jauke izvan zidina grada te zaMandeljštama u sibirskom ledu. Otuda tvrdi da “posao oko riječi, pokazalo se, uglav-nom donosi pomutnju” pa je izgledno i da Kranjčević osluškuje pjesmu ćuka i ponavljariječi s raspela.

Prisezanje s karakterom

Šegina pjesma u epikurejskom ozračju Meni je ovdje dobro prototip je tematii Eden-skoga vrta, poprima ugođaje u oku sv. franje iz Portugala ili Asiza, podsjeća na zbirkuPlandovanja baroknog Ivana Bunića Vučića. U strukturnom i motivskom pogledu možese podijeliti na sljedeće ravni:1. prisutnost životinja pod krovom, posebie udivljenih stvorenja koje predstavljaju la-

stavie: “pod njim se gnijezde laste,/ ijelo ljeto veseli me njihov let”;2. vegetaija u vrtu jest mjesto samo takvo za rast loze, vjetanje trešnje, zrenje masli-

na, ali i za rvenjenje višnje, jabuke i nara, mirisanje dunja te osjetilnosti nastale sprispijećem narisa i ruže;

3. pjesniku se nameću čovjekove prisutnosti iskazane kroz reprezentante viđenja lia,

slušanja riječi, prepoznavanja glasa;4. očituju se pojave iz godišnjih doba, zima, veljača, svibanj i srpanj – ali i starozavjetnemunje, duge i grom što pua podalje od pjesnikova praga.

Kroz opip i razum uvjerava pjesnik, na ravni priložne odredbe mjesta “ovdje”, kako je ipak zemlja ovdje zemlja, nebo je nebo. Otuda dolazi i karakter pjesme Meni je ovdjedobro, uradak sa značenjima: meni – osobno, ovdje – u vrtu, dobro – prema duhu ra-njevačkog pozdrava mir i dobro. Krajnji je paradoks trpljenja, ali i ljubljenja oblikovnostipjesme, da tvoru i kad nije dobro prihvaća da mu je dobro (o tomu ne treba trošiti rije-či, već podnositi stanje). Sa Šeginim vrtom kao da je čitatelj bliži renesansnom Tvrdaljupobaštinjena Petra Hektorovića ili Vartlu subjektivnoga lirika Hanibala Luića.

Posrećilo se da suvremeni pjesnik rabi, izvrće, usmjeruje, kontrapunktira kaoleitmotiv pojedine raze. U mirnoj tvrdnji “znam sve o lozi” o trsju, mladii, kalemu – onbitno pokazuje da loza prelazi, zapravo “iznenadi ta pjesma,/ ta svjetlost što teče izbačava”. Stvaralački put pjesnik gradira – od loze postaje pjesma, od pjesme svjetlost.Bačva je samo sjećanje na tjelesni oklop, prolazni štit ispušten kako bio se pokazalevječne stvari.

I pjesma Ni za što nisi zakasnio djelovat će kao savjet, mudrost okaljena naiskustvu, pa otuda iznosi:

Sve te čeka, sve se

s tobom rađa, sve seu tvoje srce urezuje.

Do kuta sažimkaKljučne jeline koje privlače Šegino pero su ostvarenje ljudskosti kroz osobnost i

kušnju, viši stupanj duševnosti, ukorijenjenost u djetinjstvo i sanjarsko, tečevinu i uni-verzalno, suvremeno zbivanje i povijest. Nosivi simboli su kuća, bliskost prostora, za-vičaj, intima, autobiograsko i anonimno. Motivika se prepoznaje u strepnji, nemirenju,




svagdanjii, maru, nadi. I konačno neke od osnovnih riječi su progon, kaos, narušava-nje, ali pritom i svetost, suosjećanje, sudbina (pojedinačna, skupna, narodna) te mogu-ći odgovori na njezin nesaglediv tijek.

Zasnivajući se na pjesničkim i njima srodnim obliima, reipijenta Šeginih versa posi-gurno dotiču: jednostavnost i čitkost, blagost i sugestivna suzdržljivost, zamjene duhov-nih okružja prije i poslije ratnih zbivanja, povezivanje običnog i nadnaravnog, prožima-

nje doslovnog s grotesknim. Iz žanrovskog motrišta na djelu je produhovljena pjesničkastruktura, no u lirske dionie se često uselio epski, donekle pričalački slog, kao što seu proznome svojstvu jamči pjesnički sluh. Što se pripisuje starom svoje lie nalazi i krozovodobno. Stih je Šegin zaijelo stih, ali se kadšto promeće u opis i priču, koji put u raz-govor ili molitvu očito tražeći sugovornika poput ranuskih katoličkih egzistenijalista.

U njegovu opusu otuda se mogu izlučiti zasebne knjige: Žeđ pojilišta s baroknimkontrastom mladosti, kao svjetlost noći i obratno, tim prije jer je prva tematski nalikSobi za prolaznike Vitomira Lukića. Zbirka Hrvatska tišina je navlastita zasebnost po ko-ličini stradanja, zebnje nad hrvatskim domovinskim neizvjesnostima, jednako po bolu,progonu, sućuti nad oskrnavljenom didinom. I ne na kraju, Zavjetni kovčeg predstavlja

zrelo zgotovljenu i zaokruženu, jelinu s opetovanim lirskim registrima. Dovodi li otudapotpisnika većine navedenog da izmijeni naslov ovoga rada? To objašnjava razloge zaiznova pokrenuto približavanje Šeginu pjevu, a ono, zdušno bliženje, neka posigurnoglasi – Duboki pjesnik središta.




Zdravko KORDIĆ

Rama u djelura Jeronima Vladića1

Sažetak

Redovnik, Ramljak, učen čovjek, dobar poznavatelj ramskihprilika i situaija kroza povijest, i kao dobar poznavatelj prilikai situaija u ramskom i bosanskom okružju; kao svjetionik iširitelj katoličke vjere u svojim djelima ra Jeronim Vladić namostavlja tradiijsko blago koje još nije raskriveno – raskriva-njem toga djela (blaga) upoznat ćemo ono što je do sadaostalo s onu stranu; skriveno, tajnovito. Ovdje sam se osobnoupustio u rasplitanje uspomena ne samo o Rami već o Bosnii turskom „vaktu i vilajetu“, pokušao urežnjake predstaviti kaoono urezano, usječeno u svijest i tijek povijesne svijesti i njezi-ne mitske priče – jer mit je neodvojiv od tegobna povijesnoga

pre/bivanja ramskoga čovjeka! Treba ići dalje! Dalje raščlanji-vati djelo ovoga redovnika, raščlanjivati tradiijsko i životnoopredjeljivanje katolika i Hrvata u Bosni i Heregovini!

Ključne riječi: fra Jeronim Vladić, Rama, Bosna, franjevci, puk, arkiv, ljetopis, običaji, otomanska imperija, ahdnama.

UVODNIK a) Fra Jeronim Vladić

fra Jeronim se rodio, krsnim imenom Mato, 2. ožujka 1848. od oa Mate i majke Man-de. Prva pismena i pismenost stekao je kod župnika u Trišćanima, očev brat ra AntunVladić ga povlači u ranjevački samostan u fojniu, gdje je učio latinsku školu te se pri-premao za noviijat. Učio je u fojnii, Gučoj Gori i Bugojnu a zatim u carigradu u ranje-vačkoj školi sv. Marije na talijanskom jeziku; filozosko-teološki studij završava u Đakovuod 1865. do 1869., te u Rimu 1869.-1870. Zaređen je za ratra 1870. Odmah je počeo s

1 cjeloviti reerat izložen na znanstvenom skupu „Mudrost Rame“ – 4. srpnja 2009. u ranjevačkomsamostanu Rama-Šćit.




predavanjima humanitarnih znanosti, poglavito ilozoije i teologije. U fojnii je od 1861. sprekidima do 1876., a od 1876. do 1880. je u Livnu, ponovno je u fojnii do 1882., potomžupnik na Golom Brdu, tj. Kandiji kraj Bugojna od 1882. do 1884., te Gračau od 1885.do 1889., a u međuvremenu od 1884. do 1894. je kateheta u Velikoj Gimnaziji, Učiteljskoji Tehničkoj školi, 1895. je predsjednik rezidenije u Rami a 1899. meštar novaka u fojnii.Od 1908. pa do smrti živio je i radio u samostanu na Šćitu; bio je hodočasnikom u Rim,

između ostaloga, bio je generalni vizitator 1902. g. u Proviniji Presvetog otkupitelja asamo godinu ranije biran je za generalnog deinitora Provinije u Albaniji. Bio je velikipoznavatelj ranjevačke baštine u Bosni, ponaosob ramske, veliki poznavatelj ramskemudrosti, bosanskoga kršćanskog puka kao i ukupnih prigoda i odnosa u Bosni pogla-vito u 18. i 19. stoljeću i na samom početku 20.-oga stoljeća. Uređivao je i surađivao umnogim listovima prije svega kršćanske i ranjevačke orijentaije. Iz njegove ostavštinenajznamenitije su knjige „Uspomene o Rami i ramskom ranjevačkom samostanu“, Za-greb 1882. i „Urežnjai iz Rame“, Virje, 1924. i 1925., i druga djela.2 fra Jeronim Vladić jekao čovjek, redovnik duboko urtan u razum ramskoga čovjeka kao moralan, istinoljubiv,oštar govornik, čiste vjere i povjerenja u svoj puk, pa se sve do dana današnjega o njemu

pričaju razne priče, zgode i legende. Umro je na Šćitu 25. lipnja 1923. b) Rama zemljopisno

U vrijeme ra Jeronima Vladića u 19. stoljeću, pa sve do sredine 20. stoljeća ramskipredio se nije mnogo mijenjao, ali ni ramski kršćanski puk. Nešto malo napretka, po-sebie u putnu inrastrukturu, uvela je i unijela austrougarska okupaija u BiH 1878.godine. Predio Rame u pastoralnom ranjevačkom smislu se mijenjao kroza stoljeća,ali treba reći da su neki, prije svega ugarski kraljevi podrazumijevali pod Ramom ijeluBosnu, primjerie „Sigismund koji se 1405. g. imenovaše rex Ramae seu Bosnae (kraljRame ili Bosne)“, no: mi povijesno smatramo „ustaljeni pojam Rame, koji se ne svodisamo na prostor općine Prozor u sadanjim međama, već tu ubrajamo Gornju i Donju

Slatinu, Kosne Luke, Doljane, Soviće, Risova – koji su odvojeni od Matie u protuhrvat-skom stvaranju (i izmišljanju) općina u bivšoj strahodržavi. Dakle, plato Gornje i DonjeRame, kao i doljansko-sovićko-risovački prostor, nazivljem Ramom.“3 Osim toga u re-dovničkom i Redodržavnom smislu, kao i pastoralnom smislu posebie u ranija vreme-na tamnoga vilajeta otomanske imperije – Rama je obuhvaćala dio sela uskopaljske ibugojanske ravnie; a i dio sela današnje općine Kupres pa i dijela duvanjskoga kraja.

2 Usp. vidi ra Jeronim Vladić, „Uspomene o Rami i ramskom ranjevačkom samostanu“, Rama-Šćit,2008. – kao i sljedeća nabrojana djela: „Slika Majke Božje Olovske“, Glasnik jugoslavenskih franjeva-ca, 1893., „Historijske rtie“, Isto, 1893., „Inkviziija – franjevački grb“, Isto, 1893., „Ahdnama i ra

Anđeo Zvizdović“, Franjevački glasnik , 1896., „Leon XIII. i ranjevački red“, Serafinski perivoj , 1903.,

„Bogojavljenje“, Isto, 1907., „Istočna crkva“, Vrhbosna, 1920.-1921., „Katolički svećenik“, Franjevački glasnik , 1897., „Zapamćenja“, Franjevački vjesnik , 1922., „Pabiri iz Bosanske prošlosti“, Hrvatska duša,Zagreb, 1923., „fra Lovro Karaula“, Ista, 1923., „Rastovo i njegov prvi župnik - O. ra Anđeo Žarkić“, Ista,1923., „fra Mijo Batinić“, 1916., „O. Pavao Posilović“, biskup, 1919., „franjo Jukić“, 1919., „O Šunjiću iKačiću“, 1919., „Katekizam u propovijedi: ili nart za kateketičke propovijedi… za sve nedjelje i glavneblagdane u godini: Svezak I.“, Sarajevo, 1887., „Trideset i jedan dan pred Presvetim sakramentom: poTorre-u i sv. Alonsu“, Sarajevo, 1890., „Isus s križa govori poniženom griješniku: desetdnevna razma-tranja za duhovne vježbe“, Sarajevo, 1917., „Povijest besmrtnog Boga koji trpi u samrtnom tijelu“, 1917.– nav. dj. str. 188-189.3 Zdravko Kordić “Stoljetna kuća ništavila“, Ziral-Matia hrvatska, Mostar, 1997. –str. 125.




Pribilježimo da ra Jeronim Vladić zapisuje i ispravlja u toponomastii, godištima, pai u drugim pogrješkama hrvatske učene veleumne glave poput Vatroslava Jagića, ĆireTruhelke, Klaića, pa i pogrješke koje su se događale u matiama i ljetopisima bosanskihi dalmatisnkih samostana i provinija, a takovih pogrješaka nije bilo malo pa ni kod sa-moga ra Jeronima koje je on pokušao riješiti u „Urežnjaima iz Rame“ u čemu je dobrimdijelom uspio, ali je, na žalost, još ostalo, deinitivno, nejasnih godina, nejasnih župni-

kovanja župnika po župama a što u bitnome ne mijenja temeljni ton djela ra JeronimaVladića, njegova opisa Rame, običaja njezinih ljudi, ćudi i ćudorednosti ramskoga puka,povijesti Rame kao i muka kroz koje je Rama kao posebična regija plovila u Bosni i tokako na razmeđu već razdijeljene Bosne s Heregovinom, te na širem razmeđu Orijentai Okidenta, poglavito nezajažljivog otomanskoga orijentalnog prodora u Bosnu, i krozaBosnu u Europu. Bosna je tu bila sre i duša obrane kršćanstva od islamizaije, štoEuropa nije navrijeme shvatila, Bosna je bila obrana od devastaije i okrutnog istočnjač-koga načina ratovanja, o čemu su najviše govorili bosanski ranjevi kroz ijelu povijestnjezina porobljenja od Turskog imperija od 1463. godine, ali i nadalje nakon Berlinskogkongresa 1878. godine kada je Bosna opet potpala pod drugi, doduše kršćanski i nešto

uljuđenij imperij nego što je bila prva, ali domiilni puk se zapravo ni u jednom imperijunije osjećao domaćim, nije osjećao da je na svome a što je, na žalost, bila karakteristikai inih budućih imperija, Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije, pa sve do SoijalističkeJugoslavije, titoističko-tolalitarnoga komunističkoga režima, Rama tek zadnje desetljećediše nešto slobodnije, dok hrvatski puk u BiH osjeća ijelu tegobnu povijest svih navede-nih imperija.

Rama je imala i ima svoj grb, Klaić navodi i „banovinu Podramu i meni se čini, daova misao nije bez temelja, pošto joj u prilog pada u oči mjesto Ban-brdo na podignutojkrasnoj ravnii na desnoj obali rieke Rame u dolnjoj kotlini kod sela Triešćana“.4 fraJeronim navodi nadbiskupa Račkoga a koji tvrdi da poviest ne poznaje takova bana, ali Bela II. ugarski kralj 1135. godine se „krstio“ i imenom Rex Ramae. Neki povjesni-

čari smatraše Ramu toponimski još starijom, pače ujedinjenjem hrvatskoga i ugarskogkraljevstva 1102. u doba kralja Kolomana koji se već iduće godine pisao i ramskim kra-ljem, prema Klaiću. Andrija, hrvatski vojvoda, se imenuje „dei gratia Dalmatie, Chroatie,Rame, Chulmeque dux (Božjom milošću vojvoda dalmatinski, hrvatski, ramski i humski)u povelji od godine 1198., izvodi zaključak, da je Rama poput nekadanje Neretve ležalameđu Humom i Hrvatskom“.5

Treba dodati da je Rama u novijoj povijesti doživjela još jedan veliki egzodus, pravlje-njem HE Rama i potapanjem plodnoga velikoga ramskoga polja, te stvaranjem Ramsko-ga jezera. I to su radili jugoslavenski komunisti, a što, na sreću, ra Jeronim nije doživio.

RAMA KROZ POVIJEST - UKRATKOVeć smo u uvodniku naveli nekoliko povijesnih čimbenika koji su neodvojivi od ze-

mljopisnoga položaja, toponima, kao i prezimena koja obilježavaju ovaj kraj. fra Je-ronim spominje opstojnost samostana u Rami zasigurno još 1493. g. a Rama je bila

4 fra Jeronim Vladić, „Uspomene o Rami i ramskom ranjevačkom samostanu“, Rama-Šćit, 2008. –str. 35.5 Isto, str. 39.




kustodija, pokrajina bosanske prostane vikarije. Drugim riječima, Rama je obuhvaćala usvojim početima dio sve do donjega Huma, a sezala je i duboko u Bosnu do Glamočaa prostirala se i u Dalmaiju do rijeke Krke i oko rijeke cetine, sve do granie kojom jeupravljao samostan s Visova, pa je čak obuhvaćala i dio Ravnih Kotara. Do dolaska Tu-raka Rami su pripadale, između ostalih, župe Livno, Glamoč, Duvno, Skoplje, Rakitno,Kupres, premda u to doba na Kupresu nije bilo nikakvih stalnih stanovnika. Dolaskom

Turaka u Bosnu i u Ramu mnogo toga se mijenja, nastupa posvemašnja islamizaijakršćanskih duša, sirovost i surovost turskoga osvajača je ubijala sve što je stigla, tesve što nije moglo bježati, velik dio Bosne pa tako i Rame je popaljen. Jedno vrijemeu Rami nije bilo stalnoga župnika, nego je poneki svećenik iz drugih krajeva dolazio sprivremenim utočištem i davao duhovnu i duševnu okrjepu puku kršćanskomu. Prvi putse spominje paljenje samostana u Rami i ubojstvo petorie svećenika 1557. godine amučki su ubijeni ra Luka iz Broćna, ra Lavoslav iz Vrljike, ra Luka iz Duvna, ra Marko izTihaljine i ra Petar iz Rame. Pobio ih je, samostan porobio i popalio Ilhamija koji je imaoosobnu satniju ratnih bjegunaa. Poslije toga četiri su još poznata paljenja samostana uŠćitu u Rami koji je inače bio napravljen i po priznanju samog ra Jeronima na zabitom

mjestu, mimo svih važnijih putova, ali Turi, eto, ni tu nisu dali mira ranjevima. Poslijeprvoga progona i ubojstava ugarski kralj posvajao je pravo, ijeneći vremena kada jeBosna bila kršćanskom državom, ali to polaganje prava ne imade nikakova utjeaja ubosanski suverenitet jer njezin stvarni gospodar bijaše Turčin, Sveta stolia je u svim„nekršćanskim zemljama“ imenovala biskupe i apostolske vikare, pa je to pravo vršila iu Bosni; jedno vrijeme administraiju bosanske biskupije dala je skradinskom biskupua administratori bijaše bosanski. Tako je ramski samostan pripadao često ojničkom,olovskom biskupu, koji su u Rami dijelili potvrdu i druge okrjepe, a jedno vrijeme bijašeu nadležnosti i makarskoga biskupa. Treba reći da je i đakovački biskup polagao pravona Bosnu, pa tako i na Ramu, premda je u tomu imao malo uspjeha – jer se zapravo bo-sanska biskupija pred sam pad pod Turski imperij prostirala, pa netom i poslije samog

pada – od skradinske i makarske pa do đakovačke biskupije.fra Jeronim nabraja i biskupe koje su pape postavljale, pa i ponešto o njima bilježi no

to bi nas odvelo daleko od biti naše teme. Ali je jasno da je Rama dio bosanske biskupije„i ako bi se imala odiepiti od bosanske, imala bi se prije prilučiti biskupiji duvanjskoj, ko-

joj je bliža nego makarskoj. Ovo je pismo pisano 1666. godine dne 30. svibnja, a na ovopismo sv. Sbor ne samo da mu zabrani tamo ići i vršiti dužnosti biskupske, nego da nitina graniu ne smije doći. Ali ni ova zabrana po svoj prilii nije posve zatrla puta razprama;

jerbo nalazimo jedno pismo u pismohrani spomenutog sv. Sbora kojemu dne 2. veljačegodine 1673. iz fojnie piše o. Antun iz Travnika i veli da se jošter spomenuti biskupiprepiru o Livno, Rakitno i Ramu. Je li se sada u ovo umiešao sv. Sbor nije nam poznato,

pošto ne nalazimo do sada nikakva za ovaj krat rješenja ili odluke, a do kasnijih dobanalazimo biskupe dalmatinske, da su se amo pružali i biskupsku vlast vršili.“6 fra JeronimVladić navodi i sljedeće za 1653. godinu da „Rami, kadno ovoj iznenada rni osvanušedani, a rniji joj sjašiše pohođani, mrki vui, arski janjičari, štono nasrnuše na samostanu pol biela dana, dok redovnii u najljepšem miru, ništa zla nesluteći, korom hljeba krie-pljahu si tielo. Ugledav nezasitne i neumoljive goste, Turke janjičare, čuvši njihovu kriku

6 Isto, str. 78.




i vrisku oko samostana, prisjede im i jelo i pilo i raztrkaše se kamo koji znade i može, teri pođe nekoliini njih na razne izlaze škrinuti i umaknuti, ter biegom život si spasiti, onimpako, kojim ta sreća nije u dio pala, okrutni janjičari odrubiše glave, a samostan poha-raše, porobiše i sve, što su boljega i ljepšega i skupojenijega mogli ponieti, odnesoše,tako da je ovaj samostan ostao pust kao špilja, iz koje se pred zimu odsele svi razbojniina ziminu. (Arkiv samostana sutjeskoga pisan Benićem. Mss.).“7 Ovaj itat sutjeskoga

pismohrana govori zapravo što je riječ i vjera u Turčina, odnosno što su ahdname vrijedilekoje su potpisivali osvajači Bosne. fra Vladić navodi i jedan primjer kada ranjevi nisuotvorili vrata nekoliini Turaka, onda se Turi poslužiše lukavstvom pa pozovu starješinu„da im na vjeru dođe do vrata, da mu imadu nešto saobčiti, radi čega su i došli, a ne daim kakovo zlo kanili učiniti ili štetu nanieti. Hudi gvardian, isti onaj vrli o. Bernardin Galiaš,povjerova slaboj turskoj vjeri, dođe do vrata, a Turi, uvrbav sgodu, kroz pukotinu samo-stanskih vrata probodu ga mačem i tako ovaj vriedni franjeva ovdje mučenički svoj životdokonča i to je treći put ukoliko nam je do sada poznato, što se ovo natapa ramsko tlomučeničkom ranjevačkom krvju.“8

Ne samo da su ranjevi i kršćanska raja bili podjarmljeni od Turaka, nego su takovi

erman dali i grčkom arigradskom patrijarhu, koji 1662. godine dolazi s takovim erma-nom „podharačiti ne samo katolike (latin. minlet), nego i iste ranjeve“.9 Stoga ranjevinisu čekali skrštenih ruku, nego su se baili ili u molitve, ili po vezirskim dvorovima,ili kod uglednih begova – zlatom ih potkupiti da taj erman se proglasi ništavnim, što

je puno koštalo onovremene samostane po Bosni i kršćansku raju koji su se uspjeliothrvati i toj napasti. Svi ljetopisi se slažu da je samostan četiri puta bio paljen, ali sene slažu u godinama i datumima; neki smatraju da je drugi požar bio u Rami 1570., alioslanjajući se na sinjski samostan i njegov pismohran, kao i na Matasa, smatra se da

je to bilo 1670. godine, ali u arhivu ramskoga samostana što se čuva u sinjskomu – odgodine 1667. do pa do 1672. ne zna se ni tko je bio gvardijan, pa po, Vladiću, samostan

je u Rami po svemu morao izgorjeti 1667. g. a tomu u prilog poziva i Kroniku ojničkoga

samostana i pismohran sutjeskoga samostana.Rama, kako bi se lakše redovnički i katolički opsluživala, poče se ijepati na župe,

počev od Uzdola, Trišćana, potom Doljana, itd.U povijest ramskog samostana ostat će uijepljeno ime ra Stjepana Matića koji se,

nakon „mandata“ deinitora, u Rami nalazi po drugi put kao gvardijan 1684. godinekako bi obnovio samostan – prikupljao je dugo građu, našao majstora grčko-istočnevjere a kuhar svojim neobzirom, navodi ra Vladić, je upalu koštiu ubaio u jelo, a bija-še srijeda dan posta majstorove vjere, a majstor je odmah posumnjao i kanio se osvetitipa će „dne 15. listopada, kada je mrkla noć po obzorju prostiela svoja tamna krila a, sveu tihi i mili prvi san ušikala, osvetniku se neda na spavanje ni počinak sve da bi i hotio,

nego sa opakom družinom diže se i sprema na još opačije djelo, diže se, da im tolikoputa ranjenim i izmrvarenim zadade još jedan udara, još jednu ranu, ali grđu od svihdosadanjih, jer one pretrpješe od nebraće i od nekrsta, a ovu im zadati kani jednovjerni i

jednokrvni brat, štono veli, da vjeruje Boga i Hrista, a eto stiže rukom proti njegovu svetuhramu, proti hramu Previsokoga, u kom stanuje njegove majke čudotvorna slika. Pa što

7 Isto, str. 86.8 Isto, str. 91.-92.9 Isto, str. 93.




naumi to i uradi osvetna ruka: po sried rnih tmina tura ništećeg ognja glavnju u netomsgotovljenu sgradu, koja u času jednom zasja kano najsmolaviji luč i kroz kratko vrie-me svu ranjevačku nadu obori u rni grob, svu im novu stečevinu preobrati u pepeo,izbaviv samo od toliko godina najpomnjivije čuvanu sliku Majke Božje, svim ostalim si-romašni i ubogi, a njom u koju svu položiše nadu, prebogati i veseli da su bar nju moglispasiti i oteti harajućemu i ništećemu ognju. Zlikovi, čim su obavili svoje Bogu mrzko

djelo, čim već vidiše, da je osveta dovršena, kao prokletim udesom tjerani, nadadošebježati prama svojoj kući Ravno i Vukovsko, buduć od onuda bili.“10

Već spomenuti ra Stipan Matić je posebnost sama po sebi, te je imao narav i sud-binu koju mu je Bog prorekao; naime, Anisa, sestra vezira Atlagića, se udaje za HalilaMatića, bila je „mnogo više nego što se očekivalo od žene, bila je ratoborna, vjerskizagrižena i puna mržnje na one koji su joj muževe uzimali iz naručja. Da se uda za Ha-lila Matića, kako se nakon prevjere zvao, prevagnulo je njegovo glasovito ime junaka igazije.“11 Nakon Araličina objašnjenja kako je Halil (bivši Jure) zapao u ropstvo, te kakose njihov mali Hasan našao u Šibeniku, možemo čitati u već navedenom djelu. HalilMatić ubrzo umire i ostavlja oporuku da njegova imovina pripada njegovu sinu i supruzi,

sin se vraća istu večer nakon očeva pogreba na Omeljićeva vrata, gdje je bio u vrijemesvoga „zatočeništva“, pa su ga krstili i dali mu ime Juraj. Ukratko, Juraj polazi put Zao-stroga, put Mletaka, gdje će izučiti svećenićke škole. Prvu propovijed u Rami održavao „Marijinu bijegu iz judejske zemlje pred Herodovim progonom, o majčinskoj ljubavii nadi da će svi prognani kao Marija dočekati dan silnikove smrti i slobodni se vratiti usvoju zemlju.“… Neka staria mu se obrati: „Blago maji koja te je rodila kad te čujetako govoriti! Od tog se trenutka nešto prekinulo u njegovu mekanom glasu. Na oči munavrle suze. Nekako je izdržao do kraja mise, a kad je završio, prišao je zidu, zakloniolie i zajeao. Kad su ga pitali što mu je, lagao je da ima jake bolove u predjelu sra. Aopet nije lagao, ono zbog čega je plakao tialo se sra.“12

Taj isti Matić kao gvardijan ranjevačkoga samostana u Rami proživjet će, slobodno

možemo reći, kalvariju zajedno sa svojim pukom; bit će predvodnik seobe iz ramskekrajine u etinsku krajinu zbog turske nasilnosti i strahovlade u Rami. Kolika je turskamoć i strah kršćanske raje i ranjevaa, svjedoči ra Jeronim: „neredi i metež nastadošeu Bosni među kršćani i franjevi, kadno ove ostavi njihov vrhovni starješina provinialo. Mihovil Radnić, učan redovnik, ali strašljiv, koji pred turskim strahotama pobježe uDalmaiju a ondalen u Italiju, gdje je kao bosanski provinial ostao pune četri godine,noseći taj naslov a ne ravnajući državom ranjevačkom u Bosni; a one biskup kroz či-tavih osam godina, kao što se razabire iz pisma gvardiana bosanskih i župnika od 10.siečnja 1691., u kom se tuže, da su od nekoliko godina izgubili rkve, samostane i ruhoiz sakristija. Biskup pobjegao prije osam godina iz Bosne (dakle 1683.) a provinial prije

četri godine (indi 1687.58

).13

Ionako mali broj kršćana u Rami, pod strašnim pritiskom i bez oružja nije mogaopače ni pobjeći iz te pokrajine. Zatražili su pomoć i dobili od primoraa i kotorana. U

10 Isto, str. 104.11 Ivan Aralia „Put bez sna“, nakladnii Mladost, Zagreb – Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 173.-174.12 Isto, str. 178.-179.13 fra Jeronim Vladić, „Uspomene o Rami i ramskom ranjevačkom samostanu“, Rama-Šćit, 2008. – str.117.-118. (58 Arkiv Vjeroplodničin vol. III. Mss)




svemu tomu veliku ulogu odigrao je ra Stipan Matić, kao i ra Pavao Vučković. Sku-pivši, u svojim krajevima, serdar Janković a uz pomoć ranjevaa Dalmaije, do 8000oružnika, polaze raznim, već dogovorenim putovima u Ramu kako bi barem djelomičnospasili ranjeve i dio kršćanskoga puka. O dolasku serdara Jankovića se, naravno, nijepuno pričalo. Postoji legenda da je na Orašu sreo nekoga dječaka, ali mu zaprijeti danikomu ništa ne govori. Po predaji, iz straha, taj mali kršćanin je otišao u Prozor, te sve

ispričao turskim vlastima, navodno, što je vidio. No u „Urežnjaima“ ra Jeronim smatrada za to nema nekih dokaza.

Iza dolaska i odlaska serdara Jankovića, te odlaska dijela kršćanskoga puka Rame1687. I 1688. godine stoji legenda koju navodi Aralia, ali i ra J. Vladić, o ra StipanuMatiću: „Vraća se nazad, izilazi iz suputnika, trči hitrim skokom pram samostanu i do-šav do još gorućeg i plamtećeg na vatrišću ognja, prima goruću glavnju u šake i tura jepod novi ali suhi krov, a za čas se nove sgrade kano luč zasjaše. Vitla se pram modromnebu gusti rni dim, a stupovi rumena plamena vijaju se prama nebu i preliću sa jednestrane sgrada na drugu i pomamno nište i žderu krov na samostanu i hramu ramskomu,a gvardianu se Matiću mozak pomuti, pamet prevrnu – on poludi.“14 Treba reći da je

ra Stipan Matić ponio sa sobom Gospu Ramsku koju, eto, ni četvrta-peta paljevina nijeproždrla, pa tako postoji legenda o toj istoj slii, to je danas Gospa Sinjska oko kojesvake godine mnoštvo naroda hodočasti, moli se i utječe toj Gospi. O toj zgodi i nezgo-di sa serdarom Jankovićem i odlaskom ramskoga puka u etinsku krajinu ispričane sumnoge priče i ispjevane mnoge pjesme a ra Jeronim u „Uspomenama“ navodi pjesmuoa Grgura Martića, koju je čuo od nekoga guslara Prljića a objelodanjena je u ra Juki-ćevom „Bosanskom Prijatelju“. fra Jeronim tu pjesmu navodi na straniama 132, 133,134, 135 – u spomenutom dijelu.

Možemo reći da ranjevi i nadalje nisu ostavili Ramu niti onaj puk koji je ostao uRami, premda su pod nemogućim uvjetima morali bježati, i protjerani iz Rame. Rama jei tada, kao i u vrijeme smrti ra Jeronima, a još više danas, ranjevačka i kršćanska.

Dolaskom Austrougarske popušta stega i tlačenje puka, i nameti su manji, a počinjese graditi, pa je tako Austrougarska monarhija pripomogla i pri gradnji franjevačkogasamostana u Rami, gradilo se mnogo esta koje su zapravo značile izlaz iz izolaijekako samostana tako i Rame ali i ijele Bosne. Među inima počela se probijati esta odProzora na jednu stranu prema Uskoplju – Gornjem Vakuu, a na drugu stranu premaJablanii. Počelo se sa spajanjem središta kotara Prozor, sa širokom ramskom gornjomkotlinom i samostanom na Šćitu što je brzo učinjeno udobnom estom, zahvaljujućimeđu inima i kotarskom predstojniku Danielu Brankoviću.

PUK, OBIČAJI, SVEĆENICI

Ramski puk je kroz stoljeća patio, trpio i znao podnositi razne nemilosti im peratora.Najstrašnije i najdulje razdoblje je razdoblje Turskog imperija koje je Bosnu, možemozasigurno reći, maknulo s karte uljudbenih europskih kršćanskih zemalja. Ona je krozastoljeća posvemašnje islamizirana, osiromašena, izmučena dočekala početak dvade-stoga stoljeća, a dušu Rame zapravo čine njezin puk i njezini ratri, pa je tako bilo i u 20.stoljeću kada su Rama i njezin puk i ijela Bosna zapamtile mnoga krvoprolića, među

14 Isto, str. 130.




inima dva svjetska rata, i konem 20. stoljeća obrambeni rat od srpske imperialističkepolitike i čizme; uz to se promijenilo mnoštvo diktatorskih i inih režima, kako u Bosni,tako i u Rami. Sve je to kršćanski puk i Bosne i Rame podnosio bez promjena u svommoralnom i vjerskom ponašanju, bez promjena u kršćanskim i drugim običajima, žudio

je za pravdom i pravednošću, koju, na žalost, ni danas nije dosegnuo. „Posebično suinteresantne patnje koje je sam proživio i opisao, patnje koje je dijelio sa svojim pukom

u proviniji Bosni Srebrenoj u drugoj polovii 19. stoljeća. Turskom zulumu gotovo dai nije bilo kraja nad kršćanskom rajom! Osmanlije su ostvarivale islamizaiju i u 19.stoljeću; tlačeći katolike i oduzimajući im sva prava.“… „Rama je simbol otpora tuskimosvajačima. Bošnjaštvo, kao hrvatsko katoličanstvo, ranjevi su stoljećima ustrajnouznosili. Oni koji se žele danas imenovati sljedbeniima bošnjačke kulture i tradiijemorali bi nešto znati:

Prvo, ne može se biti (naionalno) Bošnjak, a pritom poriati sve ono što je kaopripadnost zemlji bošnjaštvo stoljećima bilo, trajalo i značilo. Uništavati katoličanstvoi naionalno hrvatstvo koje je u Bosni stoljećima (po zemlji imenovano bošnjaštvo od

ranjevaa a i od puka), a smatrati se nasljednikom te zemlje i toga puka – to je nedo-pustivo.

Drugo, ne može se slaviti sultan, ne mogu se slaviti zulumćari, Otomanski imperijprotiv kojih su se bošnjai zdušno borili, te tako velikim dijelom sačuvali svoju kulturu,tradiiju i vjeru, a dijelom i zemlju. A u oba slučaja smatrati se Bošnjakom!“15

Treba reći da su se mijenjali, ne samo vlastodrši, već i biskupi i svećenii, ali jeramski puk ostajao s istim patnjama, s iljem preživljavanja i sačuvanja križa časnoga ikatoličke vjere. Govoreći o ramskom puku, mogli bismo reći da su njegova duša i duhbili ra Antun Vladić i njegov stričević ra Jeronim Vladić; oni su, a poglavito ra Jeronim,sačuvali mnoge zgode, priče, mnoga događanja, matie ramskoga kraja – prostrane

ramske kustodije. fra Jeronim je držao i do pučkih običaja, a tako i ramski ranjevi,od karakteristične ramske narodne nošnje, preko znamenitih ramskih ganga i pjesama,ramskih kola, koja su se razlikovala od sela do sela, ali su čuvali i ujepljivali duh pošte-nja i privrženosti katoličkoj vjeri toga puka.

„Uspomene o Rami“ nisu memoarska proza, nije to ni povijesna apsolutna istina, već je prije svega riječ o onom što je auktor čuo, proučio u ljetopisima i knjigama, te proživio„pa je to zapravo povijest Rame, napisana na temelju već tiskanih povijesnih djela, alii arkivskih spisa, a protkana je i zasadama koje je Vladić rpio iz usmenih kazivanja ipredaja.“16

Vrlo zanimljiva, intrigantna i slojevita je knjiga „Put bez sna“ I. Aralie, u kojoj on

usporedno promatra život Rame iznutra i unutar Rame kao i život Rame iznutra koja jeiseljena u cetinsku krajinu a koja se nije odriala ničega svoga, premda je došla podmletačku kršćansku vlast. Primjerie, Aralia navodi razmišljanja ramskoga čovjeka koji

je došao u novi kraj, a njegova razmišljanja su sljedeća: „Neka nas Bog sačuva odprosvjetitelja koji mrze naš način života, našu vjeru i nadanja, kojima je strana naša

15 Zdravko Kordić, „Iz umjetnosti pjesništva“, Neovisna naklada, Zagreb, 1995., str. 129.-130.16 fra Jeronim Vladić, „Uspomene o Rami i ramskom franjevačkom samostanu“, Matia hrvatska„Rama“, Prozor i Braća hrvatskog zmaja, Zagreb, 1991. – Pogovor, Dubravko Horvatić.




misao i naše pamćenje, koji naše povijesno življenje drže za hrpu zabluda, nedostojnupamćenja i koji – gle čuda – kažu da nas vole. Što oni vole u nama? cjelovite ljude nevole. Oni, čini se, vole samo naše mješine koje bi punili svojim nadjevom i tako naspreparirali u druge ljude, u punjene ptie, ukras preparatorova umijeća, mirne, stvorenepo mjeri usrećitelja. Ili ne žele ni našu mješinu, odveć je naša, odveć prepoznatljiva, paće i na njoj ostati mnogo tragova onoga što smo bili i čemu smo se nadali. Možda od

nas žele nešto bezazlenije: našu sjenu.“17

Treba reći da Rama i u najnovijem kontekstu klimatsko-biologijskih promjena i preina-ka je ostala i opstala i to nakon akumulaijskih jezera u donjoj kotlini Rame 1955. g. – Ja-blaničkoga jezera i nakon izgradnje Ramskoga jezera 1968. g. – u gornjem platou Rame, inakon iseljenja oko desetak tisuća pučana Rama je ostala i opstala. Njezino naslijeđe: re-ligijsko, kulturologijsko, povijesno, etnograsko, općenaionalno je sačuvano zahvalju jućisamim Ramljaima, kao i brojnim svećeniima koji su potekli iz Rame; ali svakako zahva-ljujući i velikim dušebrižniima i čuvarima hrvatske baštine i kulture poput Klaića, Jagića,Jagode i Ćire Truhelke, Antuna i Jeronima Vladića, kao i drugih svećenika koji su djelovaliu ramskoj kustodiji i vikariji – sve do naših dana. Poglavito ovdje ističemo ra Stipana Mati-

ća, ra Stijepu Trogrančića, ra Pavla Vučkovića, ra Ludovika filipovića, ra Pavla Vujičića,biskupa makarskoga Dorotića, ra Bonu Lovrića, kao i mnoge druge bosanske ranjevekoji su se zauzimali i za Ramu, i za Bosnu a svakako trebamo spomenuti i Rimsku papskukuriju koja je bdjela nad Bosnom i nad Ramom u vrijeme zloduha Otomanskog imperija.Tako je Rama i danas ostala pre poznatljivo i izvorno područje kako u toponimskom, ze-mljopisnom tako, prije svega, u povijesnokulturološkom i općeljudskom smislu.

ZAKLJUČAK Od tragične i surove prošlosti, povijesti i zbilje je mnoštvo mitova u Rami i mnoštvo

mitova o zemlji Rami, pa bismo mogli reći da je Rama na neki način mitska zemlja.Mnogi su Ramljai „zasukali rukave“, „uključili um“, kako bi artističke, povijesne vri-

jednosti Rame očuvali i spasili od propadanja a tim i ijelu ovu napaćenu kršćansku ihrvatsku krajinu stavili u „središte“ povijesnih zbivanja. Zahvaljujući ramskim umjetni-ima, znanstveniima i duhovnim ljudima, sačuvano je bogato opće naslijeđe Rame,koje je i kulturologijski veoma bogato; koje je arhetipsko kao što je i Rama arhetipskikraj, u kojoj su nadvladavale duge epske priče i nadopunjale i ispunjale vrijeme i ljudskeduše, ali i ispunjale sjaj tradiijskoga i kršćanskoga života Ramljakā kroz stoljeća i krozpovijest. Ako bismo pratili Ramu kroza povijest, ne bi se mnogo razlikovala od brojnihkršćanskih i hrvatskih krajeva koji su stoljećima tamnovali u turskom tamnom vilajetu;neki su s više ili manje uspjeha očuvali svoju tradiiju a Rama je zahvaljujući svojimratrima koji su bili uz puk, dijelili dobro i zlo s pukom –umnogomu pridonijela očuvanju

tradiije, primjerie govornoga dijalekta, ikavie, speiičnosti suvremene „književne“ijekavie, izvorni ramski izričaj, ramsku gangu; da ne govorimo o vjeri, nošnji koja jestoljećima obilježavala pojedino selo u Rami, jer su različne nošnje prije svega Gornjei Donje Rame, a mogli bismo reći da opstoji i razlika u izričaju i u još koječemu, ali onošto Ramu u najširem smislu ramskoga prostora odlikuje jest strpljivost, moralnost, pra-vednost, vjera, te dubina ramske duše.

17 Ivan Aralia „Put bez sna“, nakladnii Mladost, Zagreb – Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 271.




Unatoč čestim egzodusima kroza stoljeća, unatoč neprijateljski raspoloženom okru-ženju, nenaklonjenim povijesnim prigodama, unatoč krvoločnosti osvajača, loših gos-podarskih prigoda, potapanja plodnoga zemljišta, Ramljai su uspjeli očuvati svoj za-vičaj i zavičajni duh zahvaljujući usmenoj tradiiji, koja je ubilježena u suvremenomudobu u knjigu, u sliku, u ton, u bilo koji zapis. Treba reći da je zadnji rat umnogomenastavak neriješenih naionalnih i inih „prigoda“, dobrim dijelom uzdrmao, pa i pomeo

dijelove Rame koji ne pripadaju katastarski općini Prozor-Rama. Tako su ponajviše stra-dale župe i sela Doljani, Sovići, Risova, Gornja i Donja Slatina, Udutsko, Kućani, Uzdol,Masna Luka, Škrobućani, Dojšia…

fra Vladić je dotakao i Ahdnamu, koju je dobio ra Anđeo Zvizdović 28. svibnja 1463. ito na rubu bosanskoga katoličkoga svetišta Milodraža (gdje su se vjenčali bosanski kraljStjepan Tomaš i kraljia Katarina Kosača), kod fojnie. Ovom Ahdnamom, koja je, nažalost, bila samo mrtvo slovo na papiru – turski imperator, naime, jamči bosanskim sve-ćeniima slobodu vjeroispovijesti, slobodu i vlasništvo bogomolja, te da ih nitko ne smijeugrožavati. Posebno je zanimljiva njegova prisega „Stvoriteljem i gospodarom zemlje inebesa“ kojima se on zaklinje i priseže da svi njegovi podanii moraju biti pokorni nje-

govim zapovijedima, od toga nije ostalo ništa u ijeloj bosanskoj povijesti. Original Ahd-name je nestao nešto prije 1654. godine, a u međuvremenu od 1654. do 1669. nastao jeonaj primjerak Ahdname koji se čuva u muzeju franjevačkog samostana u fojnii (za kojise mislilo da je original). No, sadržaj tog prijepisa je vjeran izvorniku. O toj Ahdnami sumnogi pisali kod nas; pa je i fatihov sin Bajezid II. – obnovio Ahdnamu svoga oa. Trebaistaknuti da navodnu naklonost i toleraniju Mehmeda fatiha II. nitko nije osjetio u vreme-nu dok je pregazio tolike kršćanske zemlje „postao strah i trepet čitave srednje Europe“.Neki će reći da treba zahvaliti „da i danas postoji znatan broj Bosanaa katoličke vjerois-povjesti. Za žaljenje je to što u zadnje vrijeme obilježavanje ovog datuma nosi uglavnombošnjačko-tursko-muslimanski predznak i što u njemu, ni duhom ni tijelom, ne sudjelujui bosanski ranjevi.“18 Pa „naravno, u takvoj atmoseri se ni od bosanskih ranjevaa ne

može očekivati da osjećaju žal za vremenom u kome su bili sluge okupatora niti da sluša- ju priče o Ahdnami, kao univerzalnom uzoru ljudskih prava“.19

Još suludiju ideju donosi list BiH Saveza žena u Švedskoj br. 12-13 na str. 17. u ru-brii „Kultura – Historija“, s naslovom: „Ahdnama fatih sultan Mehmeda“ i, pazite, pod-naslovom: „Najstariji dokumenat o ljudskim pravima u historiji“! Izvjesna nastavnia tzv.bosanskoga jezika (pa valjda bi trebalo biti bošnjačkoga jezika) – jer u bosanske jezikespadaju hrvatski, srpski i izmišljeni bošnjački jezik – ona uspoređuje tu Ahdnamu s Dekla-raijom franuske buržoaske revoluije iz 1789. g. kao i s Međunarodnom deklaraijomo ljudskim pravima OUN-a iz 1948. godine i ta izvjesna nastavnia Tia Krkić smatra da je„demokratska“ vrijednost Ahdname mnogo veća od ove dvije deklaraije jer se javila go-

tovo nepunih pet stoljeća prije njih. Čudna li čuda, nakon propasti Otomanskog imperija,i njegova stavljanja ad ata od Kemala Ataturka – oa moderne turske naije da današnjebosanske poturie ponovno veličaju: a) Otomanski imperij, b) fatiha sultana MehmedaII., ) njegovu Ahdnamu kao demokratski dokument napisan i usvojen od imperatora – pase postavlja pitanje je li moguće da je osvajač tuđih zemalja – demokrat, da njegovo isla-

18 Ahdnama Sultana Mehmeda fatiha – S raova GH biblioteke – Uvod, skinuto s web stranie, str. 5.19 Isto, str. 5.




miziranje svega što nije islamsko je demokratsko, da spaljivanje svega tuđega, drugogai drukčijega ognjem i mačem (u to doba) – jest demokratski čin!?

Jasno je da bosanski ranjevi koji su od istoga Sultana i Imperija pretrpjeli gotovo 420 go-dina kalvarije – ne mogu prihvatiti takav „poklonjeni demokratski akt“ – kao čin dobre volje nidanas, niti u ijelo vrijeme Turskoga imperija, a to nije mogao ni ra Jeronim Vladić. Zaključno:Ostati nam je na ovoj heregbosanskoj i ovoj tvrdoj ramskoj zemlji, unatoč i usprkos svim ne-

daćama i vjetrovima koji pušu na našu domovinu Bosnu i Heregovinu; poglavito vjetrovi kojipušu iz dva istočna smjera, nama je ostati i opstati posve ravnopravnima s dva druga narodakoja s nama dijele ovu zemlju, koja se zove Bosnom i Heregovinom, već nekih pet stoljeća.Nipošto kao poniženi, poraženi i pogaženi, već kao samosvjesni hrvatski narod u Bosni i Her-egovini, i iz Bosne i Heregovine sa svim istim pravima sa srpskim i bošnjačko-musliman-skim narodom. Nikomu nećemo preotimati njegova prava i obveze, ali nećemo ni trpjeti danam se nameće da na bilo koji način tuđi jezik, kultura, povijest, baština, gospodarstvo – budu„naši“ – a niti da nam se nameće i kroji budućnost po volji drugoga.

Drugim riječima rečeno, hrvatski katolički narod Bosne i Heregovine kao i njegovi pastiri će priznati ovu državu i druge narode u njoj i njihova prava, onoliko koliko ova

država bude priznala hrvatski narod u BiH i onoliko koliko druga dva naroda priznajupravā hrvatskom narodu u BiH. Za to se bjelodano borio ra Jeronim Vladić, a na nama je da nastavimo njegov put i put mnogih drugih naših predšasnika koji su dali svoježivote na korist duševnu našega naroda slavnoga i jezika arvackoga (ra Tomo Babić).

Urežnjai nisu samo otkinuti dijelovi platna, nisu samo zakrpe za odjeću; urežnjaise urezuju u pamćenje, u svijest – urezali smo se duboko u heregovačku i u bosanskupovijest; stoga urežnjai nisu povijesni i baštinski otpadi, urežnjai su bit bivstvovanjai sjećanja na sve što je prašinom povijesti urezano u zapamćenja, u svijest kao habituskako ramskoga, tako i heregbosanskoga hrvatskoga katolika.

Vrela

1. fra Jeronim Vladić, „Uspomena o Rami i ramskom ranjevačkom samostanu“, Za-greb, 1882.; b) ista knjiga u nakladi Matie hrvatske „Rama“, Prozor i Braće hrvat-skoga zmaja, Zagreb, 1991., pogovor Dubravko Horvatić; ) ista knjiga – Rama-Šćit, 2008.

2. fra Jeronim Vladić, „Urežnjai iz Rame“, Hrvatska duša, Virje, 1924. i 1925.; b) istaknjiga – Rama-Šćit, 2008.

3. Ahdnama sultana Mehmeda fatiha – Sa raova GK biblioteke – Uvod (pronađenona web stranii – tekst ima pet/5/ strania).

4. Ivan Aralia, „Put bez sna“, Mladost – Zagreb, Svjetlost – Sarajevo, 1990.5. Luka Đaković, „Političke organizaije bosanskoheregovačkih katolika Hrvata“,Globus, Zagreb, 1985.

6. Zdravko Kordić, „Iz umjetnosti pjesništva“, Neovisna naklada, Zagreb, 1995.7. Zdravko Kordić, „Stoljetna kuća ništavila“, Ziral – Matia hrvatska, Mostar, 1997.8. Žena, br. 12-13., List BiH Saveza žena u Švedskoj, rubrika „Kultura-Historija“, »Ahdna-

ma fatih sultan Mehmeda – najstariji dokumenat o ljudskim pravima u historiji«, str. 17.




Nenad SMOLJAN1

Logička strukturaPredavanja u Washingtonu

"Problem otkrivanja strukture vlastite Galaktike sigurno jedan je od najvećih astrofizičkih zadatka"(Zbornik "Pogled u svemirski ocean": Krešimir Pavlovski: Zvi- jezde, galaksije i svemir; str. 81)

SAŽETAK Predavanje o veličini i strukturi Svemira, koje je održano20. travnja 1920. godine u Naionalnoj akademiji znanostiu Washingtonu, poznato u povijesti kozmologije kao "Pre-davanje u Washingtonu", dalo je sliku Mliječne staze ogra-

ničenu kuglastim skupovima u kojoj Sune nije u njenomsredištu, te galaktičku prirodu i zvjezdanu građu spiralnihmaglia koje čine strukturu Svemira.Smatra se jednim od najznačajnijih događaja u modernojkozmologiji, jer su postavljeni temelji, ne samo za istraživanjestrukture Mliječne staze, nego i strukture kosmosa u jelini.

Osnovni pojmovi:Cefeide, novae, Mliječna staza, kuglasti skupovi, spiralne maglice, udaljenost, struktura, kosmos.

RESUMELa onérene sur la grandeur et la struture de l’Universqui a en lieu le 20 avril 1920 à l’Aadémie des sienes à

1 Mr.sc. Nenad Smoljan, asistent na povijesti izike, astronomiji i klasičnoj mehanii; Sveučilište uMostaru, fakultet prirodoslovno- matematičkih i odgojnih znanosti




Washington onnu dans l’historié de la osmologie omme"conérene à Washington", a donnée l’image de la Voilelatée limitée par les amas globulaires dans laquelle de So-leil n’est pas dans son entre, et la nature galatique aussibie’n que la struture astrale des nébulaises spirales qui ontla struture de l’Univers.

On onsidère et événement un des plus importants dansla osmologie moderne, as on a pose les bases non seule-ment pour l’exploration de la Voile latée, mais aussi pour lastruture de l’Univers dans sa totalité.

Principes:céphéide, novae, Voile latée, amas globulaires, nébulaisesspirales, distane, struture, univers.

UVODNa "Predavanju u Washingtonu" suprotstavljene su dvije kontradiktorne teorije o

strukturi Svemira, koju su zastupali Harlow Shapley, astronom Mt Wilson zvjezdarniei Heber D.curtis, astronom Lik zvjezdarnie, dva svjetonazora, revoluionarna u sva-kom pogledu, a nepotpuna i netočna u pojedinim segmentima.

Da bi se mogli valorizirati doprinosi autora "Predavanja" razvoju kozmologije, po-trebno je uraditi komparativnu analizu logičke strukture njihovih teorija, tako što će seusporediti njihove logičke strukture, što ih čine: (1) Prinipi, (2) Hipoteze, (3) Metode,(4) Promatranja, (5) Osnovni pojmovi, (6) Odnos među pojmovima, (7) Objašnjenja (8)

Dokazi, (9) Otkrića, ali i (10) Zablude iznesene u suprotstavljenim stajalištima




1. PRINCIPI"Prinip (lat. prinipium), osnova, počelo, ishodište, početak; ono što je prvo, iz ko-

jeg proizilazi sve ostalo." (Branko Bošnjak: filozoija, Rječnik, str. 225.)

PRINCIPISHAPLEY CURTIS

Princip univerzalnosti (Herschel)Pri istim uvjetima vrijede isti zakoni prirode

Zakon period-sjaj cefeidaZakon spektar-bojaZakon boja-sjaj

Zakon sjaja novaeZakon spektar-bojaZakon boja-sjaj

Posljedice

Zakoni fizike su primjenljivi u astronomiji

Princip uniformnosti (Herschel)Nebeski objekti iste vrste, ma gdje bili, jednaki su

Kuglasti skupovi su sličniCefeide su sličneZvijezde B-tipa su sličneCrveni divovi su slični

Spiralne maglice su sličneNovae su sličneProsječne zvijezde su slične

Posljedice

Razlike u sjaju sličnih nebeskih objekat nastaju zbog njihove razlike u udaljenostimaNema razlike između sličnih nebeskih objekata sunčeva susjedstva i udaljenih skupova zvijezda

Princip razvoja (Russell)Različiti oblici istovrsnih nebeskih objekata samo su različiti članovi razvojnog niza

Različiti tipovi skupova zvijezda su samo članovi jednog razvojnog niza Novae je posljedica razvoja zvijezde

Posljedice

Zvijezde istog skupa su istog podrijetlaZnanost se neprestano razvija

Novae ukazuju na zvjezdanu strukturu spiralnih maglicaZnanost se neprestano razvija

Princip simetrije (Platon)Temeljni zakon prirode je zakon simetrije

Kuglasti skupovi određuju konturu Mliječne stazeSredište sfernosimetrične raspodjele kuglastih skupova jesredište Mliječne staze

Dipolna raspodjela spiralnih maglica je malo vjerojatna

Posljedice

Sunce nije u središtu Mliječne staze Spiralne maglice ne pripadaju Mliječnoj stazi

Princip dovoljnog razloga (Principium rationis suficientis cognoscendi) (Hegel)Iskaz mora imati dovoljan razlog ako treba da izražava spoznaju

Russellova teorija spektralne evolucije zvijezda i Eddingtonova teorijao plinovitim divovskim zvijezdama imaju svoje opravdanje u primjeni

Nije moguće suvremena stajališta temeljiti na konzervativnim tumačenjima

Posljedica

Treba poći od dobro istraženih objekata ka manje istraženim objektima Potrebno je više podataka

Negacija principa antropocentrizmaNije kosmos nastao zbog čovjeka

Princip antropocentrizma je zabluda

Posljedice

Sunce nije u središtu Mliječne staze Svemir ima galaktičku strukturu

Zaključak: Autori Predavanja u Washingtonu polaze od istih prinipa, ali se stanoviterazlike javljaju u posljediama zbog toga što ih različito tumače.

Sustavi prinipa autora su konzistentni i nezavisni ali su nekompletni.




2. HIPOTEZE"Hipoteza (grč. hypothesis), uvjet, nedokazani stav koji je ipak moguć, pretpostavkakoja ne mora biti isključena u razmatranaju nekog predmeta, jer u svojoj biti sadrži mo-gućnost za daljnje pozitivno rješavanje." (Branko Bošnjak: filozoija, Rječnik, str. 225.)

HIPOTEZESHAPLEY CURTIS

Preliminarne hipoteze

Prvo se zamjećuju najsjajnije zvijezde Prvo se zamjećuju najbrojnije zvijezde

Radne hipoteze

Cefeide su divovi po sjajuPlave zvijezde su divovi B-tipa

Cefeide su patuljci po sjajuPlave zvijezde B-tipa su patuljci

Razmatranje hipoteza

Mliječna staza ima ekstremno velike dimenzije Mliječna staza ima male dimenzije

Točno formuliranje hipoteze

Ako Mliječna staza ima velike dimenzije,onda spiralne maglice ne mogu biti galaktike usporedive sMliječnom stazom

Ako je Mliječna staza mala, onda su spiralne maglice galaktikeusporedive s Mliječnom stazom

Hipoteza o mega galaktici Mliječne staze je u kontradikciji s hipotezomo galaktičkoj prirodi spiralnih maglica usporedivih s Mliječnom stazom.

Zaključak: Autori Predavanja u Washingtonu polaze od različitih preliminarnih hipotezai radnih hipoteza koje su u kontradikiji, pa su i ormulirane hipoteze u kontradikiji.

Hipoteze su relevantne, jednostavne su, ali nemaju dovoljnu eksplanatorno-predika-tivnu moć.

3. METODE

"Metode: slijed, metoda, način mišljenja, put istraživanja, ostajanje na započetkomputu. Svaka metoda je i teorija određenog istraživanja." (Branko Bošnjak: filozoija, Rječ-nik, str. 212.)

METODESHAPLEY CURTIS

Mjerenje spektra Mjerenje sjaja

Standardi

CefeidePlave zvijezde B-tipaCrveni divovi

Mjerenje spektra

Novae

Posljedice

Razlike u dobivenim rezultatima za udaljenosti skupova zvijezda su reda veličine deset

Zaključak: Različite metode primijenjene na različite nebeske objekte daju različite rezultate.Metodologija je slična, ali su metode različite. Primjenjuju se induktivne ali i deduk-

tivne metode. Autori vlastite metode airmiraju, a druge metode, iako su slične, opovrgavaju.




4. PROMATRANJE"Promatranjem smatramo takav metodički postupak kojim usmjeravamo pažnju u

određenom smjeru, s iljem da opazimo neko zbivanje onakvo kakvo jest." (Gajo Pe-trović: Logika, str. 152.)

OBJEKTI U SVEMIRUSHAPLEY CURTIS

Andromeda •

Kuglasti skupovi • •

magellanov oblak •

Orionov oblak • •

Novae •

Zaključak: Predmeti promatranja su različiti, a i kada su jednaki, to je samo zato dabi se vlastita stajališta potvrdila, a suprotna opovrgnula.

Kod promatranja su zadovoljeni svi osnovni elementi, tako da se jasno razlikuje pred-met i svrha promatranja.




RASPRAVA U WASHINGTONU – OBJEKTI U SVEMIRU




5. POJMOVI"Pojam je misao o biti predmeta." (Gajo Petrović: Logika, str. 23.)

TEMELJNI POJMOVI SHAPLEY CURTIS Odnos međutemeljnim pojmovima

Cefeide divovi patuljci kontraran

Plave zvijezde B-tipa divovi patuljci kontraran

Novae nisu zvijezde zvijezde kontraran

Spiralne maglice galaktike maglice kontradiktorni

Mliječna staza mega galaktika mini galaktika kontrarni

Zaključak: Temeljni pojmovi na kojima su autori gradili svoje teorije većinom su kon-trarni ili kontradiktorni.

Temeljni pojmovi su subordinirani istom višem zadanom pojmu, ali u svom sadržajuimaju ekstremno nespojive oznake, pa ne mogu imati ni djelomično zajednički opseg.

Među temeljnim pojmovima ima i onih koji negiraju sadržaj drugog pojma, a svojim

opsegom obuhvaćaju opseg svih drugih pojmova, izuzev tog jedinog.

7. OBJAŠNJENJE"Objašnjenje je logički postupak kojim nešto dovodimo u vezu s većim drugim, što je

nužan i dovoljan uvjet njegove egzistenije." (Gajo Petrović: Logika, str. 203.)

OBJAŠNJENJE

Eksplandum Eksplanans Shapley Curtis AnalizaEksplanans Objašnjenje

Spektar spiralnih maglica jednak je

onomu što ga daje spektar zvijezda

Mliječna staza ima magličastu građu

koja potječe od zvijezda

• dovoljan

istinit

adekvatno

Spiralne maglice imaju zvjezdanu građuPojava nova u spiralnim maglicama jeposljedica njihove zvjezdane građe

•dovoljan

istinitadekvatno

Spiralne maglice nemaju zvjezdanu građuSpiralne maglice imaju indeks boje kojije neusporediv s indeksom boje zvijezde

•nedovoljan

neistinitneadekvatno

Sunce nije u središtu Mliječne staze

Kuglasti skupovi su sferno simetričnoraspoređeni oko Mliječne stazeSredište sfernosimetrične raspodjelenije u Suncu

•dovoljnoistinito adekvatno

Naša galaktika ima spiralnu strukturuSpiralna struktura naše galaktikeobjašnjava dipolnu raspodjelu spiralnihmaglica

•dovoljnoistinito

adekvatno

Naša galaktika nema spiralnu strukturu nema dovoljno podataka •nedovoljan

neistinitneadekvatno

Zaključak: Objašnjenja su kontradiktorna, jer se temelje na različitim eksplanansima.Eksplanansi su potrebni ali, ne i dovoljni.Uvjeti adekvatnog objašnjenja su samo djelimično ispunjeni, što ima za posljediu

postojanje zabluda.




8. DOKAZ"Dokaz u širem smislu možemo deinirati kao logički postupak kojim se utvrđuje isti-

nitost ili neistinitost nekog suda ." (Gajo Petrović: Logika, str. 212.)

DOKAZI

SHAPLEY CURTISZvijezde sunčeva susjedstva jednake su zvijezdama dalekih skupova Zvijezde u Magellanovim oblacima čine zasebno područje A

Udaljenost zvijezda jedne skupine jednaka je udaljenostiskupine zvijezda

A

Velike udaljenosti zvijezda su određene spektroskopskom metodom Velike udaljenosti zvijezda određene su mjerenjem sjaja zvijezda A

Zvijezde dalekih skupova su blijede zbog velike udaljenosti Zvijezde dalekih skupova su blijede, jer su zvijezde prosječnog sjaja T

Mliječna staza je ograničena sferno simetričnom raspodjelomkuglastih skupova

Mliječna staza je ograničena sferno simetričnom raspodjelomkuglastih skupova

A

Cefeide su zvijezde divovi Cefeide su zvijezde patuljci A

Plave zvijezde B-tipa su divovi Plave zvijezde B-tpa su patuljci A

Crvene zvijezde su divovi Novae su dobri pokazatelji udaljenosti A

Spiralne maglice ne pripadaju Mliječnoj stazi Spiralne maglice ne pripadaju Mliječnoj stazi T

Mliječna staza ima ekstremno velike dimenzije Mliječna staza ima ekstremno male dimenzije T

Skupovi zvijezda su temeljne karakteristike galaktike Spiralne maglice imaju zvjezdanu građu A

Spiralne maglice nemaju zvjezdanu građu Spiralne maglice su galaktike A

Spiralne maglice su usporedive s Mliječnom stazom A

Spiralne maglice su na ekstremno velikim udaljenostima odMliječne staze

A

Spiralne maglice nisu galaktike Spiralne maglice su galaktike T

Spiralne maglice nisu usporedive s Mliječnom stazom Spiralne maglice su usporedive s Mliječnom stazom T

Zaključak: Teze su većinom kontradiktorne, jer su dokazi temeljeni na različitim ilipak kontradiktornim argumentima.

Prvenstveno se koriste deduktivni dokazi. Jedan dio dokaza je neempirijski.Pogreške u dokazu nastaju zbog neistinitih argumenata.




9. OTKRIĆA"Logički uvjeti znanstvenog otkrića: otkrivena teza ili teorija mora biti istinita, otkrive-

na teza ili teorija mora biti nova ." (Gajo Petrović: Logika, str. 208.)

OtkrićaVrste otkrića s

obzirom na metodu Struktura otkrića

s l u č a j n a

p l a n s k a

s l o ž e n a

č i n j e n i c e

z a k o n i

t e o r i j e

m e t o d e

Shapley

Cefeide su dobri pokazatelji udaljenosti • • •

Kuglasti skupovi određuju:konture galaksije-

središte galaksije-

••

••

Sunčev sustav nije u središtu Mliječnog puta • •

U znanosti ideje i metode evoluiraju • •

Curtis

Novae su dobri pokazatelji udaljenosti • •

Spiralne maglice su galaktike koje imaju zvjezdanu strukturu • •

Mliječni put ima spiralnu strukturu • •

Univerzum čine mnogobrojne spiralne galaktike • •

U znanosti činjenice se različito tumače • •

Zaključak: Za autore Predavanja u Washingtonu je karakteristično i to da su došli doveoma važnih otkrića, koja su tek kasnije prihvaćena i veriiirana od Hubblea i Baadea.

Otkrića iznesena na Predavanju u Washingtonu su postala ishodištem i novih meto-da i novih područja astronomije.

Otkrića do kojih su autori došli ispunjavaju logičke uvjete valjanosti: teze su istinite iprvi put se javljaju.

10. ZABLUDEShapley pogrešno smatra spiralne maglie magličastim objektima, odbaujući pri

tome zvjezdanu građu spiralnih maglia i spiralnu strukturu Mliječne staze. Odbaujemetodu mjerenja udaljenosti pomoću novae.

Curtis za dimenzije Mliječne staze uzima male vrijednosti, a Sune smješta blizusredišta Mliječne staze. Odbauje metodu mjerenja udaljenosti pomoću eeida.

Zablude su nastale zbog: (1) različitog tumačenja prinipa, (2) hipoteze nemaju do-voljnu eksplanatorno-prediktivnu moć, (3) uvjeti adekvatnog objašnjenja su samo djelo-

mično ispunjeni, (4) jedan dio dokaza se temelji na neistinitim argumentima, (5) metodenemaju jednaku preiznost.




Harlow SHAPLEY (Nashville kod carthage, Missouri, 1885. - Boulder, colorado, 1972.),prvobitno pisa novinskih članaka u lokalnom listu, koji je radio kao asistent kod H. N.Russella, promatrao je pomrčinske dvojne zvijezde, pokazao da eeide pripadaju pulzi-rajućim promjenljivim zvijezdama, a ne pomrčinskim dvojnim zvijezdama. Na zvjezdar-nii Mount Wilson od 1914. do 1921. posvetio se proučavanju kuglastih skupova i njihoveraspodjele. Naslijeđuje Pikeringa na Sveučilištu Harvard. Izučavao je dimenzije i strukturu

Mliječne staze. Bavio se otometrijskim i spektroskopskim istrazivanjima. Koristio je eeidei R. R. Lyrae za odredivanje udaljenosti. Odredio je udaljenost Malog Magellanova oblaka.Pomoću kuglastih skupova odredio je veličinu Mliječne staze i položaj njegova središta.

Heber Doust CURTIS (Muskegan, Mihigan 1872. - Ann Arbor, Mihigan 1942.),astroizičar i proesor latinskog jezika, koji je 1897. postavljen na University o Paii zaproesora astronomije i matematike. Radio je na Lik zvjezdarnii od 1902. godine, gdje

je istraživao pojave na Sunu i pomračenja Suna. Njegov rad na zvjezdarnii prven-stveno je bio usmjeren na otograiranje spiralnih maglia s crossleyevim teleskopom.Godine 1942. postavljen je za ravnatelja Allegheny zvjezdarnie, a nedugo nakon toga

i za ravnatelja University o Mihigan. Imao je kritičan stav prema Einsteinovoj teorijirelativnosti. Bio je zagovornik “teorije svemirskih otoka”, pa se s pravom može smatratiosnivačem izvangalaktičke astronomije. Prvi je 1917. napravio razliku između nova isupernova. Pojave nove 1885. u Andromedinoj maglii, nazvana S. And, i sljedeće novezamjećene 1895. u spiralnoj maglii bitno su utjeale na to da se “teorija svemirskihotoka” počela nazirati. Pojava nova u spiralnim magliama za curtisa je bio znak da suspiralne maglie zvjezdani izvangalaktički skupovi, što je za većinu astronoma tog dobabilo teško prihvatljivo. Nove visokog sjaja je smatrao izuzeima, a kasnije se pokazaloda se radi o supernovama.




11. OSVRT




ŽivotopisNenad SMOLJAN rođen u Travniku, 2. kolovoza 1946. godine, završio Gimnaziju u

Travniku, Prirodno-matematički akultet u Sarajevu, te upisao Povijest ilozoije znanostina Sveučilišnom entru za postdiplomski studij u Dubrovniku, da bi na filozoskom a-kultetu u Zagrebu obranio magistarski rad iz područja ilozoije spoznaje na grupi Koz-mologija. Mentor je bio akademik Žarko Dadić a pro. dr. Krešimir Pavlovski sumentor.

Tema rada je bila: Shapley-curtis: Velika rasprava u kontekstu ilozoije znanostiOd 1995. godine radi na Pedagoškom akultetu u Mostaru kao asistent na katedri za

iziku i matematiku na povijesti izike, astronomiji i klasičnoj mehanii.

20 000 20 000

20 000

Mliječna staza sa kuglastim skupovima

Spiralna struktura Mliječne staze (Sa Suncem)




Literatura:1. Dadić Ž., Povijest ideja i metoda, Školska knjiga, Zagreb, 1992.2. Hubble E. P., The Realm o the Nebulae, Mt. Wilson Observatory, carnegie Institute

o Washington, Oxord University Press, London, 1936.3. Lahieze-Rey M. & Luminet J.P., figures du iel, Seuil, Seuil, 1998.4. Pavlovski K., Zbornik Pogled u svemirski oean, ur. Marković, Z.: Zvijezde, galaksi-

je i svemir Zvjezdarnia, Zagreb, 1993.5. Petrović G., Logika, Školska knjiga, Zagreb, 1971.6. Tayler R. J., Galaxies: Striture and Evolution, Wykeham Publiations Ltd., London, 1978.7. Branko Bošnjak, filozoija, Rječnik, Naprijed, Zagreb, 1980.8. Hoskin M. A., Journal ot the History o Astronomy, VII, 47-53: Rithey, curtis and

the Disovery o Novae in Spiral Nebulae, 1976.9. Hoskin M. A., Journal or the History o Astronomy, VII, 169-182: The “Great Deba-

te”: What Really Happened?, 1976.10. Mitton S. &.- Audouze J., Enylopedie d’Astronomie de cambridge, Trewin co-

pplestone Publishing Ltd, Paris, 1977.

11. costardiere P. de la, Ditionnaire de 1’Astronoimie (prijevod), Larousse, Paris, 1996.12. Ridpath I. & Woodru J., Astronomy Ditionary, George Philip Ltd., London, 1995.13. Audouze J. & Israel G., Le grand atlas de l’astronomie,Enylopedia Universalis,

Paris 1994.14. Tirion W., Atlas du ciel 2000,0, Broquet, Bouherville, 1998.




Nusret OMERIKA

Tragom lirske pjesme“Griješni Mujezin“(ili nekoliko opaski o mostarskim mujezinima)

Sažetak: Nema skoro ni jednog značajnijeg kulturno-histo-rijskog objekta u Mostaru, kao ni događaja, koji nije na svojnačin uobličila epska ili lirska pjesma obogaćujući tako kul-turu vlastitog podneblja. Tako su pored Starog mosta Kara-đoz-begova džamija i njeni mujezini našli posebno mjestou korpusu sevdalinki s lokalnim obilježjima, ali istovremenobila veza i inspiraija Hamzi Humi da napiše pjesmu „Griješ-ni mujezin“, koristeći se simbolima i melodijskim obrasimasevdalinke.

Ključne riječi: grad, minaret, grom, siromaško blago, mujezin, Bog, lijepa djevojka, avlija, rne oči, očarati, bašče,Hamza Humo, lijepa fatima, Karađoz-begova džamija,ezan, cim, momi, djevojke, alem, vila, ogledalo, LakišićaZlata, tradiija, žudnja, strast itd.

MLADI MUJEZINI

O džamijo Karađoz-begova!Što mi u te često grom udara? Je l’ u tebi st’jena od Budima, Je l’ u tebi siromaško blago, ili si se s haramom gradila?




Iz džamije nešto progovara:“Nit’ u meni st’jena od Budima,Nit’ u meni siromaško blago, niti sam se s haramom gradila,već s’ u meni đerzi mujezini, pa se penju b’jelu šerefetu,

te gledaju od vrata do vrata, gdje će vidjet’ lijepu djevojku, jal’ djevojku, jali udovicu, jali koju mladu pušćenicu, jal’ nevjestu skoro dovedenu, zato u me grom udara često.”

(Lirska usmena pjesma)

GRIJEŠNI MUJEZIN

O bijela Fatimo, zašto se skrivašPod vinovu lozu u avliji vašoj? Ja ne gledam više naš grad,Čaršiju ni pazare.I Boga sam zaboravio zbog očiju tvojihO, zašto se skrivašPod vinovu lozu u avliji vašoj Kada ezan učim sa tanke minare?

Cio naš grad posut je minaretima

Ko bijelim pjesmama Bogu.O lijepa Fatimo,U suton plav kad zatrepte zvijezdeI svjetla prospu se gradomU sve ramazanske noći,Sa tankog minareta i kada ezan učimMislim na tvoje oči.

A kad kroz bašče sitni potociKo zmije od srebra

Zabliješte u mjesečeve noći, Ja dugo gledamU vašu bijelu avliju i kuluŠto se prelijevaju ko od sedefa saraj.I stojim na minaretuI nečujno pjevam:




Avaj!Čuj me, o čuj, bijela Fatimo!Kada se gradom našim razliju tihe noći, Ja više ne umijem ni na Boga da mislim.Tvoje me crne očaraše oči.

(Hamza Humo)

Poznato je da je Bosna i Heregovina prava riznia usmenih epskih i lirskih pjesama,i da nema skoro nijednog značajnijeg događaja iz njene historije, vezanog za kolektiv ilipojedina, koji nije poetski uobličen u određenom vremenu kako bi nam ispričao pričui duhovno obogatio kulturu vlastitog podneblja. Posebno su lirske usmene pjesme posvojim temama i motivima činile ogledalo života dočaravajući stihovima mjesto i vrije-me nastanka, pa su se lahko prenosile od mjesta do mjesta, učile napamet, i veomačesto zatvarale krug čovjekovog života od rođenja do smrti. Međutim, lirska pjesma nijebila vezana samo za čovjeka i njegov život već, između ostalog, i kulturno – historijskespomenike sakralne i orijentalne arhitekture, a posebno džamije. Tako je veliki broj ovih

objekata na neki način bio povodom nastanka lirskog stiha, pa je pjesma pjevajućiponekad i o onome što je izlazilo iz svakodnevnih ustaljenih manira, narušavajući pre-šutni kanon sredine; postajala i ostajala, motivski i jezično, neobična, pa čak, pomaloi apokrina.

Tako se u pjesmi „Mladi mujezini“ - koju je objavio u „Beharu“ Muhamed DželaludinKurt, god VI, broj 17, str. 267 – 268. - govori o tome kako su u Karađoz-begovu džamijuudarali gromovi jer su u njoj „džerzi mujezini“ koji se penju bijelu šereetu.

„... te gledaju od vrata do vrata, gdje će vidjet lijepu djevojku, ja l’ djevojku, jali udovicu,

ja li koju mladu pušćenicu, ja l’ nevjestu skoro dovedenu! zato u me grom udara često.”

Da je zaista grom udarao u munaru Karađoz-begove džamije, pokazuje i pismo od31. jula 1902. god. broj 3456 upućeno Zemaljskoj vladi u Sarajevu od strane Vakuskogpovjerenstva iz koga se jasno vidi da je „u lanjskoj godini udario grom u munaru Kara-đoz-begove džamije u Mostaru te je tako oštetio, da se po mnijenju izaslatog tehničkogstrukovnjaka mora do 57 – og basamaka srušiti i nanovo sazidati.1

U pismu se još navodi da se radovi opravke povjeravaju Nikoli Samardžiću za 4600

kuna, te da se imaju izvesti s velikom pažnjom, kao i to da će početi 4. avgusta 1902.godine.Husaga Ćišić u svojoj knjizi „Postanak i razvitak grada Mostara“ govori, između osta-

log, da je džamija imala čuvenog mujezina Hamida Vuka sa snažnim i melodičnimglasom čiji se ezan mogao čuti i u okolini samoga grada.

1 Na ustupljenoj dokumentaiji iz Arhiva Bosne i Heregovine najtoplije zahvaljujem mr. Šabanu Zahiroviću.




„Hamid Vuk je važio kao najbolji mujezin svog vremena, ne samo u Mostaru nego iu susjednim kadiluima. Njegov snažan glas pri jutru razlijegao se po ijeloj mostarskojužoj kotlini. Kako su ljudi tvrdili, mogao si ga ponekad jasno čuti i u nekim okolnim se-lima (cimu i Vihovićima). Uspomena na tog mujezina kroz generaije je bila sačuvana,ne samo zato što je bio vrstan mujezin, nego i zato što je imao vrstan peh da ga u petaku podne ubije grom na munari pri vršenju njegove dužnosti. Praznovjerni je svijet taj

slučaj rastumačio sebi kao zao dar Božji, pa je i s te strane uspomena na tog neuspo-redivog mujezina dugo u gradu bila sačuvana. Odatle i narodna pjesma:

O, džamijo Karađoz- begova, Zašto u te često vrijeme puca? Je li tvoja zgrada podignutaNa otetom sirotinjskom zemljištu?Ili su ti hudi upravnici,Pa ne vrše volju vakifovu?Ili su ti džerzi mujezini,

Pa gledaju žene po mahali?2

Kakav je odnos pjesme i zbilje nije teško odgonetnuti; narodnom pjevaču je bio po-treban događaj, kao i kod većine drugih pjesama s lokalnim obilježjem koje su opjevaleglasovite junake, momke i djevojke, da bi uz pomoć mašte „iskovao“ i uobličio pjesmute ponudio odgovor narušavajući (ne)svjesno u ovom slučaju „elementarnu postoja-nost i namjenu munare s koje se daje ezan i poziva na molitvu, sublimirajući Božijuljutnju u gromovima koji su često udarali u nju i alem joj rušili“3. U drugoj pjesmi s istimmotivom, ali drugačijim naslovom, koju je objavio Sait Orahova4, imamo dodatno po-

jašnjenje i pojačanje krivnje jer đerzi mujezini ne samo da gledaju s munare ure poMostaru već „krivo uče i džamiju bruče“.

Stihovi su neobični i po tome što se „heregovka vila“ začuđeno i izravno obraća dža-miji dajući pjesmi dimenziju mitološkog objašnjenja.

- O, džamijo, Karađoz- begova, šta si, kleta, bogu zgriješila,da te biju munje i gromovi?Do tri put te vrijeme udaraše,Sve ti alem na zemlju padaše.Ili ti je zemlja sirotinjska, ili ti je kamen od vakufa,

ili su ti đerzi mujezini?Iz džamije nešto progovara:

2 Husein Čišić, Postanak i razvitak grada Mostara, Mostar, 2007. str. 185.3 Nusret Omerika, Kulturno – historijski spomenici Mostara u lirskoj pjesmi, Most 115 – 116 (26 – 27),Mostar 2000. god.4 Sait Orahova, Sevdalinke, balade i romanse BiH, Sarajevo 1968. god. str. 188; naslov pjesme je„Klikovala Heregovka vila“.




- Nij’ u mene zemlja sirotinjska,niti mi je kamen od vakua,već su meni đerzi mujezini!Po noći se penju na munarupa gledaju ure po Mostarui nevjeste skoro dovedene.

Krivo uče i džamiju bruče!

Na ovaj način je zbilja, po ko zna koji put, u usmenom pjesništvu našla svog kro-ničara i bila razlogom poetskog uobličavanja, ali i moguća inspiraija za individualnu

jezičnu kreaiju i nadahnuće u posve novom ozračju, drugačijem ritmu i stilu, koji težitotalnoj estetskoj idealizaiji motiva i njegova ishodišta.

Da su zaista mostarski mujezini bili nemirna duha i skloni ovozemaljskoj ljepoti, go-vore nam i sljedeći stihovi:

POD MOSTAROM TA ZELENA LIVADA

Pod Mostarom ta zelena livada, s kraja na kraj đul-beharom procvala, a na sr’jedi crvenika jabuka.Pod njom sjedi šahin Mevla ljepojka,u ruci joj ogledalo i surma, pa nalači kara-krzli obrve. Ona misli da je niko ne gleda, al’ je gleda mlad mujezin s munare, gledajuć je ne umjede učiti,

već on poče po munari pjevati:“Ja kakve su kara-krzli obrve,odnesoše moju pamet do mrve!”5

Mujezin se na munaru penjeMujezin se na munaru penje,on se penje, Boga ne pominjeveć pominje do tri jakulije:- Moja Umko, moja desna ruko!Moja Ajko, i otac i majko!

Moja Fato, moje suho zlato,umrijeću, preboljet’ vas neću!6

Zaboravljanje na Boga mostarskih mujezina posebno je apostroirano u pjesmi „Za-ljulja se mostarska munara“ u kojoj Lakišića Zlata svojom pjesmom i ljepotom oma-

5 Munib Maglajlić, Antologija bošnjačke usmene lirike, Ale, Sarajevo, 1997. str. 86.6 Sait Orahova, Sevdalinke, balade i romanse BiH, Sarajevo, 1968. str. 778.




mljuje trojiu mujezina tako jako i žestoko da oni i ne znaju zašto su na njoj (munari).Motiv griješnog mujezina oblikovan je veoma vješto, od strane usmenog pjevača, i upjesmi „Puhni vjetre s Velež planine“, gdje se vjetar moli da svojom snagom skine alems erničke džamije, ali da ostavi mladog mujezina Ibra materina, koji umjesto ezana namunari spominje tri svoje ljubavi: Esmu, fatu i Šahu. Ono što je posebno interesantno

jest da se motiv griješnog mujezina u usmenim lirskim pjesmama, ne javlja skoro nig-

dje, mimo heregovačkog, odnosno mostarskog prostora.

ZALJULJA SE MOSTARSKA MUNARA Zaljulja se mostarska munara, potrese se mostarska ćuprija, mujezini učit’ prestadoše, zašutješe softe u medresi, kad zapjeva Lakišića Zlata.Odjekuje po kršnu Mostaru,

pa niz luke i niz kadiluke.Svak se divi Lakišića Zlati, ponajviše do tri mujezina.

Karala je ostarjela majka:- Zlato šćeri, da od boga nađeš, jedna pjesma, stotinu harama!Kad te čuju do tri mujezina,uhvate ih derti na munari pa ne uče namaskog ezana,već slušaju tvoju pjesmu, Zlato.

Nemoj, Zlato, činiti harama, nemoj šćeri, prokleće te majka!7

PUHNI VJETRE SA VELEŽ PLANINE

Puhni vjetre sa Velež planineSkini alem s cerničke džamijeSkini alem nemoj mujezinaMujezina Ibra materina

Mujezin se na munaru penjeI spominje tri ljubavi svojeEsmo moja - grano od biseraFato moja - svilo materinaŠaho moja - rano moja ljutaKolko ću te spominjati puta

7 Isto ... str. 777.




Hamza Humo, jedan od velikana bošnjačke lirike između dva svjetska rata, svojomzbirkom pjesama „Nutarnji život“ iz 1919. god. najavio je potpuno drugačiji pristup,kako tematski tako i motivski, pjesničkoj tradiiji i njenom ishodištu. Tako će, kako pri-mjećuje pjesnik Zilhad Ključanin, njegovo poimanje Boga imati zajedničkog imeniteljau pagansko-kršćansko-islamskom sinkretizmu.8

Posebno će ova pobožna osjećanja doći do izražaja u zavičajnoj poetii koja je „mit-

sko-pagansko-slavenske provenijenije“ oplemenjena islamskim poimanjem svijeta iživota i koja će vidno mjesto zauzimati i kod drugih bošnjačkih pjesnika, poslije H.Hume.

Mogu li se, i na koji način, dovesti u vezu lirska usmena pjesma „Mladi mujezini“,koju je zabilježio Muhamed Dželaludin Kurt početkom XX. st., i Humina pjesma „Griješ-ni mujezin“ ostaje otvoreno pitanje, ali je sasvim sigurno da je mladi i talentirani Humoimao priliku pročitati i ovu i sve druge lirske pjesme nastale na ovom prostoru, biti njihovtumač i oštri kritičar. U historiji književnosti, i poetii uopće, poznato je koliko je Humobio vezan za sevdalinku, koristio se njenim simbolima i melodijskim obrasima.

U obje pjesme motiv i ambijent su tipično muslimanski; ispjevane su u ormi izrav-

nog obraćanja; u prvoj Karađoz-begovoj džamiji, a u drugoj voljenoj fatimi; „krivi“su u obje đerzi mujezini jer vole s munare gledati lijepe djevojke, mlade pušćenie il’nevjeste skoro dovedene i tako narušavati vrhovni prinip vjere, zaboravljajući na Bogau momentu kad skrušenost prema Jedinom nadjačava „čulna žudnja“9 prema ovoze-maljskoj ženi stvarnoj i prepoznatljivoj.

I tako u krug, mujezini i pjesma, džamija i skrušenost, žudnja i strast, čekanje i ne-izvjesnost, događaj i pjesnik, svjedoče o vremenu i u vremenu, o nama dalekim i neu-hvatljivim, i bliskim i neshvatljivim, istovremeno. Sve za ljubav i inat, iz pjesme u pjesmu,iz kruga u krug, dok se i nama kao i njima, u nekom nadolazećem vremenu, ne ispišepjesma i zatvori Vidokrug.

8 Dr. Zilhad Ključanin; Modeli sinkretizirane pobožnosti u poeziji Hamze Hume; Most br. 67 (156),Mostar 2002. str. 82 – 89.9 Muhsin Rizvić; Prenapregnuta čulnost kao opsesija izraza u knjizi Sabrana djela Hamze Hume, Svje-tlost, Sarajevo, 1976. god.




fabijan LOVRIĆ

Govor pjesme ili paradigmapoetike u pjesničkom umijeću Vladić, Vlado: Teret smrtnoga života: 130 mm x 210 mm, tvrdiuvez, 136 str. : Vlastita naklada Vlado Vladić; Zagreb, 2008.

Imamo autora potvrđenog dara, intelektuala koji je uspješan: pjesnik, ilozo,teolog i prevoditelj. Rođen 1967. Prevodi s češkoga, engleskog, njemačkog, poljskog,slovačkog i slovenskog jezika. Službeni je prevoditelj pri Ministarstvu vanjskih poslova ieuropskih integraija za prevođenje pravne stečevine Europske Unije na hrvatski jezik,ali posebie je interesantan i znakovit njegov analitičko-ilozoski rad, bilo da se radio pojmovnom, bilo o nekom drugom interesnom pitanju unaprijed određenom. Zatokod njega možemo pronaći tekstove pjesama i humanističke tekstove u jednoj knjizi.Njegova ilozoija nije pojasniti napisano, nego prepoznavanje aktualne teme koju trebapodastrijeti kroz prilagodbu vremena. Vrijeme mijenja potrebe i aktualnosti, dok ježivotna protočnost prilično jasna u svojoj dužini u kojoj smrt nikako ne možemo izbjeći.

Ali niti život ne možemo, ili nismo mogli, izbjeći. Petar Šegedin reče: „Nema spasa odživota“, što se može prepoznati i u naslovu Vladićeve knjige: „Teret smrtnoga života“.

Vječnu ilozosku temu o životu, smislu, naporima koje čovjek čini kako bi mu životbio ugodniji, sve vrijednosti spoznajnog, sve je to ništavno pred liem smrti, ako smrtpostavi kao krajnji i konačan ilj. Nekima se smrt čini kao realna postavka, odnosno,postavka koja ubija u njima svaki kreativan napor, jer; zašto graditi kada smrt sve ruši.Ovdje se treba upitati: Zašto su ljudi takvi? Gdje je ta humanost, ljepota, umjetnost i tkoodređuje vrijednosti? Znaju li oni koji vrednuju mjerila? Jesu li mjerila po mjeri čovjeka,svakoga čovjeka? Kako se služimo emoionalnom inteligenijom i koliko smo spremnipotisnuti kruta pravila stručnosti u korist ljepote u čovjeku?...

U praktičnom dijelu, gdje su autorove pjesme, pronalazimo stihovne zapise autoroveintime. Osjećaji traže tematske oslone, pletu stilski okvir riječi koje prenose energijuporuke, te tako uspostavljaju jasan, izravan kontakt s čitateljevom uobraziljom. Tekpotpuno prenesena poruka izaziva u čitatelju osjećaje koji su reakija umjetničkognastojanja za komunikaijom. Sam kontakt može biti i kontakt s pjesmom ili kontaktpjesmom: „Pjesme najprije nema zato što je nema, / kao da je nikada nije bilo niti ćeikada biti. / Pjesme potom nema zato što je bila, / kao da uglavnom mora ne biti, dabi uopće mogla biti. / Pjesme napokon nema ni onda kada nema ništa osim nje, / kao




da je sve pjesma pa to ne mora biti još i ona sama.“... ( 5. str. ). Otkuda početi nakonovih stihova? Kako čitati i prepoznati čitljivo, namijenjeno nama; Jer, sigurno, sve nijenamijenjeno nama? Pjesma je dar, i kao takva pripada domeni ljepote. Pjesniima jeodavno postalo jasno kako se najbolje sporazumijevaju s drugima kroz pjesmu. Zatotako uporno pišu. Način na koji to čine počesto je udaljen od onoga kome žele prenijetisvoju poruku. Slikovno i pojmovno počesto nisu u službi sklada. Ali, ovdje imamo sve

elemente kako bi opravdali suvislost, ili pokazivošću ubrzati reepijske zaključke kakobi isto dokučili drugi, ili, sami stvorili ljepotu za sebe, prije svega, ako je kritičar ponudiovaljane, dostojanstvene i dostojno pokazive uzorke.

Pesimistički okvir ovih pjesama nije trajan, niti okvirno čvrst, nego plastična inačiahtijenja da se iz njega izvuče, preobrati smisao za vječnim, a upozori na prolaznostizemaljskoga života:

TERET SMRTNOGA ŽIVOTAPod kona veljače, nadomak proljećakroz zavjese se probije izvjesnost

da će zima još jednom doživjeti porazi da ćeš još jednom biti izložen prividu života...(7. str.)

Izravno obraćanje sugovorniku, nekom bezimenom, daje semiotičku tangentu općegobraćanja, te tako postaje jasno kako je govor upućen svima, jer dolazi od ON, a neod JA, dajući pri tome prednost životu na zemlji, putem trajnosti godišnjih doba, ali ipotirući taj isti zemaljski život spram višega ilja, spram vječnog koje je u čovjeku, ikoje može ostvariti djelom. Tako pjesnik daje uzvišeno mjesto životu kroz djelo vrijednodivljenja, koje će ostati u trajnosti, do podnošljivosti u životu na zemlji, opterećenogsvakodneviom. Ako se u samoći oslonimo na sustavno razmišljanje o određenom

problemu, zasigurno će nas tok misli, svojim neshvatljivim slijedom, odvući na terensmisla i besmisla, volje za životom i tlapnje, mogućnosti i nemogućnosti, ispraznostii bogatstva koje sobom nosi život. Problemska umreženost i opetovano rješavanjesvakodnevnih radnji udaljavaju čovjeka od njega samoga.

Trčeći za drugim, čovjek ne vidi sebe, ili, trčeći za drugim, čovjek ne vidi prvo.Trebalo bi stvoriti određeni štit od onoga što želi zagospodariti tobom. Ali kako:

„Dan postane tijesan za sva obećanja, / čija se ostvarenja preliju preko noći / i pretvoreu štit moga života / tako pouzdan - / da se učini posve suvišan. (8. str.). Nisu li ovikontrapunktovi simboli prepoznavanja određene poetike kojom nam pjesnik želi što

jasnije prenijeti svoju misao, snagu misli iznijetu točnim rečeničnim konstrukijama, bez

suviška. Rečeniama se ne želi dopasti kitnjom, nego smislenošću i britkom misli kojaprati temu kroz varijaije za i protiv, ali nikada protiv ne vremenskih djela koje čovjekmože ostvariti i roditi se u novom životu. Taj poriv je toliko snažan da se pjesnik pita:„Otkuda snaga da se potisne ono neotklonjivo – smrt?!“. (9. str.).

O smrti ne znamo ništa, ali tko ima hrabrosti reći kako o životu zna mnogo? Zatopjesnik veliča vječno. To vječno je ispred i iza, prije i poslije, ali i u spoznaji ostvarenevrijednosti:................................................




A dovoljno je da umre samo jedan od nasda u svemu što jesmo budemo potisnutiizvan svega – i samog postojanja,i ikakve želje za ičim....

(9. str.)

Pjesnikov smisao nije u apatiji i predaji, nego u voljnom činu rada koji će oplemenitikreaijom djela. Apatija je zamka koja često opsjeda: „Izmoren, legao sam pred televizor/ i buljio u neki akijski ilm...“. (10. str.). Idejno, sve pjesme su zralan odraz moralnihnačela izravno naslijeđenih iz teološkoga i ilozoskog, iz enomenologije sveprisutnostikao vječitog u trajanju svijeta. Da je to tako, možemo početi od naslovljenih tema, i nenekim određenim slijedom, nego nasume otvorenom straniom (negdje oko sredineknjige): „S onu stranu smrtnosti (52. str.), Smisao (53. str.), Naleti neočekivanosti (66.str.), Da radost bude veća (67. str.), i tako lijevo ili desno, Vladić uspješno vlada bitnim,estetskim i humanim prikazom impresija.

A što je sve bitak? Odgovor treba potražiti onkraj onostranog? To vječno čovjekovo

traženje, vječno je izvorište razvoja ideje misli. Tu je Vladić smion, jedinstven, odvažan,metodski ustrajan, ali i znala koji poznaje granie mogućeg. Zbog toga je on rijetkosti vrijednost u književnoj pojavnosti.

Tu su i ljudi.Njihova lia, glasovi, pokretipodsjećaju na umor, nervozu, planove...ali nema ni spomena o smrti.

(11. str.)

Svaka tema je pod paskom ideje o višem, svjetlijem, značenjskom s temeljem određene

prispodobe, a onda autor, ili bolje reći njegov imaginarni svijet, razvija slojeve tematskihsvjetova i podređuje ih suvislom svijetu stvarnosti. U svemu, osnovna je motivska nitsmisao života, materijalizaija i biološki kraj koji je neizbježan, opominjući u onomsmislu u kojem bi se čovjek trebao zamisliti nad samim sobom i svojim postupima. Tajosjećaj progoni autorov stvaralački i životni ego držeći ga čvrsto na zemlji, ali i tražećiizlaz u dijalogu s mislima: „Jednom ću nakon posla, zabave, predavanja - / gotovonaslijepo sjesti u dobro poznati vlak / i htjeti htijenjem koje je već prebrisano navikom/ da me dostavi tamo gdje se odmara i trijezni – domu.“ (13. str.). Moglo bi se rećikako autor bježi u okrilje poznatog i umirujućeg, gdje će toplina prepoznatog pridonijetiopuštenoj atmoseri gdje će se misli srediti same po sebi, međutim, misli su onaj proes

što ga se ne možemo riješiti.Misliti – znači podnositi život sa svim manama i vrlinama; ustrajati.Ustrajati; između trajnosti i beskonačnosti, protiv napada i protiv nekorektne obrane

tražeći najljepši smisao sredine koji ostaje blistavo nepromjenjiv poput plemenite oštrienepresušne rijeke života, što jest, i što zovemo – stvarnost: „Tko će znati nije li dragi ludiBerkeley bio u pravu / kada je tvrdio, ako je tvrdio, da stvarnost postoji / samo onda dok jumi promatramo?!“ (15. str.). Promjene koje su učinjene pojavom čovjeka samo su učinjenepojavom čovjeka; prije i poslije pojave čovjeka ulia je do detalja ista. Psihološki trenutak




pune ulie odzvanja u nama puninom i kada je ulia pusta. Ipak, postoji li takva statika, ili jesve podložno proesu, pa i kada ne vidimo promjene? Živi svijet je nemoćan u promjenama

jer su one dio njega, ali niti kemijski spojevi nisu izvan reakijskih djelovanja. Tako se materijai svijest pretvaraju u oblike nove energije, u realne potrebe i reakije izazvane suvislim:

Otiđem s malom kćerkom

nedaleko od kuće, nedaleko od šume,nedaleko od ljudi, nedaleko od grada...U jednom trenu sakrijem se iza žbuna i motrim na nju:sigurna da sam tu, bezbrižno se igra s travom vijećemsve dok... me nije potražila pogledom- očaj!!!!

(17. str.)

Ova posljednja riječ jednostavno ne ostavlja čitatelju mogućnost kreaije slika i zaklju-čaka. Uvijek sam se pitao, zašto pjesnii (ne svi) moraju ići u pojašnjenja, baš kao što ov-

dje riječ „očaj“ narušava senzibilitet ljepote u kojoj bi oživio svijet čitatelja tražeći rješenja,odgovor, način da i sam postane pjesnik i dovrši jednu blistavu misao na sebi svojstvennačin. Trebalo je ostaviti sliku djevojčie u igri koja je izgubila sigurnost (što je autor i htio iučinio), ali dopustiti i čitatelju ostatak užitka. Tek tada, kada čitatelj sam oblikuje slike, po-stiže puninu zadovoljstva, doživljava ljepotu i priznaje umjetnost riječi koja u njemu izazvaraskoš prikaza kroz čin lijepe književnosti, kroz poetiku koja oplemenjuje. Ipak, možda jemoj pristup usamljen, ali je to osjećaj iz nutrine, koji nije čin voljne radnje, nego emoio-nalne inteligenije koja se budi i upozorava na druge i drukčije mogućnosti poetike.

Dubok je korijen vjere i vjerničkoga iskustva usađen u etički i estetski smisao odno-sa, pa i u samu gradbu tematskih jelina u kojima se vidljivo prepoznaju, izravno ih nudiautor, kako bi zaokružio započetu misao, priveo temu i ideju željenom kraju:

......................................................

Oče sviju nas i Oče moj,koji si dao da možemo vidjeti a Sebe učinio nevidljivim,ako je igra i šala – predugo traje...Pokaži se!- ili nam daj snagu da svemu okrenemo leđai bezbrižno se igramo do Tvogapovratka...

(18. str.) Vjera u Božju moć je deinitivna, ali čovjeku često nedokučiva u zemaljskom životu,

i tu nastupa određena kolebljivost, jer ako jesam, a jesam, onda moje molitve i mojadjela trebaju doći do tvoga sra, Gospode. Ovo potvrđuje i stih: „A gdje su moji kliktajimom životu?“ (19. str.).

Česti su urbani motivi izvorom za ilozoski odnos iz kojega pjesnik umrežujetematsku potrebu, ali ne opisno, nego tražeći i pronalazeći određeni karakterni smisao




prostora („samoća“), ili, („ duga nepregledna ulia“) dozirajući psihološki eekt: „Kaošto nakon novogodišnje noći zaostali svjetluavi ukrasi / svjedoče da je ono radi čegasu postavljeni osuđeno na izostanak!“ (21. str.). Isto je s pojmovima koji određuju,dok kod Vladića ti odredivi pojmovi prelaze u ilozoske inačie, simbole... Kod njega:„Ponekad stvari postanu odveć stvari, / kao da bi i tebe htjele u stvar pretvoriti.“ (22.str.), da bi na kraju iste pjesme („Stvari“) slijedio uznositi etički zaključak: „... naša će

nestvarnost zasjati kao život!“. (22. str.).Gledajući opću sliku posljednjeg desetljeća u hrvatskoj književnosti, etički kodeks

dobija sliku „etičkog doba“ na književnoj seni. Nikada čovjeku nije trebalo više hrabrostiza život nego na prijelomu iz drugog u treći milenij – nikada. Bjesomučan protok inormaijaučinio je svoje. Agresija TV vladavine je pokrila, zarobila čovjeka u krletku stana, otuđilaod prirode i uvela vrijednosti urbanih građevina, betona, kapitala, nesvakidašnjihoblika, a kultura nemogućeg i neprihvatljivog oku čovjeka došla je kroz olimpijske stazepostmoderne do onih koji odlučuju, ali im nije stalo, ili nikada nisu imali senzibilitet spramljepote kulturnih osjetila koje u čovjekovu svijest unose poznati reeptori. Jednostavnost

je postala prezrena i protjerana u patetiku, a neobjašnjive zamršenosti ustoličene kao

vrijednosti. Trgovina dijelovima ovladala je svugdje: od mediine (ljudski dijelovi), dokulture u svim segmentima, preko športa, kontroliranih ratova, doziranoga straha...Vratimo se određenom početku, iako mislim da niti ovaj ulomak, baš ovdje i kod

ovog autora, nije višak, nego slijed razmišljanja izazvanog iz semiotičkog zračenjanjegovih stihova, njegovoga rada u ijelosti, ako imam pravo to tvrditi poznavajućitek dio stvaralaštva: „ Dan mi je razbijen neosmišljenim odlaskom u grad,“... (23. str.).Iako neosmišljen, odlazak u grad ima svoje sadržaje, a intelektuala poput Vladića,traži u svemu uzvišeni smisao. Ono što je nama obično i neprimijetno, za njega jeizvor nesvakidašnjih inormaija i mogućnost kreativnih konstrukija čiji idejni smisaooživljava kroz pjesničku ormu: „Noć je isključila prisutnost svijeta, kreveta, tijela i samusebe / - samo ja i 4: 05 svijetlimo povezani jednim pogledom...“ (26. str.). Osamljenost

čovjeka od čovjeka, u svim dobnim graniama, počesto je motiv kojim se služi, a što jeposebie vidljivo u pjesmi „ POSTOJI LI SUSJED?“. (27. str.).

Očita uronjenost u životne potrebe bliska je u pjesmi:

ZAŠTO?

Zašto dani, zašto mjesei, zašto godišnja dobaimaju imena,kada su tako nepostojani.Dok kažeš utorak, već je petak;

dok kažeš travanj, već je studeni;dok kažeš proljeće, već je zima...zašto riječi, imena,kad za stvarnošću ne prestaju zaostajati?!Dok kažeš žudnja, već je zaborav.Možda je najbolje i ne reći ništa,ne odsijeati se riječju odšto god da jest ili nije...




Ali zar je na čovjeku da govori što je najbolje,dok je pod prijetnjom najgoreg?!Dok kažeš život, već je smrt...

(28. str.).

Ovo može biti geneza Vladićeve opsesije zanimljivostima, izazovima života između smi-

sla i besmisla, između mističnoga i vjerničkoga iskustva, između uzvišenoga i zemaljskoga.Te stalne paradigme proturječnosti suvisli su govor autora i njegovih preokupaija, potrebaintelektuala za komunikaijom sa stvarnim i postavljanjem tangentnih parametara s utjea-

jem čovjekove svijesti i utjeajem na čovjekovu svijest u razumijevanju sveukupnosti kakobi život na zemlji učinili sebi bližim, sebi podnošljivijim. Zato se ne može reći kako imamopesimista, nego onoga koji kroz pesimizam provlači zlatnu nit optimističkih tkanja, iako semnogi, dok budu čitali, neće moći odreći Nietzshea1, za kojega bih rekao kako je najvjernijiilozo slike vremena u kojem je živio, a nalijepljeni „nihilizam“ nije jedino što se može iščitatii što mnogi čine kada je ovaj ilozo u pitanju. Mnoge zaokupljenosti onih koji, vječno raz-mišljaju, vječno tragaju za novim, nepredvidive su tematske minijature. Oni bilježe bljesak,

drhtaj, enomen mogućeg dozivajući budućnost ili rpeći prošlost. Trenutak je izvor njihoverijeke. To je voda života kojoj vjeruju, koju prepoznaju i iz koje se napaja njihova žednauobrazilja svevremenosti.

Upozoravajući na vječitu nazočnost smrti, autor stvara nesvakidašnji osjećaj postoja-nja života i vrijednosti koje život sam po sebi jest. Kada pjeva o mladosti, kao da govori:ne gordi se, ne budi ohol, gdje ti je privrženost Bogu, poštuj bližnjega svog, ne ijenimaterijalna dobra više od iskrenog prijatelja: „ Ah, ta sumnja u vrijednost blizine, / nije li toznak da je smrt već nastupila.... // Nije li strah da ne bude znak da već jest?!“ (31. str.).

Život je vrijednost za koju nismo sigurni može li se ponoviti?

Trenutak kada autor prelazi na ljubavne teme nisu udaljile idejni obol autora rno-bi-

jelo, gdje rno čini podlogu na kojoj se izgrađuje svjetlost. Razdori nisu za razdvajanje,nego za uočavanje razlika kako bi se uočile slabosti: .... „da dođe na red korak ususret

jedno drugome, / da se izgovore riječi koje će se čuti, razumjeti, / nezaboravno.“ (33.str.). Komparativno je stanje opsesije smrću čiju odmjerenu temu, „Prestravi te uzalud-nost života“, prati vjerno idejno tkanje onkraj stvarnog početka:

To je moglo biti u prolazu kroz Arles, u vožnji kraj Balatonaili nadomak Savskoga gaja...To je moglo biti u snu, ali i u tramvaju- a i tramvaj je mogao biti u snu i san u tramvaju.

(41. str.),1 Friedrich Neitzsche - Po stilu svoga pisanja, Neitzshe (1844. - 1900.) predstavlja posebnu pojavuu ilozoiji. Pisao je u aorizmima, metaorama i kratkim razmišljanjima, ne izgrađujući ilozoski sustavpoput npr. Hegela. Njegova tema je duboko nezadovoljstvo načinom mišljenja i življenja u njegovomvremenu. Nije se raspravljao s drugim ilozoima, nego s usvojenim, uobičajenim “duhom vremena”.Smatrao je da su individualnost i strast potisnuti kulturnim modelom koji potiče ne misaono uklapanje upostojeći moral i društvene norme. Najpoznatije Neitzsheove knjige su Tako je govorio Zaratustra, Volja

za moć, S one strane dobra i zla i Genealogija morala.Iznad svega, pripisuje mu se i tamna strana misli, te kritika vremena u kojem je živio.




Kako bi izgradio lik POBJEDE na kraju iste pjesme: „No, bilo je tu i još nešto – kaoprkos i ponos, / kao da si dio sebe uspio sakriti od ništavila, / ali to još ne uspijevašpokazati na izrazu lia...“ U predočenom slijedu je davno usvojena slika stvaranja svi-

jeta i osvjetljenje tame kao nepoznanie iz koje mistično nastaje SVIJET dobrostivomnakanom Boga. Takav etički kodeks prepoznat je i usvojen iz okrilja obiteljskih tradiijai teološko-ilozoskih nastojanja sumnje iz koje kod ovog autora izrasta odrediva per-

spektiva moralnih načela kako bi čovjek osjetio zadovoljstvo i poštivanje osobnosti.Narativni postupak počinje od bližeg i poznatog, kako bi konentričnim slijedom širio

temu u službi ideje: ...„da bude prilika ... našega života!“ (45. str.). Pri tome, autor jesuviše osviješten da bi se moglo govoriti o slučajnom uzorku. Toliko je ponovljenih pri-mjera da se mora priznati kako Vladić suvereno i suvremeno vlada pjesničkim zanatomi da mu to umijeće osigurava bitno mjesto u hrvatskoj književnosti.

Psihološke analize, sadržaji snova ostavljeni sami po sebi dodiru jasnoće iskaza,čest su instrumentarij pjesničke tvorbe. Razgovor s onostranim, određena misaona us-postava dijaloga, nije samo produkt snova. Veza postoji od neživog do živog, od znakakoji je polazište kako bi se krenulo u točno određenom smjeru. Nema lutanja niti gublje-

nja vremena u pronalaženju smisla. Sve teče kao na eluloidnoj vrpi, slike pokazujuodređenim slijedom kako bi uslijedio zaključak općeg dojma: ...„razapet između suzai zova!“. (47. str.). Kod Vladića sve upućuje na enomenologiju vjere, vjerničkoga isku-stva, biblijskih postulata, Kristovog puta, stvaranje Svijeta, pravde i vjere u pravednost,opreza koji mora biti vječito nazočan kako bi se spriječilo zlo, loši utjeaji, poroi, čak imisao ako je izvan etičkih i estetskih načela: ....„ kristalna jasnoća volje za životom,“...(55. str.), ili „ Može li ikada biti kasno / i što vrijeme znači za nagovještaj vječnosti?“ (57.str.). Pjesnik vrijeme podrazumijeva kao nemjerljivu konstantu, a jedinične vrijednostisu samo za prolazne živote u kojima počesto zagospodare znakovitosti, opčinjenostiprirodnim enomenima koji napajaju energijom i krijepe misli: ... „povrh mjesta koje jenekoć pripadalo njemu / raskrililo se zvjezdano nebo - // toliko sjaja, toliko sjaja...“. (60.

str.). Osjećaj za slikovnim ne prelazi granie dopadnosti, nego pojačava slikom doživ-ljajni svijet svjetlosnim eektima. Što je sve u pjesnikovom svijetu dokučivo? Moždanajbolje kaže on sam: „Nema nikoga, a ne mogu se maknuti od punine!“. (61. str.).

Ustvrdio sam već, tražiti u sebi! Tražiti odgovor i čuti govor. Govor će odvesti do rje-šenja ukoliko ga znamo čuti, prepoznati boju, glazbu, jezik, misao i prenijeti u stihovnuormu. Vladić je rijetkost suvremenog pjesništva koji svoje teme oblikuje uzvišenim etič-kim normativom, nekako, više osjećajem nego zanatskom gradnjom, iako i za to trebaodređeni senzibilitet nutrine: „ To se događa na putovanju kada u slobodi narastemtoliko / da svaki izbor postaje potvrda života.“. (63. str.).

U obiteljskim gibljivostima mnoštvo je simbolike, ponašanja, psiholoških trenutaka koji

privlače autora i koji sličiu prepoznatog usustavljuje u opće, sveprihvatljivo. Njegove očisu širom otvorene u vječitoj povezanosti stvari, pojmova i ljudi, sastavniama smrti i životakoje ne razdvaja nego sjedinjuje u život različitog intenziteta dajući i jednom i drugomvrijednost kroz prizmu duhovne trajnosti, umjetničke ljepote koja nadvisuje i nadživljujesvog tvora, osigurava mu vječnost: „Doista, svi smo djea Svemoći!“. (70. str.).

Književne vrijednosti, stvarnost o vrijednostima koje neki nose u sebi, oslikane su u,„Pjesničke knjige“, pjesmi posvećenoj A. M. Wierzbikom:.......................................................




„ – razmijenismo pjesničke knjige! -pokret od ruke do ruke bješe kratak i brz,kao da je riječ o dragojenosti za koju nitko ne zna,ali čija je veličina tolika da se izdaje sama od sebe...“.

(78. str.)Sigurno je da se književna vrijednost Vladića nameće sama od sebe!

2.

Drugi dio knjige autor je upotpunio, Poetika kao mišljenje pjesme II (Od pjesničkogastvaralaštva do istine o čovjeku) s nadnevkom od rujna 2008. (od 81. – 129. str.), što jehrabar izazov još od slavnog Aristotelova djela „O pjesničkome umijeću“. Suvremenipjesnii su pisanu retoriku zamijenili govornom, jer govor obično ne ostavlja trag. Zašto

je to tako i zašto smo nezadovoljni položajem pjesništva u žanru lijepe književnosti, ili tajproblem gledamo iz sjenke osobnog kuta i iskustva nezadovoljni pomaima koji namse čine obezvrijeđenima, ili je problem jasniji, vidljiviji kroz način kojim priopćavamo

određeno konzumentima takvoga rada, umjetničkoga pregnuća čija je gorljivostnedostatna da izazove pozitivnu energiju budućeg, aktualnog čitatelja? Misli li Vladićtako kada kaže: „Pjesništvo nama govori, a mi o pjesništvu govorimo – a oboje se rađa inarasta istodobno. Tek kada postanemo sposobni govoriti o pjesništvu, pjesništvo namprogovara. Što smo više sposobni, više nam govori.“? (81. str.).

Dobro je što se služi samo svojim projenama, samo svojim stavom, smislom iiskustvom, osjećajem za ono što jest bit pjesme i što bi trebala biti reepija do sračitateljstva. Svoja iskrena razmišljanja, stavove o pjesništvu, podijelio je na interesnapitanja: „ Stvaralaštvo – vjerodostojno ljudsko, Privlačnost, Razumljivost, Vremenitosti vječnost, Novost, Učinkovitost, Nedokidivost motiva, Smrtnost kao motiv, Idejna slikasvijeta i pjesma, Katoličko pjesništvo, Različite određenosti katoličkoga pjesništva,

Na konu“, čineći prosudbeno-analitički vijena interesnih osjetilnosti po određenimpitanjima, služeći se ponegdje i komparativnim prijedlošima: „Govoriti o pjesništvu nijemoguće a da to ujedno najbitnijim dijelom ne bude i govor o svakom vjerodostojnomljudskom činu, koji je vjerodostojan jedino ako je stvaralački. Stvaralaštvo je čudan spojpasivnosti i aktivnosti, izloženosti i zauzetosti – i jedan i drugi pol u njemu je očitovando krajnosti, a ipak nimalo na štetu njihove oprečnosti, neupitne razgraničenosti, ali inerazdruživosti.“ (82. str.). Ovakva složenost je pitanje na koje treba tražiti odgovor, ako

je moguć opći, jer svaki pojedinačni sud je osobeno pitanje za sebe. Dakle, odgovor jenegdje, između.

Pjesništvo, potreba za pjesništvom je ono što nas drži u domeni akije stvaranja,

oslobađanja suviška energije koju pojedina nosi u sebi i čiji senzibilitet ispoljava svojukreativnu potrebu kao stvaralački čin, i čijega se nagona ne može osloboditi ako jeistinski izazvan potrebom za komunikaijom takve vrste, što je kod pjesnika osjećajstvarnosti i potrebe koje se ne može osloboditi osim pisanjem: „Pjesništvo nas uči nesamo da se čovjek ne smije zauzimati izvan stvaralaštva, nego i da svaki čovjek možestvarati. Pjesništvo je u tom smislu puno optimizma.“ (83. str.).

Kao i svugdje, i u pjesništvu dolazi do uspona i padova, bilo da se radi o idejnomgubitku ili jednostavno nedostatku teme koja postaje površna, već obrađena, a onda




dolazi do jezične ukočenosti i gubitka raskoši meta-jezika, kada slike nestanu i kadase pjesničko umijeće svede na patetičku opisnost bez umjetničkog i estetskog dojma.Utjeaji izvana su veoma bitni: „ To da se život dobrim dijelom mora odvijati mimo takopostavljena uvjeta u stvaralaštvu – to niti je istina niti se time razgraničuje čovjekovopolje odgovornosti – unatoč tomu što se činjenično odvija.“ (83. str.).

Stvarnost i stvaralački čin pjesništva imaju neraskidivu vezu. Promjene raspoloženjaizazvana izvanjskim, nekim stvarnim događajem, mijenjaju i psihološki svijet iz kojegadolaze emoionalna viđenja drukčija, u zavisnosti od radosnog ili tužnog utjeajaizvana. Ako ovome dodamo mogućnost stvaralačkoga, kao da dolazimo do negaije.Izazvana raspoloženja bi trebala omesti stvaralački čin, što nije prihvatljivo, kao i kada bise tvrdilo kako upravo intenzivna promjena raspoloženja stvaraju volju za stvaralačkimizrazom: „Kada bi stvaralačka moć izvorno bila moć čovjeka, onda čovjek ni u jednomtrenutku ne bi mogao ništa drugo do li stvarati.“ (86. str.). Uzmimo ovaj enomenološkitrenutak kao moguć čin čovjekovog stvaralačkog, ali, ostaje pitanje: može li se na takavnačin postići „ privlačnost“? Kome je privlačnost sklona? Donosi li, može li donijetiumjetničku vrijednost? Ovdje bi to trebalo biti osnovno, a ne lament o privlačnosti koja

sama po sebi ne služi svrsi: „Prava privlačnost jest ona koja se kroz pjesmu otkrivau samom sebi, tako da se nastavlja u njoj i od nje živjeti, bez razvijanja bilo kakveovisnosti o samoj pjesmi koja ju je prouzročila.“ (87. – 88. str.).

Bila privlačnost ili ne, bili za određenu misao i njezin slijed ili suprotno, moramose složiti kako Vladić ima stil koji suvislo gospodari temom i ostvaruje idejna načeladubokom promišljenošću o bitku svih umreženosti, pa to čini i sada, kada je u pitanjupjesma i odnos: pjesnik, pjesma, čitatelj. Ovakav tekst je već duže vrijeme trebaointeresu književne sene. Zato je dobro da je došao iz promišljanja ilozoa, etičara iknjiževnika, u jednoj osobi, a razlogom je što pjesništvo već duže vrijeme doživljava očitpad popularnosti kada su suvremeni pjesnii u pitanju: „Privlačnost pjesme, da sažmem,privlači čovjeka samo zato da bi ga privukla njemu samome, dozvala u njegovu čestitosti jelovitost, zaijelila ga, i tako otklonila svako rastojanje između njega i života. To jestvar trenutka, ali u pitanju je takva kakvoća za koju trajanje ne može biti mjerilo.“ (89.str.). Ovdje se radi o vrhunskom djelu neprolaznih umjetničkih vrijednosti, za što postojii opravdanost i odgovornost, ali kako i tko je sposoban učiniti takvo što? Koliko se rađaistinskih pjesnika s unaprijed određenim smislom za stvaralačko i lijepo, a koliko onihkoji odrede zadatak i kojima pjesništvo posluži do određene granie na putu do ilja,a zatim ga prezreno odbae? Prvi žive pod vampirizmom svoga bogatog duha, a drugisu dio tog vampirizma nad svojim duhom, pjesmom, umjetnošću uopće, imajući predsobom materijalnu vrijednost ilja.

Prateći slijed, nailazimo na „Razumljivost“. Razumljivost dolazi i od naše mogućnosti

zapažanja, našega senzibiliteta za lijepim, jednostavnim, prirodnim i bliskim, ostvarenimne samo kroz umjetničko djelo, kroz pjesmu, nego i kroz našu moć i uzbuđenja kojeizazove nesvakidašnji utjeaj djela koje nam se čini poznato, blisko, razumljivo i tolikorealno i neopterećeno da postaje dio nas samih, mijenja naš pogled na svijet i odnosespram vrijednosti. I o tome Vladić govori iz rakursa etičnosti i iskustva: „Ono što jenerazumljivo ne može nikoga privući.“ (90. str.). Ova osobna perspektiva perepijeupućuje kako pjesničko umijeće treba biti jednostavno izrečeno kako bi bilo razumljivo,blisko čitatelju i upotpunilo njegov doživljajni svijet promjenama raspoloženja. Svakom




čitatelju se neka slika, stih, urezao u pamćenje i može nebrojeno puta ponoviti isto, asamo je jednom pročitao ili čuo rečeno. Moć slikovnog je trajno: „Na primjer: premdase na misu, liturgiju, može gledati kao na jelokupno umjetničko djelo; glazbeno,pjesničko, slikovno, oblikovno, dramatsko itd. – koje je kroz stoljeća kultiviralo tolikeduše mnogih naroda – jasno je da je srž mise dokučiva kao nešto u službi čega stojesva ta umjetničko-oblikovna očitovanja – a to je spomen i čin Isusove muke, smrti i

Uskrsnuća kao otkupiteljskog čina.“ (91. str.). Što možemo dokučiti u pjesmi? Moželi biti dovoljno ako prepoznamo ormu i kažemo kako to pjesma jest, ili treba tražitismisao poruke iz tijela orme? Za umjetnost, ovo drugo je znakovitije, još ako počivana etičkim načelima, onda je bliže istini, bliže životu i njegovim praktičnostima kojetražimo, bar u ovom slučaju, jer jasno je kako postoje i oni koji traže svoj izraz izvanetike, izvan uljudbenog odnosa čovjeka spram subrata mu, po volji Boga kroz sloboduduha i tijela.

Pjesništvo u sebi nosi „vremenitost i vječnost“ kao dvije paradigme, dva antipodarazličitosti i sličnosti, odbijanja i privlačenja što proizlazi iz uzajamnosti. Vremenitost

je trenutak stvaranja, mjesto, ideja izazvana tematskim viđenjem, a ako je umjetnički

uprizorena skladom slika i neobičnošću riječi koje prepoznajemo u tekstu kao službuljepoti, onda postoji vjerojatnoća prelaska u vječnost. Ako pjesnik ostvari prvo, namećese drugo. Dobra pjesma se nametne sama, čitanjem ju doživljavamo, uzbuđujemonaš doživljajni svijet, spoznajemo novo kroz zadovoljstvo. To zadovoljstvo daje trajnepromjene kroz napamćeno iskustvo: „ Jednom pjesma – zauvijek pjesma.“ (92. str.).Sigurno je kako će se pjesništvo održati unatoč promjenama i zahtjevima, unatočormi i tematskom interesu. Oduvijek je bilo i u budućnosti će biti onih koji osjećajusredinu, osjećaju svježinu jezika, te će na sebi svojstven način izvršiti zadatak pjesničkekomunikaije na upečatljivo slikovan način. Tako iz osobnosti autora izniču novostidrukčijeg načina priopćavanja, dok pjesnička orma, tema i ideja mogu imati isteosnove. Ovdje Vladić govori o onome što je „ novost“, praveći komparativan primjer

između Béquerove pjesme „ Ako na ljuljanje...“ i A. B. Šimićeve „Povratak“, na 95.stranii, dajući primat pjesniku i njegovom unutarnjem doživljajnom svijetu koji seostvaruje u svezi s izvanjskim: „Ta izvorna obdarenost pjesmom, koju onda pjesniksamo razlaže u stihove a nama se očituje kao novo očitovanje privlačnosti, moguća jesamo zahvaljujući strogo određenoj, ali neizreivoj, mjeri prisutnosti/odsutnosti samogapjesnika u njezinu nastanku.“ (95. str.).

Po Vladiću, „novost“ dolazi od „privlačnosti“, a u svemu treba se čuvati viška,ponavljanja, nepotrebnih opisa, a stvaralačkoj snazi pridodati istinski i metaizički svijetčovjekov; bolje reći, pjesnikov.

„Učinkovitost“ dolazi od snage privlačnosti, a sveukupnost čina ima utjeaja

na društvene gibljivosti. U slojevitim umreženostima pjesništvo je sveukupnoststvaralačkog, kreativno uspješnog materijaliziranja teme, ideje i estetske ljepote kojazadovoljava čitalačke potrebe. Otuda i jest njezina učinkovitost i snaga učinkovitosti:„Učinkovitost pjesništva stoga, ipak, može značiti ormiranje čovjeka kroz pjesništvo – aonda i društva, zajednie, budućnosti.“ (100. str.).

O „nedokidivosti motiva“ ovdje se govori o osobnom iskustvu samoga autora Vladićakao pjesnika: „U mom pjesništvu, u svakoj pjesmi motiv je u samom začetku uzdignutna najopćenitiju razinu, na razinu vlastite nedokidivosti.“ (101. str.). Isto bi za sebe mogli




reći gotovo svi pjesnii? Vladićev pjesnički motiv u ovoj knjizi je motiv smrti, što ustvrđujei sam, a što je uočljivo pri čitanju, međutim, smrt kod njega u ovoj knjizi, nije gubitak, nijeništavilo, nije rnilo, nego prelazak u drugo stanje bitka, stanje duha i duhovnih vrijednostividljivih kroz ostavljeno djelo: „Hegelovo mišljenje da će umjetnost okončati tako što ćeprestati biti značajna za najdublje težnje ljudskoga duha nije predvidjelo mogućnost daumjetnost, pogotovu pjesništvo, ne ustrojava sebe na površini ljudskoga života kroz

koju samo letimično zasija ono dubinsko, nego da bude satkana od svih onih ideja kojene mogu izgubiti na značenju za ljudski život sve dok takvoga života uopće ima.“ (103.str.). Lamentirajući nad svojim, vidljivo je i komparativno mišljenje s drugim i drukčijim unakani upečatljivijeg pojašnjenja tematske odrednie, motiva. U ovisnosti o pjesničkojsamostalnosti, tradiijsko praćenje ostvarenih pjesničkih ljepota može biti dobar put ukreaiji samostalnih određenja. Tek ako pjesnik uspije pronaći svoj način izraza pratećisvoj motivski nagon unutarnjeg, pronašao je i određeni put, stil, način da se izražavaprepoznatljivo u jelokupnom stvaralačkom opusu, koji se onda može nazvati njegovim.Vladić ima taj put izgrađen, prepoznatljiv, u suvremenosti i u tradiijskoj niti kojom ostvarujedopadnost. U svemu, motivika je raznorodna, ali može biti i jedinstvena.

„Smrtnost kao motiv“, u odnosu, na život nije, kao što sam već ustvrdio, gubitak,nego mogućnost da se sumiraju vrijednosti i jasno, sistematski predoče. Vladić ilozoskiodvaja smrt od smrtnosti. Smrt je kod njega oblik trajnosti, materijalan, dok je smrtnostreerena intelektualnog, emoionalnog djelovanja i produkta tog djelovanja: „ Doživjeti,osvijestiti, promisliti takvo stanje smrtnoga života koji je ujedno i vlastiti život – eto nasna pragu pjesničkoga duha.“ (106. str.). Dakle, na pragu?... Oprezno od teoretičara iznanstvenika, jer; ništa nije konačno. Sve je dramska nedovršenost u dovršenosti. Svese želi dopasti, biti lijepo, jednostavno, uzvišeno čisto i oslobođeno suviška, baš kaošto to nastoji pjesma, pjesnii, a o čemu, u trenutku očekivanoga prevrata i otklonaiz kandži nerazumljivog antimodernizma nekih autora, ovkva teorijska postavka naosobnom iskustvu zavređuje svaku pohvalu. Kao autor, Vladić to ne čini zbog sebe, nego

žrtvuje sebe zbog drugih. On svoje djelo, svoje umijeće, stavlja na oštriu stvarnosti štotreba biti svjetlo novom. Samo po sebi, sam čin; hrabrost je autora da pokazivo čini nasvom primjeru materijalnog, pjesničkog ostvarenja, iako ima i primjere komparativnogdrugih autora, što je to i kako treba teći misao, kako graditi naraiju da bi pjesmabila dostatna sebi i dopadljiva drugom. Sam pristup otvara otvara temu smrti dajućiprednost životu. Strah gubi utrku i život postaje vrijednost, baš kao što to zapisa pro. dr.s. Mijo Nikić (Vesna Bilić i suradnii: „Izbor tema za satove razrednih odjela“: NakladaLjevak; Zagreb, 2005. u „ Strah“, 205. – 206. str.): „U razmišljenju o strahu ne možemomimoići strah od smrti, jer je on najjači i, po svemu sudeći, nalazi se u korijenu svihnaših svjesnih i nesvjesnih strahova i tjeskoba. Čovjek je biće stvoreno za život, a u isto

vrijeme strukturalno uplašeno i ugroženo smrću. Samo onda kad pobijedi smrt moći ćeosjetiti što znači živjeti bez straha i tjeskobe. Iskrena, autentična ljubav pobjeđuje svakistrah, pa tako i strah od smrti. U ljubavi nema straha.“.

Jasno je kako i pjesnika na stvaranje goni ljubav. Da nije ljubavi, njegova upornost biprestala. Ljubav ima smisao i ilj, a pjesniku je ljepota ljubav a ilj pjesma. Pošto imamopjesnika, onda je jasno što mu ilj jest, a u općem dobru postavlja pitanja i daje suvisleodgovore. On zna da je smrt neminovna, ali je neminovna i kao pokretačka snaga učovjeku kako bi stvorio neprolazno djelo, što želi i što nastoji svaki pjesnik.




Tako dolazimo do „ Idejna slika svijeta i pjesnik.“Pjesmi je tijesno u ljušturi teme, zato slikovno pomaže idejnom rješenju kako bi

se došlo do ljepote zgušnjavanjem ideje u slikovnu riječ. U pjesničkom umijeću iljprelazi iz osobnog doživljajnog u opće, te kao opće dobro utječe na promjene svijeta,ponašanja pojedina, a uzrokom je i pjesnikov pogled u budućnost, slikovna povezniaprošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Sama: „Pjesma kao da nam govori: to nije to, nego

nešto posve drugo, ali ipak to. To može biti to, jedino ako pristane biti posve drugo. Eto,to posve drugo k nama nadolazi kroz pjesmu.“ (109. str.). Kroz pjesmu se relektira idejakoja samo u pjesmi ima svoj puni smisao. Vladić se bavi ovim problemom odvojeno,a onda traži odgovor u kojem bi želio znati što ima prednost: pjesma ili ideja? Uspije lisvaka pjesma ponuditi ideju kao rješenje određenog? Ovdje bih dao prednost talentukoji uspijeva prepoznati trenutak kako bi na osnovi emoionalne inteligenije došaodo ilja, ponudio rješenje. Neke pjesme ne nose u sebi jasnost rješenja, a to je odlikanjihovog tvora. Sam senzibilitet pjesnika, odluka i odlika da se opredijeli, počestoimaju utjeaja na stvaralaštvo.

Vjera donosi uznosite rezultate jer su i same teme priroda visoke etike. Nakon životnog

djela Drage Šimundže: „Bog u djelima hrvatskih književnika xx. stoljeća“, ova temanam je postala mnogo bliža. „Katoličko pjesništvo“ odiše duhom sjete, svetosti, veličineBoga, ali i određenim dostojanstvom koje teži pronaći suvislu mjeru između dobra i zla,između Boga u čovjeku i čovjeka u Bogu: „Pritom se iz svojevrsne, čak i dobrodušne,zastupljenosti ili lažnoga obzira ili stvarne lijenosti i nesposobnosti previđa da je na tajnačin čovječnost ispražnjena od svoga tumačenja, smisla, i da je ispunjenje uvjeta takvoganjezinoga poništenja omogućilo ujedinjenje oprečnosti ili razvodnjenosti oko ničega.Kada se ode korak dalje i čovječno protumači kao kršćansko, onda se, dakako, nailazi napoteškoću opravdanja: zašto kršćansko, a ne islamsko, židovsko, hinduističko, ateističko itd.“ (115. str.). Vidljiva religijska kultura, kultura poštivanja vjere kao jedinstva u Bogu,sveukupnosti, Vladićev je etički kodeks sveprisutan i u ranijim radovima. Po njemu, svaka

bi vjera morala, mora, izrasti iz poštivanja i ljepote odnosa, duboko usađena prijemčivostičovjeka koji korijenski osjeća Boga kao jedini ispravan put u nebo. Zato čovječno netreba određivati samo mišlju nego i djelom. Djelo je život koji ima mogućnost. Mogućnostse ogleda u slobodi tematskog i idejno-estetskog izbora pjesnikovog, a djelu mogućnostkojom nastavlja slavu svojega tvora, u čijem je stvaranju sudjelovao i prst Boga. Teško

je dosegnuti kako to pjesnii stvaraju. Oni u svojim autobiograijama čine ispise osobnihimpresija, te je teško, nemoguće govoriti o stvaralačkoj matrii. Ipak, neke paralelese mogu komparirati, što Vladić i čini. Nešto je odredivo temom, ormom, ali, postojionaj nedokučivi eliksir osobnog pečata koji pomaže da se riječima dokuče svjetlosnitrenuti. Ovdje je određeno da se radi o katoličkom pjesništvu koje opet ima „Različite

određenosti katoličkoga pjesništva“, a ogledaju se tematskim okvirima koje slijede: „ 1.Pjesme satkane od doslovne kršćanske, katoličke pravovjernosti, u kojima se doslovni smisao pjesama poklapa sa smislom idejnih određenosti katoličkoga vjerovanja.“. (120.str.). „2. Pjesme koje spajaju upitnost na razini životnih iskustava s odgovorom u okviru kršćanske, katoličke pravovjernosti.“. (121. str.). „3. Pjesme koje se zadržavaju samo na razini upitnosti životnih iskustava, ali bez izričitoga spajanja s katoličkom pravovjernošću kao odgovorom, ali kojima upravo to što su pjesme ne daje da potonu u izolaciju od iste.“.(123. str.). „4. Pjesme koje doslovno proturiječe katoličkoj pravovjernosti (pa i tako da




upitnost spajaju s odgovorom u okviru neke druge pravovjernosti), ali koje ne mogu do kraja prodisati kao pjesme, ako ih nije moguće vratiti onom smislu koji naznačuju, ako ih nije moguće vratiti onom smislu koji naznačuju, iako ne iscrpljuju, idejne određenosti iste pravovjernosti.“. (124. str.). Ova određenost se može učiniti i drukčije, ali ovakvu kakva jest prihvaćamo zato što nemamo drugu, ili nemamo ideju, ili ne osjećamo potrebu zadrukčijim. Kako god bilo, mora se priznati stvarnost teoretskih postavki jer su zorno

poduprte primjerima, što donosi istinu, a istina nema nakanu preobrazbe ako je istina,kao i njezina antipodna inačia laž. I ovakve suprotnosti čine smislenu ormu, reimo;istina je kako je ovo laž, ili; laž je kako je ovo istina....: „No sigurno je barem ovo. Pjesmane može samu sebe protumačiti ni opravdati.“. (127. str.). Ulažem sumnju, jer pjesmasvojom trajnošću opravdava sebe, a izazvanim nemirom osjetila tumači svoju vrijednost,no ne tumači sebe.

Vladić je provjereni tumač ljepote, nadajmo se i mi.Knin, 11. veljače 2009.




galerija

Mile STOJIĆ

Ruža u nevremenu“O ružo, čisto opiranje...” Rilke

Zlatko Ugljen, proesor, trostruki akademik, neimar remek-djela naše moderne, tvo-

rac arhitekture postojanosti, ove godine navršava osam desetljeća života. Grad Mostar,u kome je Zlatko rođen i kome je darovao jednu od najljepših svojih građevina, izbrisao

je tu umjetničku zadužbinu s lia zemlje. Zaborav vate u našim porušenim gradovima,a njegovi ružni divovski vjetovi od betona, aluminija i stakla niču i zbore o sveopćojduhovnoj pustinji naših dana. Wozu Dichter in dürftiger Zeit (čemu pjesnii u oskudnomvremenu)?, pitamo se u nevjerii, kao što se nekoć pitao Hölderlin u svojim mračnim,proročanskim elegijama.

U jednom sam poetskome zapisu rekao kako je Ugljenova nevolja u tome što su

neka vrhunska arhitektonska djela što ih je sagradio doživjela već za njegova živo-ta sudbinu heraklitovskih kamičaka, s kojima se igra zločesto dijete vremena. Ali onošto je jednom sagrađeno ne može se srušiti, ono ostaje zauvijek u rizniama duhov-nog stvaralaštva. Njegov bogati stvaralački opus uglavnom čine javne zgrade kao štosu kulturne instituije, gospodarski, stambeni, sportski i sakralni objekti. Pored hotelaRuža u Mostaru, izgradio je i hotele Bregava u Stou, Kalin u Bugojnu, Vučko na Jaho-rini, koje su “osloboditelji”, također pretvorili u šut i pepeo. Kad dođe nevrijeme i led- prve stradaju ruže.

Visokim arhitektonskim nagradama i priznanjima odlikovana su zdanja Narodnogpozorišta u Zenii, te Bijela džamija u Visokom. Arhitektonskim draguljima smatraju serezidenije predsjednika SfRJ Goria kraj Bugojna i predsjednika Predsjedništva SR

BiH u Sarajevu (danas Libijski konzulat), rezidenija Izvršnog vijeća SR BiH na Tjentištu,te rezidenije Rijaseta Islamske zajednie BiH. Nesvakidašnjom ljepotom i skladomblješti pošta u Visokom, te nekoliko individualnih kuća (B. Mikulić, V. Jarak, V. cerović),nekoliko planinarskih domova i ugostiteljskih objekata (Stojčeva kraj Sarajeva).

Javnosti je manje poznato da je Ugljen kreator i niza skulptura i spomenika (Sara- jevska menora, kip Deset Božjih zapovijedi u Muzeju Jevreja u Sarajevu, spomeniku Pržićima kraj Vareša, spomen-obilježje poginulim braniteljima Tuzle), te nekoliineglasovitih interijera. Pored hotela i rezidenijalnih zdanja, stožerni dio Ugljenova opusa




čine projekti islamskih i katoličkih sakralnih objekata. Od projektiranih džamija (Visoko,Tuzla, Stola) najčuvenija je Šereudinova bijela džamija u Visokom (1969.), za koju jedobio međunarodnu nagradu za arhitekturu Aga Khan i koja je ušla u sve eniklopedijesuvremene arhitekture. Ta je džamija prije dvije godine od mađarskih arhitekata izabra-na za jednu od tri najbolje osmišljene moderne bogomolje u Europi. Prošle godine uNjemačkoj je objavljen atlas moderne arhitekture Sakralbau Rudola Stegersa, gdje je

Ugljen uvršten među najznačajnije autore sakralnih objekata na Planetu.Zanimljivo je da ovaj arhitekt više desetljeća gradi objekte franjevačke provinije

Bosne Srebrene - kao da je, poput Andrića i Jurkića, upravo u ovoj redodržav i našaosvoj duhovni i umjetnički “azil”. Možda je to u našim kaotičnim uvjetima i amanet zapovijesno pamćenje, jer su upravo bosanski ranjevi znali sačuvati ono najvrednije.Projektiranje katoličkih sakralnih i stambenih objekata započeo je mostarskom kate-dralom (1972.), da bi tijekom četiri desetljeća ostvario ijelu nisku bisera, koja završavarkvom u Plehanu, čije sam gradilište posjetio skupa s arhitektom prošlog ljeta i tomprilikom zapisao:

“Dok je nosorog mržnje rušio romaničke plehanske portale, Ugljen je u ratnim zagre-

bačkim danima stvarao novi lik rkve. Danas je već izgrađena njena glavna lađa, kojasvojom ljepotom svjedoči o trijumu duha nad barbarstvom, ali i poziva na povratak.Njezin umjetnički i duhovni signum dopire sve tamo do Save i dalje u slavonsku ravniu.Do kraja svijeta. Pred novom rkvom dočekuje nas ra Mirko filipović, gvardijan. Ulazi-mo odmah u novi rkveni prostor, u kojemu nas sa stropova obasipaju slapovi svjetla.Čitava jedna nijagara sjaja. Ugljenovska bjelina i imaginaija stvaraju dojam duhovneelevaije, a sklad linija budi u nama najdublje estetsko čulo, ono po kome smo sličnibogovima.(…) Arhitekt daje instrukije građevinarima, kako ukomponirati veliki križ uprostor oltarski. Taj križ - mozaik radio je u posljednjim danima svog života slikar LjuboIvančić, speijalno za novu rkvu. U Zlatkovoj umjetničkoj viziji križ će u sakralnom pro-storu biti nešto iskošen, kao kurzivni slog svemirske ode ljudskoj žrtvi, temelju našega

opstanka i postojanja…”Ugljen je pjesnik među našim arhitektima. Kao onaj antički kralj Mida, on sve što

dotakne pretvori u žeženo zlato. Boraveći u ljeto 2004. u blizini mostarskog obnovlje-nog mosta, sjetio sam se riječi Propovjednikovih o vremenu gradnje i vremenu ruše-nja. Gradnja je ponovno pokazala da je nadmoćna u toj igri, pa tako i kad je u pitanjuSinanov učenik Hajrudin, čije se arhitektonsko djelo petriiiralo u vremenu. Snatrećitako nad ruševinama Ruže, napisao sam pismo Ugljenu, koje sam već objavio u knjizistihova:

Gledajući našu razorenu zemljuČesto pomišljam na Vas: nemate razloga

Za tugu, jer znate da ruka tvora uvijekIde jedan potez ispred ruke rušiteljaInače naš svijet ne bi bio moguć. No, Vaša je tuga beskrajna. Jer je u Vašim skiama i zdanjimaŽivio duh preobrazbe škrtosti u




Obilje (ah, takav je naš lijepi dom!)Čudo pretvorbe, trijum stvaranjaU Vašim bijelim, kamenim plohamaDuh šipka, loze, vječnost masline. No, Vaša je tuga beskrajna.

Vođeno potezom predaka, kovačaVitkim turskim, mletačkim apsidamaOko je znalo da sagrađeno jednomVječno živi i ne može biti uništenoNi kada barbari na označenom tlorisuPodignu bunker, a za kapitel vežu konje. No, Vaša je tuga beskrajna.

Jer ste darivali ljepotu onimaKojima ona nije bila suđenaPjevali tamo gdje je pjesma nepoznata.U Vašim nebesnim hramovima(Obasjan božanskim sjajem, je li tako?)Odzvanja akord pukotine, zvon plugaŠto u zemlju vratio je sjaj Kartagine.

(Pismo Zlatku Ugljenu, iz knjige Večera bez politike, Zagreb 2005.)

Pod Kartaginom sam tad asoirao naše jadne živote, jednu zemlju koja je svojimpojedinačnim duhovnim rezultatima ozbiljno nadmašivala susjede i zbog toga ju

je, valjda, trebalo razoriti. Zemlju koja je dala dva balkanska nobelova, ali i zemljukoje su se njezini najznačajniji duhovi i umovi permanentno odriali. Nešto je u njoju svakom času sveto i prokleto. Kad je u pitanju Ugljenova estetika, dr. Sadudin Mu-sabegović upozorava da autor “pripada arhitektonskoj moderni, koja je konstruktiv-no načelo uzdigla do obaveznoga metoda arhitektonskog stvaranja..., ali isto takoon ne zanemaruje lokalnu i regionalnu poruku od koje se gradi nova tradiija”.

Arhitekt sam kazuje kako je za tvorbu svog arhitektonskog kozmosa bio inspirirannekim idejama corbusierova učenika, a svog učitelja, Jurja Neidharta, kod kojeg jestanovao još kao dječak.

Ako je točna Goetheova misao da je arhitektura okamenjena glazba, djelo Zlatka

Ugljena moglo bi se predstaviti jednom simonijom svjetlosti, sklada Orijenta i Medite-rana, klasičnog naslijeđa, te osebujne prirode, zelene rijeke i radosnog lijeta galeba.Slijedeći tragove predačkih drvenih koliba i trajnih kamenih mramorova, on je ostvario,već smo naveli riječi slovenskog kunsthistoričara Stane Bernika, jednu arhitekturu po-stojanosti, umjetnički opus kakva nema u modernoj europskoj arhitekturi. Razgledajućimonograiju njegovih djela koju je sastavio Bernik, jedan bečki arhitekt rekao mi je da

je Ugljen kojim slučajem Ružu izgradio u Beču, tom objektu bi danas stizale rijeke arhi-tektonskih hodočasnika iz ijeloga svijeta.




Tko je ikad, bilo da je vjernik ili agnostik, stajao u “lebdećoj”rkvii sv. Pavla u Sa-rajevu ili u visočkoj Bijeloj džamiji - shvatit će da postoji veći i svjetliji život od ovogakoji smo prisiljeni živjeti u ovoj našoj kainovskoj dolini suza; pojmit će da postoje ljudikoje nismo ni po čemu zaslužili, a koji su nam darovali najuzvišenije darove vijeka.Zbog toga sam pisao da je njihova tuga velika - jer su stvarali ljepotu onima kojima nijesuđena. Ali, danas je golema i naša radost što ovom izložbom proslavljamo životni i

umjetnički jubilej jednog od njih.

(Riječ na otvaranju izložbe “Zlatko Ugljen – pet desetljeća umjetnosti gradnje”, u Založbi kraljaTomislava u Čapljini).




Ivan VUKOJA

Porijeklo SvijetaPovodom Skokine izložbe u Hrvatskom domuhercega Stjepana Kosače u Mostaru.

Svatko tko se jednom našao u stanju dugotrajne stvaralačke krize, nemogućnostiartikuliranja i izražavanja jer se u konačnii i nema što izraziti i uobličiti (a i da ima, sli-

jedila bi pitanja zašto i kome), krene li, dakle, od tog iskustva odsutnosti, odbojnosti ipraznine, na dobrom je putu razumjeti stanje koje bismo mogli odrediti kao stvaralačkupredigru novom kiparskom iklusu Stjepana Skoke. No, prije nego pokušamo smjelijezaploviti strujom koja je uobličila i na obalu izbaila Skokine skulpture, u duhu predigrei zagrijavanja predlažem razmatranje jednog misaonog slijeda, jednog intelektualnogzalijetanja u nepoznato kojemu nije ilj odgovaranje nego otvaranje pitanja.

Postajanje čovjeka društvenim bićem uobičajeno nazivamo soijalizaijom. Ali, ako je čovjek društveno biće, to znači da je i uvjet njegove čovječnosti, njegovog posta- janja čovjekom, također određen soijalizaijom. U nama poznatoj povijesti ljudskogdruštva, uključujući i razdoblje kojeg uobičajeno nazivamo moderna, soijalizaija seodvijala u okvirima narativa Velikih priča, ili zatvorenih simboličkih univerzuma koji supojedinu omogućavali iniijaiju u stvarni život totaliteta društvenih odnosa. Upravozbog svoje totalitarnosti i narativnosti, odnosno konačnosti, moglo bi se kazati da je tajproes soijalizaije bio barem relativno ograničen, odnosno na određenom stupnjusoijalizaija je sve više slabila a ormirani pojedina kao „autonomni i jeloviti subjekt“preuzimao je odgovornost i započinjao voditi samostalan, odgovoran i aktivan život.Govorimo, naravno, o idealtipskom slučaju.

Jedna od karakteristika razdoblja koje dolazi nakon moderne i kojeg nimalo original-no, u duhu nje same, nazivamo postmoderna, je u stalnoj (re)soijalizaiji kao trajnonesvršenoj radnji. Pojedina sve više biva izložen sve jačim utjeajima komunikaijskihi semantičkih polja nedovršenih priča u kojima se nova značenja i komunikaijski kanali

toliko ubrzavaju, preklapaju i umnažaju da dolazi do mogućnosti hipertroije ijelogdruštvenog sustava, a time i izokretanja smisla soijalizaije koja umjesto proesa kon-stituiranja društva samoproizvođenjem kroz nove članove, može postati proes druš-tvene razgradnje i atomizaije pojedinaa. Tele-komunikaije vode prema tele-prisutno-sti, u kojoj dolazi do ukidanja prostorne odvojenosti i izokretanja odnosa između daljinei bliskosti, tako da nam ono daleko postaje blisko, a ono blisko – daleko; odsutnostpostaje prisutnost i obrnuto, stvarnost privid, a privid stvarnost. U takvom okruženjusvaka ljudska aktivnost, pa tako i umjetnost, logikom dominantnih duštvenih obrazaa




teži postati reproduijskom, rekreativnom i reepijskom. Značenje se više ne nalazi uizravnom odnosu znaka i predmeta već u označiteljskom lanu prevođenja jednog zna-ka u drugi. Znakovi izlaze iz korelaije s predmetima i ulaze u odnos jednih s drugima,likovi izlaze iz abule, i stupaju u intertekstualne odnose redistribuije radnje. Postaje-mo komentatori komentara, s agresije prelazimo na digresiju, s akije na reakiju, sperepije na reepiju i, za razliku od crvenkapie, ne vraćamo se na put koji vodi do

bakine kuće, nego lutajući yber šumom Striborovom susrećemo likove iz drugih bajkii pretvaramo se u Alisu u zemlji čudesa.

Ali, što je s predmetima? Gdje je nestala stvarnost? Iz čega se sve to razvilo? Po-stoje li neka primordijalna stvarnost/realnost društvenih odnosa, temeljni komunikaij-ski obraza, vrhovni označitelj. U biblijskim kategorijama svijest o izgnanosti iz rajskestvarnosti, i time nastala svijest o samosti, temelj je svih oblika identiteta i posebnosti, aprimordijalna društvena stvarnost: odnos između Adama i Eve, odnos između muškar-a i žene. Za muškara tako tijelo žene postaje prvi reerentni objekt, a muško-ženskiodnos razmjene uzajamne tjelesne sličnosti i različitosti prvi komunikaijski obraza ukojem dolazi do usložnjavanja objekta na označitelja i označeno, znak i predmet. Penis

tako postaje označitelj za muškara, a vagina za ženu. Ova izložba pokazuje da se Sko-kina poetika, ili barem likovno-poetska intuiija, nadahnjivala u prethodno spomenutimokvirima. Žensko tijelo jedini je motiv njegovog reentnog kiparskog iklusa, a vaginasvedena na znak/simbol/totem središnja je skulptura ove izložbe.

Slijedom uvodnih razmatranja, mogli bismo kazati i da se Skoko nije dao uvući u za-vodljivu igru povezivanja raspršenih ragmenata stvarnosti u nove jeline s novim zna-čenjima. Njegova umjetnost nije koneptualna, nego materijalna, predmetna. U diho-tomiji znaka i onog na što znak upućuje, Skoko uvijek ostaje čvrsto vezan uz predmet,odnosno, uz čulni doživljaj pretpojmovnog mišljenja. Imajući u vidu sve veću prevlastsimulaije i simulakruma nad predmetnim svijetom i na njemu zasnovanoj stvarnosti,Skokine skulpture mogu se tumačiti i kao pokušaj da vlastitim umjetničkim djelima do-

kaže postojanje stvarnog svijeta. Ovdje nije riječ o redistribuiji i ulančavanju označiteljai značenja koja bi od nas tražila da, ukoliko želimo razumjeti djelo, moramo otkriti kodkoji će nam omogućiti iščitavanje značenja, dekodiranje poruka. Nikakva poruka nijeskrivena u ovim skulpturama. Ova djela su proizvod odnosa autora s predmetnim svije-tom, a ne znakovima, značajima i konotaijama. Štoviše, ova djela su pokušaj bijega upusto semantičko polje kako bi se tamo pronašla prvotna realnost, žena, žensko tijelo.Tek u odnosu s Evom Adam je počeo živjeti stvarnim ljudskim životom, a muško-ženskiodnos razmjene uzajamne tjelesne sličnosti i različitosti, kako je već spomenuto, bio jeprvi komunikaijski obraza koji je proizveo prve znakove i značenja, ali ujedno je bio inajneposrednije doživljaj realnosti Svijeta, odnosno drugotnosti Drugoga.

Predmetna svijest je tjelesna unkija, što znači da se ne osamostaljuje prije no štosubjekt izbori jelovitu predodžbu o vlastitom tijelu, a on takvu predodžbu opet nemože steći izvan odnosa prema drugom (tijelu), ili pak, prema slii vlastitoga tijela u zr-alu. Slijedom toga se povratak predmetnom svijetu - i na njemu zasnovanoj realnosti/stvarnosti - nasuprot svijetu slika, stvarnosti nasuprot prividu, odnosno ljudskoj prirodinasuprot tehnološkoj simulaiji, može najneposrednije dogoditi kroz čulni doživljaj tje-lesnosti suprotnog spola. Zbog toga se Skoko ne bavi konkretnom osobom ženskogspola, nego onim po čemu je žena muškaru žena. Ovim skulpturama Skoko ženi ne




pristupa kao čovjek nego kao muškara. On je u potrazi za putenim, čulnim doživljajemženskog tijela oslobođenog svakog oblika osobnosti, zato svoje skulpture svodi samona ona bitna i karakteristična ženska obilježja u kojima je najviša konentraija žensketjelesne esenije. U tretiranju ženskog tijela naglasak nije na njegovoj reerenijalnostiprema drugim tijelima, mogućim konotaijama i kroz povijest i sadašnjost, u njega upi-sanim značenjima. Ovdje nije riječ o reprezentaiji stvarnosti, ne postoje stvarni modeli

koje skulptura oponaša i plastično predstavlja u drugom materijalu. Ne postoji ni nekiideal ljepote kojeg Skoko želi prikazati, odnosno dosegnuti svojim skulpturama. Nepolazi se od izvanjske orme, nego od iskustva čulnog doživljaja ženskog tijela, iskustvaza Skoku najsnažnijeg i najneposrednijeg doživljaja stvarnosti. Stoga smo već kazali dase ove skulpture mogu tumačiti i kao Skokin pokušaj da u svijetu slika, vizija i simulaijavlastitim umjetničkim djelima dokaže postojanje stvarnog svijeta i sebe živog u njemu.Osjećam život u sebi i u drugom biću dakle jesam, kao da nam ovim skulpturamaSkoko želi kazati.

Pritom su ove skulpture u isto vrijeme i lijepe i ružne, i nakićene i osakaćene, i čednei opsene, odnosno, s onu stranu svih tih kategorija. U ovom iklusu nema zadane

estetske niti stilske norme prema kojoj bi se reerirala, i iz koje bi se onda reproduiralapojedinačna djela. forma ovih skulptura nije odnjegovana nego proživljena. Skokinapoetika je neopterećena stilskim karakteristikama, akademskim normama i učenim or-mama. Ove skulpture nisu rađene s namjerom/predumišljajem da postignu određeniumjetnički i estetski eekt kod promatrača. One su više izraz onoga što se više nijemoglo obuzdavati, nego onoga što se htjelo pokazati. Naglasak je na snazi i izvornostidoživljaja i njegovom, od svih normi i konvenija, nesputanom likovnom izražavanju.

Premda u ovim djelima ima obilježja nagonskog stvaralaštva, ipak ih ne bismo moglistaviti u kategoriju sirove ili primitivne umjetnosti (Art Brut) koju stvaraju ljudi netaknutikonvenionalnim obrazovanjem, nesputani superegom i neiskvareni umjetničkom kul-turom. Skoko ne bježi ni od likovne tradiije, niti od umjetničke suvremenosti. On tu tra-

diiju poznaje, iz te tradiije izrasta, s njome se poigrava i u pojedinostima reerira, ali jekoneptualno ne promišlja niti likovno tematizira. Skoko se - sa svim svojim društvenim,kulturnim i biograskim naslagama - u konkretnom vremenu, prostoru i materijalu na-prosto događa u skulpturi. Ne obazirući se, pritom, kako će te skulpture drugi (publika/kritika) vidjeti, što će o njima misliti i koliko će im se svidjeti. Bez obzira što se do ovogstanja može doći samo kroz iskustvo odsutnosti, odbojnosti i praznine, kao što je većspomenuto na početku teksta, za takvu vrstu autonomnosti, bilo u životu ili umjetnosti,uvijek se isplati boriti.

U Mostaru 5. rujna 2009. godine




Adnadin JAŠAREVIĆ

Kroz minula stoljeća s JulesomPovodom osamdesetogodišnjice rođenja Julia Radilovića

Nadimak Jules za ljubitelje stripa u Hrvatskoj sinonim je za najljepše uspomene izmladosti... Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, u doba kada nismo ni slutili da ćesvijet postati globalno selo zahvaljujući televiziji i internetu, strip je predstavljao gotovo

jedinu zabavu, kraljevstvo čiste, nepatvorene pustolovine, kartu za nedosanjane svje-

tove... Dakle, Jules... Zapravo Julio Radilović... Već 1956. u tandemu sa senaristomZvonimirom furtingerom kreira dva stripa, „Izviđačke pustolovine“ i antologijsku saguo povijesti Hrvata „Kroz minula stoljeća“... Naravno, oba stripa objavljuju na straniamaslavnog „Plavog vjesnika“, magazina za mlade, koji se pokazao rasadnikom najznačaj-nijih hrvatskih rtača, reimo utemeljitelja naionalne škole stripa...

OD RIMLJANA DO TATARATeško da se mogao pronaći mlada iz onog doban pa i stariji, koji su stripove čitali

krišom, dok bi ih javno kvaliiirali kao šund koji s nestrpljenjem ne bi iščekivao vidjetiomiljeni tjednik, popularni „Plava“ u traii... Mogu zamisliti nestrpljivo prelistavanje

stranie, žurbu: konačno, što se desilo s mladim kneževićem Kovačićem, Sjenom injegovom voljenom Jelenom? Jules je mjeseima ispredao zavodljivu priču počev odvremena vladavine Rimljana, do ranačkih vojni kroz Hrvatsku, te, na konu, upadaTatara... U biti, nastranu bitke vojski, dvoboji, začin u ovoj dugačkoj povijesti je svakakoljubav... Da, ljubav je istinska spona pripovijesti spletenih u sagu „Kroz minula stoljeća“,i jedina smisaonost koju Jules i furtinger suprotstavljaju burnim epohama što su ihilustrirali...

Okosniu priče furtinger je vješto osmislio, kombinirajući detektivski i historijskižanr... Priča započinje u suvremeno doba: četvoria prijatelja pronalaze u špilji kosturstar pet stotina godina. Naša četvorka su detektivi koji će nastojati istražiti eventualnizločin koji se desio u dalekoj prošlosti. U istrazi će im pomoći zanimljivi predmeti koje

pronalaze kraj kostura, strelia kakvom su se koristili Mongoli do 15. stoljeća, prsten,povelja i starohrvatska kopča ili ibula.. Broj predmeta i broj sudionika uvodne priče suistovjetni, pa tako i historijskih priča što će ih dvoja Jules&furtinger ispripovijedati sli-

jedeći istrage četvorie prijatelja, koji, svaki ponaosob, uzimaju po jedan od predmeta,nastojeći doznati o njemu, kako se zatekao u čovjeka koji je umro u špilji...

Autori nas uz pomoć prvog predmeta sele u doba seobe naroda, gdje detektivskapriča ustupa pred historijskom... Pad Rimskog carstva... Jules se sjajno iskazao u am-biioznom pothvatu što mu ga je furtinger spakirao: kako nije sklon rtačkim improvi-




zaijama, potrudio se biti realističan do najsitnije pojedinosti... Odjeća, oklopi, oružje,alati, posuđe, nova, nakit, arhitektura, nastojao je isrtati sve kakvo je bilo u epohamakroz koje nas u priči vode... I on se, poput četvorie detektiva iz uvodne priče, latio istra-živanja, prekopavanja dokumenata, arhiva, posjećivao muzeje, gdje je isrtao gomileskia... Do te mjere je dobro obavio svoj detektivski posao da, kada čitate „Kroz minulastoljeća“, stvarno imate dojam kako ste zakoračili na ulie rimske Salone, eudalnog

utvrđenog grada Nina, ili sred sabora u Budimu, što ga sazva ugarsko-hrvatski kraljBela IV. suočen s tatarskom invazijom...

Jules ne samo da se iskazao kao uvjerljiv rtač, dokumentarist već i kao znala kojiumije kreirati dinamičnu priču, kojoj se ne da oteti... On barata tipičnim ilmskim kadrira-njem: sve četiri epizode počinju panoramskim uvodnikom, baš kako su radili ilmaši u todoba, naročito u historijskim ilmovima... I, baš kao i u ilmu, njegovim pričama ne nedo-staje masovnih sena, velikih bitaka, oličenim u titanskim rtežima, a koje je, opet, dale-ko ispred svog vremena, znao razbiti vješto zasijanim gro-planovima što su produbljivalidramski naboj u teksturi priče (postupak što ga je u ilmu ovjekovječio Sergio Leone).

Jules je izuzetno oprezan rtač koji se ne da uhvatiti u uobičajena zamke za one što

ne poznaju tajne zanata: iako barata zasićenim rtežom, u kojem ne dopušta nedoumi-e, potpuno inormativnim, ma o kojoj eposi da je riječ, on ne dopušta u takve kadrovesmjestiti radnju... Dinamičke kompoziije radije izmješta u prečišćene kadrove koji sli-

jede, na kojima izbija pozadinu, reimo senu, premještajući težište vizualnog podržajas okoliša na likove. Ove dinamičke sekvenije on naprosto izrezuje do gro-planova,izbjegavajući rtanje ijele igure, te ih nižući jedna za drugim, slijedeći pokret, u takozasićenom mobile da vam se učini kako će se njegove sličie stopiti i poteći pred očimakao u ilmu.

NAJVJERNIJI PLAVCUVratit ćemo se stripu „Kroz minula stoljeća“... ali ne prije no spomenemo i druge Ju-

lesove graičke romane... Od svih hrvatskih rtača koji su zasjali na straniama „Plavogvjesnika“ Julesova je zvijezda najduže sjala, prvenstveno zbog njegove privrženosti„Plavu“. Stranie brojnih priča što ih je isrtao predstavljaju više od puke zabave: jed-no nevino doba za sve one pustolovnog duha, otvorena vrata u „Aričke pustolovine“,stripa koji će ostati zapamćen i zbog neupitnih rtačkih vrijednosti. Slijedeći senarijeŽike Mitrovića i Nenada Brixyja, rta i četiri priče o Kapetanu Lešiju – svi inspirirani isto-imenim ratnim ilmom. Iako je riječ o politprop ostvarenju, Julesu, kao rtaču, niste uovom stripu mogli naći zamjerke. Kadriranje, s brzom izmjenom planova i perspektivapredstavlja nam i strip „Kapetan Leši“ kao sjajan uzorak kako treba rtati suvremene priče u slikama... a Jules se takvim kadriranjem koristio dvadesetak godina prije svojih

kolega u Hrvatskoj, i među rijetkima u svijetu, ukoliko promatramo samo okvire dnev-nog, novinskog stripa...Ipak, bavljenje II. svjetskim ratom u stripu Jules je kapitalizirao desetljećima nakon

gašenja „Plavog vjesnika“... Nakon isrtavanja strip-adaptaije ratnog ilma „Diverzanti“sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća Jules odgovara na intrigantnu ponudu sara-

jevske izdavačke kuće „Strip Art“. Riječ je, opet, o ratnom stripu – područje Balkana uII. svjetskom ratu – ali je glavni junak, iznimno u dotadašnjoj tradiiji, stripovskoj i ilm-skoj, na području SfR Jugoslavije, morao biti engleski vojnik, zapravo diverzant... Ovaj




promućurni potez potakao je izdavač planirajući prodati strip i u inozemstvu... Upalilo je: Jules rta „Partizane“, čiji je glavni akter ne partizan, već engleski major, saveznički,Dragon. Začudo, strana u glavnoj ulozi nije smetao ni domaćoj publii, te su radoiščitavali „Partizane“ na straniama „Strip Arta“, ali, prema očekivanjima, i inozemnapublika, uglavnom sjevernjai: „Partizani“ se u ormi strip-albuma, kolorirani, pojavljujuna tržištu Nizozemske, Danske, Norveške i Švedske...

U biti, senaristi su u stripu „Partizani“ uspjeli spojiti dvije različite tradiije u pripovi- jedanju priča iz II. svjetskog rata, crvenu i zapadnjačku... Tako strip obiluje uobičajenimherojskim tiradama svojstvenim komunističkom duhu, ali i epizodama, rolama, senom,tipičnom za američki ilm i strip, kao da je napravljen po holivudskom reeptu: glavni

junak plus pomoćnik smušenjak –major Toby- lijepa žena, kao sa strania Playboya,koliko da začini priču, mnogo humora i sl...

Jules se povremeno posvećivo i najmlađima – nije zaboravio „Izviđačke pustolo-vine“. crta strip „Baća izviđač“, koji je po svemu rtački različit od Julesove autorskeosovine... Potkraj svog angažmana u „Plavu“ kreira i strip-parodiju na avanture slav-nog Doylovog detektiva Sherloa Holmesa... Julesov junak zove se, naravno, Herlok

Sholmes. Riječ je o, vjerojatno, najduhovitijem komičnom stripu u povijesti deveteumjetnosti u Hrvata... Eto, autor koji se još kao srednjoškola okušao u „Horizontovuzabavniku“ u stripu „Neznana“, koji je nastavio rtati nakon legendarnog Andrije Mau-rovića, opravdao je povjerenje i više, utro put i poslužio kao uzor brojnim rtačima kojiće tek doći graditi upečatljivu kompoziiju hrvatske škole stripa...

JEDNA POETIZIRANA POVIJEST„Kroz minula stoljeća“... Zašto je ovaj strip osvojio čitateljsku publiku šezdesetih go-

dina prošlog stoljeća i osvaja je i danas, kada je za strip sve manje mjesta u svijetu glo-balnih komunikaija? Jedan od razloga jest svakako dojam prepoznatljivosti koji izazivakod čitatelja: mjesta gdje se radnja zbiva, kroz epohe, nama su dobro poznata mjesta,

kroz koja smo i sami nahodili: autori su nam otvorili svojevrsnu vremensku kapiju kolikoda uzmognemo drage nam krajolike i gradove napučiti rimskim enturijama, ranačkimlegijama i hrvatskim vitezovima... Onda, rno-bijela podjela likova, koja, iako staromod-na, ovdje unkionira savršeno u duhu priče što nastoji da nam predstavi osobne inaionalne antagonizme u doba kada su osvajači harali kroz Hrvatsku... Snažna dozapatriotizma, ma kako vam u ovom kontekstu zvučala ta riječ, odzvanja kroz ijelu priču,podrtavajući kako se hrvatski duh kroz minula stoljeća usprkos dugom življenju podosvajačima nije gasio... Uz to, ovaj strip je po svemu i dokumentaristički urađen, umaniru ranih autora u zanemarivanoj oblasti historijskog slikarstva, čija su djela viđanačešće u čitankama i znanstvenim knjigama, reproduirana, nego u galerijama... Uisti-

nu, Julesove sličie na razini su takvih slikarija i kvalitetom i posvećenosti detalju, bez imrvie improvizaije...I, što je najvažnije, poetika... Likovna poetika, poetika ukupne priče, iskazuje pred

čitateljem nestvaran svijet u koji morate povjerovati... Premda je okosnia priče zakova- na historijskim činjeniama, tandemu Jules&furtinger to nije smetalo da se razlepršaju,kreiraju samosvojnu priču unutar okvira opsežne povijesti Hrvata. Što reći? Jednostav-no je: u prazan prostor, nepopunjeni vakum između povijesnih činjenia, autori smje-štaju sve nužno da život započne... Život... Dakle, obitelj, jedinstvene odnose koji unu-




tar nje vladaju, odrastanje, ambiiju, spletke, prijateljstva i pizme, hrabrost i kukavičluk,vjernost i izdaju, na konu ljubav i obećanje novog života... Istinska vrijednost, pravo,opipljivo tkivo ove priče jest upravo sadržano u nepatvorenim likovima kakve ćemo lakoprepoznati, saživjeti s njima, odigrati njihove role u maštariji, na seni, koja nam je dotada izmiala kao tek niz pukih povijesnih činjenia... Jules i furtinger omogućili su namne toliko naučiti o povijesti koliko proživjeti minula stoljeća, osjetiti njihov okus i kakvo-

ću, što je postignuće kojim se ne mogu pohvaliti udžbenii... Biti sudionikom povijestipo mjeri običnog čovjeka, poklon je dvojie autora koji plijeni pozornost čitatelja većpedeset i dvije godine, dovoljno da i nihovu stripovsku sagu registriramo kao povijesnučinjeniu...

BIBLIOGRAFIJA JULIA RADILOVIĆA1. Neznanac , 1952 - scenarij N. Fulgoži / Horizontov zabavnik2. Fix i Fox, Lupo, 1955 - scenarij Z. Furtinger / Fix i Fox, njem. izdavač Rolf Kauka3. Izumiiotkrića, 1956 - scenarij Z. Furtinger / Kunterbunt, Rolf Kauka4. Krozminulastoljeća, 1956 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik

5. Izviđaćkepustolovine, 1956 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik6. Nana Sahib, 1957 - scenarij Z. Furtinger! Plavi vjesnik7. Or,čarobnigrad , 1957 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik8. Izdrevnihdana, 1958 - scenarij I. Goričan / Modra lasta9. Sjena,II.dio, 1960 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik10. Gospodarelektričnihsiila, 1960 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik11. Čovjek koji je volio zvijezde, 1960 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik

Kurir s psunja, 1960 - scenarij N. Neugebauer / Mali zadrugar 12. Baćaizviđać , 1960 - scenarij N. Neugebauer i Jules / Plavi vjesnik13. Kapetan Leši , 1960 - scenarij N. Brixy / Plavi wjesnik14. Afričkepustolovine, 1962 - scenarij Z. Furtinger / Plavi vjesnik15. Din Kol , 1964 - scenarij Z. Fur tinger / Plavi vjesnik16. IstraživačTiborSekeljpriča, 1965 - scenarij N. Neugebauer / Plavi vjesnik17. Herlock Sholmes, kralj maske, 1966 - scenarij Z. Fur tinger / Plavi vjesnik18. Jaimie McPheeters putuje na istok , 1969 - scenarij Z. Furtinger / Studio19. Diverzanti , 1970 - scenarij M. Ćukli / Plavi vjesnik20. Herlock Sholmes, kralj maske, 1972 - scenarij Z. Fur tinger / Strip art21. Vik , 1973 - scenarij Z. Ignjatović / Male novine22. Partizani , 1975 - scenarij Đ. Lebović, M. Čukli, E. Rustemagić / nizozemski izdavač

Oberon, list Eppo23. Alexis Montserrat , 1984 - scenarij Z. Furtinger / Naš strip Serijal "Partizani" objav-

ljivan je u Nizozemskoj, Indoneziji, Danskoj, Norveškoj i Francuskoj.




Ati KUJUNDŽIĆ

Djelo o likovnoj umjetnosti zakontinuitet kulturne i likovnekomunikaije

Vojislav Vujanović: ROMOR TRAJNOSTI – ŠKOLA PRIMIJEN-JENIH UMJETNOSTI 1945./46. – 2007./08., MONOGRAFIJA,ŠKOLA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI SARAJEVO 2008.

U krajnje osobnom i neponovljivom obrazovnom, radnom i prilježnom spisatelj-skom iskustvu Vojislava Vujanovića živi jedan, u svakom slučaju, nesaglediv svijetumjetnosti, svijet koji se za većinu ljudi događa izvan njihove reepije kao čudo po sebi. Ali, začudo /ljudi vole čuda!/, to je svijet kojemu se ljudi obraćaju u potrazi zastvarnim sobom, u svakom slučaju za odgovorom o najdubljoj tajni svoga bića, osob-

nog identiteta i smisla prisutnosti, jer umjetnost tu tajnu zna i čuva u svojoj prirodi. To je živi i kao magma stalno usijani i pulsirajući svijet knjige, teatra, muzike, ilma, likov-nih umjetnosti – umjetnosti općenito, kao i događaja koji su njima – kao sadržajimakulturnog života – in continuo produirani u čovjekovoj svijesti, ili su tek – najistinitijeporijeklo o nama.

Romor trajnosti, ili – otomonograija o Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu1945/46. – 2007/08. godine, tekstološki gledano, jest kritičko izdanje svega što Škola primijenjenih umjetnosti u Sarajevu podrazumijeva i jest tokom 65 godina, tj. duže odpola stoljeća. Vojislav Vujanović je izvrsno inormiran i uz to radin čovjek naglašenekritičke mjere, rijetko bogata iskustva oblikovanog intenzivnim radom također dužim odpola stoljeća, a uvijek spreman na traganje.

Puno je knjiga, a neusporedivo više analitičnih i sintetičnih tekstova u tisku i perio-dii ostalo duž puta kojim desetljećima otvorene misli, sra i očiju prolazi/hodi VojislavVujanović. Počeo je knjigom pjesama Svitanja, 1955. godine, a novinarski radio u Oslo- bođenju, Večernjim novinama i Radio Sarajevu, skoro, pa četrdeset godina. Sve drugošto je uradio ima tu istinsku pjesničku rtu zanosa s početka rada.

fotomonograiju Romor trajnosti o Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu VojislavVujanović priredio je i napisao ukupnom inventivno-kreativnom snagom svoga bića,njegovim iskustvom i stvarnim znanjima, vrlo ustrajnim istraživačkim radom, tako da




će ova knjiga, nesumnjivo – dugo biti izvrsnim primjerom, kritrijem i normativom dobroobavljenog posla na opću dobrobit. Naime, nakon 65-godišnjeg rada, Škola primijenjenih umjetnosti u Sarajevu konačno se u kulturnoj javnosti instituionalno uspravljau svim svojim elementima i aspektima od trenutka osnivanja do generaije upisane2007/08. godine – kao Vojina fOTOMONOGRAfIJA.

Odjedanput, pred čitateljem, iz skoro potpune sjene, čak iz tmine, izlazi div, uspravlja

se os i središte vrtnje likovnog umjetničkog bića i života bh. prostora. Odjedanput, biva jasno puno toga što je izgledalo da dolazi kao samo od sebe i unkionira kao podrazu-mijevajuće. Vojislav Vujanović novinar, orijentalist, kulturni poslenik, književni, teatarski,likovni kritičar i naglašeno: esteta – nesebično se istraživački unio u svaku pojedinostorganiziranja i rada na monograiji Škole za primijenjenu umjetnost u Sarajevu tokomnjezinih 65 godina postojanja.

Krenuo je iz vremena Austrougarske carevine, kada je bilo pokušaja, kada je Austrougarska carevina osnovala Radionicu za umjetničke obrte 1892. godine,u kojoj se učilo pet zanata u radioniama za intarzije/inkrustacije u drvetu, za ta-uširanje, za graviranje, cizeliranje i montiranje. Čeh, Jan Karel Janevski je 1906.

godine u Sarajevu osnovao privatnu školu koju su pohađali Petar Tiješić, KarloMijić, Jovan Bijelić, Adela Behr Vukić i Lujza Kuzmić. Godine 1936. u Sarajevu je uokviru Srednje tehničke škole oormljena i Banovinska škola za umjetne zanate, što

je bilo uvertira, da se 27. oktobra, 1945. godine utemelji i Državna škola za likovnuumjetnost i umjetne zanate.

Prvi direktor škole bio je slikar Vojo Dimitrijević, a ministar kulture u tek osnovanojvladi – Ilija Kemanović. Proesori su bili istaknuti bh. slikari: Vojo Dimitrijević, Ismet Mu-

jezinović, Roman Petrović, Mia Todorović, Hugo/Sigo Sumereker i Hakija Kulenović.Vojislav Vujanović predano iščitava i konzultira sve dostupne izvore, dokumente i

tisak, akribično bilježi opće prilike, rekonstruira i vjerno donosi atmoseru u kojoj se ljudinastoje organizirati i stvoriti što bolje uvjete za rad. Ova knjiga popunjava prethodno

postojeću uistinu veliku prazninu za svaki pogled unatrag u prostor iz kojega smo do-nijeli autentično lijepo i svoje, iz kojega smo humanistički došli kao ljudi s naglašenimsmislom za humanističko.

Ono što nas se kao čitatelje posebno dioma, to je činjenia da je Vojislav Vujano-vić priređujući ovu zahtjevnu otomonograiju uspio donijeti izvanredne portrete ljudi– umjetnika i proesora koje naziva kreatorima i pronosiocima ideja sustavnog likovnogobrazovanja: Voje Dimitrijevića, Ismeta Mujezinovića, Romana Petrovića, Sige Sumere-kera, Mie Todorović, Ante Kostovića, Vojislava Hadžidamjanovića, Hakije Kulenovića,Petra Šaina, Ive Šeremeta, Rizaha Štetića, a potom i portrete prvih diplomaa: VladimiraVojnovića, Nade Novaković, Maria Mikulića, Ljube Laha, Mustae Brdarića, te nadalje

osnovne podatke od generaje do generaije.Usudit ćemo se, pa reći, kako je najveća vrijednost ove knjige upravo u tome, jer nataj način ona i unkionira kao knjiga umjetnosti i umjetnika živih sasvim. Vojislav Vuja-nović nije zazirao pred teškoćama, odabrao je najteži i najodgovorniji način da napiše ipriredi ovu izuzetnu knjigu. Pritom je, bez sumnje, otrgnuo od zaborava bezbroj važnihčinjenia koje bi prolaskom vremena nestale bez traga. Uvjeren sam, kako je ovakavodnos smatrao i pitanjem časti spram osobnog iskustva i ljudi koje je, kao i njihovodjelo i osobno, dobro poznavao.




Dakako, riječ je o tome, kako je Romor trajnosti Vojislava Vujanovića otomonograijai ona vrsta knjige koja je nedostajala bh. kulturnom prostoru i umjetničkom biću kao bit-na i čak, kao osnovna knjiga za suvislu komunikaiju sa samima sobom, jer naglašavakontinuitet umjetničkog rasta i razvoja u vremenu dobro dužem od pola stoljeća. Kadase, prije tri godine pojavila lijepa knjiga Dizajn u Bosni i Hercegovini /u izdanju ULUPUBiH/, izgledala mi je kao svjetiljka na nevidljivoj vrpi. Bila je lijepa, ali bez oslona u svi-

jetu knjige, jer nije bilo knjige o kojoj upravo govorimo danas i ovdje, a koju je napisaoVojislav Vujanović.

Jednako, u najvećem broju, ljudi/umjetnii o kojima piše dr. Nikola Kovač u knjiziSlikarstvo u BiH 1945. – 1990. u izdanju ANU BiH, trebaju ovu knjigu, skoro pa kaoosobnu signaturu i ispravu o svojoj ličnosti – kao dokaz o svome porijeklu, baš kao istvarnost jednostavne i proste istine koju su djelom proizveli umjetnii obuhvaćeni knji-gom Umjetnost Bosne i Hercegovine 1924. – 1945. godine koju su priredili Azra Begić,Danka Damjanović, Ibrahim Krzović, a povodom izložbe koju je priredila Umjetničkagalerija BiH Sarajevo, 1985. godine. /Reimo samo da se u koordinaiji za tu izložbu,koju kao direktor UG BiH potpisuje Veik Hadžismajlović, našlo oko stotinu insituija

i pojedinaa... Doista, stvarno je pitanje može li iko zamisliti što to znači i kakav je tozastrašujući posao?!/. Ako je kultura kontinuitet komuniiranja, onda smo imali diskonktinuitet nasuprot

prisutnosti i angažiranju živoga umjetničkog iskustva i konteksta i to u vremenu dozri- jevanja i bokorenja stilske ormaije moderne, kao i uspravljanja postmodernističkogdiskursa. Stvar je značajnija jer je riječ o razini komuniiranja za prenošenje baznihinormaija, njihovom djelovanju i razvoju u likovnoj umjetnosti, ali i nedvosmislenomkomuniiranju sa svijetom. Naime, isto vrijeme do 1990. godine, dr. Nikola Kovač orga-nizira u svojoj knjizi kao:

Prva poslijeratna generacija: Mica Todorović – Lirska hronika trajanja, Ivo Šeremet –Oblik i duša pejzaža, Hakija Kulenović – Pogled ispunjen ljepotom, Ismet Mujezinović –

Likovna metafora revolucije, Rizah Štetić – Dramatični karakter pejzaža, Vojo Dimitrijević – Koloristička vizija svijeta, Behaudin Selmanović – Redukcija predmetnosti, Meha Sefić – Zaustavljena svjetlost.

Srednja generacija: Mario Mikulić – Lice svijeta i ljudsko lice, Jusuf Jusa Nikšić –Morfologija hercegovačkog pejzaža, Franjo Likar – Ambiguitet pogleda, Bekir Misirlić –Stilizacija svakodnevnog života, Milorad Ćorović – Od snovidnih pejzaža do imaginarne anatomije, Afan Ramić – Poetska osnova materije, Seid Hasanefendić – Geometrijskioblici i nadrealna atmosfera, Mehmed Zaimović – likovna racionalizacija imaginarnog,Ibrahim Ljubović – Vedrina bajke i svijet praznine, Ljubomir Perčinlić – U potrazi za pri- marnim oblikom, Mersad Berber – Likovna rekonstrukcija duhovnog iskustva.

Mlađa generacija: Ismar Mujezinović – Prostor i umnožena figura, Safet Zec – No- stalgični pejzaži duše, Sead Musić – Između privida i suštine, Milivoje Unković – Odnos materije i perspektive, Ratko Lalić – Mitologija biljnog svijeta, Salim Obralić – Predmet i njegov poetski krug, Josip Alebić – Svjetlosni pejzaži, Radoslav Tadić – Rađanje oblika,Edin Numankadić – Poricanje stabilnih oblika.

Vrlo su zanimljiva poglavlja u knjizi dr. Nikole Kovača, nezavisno o tome u kojoj ćemose mjeri složiti s njim, Saputnici i Nove tendencije. No, ovdje je riječ o tome da su ukomunikaiji knjige Vojislava Vujanovića i dr. Nikole Kovača u stalnom sintagmatskom




i komplementarnom odnosu o najznačajnijim pitanjima bh. likovne umjetnosti u dužemod polustoljećnog razdoblja.

* * *

Romor trajnosti – otomonograija o Školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, konipi-

rana kao: I - Osnivanje škole, II – Prvih pet generacija učenika i profesora, Prvi polaznici škole, kreatori i pronosioci sustavnog likovnog obrazovanja, Portreti prvih diplomaca, III – Generacije maturanata, IV – Školski ljetopis od 1980/81. do 2007/08 godine, V – Obra- zovni kadar , Direktori škole, Prvi profesori, Nastavni kadar i ostalo osoblje – osnovna je,neisrpna i bitna u bh. likovnoj i kulturi i umjetnosti, kao knjiga za najrazličitija suvislapromišljanja bh. likovne umjetnosti.

Ovu dragojenu i lijepu knjigu graički je oblikovao Branko Vekić, a tiskao Bemust Sarajevo, 2008.

10. travnja/aprila, 2009.




čitaonica

Ati KUJUNDŽIĆ

Tamni bas Ivie Šarića,

sjajna operna karijeraGradimir Gojer: IVICA ŠARIĆ - OD KRALJEVE SUTJESKE DOPOZORNICA SVIJETA, Fotomonografija. Povodom 35 godinaumjetničkog rada Ivice Šarića, Narodno pozorište Sarajevo,Matica hrvatska Mostar, HKD Napredak. Sarajevo, 2009.

* * *

Opera je najzahtjevnija senska vrsta umjetničkog oblikovanja dramatske prirode i

bića djela. Riječ je o tome da je prvobitno opera bila dvorska zabava – predstava koja je trebala na gledatelje prenijeti sjaj obilja i moći. Potom se iz tog smisla, od kraja XVI.stoljeća, razvijala i s vremenom dierenirala opera, kao muzičko djelo i predstava izni-mno visokih estetskih zahtjeva i elemenata koji kostimiranjem, muziiranjem, pjevanjemuglazbljenog teksta trebaju donijeti dramatski i tragički sadržaj i antičkih djela. Već zaprve aktere opernih izvedbi postavilo se ozbiljno pitanje: kako pjesmom opjevati glad,bol, smrt, poraz, ništavilo, više sile, kako muzički i glasovno donijeti osjećanja i doga-đaje koji su po sebi tek tragičan kraj zbivanja i života.

Nastala i razvijala se u blještavilu i sjaju dvorova sjeverne Italije kao renesansnifenomen koji se na speiičan način – muzikom i pjevanjem – nastoji približiti auten-tičnosti samoga događaja čiji je prikaz. Talijanski jezik je zbog mnoštva samoglasnika

i svoje muzikalnosti pogodan za oblikovanje teksta operne muzičke orme. Jezik itradiija drugih zemalja su sljedstveno dali i drugačije opere i opernu tradiiju: nje-mački jezik se pokazao prikladnim za Singspiele – pjevanu dramu, engleski jezik zaBallad-peru, ranuski jezik za ormu Opere-comique. Et. Pojavili su se brojni autori,veliki orkestri koje čini stotinjak muzičara, veliki pjevački zborovi, ali su pravi junaiopernih izvedbi uvijek bili operni pjevači. Naime, biti operni pjevač, posebno u prvovrijeme, značilo je velika odrianja, pa čak kastraiju i elibat e da bi se sačuvaoodređeni kvalitet/boja glasa. U svom razvoju opera je imala padove i uspone, ali ono




što ju je uvijek činilo osobitom umjetnošću – jest enomen ljudskoga glasa i njegoveboje – kao osnovnog sredstva izraza i oblikovanja dramatskog naboja i dramatskeslike, različitih vidova raspoloženja.

* * *

Narodno pozorište Sarajevo organizirano je Odlukom Zemaljske vlade 1919. godine,a Opera postoji od 1946., tj. 63 godine u rasponu od rukovođenja direktora StevanaBrausa do Gradimira Gojera. Standardan i ujednačen razvoj opere južnoslavenskihnaroda bilježe između dva svjetska i poslije Drugog svjetskog rata, a za divno čudo,poslije rata u kojem je nestala SfRJ, usprokos teškoćama različitog porijekla i naravi,dogodio se i evidentan kadrovski i repertoarski uspon Opere i Baleta. Pouzdano, riječ

je kako o proniljivosti rukovođenja i vođenja Narodnog pozorišta od strane GradimiraGojera, redatelja i književnika, a tako i o stjeaju izvanredno inventivnih i kreativnih ka-drova/pojava, osoba koje su davale izvanredan doprinos razvoju Opere i Baleta.

U konkretnom primjeru pojavila su se autentična operna djela Hasanaginica i Aska

i vuk – drama i libreto književnik Nijaz Alispahić, muzika – kompozitor Asim Horozić,ali i veći broj iznimno kvalitetnih aktera, na prvom mjestu opernog pjevača u svjetskimrazmjerima rijetkog tamnog basa Ivie Šarića, a potom i primadone, sopranistie AmileBakšić, te većeg broja izvrsnih glumaa. Tematizirane kao bosanske varijante opernihčuda – spomenuta djela su prošla svijetom ostavljajući publiku u estetskom šoku i ne-vjerii da takvo što može nastati u Bosni i Heregovini i Sarajevu, gradu koji je upravobio godinama opsjednut i sistematski razaran topničkim oruđima, a njegovi građani oddjee do staraa ubijani snajperima.

* * *

No, o svemu naprijed rečenom samo uvjetno je riječ. Riječ je o 35 godina umjet-ničkog rada, opernog i konertnog pjevanja Ivie Šarića i otomonograiji koju je timpovodom priredio marljivi, osebujni i samozatajni Gradimir Gojer pod naslovom: IvicaŠarić – od Kraljeve Sutjeske do pozornica svijeta. Evidentno, Gojer se unio znalački iijelim svojim bićem, stvarnom i sveukupnom umješnosti i izvrsnom kulturnom mjeromu priređivanju monograije. Valja priznati: s puno stvarnih razloga, kao iskusan redatelji rukovoditelj Narodnog pozorišta i Opere, ali i kao čovjek koji ima nedvosmislenu i ja-snu spoznaju i predstavu o opernom pjevaču i umjetniku Ivii Šariću, kakvoga Bosna iHeregovina ima prvi put u svojoj kulturnoj i opernoj povijesti.

Ako je monograija kao književna vrsta/ žanr isrpna knjiga o nekoj temi, a jest, na-

kon uvida u knjigu Ivica Šarić – od Kraljeve Sutjeske do pozornica svijeta, shvatit ćemokako je ovdje riječ o višim od postavljenih teorijskih zahtjeva, ova knjiga je više negoisrpna; ona je povijest jednog nesvakidašnjeg enomena s kojim se susrećemo u je-lovito razvijenoj monograskoj ormi. Ivia Šarić, rođen u Kraljevoj Sutjesi, školovaose na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi proesorie Brune Špiler, počeo je pjevatikao član Zbora Opere Narodnog pozorišta u Sarajevu. Upravo iz te skromne pozicije Ivia Šarić će ubrzo postati regionalno značajan bas i napraviti niz izvanredno ozbiljnihkreaija i postignuća, kako u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo, tako i u opernim ku-




ćama Ljubljane, Maribora, Skoplja, Zagreba, Splita, Rijeke Osijeka, ali i u produkcijamau Mađarskoj, Austriji, Belgiji, Švicarskoj, Francuskoj, Portugalu, Italiji, Kanadi... /G. G./Rijetko talentiran, Ivia Šarić je intenzivno radio, a njegov uspjeh je bio nadaleko vidljivi zapažen, baš kao i njegov glas, karakterističan tamni bas, što možemo shvatiti i kao punoću i jedrinu njegovoga basa, koji ima velike čulne i oblikotvorne mogućnosti.

Interesantno je da je, uz sve što je davao iz svoga umjetničkog bića, Ivia Šarić kao

direktor Opere u Narodnom pozorištu Sarajevo uveo nove metode u rukovodno-umjet-ničkom i menadžerskom obavljanju svoje dužnosti. Istodobno je umjetnički sazrijevaoi njegove kreaije dočekivane sa sve većim odobravanjem: Ljubljana, Dubrovnik, Ba- rokne večeri u Varaždinu, Pulsko ljeto, Histria festival , Majske operne večeri u Skoplju,Ohridsko ljeto, Operni festival u Križankama... Jednako je zanimljivo da Ivia Šarić neposustaje u radu Hrvatskog kulturnog društva Napredak u kojem je njegov utjeaj nakvalitetu glazbenih aktivnosti – iznimno značajan. Ivia Šarć će se pokazati izvanred-no uspješnim i kao ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, ne zanemarujući svojosnovni vox interiori – operno pjevanje u matičnoj kući i na seni Hrvatskog narodnog kazališta gdje ostvaruje izuzetno zapažene u loge u Verdijevu Nabuccu tumačeći ulogu

Zaccarie ili realizirajući kreaiju u Borisu Godunovu, et. Operni angažman Ivie Šarićarealiziran je do kraja osmišljeno, odnjegovan u najboljoj opernoj literaturi Rossinija,Smetane, Mozarta, Puinija, Brittena, Bizeta, pa do domaćih autora. Ivia Šarić je daogolem doprinos u konertnoj djelatnosti i opernim angažmanima kad je riječ o hrvatskojopernoj klasii, posebno kad je riječ o djelu Slavka Gotova.

* * *

U sasvim određenom smislu život, rad i postignuća Ivie Šarića su blistav primjerizvanrednog radnog aktiviteta, iznimno talentirane osobe i ostvarivanja potenijalnihmogućnosti na kakve nailazimo samo u bajkama. Od dječaka rođenog u Kraljevoj Su-

tjesi, na obalama Trstionie, nakon sretnog djetinjstva dosegao je mjesto prvaka Ope-re Narodnog pozorišta u Sarajevu i ugled opernog solista prestižne internaionalnekarijere.

U Šarićevoj obitelji svi su svirali, ota Augustin, djed David, ujak Julius – muzika mu je bila dio života i svakodnevlja, muzika je u njemu klijala, rasla i razvijala se i bokorila.Svi oko njega su popravljali, pravili i svirali razne instrumente. Šarić je pjevao u svakojprilii koja mu se pružila, u zborovima posebno, ali će njegov razvoj i napredovanje ićipostupno i temeljito pod budnom pažnjom Teodora Romanića, Paše Gakić, a potom iBrune Špiler i Ivana Štajera, kada će početi dobivati i manje uloge u Kući na Obali.

Ivia Šarić će u više navrata ponavljati kako proesorii Bruni Špiler u ijelosti du-

guje svoje vrhunsko umjetničko obrazovanje. Po prirodi odmjeren, a raskošno talen-tiran i radin, Ivia Šarić je brzo učio od najvećih i najboljih, zato se razvijao sigurno ikontinuirano uspinjući se ka vrhu. To mu je omogućilo u jednakoj mjeri da bude vrstansolist, ali i da uspostavi dinamiku i diktira tempo rasta sarajevske operne kuće. U tomsmislu posebno značenje imao je Šarićev rad s dirigentom Marijanom fajddigom iredateljem Dragom fišerom na opernim postavkama Rigoletta, Seviljskog berberina,Prodane nevjeste... Uslijedit će rad s Miroslavom Homenom, carlom Orom, DragomBoldinom, franjom Potočnikom, Teodorom Romanićem, Dejanom Miladinovićem u




postavkama Verdijevih opera Nabuco i Trubadur ... I u najsloženijim ulogama, koje suu punoj mjeri zahtijevale glumca i pjevača, Ivia Šarić je izvrsno i studiozno uspijevaorazviti svoju ulogu do razine da se to i danas spominje s respektom i kao nenadmašandoseg i umjetnički rezultat. Riječ je o umjetniku koji je karijeru opernog pjevača gra-dio bez padova, čovjeku koji je svojim kreaijama oduševljavao i čiji je ugled rastaoiz uloge u ulogu, iz izvedbe u izvedbu. No, sljedstveno shvaćanju pozorišne i operne

kritike, Ivia Šarić će zvjezdane trenutke svojih sposobnosti i svoga umijeća darovatipublii realizaijom uloge Hasanage u operi Hasanaginica zajedno s opernom divom

Amilom Bakšić. Osim svega, dužni smo zapaziti kako u osobnoj proesionalnoj kari- jeri Ivia Šarić nije zazirao niti od jednog problema koji se tiče uloge i zadatka u oper-noj predstavi, koji proizlazi iz složenosti muzičke literature. Dakako, prisutnost IvieŠarića kao basa speiične boje, podrazumijevalo je i potrebu za snaženjem različitihorkestarskih i izvođačkih mogućnosti.

* * *

Interesantno je kako su opere u regiji počele repertoarski računati s glasom i basov-skim mogućnostima, s repertoarom Ivie Šarića. Njegovi operni itinereri su: Sarajevo– Zagreb – Beograd – Ljubljana – Maribor – Rijeka – Novi Sad – Osijek – Split – Dubrov-nik – Varaždin – Skoplje – Ohrid – Milano – Torino – Oderzo – Monalone – Budapest– Praha – Bruxsels – como – Toronto... Ivia Šarić je putovao, pjevao stare – sarajevskei sasvim nove uloge, Gotovčevog Eru s onoga svijeta, Rossinijevog Seviljskog berberina, Zajčevog Nikolu Šubića Zrinjskog, ali i Borisa Godunova, za kojega će dobiti visokunagradu u Zagrebu – Vladimir Ruždjak , Hasanaginicu itd. Kvalitetnu prisutnost i moguć-nost angažiranja Ivie Šarića dinamizirali su i preporađali operni život u regiji, a IviaŠarić je sve ljepše sijao kao rijedak i brižljivo brušeni dragulj.

* * *

Veći dio ove prelijepe monograske knjige, koja dijelom obilježava 35 godina Šari-ćeva umjetničkog rada, donosi medijske dokaze koji prate kvalitetu opernog angažira-nja Ivie Šarića. Ovdje čitamo brojne napise o Šarićevu angažiranju u Sarajevu i regijipovodom izvođenja Rossinijeva Seviljskog berberina, Verdijeva Nabuca, DonizetijevaLjubavnog napitka, Britenova Malog dimnjačara, Puinijeva La Boheme, Bizetove Car- men, Puinijeve Madame Butterfly , Pergolesijeve Služavke Gospodarice, PuinijeveTosce, Verdijeva Trubadura, Čajkovskovljevog Evgenija Onjegina, Horozićeve Hasana- ginice, Gotovčeva Ere s onog svijeta. Istovremeno, Ivia Šarić na konertnom podiju

izvodi vrlo širok i prestižan repertoar: Mozartovi Requiem, Krunidbena misa, VerdijevRequiem, Saint-Saensov Requiem faurreov Requiem, Beethovenova Misa Solemnis,ali i Misa u C-Duru, a partiipirt će i u izvođenju čuvene Beethovenove Devete simfonije.Svojim moćnim, autoritativnim basovskim istupom Šarić je oplemenjivao izvedbe veli-kog broja senskih konertnih verzija diljem regionalnih i europskih pozornia izved-bama Bruknerovog Te Deum-a, Šostakovičeve Četrnaeste simfonije, Dvorakove Sabat mater , Berliozova Kristovog djetinjstva i dr.




* * *

Kao rijetko tko u opernoj umjetnosti, Ivia Šarić je nailazio na nepodijeljeno odobra-vanje i pohvalu umjetničke kritike. Njegov zdrav glas, impozantan nastup i rainiranaizvedba muzičkih djela u svim pojedinostima – plijenili su publiku, potiali operne an-samble i osvajali umjetničku kritiku do mjere, pa je njegovo sudjelovanje u interpretaiji

djela naslovljavano kao npr. Verdijev Requiem za sjećanje.Ova prelijepa monograska knjiga u ormatu 225x240mm, na inom papiru za umjetnički

tisak i u obimu od 350 strania, donosi obilje iznimno kvalitetnih otograija i aksimila iz tiskakoji prezentiraju pohod Ivie Šarića opernim senama u zemlji, regiji i Europi, pa bi površanpromatrač mogao pomisliti kako je i njegov život samo čista i nepatvorena ljepota i sjaj. Želi-mo sugerirati kako iza svega što ova knjiga prezentira kao krajnji ishod, stoji golem i predanrad ovoga umjetnika. Svi koji su radili s Iviom Šarićem, s njim su željeli raditi opet, jer je kvali-tetan bas, a kao pjevač i proesionala iznimno pouzdan do mjere pa u ansamblu postaje nu-kleus dragojene i nosive pozitivne energije za sve članove u opernoj postavi. O Ivii Šarićus oduševljenjem govore Vjekoslav Šutej, Divna Pervan, Marija Barbieri, Petar Selem, Vladimir

Kranjčević, MirellaToić, Georgij Paro, Miroslav Homen, Uroš Lajovi, Amila Bakšić, Krunoslavcigoj, Oskar Danon, Ljiljana Molnar Talajić, Paša Gakić, Gradimir Gojer...

* * *

Nezavisno od toga što smo u tekstu spomenuli neka operna djela i uloge koje jepjevao Ivia Šarić, držimo vrijednim da i ovdje in continuo donesemo OPERNI i KON-cERTNI REPERTOAR IVIcE ŠARIĆA.

OPERNI REPERTOAR: Verdi NABUccO – Zaaria, Verdi DON cARLOS – filip II,Verdi AIDA – Ramis / Kralj, Verdi MOĆ SUDBINE /La forza del Destino / - Ota Gvardi-

jan, Verdi TRUBADUR /II Trovatore/ - ferrando, Verdi RIGOLETO - Monterone / Spara-

uile, Verdi McBETH – Bano, Verdi TRAVIATA – Dr. Grenvil / Markiz d’Obigny, PuiniTURANDOT – Timur, Puini LA BOHEME – colline, Puini TOSKA – crkvenjak / cesa-re Amgelott / Siarone, Rossini SEVILJSKI BRIJAČ / Il barbiere di Seviglia / - Don Basilio/ Dr. Bartolo / fiorello, Rossini Mojsije /Moses/ - Osiride / faraon, Donizetti LJUBAVNINAPITAK /L’elisir d’smor/ - Dulamara, Donizeti LUcIA DI LAMMERMOOR – Raimondo,Bellini NORMA – Oroveso, Bizet cARMEN – Zuniga, Musorgski HOVANŠČINA – Dosiej,Musorgski Boris Godunov – Boris, Rimski – Korsakov cARSKA NEVJESTA – Sobakin,Čajkovski EVGENIJ ONJEGIN – Gremin, Borodin KNEZ IGOR – Galiki, ferrari ČETIRIGRUBIJANA /Il Quatro Rusteghi/ - Simon, Pergolesi SLUŽAVKA GOSPODARIcA /LaServa padrona/ - Uberto, Mozart fIGAROVA ŽENIDBA /La nozze di figaro/ - Barto-

lo, Mozart BASTIEN I BASTIENA – colas, Massenet DON KIHOT /Don Quijote/ Kihot,Zamreglia ISTARSKA SVADBA – Biaggio, Briten MALI DIMNJAČAR /The little sweep/- Bob, charles-camille Saint-Saens SAMSON I DALILA – Stari Izraela, Wagner TA-NHAUSER – Biterol, Strauss ŠIŠMIŠ /Die fledermaus/ - Blind, Smetana PRODANANEVJESTA – Keal / Miha, Lisinski PORIN – Sveslav, Ivan pl. Zaj MISLAV – Vojin /Mislav, Ivan pl. Zaj NIKOLA ŠUBIĆ ZRINJSKI – Sulejman Veličanstveni, Ivan pl. ZajBAN LEGET – Vladan, Gotova ERO S ONOG SVIJETA – Gazda Marko, Gotova MILAGOJSALIĆA – Ivan Gojsalić, Hatze ADEL I MARA – Stari Vornić, Hatze POVRATAK –




Dako, Kogoj cRNE MASKE – cristooro, Horozić HASANAGINIcA – Aga Hasanaga,Dionisie de Sarno san Giorgio BALKANSKA cARIcA – Ivan crnojević, godpodar crneGore i Zete, Čavlović SREBRENIČANKE.

KONcERTNE IZVEDBE Ivie Šarića: Verdi – REQUIEM, Mozar – REQUIEM, MozartKREENUNGS – MEDDE /Krunidbena misa/, faure – REQUIEM, Saint-Saens – REQUIEM,Beethoven – MEESE c – DUR, Beethoven SYMPHONY No. 9, Beethoven – MISSA SOLE-

MNIS, Bah – JOHANNES-PASSION /Muke po Sv. Ivanu/, Bah – MATHAUS-PASSION /Muke po S. Mateju/, Rossini – SABAT MATER, Brukner – TE DEUM, Janaček – Glagolska-MŠE /Glagoljska misa/, Weill – LINDBERG’S fLIGHT /Lindbergov let/, Šostakovič – 14. SIM-fONIJA, Berlioz – L’ ENfANcE DU cHRIST /Kristovo djetinjstvo/, Dvorak – SABAT MATER,Papamdopulo – HRVATSKA MISA, Mahler – SYMPHPNY No.-8., Haydn – ORATORIEN DIEScHEPfUNG /Stvaranje svijeta/, Gotova – PETAR SVAČIĆ, Gabrijelčić – SPOMENSKISPEVI, Zaj – MISA br. 4.,Puliti – MISA, Nepoznati Autor – KRIŽEVAČKA MISA.

* * *

Pojava Ivie Šarića, njegove glasovne i glumačke mogućnosti, operni i konertnirepertoar, estradna djelatnost u širokom rasponu od opernih arija, zabavnih melodija,romansi, starogradskog melosa – dakle, izvanredno širokoga glazbenog spektra, dje-lovali su kao magnet za produkiju nosača zvuka. Ivia Šarić je već na početku karijereušao u glazbenu produkiju Radio-televizije Sarajevo, a u glazbenim arhivama radijskihi televizijskih postaja ostavio je snimljeno neprojenjivo muzičko blago. Sve vrijemesnima i u europskim radijskim i televizijskim kućama. Nastupao je i snimao sa simo-nijskim i ilharmonijskim orkestrima Hrvatske radio-televizije, Slovenske radio-televizije,Radio-televizije Beograd, Radio-televizije Sarajevo, sa Zagrebačkom, Skopskom, Beo-gradskom i Sarajevskom ilharmonijom, njihovim revijskim i tamburaškim orkestrima...Šarićev glas i izvedbe su na gramoonskim pločama i ompat diskovima puno šire od

prostora u kojem se kretao i konkretno djelovao.

* * *

Konačno, dužni smo pripomenuti kako je umjetnik Ivia Šarić svojim radom i djelova-njem obilježio značajnu epohu operne umjetnosti u Bosni i Heregovini na prijelazu izXX. u XXI. stoljeće. Počevši kao zborist u Narodnom pozorištu Sarajevo, diplomirao jeSolo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i postupno, ali studiozno ušao u reper-toar Sarajevske opere i razvijao se do razine prave operne zvijezde.

Uz rečeno, ustvrdit ćemo i kako je književnik Gradimir Gojer, koji je do sada obja-

vio 28 vlastitih knjiga – priređujući ovu knjigu, uspostavio izvanredno visok kriterij zapriređivanje sličnih knjiga. Gojer je čovjek, pjesnik, spisatelj i autor uistinu zasnovanekulturalne mjere. Ta okolnost je u ovom primjeru došla do punog izražaja spram osobei djela opernog pjevača, umjetnika Ivie Šarića.

* * *

Rujna, anno Domini 2009.




fabijan LOVRIĆ

Nepokolebljiva oštriaMandić, Igor: U zadnji čas (Autobiografski reality show): gl. ur.Drago Glamuzina: 147 mm x 205 mm, meki uvez s krilcima, 394.str.: Profil Knjiga d. o. o. ; Zagreb, 2009.

Kada je riječ o Mandiću, onda je i sam spomen imena dostatan da izazove određenu

pozornost, određeno uzbuđenje u očekivanju nepoznatog, ali resko odlučnog i jasnog,promišljenog i odvagnutog intelektualnog rješenja o postavljenom pitanju ili reakijina aktualnost koja tog istog intelektuala ne može ostaviti ravnodušnog, bez svogmišljenja o određenom. Ta dužnost, izazvana izvana, useljena u nutrinu stvara kemijskiproes kojega se autor mora osloboditi, mora reagirati na svojstven način kako bi, usveopćem, ponudio rješenje, ali nikako u povlađujući drugom, nego svom osobnomstavu, svojoj misli i svom, počesto oprečnom sustavu, ne mareći za dopadanjem, negoza istinom i samo njom, kao svetom vodiljom do ilja sveopće humanosti u vremenutrenutka ili otklona u budućnost, kroz iskustvenu prošlost. U knjizi stoji ovo: „U zadnjičas nastavak je hvaljenog i nagrađivanog hita Sebi pod kožu. Mandić ponovo spretno

prepleće aktualna zbivanja s prisjećanjima na davna vremena: odrastanja u Dalmaiji,studiranje u Zagrebu, novinarske početke, velike polemike s uglednim protivniima izkulture i politike. Nema milosti prema svojim protivniima, ali ni prema sebi samome;ironičan je i na račun svoje mladenačke pregrijanosti, bahatosti, pretjeranih stavova:nerijetko se ruga samome sebi, a donosi i tuđe tekstove koji ga ironiziraju, ne koristećise naknadnom pameću kako bi sebe predstavio pametnijim i ljepšim. Svojim kritičkimskalpelom Mandić prodire do srži otkrivajući i najintimnije sere vlastite osobnosti.Dramatično je to i osobno svođenje računa koje se odvija pred očima publike kojoj jeposvetio ne samo svoje autorsko djelovanje već je pred njom rastvorio hrabro i ijelisvoj život.“

Između ostalog, ostalo je nešto života koji ne možemo vidjeti niti načinom detaljne

autopsije, ali pokazano je mnogo od onoga što je čovjekova intima, otkriveno mnogoonoga što zaokuplja svakoga kroz dijaloške odnose soijalizaije; netko bi zasigurnobio drukčiji, ali onda bi izostao Mandić, a to ne želi nitko, to ne želi on sam, a ondaostaje kako jest, jer; nemamo pravo prekrajati robu drugome prema svojim mjerama...cinik bez prema u javnom nadmetanju, pa i u onom obiteljskom, iznosi moralnestavove svoje neprikosnovene oštrie kao istine o sebi i svom stavu glede umreženostiu kulturnu i životnu senu svakodnevie, želi odgovoriti svemu onome što ga nagrizaiznutra, što djeluje izvana, što ga provoira i uzbuđuje, nalazeći načina i smisla za ulomke




satire. Intelektualna širina daje mu da bude zanimljiv kroz narativnu plastičnost kojoj sene može izreći pohvala, jer upravo ona drži povezniu tkiva koje uvezuje događaje idoživljaje u suvisao sklop.

Ponekad, rječnički i tematski, Mandić podsjeća na nepopravljivo buntovnog tipakome ništa nije strano niti sveto ako je dotaknuto neprihvatljivim slijedom. On branihrvatske riječi rabeći ih prema svrsi: „Vratila se Sarlett Johansson s Korčule – Gospe

moja, koja je to (bila) dobra pička – s punim torbama kojekakvih namirnia, jestvina,plodova mora: tu je najprije svežanj smilja & bosilja, tj. pregršt suhih otočnih trava (danam kuća zamiriše, a neka će mrvia dobro doći kao začin), onda 5 l maslinova ulja;nešto ribe (2 kom. pagara); pola kile kozia, i 1 kg liganja i svrhu svega, jastog od 1 kg.“(218. str.). Ipak, sve je to daleko, iako podsjeća na pretjerivanja u opisima koje je radioGabriel José Garía Márquez, nepredvidivim i humoresknim pretjerivanjima. Mandić

je u toj mjeri praktičan i pragmatičan, dosljedan svom načinu jezičnih konstrukijasvakodnevne uporabe, koristeći karakter koji sobom nose značenja riječi. Način je tokoji ga drži u vrhu zanimanja književne javnosti, i ne samo književne, nego sveukupnokulturne javnosti. Zato i ova knjiga, Autobiograski reality show, već samim pojavljivanjem

zaokuplja svekoliku pozornost.Knjiga je i svojevrstan dokumentarij svega onoga što bi bilo zanimljivo u životu idjelovanju ovog autora, bez dlake na jeziku. fotograije, novinski tekstovi, dokumentarnosežu u 1947. godinu pa sve do 2007. godine, bilježeći pedeset godina jednog plodnograda, ne bez poteškoća i oprečnih rješenja, ali stoički, uzdignute glave, slobodarskiosviješteno kako bi to trebali svi, smjelo ukazujući na negativnosti u djelovanjupojedinaa, kao i društva u jelini, stavljajući pred nepokolebljivu oštriu kritičkogasuda i samoga sebe. S pravom se može reći kako samo istinski, samouvjereni kritičarivremena u kojem žive, imaju sposobnost staviti na kušnju i samoga sebe, a opet ostatiu zoni dopuštenih odnosa s mjerom za odgovornost.

Knin, 7. ožujka 2009.Subota, 12: 26 sati.




Ljiljana TADIĆ

Na zidinama razrušene TrojeSonja Jurić, Nevidljivi prsten, Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2009.

Zadana čežnja i težak križ zemaljske patnje u bjelilu ogorčenosti, možda čak i neshva-ćenosti pojedina, imaju katkad svoje ostvarenje tek u propupaloj riječi koja će se zapisati iprotiv snage nedorečenosti. Čitajući stihove ove zbirke, slutimo koliko je ženi – subjektu bilo

nadohvat ruke ispunjenje osmijeha, priželjkivanje dodira. Zato se ona ostvaruje jelovito teku pjesmi koja će jedina umjeti prepoznati njenu pritajenu želju i podivljalu vrisku strasti: Sveono što izranja/ iz mojih mekih dlanova/ moja je Pjesma. Obučena u žudnju, ona će u pjesmipokopati odgovor: Sve ono što izbija/ iz mojih šutljivih očiju/ žudnja je Tijesna.

Priželjkujući prisnost, ragmentirani dodir, Jurićeva veliča blizinu voljenoga muškaraželeći poljupe na ljepljivim rukama, želeći da se istopi svijet okolo, da ostanu samo onikako bi šutnja dobila oblik. Tko je ona?! Raspolovljeno biće podrezanih krila, okušanaborba podvojenosti svojih ja u prizivu snage i nemuštog zova: Nismo iste?! Vatra kojapregara u jutarnjoj magli pa takva ne pronalazi put prema mraku u kojem bi se osvijet-ljena prepoznala?!! Samsonovski, ona ipak zna da će iznjedriti dalje, iako raspršenau tihoj patnji, iako čežnja svlači svoj plač do kože te naga traga po stihovima kao na-padnuta istina pod obranom lažova. Izoštrena bol nameće šutnju, katkad ne pokrećućipobunu: Zaustavit ću vrijeme/ onog dana kad podignem gole ruke/ i utihnu sve pobune/ koje sam krišom pripremala./ Protiv sebe. Između svih nastojanja je međuprostor u težnjida se uroni u bezvremenost, da se stopira potraga jer je i sam život vječnost kojoj nijepotrebno opravdanje i potvrda. Kad Jurićeva boji sjećanja u bijelo, to je zastrašujućebjelilo, nimalo olakšanje ili put k ljepšoj stazi. Ta sjećanja oživljavaju prešućene Istine, a na dnu bića uskrsavaju sva njena htijenja. Ispravno je slijediti i nastavljati put u Vječnost.Tek iz priznanja da je postala sve što zapravo nije, može krenuti iznova, iako je buraslomila otpor, ali nikako nadu. Nema ovdje patetično-kukavnih stihova, svi izrastaju iznutarnje pobune k optimizmu i autoria je u potpunosti okrenuta samosvojnosti, sve

analizira iznutra i sve je odraz ogledala, bez prijetvornosti i samoobmane. Nekad si onaposvijesti da je iluzitorni ples vjetrenjača kobna borba jer vjetrovi izazovno a s podsmi- jehom poražavaju. Sve je pitanje, od izgovora prvog udisaja do zemaljske konačnostidok vjetrovi raspiruju neugasive vatre u praskozorja života.

Žena u Sonjinoj poeziji slobodu skupo naplaćuje, požrtvovnu milost koja će joj ogolje-noj udahnuti let leptira, lakoću njegove ljepote, predah vremena. Muškara si često do-pusti izgled nemilosrdnika koji ženu ostavlja izgladnjelim psima, žednim dušobrižnicima.Svuda je uskovitlana bol, čak i pod kapima prekrivenim povezom za smaknuće. Plavim




dlanovima žena bi grabila nježnost ali goropadna svjetina bijesno urliče. Već poznatourlikanje svjetine, mase, rulje! Već je kasno za pokajanje muškara koji je porodio bol uženi koja voli. Iskrenoj ženi, otvorenoj čak i brižnoj, koja priželjkuje da je voljena onakvomkakva jest, da otputuje u svijet bez Tajni. To je i želja da se trajno istka osjećaj djelidbeudvoje, da se skupljaju cvjetovi divljih trešanja i sjedi na zidinama razrušene Troje. Ako seostane bez uspavanki, kako će se osjetiti san i nebo koji ne obećavaju praznine nego stižu

do odredišta?! Nijednom se žena ovdje neće dati zarobiti kao usputna materija koja okon-čava svoje pobude i neograničeno pružene ruke, ovdje je egzaktno jedinstvo materije iduha u iskonu da se esenijalno probudi s krilima, točnije sa snovima koji umiju letjeti dokona spava ili je u polusvjesnom stanju: postaje Leptir u besmislu pitanja koliko je rađanjezapravo trajalo, jedan dan, jedan san, stoljeće, proljeće. Sve se opet ostvaruje u vremenui njegovoj neuhvatljivoj deiniranosti:

Preskačems oblaka na oblakProlaznosti.

Iako žure,ne mogu mi pobjećistoljećau nebeskom letu.

Vrijeme,zatvoreno u kočijuljudskih snova,raspiruje čežnje

u Beskraj.

Nadrastam svojeoblake.OstajemPostajem

Bezvremena.(Bezvremena koračanja)

Tako se subjekt ne predaje zabludi o nestajanju, ne nipodaštava svoje biće u na-drastanju oblaka, sa smionom potporom samopouzdanja da svaki srušen zid zapravopokazuje jedan novi horizont.

Pjesme napisane u čast velikanima neprolaznoga versa imaju posebnu tankoćutnostemoija. To je diskurs: Sukob i Savez Ljepote i Užasa, stanje u kojem je pojedina sebisve i svatko, nitko i ništa. Nije li to Znamen Života i Ures Svršetka dok Riječ uramljujesnagu i povrdu protiv Besmisla?! Sva pjesnička literatura koja traje kako bi, nadahnju-

jući nove literate, nadživjela i vrijeme samo?!




Jurićeva je žena koja pjesmom umije izreći Hvala Isusu jer je podnio krv njenogabola, a vratio joj se jer Ga je ponovno zvala, da nađe u njoj mir. Nerijetko pod nadzoromstišanoga prijezira ipak si neće dopustiti nemir koji može odvesti u beskraj nepronala-zaka svojega poslanja na zemlji nego će se odabranim sučeljavanjem s problemom,tugom ili nesrećom pogled prostrijeti k onostranom u kojem je naposlijetku ilj svih na-stojanja i putovanja. Završiti posljednji Stih. Kao što završava dobra vječna predstava.

O, Smrti hladnagladna moje vrele krvi!

Završi ovaj posljednji Stih.Ta znam da nema Kraja.




Miljenko STOJIĆ

Između vjeđa i stvariMijo Tokić, Sjaju li zvijezde, Naklada DHK HB, Mostar, 2009.

Palo je predvečerje u ljetno doba, sjediš pred kućom i kroz misli ti struje slike tvogabivstvovanja u određenom kraju. Takav se nekakav ugođaj stvara u meni dok čitam oveTokićeve pjesme. Naravno da je podneblje duvanjsko i da je pred tobom ravno polje

omeđeno gorjem koje nazireš u daljini. Motriš sve to kroz vjeđe i snatriš.Dubok je i raznolik pjesnikov san. Sapinje ga ovozemna stvarnost, a on bi uzletioprema zvijezdama. Jasno to poručuje u iklusu Sjaju li zvijezde, odnosno u istoimenojpjesmi u njemu. Ovaj bi iklus ujedno mogao biti i samostalna knjiga pjesama. Ima ihdovoljno za nazvati se knjigom i dovoljno tema da privuče čitateljevu pozornost. A onesu pomno obrađene i daju nam kratak presjek pjesnikova svjetonazora. Jedni bi rekli»ognjištarskog«, a drugi »baš onakav kakav treba«. Priključio bih se ovim potonjima.Lako je mudrovati i stupati s trenutnom strujom, ali je teško stajati nauzgor i biti odgo-voran. Nu, to se jedino isplati, što Tokić vrlo dobro zna. Zbog toga u pjesmi, u jednomdrugom iklusu kaže: Najbolji među nama/ umiru/ stojeći/ i /(ko) visoki jablani/ dotičunebo (Najbolji među nama) Zar ne, ima pravo. U navedenim stihovima krije se odjek

pjesnikova društvenog djelovanja u teškim vremenima za hrvatski narod. Kad je svedovedeno do nekog kraja, pojaviše se »igrači iz sjene« i zaigraše svoju igru.

Pogled na društvo oko sebe Tokić je najbolje sažeo u pjesmi Što je dobro? Sama onatvori iklus Društvene igre. Time je naglašena njezina tematika koja poput krika izlijećeiz pjesnikove dubine i kuša otvoriti oči onima koji još nisu progledali ili kojima samo štonisu stavili svoje izokrenute naočale. A u pjesmi se, između ostaloga, ovako zbori: »Do-bro je/ imati svog kritičara/ više miluje nego ujeda/ svog mentora/ svog donatora/ ... /Nekoga tko će ravnati ispred i iza nas/ tko će otvarati vrata/ i zatvarati račune/ nekog tko

je tvoj posilni/ odvjetnik/ desna ruka/ čuvar/ anđeo čuvar Ogleda se u ovim stihovimaslika današnjeg vremena koje je nahrupilo u naše postojanje. Nije to vrijeme borbe za

neke više ideale, ugledanje u barjakonose, vrijeme je to vučjeg čopora kad je jedinovažno biti jači i brži. To, pak, ne priliči zvijezdama i zato mora biti odbačeno, unatočtome što je privlačno, lijepom ironijom kao da zaključuje Tokić.

Zanimljive su zavičajne pjesme u zbiri. Možda ih ponajbolje označuje Duvanjskabura. Da pararaziram, negdje će započeti u planini, obrušiti se na Duvno, a onda će tui umrijeti kad za to dođe vrijeme. Nije ovo obična zavičajna lirika, jer Tokićeva pjesma»ječi u duši«, te nas kao ljudska bića uvlači u središte zbivanja. A mi nismo obični, malisebičnjai. Znamo se diviti ljepoti i onog pokraj nas, kako svjedoči pjesma Konji s Krug




– planine (Livanjski konji). Odletjeli su u goru kad su se ljudi uskomešali i gledaju jesuli se urazumili da se ponovno vrate. Ima u ovoj pjesmi i antiratnih tonova, tako dubokoljudskih da će je svatko rado čitati, bez obzira na kojoj strani nišana bio u ta vremena.Nisu te nevolje od danas. Počele su tamo još od Tuge i Buge, razlile se preko kraljevstvakoje se kovalo i u duvanjskom kraju i duboko se zasjekle u ljude i stvari oko nas. Gledasve to pjesnik kroz vjeđe i ne može se nikako složiti da baš tako mora biti.

Jedna posebna osobina krasi sve Tokićeve pjesme. Nazovimo je aorističnost. Naj-bolje se to vidi pri kraju knjige. To su aorizmi odjeveni u pjesme, a spočetka su pjesmeodjevene u aorizme. Dvije strane jednog te istog odličja. Ponekada u daljini kao daodjekuju tonovi Maka Dizdara, pa onda tonovi A. B. Šimića... Ali, to ne znači da pjesniknije svoj. Kažem odjekuju, jer Tokić kroz svoje glazbalo stvara suzvučje milo našemuuhu. Zaskoči nas jedna njegova misao, pa jedna slika, pa izričaj. Uglavnom, pjesnik seozbiljno igra sa stvarnošću i prosijava je kroz rešeto svojih snova, kao njegova majkapšeniu u ranom djetinjstvu. Imajući na umu njegovo prijašnje stvaranje možemo govo-riti o tokićevskom načinu pjevanja.

Jasnim jezikom i dotjeranim stilom pred nama se polako zatvaraju korie rukopisa.

Jesu li zvijezde prosjajile? Pitanje je to za odgovoriti dok i sami kroz vjeđe motrimo sebei svoju stvarnost. Tokić je ostvario zrelo djelo i vjerujem da će se svidjeti čitateljima.




ferida DURAKOVIĆ

Mahala ne mahala –Marina je u mojoj pjesmiČitajući pjesme Marine Trumić

Beskrajno se radujem svaki put kad u moj život uđe neko ko me potiče da pišem − alitako da o pisanju uopće ne pričamo!

Marina i ja već dugo godina pričamo o djei, muževima, čak i o muškarima, o že-nama, majkama, opet o djei, pa o usamljenosti staraa i staria; pijemo vino i tračamo(tj. kako kaže još jedna sjajna žena, gđa Azra Begić, ne tračamo, nego „antropološkirazmatramo“); žalimo se na nedostatak vremena za pisanje, druženje i uživanje (jošnisam sigurna da je to troje isto, ali se opasno približe kad shvatiš da ni za jedno nemašviše vremena); zatim doista uživamo u društvu naših (posebno mlađih) kolega/ia, što

je za našu književnu senu presedan vrijedan bilježenja; radujemo se ulozi kobajagiknjiževnih mama, a zapravo se bez naknade hranimo energijom koju naše mlade prija-

teljie tako štedro rasipaju po svemu, neopterećene godinama, brigama, kilogramima iknjigama, lijepe, darovite i inteligentne, i u društvenom smislu preskočene i zaobiđenekao što smo mi bile prije, ali one su sasvim odlučne da prestanu biti nevidljive kao mi,na čemu im čestitamo i od sra se radujemo njihovim malim koraima za čovječanstvo,ali velikim za žensko pismo u BiH.

I sve tako − dok ne dođe do toga da Marina sjajno prevede npr. Wislawu Szimbor-sku; ili nedavno czeslawa Milosza, kojeg sam uredila s nemjerljivim zadovoljstvom (našto Marinin sin epski duhovito zaključi: „Dva loša ubiše Milosza!“); ili da Marina svederačun svoje dosadašnje poezije u ovoj knjizi: e, onda se uozbiljimo i uradimo sve baškao dvije vrlo ozbiljne spisateljie kakve gledamo, na primjer, na HTV. Ili RTS. Ili BBc...

Pred vama se sad prostire jedna sasvim otvorena, namjerno ranjiva i stoga neobična

knjiga poezije: Marinina summa poeticae, nakon pet desetljeća bavljenja raznim oblii-ma književnosti, posebie poezijom, koja je Marinina prva i prava vokaija. Kao što jeto i prevođenje s poljskog. Kao što je to i putopisanje, uostalom. Tako da Marina imaprvih i pravih vokaija najmanje četiri, uključimo li i prijateljstvo kao jednu od književnihkategorija njenoga života.

Marina Trumić uvijek je bila prisutna u bosanskoheregovačkoj književnosti; imala je svoje itekako zasluženo mjesto, ali postrani i bez književne buke i bijesa, pouzdanoi provjereno. Njenih dvadesetak objavljenih knjiga raznih žanrova to potvrđuju. Kao što




potvrđuju i njenu odlučnost da nastavi prevoditi i pisati i onda kad je prešućivana uizborima, antologijama, odborima i nagradama. Njeni prijevodi bili su dio naših života,a s prijevodom Miloszevih pjesama digla se u sam vrh sjajnim, promišljenim izborom i(zašto ne?) emotivnim odnosom prema Miloszu kao pjesniku i čovjeku. Prevodeći Milo-sza, Marina je ne samo prevodila nego i potvrđivala ono što sama osjeća:

Jer pjesme treba pisati rijetko i nerado,Pod nesnosnim pritiskom i samo u nadiDa su one instrument dobrih a ne zlih duhova. („Ars poetia“)

Ima u ovoj knjizi mnoštvo odličnih pjesama, što je znak da se autoria dobro potrudi-la odabrati ne samo one svoje pjesme koje voli (što je, također, legitimno, ali nekritičkii za književnost nepoželjno) nego i one koje bi strogom čitatelju/ii, ili čak književnomautoritetu mogle biti važne.

Pjesma „Obično, apaurin“ uistinu predstavlja ono što čini pjesnički maniest MarineTrumić:

Pročitaš novine i poradiš po kući. Zamorena jednoličnošću skuhaš sebi kavicu i zavališ se u naslonjaču,onda čitaš Rashomon , možda i sama nešto pišeš, pri tom je možda zapravo ključna riječ; pripremaš nekakvu knjigu koja nikakoda siđe iz glave na papir,

a ono što je već na papiru baš ti se i ne sviđa mnogo, i nećeš je moći braniti s istinskom strašću, a zapravo strepišda je ne odbace.

Knjigu ili tebe? − pitanje je sad.

Ovi stihovi nisu čak ni „klimaks“ pjesme − rekoh, one su maniest. U nastavku pje-sme, tj. u ovoj ijeloj knjizi, pronaći ćete ono što je Marina Trumić u poeziji: promatrač.Kao i u životu.

Post scriptum:Vašoj pažnji preporučujem nešto sasvim neuobičajeno za knjige poezije: pjesme-

prepisku između Marine T. i feride D., dvije bh. pjesnikinje bliske po po-etii. Te pjesmeobjašnjavaju naslov ovog predgovora.

Premda bi vas riječ „mahala“ mogla uputiti i na nešto sasvim drugo – avec plaisir.Sarajevo, septembra 2009.




Dragan MARIJANOVIĆ

Red rod svoj čuvaUz knjigu Marijana Karaule Ljudi i krajevi

Nova knjiga Marijana Karaule, osebujnoga autora iz reda ranjevaa, također je, kaoi većina njegovih prethodnih naslova, ma kako se bili zvali, posvećena krajevima i nji-hovim ljudima. Prepoznatljiv je to autorski rukopis koji, kao i prethodni, pruža čitatelju

široku lepezu spoznaja o ljudima i krajevima, bilo da se radi o toponimima ustroje-nim u župe, ili nekadašnja brojna i bogata, a danas gotovo posve zamrla naionalna ivjernička žarišta katoličanstva i hrvatstva. Gdjegod je to klasična putopisna reportaža,gdjegod zavirivanje u stare povijesne knjige i matie, gdjegod susret i dijalog, gdjegoduglavnom tužna kronika sporijega ili bržega nestajanja jednog svjetonazora i načinavjerovanja, jedne osobite stare kulture, poimanja života i svega onoga po čemu je jedannarod drukčiji od drugih, koji je originalan i koji je današnju BiH naselio poodavno, ople-menio njezine undamente, donio prve knjige, unajmio prve zanatlije, graditelje svegašto je život toga vremena bio sličan ili bolji od života u drugim kraljevstvima ranoga isrednjega vijeka; bio je to prvi znak produljenja ivilizaijskoga slijeda života, nakon što

je zamro Rim i nakon što su staru Bosnu i sva kraljevstva koja su ju okruživala proživjelastrašne pogrome plemena sa istoka i sjeveroistoka, koja su se pojavljivala naglo, pržilasve pred sobom i sama nestajala u ognju vlastitih vatri.

Gdjegod su kazivanja ra Marijanova, itati koje je pronašao, kazivanja njegovih su-govornika i zapisi davno umrle ranjevačke braće o srećama i nesrećama njihova redai roda po ovom dijelu zapadnoga Balkana, učinila da su svi spomenuti stilovi Karaulinapripovijedanja zapravo sretna zanatska kombinaija, bez rizičnih i nekorektnih autoro-vih ukaza na ponašanja drugih i drukčijih, ali sa snažnom aktograskom sugestijomčitatelju da sam razluči važno od manje važnog. Jer ranjevačka spisateljska tradiijakontinuirano je prisutna u ovim krajevima onoliko koliko je ovdje prisutna Bosna Sre-brena, nekada u kraljevstvu koje se sveudilj srebrilo i zlatilo, rizničilo najbolje tadašnje

ivilizaijske dosege, a danas poslije niza povijesnih pogroma i društvenih državnih iideoloških transormaija i posljednjih ratova, i red i rod ostadoše prorijeđeni i rijetkoda se igdje u suvremenom svijetu može naći narod kojega je povijest toliko istopila, daga je i za ijelo, gotovo milenijsko trajanje- i danas isto ili manje negoli ga je bilo tada!Drugi narodi, i iz najbližega okružja, za to su vrijeme doživjeli demograski i svekolikiprovat, a Hrvati katolii i danas su nerijetko primorani dokazivati pravo na postojanje.U zemlji u kojoj ni danas, unatoč stalnom prekrajanju povijesti, nećete naći gotovo niti

jednu općinu koja nema brdo koje se zove Križ ili Hum, nećete naići na kraj gdje se




makar jedno naselje još uvijek ne zove crkvie, crkvište, crkvišće itd., itd… Na zemljiispod koje ćete, gdje god da zakopate, naći znakove ne toliko davne dominaije istogareda i roda. No, povijest je, ne njegujete li je, kao velika grudva snijega koja se, izloži lise toploti, topi polako i neumitno!

franjevačko spisateljstvo u Bosni Srebrenoj danas je najstarija zabilježena, konkret-na povijest o jednom redu i rodu. franjevačke (pra)stare matie rođenih, krštenih, pri-

češćenih, krizmanih, vjenčanih ili umrlih, i pored mnogih nestalih u nemaru, požaru ili jednostavno pljački, zorno zrale kontinuitet Hrvata katolika u današnjoj BiH, a brojniranjevi književnii, znameniti baš kao i ra Marijan Karaula danas, davno zapisivaše usvojim ljetopisima i drugim štivima više nesretna negoli sretna vremena i prilike, s tim dasu njegova pradavna redovnička braća imali puno teži posao: puk kršćanski podučiti ipoučiti vjeri i društvenom nauku, i za to im sami pisati knjige! I tako nastade i Lašvani-nov Nauk krstjanski, a stoljećima u međuvremenu nastale su tisuće naslova ranjevačkeknjiževnosti, kojoj se, koliko god ona bila temeljena na vjerskim razlozima nastanka ikroničarskoj ormi, nipošto ne može oduzeti i onaj opći kontekstualni i istaknuti književnikarakter, koji bilo kojoj društvenoj zajednii u kojoj je ona nastala i na koju se ona makar i

djelomie odnosi, ima značiti sve ono što iviliziranim narodima i društvima znače draguljiiskonske baštine. A knjige ranjevačke u našem (višenarodnom) društvu, oko toga ćemo se valjda slo-

žiti, jesu najdraguljniji dokazi naše temeljne pismenosti uopće.Stoga, ranjevački autori današnjie vjerojatno i nisu svjesni trajnoga značenja onoga

što danas pišu, pa tako vjerojatno ni ra Marijan Karaula, jer ni slavni ranjevački autoriBosne Srebrene nisu mogli ni slutiti da će se stoljećima nakon njihove smrti tražiti njiho-va svaka zapisana riječ, već poodavno pretvorena u zlatne i nezamjenjive podatke, bezkojih uopće ne bi bilo dobrog, možda i najznačajnijega dijela pisane povijesti jednoga reda i njegova roda!

Karaula, kao autor mlađe srednje generaije, za sobom ima već podosta respektabil-

nih naslova, uglavnom su to radovi, baš kao i ovaj, djelomie ili u ijelosti objavljivani uSvjetlu riječi, valjda jednoj od najpoštovanijih mjesečnih revija ovih prostora koja, prem-da u nakladi ranjevačke zajednie i utemeljena ispod tog mentalnog kulturološkogahabitusa, svakom dobronamjerniku nudi štivo iz kojega se, redovitim praćenjem, moželako upoznati undamente unkioniranja instituije koja je u Bosni Srebrenoj odavnoznana i priznata kao franjevačka diplomacija, napose izražena za zlih vremena, kadapresuše sva vrela logike, i mržnja se kao mutan oblak nadvije nad Bosnom, zemljomkoju su harali i kasapili mnogi, dolazili zvani i nepozvani, odlazili ili milom a češće silom,

jedino je ranjevi nikada nisu napustili, niti hoće.Iščitavajući ovaj književni uradak, lako ćemo ustvrditi sve mukotrpne povijesne aze

ranjevačkog reda i roda njegova. Kažem književni jer on ima sve elemente književnosti,i jer je svojom suštinom i bogatstvom dojmovitih opisa i krajeva i njihovih ljudi, svojimknjiževnim igurama i dobro odmjerenim i na prava mjesta plasiranim metaorama idrugim značajkama, ormu kronike i akata izraženih u tabliama ili drugim načinimaistianja podataka, ipak nadjačalo književnim izrazom.

Knjiga vrvi znaima naporne uspostave ranjevačke redodržave u Bosni, puno većojnegoli je danas!, znaima sjemena kršćanstva koji su tu u određenim područjima većbili zasijani, znaima provata i roda i reda i kraljevstva bosanskog, unatoč stalnom




očijukanju i njegovih banova i kraljeva, čas sa starom bosanskom rkvom, čak s Vatika-nom, jer Bosna je uvijek bila zemlja iz koje su pisma u Rim ili drugdje putovala dugo, aodgovori, ako bi se i dočekali, stizali obično prekasno.

Onda su Osmanlije zajahale bosanskim gudurama, ravniama i zavladali utvrdamai počelo je dugo, gotovo polumilenijsko mučenje s opstankom roda i reda, najveći dioroda ničim se više nije dalo uvjeriti da ostane na teškim kušnjama, i kroz četiri i pol

stoljeća kadšto se odlazilo masovno, a vraćalo za rijetkih sretnih godina ‘ na mrvie’, aliratri ostadoše, sačuvaše sjeme.

Druga aza, koje se učinak dobro vidi u ovoj knjizi, jest Drugi svjetski rat i njegovorano poraće, koji su donijeli pogrom Hrvata i s ovu stranu Drine, Save i Une, a me-đuazom odlazaka Hrvata katolika možemo smatrati i nekoliko desetljeća legalnihekonomskih migraija kao i političkih emigraija u zemlje zapadnih svjetonazora,kada su i ranjevi krenuli za svojim župljanima, organizirajući im tamo život kojisu napuštali u zavičaju, ostavljajući u Bosni Srebrenoj red u dobrom stanju, koji jeskrbio o njihovim najmilijima i, koristeći sve stečeno kroz duga stoljeća primjenespominjane diplomaije, ‘varakao’ se s vlastima i njihovim ideologijama i nedaća-

ma koje su donosile vjerniima, sve u svemu, negdje tamo sedamdesetih godinaprošloga stoljeća matie su opet postajale deblje, narod se množio, župe su rasle inastajale su nove; reklo bi se: bit će dobro.

No, posljednja aza nestanka katolika Hrvata iz Bosne dogodila se za posljednjega rata,masovno su napustili gotovo dvije trećine Bosne Srebrene, a dobar dio ih je napustio svoježupe i svoju zemlju nakon potpisivanja jedne od najvećih mirovnih prijevara u povijesti - onedaytonske, nakon koje nas je u BiH, iz jednom ‘ugu’ nestalo više od – pola!

Ovih zadnjih petnaestak godina susretao sam ra Marijana na mogućim i nemogu-ćim mjestima, tiho mirno i strpljivo obilazio je zgarišta u BiH, hrabrio ljude sa sigurnijihstrana grania i tješio ih istinama da su vremena uvijek bivala teška, ali smo uvijek o(p)stajali, pa ćemo opet. Čudno za ratra koji bi živio jednostavnije u sigurnosti iza nekih

samostanskih zidina, znao sam pomisliti, osobito kada bih ga sretao po obližnjim tiska-rama po Hrvatskoj, gdje je donosio materijale s terena i naganjao se s tehničarima damu što prije pripreme Svjetlo riječi za tisak. Znao je vući za rukav i nas, ratne reportere,dajte nešto od tamo gdje ste bili, jeste li vidjeli župnika, imaju li ljudi hrane, itd, itd. Ko-liko smo mogli, udovoljavali smo ra Marijanu, često mu ni sami nismo znali odgovoriti,

jer i mi smo kadšto bili robovima vlastitih ideologija, koje su umjesto nas same ‘odgo-varala’ na pitanja. A bome bi nas ujak Marijan znao iznenaditi i kojom novčaniom, do-voljnom da se za nekim obližnjim šankom makar nakratko ‘spere’ ratno blato u kojemusmo svakodnevno bili.

Koliko vidim, najveći dio ra Marijanovih zapisa u ovoj knjizi nastajao je u postdayton-

skoj BiH, i to je samo dijelom bogatoga reportažno-književnoga gradiva koje je u među-vremenu uradio. Prisjećam se nekih njegovih tekstova, ovdje objelodanjenih, u njihovimprvim, novinskim verzijama. Sada me razveselilo to što su ukoričeni. Ne znam kako

je autor bio zamislio slijed njihovih redanja u knjizi, ali ja sam, pročitavši je dva puta,ipak odlučio ‘svariti’ njezin sadržaj po nekom zemljopisnom, a ne vremenskom načelunjihovih nastajanja.

Zajahao je ra Marijan pute od heregovačkog krša, s one smiješne i nelogičnegranie između Imotskog i Gruda, obišao župe Goriu i Soviće, koje su u puno bo-




ljem – i demograskom i gospodarskom - stanju negoli većina onih koje će tek opi-sati. Tu bilježi ponovne odlaske mladeži, trend koji se nesmiljeno širi svuda gdje se ubudućnosti ne nazire boljitak. Kako li je tek u župama koje su u puno gorem stanju?!Nailazim ovdje i na lijep prikaz o djelovanju Bratovštine Svetoga Stjepana, omiljenogasvea u tim krajevima.

Potom se autor putopisa uputio na desnu obalu bivše Neretve, a danas velikoga

jezera, uputio se uz ušće Neretvie i obišao prastare župe, koje danas, isključivo zahva-ljujući ratu, mi neupućeni znamo kao župu Žitače, taj vječni Podhum i Neretviu, gdje

je nekada raslo žito i Rimljani s njezinih vinograda pili slasno vino, a danas je to gole-ma skupina napuštenih zaselaka, gdje jedino uporni svećenii nastoje zadržati sjemeživota, čekajući ljude kako su nekada oni sami čekali most koji će ih odvesti lakšim iljepšim svjetovima. Danas je gore ostalo puno njihovih duša, a kosti su im u zajedničkojgrobnii u Ljutom Dou, u kršu humske zemlje.

Rami je autor također dao pristojan prostor, i jedan od njegovih sugovornika, u vrijeme nastajanja rukopisa, stari Jure Savić iz Oraša imaše stotinu godina, i prvi i zadnjiput u životu dočeka da i njega netko nešto javno priupita. Valjda će njegova dobra duša

znati da ga je ‘ pratar metno u knjigu’!Zaputio se potom pisa u ono Tropolje, vrbama i makovima nakićenu ravniu, osli-kanu Jurkićevim slikama i omeđenu planinskim visovima, među koje su se ugnijezdiliLivno, Tomislavgrad, Glamoč i Grahovo, i otud dolaze vrlo dojmljive reportaže, napose

je neupućenima u najmanju ruku iznenađujuće to da su na prostoru današnjega Bo-sanskoga Grahova Hrvati katolii živjeli u tolikom broju. O tomu danas svjedoči jedinipreostali kamen davno spržene rkve i spomen na odumrla prezimena naših ljudi kojisu otud prognani u vrijeme kada je ‘ svim našim narodima i narodnostima dolazilasloboda’. Dio ih je pobijen u četničkim pokoljima, o kojima smo poslije učili kao o par-tizanskim akijama! Danas, doduše, tu žive neki Hrvati katolii, njih nekoliko stotina,ali su to uglavnom ljudi koji su ovo područje naselili u velikim izbjegličkim i prognanič-

kim valovima iz Bosne, baš kao i u i oko Glamoča, gdje se nastoji uspostaviti stabilnijigospodarski, politički i vjerski život, s novim vjerniima koji se nastoje osjećati svoji nasvome. No, takve stvari uvijek teško idu…

Puno je, dakle, zanimljivih detalja našao autor po onom jedinstvenom Tropolju, te seuz Oštrelj zaputio na estu kojom se spustio niz Ripač i desnu obalu Une, prešao mostu Bihaću i napravio priču o tamošnjim ljudima, župniku i napose istinitoj priči o tomekako je na rkvi napravljena džamija, iza koje leže kosti posljednjih hrvatskih vladaratoga kraja. crkva je svoju priču započela u 13. stoljeću, ali su se kasnijih stoljeća pričalei druge priče, najznakovitije baš za Bosnu.

Bilo ga je i u Zenii, prelazio je granie do Požeštine i župe cernik, Lonjskoga polja,

Čigoča i Siska, Vukovara, Borova Sela i Borova Naselja, vidio i pokazao nam nevjerojat-ne nedaće Hrvata toga bogatoga kraja iz kojega su u svijet odlazili najstrašniji prizori, iu kojem je, u spaljenoj rkvi prognanih Hrvata trebao izgorjeti i Gospin kipić. Ali nije. fraMarijan ni njegovi domaćini ne spominju čudesa, ostavljajući to na prosudbu progonite-ljima koji gledaju povratke Hrvata, ne vjerujući svojim očima da ih sve nisu pobili!

Beograd i župa Svetoga Ante Padovanskog također je bila kratkim boravištem raMarijanovim, malo znamo o tome kako je nastala ta prastara rkva, kako se i samMeštrović svojedobno, s najistaknutijim slovenskim arhitektima trudio oko njezine




obnove, pedesetih, prošloga stoljeća. U središtu srbijanske metropole ranjevaštvobosansko,prvu rkvu podiglo je u 15. stoljeću!

Bugojno, Bugojno… Ljudi se počinju vraćati, ali ih strah ne napušta. crkva je uzgor,obnovljena i lijepa kao nikada, kao ni onda kada je bila najveća u ovoj zemlji. Bugojnoće još dugo biti temom o nekažnjenom zločinu, traganjem za tijelima mrtvih i liemjerjupolitičkoga partnerstva, koje s terenom i mračnim noćima na njemu nema ama baš

nikakve veze.Niz Vrbas i Ukrinu, uz Sanu i Saniu mnoštvo je župa koje su bile bogate i brojne.

Samo je neviđena svećenička upornost učinila da je tu itko uopće ostao, kakav je i sve-ćenik u Sanskome Mostu, gdje se katoličanstvo primilo u trinaestom stoljeću, a gotovoiščeznulo na pragu 21. stoljeća!

Bit nestajanja Hrvata mogao bih objasniti i jednim metaoričnim autorovim itatom:Ubij pastira – stado će se razbježati!

U Ivanjskoj, od pet tisuća ljudi ostalo nekoliko stotina stareži, u vjeri da će opet bitikao nekad. No, nema više te molitve koja može učiniti da tomu tako bude. Još je Por-irogeret pisao o bogatstvu i neobičnoj urednosti tih ljudi, pisali su o Ivanjskoj i mnogi

biskupi i prelati, pisao je i Ivan frano Jukić o narodu koji je živio u miru s drugima,neobično radišan i bogat, koji njeguje svoju vjeru, svoju rkvu i svoj rod. No, povijest jepromjenjiva stvar. I kad se ponavlja.

Bosanska rosavina bila je područjem gdje se autor ponajviše zadržao, u tim zapisimanailazim na puno legendi i predaja o prvim krštenjima, o načinima i okolnostima kojasu učinila da se mnogi toponimi ondje danas zovu kako se zovu, doznao sam punoo darovnii bana Ninoslava iz 1244. godine i vjerskome životu u dijelu današnje župeOdžak, O Boku i Oštroj Lui, o Posavini uopće, možda najvećoj gubitnii posljednjegarata i neodgovornog političkog promišljanja.

O obližnjemu Brčkom, zapravo o Dubravama i župi Svetoga Šimuna, čitanjem ove

knjige doznao sam više negoli sam mislio da znam, kao i o svim spomenutim mjestimai župama, možda mi je najteže pala sudbina Plehana i njegova širokoga okružja, onadanašnja pustara, nad kojom ipak, kao svijeća u mraku, zasvijetli nova rkva čekajućipovratak. Povratak?

Ne vraća se u Bosnu više kao nekada, s dugih i dalekih putovanja, s europskih gra-dilišta, o Božiću ili Uskrsu. Danas se, u većinu autorovih odredišta, vraća tek nakratko,da se zapale svijeće svojim mrtvima o njihovu danu.

Tako je to sa starim narodima i starim vjerama, kada se propuste ili ne iskoriste po-vijesne prilike.

Za razliku od progonitelja…

fra Marijan se posvetio na kraju knjige i svojim reportažnim viđenjem dolaska IvanaPavla Drugog, drugi put u BiH. Bi to na onom velikom Petrićevačkom polju. Da je nje-gov daleki prethodnik u petnaestom stoljeću došao navrijeme, danas bi i ra Marijanovaknjiga sadržajno bila puno drukčija.

A ovako, nitko u ljudima barem ne može ubiti nadu. A teško narodu koji se diči uglav-nom poviješću i najčešće spominje – nadu.




Ati KUJUNDŽIĆ

Traganje za osobnim smislomkao smislom općenitoGradimir Gojer: EURIPIDOVA KOSTRIJET. Poezija.CONECTUM. Sarajevo, 2009.

Samozatajni Gradimir Gojer asinira svojom radinošću i razvedenošću osobnih in-teresiranja. Riječ je o, za naše prilike, monumentalnoj ljudskoj, kulturnoj instituiji i kon-stituiji u jednoj osobi. U najnovije vrijeme Gojer u sebi pronalazi/otkriva i talentiranogpjesnika koji u nepune dvije godine, u evidentno razvojnoj i razvijenoj poetičkoj liniji,objavljuje čak pet knjiga poezije i airmira svoju djelatnu pjesničku mogućnost. GradimirGojer ostavlja snažan dojam čovjeka koji već udišući i izdišući zrak – oblikuje smisaosvoga vremena i osobnog življenja.

Najnoviji primjer je njegova peta pjesnička knjiga Euripidova kostrijet , u značenju i:euripidska kostrijet , u kojoj pjesnički sebi blisko i neponovljivo do autentičnog, visoko

oslobođeno i senzibilno, s rainmanom velikog iskustva, kulturalno temeljito i zasno-vano ispisuje stihovlje i pjesme koje otvaraju neslućeni i novi prostor za mogućnostipromišljanja ovovremenih zadatosti i čovjekove poziije u njima.

Gojer nam se ovaj put predstavlja i nevjerojatno pjesnički dovitljivim. Svoju petu knji-gu započinje Završnom pjesmom, što sugestivno obasjava jelokupnu Gojerovu pje-sničku pojavu a čitateljevu pažnju usmjerava upravo na poeziju jer, uistinu i najčešće,u svako promišljanje krećemo od stvari koje su gotove, u ijelosti dovršene pojave iupozoravajuće svojim krajem za naše poimanje svijeta.

Dakako, i ovdje je riječ o obraćanju društvenom korpusu/organizmu kojim već odav-no vlada svaka vrsta zapuštenosti i nesnalaženja. A pjesma – poput kostrijeti – ili oštrihi krutih kozjih dlaka od kojih se tka grubo platno ili, još bolje, poput oštre euripidovske misli – zalazi u pore i pukotine društvenog organizma izloženog i nametnutog nesmilje-noj reepiji oštroumlja, promatranju i doživljavanju bistre i oslobođene misli.

* * *

Gojerova književna obaviještenost iznimno je široka, njegovo bavljenje prije svegadramskom literaturom i pjesništvom je dugogodišnje i brižljivo njegovano, usmjereno




na dramaturgiju i sensku postavku djela. Možemo bez nedoumie reći kako je Gra-dimir Gojer istinski znala i vrstan poznavala književnosti i to one književnosti kojudržimo zahtjevnom opijom već po prirodi nastanka: Antička, Renesansna, Moderna– škole i pravi koji je čine – do Postmoderne... Na drugoj strani, imamo razloga visokoijeniti opseg i kvalitetu Gojerova kulturalnog iskustva – tokom desetljeća rada i traga-nja, susretanja s književnošću i kulturnim akterima u teatru i kulturi općenito.

Zbog spomenutog, kao i znatnog, zapravo – neporeiva Gojerova političkog isku-stva, kao i autorstva u velikom broju primjera ispisivanja reminisenija, eseja, kolumni,prikaza, et., Gojerova poezija nije baš prosto prohodna i lahko razumljiva kao pjesničkitekst. Gojerova poezija traži znatan napor, pa i dodatno obavještavanje o brojnim pita-njima književne umjetnosti, njezine povijesti, literarno-estetskih dosega, njihova smislau kontinuitetu društvenog života.

Kao višestruko talentirana osoba, Gradimir Gojer se u radu nije štedio, naprotiv, da-vao se nemilie i svugdje gdje se mogao dati. Dakako, to je u njemu širilo prostorhumanističkih opija i poteniju djelatne snage. To je onaj nukleus pozitivne energije izkojega je Gojer uvijek mogao elokventno izgovoriti pregršt lijepih i dobrohotnih riječi za

svakoga, za koga mu se pružila prilika da ih kaže. Gojer se u svakom okruženju pojav-ljuje kao dobrota koja hoda i dobroti širi prostor i zamah.Svaki čovjek koji je pokušao zna u kojoj mjeri je to duboko sraslo s osobnim odria-

njem, čak odrianjem sebe i dubokom samoćom radi oslobađanja doživljaja. U nekodoba čovjek sve to prihvati kao osobni način bez kojega nije svoj, ali i doživi dubinusamoće i gorčinu. Tada postaje stvaran, stvarniji od života koji ga okružuje i ravnodušanprema svim tim mehanizmima koje su ljudi smišljali kao okruženje u kojem će se dobroosjećati. Gojer im i nadalje daje to što priželjkuju i neskriveno žele, sada više ne bezironije. To je njihova stvar; on, osobno, do toga više ne drži. To je mjesto na kojem muse događa Završna pjesma. U ognjište bačena škatulja, / Napunjena odličjima i svrhama/ Tih opstojnosti u pismima, / Što trunu i vonjaju smrtoliko, / Dogorijeva kao želja impe-

ratorova... / Okrećem se i prizor postaje / Nepostojeća okamina (u svijesti...) // Odlazim prebrojati orisane srsi / Što su, uznemirujuće, krale san. / Odlazim: trajno ispuštajući krik,/ Za dugom nestalom u pukotini, / U predjelištu bolnoga trajanja. / Odlazim: prebrojati žive kosture / I skelet stoljeća u hropcu... // A veleposlanik sluge nezadovoljan / Je pro- roštvom (u škatulji izgorjelim)/.

Gojer je dokonao: sve to što je čovjek smislio nedovoljno je za bilo što, osim za za-bludu koja će se u susretu sa stvarnošću raspršiti kao mjehur od sapunie. Inače, zauistinu mislećeg čovjeka, to i ne postoji, osim kao škatulja koja sa svim izmišljotinamatek u ognjištu gori.

* * *Inače, kao žovijalan duh, Gradimir Gojer je dobro otkrio istinu kao kategoriju koju

bismo na sve načine željeli izbjeći. Bakunjinova misao o slobodi samo je nabavljanje sna onima koji su pospani. Čovjek se neprekidno uljuljkuje osobnom željom i ne pro-vjeravajući njezinu zasnovanost. Sve je to tek ocat kojim natapamo vlastite postelje, čijiće miris svako doživjeti kao nelagodu. Sva su naša uzdisanja i trnci / iz osjeta nemoći stvarani./ Kuda se vraćati u odsjaju / Nedopijenosti dana Kristolikih; / Kuda, doli u korice




revolvera, njegovog... Teško je sada reći kada je Gradimir Gojer otkrio i odvojio zabluduod istine, ali kada je povjerovao Boga, Mihail Bakunjin mu je došao kao ocat naspramnajboljeg i opojnog vina.

Gojer rado poseže za umjetničkim korijenima u Antii i to donosi u pjesmi /Nausikaja/kao prilog europoentričnosti naše misli, čemu smo i inače skloni. Dakako, to su dovolj-no velika rastojanja za izvlačenje ravnih linija osobnog mišljenja u karakterističnim ko-

ordinatama. No, misao je starija od misli Stare Grčke, pa ipak ne znamo kako bi Gojermislio u drugim relaijama i kategorijama, s obzirom da je poezija esenijalno i krajnjemoguće čovjekovog bića. No, Gojer je inventivno otvorena osoba i on se bez zazorapita: ... //Odlazim vidjeti te narove, lude, / Na koje vješati namjeravali su / Antikrista, za- spalog, Pred vijećanje / Strašnog suda, naših usudnosti./. Činjenia da Gojer vidi herezusvake slobodne misli naspram etablirabih mehanizama navodi nas da povjerujemo unjegove sposobnosti, čak i kad se pita: Da li je smrt znak? Čega se još sjetiti u časusveopćeg razrješenja? ... /Osvrćem se: tamo stoji tvoj / Poljubac, trepereći u kostrijeti,/ Iz Euripidovog doba, opstao: / Zalutali znak smrti, zapravo!/. Dakle, a sumnje ne možebiti, ljubav je znak Božje Milosti i Milosrđa, ali nedvosmisleno i istinski znak smrti kao

spasa, pa je tako ljubav sve što čovjek može pojmiti, a da istinu ne iznevjeri.* * *

Ne slučajno, Gojer je krenuo od Euripida, grčkog tragičkog pjesnika. Nekom tajnomvezom Gri su puno više znali o tragičnom čovjekovom usudu nego što znamo mi. Je-smo li širili zablude da nam loše ne bude?! Jesmo li se zabludama olahko predavali?.Uz Eshila i Sookla Euripid je najveći predstavnik grčke tragedije. Prijateljevao je sa so-fistima i Sokratom, sporio se s Aristoanom, izbjegavao društveni i politički život! Umro

je na dvoru makedonskog kralja Arhelaja. Napisao 90-ak djela, pet puta dobio prvu na-gradu na pjesničkim natjeanjima. U tragedijama stavlja poseban akent na nerješive

međuljudske sukobe koje psihološki istančano prikazuje... /što možemo identiiirati i uGojerovoj pjesničkoj inspiraiji/(Sačuvano je 17 Euripidovih djela. Jedan je od najvećihdramatičara u svjetskoj književnosti, a njegova djela su imala dugotrajan utjeaj narazvoj europske dramske književnosti.)

Sve što možemo naći o Euripidu sugerira nam kako je i Gradimir Gojer slijedio usvome životu sličan nauk i kako uopće nije čudo što je osjetio pjesmu kao izrastanjeeuripidske kostrijeti na svome biću, u svome životu. Uz sve, primjećujemo i kako život-no iskustvo Gradimira Gojera sve više udaljava od politike i svjetovnog, a odvodi gau duhovnost i poeziju kao umjetnost. Gojer opaža duboku oduhovljenost u stvarimakojima rijetko pridajemo to značenje: Fratarska sandala, Kiklopska usna, Dorijan Grej i

posljednji psalam, Slika besmrtnosti je koračanje u nigdinu, Fratri naši odlaze u zvjezdani metropolis, et. Pogled koji seže u spomenute relaije može biti oslobođen i za igru uormi pjesme, kikota iz trbuhozborčeva sna, čak i pogled u odrinu zagledan, neće seu dušu vratiti prazan, neće biti uzaludan. Čovjek se kao Eol , kao Bog vjetra može naharu nasloniti radi ljepote zvuka, da bi čuo muziku za kojom mu biće traga, e da bi seispunio, umjesto da uvijek i samo sluša oluju – koju će poslije i kao muziku čuti!

* * *




Gradimir Gojer traga za pjesmom kao za osobnim životnim smislom, pri tome evi-dentno dokazuje kako poezija produbljuje i smisao uopće očuđavajući ga na primjerennačin, baš kao i sve što smo svi proživjeli oduvijek, jer – velika se tajna u nama odigrava.Gojer to čini krećući iz daleka, iz antičkog, iz klasičnog i klasično lijepog, a dosljednoslijedeći poetski i ljudski znak i smisao uspijeva održati pjesmu i u suvremenosti, prateći pjev čiopa, iznuren očekujući Nausikaju, videći Koriolanov osmijeh na obljetnicu svetih

pobjeda /fra Jozi Zovki/, ostavljajući nadu, pojavljujući se na sceni iz off-a, obmanju- jući trajanje i osobnom dugovječnošću, slušajući zov domaje i predajući se ljubavima,hodeći u zvonjavu tramvajsku zaronjen, iznova čitajući grčke mitove, slušajući molitvuIndijanca u Americi... itd.

Pouzdano jest, to je ta pjesnička mogućnost mimo drugih, kojima smo dugo zavaravali.

* * *

Rujna, anno Domini 2009.




fabijan LOVRIĆ

Traženje ravnoteže misliBauer, Ludwig: Patnje Antonije Brabec: ur. Seid Serdarević:127 mm x 212 mm, tvrdi uvez u ovitku, 256 str.: Fraktura;Zaprešić, 2008.

Već uvaženi meštar konstrukije, narativno ozbiljan, spretno vodi radnju romanakoristeći se suvremenim terminima jezičnih i psiholoških konstrukija kako bi temuproveo željenim putem do ilja, postavljajući psihološko-emotivni sloj terminološke strastisadašnjosti kroz popularne termine polutki mozga, kao interesne paradigme svjetovasadašnjosti, s jedne strane, i prošlosti i budućnosti, s druge strane, u često rabljenomterminu lijeve i desne polutke mozga kao misaone unkije čovjekove svijesti; čovjekovasjećanja i uspostave slijeda misli. Polazeći od organizaije društvene zabave koja jezahtijevala organizaiju od nule, upletena je i društvena skupina u kojoj se treba okušatipojedina, odnosno, šesnaestogodišnjakinja Antonija Brabe sa svim očekivanjima izahtjevima spram društva i društvene uloge u društvu od koje očekuje određeni uspjeh.Navika čitanja je presudan korak u samoobrazovanju i odgoju, a knjižnia mjesto u koje

je skupljeno znanje, ali i mjesto gdje je moguć susret: „Sljedećeg petka opet su se srelipred knjižniom. Opet je provjerio njezin tovar knjiga.- Balza je zapravo sjajan – rekao je Prugasti. – Bio je vrlo mudar, knjige su mu prepune

mudrosti, a istodobno znao je biti tako romantičan. Jeste li čitali Ljiljan u dolu?Te večeri otpratio ju je do kuće. Ispalo je to slučajno, išli su istim pravem, a njega jezanimalo što ona misli o knjigama koje čita.

- Volim dobre završetke – rekla je Antonija. – cijenim Zolu, ali mi je mučan. Sve je totako strašno.

- Strašno u knjigama ponekad nas zaštićuje od onog strašnog u životu – rekao jeproesor.

Antonija nije razumjela na što misli, ali osjetila je ugodnu toplinu: on joj se obraćaokao sebi ravnoj.“ (14. str.)

Desna strana obavlja povjerenu joj zadaću. Ideja i svijest surađuju do realizaije,emoije imaju svoj slijed i smisao: strast, ljubav, otrježnjenje i sagledavanje onoga što

jest stvarnost realnih okvira. Koristeći se emoijama, sadašnjošću i prošlošću, desnastrana dolazi do razumnih i raionalnih rješenja, temeljeći ih na stvarnosti.

Lijeva strana mozga obavlja drugu zadaću: koristi se logikom, sadašnjošću i budućnošću,temelji su na zamišljanju i mogućnostima. fantazija je posebno vrijedna unkija lijeve strane.




Sadašnjost, ponekad gorka, isplivava u svoj svojoj punini i prepoznatljivosti nametnutogdetalja koji se lako uklapa u shemu stvarnosti: „Mama dolazi kući. Gega se u hodu kaopatka. Kao nervozna patka. Pred kućom ubrzava, kao ubrzane snimke u nijemom ilmu,skrene u dvorište. Mogao bi postati mornar, ili otići na Aljasku, kao Jak London. Divljizapad više ne postoji, tamo je sve već ivilizirano, tramvaji, neboderi, Amerika je sve samneboder.“ (63. str.) Kratke rečenie unose brz slijed misli, reakija na događaj. Ubrzavaju

doživljajne slike i stvaraju dinamiku....Tema odlazi u područje nakon Drugog svjetskog rata, interesno zahvaća odgoj i

obrazovanje, prelazi granie naionalnog i upliće u priču narode bivše Jugoslavije,odnosno likove koji su predstavnii naroda već rečenoga prostora, pa i šire. UtjeajNjemačke u Europi je vidljiv, ne samo kroz nametanje silom nego u ekonomskom iprivrednom razvoju kao prepoznatljivoj upornosti.

Između svega, trebalo je načiniti pauzu, interludij koji bi omogućio sabrati se, razmislitio svemu što veže osobu za događaje u ovozemaljskom životu: „...Antonija je stiskalazube i mrštila čelo kako se ne bi smješkanjem pridružila“... (124. str.) Jasno je kakoBauer zaokružuje sve rečeno u prva dva dijela čineći jelovitu sliku nakon seiranja

mozga i njegovih unkija, a sve to čini kako bi osuvremenio konstrukiju priče i učinio je prilagodljivom vremenu. Zato nakon interludija započinje igru nova dva dijela lijevei desne polutke čineći psihološke radnje u protoku vremenskih zona da bi se približioobiteljskoj slii: „A sada kada sam te zamolila da pomogneš u uređenju potkrovlja, zadjeu, ti meni držiš beskonačni govor... Podigao je dlan. Da, u pravu si, Antonija, evozaustavljam tu svoju nepredviđenu bujiu riječi. Potkrovlje – razumijem! Ja ću to učiniti.“(204. str.) Tako obitelj postaje osnova i svetinja, ono što se njeguje, razumije i čuva i,nema ijenu u očuvanju zajedništva.

Sve je rečeno samo uvod u dramski tekst Patnje Antonije Brabe, gdje su likovi: Antonija Brabe, Martin Geiger, Marina i Viktorijin glas, što je opet besprijekoran plod idisiplina konstrukije gdje je Bauer virtuoz odnosa. Njegova Antonija više nije sigurna

u deiniiju sreće, ali to pokušava izreći slijedom slika: „Jeste li nekada iz jurećeg vlakapromatrali proplanke podno visokih planina i poželjeli da ste ondje? Jeste li pri tomeugledali neku jednostavnu kućiu u zelenilu na osami i ispred te kućie neku osobukako dokono gleda vlak u prolazu? Naravno da jeste. I naravno da ste poželjeli da steondje ispred te idilične kućie....“ (253. str.)

Zaista, gledamo li svi kroz prozor jurećeg vlaka ili utonemo u san do konačneodrednie, kada nas probudi suputnik ili kontrolor voznih isprava; što i gdje suangažirana naša čula, naša svijest, ili, vodimo određeni monolog u tišini samoga sebe,dok nam kroz svijest prodire čelična glazba kotača?

Što god bilo, buditi se u sreći jedini je ilj.

Knin, 15. ožujka 2009.Nedjelja, 22: 27 sati.




Ljiljana TADIĆ

Sonetna magmaožalošćene kosePuni krug, Vesna Hlavaček, Naklada DHK HB, SYNOPSIS,Mostar – Zagreb, 2008. god.

Pisati! Zato što se hoće, želi, naposlijetku mora! Nebo će se u suprotnom sručiti nazemlju, urlik živih nesnošljivo odroniti s opomenama, prijetnjama. Krugom se puni eg-zistenijalni smisao jer sve početkom završava, objedinjeno. Soneti zbirke Vesne Hla-vaček Puni krug su često soneti tuge koja se obnavlja, tek niknuta pokožia s rane kojaubire svoj danak nezajeljenjem. Rupa beznađa koja porađa spoznaju o dobru i zlu,koja donosi tešku i trajnu bol , dualizam na kojem je, prema autoričinom stavu, zasnovan princip prirode koji je zlo te se subjekt pita je li nesreća to ili je zlo samo u tome što spo- znasmo dobro i zlo?! Čovjekovo poslanje je možda u odgonetavanju te zagonetke.

Pjesnikinja se zna prepusti pobjedi zanosa dok piše o rastu rvenoga vijeta iz svojenutrine, vijet identiiiran s dušom dragog bića. U vrtnji svijeta, osluškivanju zvonaljubljenog glasa zapravo je kolorit ljubavnoga rasplamsaja, nikako u bunilu već u trezve-nom stanju prezrelih plodova ljubavi, skrivenih od ne-bića, osviještenih da postoje usto-ličeni strastvenim a jedinstvenim duetnim trajenjem. Iščekivanje konačnih odgovora nakonačna pitanja jesu mapa simbola značenja koja strpljivo veze svoj vez, dok zvijezdeočekuju njega pa da skupa budu usisani u dubinama kruga. U krugu tom je smisao, trenutak i vječnost duga. Subjekt traga za sobom odmičući zavjesu iza koje je djetinjstvo,majčin dodir i sune. Iz sivila bezdna glas se javlja kao ranjeni pijetao, glas skoro pla-čan, bolan. Ali u zamamnosti nebeskoga sjaja naslonjena obraza na svoda kadifu meku duša čezne za sobom... Pronalazeći se, svršava odlaskom na modru rijeku.

Snaga raste iz poraza, zar ne: što nas ne ubije, samo nas jača. Motivi prolaznosti, temat-

ski stupovi zbirke Puni krug, argument su istini da sra žale za bolima i radostima od kojihsu bila sazdana ranije, u mladosti. U bljedilu tih dana sadašnjost može imati dragojenost,sadašnjost koja gra. Boje u kojima subjekt prepoznaje svoje nutarnje stanje jesu bijela uprozračju sivog i rvenog. U jednom trenutku gorčine subjekt će nekontrolirano izliti bezna-đe svojega života: Sjećam se sreće, spokoja – ničega više nema./ Gorčina, mučnina, stid i beznađe, bol i strah/ drhtaji nad djecom, kajanje, isprekidan dah/ moja su stvarnost.

U tom krugu gorčine nema sjedišta za drugo biće, to je prostor kojim se koračasam. Dok iz utrobe niče rveni vijet, iz pjesme to čini rni vijet, slobodni dopust vjetru




i burama da od žalosne kose naprave užad i njom opašu vascijeli ovaj svijet . Toliki jeočaj ženski. Žalosna kosa – pred ovom sintagmom zastanimo: osjeća se samo želja zabliskošću s voljenim bićem. Zato je kosa žalosna, svilena, duga ženska kosa! Čestose autoria stavlja u ulogu zaštitara drage osobe, ne mireći se s odlaskom, smrću ilibilo kojim oblikom neprisutnosti te osobe, i samo trenutak poslije odlaska voljenoga,prazne ruke prijateljuju sa sjenkama, s minulim snovima, pa sve postaje istovremeno i

stvarnost i privid.Slaviti i veličati Boga – ovdje pjesnikinja nije škrta i štedljiva, vjenčana sa snagom od

Boga, lakše je živjeti. To je put rasvijetljen, ali samo za one koji iz mraka stižu u potrazi zažuđenim svjetlom. Katrenima i terinama autoria uspostavlja dijalog s Bogom, pregrštompitanja ovozemaljski smrtnoga čovjeka, a led kojim je svemir okovan samo Isus topi.

Pjesme u čast umjetniima (glazbenii, pjesnii, slikari...) odušak su od stvarnostikojoj se rebrima s večeri sklanja nejelovitost Adamova postojanja bez blizine družieEve, gdje pjesnii pjevaju davne slutnje, udvostručen bol. Pjesnikinja se suživljava spjesnikovim putovanjem kroz osamu i želju da se upozna lik koji će ispuniti prazninukoju samo on može, a sve u kovitlau strepnje u kojoj je, dobro znamo, sva čar. Nekad

su stihovi zahvala umjetniima koji svojim radom hvale Božju slavu, oni nesebično da-ruju od njima darovanoga talenta i ljubavi.Pjesme Mostaru njeguju ljepotu grada i ljubav prema njemu. Iako poslije rata Mostar

iz mladosti na nebu živi, autoria na ovom Balkanu, ružnoj zvijeri, mrklom ponoru bezdna, raščerečenom, silovanom, pribijenom na srama stup, spoznaje da voljeni grad ipakživi, zauvijek živi:

Mostar, most, treptaj, zlatni prah u kosi, miris, val iz djetinjstva što me nosiu vječnost zvjezdanu beharom, vječnost blaženu...

(Mostar, zauvijek)

Krug životnih pehara i posrnuća uvijek završava svojim početkom. Zapravo, počet-kom nikada i ne prestaje biti!




Miljenko STOJIĆ

Bistrenjefra Bernardin Škunca, Mirotvorac u Bolonji, Alfa, Zagreb, 2008.

Napisati svoj prvi roman u zrelim godinama, uz to ne biti djelatni romanopisa iliknjiževnik, te na kraju svega dobiti uglednu nagradu Matie hrvatske za književnost iumjetnost, nije mala stvar. Nu, to se dogodilo ra Bernardinu Škuni. Odvažio se u povo-

du 800. obljetnie početaka franjevačkog reda krenuti književnim stazama i pogodio.Darovao nam je djelo koje nakon čitanja ne ćemo jednostavno baiti u kut. Samo se netrebamo prepasti na početku: broja strania i načina Škuninog izražavanja.

U središtu pozornosti dolazak je sv. franje u Bolognu 15. kolovoza 1222. On je za-krpljena odijela, neuredne vanjštine, ali svi su odavno čuli za njega i željno ga iščekuju,kako bogati plemići, tako i siromašni puk. Ipak, Škuna ne priča toliko izravno o sv.franji i njegovu pojavku u Bologni, nego o srži tog samog iščekivanja. A ona se sastojiu razgovorima po skupinama, glasu koji plovi bolognskim četvrtima. Društvo bi trebalobiti kršćansko. Na žalost, razdiru ga razni nesporazumi i mnogi za to znaju. Što će uči-niti taj propovjednik, što li je već, franjo? Kažu da je ostavio bogatstvo. Hoće li prokletiraskošan život nekih rkvenih službenika i okomiti se na njihove mane? Pitanja lebde u

zraku i svatko ih odgonetava na svoj način.Stil romana stil je starih kronika. Ljetopisa nekoliko godina nakon što se radnja

dogodila opisuje te dane. I sam pripada redu koji je franjo započeo i sam je na nekisličan način osjetio Božji poziv. Radnja se polako razlijeva pred očima čitatelja, poputrijeka u našim ravniama. Nije u središtu pozornosti događanje, nego misao koja se želiizreći. Podsjeća nas to na postupak velikih grčkih ilozoa ili na djelo Vladimira SolovjevaTri razgovora ili priča o Antikristu. Mogli bismo ovdje uvesti i suvremeni pojam: sena,špia i sl. Samo, nema kave, zvekanja čaša i odjeće po zadnjim modnim krojevima.Ima tema koje zadiru u srž trenutnih društvenih događanja onoga vremena, ali, ja bihrekao, i današnjih vremena. Bistre se pojmovi, misli i nastojanja. Pridolaze uljezi koji

drukčije misle i nastoje vodu okrenuti na svoj mlin. Svjesni ih lako prepoznaju i odstra-njuju. Osjeća se kuanje života i čitatelj se odaje čitanju, makar mu toliko ne bile blisketeme o kojima se govori.

Poput iskusna klasičnog romanopisa, Škuna je najprije pripravio pozorniu zasvoje pripovijedanje. Proučio je život i običaje ondašnje Bologne, ali i kretanja u ta-danjem europskom društvu. Njegove različite spojeve ujedinjavao je kršćanski duhi polako pripravljao ono što danas nazivamo Europom. Ratovalo se, mirilo, griješiloi molilo. Oni koji nisu toliko domaći s tim kršćanskim duhom otkrit će jednu njegovu




novu protegu. On je uistinu značio puno toga i njegovi nositelji nisu bili kontroverzniljudi, kako se to pokušava prikazati. Istina, nije to romanopisu bilo prvo u planu.Njemu je najprije bila namjera osvijetliti franjin lik, iako posredno, i samome sebiodgovoriti kako ga je doživio kroz svoj dugi ranjevački život. Zbog toga se u različitimdijelovima romana kriju i događaji i stavovi iz romanopiščeva života. Osvjetljavajući tajvid, osvijetlio je još puno toga. franjo ne dolazi presuditi, on dolazi razbistriti i pokrpiti.

Šok je to za okupljeno mnoštvo, kao i za sve one koji su se kasnije po prvi put susreta-li s njegovim likom i djelom. Međutim, nakon toga nastupa otrježnjenje. U Bologni semnogi zavađeni obraćaju, mire, shvaćaju što su to prave istinske vrijednosti. Vrijedilo

je iščekivati i bistriti stvari do njegova dolaska. I to je ono što nam ostaje treperiti umisli nakon ovog pročitanog djela.

Roman jest nagrađen i o njemu se jest pisalo u hrvatskom društvu s obje stranegranie, samo sve je to još nedostatno i, ja bih rekao, nedemokratski. O čemu se radi?Previše mu se pristupilo kao suvremenom kulturnom ili književnom događaju, a pre-malo kao duhovnom uratku. Ovo nije knjiga koja ima namjeru zabaviti i zaraditi, ovo jeknjiga koja ima namjeru mijenjati. Jesu li neki njezini predstavljači to uopće sposobni

spoznati? Oni o religioznom lupetaju i strašno bi se uvrijedili kad bi se netko npr. natakav način ponašao u opisivanju športskih događanja. Ali, završimo ovaj osvrt mirno, uduhu samog romana. Škuna je svoje izrekao, red je na nama. Načini nisu bitni, važno

je ići u pravom smjeru.




Krunoslav ŠETKA

„Kameni utvarač“1

Ante Matić, Kameni spavač, HKD Napredak 2008.

Kao neka utvara, spodoba, što se nadvila nad svakom umjetničkom/poetskom vrijed-nošću, Ante Matić, čovjek mediokrata, bivši udbaš, sadašnji hrvatski naionalist, budućinikogović koji će pasti u zaborav, a htio bi postati pjesnikom, izvirio je iz svoga blata,

svoje zamućene trivijalne svijesti, kad su mu neki ljudi iste takve svijesti, u vremenu po-raća, počeli objavljivati knjige, pa mu jadnom, ni krivu ni dužnu, rekli da je pjesnik, što je bilo ravno kulturološkom genoidu, kojeg on nastavlja dalje primjenjivati uništavajućisve umjetnički/poetski vrijedno što mu se nađe na putu, jer Ante Matić u svojoj plitkoj izamućenoj kumunističko – ustaškoj svijesti nije kadar prepoznati umjetnost/poeziju, akamoli poeziju pisati; prepoznati on može samo vanjskog neprijatelja, a vanjski nepri-

jatelj mu je veći što je veća umjetnička/poetska vrijednost njegovih djela, jer trivijalna ipolupismena svijest Ante Matića umjetnošću smatra prepisivanje natpisa sa stećaka,

Ovaj pseudo pjesnik je došao na vidjelo upravo u vremenu rata i poraća i do dandanas misli dokle god bude pisao o Hrvatima, dotle će mu i njegove knjige biti objavlji-vane, bez obzira što te knjižurine nemaju nikakvu umjetničku vrijednost. Preporučujem

mu da se lati svoga prirodnog alata koji mu bolje leži, krampe i motike, jer HKD Napre-dak neće više snositi troškove tiskanja bezvrijednog papira samo kako bi on bio jedanHrvat više na popisu onih koji su (polu)pismeni. To je vrijeme prošlo.

„U to je vrijeme dovoljno bilo biti polupismen i zvati se Hrvatom pa da postanetepjesnik“ (Veselin Gatalo).

Dokle god imao ovaj novinarski diktator neke svoje ljude koji će o njemu pisati kakoim on naredi, držat će se još kako - tako u tom hrvatskom povijesnom blatu, a kad nebude više imao njih, kad mu za njegove bezvrijedne škrabotine budu sudili ljudi, bezobzira koje bili naionalnosti, tad će se i ovaj, jedan od posljednjih diktatora trivijalnehrvatske riječi, ugušiti u vlastitom živom blatu, kojeg je on sam godinama stvarao u

svojoj zamućenoj i iskompleksiranoj svijesti, kao mrtvi pjesnik bez imalo dara i poet-skog nadahnuća, a povampirio bi ijeli svijet, rpeći svježu i kvalitetnu mladu krv živihpjesnika svuda oko sebe.

Kameni spavač je knjiga koja nema niti jednog suvislo napisanog poetskog retka.To je pokušaj rustriranog novinarčića da postane Mak Dizdar, a treba prvo uspjeti na-

1 Objavljujemo ovaj tekst kao autorski stav, isto onako kako objavljujemo i tekstove Ante Matića – bez uredničke ili lektorske intervenije (Uredništvo)




pisati barem jedan vrijedan stih da bi postao uopće pjesnik, što njemu očito nije pošloza rukom ijeli njegov život, a nije mu još puno od života ostalo. Stranie papira oveknjige mogu poslužiti za čišćenje prozora ili kao toaletni papir, iako ih neće biti ugodnokoristiti ni kao toaletni papir jer su krute i grebu, ali bit će ih ipak ugodnije koristiti tako,nego čitati slova što stoje na tom papiru, koja s poezijom i umjetnošću nemaju ama bašnikakve veze.

I na konu, umjesto na poliama za knjige, ova će knjiga završiti u k/anti za smeće,kao preteča trash književnosti u Hrvata, koja je za jednokratnu uporabu, i dovoljno jesamo u trash folder-u pritisnuti delete pa da ode jednom za sva vremena odakle je idošla - iz pjesničkog i ljudskog ništavila Ante Matića.




Anto MARINČIĆ

O književniku„odsječene“ desnieAnte Matić, Kamena knjiga, HKD Napredak i Naklada DHK HB,Sarajevo – Mostar, 2009.

Ne pišem kritike ili osvrte na bilo koja i čija književna djela jer... Nije lako znati ni ka-zati što drugi misle, pogotovu kazati što je mislio pjesnik, književnik, pisa, pa napisaoon samo jednu jedinu priču, pjesmu, a kamoli....Uvijek možeš hvaliti, nahvaliti ali i po-kvariti. No, nepisano svoje pravilo, kao i svaki smrtni čovjek, što izravno, što neizravnosam prekršio. I neka sam, jer o „Kamenoj knjizi“ Ante Matića imam potrebu reći nešto.Uostalom; „Bilo kako bilo, valja kazati u lie neplodnu vremenu neplodnost pa i kad seizdiže nad vratom sjekira i plodnu vremenu plodnost pri tome pripaziti na hulje u duši uneplodnosti zbog sjekire u plodnosti zbog trpeze i onda glasno nazvati sve i svakoganjegovim imenom“. (anima roatorum DUŠA HRVATA, Ivan Tolj).

A Anto Matić je književnik, pjesnik, polemičar i kritičar, pa bio i bez desne „odsječeneruke“, svidjelo se to komu ili ne. Iz njegove najnovije „Kamene knjige“ izbijaju često že-stoke riječi, poput njegova kamena žestaa. „Dosta ste od naroda otimali Sad bi trebalonešto maji dati Što ostaje nakon opće prodaje O zadovoljstvo glupana i hulja Svjesnihsvojih rana i mana Nikad nisu bili složni Svemu čega se latiše nevinost oduzeše“ i pri-tišću neizmjernom bezvremenom težinom stećka. Za razliku od izvikanog pisa čijabrada treba da pokaže nešto (što li, Bože?) kojemu je „bez obzira na smanjenu ojenuiz vladanja, bez obzira na zastrašujući broj neopravdanih sati i bez obzira na činjeniuda se prema nastavniima odnosio s manjkom poštovanja, a prema drugovima i druga-riama s viškom urođene pokvarenosti“ napravljen izuzetak te ga je Nastavničko vijećepredložilo za prijam u Savez komunista, jer je „Briljirao po pitanjima Marxa, Engelsa,

Lenjina i ostalih“, Anto Matić voli Hrvatsku, voli Bosnu, voli Heregovinu, voli Hrvate, voliovaj „ljudinjak“ i u toj ljubavi sa strahom i nadom očekuje Mesiju i grozi se lažnih, Brado-njinih veličina. Nepovratno, bespogovorno, beznadno je zaljubljen u svoje rodno seloBorčane, svoje Duvno, Livno, Heregovinu, Bosnu, Hrvatsku, u ovu „nebesku Galiju“.Ni „Zarezovo“ „odsijeanje“ njegove desne ruke nije ga spriječilo da „lijevom“ milujesvoje „Tragove predaka“. No ta silna ljubav koja izbija, maltene iz svake napisane riječi,ne priječi ga da ukaže, da pokaže, pa i prostom riječju, na ono što u narodu kojegasilno voli i kojemu i sam pripada ne valja, na ono što je stotinama godina ukazivano od




mnogih hrvatskih pjesnika, intelektualaa pa i političara - zbog čega i na čemu Hrvatikroz povijest i danas gube. „Znaju što čine Onda s Turima Sad gube na kurima“. Jestprosto, ali je pjesnik očito imao potrebu biti krajnje, do vulgarnosti, jasan, kazati svojimsunarodnjaima da se djea moraju rađati ukoliko žele da im ime i dalje traje. Kazati imda su uzalud sve pobjede na bojnom polju, da su uzalud sve žrtve i svi ostali uspjesiako će gubiti na nerađanju života. I poslušali njegov pjesnički krik „Izađite iz kaljuže Iz

kala Iz jala Iz zala“ ili ne, ne mogu mu ništa, ne mogu ga istjerati iz Hrvatske, „Tjerajume iz Hrvatske a Hrvatska u meni kako mene istjerati iz Hrvatske i Hrvatsku iz mene“.Onima koji mu odsjekoše „desniu“, onima „koji zaboraviše podići zdanje zagovora odubojstva brata svoga i zaboraviše predvidjeti sve buduće nevolje i zle pohode“( IvanTolj) ostaje da se valjaju u svojoj „kaljuži kala, jala i zala“, a Anto Matić će i dalje pjevatio pleteru hrvatskog imena, sve dok ne nađe svoje mjesto u nebeskoj Galiji na putu kobećanom Mesiji.




Katja STURM ScHNABL1

PoeSIEjaO knjizi pjesama Marije Perić Bilobrk PoeSIEja

Mariju Perić Bilobrk upoznala sam kao polazniu književnog seminara za južne slavi-ste 2000. godine i zapazila da se radi o posebnoj studentii; ono što ju je činilo neobič-nom bila je znanstvena akribija koju je unosila u tematiku seminarskoga rada. Odbila

je svaku „prednost doma” i nije se koristila znanjem materinskog hrvatskoga da sebipojednostavi rad, nego da se suoči s još zahtjevnijom sekundarnom literaturom kako bidošla do novih istinskih spoznaja. Osim toga, odlučila je dubinski istražiti i iskušati za-htjeve i norme njoj tada stranoga sveučilišta da bi se ravnopravno mogla uvrstiti međunajbolje studente/ie.

Marija nije išla putem jednostavnog prilagođavanja ili asimilaije. Ne. Ona je išla tr-novitim putem integraije; očuvavši vlastiti jezik i kulturu, proučila je i prisvojila austrijskii angloamerički kulturni model i nadogradila ga na vlastiti kao dodatno blago. Oboga-ćena ovom europskom dimenzijom, ide u potragu za vrijednostima koje će životu datidublji smisao, njezinu životu i životu općenito. Na široj razini svijesti, onoj lijepe riječi,poezije, pjesnikinja nam pokušava predočiti ove vrijednosti, ali i njihovu negaiju, kori-

steći se sredstvom dvaju jezika.U ponuđenoj zbiri pjesama Marija Perić Bilobrk opisuje u šest iklusa svoje poima-

nje žene, ljubavi, duha vremena, tuđine, vjere i smrti. U svakoj pjesmi naslućuju se iočituju na vrlo suptilan način dva jezika i dva kulturna modela, oba europejska, ali ipakobilježena posve speiičnim povijesnim tijekovima. Čitatelje/ie oba jezika očekujedraž ove dodatne dimenzije i inormaije.

U iklusu o ženi pozvani smo na putovanje između dva svijeta, patrijarhalnoga iemanipiranog, između straha i čežnje, uspjeha i predanosti. U pjesmi Dan žena ovadva svijeta višestruko dolaze do izražaja; Dan žena predstavlja vanjsko i političko pri-znavanje žene, dok je patri jarhat prisutan u zahtjevu za sinom. U ljubavnom iklusu

doživljavamo hvalospjev tjelesnosti kao očitovanje ljuba vi, ali i antagonizam društvenihnormi, premda prevladava volja i želja za samoodređenjem. Ono pobjeđuje u pjesmiMoć savjesti, dok je predanost u pjesmi Dođi sveobuhvatna, ali zapravo samo na osno-vi volje vlastitoga ja. U Suzi za savršenstvom lirsko ja shvaća da konačno savršenstvomože postići samo unutar sebe samog; u pjesmi Ljubavnik žena se, pak, deinira kaointelektualno biće koje na kra ju krajeva voli duha kao takvoga; dok je u pjesmi Black

1 Sveučilišna proesoria na Institutu za slavistiku u Beču




Beauty na duhovit način iskazana intelektualna udaljenost od muškara kao objektapožude. Kad pjesnikinja u iklusu Dijete ovoga vremena kaže: „Čudna je/ ova sloboda/koja se pretvara u samoću”, onda ova stroa govori o tome kako ona, prisjećajući setoplih obiteljskih međuljudskih odnosa u bivšoj domovini, još teže doživljava otuđenjeljudi u zapadnoj kulturi. Isto je već bilo izraženo u pjesmi Majko!.

ciklus O, moja Austrijo! potresno i poentirano analizira situaiju stranaa i izražava

autentičnu empatiju pjesnikinje kad navodi: „Dakle, nikad ne rei da me razumiješ/ jeru ponor moje boli kročio nisi”, ili: „Jesi li ikada, ikada bio strana?/ U tuđem svijetu,strana u svo joj koži?”. Pjesma u kojoj se na suptilan i duhovit način dokumentira kakose arogantno stranu uskraćuje jezik, ukazuje na svjesno isključenje iz domaćega druš-tva. Austrijana razgovara sa stranem u ininitivu koristeći se imeniom u nominativu iuskraćujući mu član: „Ti htjeti – Ti biti/ Oni misliti – Ti strana”. Radi se o klasičnoj asi-milaiji: „Trebaš se (kao strana) odreći svega što te čini onakvim kakav jesi, ali nikadanećeš moći biti kao mi.” Ipak, ljudsko se dostojanstvo ne može trajno gaziti, već sedrsko propinje barem pred povratak kući u mirovinu: „Zgažen i slomljen/ napuštam te,/ali bol nosim u sebi./ O, moja Austrijo!”.

Završna dva iklusa bave se metaizičkim temama i očituju duboku, jasnu, iskrenui jednostavnu vjeru, smrti se pristupa s puno poštovanja, sjećanje na pokojnika ostajeispunjeno poštovanjem i ljubavlju, kako je to običaj u domovini, koji se u Austriji s vre-menom djelomie izgubio. Pjesnikinja povezuje dvije kulture proinjenim spoznajamakoje rpi iz kolektivne svijesti, koje je intelektualno također proučila i koje je spremnadijeliti sa svojim čitateljima/ama kroz poeziju.




Mato NEDIĆ

Dodir s dušom VukovaraSiniša Glavašević, Priče iz Vukovara, Matica hrvatska, Vukovar, 2009., str. 143

Premda godine brzo prolaze i život prekriva debelim slojem zaborava ono što je bilo,ima događaja i ljudi koje ne smijemo zaboraviti jer su svojim postojanjem ostavili trag

vrijedan spomena. U općoj nekulturi zaborava, zbog žurbe na koju nas goni suvremeniživot, pomalo smo se udaljili od onih vrijednosti koje trebamo uvijek iznova prepoznatii ugrađivati u svoj život, a to su naša naionalna pripadnost, obiteljska povezanost,ljubav i mir koji je temelj sretnoga života. Čitajući knjigu Priče iz Vukovara ratnoga vuko-varskog izvjestitelja Siniše Glavaševića, vraćamo se upravo tim vrijednostima, sjećamose teškoga vremena u kojemu je žrtva Vukovara prerasla u simbol svehrvatske žrtve,a onda je, nažalost, prebrzo zaboravljena te je se sjećamo od prigode do prigode, odobljetnie do obljetnie. Da je tomu tako, svjedoči i suvremeno stanje Vukovara u ko-

jemu se još uvijek mogu vidjeti tragovi rata, nerestaurirani i nekonzervirani objekti kojičekaju zaliječenje, ali, još je važnije, zaliječenje čekaju i ljudi koji u svojim mislima nose

sjećanje na strahotu koju je doživio grad zajedno sa svojim stanovniima.U jesen 1991. godine, živeći patnju Vukovara i Vukovaraa, Siniša se Glavašević zlupokušavao suprotstaviti pisanjem, besmislu se odupirao mišlju. Tako su nastala dvadesetčetiri lirska zapisa koja (sada u četvrtom izdanju, a prvo je izašlo 1992. godine) pred čita-telje iznosi vukovarski ogranak Matie hrvatske. Lirska proza Siniše Glavaševića samim

je naslovom knjige, a i kasnijim tumačenjima određena kao zbirka kratkih priča (AnteStamać ju u svojem ogledu Getsemanski vrt Siniše Glavaševića naziva kratkim ilozoskimesejima, što bi bilo točnije određenje). Zapravo, riječ je o pjesničkoj prozi koja u sebi imamisaone elemente. Glavašević je, osjećajući u sebi potrebu da život pogleda i drugimočima od onih kojima gleda ruševine svojega grada i patnje njegovih stanovnika koji sumu ostali vjerni, pogledao u svoju nutrinu i u njoj je pronašao ljepotu kojom se okružio

kako bi našao smisao koji nadrasta trenutačnu patnju, kako bi dušu rasvijetlio svjetlomnade i vjere da će doći dan kada će prestati pomor i rat, kada će se opet živjeti i veseliti,pjevati i slaviti. No, kako je njegova lirska proza nastajala upravo u ratnom vremenu, uužasu, strahu i neizvjesnosti, Glavašević je dopustio pjesmi, koju je nosio u sebi, da se izstihova, koji su u njegovoj duši vjetali, raspline u prozu jer nije bilo vrijeme od pjesme,bilo je vrijeme od plača, nije bilo vrijeme stihova – bilo je nevrijeme rata.

U svojoj lirskoj prozi Glavašević na jednostavan način progovara o gradu, o ljubavi,vremenu, neprijateljima, o ratu, sjeća se djetinjstva i sretnijih dana, razmišlja o svemiru,




o odnosu dobra i zla – na kraju, o čemu god pisao, on piše o onome što je na svijetunajvrjednije, a što su neprijatelji željeli uništiti – o životu. On piše bez gorčine, smireno

jer, pišući, bježi od vanjskih nemira koji potresaju i grad i njega, piše umiljato jer njegova je misao upravo takva, mirna, ravničarska, kao i rijeka na čijoj je obali odrastao, kao igrad koji ga je u životu obilježio i s kojim je podijelio sudbinu u najtežim vukovarskimdanima. Njegovo pisanje je iskreni glas duše koja promišlja život i svijet, koja, dota-

knuta strahotama kojima je svjedočila, vidi dublje i drugačije, vidi i ono čega drugi, kojinemaju njezino iskustvo, nisu u svakom trenutku svjesni, ali svjesnima postaju kadapodijele piščevo iskustvo sa svojim, kada razmijene misao, ovu pročitanu s onom kojase rodila u njima, te shvate kolika je tragika trenutka u kojemu su pisani lirski zapisi Sini-še Glavaševića i kolika je veličina čovjeka koji je u takvom trenutku imao snage u svojojnutrini pronaći svjetlo koje će zasvijetliti iskrom umjetnosti.

Pišući predgovor prvom izdanju Glavaševićevih zapisa, Mladen je Kuše pojasniokako mu je Glavašević svoje zapise iz opkoljenoga Vukovara poslao teleaksom 12.studenog 1991. godine te su tako spašeni od propasti čiji je vihor zahvatio Vukovartek nekoliko dana kasnije u potpunom slomu njegove obrane kada su i grad i ljudi

pali u nemilost barbarima. Zaključujući svoj predgovor, Kuše kaže da su priče SinišeGlavaševića „do Boga djetinje i iskrene, lijepe i tužne, ali su ujedno i teška optužba zla,rata i vremena, i ljudi bez ljubavi i poštenja.“ Iskrenost misli Siniše Glavaševića zaista

je usporediva s djetinjom iskrenošću, ali upravo u nevinosti njegovoga pogleda koji jeveć bio oskvrnut gledanjem strašnih slika rata, a opet je sačuvao svoju unutarnju vedri-nu, zrali se umjetnička vrijednost ovih lirskih zapisa koji nasuprot smrti stavljaju život,nasuprot beznađu stavljaju budućnost. Istina je, Glavašević, s obzirom na okolnosti ukojima je pisao, nije imao vremena ni prilike svoje lirske zapise dotjerivati, provjeravatinjihovu valjanost s književno-umjetničkoga stajališta, ali njihova je valjanost provjerenapuno više i puno dublje s općeljudskoga stajališta; njegovi zapisi donose opću mudrostčovječanstva koja, rasterećena od naslaga koje na nju tovari suvremeni život, obasjana

svjetlošću nepatvorene ljepote iskonskih ljudskih vrijednosti, donosi pred lie svakogadobronamjernoga čovjeka istinu da je vrijednost života nenadmašna, da je obitelj te-melj, a mir preduvjet sretnoga življenja. U strogoj prosudbi književne kritike lirski teksto-vi Siniše Glavaševića, zbog jasno poantiranih završetaka, možda ne bi dobro prošli, aliu dodiru duše s dušom, s dušom čovjeka i Vukovara, ti će lirski zapisi postati povezni-om, mostom kojim će kročiti misao u Vukovar i u autentičnu priču o njemu ispričanu smjesta događaja, u nemilosrdnom vremenu koje je obilovalo tminom, a kojemu je Gla-vašević suprotstavio svjetlost svojih misli i osjećaja zabilježenih u Pričama iz Vukovara.




ljetopis

Mira PEHAR

In memoriam

Dalibor Brozović (1927. – 2009.)U lipnju je u Zagrebu umro akademik Dalibor Brozović, jedan od najvećih hrvatskih

jezikoslovaa 20. stoljeća. Otišao je veliki učitelj koji nas je učio kako treba objektivnopromatrati hrvatski jezik, kako ga voljeti u svoj ljepoti njegovih književnih ostvarenja ikako se zauzimati za njegova prava u mnoštvu svjetskih jezika.

Dalibor Brozović rođen je 28. srpnja 1927. u Sarajevu. Pučku školu pohađao jeu Zenii, gimnaziju u Visokom, Sarajevu i Zagrebu gdje je na filozoskom akultetudiplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Doktorirao je 1957. disertaijomGovori u dolini rijeke fojnie. Sveučilišnu karijeru započeo je 1952. kao asistent na

Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Od 1953. do 1956. bio je lektor i predavačna filozoskom akultetu u Ljubljani. Od 1956. do 1990. bio je proesor na filozoskomakultetu u Zadru, gdje je 2004. izabran za zaslužnog proesora Sveučilišta u Zadru.Predavao je kao gost predavač u SAD-u (University o Mihigan), Njemačkoj (Regen-sburg) i mnogim drugim sveučilištima širom svijeta. Ostavši dosljedan svom jezikoslov-nom opredjeljenju, akademik Brozović nije se libio ni političkog djelovanja, ponajprijekao veliki hrvatski domoljub. Potkraj osamdesetih i početkom devedesetih suosnivač jei potpredsjednik HDZ-a. Bio je član Predsjedništva Republike Hrvatske i poslije potpred-sjednik Republike Hrvatske, te nekoliko godina saborski zastupnik (1992. – 1995.).

Redovitim članom HAZU postao je 1986., a glavnim ravnateljem Leksikograskogzavoda «Miroslav Krleža» je od 1991. do 2001. U svoje su ga redove kao vanjskog

člana primile 1986. Makedonska akademija nauka i umetnosti (MANU), 2008. Aka-demija nauka i umjetnosti Bosne i Heregovine (ANUBiH), a od 1991. član je Aa-demie Europaea.

Akademik Brozović sudjelovao je u organizaiji i s reeratima na više od stotinu me-đunarodnih lingvističkih, slavističkih i drugih konerenija, kongresa i znanstvenih sku-pova. Promiao je i unaprjeđivao ilološku znanost u svim oblastima kojih god se dota-kao. Objavio je više od tisuću bibliograskih jedinia iz područja jezikoslovlja, slavistikete dijalektologije i povijesti hrvatskoga standardnoga jezika, među kojima je značajan




dio objavljen na više stranih jezika u inozemnim znanstvenim središtima, jer se njegovaautoritativna stručna lingvistička riječ iznimno ijenila i u svjetskim ilološkim krugovima.Najvažnija njegova djela su Rječnik jezika ili jezik rječnika (Zagreb, 1969.), te osobitoStandardni jezik (Zagreb, 1970.), Deset teza o hrvatskome jeziku (Zagreb, 1971.), uvod-na studija u zborniku Hrvatska književnost u europskom kontekstu (Zagreb, 1978.),fonologija hrvatskoga književnog jezika (Zagreb, 1991.), a akademik Brozović jedan je

od autora poznate Deklaraije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967.Bio je glavni i odgovorni urednik Radova filozoskog akulteta u Zadru, Radova Leksi-kograskog zavoda «Miroslav Krleža», Hrvatske eniklopedije, časopisa filologije, tečlan uredništva Europskoga lingvističkog atlasa (ALE) i Općeslavenskoga lingvističkogatlasa (OLA). Surađivao je i na Hrvatskoj eniklopediji Bosne i Heregovine (prvi tomizašao početkom lipnja).

Akademik Brozović primio je 1970. Nagradu Grada Zadra za istaknutu znanstve-nu djelatnost (za knjigu Standardni jezik), 1992. Nagradu za životno djelo RepublikeHrvatske, 2002. Nagradu «Stjepan Ivšić», kada je objavljena i knjiga s njegovom bibli-ograijom. Nositelj je Velereda kralja Zvonimira, Reda Ante Starčevića i Reda Danie

Hrvatske s likom Ruđera Boškovića i nositelj visokog bugarskog ordena Madarskogkonjanika 1. reda.Najkraće navedeni podati ne mogu reći ni približno sve o značenju čovjeka koji je

svojim predanim i prodornim znanstvenim radom svjetskoga ugleda dugi niz godinapridonosio airmaiji i razvoju hrvatskoga jezika u zemlji i inozemstvu. Bavio se općomlingvistikom, hrvatskom i slavenskom komparatistikom, dijalektologijom, akentologi-

jom, teorijskom onologijom, standardizaijom slavenskih jezika, plurilingvistikom, tenumizmatikom i gotovo da nema područja na kojem nije ostavio trajan trag.

Proučavao je hrvatske dijalekte, dao je temeljna djela u hrvatskoj jezičnoj stan-dardologiji među njima i danas kapitalnu knjigu «Standardni jezik». Proučavanje hr-vatskoga jezika utemeljio je na novoj općelingvističkoj osnovii, a u teškim vremenima

kako god je bilo moguće uključivao se u borbu za jezična prava hrvatskoga naroda iočuvanje jezične samobitnosti. Osobite su njegove zasluge u znanstvenoj argumen-taiji kojom je, u teškim političkim prilikama u bivšem režimu dokazivao samobitnost iposebnost hrvatskoga jezika. U tom će kontekstu posebno ostati zapamćen kao jedanod autora Deklaraije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, koja je označilapočetak kraja jugoslavenskoga jezičnoga unitarizma i nametanja hibridnog srpsko-hr-vatskog jezika. U novim, zapravo demokratskim uvjetima istom se snagom stručnogaznanja borio protiv nerijetkih neznalačkih intervenija u hrvatski jezik koje su sličile naprethodno ideološko nametanje samo s drugim predznakom.

Riječ je jezikoslovu koji je ijeli život radio temeljito i prodorno. Na mnogim je pre-

djelima terenski proučavao hrvatske organske idiome, upoznavao njihov raspored iprostiranje, te upoznao značenje uvjeta što omogućuju standardizaiju jezika.Naročito značenje ima njegovo uočavanje stare zapadne (hrvatske) štokavštine,

ojena vrijednosti i značenja djelovanja bosanskih ranjevaa i briljantan pregled hrvat-ske jezične povijesti.

Nošen samo njemu svojstvenim entuzijazmom stvorio je golemi opus koji svjedočio izuzetnoj radnoj energiji, intelektualnoj prodornosti i ljubavi za pojave u svijetu zna-nosti, poglavito o neizmjernoj ljubavi za hrvatski jezik, hrvatsku književnost i hrvatsku




kulturu svih krajeva gdje ima Hrvata. Svojim ilološkim naporima ustrajno je zalijevaokorijenje hrvatskoga narodnog života. Radio je marno i darovito. Htio je u svom radustvoriti vrijednosti i to ostaviti za sobom, a u tom je potpuno uspio. Odlaskom akade-mika Brozovića zatvoreno je jedno zlatno poglavlje hrvatskog jezikoslovlja. Za sve što

je učinio ovaj iznimno aktivan i plodan znanstvenik, jezikoslova i nadasve plemenitčovjek, ostat će mnogima u trajnom sjećanju. Osim u sjećanju trajat će i u svojim

djelima i neizbrisivim straniama napisanim o jednoj od temeljnih sastavnia svakogkulturnog identiteta - o jeziku.




Mira PEHAR

Kronika kulturnihdogađanja u Mostarurujan - listopad 2009.

01. 09. Izvedena predstava "Usamljeni Zapad" Martina McDonagha u režiji SelmeSpahić u MTM-u u sklopu 30. Međunarodnog teatarskog estivala autorske poetike.

02. 09. Izvedene predstave " (Njegove) 3 sestre" u režiji Scotta Fildinga i monodra-ma, autorski projekt Lee Delong "Žena sama" u dvorani MTM –a u sklopu Međunarod-nog teatarskog estivala autorske poetike.

03. 09. Odigrane predstave "Jonah i Otto" i monodrama "Jackie" u režiji i izvedbiSnježane Martinović po tekstu austrijske nobelovke Elride Jelinek u dvorani MTM –a u

okviru Međunarodnog teatarskog estivala autorske poetike.

04. 09. Izvedene predstave "Staza divljači" u režiji Filipa Grinvalda u dvorani MTMi "Igre u pijesku" na terasi gradskog kupatila "Banja", zadnjeg dana Međunarodnogteatarskog estivala autorske poetike, kojim je MTM obilježio 35. godina postojanja.

04. 09. Prikazan film "In Hercegovina veritas" podnaslova Najslavnije iz neistraže-ne Hercegovine u HD herega Stjepana Kosače u organizaiji federalnog ministarstvapoljoprivrede.

10. 09. Otvorena izložba radova Magdalene Džinić Hrkać i Željka Korena, koji su sepredstavili akrilom na platnu u galeriji Virus.

12. 09. Održana "Večer nove šansone" u OKC- u Abrašević. Sudjelovali VladimirKolarić iz Velikog prezira i Daniel Kovač iz Jarbola.

14. 09. Predstavljena monografija "Stećci- bosansko i humsko mramorje" povje-sničara Dubravka Lovrenovića u UG kraljie Katarine Kosača u organizaiji MH Mo-




star. U programu sudjelovali: pro. Jago Musa, uime MH Mostar, pro. dr. Enver Kazaz,promotor, književnik Željko Ivanković, promotor, Goran Mikulić u ime nakladnika, te au-tor pro. dr. Dubravko Lovrenović. Glazbom pridonijeli Akademski zbor Pro musia podvodstvom don Dragana filipovića, odlomke čitao gluma HNK Mostar Robert Pehar.

15. 09. Otvorena godišnja izložba radova studenata Fakulteta vizualnih umjetnosti

iz Podgorie, crna Gora, pod nazivom "fVU Poligra ‘09 u centru za kulturu.

18. 09. Premijerno izvedena predstava "Kresivo" H. C. Andersena u adaptaiji Slav-če Malenova iz Bugarske u Pozorištu lutaka Mostar.

22. 09. Predstavljena zbirka pjesama "Ibalo balo" autora Ljube Krmeka u UG kra-ljie Katarine Kosača. O knjizi uz autora govorili Marina Kljajo Radić, Pero Marijanović,i Antun Lučić. Stihove kazivale Maja Lasić i Nela Tomić. Druženje glazbom oplemenioZlatko Glavinić i mješovita klapa Signum.

24. 09. Otvorena izložba izabranih umjetničkih djela u vlasništvu Aluminija d.d. Mostar u Galeriji Aluminij. Izložbu je otvorio direktor Ivo Lasić, a u glazbenom dijeluprograma sudjelovala muška klapa "Krš" s umjetničkim voditeljem don Draganom fili-povićem.

26. 09. Održan koncert pod nazivom "Tri amigosa" Arsen Dedić, Matija Dedić i SanelMarić Mara u HD herega Stjepana Kosače u organizaiji Musi World entra Mostar.

25. 09. U povodu 100. obljetnice rođenja Petra Šegedina održana Opća kulturnatribina u UG kraljie Katarine Kosača u organizaiji Društva hrvatskih književnika Her-eg- Bosne.

28. 09. Održana javna rasprava o temi "Koridor 5 C kroz Hercegovinu" u amiteatruGrađevinskog akulteta Sveučilišta u Mostaru u organizaiji HKD Napredak glavne po-družnie Mostar. Uvodničar Boro Puljić.

29. 09. Otvorena izložba političkog plakata i fotografije pod nazivom "Počelo je uPoljskoj 1989. - 2009." u OKc Abrašević, a sve u povodu pada komunizma i oslobo-đenja Središnje Europe.

30. 09. Otvoreni "Dani Ernesta Barlacha u Mostaru" u OKc Abrašević, kada je uprili-

čen dokumentarni ilm pod nazivom "Barlah", te konert "Arkul".01. 10. Otvorena samostalna izložba slika "Moj Mostar" Jagode Serdarević u UG kra-ljie Katarine Kosača, u organizaiji Društva umjetnika Mostar i Galerije Martino Mostar.

02. 10. Održana premijera radiodrame Harolda Pintera "Stanica Viktorija" diplomskirad Mije Rokrić iz Splita, u OKc Abrašević.




02. 10. Upriličena svečanost podizanja zastave UNESCO-a u Starom gradu, kojojsu nazočili gradonačelnik Ljubo Bešlić i predstavnik UNEScO-a Siniša Šešum.

02. 10. U povodu mjeseca knjige upriličena književna večer Nedžada Ibrišimovića u organizaiji Gradske biblioteke Mostar i Pedagoškog zavoda Mostar.

06. 10. Održan simpozij o temi "Franjevci i Hercegovina" u povodu 800 godina ute-meljenja ranjevačkog reda u UG kraljie Katarine Kosača.

08. 10. Održan humanitarni koncert "Zaklade za osmijeh" i Udruge "Ringo" za po-moć u liječenju malog Luijana u HD herega Stjepana Kosače. Sudjelovali: NenadVetma, Željka Bošnjak, Josip Bilać i dr. Voditelji Misijana Brkić Milinković i Veselko Čer-kez.

08. 10. Otvorena izložba skulptura akademskog kipara Stjepana Skoke pod na-zivom "Stvaranje svijeta" u UG kraljie Katarine Kosača. O izložbi je govorio likovni

kritičar Ivan Vukoja.08. 10. Otvorena izložba akademskog slikara iz Sarajeva Džeke Hodžića pod nazivom"Stradanja" u centru za kulturu u sklopu maniestaije "Slovo Gorčina".

10. 10. Otvorena izložba BH strip autora u OKc Abrašević u organizaiji neormalneudruge BH strip rtača i čitača stripova Stripoteka Iniijativa.

15. 10. Održano znanstveno predavanje "Funkcija škole u prevenciji devijantnih oblika ponašanja" pro. mr. s. Branka Luburića u UG kraljie Katarine Kosača.

17. 10. Predstavljena knjiga "Sva moja proljeća" autorice Irene Šnatinger u UGkraljie Katarine Kosača.

17. 10. Održan godišnji koncert Franjevačke mladeži FRAM-a u organizaiji Here-govačke ranjevačke provinije u HD herega Stjepana Kosače.

17. 10. Održan kulturno-modni projekt "Mostar Fashion Night" u Gradskoj kavaniRondo, u svrhu obogaćivanja kulturno- modnog sadržaja grada.

19. 10. Održan klavirski koncert glazbenog virtuoza Marijana Đuzela u UG kraljie

Katarine Kosača. Đuzel je izveo prelijepe skladbe f. chopina, J. Haydna, S. Prokojeva.Konert je održan u organizaiji Glavne podružnie HKD Napredak

20. 10. U hotelu "Ero" svečano uručena Odluka o proglašenju Internacionalnim odvjetnikom obespravljenih odvjetniku Josipu Muselimoviću. Tom prilikom Museli-moviću je uručena i Zlatna povelja Linus Pauling s plakatom i značkom, koju dodjeljujeinternaionalna liga humanista.




21. 10. Održan koncert grupe "Antenat" iz Zagreba u OKc " Abrašević".

22. 10. Otvorena godišnja izložba članova DHLU u FBiH pod nazivom "Jesenji li-kovni salon" u UG kraljie Katarine Kosača. Izložbu je otvorio Danijel Vidović, predsjed-nik Gradskog vijeća Grada Mostara.

24. 10. Održan humanitarni koncert "Operni potpuri" u izvedbi Omladinskog hora Zenica, u HD herega Stjepana Kosače. Sav prihod namijenjen je oboljeloj djevojčiiDajani Raše.

24. 10. Održana prodajna izložba slika i umjetnina pod nazivom Projekt "Zaborav-ljena siročad" Tanzanija, u organizaiji Udruge Zdena iz Splita u UG kraljie KatarineKosača.

24. 10. Otvorena dokumentarna izložba "Vodič kroz podijeljene gradove" u OKc"Abrašević", koji je nastao kao rezultat suradnje OKc-a, Studija "Bejrut", centra za razvoj

iz Kosovske Mitrovie i grupe samostalnih umjetnika iz Berlina.26. 10. Otvoreni Deseti Humski dani poezije u UG kraljie Katarine Kosača predstav-ljanjem zbirke pjesama "Sjaju li zvijezde" Mije Tokića.

27. 10. Održan treći Ikavski skup u okviru Humskih dana poezije u UG kraljie Ka-tarine Kosača. Sudjelovali: Antun Lučić, Ivan Baković, Maja Lasić, Radia Leko, AnteKraljević, Miljenko Bulja, Kristijan Drušković, Dragana Sulić i Zdravko Nikić.

28. 10. Predstavljena knjiga priča Vere Primorac "Druga strana zrcala" u UG kraljieKatarine Kosača u sklopu Desetih Humskih dana poezije.

29. 10. Premijerno izveden poetsko-scenski kolaž "Tumačenje ljubavi" Carla San-dburga. Kolaž je za senu priredio Salko Šarić a izveli su ga glumi Nedžad Maksumići Diana Ondelj Maksumić u centru za kulturu.

29. 10. Predstavljena knjiga "Hvaljen budi Gospodine moj", Sveti Franjo u hrvat-skom pjesništvu u franjevačkom samostanu u Mostaru., u sklopu Desetih Humskihdana poezije.

31. 10. Održana završna večer Desetih Humskih dana poezije sveknjiževnom ve-

čeri pod nazivom "Spomenimo se prijatelja" a riječ je o preminulim umjetniima VladiPuljiću i Peri Budaku, u UG kraljie Katarine Kosača. Sudjelovalo više od dvadesetpjesnika.




Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ

In vino - poezijaUz Dane berbe grožđa Brotnjo 2009. - Vino u književnosti ipoeziji - stihovima hvalili vino i sami se u njegovoj božanskojmoći gubili

Rousseau je kazao: Uživanje u vinu je poezija, samo što stihovi teku prema unutra…Upravo su pjesnii oni koji su vinu u svojim pjesmotvorima davali značajno mjesto,

a mnogo je tih stihova ostalo u antologijama. Vino se ustoličilo u književnosti, pisanoji usmenoj predaji, još od davnina.

Još u Bibliji, u Starom i Novom zavjetu, tkani su stihovi, spominjalo se vino…- Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata,dođe glasnik k Jobu (Stari zavjet, Knjiga o Jobu),Poljubi me poljupem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina (Pjesma nad pjesmama)- Tada pomislih u sru svojemu, da tijelu svojemu uskratim vino, da sre svoje svrnem

k mudrosti ... (Knjiga Propovjednika)- Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče… (Stari

zavjet)… Tu je i simbolika vina, na Kristovoj posljednjoj večeri...Horaije u Poslaniama zapisa: - Hvaleći vino, izdao se vinopija Homer.I Ep o Gilgamešu slavi božansku kapljiu:- Dala ti je vino da piješ, kakvo samo kralj dobija…Kineski pjesnik Li Bai poistovjećivao je poeziju i vino. Ne čudi stoga što se, legenda

kaže, pripit otisnuo na vožnju čamem rijekom Yangtze , pokušao rukama uhvatiti mjese-čev odsjaj na vodi i utopio se…

Goethe u faustu kaže: Ja sam kap vina na kruha mrvi..., a u romanu Omer paša LatasIvo Andrić kaže:

- A ta žilavka višestruko plaća pažnju koju joj čovjek ukazuje..., nazvavši je - dragoje-nim vinom tvrdog, suhog, a blagoslovljenog kraja...

- Odisej je rado pio vina s otoka na kojima je sretao zagonetne ljepotie, zaboravljajućitako lakše svoju Penelopu. Ono mu je također pomoglo da spasi živote sebi i svojoj posa-di opivši njime kiklopa Poliema - piše Predrag Matvejević u Mediteranskom brevijaru.

Mak Dizdar u svojoj je poeziji također slavio vino, Marulić opisivao kako ćemo gostavinom častiti, a Krleža zapisa: Loza se tiho i nijemo penje/o divno je njeno slijepo htijenje!Htjeti iz blata postati čista, ko vino kada u čaši blista...

Za čašu vina u poeziji i poezije u vinu preporučamo 101 vino od vina Enesa Kiševićaili Veliki pehar vina...




Misijana BRKIĆ MILINKOVIĆ

Visoko i vrijedno priznanjeuglednom odvjetniku,predsjedniku Matie hrvatske

Mostar, Josipu Muselimoviću - Iznimno sam počašćen, iznimno sretan, što mi je Internaionalna liga humani-sta dodijelila svoje najveće priznanje. Zlatnu povelju Linus Pauling s Plaketom iZnačkom smatram nagradom za moj dugogodišnji proesionalni i humanitarni an-gažman. To me dodatno obvezuje i na nastavak ovakvog djelovanja – kazao jeugledni odvjetnik Josip Muselimović kojemu je, na svečanosti u mostarskome Ho-telu Ero, uručena Zlatna povelja Linus Pauling s Plaketom i Značkom. Muselimović

je zahvalio Internaionalnoj ligi humanista što je, kako je kazao, prepoznala njegovdugogodišnji rad i nagradila ga svojim najvećim priznanjem, te počastila titulom

Internaionalnog odvjetnika obespravljenih i izabrala za predsjednika Komiteta zasvjetski poredak i humanizam.

- Ovom prigodom ne mogu a ne zahvaliti vrijednim suradniima u proesiji i od-vjetništvu, a potom i, na poseban način, skupini krasnih intelektualaa okupljenihoko Matie hrvatske i Međunarodne kulturne maniestaije “Mostarsko proljeće”.Ovu Zlatnu povelju, Plaketu i Značku zaista doživljavam kao naše zajedničko priznanje.U svom, već dugom, životnom i radnom vijeku primio sam najveća društvena, proe-sionalna i državna priznanja, ali ovo priznanje je zaista posebna čast i prema njemuse odnosim na poseban način - kazao je Muselimović. Svečanost dodjele ovih visokihpriznanja jedna je u nizu koje se održavaju u sklopu 35. obljetnie utemeljenja Lige, a

otvorio ju je generalni tajnik pro. Zdravko Šurlan.- Mostar je dobio čovjeka koji će znati širiti ideje i čovjeka koji je na najljepšinačin, putem kulture i umjetnosti, okupio najveće umjetnike iz bivše Jugoslavije idoveo ih u Mostar. On je na neki način odveo Mostar u svijet i doveo svijet u Mo-star. Josip Muselimović je od danas i predsjednik našeg Međunarodnog komitetaza humanizam i svjetski poredak i on mora okupiti sebi slične”, kazao je Šurlan.Dodao je kako bi želio da vidi lijep Mostar kao središte u koje će dolaziti ljudi sasvih krajeva svijeta.




- Josip Muselimović promotor je dijaloga i kulture mira među ljudima i narodima. On je svojim radom, djelovanjem ne samo u strui i zanimanju već i kulturnim aktivnostimagradio nove mostove prijateljstva i popravljao stare, porušene i pokidane tijekom ratnihdjelovanja, čime je dao neprojenjiv doprinos misiji mira Internaionalne lige humanista– stoji u obrazloženju Komiteta za nominaiju i izbor odvjetnika Muselimovića za ovovisoko humanističko priznanje. Povelju Muselimoviću uručio je zamjenik predsjednie

ILH-a počasni veleposlanik kulture mira pro. dr. Josip Vrbošić, a Plaketu i Značku dr.Ivo Prlender.

O laureatu su govorili i predsjednia Advokatske/Odvjetničke komore fBiH AmilaKunosić ferizović i Gradimir Gojer.

O Muselimoviću se, u obrazloženju nominaije, navodi kako je jedinstven primjerodvjetnika obespravljenih, poniženih, koji prava čovjeka na istinu i pravdu ne brani naklasičan način kako to čine odvjetnii. On nije samo istraživač ljudskih sudbina većvisokoproesionalni analitičar sudskih i istražnih postupaka, duboko analizirajući sva-ki postupak s pravne, etičke i humane strane odnosa prema čovjeku, između istine ipravde. Taj njegov postupak dobro je poznat sudskim i istražnim tijelima, zbog čega je

veoma ijenjen i poštovan.On predstavlja i putujući živi dnevnik borbe jednog odvjetnika svjedočiti istini i prav-di, kada je većina iz pukog straha šutjela plašeći se odmazde režima, gubitka privile-gija... Jednostavno, jednako je pobjeđivao i vrijeme i protivnike. U odrazu onih koji supropovijedali politiku mržnje i razdora bio je promotor, misionar i svjedok mogućnostimultietničkoga, konesionalnog i kulturalnog društva, a Mostarsko proljeće - Dani Mati-e hrvatske postali su „rasadnik“ prijateljstva, suradnje i razumijevanja među ljudima inarodima - navodi se u obrazloženju Odluke.

Sa Svečanosti: predsjednia Advokatske/Odvjetničke komore fBiH Amila Kunosić-Ferizović,Srećko Boras, predsjednik Vlade HNŽ, Ivica Šarić, prvak opere i dopredsjednik Skupštine KantonaSarajevo, Miljenko Puljić, ravnatelj Zagrebačke ilharmonije, maestro Đelo Jusić i Gradimir Gojer,

ravnatelj Narodnog pozorišta Sarajevo.

motrista br. 49

Documents